Ljenjak
1. ZNAAJ, PORIJEKLO I RASPROSTRANJENOST
PRIVREDNI ZNAAJ LJENJAKA
Privredni znaaj ljenjaka je viestruk. Prije svega ljenjak je
bioloki visoko vrijedna namirnica. Cijeni se po zastupljenosti u
znaajnom postotku u sastojcima vrlo znaajnim za ljudski organizam.
Ubraja se meu najznaajnije energetske namirnice. U jezgri ljenjaka
ima najvie ulja od 52 do 77%. Po Gavriloviu od 55 - 65% , 64,33%
Peker (Turska). Ljenjakovo ulje ima kiselinski broj od 0,83 do
0,89, jodni broj od 89,3 do 94,4 i saponifikacijski broj od 179 -
180.
Visoka tehnoloka vrijednost ljenjakova ulja je razlog zato je
ono jako cijenjeno u parafinskoj i farmaceutskoj industriji.
Jezgra ljenjaka je bogata i bjelanevinama, od 16,02 do 21,37%.
Prema podacima Lebedeva (bivi SSSR) njihove sorte imaju 12 - 18%
bjelanevina. Gavrilovi navodi za neke sorte uzgajane u bivoj
Jugoslaviji od 18 - 22%. Ocjenjuje se veliki udio nezasienih
aminokiselina - devet, najzastupljenija je arginin - 2,59%.
Zastupljenost eera u plodu ljenjaka varira od 2,4 do 6,00%.
Mineralne materije su zastupljene oko 2,66%. U mg% najvie je
soli kalija - 372; magnezija - 116; kalcija - 200; fosfora -
405.
Jezgra ljenjaka sadri vitamine, od kojih: C - 40 mg%, B1 od 0,4
- 0,9 mg%, E do 61 mg%.
Jezgra ljenjaka se koristi za jelo i kao sirovina za razne
industrije. Jako je cijenjena u industriji okolade i raznih
krema.
U industriji sapuna, strojnog ulja, farmaceutskoj i u
parfumerijama koristi se jezgra ljenjaka, ak i neki produkti koji
pri preradi otpadaju. Proizvodi se i specijalna boja koja se
upotrebljava u slikarstvu. Od drveta se proizvode razne vrste
ugljena za razliite namijene. Cvijet ljenjaka je prva pelinja paa
tamo gdje temperatura omoguuje pelinj let. Ljenjak ima jako iliast
korijen, pa se uspijeno koristi za povezivanje erozivnog zemljita,
odnosno kao antierozivna bioloka mjera.
Privredni znaaj ljenjaka je i u tome to njegov uzgoj nije
kompliciran, ne napadaju ga mnoge bolesti i nametnici, zadovoljava
se i skromnijim uvjetima, ali pri takvim uvjetima daje manje
ekonomske rezultate. Njegovu proizvodnju mogue je maksimalno
mehanizirati, to je velika prednost u odnosu na druge voke.
Privredni znaaj ljenjaka sigurno je veliki i kao artikla u
meunarodnoj trgovini. Za plasman plodova ljenjaka nema nikakvih
ogranienja, jer je proizvodnja deficitarna. Ovome treba dodati
neznatne gubitke u masi plodova zbog kaliranja. Plodovi su
transportabilni i prikladni za manipuliranje.
Ljenjak u narodnom folklornom naslijeu ima svoje znaajno mjesto.
Njemu su pripisivali neku udotvornu mo. Njegove plodove koristili
su sveenici starih naroda da bi postali vidoviti. Plodove su
spaljivali uz odreenu ceremoniju i to bi im prualo nadu u
vidovitost. Pri ceremoniji vjenanja plodovi su koriteni kao sinonim
plodnosti za mladence. Travari su u meleme stavljali jezgre
ljenjaka, jer im je pripisivana magina mo. Narod je u sve to
vjerovao, ali nije shvatio otkuda ta mo plodovima ljenjaka. Sigurno
je mo ljenjaka prije svega dolazila zbog toga to je izuzetne
hranljive vrijednosti, to se vidi po sadraju vanijih sastojaka u
njemu.
RASPROSTRANJENOST I PROIZVODNJA
Ljenjak je uglavnom rasprostranjen u umjerenokontinentalnoj zoni
i sredozemnoj klimi. Najvie je ljenjaka na prostoru od Male Azije,
june Europe i Sjeverne Amerike, odnosno na dijelu Crnog i
Sredozemnog mora, kao i Tihog oceana. Ljenjak se nalazi i u istonoj
i zapadnoj Europi, ali je njegovo uzgajanje ogranieno.
Najveu proizvodnju ostvaruje Turska - 71% svijetske proizvodnje,
Italija - 13%, panjolska - 3% i u Oregonu i Washingtonu 5%.
U bivoj Jugoslaviji se osamdesetih godina prolog stoljea javlja
interes za uzgajanjem ljenjaka. Podignuto je nekoliko veih plantaa
vegetativno proizvedenih sadnica (G. Milanovac, Ljubinje, Pore,
Umag, Pe i dr.).
Proizvodnja ljenjaka u svijetu
Proizvodnja ljenjaka u svijetu, prosijeno, 1974/76. godine
iznosila je 421.777 tona, a 1981/82. godine 481.429 tona, odnosno
za 59.652 t vie. Kako se ova proizvodnja kretala u vremenskom
razdoblju od 1990. do 2003. godine vidi se u tablici.
U Europi je sa proizvodnjom od 99.830 t (1974/76.) na prvom
mjestu bila Italija. Ona je na prvom mjestu sa proizvodnjom od
115.000 t i 1982. godine. Poslije Italije na drugom mjestu je Grka,
zatim panjolska, Francuska itd.
POETNE
ZALIHEUROD
2003SEZONSKI
UVOZIUKUPNA OPSKRBASEZONSKI
IZVOZIDOMAA
POTRONJAZAVRNE ZALIHE
TURSKA
ITALIJA
PANJOLSKA
SAD
OSTALI
35,000
35,000
2,000
6,700
5,000
480,000
85,000
22,000
32,000
55,000-
75,000
13,000
12,000
10,000515,000
195,000
37,000
50,700
70,000435,000
60,000
15,000
26,000
37,00080,000
130,000
20,000
21,000
30,0000
5,000
2,000
3,700
3,000
UKUPNO83,700674,000110,000867,700573,000281,00013,700
Drave koje su vaniji proizvoai ljenjaka:
Turska. Proizvodnja ljenjaka u Turskoj znaajno prelazi druge
zemlje. Ona proizvodi oko 71% svijetske proizvodnje. Procjenjuje se
da je pod lijeskom 135.000 ha. Plantae ljenjaka su locirane na
podnoju Pontijskih planina do 700 m nadmorske visine. Godinja
proizvodnja iznosi 90.000 do 240.000 t plodova.
Najvie su rasprostranjene domae sorte: iri-kara, palas, sivri,
tambul i sijanci pitomih sorti.
Italija. Plantae ljenjaka se nalaze na podruju Pijemonta,
Avelina i na Siciliji. Procjenjuje se da je pod ljenjakom oko
22.000 ha sa jednogodinjom proizvodnjom od 37.000 do 130.000 t
plodova. Najvie se uzgajaju sorte: tonda gentile, tonda romana,
rond blansh di avelano, rond di ifone. Ova proizvodnja se
intenzivira uzgajanjem stablaica na podlozi C. colurna.
panjolska. Komercijalna proizvodnja ljenjaka se odvija na
povrini od oko 23.000 ha na podruju Katalonije i Aragona. Godinje
se proizvede oko 29.000 t. Osnovne sorte su: negreta, ironel,
grifol alforma i dr.
SAD. Proizvodnja ljenjaka u SAD je kasnijeg datuma. Procjenjuje
se da ima oko 10.000 ha visoko intenzivnih nasada na podruju
Oregona i Washingtona. Godinje se proizvede 6.000 do 16.000t.
Glavna sorta je barcelona, zatim davijana. Uzgaja se kao
stablaica.
Bivi SSSR. Proizvodnja ljenjaka u bivem SSSR-u je na oko 20.000
ha. Najvie se uzgaja u Azerbejdanu i junim djelovima Ukrajine.
Glavna sorta (90%) je ata-baba. Znaajne povrine su i u Gruziji i
krasnodorskom podruju.
Grka. U Grkoj se proizvodi oko 8.330t.
EMBED Microsoft Graph Chart
Francuska. U ovoj zemlji se ljenjak uzgaja na Korzici (140 ha),
manje u drugim podrujima, tako da se proizvodi oko 1.800 t
plodova.
Francuska uvozi ljenjak iz panjolske i Turske. Ona je za vrijeme
1950 - 1970. godine stalno poveavala uvoz (od 5.460 na 14.420
tona).
Raste stalni interes za uzgajanje lijeske, naroito u jugoistonom
dijelu Francuske. Njeno je uzgajanje oteano zbog nedovoljnog
poznavanja ciklusa cvjetanja, odnosno biologije cvjetanja.
U poslijednjih nekoliko godina preraevine od ljenjaka su
poveane: u Njemakoj za 52%, u Belgiji 72%, u Francuskoj i
Nizozemskoj - 104% itd.
Potronja po stanovniku iznosi u Francuskoj - 150 g, u Italiji -
250 g, Belgiji, Nizozemskoj, Njemakoj - 600 g.
Hrvatska. Proizvodnja ljenjaka je kod nas u stalnom opadanju.
Tek su mjere Vlade RH sa politikom poticaja potakle
poljoprivrednike na poveanje nasada. Meutim i unato tome radi se o
neznatnim koliinama, jer nema organiziranog otkupa. Stari
kooperantski sustavi ne uzimaju nove kooperante ve idu na kupovinu
zemljita i poveanje vlastitih nasada.
Prema podacima iz 2003. godine u Hrvatskoj ima:
268.201 - stablo ljenjaka,
230.673 - rodnih stabala,
99.081 - ukupan broj stabala na plantaama,
80.855 - ukupan broj rodnih stabala na plantaama,
149,58 ha - ukupna povrina pod lijeskom na plantaama,
119,59 ha - ukupna rodna povrina na plantaama.
2. BOTANIKA PRIPADNOST I VRSTE
BOTANIKA PRIPADNOST LJENJAKA
Ljenjak je najee grmasta voka, rijetko stablaica. Lie je u dva
reda, dvostruko nazubljeno. Muki cvijetovi su u vidu resa. enski
cvijetovi u vidu pupoljaka, u doba cvatnje imaju samo crvene igove.
Plod se nalazi u zelenom omotau. Rod Corylus dolazi od grkog kerys
- kaciga; u vezi sa omotaem (kupolom) koja pokriva plod. Pripada
familiji Betulacae, potfamiliji Coryloidees.
Rod Corylus ima vie vrsta. Najvie je samobesplodnih. Zbog toga
su sijanci-hibridi vrlo heterogeni i variraju u mnogim osobinama.
Sve vrste ljenjaka imaju 22 kromosoma, osim C. avellana. Ova vrsta
ima 18 ili 22 kromosoma. U praksi nekih zemalja, npr. u Turskoj,
podignuto je mnogo nasada ljenjaka sijancima. Zbog toga je i
proizvodnja manje tipizirana za razliku od SAD, gdje su podizani
gotovo iskljuivo odreenim sortama, i to kao stablaice, jer je laka
mehanizirana berba.
U slijedeoj tablici prikazan je pregled vrsta ljenjaka sa
mjestom gdje su nastale:Tablica 4. Latinsko ime, udomaeni naziv
ljenjaka i regija porijekla
(H. B.Lagerstdt)
VANIJE VRSTE
Obian ljenjak - C. avellan L., Stablo je obino visoko (oko 4 - 6
m) sa velikim brojem grana i granica. Plodovi se razlikuju po
obliku od plosnato-okruglastih do jajolikih sa ravnim ili picastim
vrhom. Kupola (omota) je iz dva dijela, sa jedne ili obje strane
rasijeena. U odnosu na plod moe biti ispod vrha ploda, u ravnini
vrha ploda i iznad vrha ploda.
Obian ljenjak se nalazi sve do 63 sjeverne geografske irine i na
jugu do 37 i 33" g.. To znai da je rairen u cijeloj Europi i Maloj
Aziji. U naoj zemlji je rairen od morskog nivoa do planinskih
masiva sa etinarima. Nejednakim ekonomskim uvjetima prilagodile su
se odgovarajue forme obinog ljenjaka. Razlikuju se podgrupe, ali je
znaajan onaj to kasno cvjeta i koji je izrazito otporan prema
mrazu. Ima ih sa ranim cvjetanjem i okruglim plodovima i sa kasnim
cvjetanjem i izduenim plodovima.
Ljenjak: 1 - granica sa mukim i enskim cvijetovima,
2 - granica s liem,
3 - plodovi sa omotaem i bez omotaa
Postoji vie varijacija C. avellana. Neke varijacije se susreu po
parkovima, i to:
- C. avellana var. pendula Dip., sa objeenim
granama,
- C. avellana var. aurea Kirchu, grane i lie su
ute boje,
- C. avellana var. atropurpurea,Winkl., lie je
crvenosmee boje.
Pontijski ljenjak - C. pontica C. Koch. Stablo je srednje visoko
(do 5 m). List ima okruglasto-srcolik oblik sa ljezdama i 6 - 8
plodova u grupi .
Plodovi su krupni, najee okruglasti. Omota je cijeli ili
rasjeen, u potpunosti obuhvaa plod i prelazi vrh ploda. U vrnom
dijelu je proiren. U fazi zrelosti plodovi otpadaju zajedno sa
omotaem. Plodovi su kvalitetni - po izgledu i ukusu.
Pontijski ljenjak je rasprostranjen oko Crnog mora u Maloj Aziji
i Zakavkazju - dio biveg SSSR.
Ovaj ljenjak je sudjelovao u stvaranju keriturskih sorti, meu
kojima je imperatorska trebizonda. Sorte ovog ljenjaka poznate su
kao celske sorte.
Krupni ljenjak - C. maxima Mili.
Lamberta ljenjak. Po razvijenosti je srednje bujnosti (3 - 5 m
visine) sa krunom raznih oblika. Plodovi su ovalno izdueni,
grupirani po 3 - 12. Omota je cijeli i u potpunosti pokriva plod
(dva puta je dui od ploda).
Rasprostranjen je u Maloj Aziji i junim dijelovima Balkanskog
poluotoka. Postoje forme koje se kultiviraju. Rodonaelnik je
privredno znaajnih sorti, kao to je bademoliki ljenjak i dr.
Lambertov ljenjak je nazvan po engleskom selekcionaru Lambertu.
Div ljenjak - C. colurna L. Za razliku od ostalih, ovaj ljenjak
je vrlo bujan, dostie visinu 12 - 25 m. Lie je srcoliko, grane
maljave. Plodovi su sitni, otro zaokrueni, imaju debelu i tvrdu
ljusku. Omota ploda je vrlo karakteristian, reckav, plod pokriva
oko 2/3. Plodovi imaju karakteristinu osnovu kojom je vezan omota i
zauzima oko 1/3 do 1/2 ploda.
Rasprostranjen je gotovo svugdje: Mala Azija, Balkanski
poluotok, Kavkaz, Afganistan i druga podruja.
Div ljenjak - grana sa plodovima u vegetaciji (lijevo);
- plodovi sa omotaem (desno)
Div ljenjak (medvjea lijeska)
Po razvijenosti njegovo stablo ini izuzetak. Ovaj ljenjak ima tu
osobinu da ne daje izdanke i koristi se kao podloga za uzgajane
sorte. Ima drvo visoke tehnike vrijednosti.
Ostale vrste. Corylus cornuta L. Slina je C. maximi. Raste u
divljem stanju u Sjevernoj Americi.
Corylus americana Wait. Ove su vrste znaajne u hibridizaciji za
dobijanje potomstva otpornog na niske temperature u SAD i
Kanadi.
Mnogobrojne su sorte nastale hibridizacijom izmeu vrsta C.
avellcna X C. maxima i C. avellana X C.americana.
Corylus americana
3. MORFOLOGIJA LJENJAKA
Korijen. Kod ljenjaka se po nainu postanka, razlikuju dva
korijena: vegetativni i generativni. Generativni korijen znaajan je
za proizvodnju podloga od div. ljenjaka (C. colurna), budui da ne
daje izdanke. U praksi se jo prakticira proizvodnja sadnica
ljenjaka (pojedinih sorti) na neki od vegetativnih naina
razmnoavanja. Sve su one na vegetativnom korijenu.Masa korijena
vegetativno razmnoenog ljenjaka je na povrini koja ne prelazi
povrinu projekcije, odnosno oko 6 - 7% mase korijena moe se nekad
nai izvan projekcije krune. Korijen je vrlo razgranat i u tome je
velika sposobnost ljenjaka da maksimalno koristi vodu iz zemljita,
odnosno da podnosi suu. Osnovna masa korijena je na dubini od 40 cm
i oko 1 m horizontalno od debla.
est oblik krune ljenjaka - grm
U biolokom smislu ljenjak koji ima sposobnost vegetativnog
razmnoavanja ima osobinu i da na stalnom mjestu formira masu
izdanaka. Ovo svojstvo u suvremenoj proizvodnji ljenjaka
poskupljuje proizvodnju, pa se naputa proizvodnja sadnica
vegetativnim putem. Sadnice se proizvode kalemljenjem na div
ljenjak koji ne daje izdanke.
Kruna. U spontanom stanju ljenjak formira grm sa malim izuzetkom
kod nekih vrsta - C. cohirna. U grmu su grane nejednake starosti,
pa i njihova boja kore se razlikuje. Kod mlaih grana (dvije godine)
kora je siva, pokrivena dlaicama. Kod starijih grana je kora glatka
i zatvorenije boje.
Lie je iroko, obrnuto jajoliko, na vrhu picasto, po periferiji
nepravilno nazubljeno. Na povrini je glatko, a s nalija
maljavo.
U kruni se nalaze granice koje nose muke i enske cvijetove.
Cvijetovi su izdvojeni.
Tablica 5. Prosjean broj pupoljaka na rodnoj grani u zavisnosti
od
poloaja
SortaPoloaj grane Prosjean broj pupoljaka
mjeovit.vegetat.
1. panjolski dugivrni0,283,10
srednji0,211,15
bazalni0,500,46
2. Bolvijerovvrni0,053,50
srednji0,160,94
bazalni0,000,63
Muki cvijetovi su poredani u vidu vretena i moe ih biti do 260.
Ovako poredani muki cvijetovi nazivaju se rese. Resa je prosjeno
dugaka oko 5 cm, na njoj je priblino 150 cvijetova. Rese se poinju
formirati krajem lipnja do polovine srpnja.
U kontinentalnom dijelu u zimski period ulaze potpuno formirane,
tako da je faza cvjetanja mogua od polovine prosinca i traje vie
tjedana, a najmanje etiri.
enski cvijetovi su grupirani u cvastima sa dva do 10 - 12 - 16 i
vie cvijetova.
Tablica 6. Prosjena veliina rese za vrijeme mirovanja i
cvjetanja - resanja
SijeanjVeljaa
Sorta mirovanje cvjetanje mirovanje cvjetanje
- resanje - resanje
1. Barcelona4,95,72562
2. Kosford4,86,02665
3. Davijana4,45,32251
4. Lambert filbert4,85,82362
5. Halski div4,34,82265
6. Rimski
4,25,42446
Tablica 7. Broj cvijetova iz cvasti
SortaMinimalnoMaksimalnoProsjeno
1. Bolvijerov4138 10
2. panjolski
dugi5208 10
enski cvijet ima dva plodnika u osnovi povezana, koji se
zavravaju tukovima crvene boje karakteristinog izgleda kao brada".
Oni su sjedei" na jednogodinjim granicama.
Mogua je homogamija i dihogamija. Istovremeno nemaju fizioloku
funkciju muki i enski cvijetovi, pa se u praksi dogaa protoginija i
protandrija.
Iako faza cvjetanja nastaje vrlo rano, do oplodnje dolazi tek u
vrijeme kad temperatura poraste - prosjeno oko 9. To je vrlo esto i
do 6 mjeseci poslije cvjetanja. U fazi cvjetanja enski cvijet nema
plodnika. Plodnik se formira poslije nanoenja peludi na ig
tuka.
U kojoj mjeri utjee naneseni pelud na ig tuka da bi se formirao
plodnik nije utvreno. Svakako se moe govoriti o njegovom
stimulativnom djelovanju.
Tablica 8. Duina ljetnih izdanaka iz mjeovitih i
vegetativnih
pupoljaka (cm)
KARAKTERISTIKE CVIJETA LJENJAKA
Ljenjak je monoian. Ista grana nosi oba tipa cvijeta. Muki su
grupirani u visee rese, cilindrine od oko 4 cm i do 20 cm u
trenutku cvjetanja. enski su u cvasti pri vrhu - glomerule. U
vrijeme cvjetanja se javljaju igovi crvene boje.
U pazuhu lisnih ostataka se nalaze rese ili enski cvijetovi.
Muki cvijetovi se nalaze poredani na jednom vretenu u obliku
rese na granama iz prethodne godine. Rese su grupirane 2 - 3,
katkad 8 - 10 (C.pontica) izvjesne sorte imaju malo resa (pijemont)
i sorte vrste C. maxima imaju malo resa.
Prema Pisaniju odrasli ljenjak - drvo proizvodi oko 1 kg resa
(svaka ima 230 cvijetova). Naeno je 183 cvijeta u resi (130 - 260
prema duini rese).
Cvjetanje mukih cvijetova i opraivanje odvijajuju se u jeku zime
bez lia. Muki cvijetovi se otvaraju prije enskih oko 15 dana ili
istovremeno. Cvijetii se razmiu zbog oslobaanja peludi preko jedne
linije suprotne vezi antere.
Odraslo drvo oslobaa oko 30 grama peludi. Zrna peludi su 20 - 30
m u promjeru. Jedna antera ima oko 5 milijuna peludnih zrna, a u
cm3 ima 15 - 70 milijuna peludi, u zavisnosti od promjera. Velika
je sposobnost prilagodljivosti za proizvodnju peludi. Pelud se
prenosi nekoliko stotina km. Neki autori misle da je to manje.
Opraivae treba postavljati na 25 m zbog potpunije peludizacije.
Prema Woodworthu (M. Woodworth, 1929), to je potvrdio i M.
Salesses (M. Salesses, 1971), mejoza se odvija krajem kolovoza.
Mnogi se imbenici od kojih to zavisi ne znaju. Nije bilo detaljnih
prouavanja vezanih za ovu problematiku.
Faze razvoja enskog cvijeta: razvoj u 2001, 2002. i 2003. godini
(lijevo), razvoj muke cvasti-rese (desno)
Vanjski imbenici i njihov utjecaj nisu poznati ili su poznati
samo djelomino.
Proizvodnja peludi zavisi od brojnih imbenika: sorte, starosti,
bujnosti, zemljita, klimatskih uvjeta prethodne godine. Poslije
sadnje javlja se mlada vegetativna masa. Reproduktivni organi se
formiraju kasnije. Nedovoljna bujnost favorizira formiranje mukih
organa.
Otvaranje antera se vri pri lijepom i tihom vremenu, bez vjetra.
Oslobaanje peludi nije neposredno. Hladne ga zime usporavaju. Na
niskim temperaturama ne izostaje. Izostaje na -8 do -12. Rese su
osjetljive kad su suhe i onda se smrzavaju cvijetovi, a antere se
ne otvaraju.
Ako hladnoa ne nastupi u fazi cvjetanja, tada se javlja
oslobaanje peludi. Oslobaanje peludi traje 3 - 4 tjedna. Pelud je
lak i oslobaa se u velikim koliinama. Postotak klijavosti peludi je
razliit kod pojedinih sorti, tako je npr. kod barcelone 10%,
kosforda 70%, davijane 75% i fideralda 76%.
enski cvijetovi su u cvastima i pripadaju pupoljcima koji se
zovu glomerule. Glomerule su locirane na razliitim mjestima, u
donjim dijelovima ili u gornje dvije treine grane. Izolirane su ili
grupirane i u osnovi petljike rese. Ima izgled vegetativnog
pupoljka. Cvast je obavijena ljuspastiri listovima i dva
embrionalna listia. Ispod cvasti je prisustvo svih internodija
grane. Cvast je kratak klas sa 5 - 6 brahteja obavijenih listiima,
to u stvari predstavlja zaetak ploda.
Faze otvaranja mukih cvijetova (lijevo) i enski cvijetovi -
pupoljci na granici (desno)
enski cvijet ima tuak od dvije karpele (dvopolni ig), ali se u
osnovi dodiruju u nivou plodnika. Plodnik nije formiran u trenutku
peludizacije. Ima jedan plodnik - dvostruk, jedan anatropni sjemeni
zametak.
igovi imaju povrinu koja pokriva 4/5 tuka i predstavlja
bradaviaste izrasline za prihvaanje peludi.
BROJ CVIJETOVA U GLOMERULI
U literaturi se esto javlja srednji broj plodova u glomeruli do
8 u sorti bolvijerov, rodni kutard i panjolski dugi.
Resa je klas koji se sastoji od malih izrataja cvijeta sa
pranicima u pazuhu 2 pralista i jedne braheje koja se vee za
osovinu cvasti.
Prema ispitivanju cvjetanja mukih i enskih cvijetova esto se
uoava dihogamija. Raskorak izmeu cvjetanja mukih i enskih cvijetova
moe se protegnuti na nekoliko tjedana (rodni kutard i pijemont).
Mogua je i homogamija - istovremeno muki i enski cvijetovi ili s
malom razlikom (bolvijerov i lijepi bilbien).
Tablica 9. Broj tukova u glomeruli
SortaNajmanjeNajvieProsijek
Rodni kutard5147 - 8
Bolvijerov4138 - 10
panjolski dugi5208 - 10
Ranije cvjetanje mukih cvijetova i njihovo sazrijevanje tada se
govori o protandriji i obrnuto o protoginiji.
Fenoloka ispitivanja mogu biti razliita, pa ak i kontradiktorna.
Kulturne forme lijeske naginju protandriji, druge homogamiji ili
protoginiji, neke su dominantno protoginine.
Neslaganja mogu biti zbog razliitih observacija u razliitim
uvjetima. Amerike sorte su protoginine, a europske protandrine.
Takve tendencije se mogu modificirati ekolokim uvjetima, osobito
temperaturom. Blaga temperatura prije cvatnje pojaava protandriju,
niska favorizira homogamiju, pa i protoginiju. To je mogue i zbog
vremena cvjetatnja.
FAZA CVJETANJA SORTI LJENJAKA
Podatke o cvjetanju sakupio je M. Leglise iz Stanice za voarstvo
u Bordeaux. Dijagram prikazuje da su ispitivane sorte bile
protandrine, protoginine i da ima i onih kod kojih je zapaena
homogamija. Dihogamija je jako izraena kod sorti: pijemont kosford
i panjolski dugi, i kratak je period cvjetanja mukih i enskih
cvijetova, dok je kod sorte dovton izraena protoginija.
Druge sorte (rodni kutard, bolvijerov i gilbert) imaju dug
period cvjetanja mukih i enskih cvijetova. Zbog relativne
istovremenosti cvjetanja mukih i enskih cvijetova moe se govoriti o
homogamiji.
a) Postoje sorte s ranim i sa kasnim cvjetanjem. Rano cvjetaju
pijemont i kutard, ostale su kasne. Leglise navodi sorte ranog
cvjetanja: trebizonde, negret, fructo albo, fructo rubro,
noisetier, a feulles purpres (crvenog lia), belle de guibilino itd.
Sorte koje kasnije cvjetaju su: bergeri, royale, eugenie i dr.
b) Kod iste sorte iz godine u godinu postoji razlika u poetku i
trajanju cvjetanja mukih i enskih cvijetova, vanosti dihogamije,
perioda receptivnosti tuka. Due traje period receptivnosti peludi
nego to traje period rasijavanja peludi.
ULOGA TEMPERATURE
Temperatura djeluje na procese koji prethode fazi cvjetanja i
poetak cvjetanja mukih cvijetova. Niska temperatura usporava poetak
cvjetanja mukih cvijetova za razliku od faze cvjetanja enskih
cvijetova. Da procvjetaju enski cvijetovi potrebna je niska
temperatura za jedan period prije faze cvjetanja. To su sume
temperature koje utijeu na datum poetka cvjetanja. Datum cvjetanja
je uvjetovan temperaturom, ali ona nije definirana. Baldini i
Pisani navode da nie temperature od 9 ubrzavaju otvaranje enskih
cvijetova, a vie od 9 favoriziraju otvaranje mukih cvijetova. enske
cvasti zahtjevaju nie temperature nego rese - muki cvijetovi.
Bergamini i Ramina (1968) su ispitivali koliko sati je potrebno s
temperaturom od 7 za pojedine sorte i nali da za sorte: gentile i
avelino treba u zimskom periodu - 350 za muke i 600 sati za enske
cvijetove.
FORMIRANJE REPRODUKTIVNIH ORGANA
Formiranje reproduktivnih organa kod ljenjaka je vezano i za
vegetativni porast. Sorte nastale od C. avellana - rimski, halski i
dr. formiraju granice od 1 - 5 i 6 - 15 cm koje su nosioci
reproduktivnih organa. Sorte postale od C. maxima, iji su
predstavnici sorte bademoliki, rani trebizonda, formiraju dugake
granice na kojima su reproduktivni organi od 6 - 15 i 16 - 25 cm,
sa velikim brojem cvijetova po jedinici duine. Korelacija izmeu
duine granica i formiranja cvijetova prouavana je u SAD i
Francuskoj, ali je naglaavan utjecaj ekolokih imbenika i
primjenjene tehnologije.
U SAD - Painter i Hatman (1958) navode da sorta barcelona ima
granice 16,25 - 23,75 cm na kojima se formira 89,7% plodova. Nije
utvren postotak praznih plodova u zavisnosti od duine granica.
U junoj Francuskoj su prouavane sorte: bolvijerov, panjolski
dugi i rodni kutard u pogledu zastupljenosti broja plodova na
granici do 10 cm i od 15 do 40 cm. Bilo je najvie plodova na
granicama od 15 - 40 cm. Autori koji su ovo prouavali preporuuju
primjenu suvremene mjere u proizvodnji kojima se podstie porast
granica.
ODNOS OPLODNJE KOD LJENJAKA
Najvei broj sorti ljenjaka je samosterilan, to su pokazala
prouavanja u Francuskoj i SAD. U bivoj Jugoslaviji Modic, Manuev i
dr. su doli do istih zakljuaka. Djelomino je samooplodan mali broj
sorti lijeske. Prema Nedevu i suradnicima samooplodne su sorte:
bademoliki, kosford, rani trebizonda i dr., i to od 10% do 37%.
Ovaj postotak ne osigurava dobru berbu, potrebno je da se pri
uobiajenom broju enskih cvijetova oplodi od oko 60 - 85%. U
uvjetima Francuske se navodi da je dugi panjolski samooplodan svega
6 - 10%, to je nedovoljno za dobru berbu.
Tablica 10. Period mirovanja
SortaVrijeme skidanja granica za izazivanje kretanjaVrijeme
cvjetanjaVrijeme od skidanja granica do cvjetanja
enskihmukihenskihmukih
Bolvijerov23. XI 1972.9. XII29. XII166
Kosford23. XI 1972.27. XII9. XII3416
Davijana23. XI 1972.27. XII4. XII3411
Lambert filbert23. XI 1972.27. XII12. XII3419
Rimski23. XI 1972.24. XII29. XII16
Ne postoji sorta univerzalni opraiva, kao to ne postoje ni
standardne svijetske sorte, ne u velikom broju. Sortiment ljenjaka
se karakterizira vie obiljejem svake zemlje gdje je njegova
proizvodnja znaajna. Istraivanja ove problematike su jo
skromna.
Meu sortama koje se uzgajaju u Bugarskoj navode se kao dobre
kombinacije sorti: kosford, rani trebizonda, hempelov, rimski;
zatim - rimski, bademoliki, kosford; i kombinacija rani trebizonda,
hempelov, bademoliki, bijeli lambert, kosford, ata-baba, i dr.
Lebedev i dr. (1953) navode da je i obian ljenjak dobar opraiva
za kulturne sorte ljenjaka.
U panjolskoj za sortu tonda gentile preporuuju opraiva: kosford,
atolda, bern i lokalne forme.
U SAD za barcelonu se preporuuje davijana i dr.
PERIOD PORASTA PLODOVA LJENJAKA
Period porasta plodova traje 4 - 5 mjeseci. U poetku se poveava
kupola i ljuska, a zatim jezgra. Plodovi sazrijevaju kod nas od
poetka do polovine kolovoza, a u zavisnosti od klimatskih uvjeta, i
do polovice rujna.
Proces dozrijevanja ljenjaka
Izgled ploda ljenjaka u ljusci i u presjeku
Tablica 11. Postotno uee broja plodova po cvastima
SortaPlodova u cvastima
12345
1. Bolvijerov503611
2. Kosford205121
3. Lambert filbert25312613
4. Halski div59308
5. Rimski22372211
Tablica 12. Morfometrija ploda
Sorta
BolvijerovKosfordLambert filHalski divRimski
Plod (mm) du.20,222,921,923,518,8
ir.18,122,017,617,021,0
deblj.17,918,412,517,018,3
Jezgra du.11,914,6 8,811,717,2
ir.16,516,817,318,713,4
deblj.12,013,4 9,411,314,4
Ljuska: jezgra 56,5:43,555,6:44,442,9:57,1 52,0:4853,3:46,7
Plod (grama) 2,33,6 1,42,53,0
Ljuska (grama) 1,3 2,0 0,61,31,6
Jezgra (grama) 1,0 1,6 0,81,21,4
Broj plodova/kg486298851405351
Redoslijed 4 1 532
Diferenciranje cvjetnih elemenata u uvjetima Italije poinje
krajem svibnja da bi se muki cvijetovi - zaetak formiranja rese -
okularno vidjelo izmeu polovine lipnja do polovine srpnja, to
zavisi od godine i lokaliteta.
Obnova ljenjaka kratkom rezidbom
Ljenjak stupa u period rodnosti - kalemljen i na vlastitom
korijenu tijekom druge, tree godine, a generativno razmnoen
kasnije, u 6 - 7 godini. U punu rodnost dolazi poslije 9 - 10.
godine. Pri optimalnoj primjeni agrotehnike i pomotehnike period
eksploatacije traje oko 15 godina, poslije ega je neophodna
regeneracija - obnova kratkom rezidbom. Njegov vijek je dug, preko
100 godina.
4. EKOLOGIJA LJENJAKA
ODNOS PREMA KLIMATSKIM IMBENICMA
Toplina
Ljenjak ima u odnosu na druge jezgraste vrste voaka neke
specifinosti. On formira na prologodinjim granicama cvijetove koji
su podvojeni - muki zasebno i enski zasebno. Faza cvjetanja se
odvija vrlo rano u prosincu, ali oplodnja nastaje mnogo kasnije,
oko 2 - 6 mjeseci poslije peludizacije. Izgradnja cvjetnih
elemenata nije kao kod drugih voaka. Plodnik nije formiran kad se
odvija peludizacija, nego znatno kasnije, sa porastom temperature
se intenzivira porast plodnika. Bioloka je karakteristika
dihogamija iako je mogua i homogamija.
Poetak cvjetanja znaajno varira od sorte i variranja temperature
u zimskom periodu kad se cvjetanje odvija.
Zbog svoje bioloke prirode ljenjak je vie izloen djelovanju
negativnih niskih temperatura nego druge vrste voaka. On je u
razliitom fiziolokom stanju, manje je pri tome otporan na mraz
gotovo itav zimski period. Ekonomski su najopasnija oteenja od
mraza reproduktivnih organa. Tako, na primjer, postoje sorte sa
izraenom fiziolokom funkcijom gametofita mukog reproduktivnog
organa ranije - protandrija i enskog - protoginija, odnosno
istovremeno homogamija.
Protoginine sorte ranije poinju fazu cvjetanja - rimski, bijeli
lombardijski, bademoliki ljenjak i dr. U kontinentalnom dijelu faza
cvjetanja izuzetno moe biti rano, u studenom.
Sorte ljenjaka nastale od C. maxima s cvjetanjem enskih
cvijetova poinju polovinom sijenja i poetkom veljae. Obino u
sijenju i veljai oslobaa se pelud iz antera mukih cvijetova. Jedna
resa ima oko 5.000.000 peludnih zrna veliine 25 - 40 mm, odnosno
jedno stablo daje priblino 30 g pranika.
Tablica 13. Pregled nekih fizikih i kemijskih osobina
plodova
ljenjaka neposredno poslije berbe
S o r ta
MogulPijemontKosfordRimski dugiHalski ivProsjeno
Duina ploda sa omotaem (cm)3,362,312,392,494,443,00
Masa ploda:
- sa omotaem (grama)2,764,163,594,346,484,27
- bez omotaa (grama)1,753,232,793,284,673,15
- postotak63,4177,6577,7275,5872,0773,29
Jezgra:
- grama0,911,811,732,032,271,76
- % u masi ploda bez
omotaa55,0556,1062,1561,8548,5656,74
Suhih materija:
- u omotau (%)24,5527,1131,8533,3229,7729,32
- u ljusci (%)76,7678,1976,5679,2779,2778,01
- u jezgri (%)42,1064,9065,7550,0177,7260,09
enski cvijet zadrava sposobnost da primi pelud vie dana. Ova
sposobnost iga zavisi od sorte, pogodnosti uvjeta uzgajanja odnosno
vremena u fazi cvjetanja. Maksimalna sposobnost zadravanja peludnih
zrna traje obino 15 dana.
Muki cvijetovi se otvaraju relativno dugo, od 10 - 90 dana.
Oslobaanje peludi takoer je uvjetovano temperaturom i traje 1 - 2
tjedna. Pored fertilnog zastupljen je i sterilni pelud. U
zavisnosti od sorte postotak sterilnog peluda kree se izmeu 1 -
50%. Mali je postotak sterilnog peluda kod sorte bolvijerov
ljenjak, dok je kod sorte rani kutard 40 - 50%. Prema
zastupljenosti sterilnog peluda razlikuju se dvije grupe sorti i
to: prva grupa do 30% i druga grupa preko 30%. Prema Barbeau
(Barbeau, 1973) sorte koje rano cvjetaju imaju malo resa i manji
postotak sterilnog peluda.
Pelud ljenjaka se lako raznosi vjetrom ukoliko je vrijeme suho,
bez padalina. Klijavost peludi je dobra, ali zavisi od temperature.
U literaturi se nalaze podaci da je optimalna temperatura za
klijanje peluda 15 i 20 (Trotter), 25 (Barbeau). Temperatura od 0 -
2 zadrava klijanje peludi, dok su samo neke sorte imale klijavost
peludi na 3 - 5.
Nepovoljno utjeu na klijavost peludi niska temperatura i visoka
relativna vlanost zraka. Nanesena na ig tuka, peludna zrna u fazi
cvjetanja ostaju nekoliko mjeseci (ponekad 4 - 5), pa tek klijaju
kad temperatura (prosjena dnevna) dostigne 9 - 14.
U godini sa produenom zimom moe se usporiti cvjetanje mukih
cvijetova tako da se pri viim temperaturama ubrzava njihovo
cvjetanje.
Prema Bergamineu i Raminau (1968) za pravilno cvjetanje mukih
cvijetova potrebne su niske temperature do 7 u zimskom periodu, za
uvjete Italije, 350 - 600 sati u zavisnosti od naslijedne osnove
sorte, a za enske cvijetove 600 - 800 sati. Jo nema za vanije sorte
preciznih podataka u ovom pogledu.
Rano cvjetanje enskih cvijetova je podlono oteenjima od
negativnih niskih temperatura. Niska negativna temperatura od -7 u
fazi cvjetanja je izazvala oteenja do 50%. Prema Kovalu (1968)
temperatura od -12 nije znaajnije imala tetnog utjecaja. Nejednako
oteenje od mraza na sortama zavisi od datuma kad se javlja i od
osobina sorte. Prema Nedevu i suradnicima (1976) po stablu je
ostvaren dobar prinos kod sorti: rimski (15,3 kg), bademoliki
ljenjak (15,4 kg), iako je temperatura bila -14,4 u drugoj polovini
sijenja. Druge godine niska temperatura iznosila je -19,6; 9.
sijenja, pa je imala vei utjecaj na prinos. Prinos kod istih sorti
po stablu bio je znatno manji: 9,6 kg i 11,0 kg/stablo.
Prema Thaguevu (1969) u SSSR-u temperatura padne na minus 25 do
minus 30, pa neke sorte nisu donijele rod - furfulak, bademoliki i
dr. Lokalne sorte su izdrljivije na mraz.
Kulturne, uzgajane sorte ljenjaka vode porjeklo od vrsta sa
razliitim biolokim osobinama. Zbog toga se teko moe rei da ljenjak
zahtjeva ove klimatske uvjete. Treba ocjenjivati zahtjeve sorti
lambert i onih koje su od ove sorte izdvojene. C. maxima je nastao
u uvjetima mediteranske klime, zbog toga je i osjetljivost prema
smrzavanju izraenija. umski ljenjak (C. avellana i C. americana)
rodnaelnik je sorti koje su otpornije na oteenja izazvana
temperaturama. Postoje grupe sorti koje se javljaju kao hibridi
izmeu vrsta ljenjaka sa fizioloki nejednakom otpornou na mraz, pa
to ini potekou u odreivanju osjetljivosti tih sorti na niske
negativne temperature.
Prema Tihonovu (1952) ljenjak se moe intenzivno uzgajati u
podrujima gdje u zimskom periodu (bioloko mirovanje) temperatura
padne i do -30. Meutim, ovaj kriterij se ne moe primjeniti za sve
sorte, jer su neke sorte bile pri toj temperaturi oteene (lambertov
bijeli). Druga stabla nekih zapadnoevropskih sorti su izdrala tu
temperaturu. Nije mogue precizirati prosjean prag temperature.
U jednom ogledu Kartekini (Cartechini) i Tombesi (1968) su
ispitivali na -28 pupoljke sorte tonda romana. Oteenje je bilo
4,45% na -10, zatim 39,05% na -16 i 100% na -22. Osjetljiviji su
enski pupoljci nego muki. Pri temperaturi od -10 smrzlo ih se 50%,
a kod -16 izmrzavanje je bilo 100%. U zavisnosti od vitalnosti
ljenjaka je i njegova osjetljivost na mraz. Tako ve pri temperaturi
od -2 do -4 enski cvijetovi mogu biti oteeni u znatnom postotku, a
muki pri -9.
Ljenjak sigurno donosi rod u podruju gdje je srednja godinja
minimalna temperatura oko -4 i apsolutni godinji minimum -10,9 do
-11,8. Meutim, ovo je kriterij za najosjetljivije sorte.
Tablica 14. Pregled sorti ljenjaka po osjetljivosti mukih
cvijetova
na niske temperature
Prema Romisondou (1978) muki cvijetovi, dok su zatvoreni, izdre
do -16, odnosno -18, a kad su otvoreni svega -8 do -10 i u trenutku
oslobaanja peludi samo -5 do -7, a enski cvijetovi prije cvjetanja
izdre -13 do -16, a u trenutku cvjetanja -7 do -8. Mrazevi sa
temperaturom -4 do -6 mogu otetiti mlade ljetne izdanke i do
50%.
Za muke cvijetove je potrebno 350 - 600 sati sa temperaturom
ispod 7. enski cvijetovi su zahtjevniji. Ipak za veinu sorti je
potrebno 600 - 800 sati, odnosno 1000 -1300 sati za vegetativne
pupoljke.
Padaline
Ljenjak zahtjeva tijekom godine kako dovoljno vode u zemljitu,
tako i relativne vlage u zraku. Vrlo je znaajno da su padaline
pravilno rasporeene po mjesecima. Nedostatak vode se manifestira
viestruko nepovoljno: plodovi otpadaju, jezgra se ne formira
dovoljno, kvaliteta plodova se smanjuje - krupnoa nije
karakteristina, a i jezgre su loije kvalitete.
Potrebno je 700 - 800 mm padalina odnosno oko 70 mm mjeseno. U
fazi intenzivnog porasta plodova i ljetnih izdanaka najpotrebnija
je voda - to su mjeseci: svibanj i lipanj.
Sve sorte nisu jednako otporne na nedostatak vode. Osjetljivije
su sorte na lakom, pjeskovitom zemljitu, kao i na plitkim
zemljitima.
Smatra se da je za ljenjak povoljna lokacija sa hidrotermikim
koeficijentom od oko 1,25.
Ostali klimatski imbenici
Ljenjak je heliofit - to znai da su za njega pogodniji
osvjetljeni poloaji. Osvjetljenost se regulira i brojem stabala po
hektaru. Potvrdu da ljenjak zahtjeva dosta svjetlosti nalazimo u
njegovom uzgajanju oko Sredozemnog mora.
U fazi cvjetanja vjetrovi su vrlo tetni. Tihi vjetrovi u toku
godine manje mu smetaju.Tua-grad takoer moe tetno djelovati.
Ljenjak kao drvo moe uspijevati svuda, ali su njegovi zahtjevi u
pogledu klime strogo precizirani kad se uzgaja zbog proizvodnje
plodova. To se vidi, prije svega, po tome to su zemlje najvei
proizvoai plodova sa klimatskim uvjetima u kojima nema mnogo niskih
negativnih temperatura. Sa povoljnim klimatskim uvjetima za
uzgajanje ljenjaka istiu se: Turska, panjolska, Italija,
Kalifornija. Zemljita na kojima se ljenjak uzgaja dosta su
neplodna. To znai da su klimatski imbenici vrlo znaajni i od njih
zavisi njegovo uspjeno uzgajanje.
U poslijednje vijreme podiu se plantae ljenjaka koje se
navodnjavaju, to se ranije nije prakticiralo. Ovo je sluaj u
podrujima gdje nema dovoljno padalina i gdje je zemljite oskudno
vodom. Neophodno je da se omogue 2 - 3 zalijevanja tijekom
vegetacije, a to daje visok prinos, posebno kod nekih sorti
ljenjaka koje se uzgajaju u Ukrajini, Kaliforniji i dijelovima
Bugarske. Samo jedno zalijevanje u Bugarskoj dalo je prinos 10 - 15
kg/stablo.
Za dobru rodnost je potrebna i dobra osvjetljenost. Pogreno je
uvrijeeno shvaanje da ljenjak podnosi i uspijeva u sjenci.
Reproduktivni organi su po periferiji krune to potvruje zahtjeve
ljenjaka za osvjetljenjem kako bi se oni formirali.
ODNOS LJENJAKA PREMA ZEMLJITU
Dobri prinosi mogu se oekivati na zemljitima srednje plodnosti,
lakim, pjeskovito-glinastim, humusno -karbonatnim i umjereno
vlanim. Na siromanim, kamenitim i suhim zemljitima ne postiu se
dobri rezultati, nema vegetativnog prirasta ni formiranja
reproduktivnih organa.
Prema reakciji zemljita (pH vrijednosti) ljenjak je tolerantan,
jer dobro uspjeva na zemljitu pri vrijednosti pH od 5 - 8.
Ljenjak ne podnosi movarna zemljita. Kod nas se pokuavalo sa
uzgajanjem ljenjaka na takvim zemljitima koji nisu uspjeli. Nije
bilo uspjeha zbog toga to nije zemljite odgovaralo po fizikim
osobinama.
U divljem stanju ljenjak se nalazi na vapnenasto -
silikatnom zemljitu.
Zemljite za ljenjak mora biti takvo da omoguuje ravnomjerno
razvijanje korijenove mree kako lateralno, tako isto i po dubini. A
to e omoguiti zemljita sa dovoljno hranljivih materija, vode i
zraka u toku cijele godine.
Treba nastojati da se prilikom izbora zemljita za komercijalno
uzgajanje ljenjaka izaberu ona koja trae najmanje ulaganja za
dovoenje u odgovarajue uvjete.
Prema H. Eganu (1958) zemljite za ljenjak treba sadravati:
15 - 20% gline20 - 30% sitnog
pijeska
15 - 20% koloida30 - 50% krupnog
pijeska.
Rebov predlae 5 - 20% gline i 50% pijeska - istie se i znaaj
humusa ak 10% kao i 25% vapna, ali se ne pravi razlika po
sortama.
U Italiji sastav zemljita izgleda:
krupan pijesak 35,3 - 51,2%
humus 2,5 - 3,9%
- sitan pijesak 22,7 - 29,5% - pH 6,92 - 7,4
- koloidi 14,1 - 23,4%- duik (N) 0,12
0,22%
- glina 7,4 - 10,5%- fosfor (P2O5) 38
223 mg/kg
- vapno - 1,3% - kalij(K2O) 286 - 798
mg/kg.
5. POMOLOKI PREGLED - SORTIMENT LJENJAKA
KLASE LJENJAKA
Svrstavanje ljenjaka po klasama nametnula je praksa. Za ovu
podjelu kao osnova posluila je vrsta ljenjaka, rodonaelnik, od koje
su sorte stvorene. Razlikujemo est klasa.
Prva klasa: obian ljenjak, rodonaelnik je C. avellana. Najvanije
osobine sorti ove klase su omota u ravnine ploda ili malo iznad
njega, rasjeen do osnove, u osnovi vezan; plodovi sitni, okrugli
ili sa razliitim oblikom. Ljuska tvrda. Ovoj klasi pripadaju neke
ruske selekcije.
Druga klasa: celski ljenjak je proizvod od divlje vrste C.
pontica. Ima omota malo iznad ravnine ploda, cijeli ili rasjeen do
osnove, iznad ploda se malo suava pri vrhu je rairen, po rubu
rasjeen. Ljuska srednje debela, esto s rebrima. Jezgre se dobro
vade. Vanije sorte furfulak, kerasund, rimski, celski, davijana,
garibaldi, i dr.
Trea klasa: lombardijski ljenjak koji je nastao od C. maxima.
Omota je dui od ploda, cijeli i povijen na vrhu, ima izgled trube.
Plod cilindrian, jajolik. Ljuska tanka. Jezgra kvalitetna. U ovu
klasu se ubrajaju sorte: lambert (bijeli i crveni), bademoliki i
eugenija.
etvrta klasa: hibridi postali ukrtanjem divljih formi sa
kulturnim sortama u raznim kombinacijama. Sorte ove klase mogu
imati svojstva roditelja. Vanije sorte su: normtemopon, notigen,
kao i brojne selekcije u Rusiji i dr.
Peta klasa: ameriki ljenjak je postao od C. americana i C.
cornuta. Ima vrlo dugaak omota, znatno dui od ploda. Plodovi su
sitni do srednje krupni, okrugli, iroko ovalni, tvrde ljuske. Ovoj
klasi pripadaju vanije selekcije SAD.
esta klasa: div ljenjak (medvjea lijeska) je rodonaelnik svih
sorti ove klase. Omota krupan, mesnat, izreckan. Plod sitan,
okruglast, iroko ovalan, neravan sa velikom osnovom, tvrda ljuska.
Nema mnogo sorti, navode se neke nove selekcije.
Poznavajui sorte koje pripadaju spomenutim grupama moe se
unaprijed predvidjeti kakva e vanija bioloka svojstva potomstvo
imati. Naravno ovdje je rije o stvaranju novih sorti.
Lambert-sorte su nastale od divljih vrsti u podruja sredozemne i
crnomorske klime. Zbog toga su osjetljivije na mraz, ali su sa
tankom ljuskom i ukusnom jezgrom koji zauzimaju prvo mjesto.
GRUPE SORTI LJENJAKA
Postoji vie naina da se grupiranja sorti ljenjaka. U primjeni je
klasifikacija koja ljenjak grupira na pitome, plemenite, kulturne
sorte i umske forme.
Pitome sorte su postale veinom od vrsti: C. avellana, C. maxima
i C. pontica. Nain postanka, tj. rodonaelnik sorta, kao kriterij za
grupiranje sorti ljenjaka nije prikladan. Iz praktinih razloga je
usvojena klasifikacija koja za razvrstavanje sorti uzima morfoloke
karakteristike. Prema ovom kriteriju razlikuju se etiri grupe, i
to:
Lambert-sorte,
Celske sorte,
Lambert-hibridi,
Celski hibridi.
Lambert-sorte. Ova grupa sorti ime je dobila po omotau -
njegovom izgledu i grai. Omota kod ovih sorti je razrezan, dui je
od ploda, po izgledu podsjea na bradu". Ovoj grupi pripadaju
privredno znaajne sorte sa ranijim vremenom sazrijevanja
plodova.
Celske sorte. Znaajna karakteristika kod ovih sorti je takoer
graa omotaa. On je rasijeen na dva dijela i pri osnovi srastao. Kod
zrelih plodova omota se povija i plodovi lako ispadaju. Omota u
osnovi nema cilindrino zadebljanje koje je karakteristino za
lambert sorte.
U ovoj su grupi sorte s plodovima koji variraju od okruglastog
do izduenog, u pogledu veliine takoer su mogua velika
variranja.
Lambert-hibridi. Uglavnom su u ovoj grupi zastupljeni hibridi
sorti iz ranije dvije grupe (lambert i celske). Plodovi su slini
lambert-sortama, a po omotau celskim sortama. Plodovi lako ispadaju
iz omotaa. Jezgra kod ovih sorti je dobre kvalitete pogodna za
konzumiranje i za industriju prerade.
Celski hibridi. Sorte ove grupe su nastale kao lambert hibridi
sa bioloko-fiziolokim karakteristikama celskih sorti. Kod ovih
sorti je omota iz dva mjesta koja su u osnovi srasla. Mnoge sorte
ove grupe se ubrajaju u privredno znaajne sorte.
umske forme. Razne forme umskog ljenjaka, koji se ne
kultiviraju, svrstane su u ovu grupu. Ovdje nije rije o sortama,
jer se o njima ne radi, ve o raznim formama i sl. Zbog ogromnog
broja varijanti, susreemo i vrlo veliko arenilo plodova po krupnoi,
obliku, izgledu omotaa i drugim svojstvima. Ove su forme prema
svojim osobinama bliske celskim sortama.
SORTE LJENJAKA
Sorte ljenjaka su prikazane po abecedi, pri emu su drugi
kriteriji zanemareni.
Apolda. Sorta ije porijeklo nije poznato.
Stablo srednje iroko, proizvodnost osrednja, izraena
protandrija. Faza cvjetanja srednja. Opraivai su: kosfort, udo iz
bolvijera. Omota ravan pri vrhu ploda.
Plod okruglast ima masu oko 3,2 g sa dimenzijama 27,6 x 19,6 x X
17,5 mm. U ravici je 1,6 plodova. Boja ljuske smea u prugama.
Jezgra bez ilica, sudjeluje u masi ploda sa oko 41,5%. Kao stolna
sorta je znaajna jer ima krupne plodove.
Ada-baba. Ova sorta je nastala u zapadnom Azerbejdanu i tamo
sudjeluje sa oko 90% na svim povrinama pod lijeskom.
Raste bujno (10 - 12 m visoko) sa uspravnim grmom. Formira mnogo
resa, tipino je protognina sorta, samosterilna je sorta. Dobro
oprauje rimski i rani trebizonda, a nije za sortu bademoliki.
Plodovi su krupni, oko 1,41 - 2,5 grama, i vie ih je u grupi (3
- 6), okruglasto pljosnati. Omota je dva puta dui od ploda i
potpuno ga obavija, pri vrhu se suava i zavrava srednje nazubljenim
obodom sa prosjeno est izraenih zuba. Ljuska je tanka i lako
lomljiva sa otporom do 34,69 kg/cm2.
Jezgra kvalitetna i bogata uljem - 67,5%. Randman jezgre 49 -
52%.
Jedini ozbiljniji nedostatak kod ove sorte je to plodovi teko
ispadaju iz omotaa. Prinos se kree 15 - 16 kg/stablo.
Bademoliki ljenjak. Prema postanku ova sorta pripada u one sorte
nastale od C. maxima. Grm je srednje bujnosti i daje mnogo
izdanaka. U fazi kad poinje oplodnja ima granica od 16 do 25 cm oko
38,3% i u vrnom dijelu donosi najvei prinos. Formira se mnogo resa
i u grupi 3 - 4, cvjeta srednje rano. Protoginina je sorta. Formira
samooplodnjom 10 - 20% plodova. Dobro oprauje rimski i rani
trebizonda, a nije za kosford.
Plodovi mogu biti 6 - 8 zajedno, pojedinano tei oko 1,73 g ili
je manji, izdueno-cilindrini ka vrhu picast. Omota je dva puta dui
od ploda, cijeli rijetko rasjeen sa jedne strane. U fazi zrelosti
plodovi lako ispadaju iz omotaa.
Ljuska je smee boje; tanka i lako lomljiva. Ljuska se lomi pod
pritiskom od 18,82 kg do 21 kg na cm2.
Jezgra je razvijena i 54% sudjeluje u masi ploda. Sadri 60,64%
masti, 18,5% proteina, 6,24 mg% aminokiselina.
Po stablu rodi do 15 kg, nije alternativne rodnosti, sadi se na
manjem razmaku, pa je prinos po jedinici povrine zadovoljavajui.
Nije za uzgajanje na vlastitom korijenu jer daje mnogo
izdanaka.
Barcelona (Barcelona, Catagnvera). Postala od C. avellana.
Najzastupljenija je sorta u SAD - 85% (Oregon). Masovno je
rasprostranjena i u Francuskoj pod imenom rodni kutard. Grm je
bujan, sa malo izdanaka. Faza cvjetanja je vrlo rana (od polovine
prosinca do kraja veljae) sa izraenom homogamijom. Formira mnogo
resa. Ima dosta peludi. Plodovi krupni 3,3 g, okruglasti, indeks -
0,91, dimenzije: 21,6x21,2x18,6 mm, po 2 - 3 zajedno. Omota u ravni
ploda, rasjeen. Ljuska debela; jezgra se teko odvaja od ljuske.
Upotrebljava se u industriji prerade.
U SAD se predlae peludator davijana.
Jezgra ima 68,14% ulja i randman je 42,69%. Otporna je na
bolesti i nametnike. Na vlastitom korijenu nema mnogo izdanaka.
Barcelona
Dugi panjolski - Longue d Espagna (Du Chilly, Lambert Filbert,
Kentich Kob). Ova sorta vodi porijeklo iz Engleske. Stablo je male
bujnosti, uspravno raste, produktivno. Kasno cvjeta, izraena je
homogamija. Dobri su opraivai: kosford, bolvijerov, morel i dr.
Plodovi sazrijevaju kasno.
Plod je duguljast, oko 2,3 g, dimenzije 25,5x16,5x14,7 mm. U
ravici prosjeno ima 2,8 plodova. Omota je dui od ploda, ljuska
srednje debela, svijetlije boje, prugasta, maljava.
Jezgra je kvalitetna, randman 47,1%. Osobito se cijeni za stolnu
upotrebu.
Dugi panjolski
Eugenija (Empress Eugenie, Imperatrice Eugenie). Ova sorta se
uzgaja u Engleskoj i vrlo je cjenjena zato to joj je jezgra dobrog
okusa, a vrlo je rodna. Ima razvijen grm.
Plod je sitan do srednje krupan (2,2 g): visina 2,2 - 2,5 cm,
irina 1,4 cm. Omota u ravnini sa ljenjakom i rasjeen. Zajedno su 2
- 4 ploda na jednom mjestu. Ljuska tanka, lomi se lako, jezgrom
ispunjena. Randman jezgre 57,5% i sadrajem ulja 66,79%. U uvjetima
povoljnim za lijesku daje dobre prinose.
Rodni kutard (Fertile de coutard). Francuska sorta koja je
rairena i izvan Francuske. Stablo bujno, produktivno rano cvjeta;
protandrina je. Oprauje je negret, davijana i dugi panjolski. Omota
dui za 1/3 od ploda. Sazrijeva kasno. Ova sorta je dosta slina sa
barcelonom. Plod okruglast 3 - 4,2 g, ujednaen. Randman 39 -
44%.
Furfulak (Impsriale de Trebizonde, Karidaty). Potjee od C.
pontica i vodea je sorta u Turskoj. To je stara sorta, iri se i u
drugim zemljama, posebno u Francuskoj. Opisana je i kao trebizonda.
Srednje bujno raste, formira mnogo izdanaka. Faza cvjetanja je
rana. Ima iroko lie. Plodovi su oko 3 grama, okrugli, indeks: 1,75,
malo spljoteni na vrhu, dimenzije: 18,4x22 5x20,4 mm, i grupirani
do 6 u grupe. Omota dug, potpuno pokriva plod. Ljuska tanka, lako
lomljiva. Jezgra dobre kvalitete i u meunarodnom prometu vrlo
cjenjena. Prikladna za konzumiranje i preradu, sadri 60,4% ulja.
Randman 44% do 46%.
Dobri opraivai su: barcelona, palas, negret, tonda gentile del a
longa i dr.
Kosford (Cosford, Prolitique e Coque Tondre, Zellernuss).
Kosford je iz Engleske. Nije jako bujna sorta, dostie oko 5 - 6 m
visine, koliko i promjer. List srednje veliine, ak i sitan, obrnuto
jajastog oblika. Plodovi 2 - 4 zajedno. Omota u nivou ploda ili
dui, rasjeen.
Plod duguljast - indeks okruglosti - 0,66, srednje veliine - 2,5
g sa dimenzijama: 24,3x17,0x15,5 mm.
Jezgra u masi ploda sudjeluje 49,7 - 53,2%, ima 68,27% ulja.
Sazrijeva kasno.
Mortarela.(talijanska sorta. Nije velike bujnosti, ali je dobre
rodnosti. Cvjeta srednje rano; ima izraenu homogamiju. Dobri su
peludatori: tonda di gifoni, san govani i dr. Faza sazrijevanja
rana.
Plod okruglast (indeks - 0,79) sa masom 2,1 g i dimenzijama:
21,4x16,8x14,8 mm. U ravici su prosjeno 4,5 ploda. Omota je dui od
ploda, ljuska tanka sa diskretnim prugama.
Jezgra ploda sudjeluje u masi ploda 45,0%. Upotrebljava se u
industriji i kao stolna. Otporna je na niske temperature, pa se ova
sorta rado uzgaja.
Morel (Morell) je francuska sorta. Stablo male bujnosti. Cvjeta
srednje kasno do kasno. Sazrijeva srednje. Peludator je dugi
panjolski.
Plod sitan do srednje krupan 1,9 - 2,7. Randman jezgre 42 -
46%.
Negret (Negret) Negret je iz panjolske. Vodi porijeklo od C.
avellana. U panjolskoj je vodea sorta lijeske, naroito u
Kataloniji.
Grm je osrednje bujnosti, uspravno raste, formira izdanke.
Cvjeta rano, protoginina je sorta.
Plod je srednje veliine - oko 3 g, dimenzija 20,5x16,9x14,6 mm,
okruglast (indeks 0,77) i zajedno su 3-4 ploda. Omota je malo dui
od ploda. Zreli plodovi lako otpadaju. Ljuska tanka, lako lomljiva.
Jezgra lako ispada iz ljuske i dobrog je okusa. Randman jezgra
47,7%. Mnogo se cijeni u industriji okolade.
Rojal uvedena u kulturu 1934. godine. Amerika sorta, hibrid
barcelona X davijana. Stablo vrlo bujno uspravno, produktivno.
Srednje rano cvjeta, protandrina je. Opraivai su apolda, bolvijera
i kosford. Plodovi srednje sazrijevaju.
Plod okruglast (indeks 0,82), masa ploda 4,2 g sa dimenzijama
23,6x21,0x19,8 mm. U ravici je 25 plodova zajedno. Omota dui od
ploda. Ljuska je srednje debela sa tamnijim prugama.
Jezgra je 43,5%, sa prisustvom ilica, kod prenja se pokoica
dobro odvaja.
Zbog krupnoe se cijeni kao stolna sorta.
Rimski. Nastala je od C. avellane. Ima vrlo bujno stablo. Iako
je grm, raste uspravno. Formira malo izdanaka. U periodu poetne
rodnosti prevladavaju granice sa cvijetovima od 16 - 25 cm (56,4%),
dok kod starijih stabala (16 - 20 godina) granice prevladavaju od 1
- 5 cm (67%). Ova sorta ponekad prerodi, pa alternativno raa.
Ne formira mnogo resa, po tome se ubraja u grupu sa slabo do
srednje mnogo formiranih resa. Obino su u grupi 2 - 3 zajedno.
Rano poinju cvjetati enski cvijetovi, jo u studenom. Ima izraenu
protaginiju. Samosterilna sorta, ali je dobar opraiva za standardne
sorte bademoliki i kosford, nije dobra za trebizonde.
Plodovi su teki oko 3,12 g. okruglastog oblika, malo izdueni,
dimenzija 20x20x32 mm. Zajedno su do 3 ploda. Ljuska je debela,
teko lomljiva, izdri oko 31,07 do 33,78 kg na cm2. Omota je ravan
sa vrhom ploda, sastavljen od dva lista koji se pilasto po obodu
zavravaju. Sazreli plodovi lako iz nje ispadaju.
Jezgra je dobro razvijena i u masi ploda sudjeluje 42,07%. Sadri
64% masti, 17% bjelanevina, i 5,7 mg% nezasienih masnih
kiselina.
Pojedinih godina izraena je rodnost do 38 kg/stablo. Slabo
formira izdanke, pa se moe uzgajati i kao stablaica na vlastitom
korijenu. Dobrom agrotehnikom i pomotehnikom moe se umanjiti
alternativnost raanja ove sorte, to joj je inae znaajniji
nedostatak.
Rimski ljenjak
Crveni lambert (Rotblattrige Lambert). To je sorta iz grupe
lambertovih. Stablo srednje bujno, sa crvenim liem, dekorativno
djeluje. U ravici ima 1 - 7 plodova. Omota je dui od ploda.
Plod je sitan, 1,36 g, dimenzija 23 X 12 X 14 mm. Randman jezgre
48,52%.
Ljuska srednje tvrda, lijepog izgleda sa prugama. Lijep izgled
jezgre.
Crveni lambert
Sun Giovani. Italijanska sorta. Stablo raste vrlo bujno, srednje
irok grm, produktivan. Rano cvjeta sa izraenom homogamijom.
Opraivai su joj: tonda bjanka, tonda di iffoni, mortarela i dr.
Rano sazrijeva.
Plod duguljast (indeks 0,76) sa dimenzijama: 22,3x18,4x15,4 mm.
Omota dui od ploda, ljuska srednje tanka, svjetlokestenjaste boje,
prugasta i pri vrhu maljava.
Jezgra je sa malo ilica, prilikom prenja se odvaja pokoica.
Randman 46,2%.
Dobra je sorta, daje malo izdanaka. Osjetljiva na neke bolesti i
kasni mraz.
Sivri. Turska sorta. Stablo malo bujno, grm irok, produktivan.
Rano cvjeta, protandrina je. Rano sazrijeva.
Plod izduen (indeks 0,80) srednje krupan - 2,5 g, dimenzija
21,3x18,2x15,8 mm. U ravici su 4 ploda. Omota dui od ploda. Ljuska
srednje debela, kestenjasta sa dvije uzdune brazde i neznatno
prugasta.
Jezgra kod prenja ostaje ista. Randman jezgre 44,6%.
Rairena u Turskoj zbog dobre kvalitete jezgre. Nedostatak je to
se plodovi teko oslobaaju iz omotaa.
Pijemontski (Tonda Gentile del a Longhe, T. G. del Piemonte).
Italijanska sorta. Postala od C. avellane. Ona je meu
zastupljenijim sortama u Italiji. Najvie je ima u provinciji Kuneo
(Cuneo). Nedavno je unesena i uzgaja se kod nas na podruju Umaga i
u drugim podrujima.
Ima srednje razvijen grm, prijelazni oblik, formira izdanke.
Srednje formira rese u grupama 2 - 3. Faza cvjetanja je jako rano,
dihogamija izraena - protoginina. Samosterilna je i sa slabom je
klijavou peludi zbog ega je lo opraiva. Oprauju je sorte kutard
rodni, negret, sorte postale od C. maxime i C. pontica.
Plodovi su okruglasti (indeks - 0,94) sa zaotrenim vrhom. Masa
ploda - 2,38 grama, dimenzije: 18,6x18,6x16,6 mm, pojedinani ili u
grupi 2 - 3. Omota je koliko i plod ili dui od njega, pri vrhu
iroko otvoren pa plodovi lako iz nje ispadaju. Ljuska je tanka (1,1
mm), ali tvrda, do 47,08 kg na cm2 vrstine.
Jezgra sadri oko 72,3% ulja i 13,2 bjelanevina. Randman jezgre
je do 58%. Za klimatsko podruje
ozbiljnijih nedostataka ova sorta lijeske nema.
Tonda Gentile della Langhe
Okrugli bijeli (Tonda Biancha). Italijanska sorta. Bujnost
srednja, grm raste na prijelazu izmeu uspravnog i irokog. Osrednje
je produktivna sorta. Faza cvjetanja rana, protandrina. Dobri
opraivai: tonda rosa, mortarela, kampanika i dr. Sazrijeva
kasno.Plod duguljast (indeks - 0,87), srednje krupan plod - 2,8
g,dimenzija 21,7x20,6x16,9 mm. Omota ispod nivoa ploda, ljuska
srednje tanka, kestenjaste boje sa prugama. Randman jezgre
40,8%.Organoleptika ocjena dobra, mala rodnost ogranieno
uzgajanje.
Okrugli gifonski (Tonda di Giffoni). Italijanska sorta. Stablo
ne raste bujno, produktivno je. Prijelaznog oblika.
Plod okruglast (indeks -1), srednje krupan -2,4 g sa dimenzijama
19,0x20,7x18,2 mm. U ravici su 2,8 ploda zajedno. Omota dui od
ravnine ploda. Ljuska srednje tanka, kestenjaste boje sa prugama i
dvije brazde uzduno.
Randman jezgre 60%, ljuska se odvaja pri prenju.
Ima dobru rodnost i kvalitetu plodova. Plodovi su traeni u
industriji okolade i krema. Osjetljiva prema kasnim mrazevima.
Tipina sorta za mediteransko podruje.
Tonda Giffoni
Rimski ukusni (Tonda Gentile Romana, T. G. di Viterbo).
Italijanska sorta, srednje bujnosti, prijelaznog habitusa, dobre
produktivnosti. Faza cvjetanja srednje kasna, sa promjenljivim
karakteristikama - homogamija, protandrija ili protoginija.
Opraivai su: Tonda di Giffoni, Mortarela i dr. Sazrijeva poetkom
rujna.
Plod okruglast (indeks - 0,95), dimenzija 20,7x20,6x17,9 mm i
srednje krupan - 2,7 g. Prosjeno u ravici 2,7 ploda. Omota je dui
od ploda, ljuska tanka, svijetlo kestenjaste boje, prugasta.
Randman 45,0%. Kod prenja jezgri odvaja se pokoica.
Zbog kvalitete jezgri traena je u industriji slatkia.
Tonda Gentile Romana
Okrugli crveni (Tonda Rossa). Italijanska sorta, bujna, uspravno
raste, srednje produktivna. Srednje cvjeta. Dihogamija: mohogamija
- protandrija. Opraivai: Tonda Bijancha, Tonda di Giffoni i Tonda
romana. Vrijeme sazrijevanja - kasno.
Plod duguljast (indeks - 0,84), srednje krupan - 2,7 g,
dimenzija 21,1x19,8x15,9 mm. U ravici je prosjeno 1,7 ploda. Omota
krai od plodova. Ljuska srednje debela, smee boje sa prugama.
Jezgra sudjeluje sa 38,3% u masi ploda. Iako su dobre osobine
kvaliteta jezgre i dobra rodnost, nedostatak je mali randman
jezgre.
Trebizonda (Imperiale di Trebizonda, Karidaty). Stara turska
sorta. Rairena je u Turskoj gdje je dobre rodnosti. Stablo je slabo
bujno, a grm irok. Cvjeta srednje rano, protandrina je.
Peludatori su: Tonda romana, Palas i dr. Sazrijeva polovinom
sezone za sorte ljenjaka.
Plod okruglast (indeks - 1,15), masa ploda 2,6 g, sa dimenzijama
18,4x22,5 X 20,4 mm. U ravici 2,9 plodova. Omota je dui od ploda,
ljuska tanka, lijepe boje.
Jezgra ista, 45,3%. Upotrebljava se za stolnu potronju i u
industriji.
Vebsov (Webb's Preisnus). To je lambert hibrid. Srednje bujna.
Rano cvjeta. Protandrina je. Srednje rano sazrijeva. Plod srednje
krupan oko 2 g, dimenzije: 27x14x16 mm. Ljuska srednje debela.
Omota dui od ploda. Randman jezgre - 46%.
Bolvijerov (Wunder von Bolhviller, Geante de Hale). Drvo visoko
do 6 m i otporno na zimske temperature. Ima ovalne listove - 10 do
12 cm duine i 7 do 8 cm irine. Plodovi su po 2 - 4 zajedno. Omota
ravan sa plodom ili malo dui, s obje strane rasjeena i po obodu
nazubljena dublje ili plie. Cvjetanje je kasno - kraj sijenja i
traje tri tjedna. enski cvijetovi se javljaju poetkom oujka. Ima
puno resa i antere su bogate s peludi. Plod konusno okruglast
(indeks - 0,85) u osnovi etvrtast, duina 2 - 2,5 cm i irina 2,23
cm. Masa ploda 3,6 g. Ljuska svijetlosmea sa tamnijim prstenovima.
Jezgra ukusna i ispunjava ljusku. Randman jezgre - 36,5%. Sazrijeva
poetkom rujna. Prilagoena kontinentalnoj klimi, pa je zato i sa
vrlo dobrom rodnou.
Istarski dugi populacija od Corylus maxima. Grm ove sorte je
dosta bujan: vie ide u irinu nego u visinu, pa ima loptasti oblik.
Ovo je najmasovnija sorta u Hrvatskoj, zastupljena je sa cca 80% u
svim plantaama. iroka rasprostranjenost uvjetovana je nekim njenim
dobrim osobinama. U usporedbi sa nekim drugim sortama daje
redovitiju i obilniju berbu, a manje strada od lijeskotoa jer ima
tvrdu ljusku. Ipak, ne ubraja se meu visoko kvalitetne sorte, jer
zreli plodovi teko ispadaju iz omotaa, a randman jezgre nije
najpovoljniji.
Prema vremenu cvjetanja ove sorte utvrena je mogunost njenog
opraivanja drugim sortama: odlino se oprauje sortama apolda i
bandnuss, vrlo dobro sortama northampthon, rimski ljenjak i ludolf,
a slabo ju mogu opraiti sorte princess royal i comune.
Omota je dui od ploda. Vrh mu je nazubljen, suen i savijen, tako
da se plod ne vidi. Omota je sastavljen od 2 lista, koji su s jedne
strane spojeni.
Plod istarskog dugog je krupan, ovalno duguljastog oblika,
pravilno zasvoen. Kapica mu je velika, okruglog oblika, pravilno
zasvoena. Pupak je izraen samo na pojedinim plodovima.
Prosjene biofizike osobine ploda su: masa ploda 3,437 g, duina
26,240 mm i irina 20,130 mm. U grozdu ima od 1 do 10, a najee 2
ploda (28,030%).
Ljuska ploda je tamno smea, s tamnijim prugama. Vrh ploda je
prekriven sivim dlaicama, koje ponekad dopiru do njegove sredine.
av je slabo izraen. Debljina joj iznosi 1,430 mm.
Pokoica jezgre je tamnosmea i glatka. Pelikula je tanka i lako
se odvaja od glatke jezgre.
Jezgra je krupna, izduena, sa izraenim iljkom. Biofizike osobine
su: masa 1,492 g, duina 19,768 mm, irina 13,806 mm, a prosjean
randman joj je dobar i iznosi 43,489 %.
Jezgra sorte istarski dugi sadri: sirovih masti 64,38%,
bjelanevina 16,62% i invertnog eera 3,34%.
List je velik, neprevilnog okruglog oblika, bez izraenog
iljka.
Grm istarskog ljenjaka
7. PODIZANJE PLANTAA LJENJAKA
Za podizanje plantaa ljenjaka poduzimaju se sve organizacijske
tehnike mjere kao i kod drugih voaka, jer od pravilnog podizanja
zavisi i ekonomski efekt proizvodnje. Kad je rije o ovoj kulturi
smatramo da je posebno znaajna studija o ekolokim uvjetima, naroito
o klimi. Treba usaglasiti imbenike klime lokaliteta sa biolokom
prirodom sorte.
PRIPREMA ZEMLJITA
Masa korijena ljenjaka nalazi se na dubini izmeu 10 i 40 cm. Na
rasprostranjenost korijenove mree znaajan utjecaj imaju fizike
osobine zemljita. Na plodnom zemljitu ljenjak ima gustu i
isprepletanu korijenovu mreu koja zauzima veu povrinu, a osnovna
masa korijena nalazi se do 40 - 50 cm dubine (oko 80%). Pojedine
ile prelaze i dubinu od 70 cm. Laterarno prostiranje je u odnosu
obujma krune, samo manji dio korijena prelazi taj obujam. Odmah uz
deblo u prvom metru nalazi se vie ila nego u drugom; sa
udaljavanjem od debla smanjuje se broj ila.
Zemljite za plantau lijeske priprema se na cijeloj povrini i na
dubini do 60 cm, to zavisi od njegovih fizikih osobina.
Rigolanje cijele povrine moe se izvesti na klasian nain uz
primjenu tekih traktora i plugova rigolera. U novije vrijeme se
preporuuje priprema zemljita podrivanjem podrivaima. Najbolje su se
pokazali podrivai vibratori, odnosno podrivai sa vibrirajuim radnim
tijelom. Ovakva priprema zemljita ima neke prednosti, jer se
zemljite ne prevre, a rastresa se na cijeloj dubini koja se eli. Na
ovaj se nain poveava zapremina zemljita, to doprinosi poboljanju
vodnog i zranog reima zemljita, kao i ope poroznosti.
U nekim sluajevima zemljite se mora pripremati kopanjem jamica.
Za tu svrhu mogu se koristiti svrdla sa vlastitim pogonom ili
prikljuene na traktor.
Na strmom zemljitu moraju se izgraditi terase.
Agromeliorativna gnojidba
Agromeliorativna gnojidba je zahvat koji se izvodi u sklopu svih
operacija u neposrednoj pripremi zemljita. Sigurno je da od
plodnosti zemljita zavisi i uspjeh u uzgajanju ljenjaka. On je vrlo
zahvalan na sva dodatna ulaganja oko poboljanja kvalitete
zemljita.
Odreivanje koliine organskih i mineralnih materija koje treba
zemljitu dodati vri se prema zemljitu, odnosno prema rezultatu
analize zemljita. Organske materije se nadoknauju dodavanjem
stajnjaka, komposta, treseta, uzgajanjem biljaka za zelenu gnojidbu
i dr.
Unoenje mineralnih gnojiva, odnosno pojedinih hraniva zavisi od
toga da li je zemljite u njima siromano ili nije. Prema iskustvu iz
SAD (Oregon) agromeliorativnom gnojidbom u zemljite koje sadri do
7,5 mg na 100 g zemljita K2O unosi se 330 do 450 kg K2O, ako
zemljite sadri 7,5 do 15 mg na 100 g zrano suhog zemljita 325 do
330 kg K2O. U zemljita sa preko 15 mg nije potrebno unoenje
kalija.
Pri agromeliorativnom gnojenju za ljenjak treba se pridravati
onih normi koje su date za orah.
IZBOR SORTI LJENJAKA
Za proizvodnju plodova ljenjaka mora se predvidjeti odgovarajui
sortiment. Prilikom izbora sorti mora se voditi rauna o nizu
imbenika. Potrebno je poznavati bioloku prirodu sorti i njihovo
ponaanje prema uvjetima sredine. Veliki znaaj ima i trite, odnosno
namjena proizvodnje. S tim u vezi razlikuju se sorte sa plodovima
prikladnim za razliite namjene: za stolnu upotrebu, za industriju
(kreme) i kombiniranu namjenu.
Napominjemo da je ljenjak pomoloki nedovoljno obraen; zbog toga
se pojavljuju sluajevi da ista sorta ima u jednom kraju zemlje
jedno ime, a u drugom drugo, to predstavlja potekou o kojoj treba
voditi rauna.
Nisu bez utjecaja pri izboru sorti ni druge osobine: period
ranog stupanja u rod, obilno i redovno raanje, kvaliteta plodova,
oslobaanje iz omotaa, otpornost prema bolestima, nametnicima, sui i
sl., homogamija, autofertilnost ili interfertilnost. Faza cvjetanja
je znaajno obiljeje (cjenjenije su sorte koje su kasnocvjetne). I
plodovi se vie cjene ako su ujednaeniji po obliku i ispunjeni
jezgrom.
Za industriju okolade, krema i dr. plodovi trebaju biti sitniji
do srednje krupni, okrugli ili ovalnog oblika, tanke ljuske i s
visokim randmanom jezgri. Jezgra treba biti pravilna i da se
pokoica lako odvaja prilikom prenja.
Plodovi za potronju kao stolno voe trebaju biti to krupniji,
atraktivnog izgleda i oblika.
Pri izboru sorti treba imati na pameti da su najznaajnija
svojstva: rodnost, bujnost, oblik ploda, randman jezgri, odvajanje
omotaa (kupole), veliina ploda i otpornost na negativne
temperature.
Ocjena krupnoe plodova prema namjeni je nejednaka, to se vidi iz
slijedee tablice.
Tablica 15. Slaganje plodova nejednake krupnoe prema namjeni
Promjer ploda (mm)Za industrijuZa konzumaciju
preko 1815
od 16,5 do 1834
od 15,5 do 16,453
od 13,1 do 15,442
sitniji od 13,021
Odlinu kvalitetu oznaava (5), vrlo dobar (4), dobar (3),
dovoljan (2) i ne zadovoljava (1).
POZNAVANJE SORTI LJENJAKA U POGLEDU OPLODNJE
Odnosi oplodnje su slabo prouavani kod ljenjaka i utoliko je
ovaj problem sloeniji. U naim uvjetima malo je podataka koji se
odnose na ovu problematiku.
Ljenjak je jednodoma voka, to znai da su mu muki i enski
gametofiti razdvojeni. Pored toga kod njega je mogua protoginija,
protandrija i homogamija. Ova fizioloka svojstva su uvjetovana
nasljedna osnova, a na nju utjee i klima podruja. Kad bi postojala
pravilnost u pojavi protoginije i protandrije kod iste sorte po
godinama i u odreenim klimatskim uvjetima, ovaj problem ne bi bio
toliko teak, lako bi se napravile kompatibilne kombinacije sorti.
Sorte ljenjaka su samobesplodne - autosterilne, a postoje i inter -
sterilne kombinacije. U poslijednje vrijeme je sve vie podataka
koji informiraju o ponaanju pojedinih sorti u pogledu odnosa
oplodnje. U SAD su opovrgli da su sorte ljenjaka autofertilne. Kod
nas je Madi, 1969, 1971. na ovom problemu dao znaajne rezultate i
skrenuo panju da su sorte ljenjaka autosterilne. Poslije njega do
istih zakljuaka su doli Manuev (1972) i S. Luki (1981).
Poslije korekcije sorti u pogledu odnosa oplodnje u Americi su
poveali prinos sa jedne na 3 - 3,5 tone/ha. To su isto postigli u
Italiji i panjolskoj - od 0,7 do 3 t/ha.
Na plantai trebaju biti zastupljene sorte: glavne, dopunske i
sorte opraivai. Glavne su sorte najzastupljenije. Treba nastojati
kombinirati glavne sorte koje se meusobno oprauju, to nije mogue
uvijek, pa se trae dopunske sorte radi peludizacije, ali pri tome
ne treba izbjegavati, makar u manjem obujmu, i sorte opraivae.
Teko je preporuiti odnos ovih sorti, ali, prema iskustvu
proizvoaa iz panjolske sorte opraivai ne trebaju biti zastupljene
vie od 25%. Autofertilne sorte mogu se uzgajati i u istim nasadima,
iako su ostvareni vei prinosi u kombinaciji vie sorti. Opraivae
postavljati na udaljenosti do 30 m. Iako vjetar prenosi pelud i do
1 kilometra, daleko bolji se rezultati postiu kad su opraivai na
manjem razmaku. U panjolskoj se podiu plantae gdje je jedna sorta
zastupljena sa najvie 43%. U Francuskoj se predlae za jednu sortu
20 - 30% opraivaa.
Zbog sloenosti cvjetanja, oplodnje kao i nedovoljnog poznavanja
odnosa izmeu sorti preporuuje se uzgajanje vie sorti u plantai.
IZBOR SADNICA LJENJAKA
U praksi se koriste kvalitetne sadnice proizvedene kalemljenjem
ili jednim od vegetativnih naina. Sadnice obavezno nabavljati od
ovlatenog proizvoaa, ija je proizvodnja pod kontrolom.
Sadnice moraju biti odabrane s posebnom panjom. Treba obratiti
panju na razvijenost korijena, zdravstveno stanje i identinost
sorte. Pogreke pri izboru mogu dovesti do vrlo nepovoljnih
posljedica. Ove posljedice su kod ljenjaka tee nego kod drugih
voaka, zbog specifinosti cvjetanja i procesa oplodnje.
Sadnice ljenjaka proizvedene vegetativnim putem vrlo esto su s
nedovoljno razvijenim korijenom. Takve sadnice u prvoj godini se
slabije primaju i sporo razvijaju. Sadnice sa skladnim razvojem
nadzemnog dijela i korijena bolje su od onih kod kojih korijen nije
razvijen, a nadzemni dio jest. Za komercijalne nasade preporuuju se
sadnice proizvedene kalemljenjem na div ljenjaku - C. colurni, jer
su uvijek sa razvijenijim korijenom.
RASPORED SORTI LJENJAKA U PLANTAI
Prema istraivanjima mnogih autora sorte ljenjaka su
autosterilne, ak se nalaze i grupe sorti koje su inkopatibilne
izmeu sebe. Od sorti koje su izabrane planom za odgovarajuu
plantau, ve prema odnosima oplodnje, moraju se sorte ukomponirati
tako da se vodi rauna o nekim praktinim razlozima. Naime, uvjek
treba da je jedne sorte paran broj redova, naroito ako se
kombiniraju ili moraju kombinirati sorte iji plodovi sazrijevaju
ranije sa sortama iji plodovi sazrijevaju sasvim kasno. O drugim se
momentima vodi rauna ve pri izboru sorti u fazi cvjetanja
(podudarnost) i sl.
RAZMAK STABALA U PLANTAI
Ve je istaknuto da se sorte ljenjaka razlikuju po bujnosti. Po
ovoj osobini se grupiraju u nekoliko grupa: krljave (trebizondski);
malo bujne (pijemontski, dugi panjolski); srednje bujne (barcelona,
eugenija); bujne (negret, kosford) i vrlo bujne (halski div). Osim
nasljedne osnove, na bujnost utjee i bujnost podloge, kao i niz
drugih imbenika: plodnost zemljita, padaline, primjena agrotehnikih
i pomotehnikih mjera, zatita i dr.
Navedene imbenike treba uzeti u obzir kad se odreuje hranljivi
prostor za stabla u plantai. Pored toga i primjena mehanizacije moe
utjecati na veliinu razmaka stabala ljenjaka u plantai. Maksimalna
mehanizacija u proizvodnji plodova ljenjaka uvjetovana je i oblikom
krune. Bolje se mehaniziraju procesi proizvodnje u nasadima sa
stablaicama i sa veim razmakom.
Nasad ljenjaka u obliku stablaica
Razmak sadnje pri podizanju plantae ljenjaka treba usaglasiti sa
vanijim faktorima od kojih to zavisi. To su zemljite, bujnost
sorti, osobine stabla (grm ili stablaica), pa i konfiguracija
zemljita.
U donjoj tablici dat je pregled razmaka u zavisnosti od
navedenih imbenika koje preporuuje Karlone (1962).
Stablaice se uzgajaju na manjem razmaku (prosjeno 5x6 m), i to
najbolje da se sadnja obavi u kvadrat ukoliko je ravna povrina, na
nagnutim povrinama razmak je 4x5 m. Razmaci su vei ako se ljenjak
uzgaja kao grm, 7x8 m.
Prema Kovaeviu (1955) mogu se koristiti razliiti razmaci za
ljenjak.
U Francuskoj ljenjak se uzgaja na razmaku 5x5 m (Barbeau, 1973),
a u Italiji na razmaku 4 X 6 m, u redu je manji razmak. U Oregonu
je znatno vei ovaj razmak 6 X 6 m; 7,5 X 7,5 m, to zavisi od
podloge. U Njemakoj ljenjak se uzgaja, ako je podloga C. colurna,
na razmakuu 8x4 m. Bilo je sluajeva da se poslije 24 godine kad je
razmak iznosio 4 x4 m, morao vaditi - kriti svaki drugi red.
Ljenjak je heliofit i zbog toga trai i vei razmak.
Visina prinosa po 1 ha zavisi i od broja stabala.
U donjoj tablici daje se pregled prinosa u zavisnosti od
hranljivog prostora.
Kako se iz tablice vidi, najvei je prinos postignut u gustom
sklopu 4,5x4,5 m. Ve u 8. godini je ostvaren prinos od 1,87
tona.
Na bazi iznesenih injenica teko se moe predloiti jedan
standardan razmak, budui da on zavisi od mnogih faktora o kojima se
mora voditi rauna u svakom konkretnom sluaju. Zbog toga smo
miljenja da za stablaice treba dati vei razmak, orijentaciono 6 X 4
m, 6 m izmeu redova, a 4 m u redu, a za grm na vlastitomom korijenu
5,5 x5,5 m. U prvom sluaju je vie stabala za oko 27%.
TEHNIKA SADNJE
Na prvi pogled izgleda da nema razlike u nainu sadnje sadnica
ljenjaka i drugih voaka. Meutim, postoje neke specifinosti u odnosu
na druge voke. Budui da ljenjak vrlo rano poinje vegetirati, on
praktino ima kratak period mirovanja, a to znai da je neusporedivo
bolje da se sadnja obavi u jesen, i to rano, nego u proljee.
Nikako ne treba sadnice saditi dublje nego to su bile u brazdi.
Preduboko zasaena sadnica gotovo 2 - 3 godine, ne raste, to znai da
i kasnije prorodi.
Izgled plantae ljenjaka uzgajanih u obliku stablaica
8. PROGRAM RADOVA DO STUPANJA PLANTAE LJENJAKA U PERIOD
RODNOSTI
FORMIRANJE KRUNE
Prema biolokoj prirodi ljenjak formira grm, zbog ega se nekad
prednost davala ovom obliku krune. U Europi dominira grmast oblik
uzgajanja ljenjaka koji se formira sadnjom 3 - 4 sadnice na jednom
sadnom mjestu. Ljenjak formira mnogo izdanaka koji poveavaju grm.
Pogreno se pripisuju neka svojstva grmu, a u stvari su samo
privremenog karaktera. Po nekim autorima grm je rodniji. No, to je
samo u prvim godinama, jer je ljenjak na vlastitom korijenu, pa
prije prorodi. Meutim, ovaj oblik uzgajanja je sa manjim brojem
stabala po ha, i kad se obraun prinosa izvri po jedinici povrine,
tada je prinos manji kod grma nego kod stablaice, naravno ako je
ista sorta.
Poslije 10 - 12 godina grm poinje, zbog fiziolokih promjena u
formiranju cvijetnih pupoljaka, da se u pogledu rodnosti i
vegetativnog porasta drugaije ponaa. Opada rodnost, smanjuje se
vitalnost. Zbog toga se namee potreba za intenzivnijom
proizvodnjom, a to znai i veim trokovima proizvodnje. Pored toga i
primjena mehanizirane berbe je oteana, to poskupljuje proizvodnju
plodova.
Meu znaajnijim promjenama u procesu proizvodnje ljenjaka svakako
je naputanje grma i prelazak na stablaice kao uzgojni sustav sa
razliitim oblicima krune. Najee je oblik krune vaza, ali se ne
iskljuuju i ostali oblici.
Mogue je da se od sadnica sa podlogom C. colurne formira grm sa
3 - 4 osnovne grane nastale od isto toliko sadnica koje treba
zasaditi na svakom sadnom mjestu. Smatra se da je ovaj nain
formiranja oblika relativno skup i da nema opravdanja.
U novopodignutim nasadima ljenjaka sve je vie stabala s deblom
od oko 50 - 80 cm i krunom u obliku vaze sa 3 - 4 grane. Na ovaj
nain se ljenjak poinje uzgajati u Europi i SAD (Oregon i
Washington). Mnogi autori istiu da su na ovaj nain trokovi
proizvodnje ljenjaka manji. Prednosti stablaice nad grmom se mogu
ovako definirati: stabla bolje koriste svjetlost; vea je
produktivnost rada; mogua je maksimalna primjena mehanizacije;
manji su trokovi proizvodnje.
Plantaa ljenjaka u obliku stablaica u 5. godini
Formiranje vaze kod ljenjaka
Ova kruna, kao i kod drugih voaka, nema provodnice. Najee ima 3
- 4 osnovne grane. Prilikom formiranja krune na odreenoj visini za
deblo ostavi se dio s pupoljcima iz kojih e se razviti osnovne
grane.
Kruna u obliku vaze: rezidba na kraju druge godine (lijevo) i
izgled u toku vegetacije (desno)
Zbog bolje veze osnovne grane sa deblom treba izmeu osnovnih
grana ostavljati 15 - 20 cm, tj. ne preporua se ostavljanje za
osnovne grane ljetnih izdanaka jedan iznad drugog, budui da se s
vremenom grane toliko priblie da izgleda kao da su iz jednog
mjesta. Osnovne grane trebaju biti ravnomjerno rasporeene u
prostoru. Na svakoj primarnoj osnovnoj grani formiraju se po 3 - 4
sekundarne grane koje su postavljene tako da je, prva od osnove
udaljena oko 30 cm, druga od prve 50 - 100 cm, a trea od druge kao
druga od prve. Prva serija sekundarnih grana je izmeu svake osnovne
grane, druga serija suprotno prvoj, a trea suprotno drugoj
seriji.
U periodu formiranja krune znaajno je da se sve grane
ravnomjerno razvijaju. U ovom se periodu rezidba sastoji u blagoj
intervenciji - uklanjaju se ljetni izdanci koji smetaju jedan
drugom i oni koji se razvijaju u unutranjosti krune. Osim toga mogu
se skraivati i oni ljetni izdanci koji su izuzetno bujniji od
drugih.
Formiranje drugih oblika krune ljenjaka
Grm. Od drugih oblika krune ve je spomenut grm. Odmah nakon
sadnje sadnica se skrauje na 15 - 30 cm. Iz korijena e se razviti
izdanci od kojih se ostavlja 3 - 4 za osnovne grane. Broj osnovnih
grana u grmu zavisi od bujnosti sorti, ali ih se ostavlja onoliko
koliko je potrebno da se ne umanji opi porast. Budui da se izdanci
stalno formiraju, njih treba uklanjati redovito, samo se ostavljaju
oni izdanci koji su potrebni za formiranje grma. Praktino u toku
formiranja rezidba se svodi na prorijeivanje.
Grmasta vaza. Ovaj oblik krune je prijelaz izmeu vaze i grma.
Prilikom sadnje se zasade 3 - 4 sadnice. U pravcu meuredova se
okrenu dvije i dvije na rastojanju od oko 40 cm. Sadnice su zasaene
malo ukoeno, tako da ine iroku vazu ve od prve godine. Ukoliko se
ljenjak uzgaja po ovom nainu, bolje je da su sadnice na podlozi C
colurna, jer nee formirati izdanke. Ovaj se nain danas malo
prakticira.
Kruna ljenjaka u obliku grma
Mogu se formirati i ostali oblici krune. ak se moe formirati i
palmeta sa kosim granama, kao i drugi razni oblici, ali su iskustva
sa njima skromna.
DRUGI RADOVI U PLANTAI LJENJAKA DO STUPANJA U ROD
U komercijalnoj plantai ljenjaka obavljaju se uglavnom svi
radovi koji se inae izvode i u drugim vonim plantaama. Nije
potrebno da se smanjuje intenzivnost proizvodnje ljenjaka. Ukoliko
do toga doe, neminovno se to odraava na financijskom rezultatu. Naa
iskustva sa uzgajanjem ljenjaka su skromna, pa se koriste iskustva
steena u drugim zemljama i pod drugim uvjetima. Primjenjujui tua
iskustva u proizvodnji ljenjaka, treba ih u naim uvjetima
provjeravati dok se ne doe do saznanja koja odgovaraju odreenim
ekolokim sredinama.
Od vanijih radova u uzgojnom periodu skrenue se panja na
najvanije :
Odravanje zemljita
Odravanjem zemljita treba se postii unitavanje korova i
odravanje najboljeg reima za vodu i zrak. Na taj bi se nain
postizalo i odravanje dobrih drugih osobina zemljita, a naroito
njegove plodnosti. Zemljite u plantai moe se odravati na jedan od
poznatih naina. Svakako treba nain odravanja zemljita biti u skladu
i sa drugim imbenicima (podneblje, plodnost zemljita, konfiguracija
i sl.).
U borbi protiv korova sve se vie koriste prikladni herbicidi.
Naroito se preporuuju herbicidi za plantae podignute na vlastitom
korijenu, gdje se javlja veliki broj izdanaka. Primjenom herbicida
unitava se i znatan broj izdanaka koji suvino iscrpljuju matino
stablo.
U plantai gdje se obavlja mehanizirana berba ne preporuuje se
dranje zemljita u stanju ledine, jer bi to oteavalo skupljanje
plodova. To znai da se zemljite u intenzivnoj proizvodnji odrava u
vidu jalovog ugara.
U sluaju da je plantaa na siromanom zemljitu i da ravnotea
organskih materija treba izravnati uzgajanjem biljaka za zelenu
gnojidbu tada se meuredni prostor koristi za uzgajanje stonog
graka, grahorice, rai, inkarnatske djeteline ili koje druge biljke
koja daje dovoljno zelene mase. U jesen se najee siju graak,
maljava grahorica ili panonska grahorica u kombinaciji sa rai. U
proljee se masa zaore. U redu se zemljite prska herbicidima radi
unitavanja korova i izdanaka. Od herbicida su dobri za unitavanje
izdanaka: Paraquat, 2 - 4 dihlorfenoksisiretna kiselina i dr.,
gramokson u koliini od 4 kg/ha povrine koju treba tretirati.
U jesen se primjenjuje duboka obrada uz prethodno razbacivanje
odgovarajue koliine organskih i mineralnih gnojiva.
Obrada zemljita u jesen doprinosi poboljanju vodnog reima
zemljita, ubrzavanjem mnogih procesa u zemljitu, unitavanju korova,
nametnika, podsticanja rada korisnih mikroorganizama. Napominje se
da je korijen plitak i da ga obradom ne treba povrijeivati.
Rezidba mladih stabala ljenjaka
Rezidba mladih stabala ljenjaka svodi se na reguliranje
pravilnog razvoja osnovnih grana. Pored toga njome se utjee da se
grane pravilno razgranjavaju, da se suvini ljetni izdanci uklone do
osnove. U biti u prvim godinama rezidba stabala ljenjaka je
neznatna, sa starou stabla se njen intenzitet poveava. O ovoj
rezidbi bilo je vie govora kod formiranja oblika krune.
Gnojidba
Mineralna ishrana mladih stabala ljenjaka. Mineralna ishrana
mladih stabala treba biti u skladu sa njihovom Navodnjavanje
ljenjaka
Navodnjavanje predstavlja znaajnu mjeru u poboljanju opeg
porasta i razvijenosti, a samim tim i poveanja prinosa.
Navodnjavanje se danas malo primjenjuje, jer se ne shvaa pravi
doprinos koji ono ima u uzgajanju ljenjaka. Posebno je vano da se
vodom intervenira dok su stabla mala, odmah nakon sadnje, da
sadnice u poetku ne zakrljaju. im se osjeti nedostatak vlage u
zemljitu, treba primjeniti navodnjavanje. Najrentabilnije je da se
voke zaljevaju prve godine poslije sadnje. U SAD se pored vokica
postave kante kod kojih je dno perforirano. Iz cisterne se voda toi
u kante, a poslije istjecanja vode one se prenose ispod slijedeeg
stabla.
Zatita ljenjaka
Zatita u periodu uzgajanja svodi se uglavnom na suzbijanje
nekoliko bolesti i nametnika. Najee se izvede po jedno zimsko i 2 -
3 tretiranja u toku ljeta protiv lisnih ui. Za zimsko prskanje moe
se koristi Gebutoks u tekuem stanju u koncentraciji od 0,75% do
1,0% (750 - 1000 g/lit. vode). U toku vegetacije za suzbijanje ui,
crvenog pauka i dr. koristi se Fosdrin 10% u koncentraciji 0,1 do
0,15%, ili Dimekron 20 u koncentraciji 0,1 do 0,15%.
9. PROGRAM AGROTEHNIKIH I POMOTEHNIKIH MJERA U REDOVNOJ
PROIZVODNJI
Program mjera u redovnoj proizvodnji treba
doprinijeti postizanju maksimalnih prinosa dobre
kvalitete, i to svake godine. To se postie preko niza
zahvata od kojih su najvaniji: rezidba, odravanje
zemljita, mineralna ishrana - gnojidba, navodnjavanje,
i zatita od bolesti i nametnika.
REZIDBA LJENJAKA
Rezidba ljenjaka kao regulator rodnosti tek u posljednje vrijeme
dobija svoj puni znaaj. Iako je ljenjak voka koja se odavno uzgaja,
ipak se rezidba kod ove voke tek nedavno poela primjenjivati.
Prolazila je kroz faze od one kad se mislilo da ljenjak ne treba
obrezivati, pa dalje, do povremenog prorijeivanja grma, zatim
prikraivanja debljih grana, ali samo jednog dijela, i do njene
sadanje primjene o kojoj dajemo vie informacija.
Rezidbom se regulira ravnotea izmeu vegetativne i generativne
aktivnosti. Poslije desetak godina od sadnje na stalnom mjestu
ljenjak postupno poinje smanjivati vitalnost, to vrlo esto dovodi
do neredovite rodnosti. Bilo je ve rijei o tome da se reproduktivni
organi nalaze na jednogodinjim granicama i da je njihov broj u
korelaciji sa duinom, to znai da ta okolnost namee poduzimanje
mjera kojim e se osigurati dovoljan broj i duina ljetnih izdanaka.
U tu svrhu se preporuuje, pored drugih mjera, i znalaki izvedena
rezidba. Prema mnogim autorima najbolji se prinos postie u
sluajevima kad su granice due od 15 cm. Tako su Painter i Hartman
(1958) utvrdili da su stabla s granicama dugim od 17 do 24 cm dala
5 puta vei prinos od stabala sa granicama dugim od 8 do 16 cm, a
ova su imala 6 puta vie plodova od stabala kod kojih su granice
bile ispod 7 cm. Smatra se da je dobra ravnotea ako je kod stabala
starih 7 - 8 godina duina granica od 15 do 20 cm, odnosno kod
stabala starih 15 - 20 godina - 15 cm, i kod starijih od 20 godina
10 cm.
Duina granica ljetnog izdanka se uzima kao kriterij u
ocjenjivanju vitalnosti stabala u pojedinim periodima. Ne treba
gubiti iz vida da je ljenjak heliofit i da osvjetljenje ima veliki
utjecaj na prinos.
Najvie se cvijetnih pupoljaka formira pri vrhu i po periferiji
krune, a to su najbolje osvjetljeni dijelovi. Stoga treba pravilno
proreivati krunu, a naroito njen unutranji dio. U Oregonu se
prakticira svake 5. godine intenzivna rezidba, odstranjuje se i do
50% krune. Pravilno izvedena rezidba, a to znai dovoljno intenzivna
svake godine, doprinosi kontinuiranom porastu ljetnih izdanaka oko
15 -20 cm, bolja je oplodnja, vei je prinos i bolja kvaliteta
plodova.
Smatramo neophodnim da se rezidba obavlja svake godine, a ako ne
moe svake godine, onda svake druge ili tree. Najbolje je da se
obrezivanje vri odmah poslije otpadanja lia, ali voditi rauna da se
granice ne skrauju. Iz praktinih razloga se preporuuje rezidbu
izvoditi u fazi cvjetanja enskih cvijetova kada se vidi ta je rodno
a to nije, pa se nee desiti da se rezidbom smanji prinos.
Rezidba u cilju podmlaivanja izvodi se od 10. do 12. godine. Ovu
rezidbu treba sprovoditi postepeno u toku 3 - 4 godine, naroito ako
je rije o grmovima koji su formirani od vie sadnica. Tehnika
podmlaivanja se sastoji u skraivanju grana na 50 cm od povrine.
Napominje se da nema standardnog pravila za obrezivanje
ljenjaka.
ODRAVANJE ZEMLJITA
Odravanje zemljita treba prilagoditi svakom konkretnom sluaju.
Svi se naini mogu koristiti, ali se vodi rauna o mehaniziranoj
berbi. Najbolje je u tom sluaju jalovi ugar. Prije nego se sa
berbom pone izvri se ravnanje povrine i valjanje radi lakeg
sakupljanja plodova. Primjenjuju se herbicidi za suzbijanje korova
u redovima. Od herbicida se najvie koriste: Simazin, Gramoxom i
Paraquat, a prema uputstvu koje daje proizvoa.
MINERALNA ISHRANA (GNOJIDBA)
Ljenjak dobro reagira na unesena gnojva. Treba normu usaglasiti
sa potrebama. Za ovu svrhu se koriste neke iskustvene norme do onih
na bazi sadraja odreenog hraniva u zemljitu i pojedinim dijelovima
- listu, plodu i slino.
Prema Barbou (1973) norma za ishranu duikom odreuje se prema
koncentraciji iona u listu, i to:
- manje od 1,8% dodaje se po stablu 1,3 do 1,8 kg
- od 1,8% do 2,2% dodaje se po stablu 0,9 do 1,3 kg
- od 2,2% do 2,5% dodaje se po stablu 0,6 do 0,9 kg
-vie od 2,5% nije potrebna gnojidba.
Za kalij se, na istom principu, preporuuju norme K2O
po stablu:
-manje od 0,5% treba dodati 3,6 do 4,5 kg
-0,5% do 0,8% treba dodati 2,7 do 3,5 kg
-0,8% do 1,0% treba dodati 1,8 do 2,7 kg
-vie od 1,0% ne treba dodavati.
U SAD se preporuuje unoenje svake tree godine po 500 - 800 kg/ha
kalijovog gnojiva, a u Francuskoj godinje 350 - 400 kg/ha. Ukoliko
je u zemljitu 150 mg/kg, zemlji nije potrebno dodavanje kalijovog
gnojiva.
Ljenjak dobro reagira na gnojidbu stajnjakom, osokom,
fekalijama. U Engleskoj ljenjak gnoje raznim otpacima organskog
porjekla (od vune i dr.). Organska gnojiva u kombinaciji sa
mineralnim daju dobre rezultate. Ne treba gubiti iz vida da se
djelovanje gnojiva moe umanjiti nedostatkom vlage u zemljitu, to se
esto dogaa s obzirom da se u takvim krajevima ova voka uzgaja.
Prema Jonsonu (1936) gnojidba ljenjaka osnovnim hranivima treba
po prilici da je kao i kod jabuastih voaka.
Orijentacione norme gnojiva za ljenjak su: N - 80 kg/ha, P2O5 -
40 kg/ha i K2O - 160 kg/ha.
Chandler (1941) navodi mogunost da korijen ljenjaka fiksira
slobodan duik iz atmosfere poput leguminoza.
NAVODNJAVANJE
U ostvarivanju stabilnih prinosa voda je znaajan imbenik. U
Kaliforniji je navodnjavanje redovna mjera od svibnja do kraja
kolovoza. Prosjeno se ravnomjerno raspodijeli na ove mjesece 950 do
1000 mm. Zbog lakeg prikupljanja plodova izbjegava se navodnjavanje
iz brazde.
U Italiji se vri navodnjavanje u kritinim mjesecima ili, ako je
suan period, svakih 30 dana. Zbog nedostatka vode plodovi mogu
otpasti u velikom postotku - do 62%.
U Francuskoj izvedu 3 - 4 zalijevanja od travnja do kolovoza, sa
po 70 mm, odnosno sa ukupno oko 210 -280 mm.
Mi jo nemamo iskustva sa navodnjavanjem ljenjaka, ali smatramo
da treba intervenirati u periodu porasta vegetativne mase i
plodova, kao i u periodu poslije lignifikacije ljuske kad se jezgra
formira, jer su to kritini periodi za vodom.
ZATITA LJENJAKA OD BOLESTI I TETOINA
Ljenjak ne napada veliki broj bolesti i nametnika, pa su za
zatitu dovoljna samo 3 - 4 tretiranja.
Bolesti ljenjaka
Trule ploda ljenjaka (Sclerotinia coryle Schell.). Oboljeli se
plodovi lako raspoznaju, oboljevaju sasvim mladi i plodovi pred
berbu. Plodovi potamne, prekida im se porast i sasuuju se. Teko
ispadaju iz omotaa. Promjena boje moe doi na bilo kojem dijelu
ploda.
Za suzbijanje se koriste fungicidi: bakarni kre, Kaptan,
Orto-cide, Ronilan, Benlejt i Fungohrom. Tretiranje se vri prema
up