Uvod u opštu lingvistiku I skripta 1
Uvod u opštu lingvistiku I
skripta
Uvod
Osnivač opšte lingvistike je Ferdinand de Saussure. On je i osnivač strukturizma u lingvistici.
1
Lingvistika je nauka o jeziku.Bitna svojstva jezika:
Jezik je sistem zato što nije skup nepovezanih elemenata nego je organizovana celina čiji delovi stoje u odredjenim medjusobnim odnosima, obrazujući jednu strukturu. U toj strukturi mesto i uloga pojedinih sastavnih delova odredjeni su upravo odnosom prema drugim sastavnim delovima i prema celini.
Jezik je sistem znakova zato što počiva na principu simbolizacije, tj. reprezentovanja nekog elementa stvarnog ili imaginarnog sveta nekim elementom jezika.
Jezik ima formalno-funkcionalna obeležja:o Jezik je višeslojna, hijerarhijski ustrojena struktura, u kojoj
jedinice nižeg reda svojim kombinovanjem obrazuju jedinice višeg reda. On je dvostruko artikulisan (raščlanjen) sistem, jer se u njemu uvek razlikuju plan sadržaja i plan iskaza, odnosno plan jedinica sa značenjem (reči) i plan jedinica bez samostalnog značenja, koje svojom kombinatorikom daju jedinice sa značenjem (glasovi – foneme). Stvari o kojima se u nekom jeziku govori otelovljene su u njegovim rečima (prva artikulacija), ali su same te reči dobijene slaganjem jedinica druge vrste – glasovima (druga artikulacija). Ovo jezik čini jako ekonomičnim sistemom.
o Opisani formalni principi čine jezik jako produktivnim. Oni omogućuju prirodno i neprekidno straranje novih iskaza, kojima se izražava i saopštava neograničeno mnoštvo novih misaonih sadržaja.
o Jezik poseduje izvanredno važno svojstvo dislokacije ili «izmeštanja» u prostoru i vremenu. On nije vezan za neposredni kontakt komunikacijskog čina tj. za ono što se dešava «ovde» i «sada», pa se njime može govoriti ne samo o stvarima koje su u datom trenutku prisutne nego i o stvarima prostorno i vremenski udaljenim ili čak nepostojećim.
o Jezik se prenosi i usvaja kulturnim putem. On mora iznova da se uči u svakoj generaciji; jedna od posledica ovoga je neprekinuti lanac promena u jeziku od jednog pokoljenja do drugog.
Jezički znakovi
U teorijskoj lingvistici, jedinice jezičke organicazije posmatraju se kao jezički znaci. Jezički znak je spoj nekog jezički uobličenog pojma (tj. nečeg označenog) i odgovarajuće zvučne ili grafičke predstave (tj. nekog označitelja).
Jezički znak je:•Arbitraran (proizvoljan)•Konvencionalan (društveno ustanovljen, dogovoren)•Linearan (j a b u k a) →→→→→
Jezički znaci ulaze u složene medjusobne odnose, obrazujući znakovne sisteme.
2
Primeri:•“cat”(engleski)•“chat”(francuski)•“gatto”(italijanski)•“gato”(španski)•“Katze”(nemački)•“кошка”(ruski)•“mačka”(srpski)•“katoj”(esperanto)
•“apple”(engleski)•“pomme”(francuski)•“mela”(italijanski)•“manzana”(španski)•“Apfel”(nemački)•“яблоко”(ruski)•“jabuka”(srpski)•“pomo”(esperanto)
Jezik kao sistem znakova•Organizovana, hijerarhizovana struktura•Dvostruka artikulacijaGlas > morfema > reč > sintagma > rečenica(izkaz) > tekst(diskurs)
Funkcije jezikaZašto se služimo jezikom?•Da kažemo šta mislimo,•Da kažemo šta hoćemo,•Da popričamo,•Da iskažemo emocije,•Da pokažemo “ko smo”,•Da budemo pristojni,•Da budemo nepristojni,•Da se našalimo,•Da se poigramo...
Podela jezičkih funkcija:•Komunikativna – osnovna i najšira funkcija, koja zapravo obuhvata većinu drugih, u njoj utemeljenih jezičkih uloga.•Kognitivna (saznajna) – takodje bitna funkcija. Jezik pomaže u uobličavanju pojedinih vidova vanjezičke stvarnosti, time što ih izdvaja, imenuje i dovodi u medjusobne odnose.•Kulturna – civislizacijski neophodna; služi za beleženje dogadjaja, za usmeno predanje, za istorijske zapise i hronike, za utvrdjivanje zakonika ustava, raznih društvenih sporazuma, državnih ugovora i drugih važnih dokumenata.•Simbolička – povezuje ljude unutar i izmedju generacija, u savremenom životu, ali i u sklopu istorije, tradicije, književnosti i kulture jedne društvene zajednice. Jezik postaje i merilo grupnog identiteta, simbol etničke, nacionalne, verske ili socijalne pripadnosti.•Estetska – jezik je široko i rado upotrebljavan izvor estetskog zadovoljstva.•Magijska – zasnovana na verovanju u suštinsku i sudbinsku vezu izmedju reči i onoga što one označavaju•Kontaktna i funkcija održavanja kontakta - jezikom se, u okviru kontaktne funkcije, uspostavlja kontakt sa sagovornikom, posle čega može doći do primene jezika u nekoj drugoj funkciji. Jezik u funkciji održavanja kontakta primenjujemo kad god zastanemo da proverimo da li nas neko razume, da li uopšte prati naše izlaganje itd.•Funkcija olakšanja/izražavanje emocija – kada jezik služi kao ventil za otpuštanje suvišne emocionalne ili nervne energije.
3
•Izvođačka funkcija – kada se samim jezičkim iskazom izvodi čin koje se njime označuje.
Jezičke funkcije u odnosu na elemente govorne situacije:
Govorna situacija:•Pošiljalac•Primalac•Predmet•Poruka•Kod•Komunikacioni kanal
Jezičke funkcije:•Emotivna•Direktivna•Referencijalna•Poetska•Metajezička•Kontaktna
Jezik – misao – stvarnost
Jezik i mišljenje:•Vrste mišljenja?•Nezavisnost ili identičnost?•Jezik zavisi od mišljenja, ili mišljenje od jezika?Odnos izmedju jezika i mišljenja pokazuje se veoma složenim. Jezik pruža jedan neophodan princip analize ne samo doživljenog i stvarnog nego i potencijalnog, pa i imaginarnog sveta. Jezik i misao postoje naporedo, uzajamno se dopunjuju i u celini ne mogu jedno bez drugog. Mišljenje daje jeziku važan deo njegove svrhe, ono što ga duboko prožima i tera ga na stalno usavršavanje i prilagodjavanje sopstvenih struktura.
Jezika stvarnost:•Percipirana stvarnost zavisi od jezika, ili jezik samo kodira kategorije realnosti? Jezik olakšava orjentisanje u stvarnosti. Da nemamo jezik, ne bismo mogli u punoj meri misliti niti saznavati svet, pa tako ne bismo mogli mnogo šta ni da izražavamo ili saopštavamo drugima.
Edvard Sapir i Bendžamin Lij VorfSapir‐Vorfova hipoteza:Lingvistički determinizamLingvistički relativizam – po ovoj hipotezi specifična struktura maternjeg jezika svakog čoveka bar u nekim tačkama utiče na njegovo vidjenje sveta.
Fonetika
Fonetika se bavi fizičkom (fiziološkom i akustičkom) stranom govora; njena osnovna jedinica je glas – artikulisani zvuk u govoru.
Fonetika - različiti tipovi i discipline1. - artikulatorna (artikulaciona) – daje klasifikaciju govornih glasova odnosno njenih proizvodjenja- akustička - prenošenje glasova kroz zvučne talase- auditivna – prijem tj. prepoznavanje glasova- istorijska, savremena- eksperimentalna
4
- sinteza govora- primenjena fonetika
Glasovi i sistem glasovaArtikulacija glasova- vazdušna strujaGovor se stvara proizvodjenjem, potiskivanjem, oblikovanjem i ispuštanjem vazdušne struje; ovaj uobičajeni tok zove se egresija (pulmonalni glasovi). Pojedini glasovi u nekim jezicima proizvode se obrnutim pravcem, tj. usisavanjem spoljnog vazduha, što je ingresija (nepulmonalni glasovi). Nepulmonalni glasovi su:
+ Klikovi - vazduh od pregrade koju velum napravi sa zadnjim delom jezika do neke druge pregrade u usnoj duplji.+ Glotalički glasovi :ejektivi –egresivni glasoviimplozivi –ingresivni glasovi
- glasnice*vibriranje glasnica proizvodi:
+ zvučne glasove+ intonaciju (promenu visinu) glasa+ glotalne glasove [ɦ] [ʔ]
*mirovanje glasnica proizvodi:+ bezvučne glasove
- mesto artikulacije (usna duplja)bilabijalni: p blabiodentalni: f v dentalni: t d s z c (θð)alveolarni: r l npalatalni: đ ć dž č ž š nj lj j (∫ ӡ ç յ)velarni: k g xuvularni: χ R
- način artikulacije*opstruenti:
°plozivi - potpuna prepreka, naglo razdvajanje, efekat – prasakb p d t g k°frikativi - uska prepreka, trenje molekula vazduha, efekat –
frikativni šumv f z s ž š h°afrikate - potpuna prepreka, otvara se naglo (izaziva prasak), stvarajući tesnac usled čega dolazi do trenja molekula vazduha (izaziva frikciju)đ ć dž č c
*sonanti:°nazali: pregrada u usnoj duplji, otvoren prolaz vazduhu kroz nosnu
dupljum n nj°laterali: pregrada u usnoj duplji, prolaz vazduhu sa jedne ili obe strane
jezikal lj°vibranti: jednoudarnik ili pravi vibrant (2-4 puta)
5
r°poluvokalij
- tip rezonatora*ždreona*usna*nosna dupljaPostoje: nazalna i oralna artikulacija
Vokali – osnovne odlike- nema prepreke protoku vazdušne struje, kvalitet vokala zavisi od oblika i veličine rezonatora- nosilac sloga, tj. vokali imaju slogotvornu funkcijuv- A-na-cv- sa-da-cvc- sat-ccv- sva-ki-cccv- stra-šan-ccvc- glas-cccvc- strah
Kriterijumi za opisivanje vokala
*deo jezika koji je podignut – prednji, centralni, zadnji
Prednji: i e ε; Centralni: a; Zadnji: α o u;*stepen visine do koje se jezik podiže u pravcu nepca – visoki, srednji, niski
Visoki: i u; Visokosrednji: e o; Visokosrednji: ε; Niski: a α;*položaj mekog nepca – oralni, nazalizovani*oblik usnenog otvora – neutralni (a e), razvučeni (i), zaokruženi (o)(labijalizovani),zaokruženi i blago ispupčeni (u)*umlauti – preglašeni vokali
npr. francuski, nemački: soeur, lune, Köln, Münich*nazalizovani – /ã, õ/
npr. francuski, portugalski, poljski…dans, bon(fr.)*“rotacizacija” /∂/
npr. neki dijalekti engleskog ako se /r/ nađe ispred vokala: bird, were…
Diftonzi (dvoglasi), Triftonzi (troglasi)Kombinacije vokala u istom slogu pri kojima artikulacija počinje jednom vokalskom vrednošću, a završava se drugom. Pripadaju jednom slogu.Diftonzi - say, boy, cow, my (engl.), mein(nem.)Triftinzi – fire, our (engl.), miei (nem.)
Vokali i vokoidi*Silabičku (slogotvornu) funkciju može imati i konsonant, tj. sonant
crv, prst, Vltava
6
vokoidi = vokali + silabički konsonanti(w, r, l, lj, j)
Fonetska transkripcija*IPA –International Phonetic Association
International Phonetic Alphabet
Oto Jespersen (1860-1943) - prvi predložio da se ustanovi fonetsko pismo-prva verzija međunarodnog fonetskog alfabeta data je 1888-za svaki glas koristi se poseban simbol, bez obzira o kom jeziku je reč
Fonologija
Fonologija se bavi glasovnim sistemima (proučava glasove) pojedinih jezika sa njihove funkcionalne strane, tj. proučava njihovu ulogu u sistemu glasova.
Artikulaciona bazaTo je skup navika da se spontano izgovaraju glasovi upravo tog, a ne nekog drugog jezika.
*a) artikulaciona sposobnost za sve glasoveb) jedan govornik varira svoj izgovor; različiti govornici isti glas akustički različito izgovaraju*artikulacione navike za maternji jezik*od niza mogućih glasova svaki jezik “bira”svoje glasove
Minimalni paroviIdentifikacija fonema podrazumeva korišćenje metode tzv. minimalnih parova – takvih kod kojih se dve po značenju odelite reči formalno razlikuju samo u jednoj fonemi.Ruma – ruma – [R] uvularni / [r] alveolarniŗuma – rima –[ŗ] labijalizovani [r] nelabijalizovaniruka – luka – u srpskom distinktivno, u japanskom nephar - [ph] u srpskom slobodna varijacija, u engleskom alofon, u hindi jeziku fonema
DEFINICIJE I TERMINOLOGIJA
FONEMA – najmanja distinktivna jedinica; bez značenja; ima distinktivnu funkciju, a to znači da se pomoću foneme razlikuju značenja viših jedinica (više jedinice su značenjske, jedinice prve artikulacije...)FON (glas) – svaka realizacija fonemeALOFON (kombinatorička varijanta foneme) – kontekstualno uslovljena realizacija foneme
Fakulatativne varijacije fonemeDistinktivno ili razlikovno
7
Ana i Anka - [n] je dentalno i [ŋ] velarno
Fonološka distinktivna obeležja - FDO
*Prisustvo/odsustvo nekog artikulacionog ili akustičkog svojstva kojim se foneme međusobno razlikuju*Markiranost/nemarkiranost*Prirodna klasa
npr. k, g, h – velarim, n, nj – nazali
/a/ /m/ vokalsko/nevokalsko/n/ /d/ oralno/nazalno/t/ /d/ bezvučno/zvučno/t/ /s/ prekidno/neprekidno/l/ /ł/ nevelarizovano/velarizovano
±vokalsko ± nazalno ± prekidno ± zvučno /a/ - + - +/m/ - + - +Fonološke univerzalije* 12 FDO mogu se opisati svi jezici sveta* mogu se svi glasovi istim obeležjima opisatinpr. visoki, niski, palatalni, velarni* usvajanje jezika:
± vokalsko ± palatalizovanost
Distribucija fonema* inicijalni, medijalni, finalni položaj * moguće i nemoguće kombinacije* moguće: ostvarene ili neostvarene
Fonotaktika- pravila ulančavanja fonema- ograničenja u distribuciji fonema - najčešće u inicijalnom i finalnom položaju
Glasovne alternacije 1*asimilacija – jednačenje susednih glasova
°po zvučnostipotpis < pod + pissvadba < svat + ba°po mestu artikulacijeiždžikljati<iz+džikljati
*disimilacija – razjednačavanje susednih glasovamlogo (dijal.) < mnogoKartoffel < Tartuffeln
Glasovne alternacije 2*kontrakcija – sažimanje glasovnih jedinica
mog < mojeg*redukcija – izostavljanje neke glasovne jedinice
8
(h)oću, (h)leb, sa(d) ćemo
Glasovne alternacije 3*metateza – premeštanje glasova ili slogova
bajrak < barjaknamasti r < manastir
*epenteza – uvođenje dodatnog glasa u sredini rečistram < sramoven (engl.) < ofen(staroengl.) < ofn(staroislandski)
Glasovne alternacije 4*proteza – uvođenje dodatnog glasa na početku reči
escuela(špan.) < schola(lat.)halka < alka
*haplologija – gubljenje glasa zbog sličnosti sa susednim glasom; gubljenje jednog od dva uzastopna ista sloga
England < Englalond(staroengl.)Tragikomedija < tragikokomedijaizuzeci: filologija, haplologija
Suprasegmentna fonologijaSuprasegment – glasovno dejstvo koje zahvata više od jednog segmenta – proteže se naslogove, reči, rečenice.Suprasegmentalna (prozodijska) obeležja: ton, naglasak, akcenat, tempo, ritam, intonacija.
*ton – visina glasa ima distinktivnu funkciju; npr. zulu, joruba, mandarinski kineski,
kantonski kineski*naglasak – stepen snage s kojom se izgovara slog;npr. engleski*akcenat – visina tona u kombinaciji sa jačinom izgovora; npr. srpski, japanski, švedski*tempo – relativna brzina govora*ritam – uočljiva pravilnost u ređanju istaknutih jedinica u govoru
+ po naglasku (izohroni) – naglašeni slogovi se javljaju u približno istimvremenskim intervalima – engleski
+ po slogu – javljanje slogova u pravilnim vremenskim razmacima – francuski*intonacija – melodija koju obrazuju varijacije tona
Funkcije intonacije:*gramatička*informacijska*emocionalna*indeksična*tekstualna
9
*psihološka
Grafologija je:1. (ling.) sistem pisanja nekog jezika ili proučavanje tog sistema2. analiziranje rukopisa radi otkrivanja identiteta i psiholoških osobina njegovog tvorca
Grafologija Grafema Graf Alograf (e E e E)
Fonologija fonema fon (glas) alofon
Nefonološki sistemi pisanja- Piktografsko (slikovno) pismo- Ideografsko pismo- Klinasto pismo- Logografsko pismo: grafema – reč
Fonološki sistemi pisanja- Silabičko (slogovno) pismo- Alfabetska pisma
Alfabetska pismaGrafema – fonemaDigrami (2 grafeme) - 1 fonema > eat Trigrami (3 grafeme) - 1 fonema > watchTetragrami (4 grafeme) - 1 fonema > Deutschland
Pravopis (ortografija)To je skup pravila kombinovanja alfabetskih znakova u nekom jeziku + interpunkcija, velika i mala slova, itd.Etimološki – odražava ranija stanja u jeziku ili prenosi izvorni pisani oblik stranih imena
i reči.Fonetski? – teži prenošenju savremenih zvučnih vrednosti u pisani oblik.Transliteracija – prenošenje znakova iz jednog pisma u drugo.Transkripcija – prenošenje glasova u pismo.
Jezički nivoiFonetika > Fonologija > Morfologija > Sontaksa > Semantika > Tekst, diskurs, pragmatikaStruktura jezika:
izgovor – fonetika i fonologija gramatika – morfologija i sintaksa značenje – semantika
GRAMATIKA
Gramatika je sistem pravila za povezivanje jezickih jedinica.
10
Gramatično = pravilno? u vezi s tim - u vezi toga - u vezi sa to X na telefonu - kraj telefona - na telefonom X po meni - prema mom mišljenju - po ja - prema mojim mišljenju X
Gramatička pravila Preskriptivna pravila:
Šta je pravilno? Samo ono što je propisano kao pravilno! Deskriptivna pravila:
Šta je pravilno? Sve ono što je gramatično!
Gramatička pravila koja zanimaju lingvistiku jesu ona koja regulišu moguće kombinacije elemenata nižeg nivoa u jedinice višeg nivoa.
Morfologijakuća > kućica > kućicom* kuća > kućom > kućomica
SintaksaStudent je kupio dve knjige.*Student je kupio dve knjigu.*Student je kupila dve knjige.*Je dve knjige kupio student.
Gramatičke kategorije i odnosi
Analiza rečenice prema vrsti reči:Zbog gužve u saobraćaju, nekoliko studenata je zakasnilo na predavanje.pred. im. Pred. im. prilog im. gl. gl. pred. im.
Vrste reči* Promenljiveimenicezameniceprideviglagolibrojevi
*Nepromenljiveprilozipredlozivezniciuzvicirečce
Definisanje vrsta reči
Šta su glagoli?*Semanticki kriterijum
+Glagoli označavaju radnju, stanje ili zbivanje.*Morfološki kriterijum
11
+Glagoli se odlikuju morfološkim kategorijama roda, broja, lica, vremena, načina, stanja, vida.
*Sintaksički kriterijum+Glagoli u rečenici obavljaju funkciju predikata, subjekta, predikativa.
Šta su imenice?*Semantički kriterijum
+Imenice imenuju ljude, životinje, stvari, mesta, pojmove...*Morfološki kriterijum
+Imenice se odlikuju morfološkim kategorijama roda, broja i padeža.*Sintaksicki kriterijum
+Imenice u rečenici obavljaju funkciju subjekta, objekta, imenskog predikativa...
Vrste reci i njihove kategorije
Vrsta reči KategorijeIMENICE rod, broj, padežZAMENICE rod, broj, padež, licePRIDEVI rod, broj, padež, vid, stepen poredjenjaGLAGOLI rod (1), broj, lice, vreme, način, stanje, vid, rod (2)PRILOZI stepen poredjenja
KategorijeGramatička kategorija je sistem od najmanje dva člana koji izražava neki gramatički odnos.Najčešce: gramatički oblici pojedinih vrsta reči.U srpskoj lingvističkoj tradiciji razlikuju se:MORFOLOŠKE KATEGORIJE npr. rod kod prideva; vid kod pridevaKLASIFIKACIONE KATEGORIJE npr. rod kod imenica; (vid kod glagola)Članovi kategorije su vrednosti koje ta kategorija može da ima.
Npr.Rod – muški, ženski i srednjiBroj – jednina, množina i paukal
Clanovi kategorija (srpski):Kategorija Clanovi Važi za vrstu reciROD M, Ž, S / (ne)prel im, gl, prid, zam / glBROJ J, M, P im, gl, prid, zamPADEŽ N, G, D, A, V, I, L im, prid, zamLICE 1, 2, 3 gl, zamVREME prezent, aorist... glNAČIN imperativ, potencijal glSTANJE aktiv, pasiv glVID (ne)svršeni / (ne)odree gl / pridSTEPEN POREDJENJA POZ, KOMP, SUP prid, pril
Analiza reči u rečenici prema funkciji u rečenici:
12
Zbog gužve u saobraćaju, nekoliko studenata je zakasnilo na predavanje.Pril. odredba za uzrok subjekat predikat pril. odredba za mesto
Reči i sintagme
Sintaksička jedinica neposredno nadredjena reči jeste sintagma - grupa od dve ili više reči. - zbog gužve u saobracaju- nekoliko studenata- je zakasnilo- na predavanje
Sintagma: šire značenje – bilo koji segment teksta uže značenje – sintaksička konstrukcija ili jedinica najuže značenje – centrična sintaksička konstrukcija
Sintagme i paradigmeSintagma > sintagmatski gramatički odnosi - odnosi izmedju jedinica prisutnih u
odredjenom iskazu.Drugu dimenziju čine paradigmatski gramaticki odnosi .Paradigma je skup gramatičkih oblika neke reči (kuća, kuće, kuić, kuću...; pevam, pevaš, peva...) ili skup srodnih reći uopšte (kuća, zgrada, stan...; pevati, igrati, svirati...)
Kombinacija odnosaSvaka rečenica odlikuje se kombinacijom sintagmatskih i paradigmatskih odnosa.Izbor odredjenog elementa iz raspoložive paradigme zavisi od ostalih sintagmatski prisutnih elemenata.Delovi rečenice povezani su slaganjem (u rodu, broju, licu, padežu) iako su gramatičke kategorije morfološke, paradigmatski izbor odredjenog člana kategorije u datoj rečenici zavisi i od sintakse i sintagmatskih odnosa.Iako samo po sebi nije dovoljno da objasni način na koji jezik funkcioniše, odredjivanjegramatickih kategorija i odnosa predstavlja osnovu svake morfosintaksičke analize, kako deskriptivne, tako i formalne (teorijske).
Morfologija
Morfologija je nauka o rečima.Morphe (oblik) + logía - termin iz biologije; proucavanje oblika organizama i/ili njihovih delova.1796. zabeležen u pisanoj formi (Gete).August Šlajher 1859. koristi za lingvisticke potrebe.
Morfologija > reči > struktura > oblici
13
> tvorba > vrste
morfologija > reči > unutrašnja struktura reči > oblici > tvorba
Morfologija može biti:*flektivna >flaksija > reč (oblici reči) npr. pitati: čitam, čitaš, čitajući…*derivaciona > tvorba > reč (porodice reči) npr. čitati: čitalac, čitaonica; čitanje, pročitati…
Osnovna jedinica analizeMorfema - najmanja jedinica jezičke strukture koja ima samostalno znacenje ili gramatičku
funkciju. o, iz, juce, sada, iz-nad, po-velik, racun-ar, kup-i-ti, pod-vez-a-ti, pazi-kuca, do-vrat-ak
Odnos izmedju reči i morfema? Svaka rec sadrži najmanje jednu morfemu.
Odnos izmedju broja reči i broja morfema u nekom jeziku?U pojedinačnim rečima/tekstovima tipično se javlja više morfema nego
reči, ali u celom jeziku ima više reči nego morfema.
[ s ] - glas/ s / - fonema{ s }- morfema
MORFEMA > MORF > ALOMORFIAsptraktna konkretna govorna različite konterstualnoJedinica ralizacija morfeme uslovljene realizacije morfeme
{raz}raz-men-i-ti / ras-ter-a-ti / raš-čist-i-ti / raž-džilit-a-ti
Morfofonema{Z} u {raz} je apstraktna morfološki relevantna jedinica koja se različito realizuje u različitim fonološkim kontekstima; predstavlja foneme u alomorfima iste morfeme.
lud-ak – lud-ac-i > {K}čovek – čoveč-e > {K}
Pojam morfofoneme odnosi se i na fonološki neautomatske alternacije; npr. u engleskom:
wife – wivesPlato – platon-icact-or – ag-ent
Vrste morfema
*Slobodne (one koje stoje samostalno) i vezane (one koje ne mogu da stoje samostalno)
14
na, kod, ili, lud, rad, zid, krov < slobodnelud-ak, rad-nik, zid-ic, pot-krov-lje < podvučene su vezane; ostale
slobodne
*Leksičke (leksičko značenje) i gramatičke (gramatička funkcija)lud, rad, zid, krovpev-a, u-rad-i-ti, grad-ov-i, sunc-o-kret, mir-o-ljub-iv
Leksicke morfeme ---> slobodne i vezaneGramaticke morfeme ---> vezane (i slobodne)
Šta li je tacan odgovor? – gramatička slobodna morfema
Struktura rečiOsnova (+ osnova) (+ afiks) afiks > prefiks - ili - sufiksbeo, Beo-grad, beo-grad-ski, straši-lo, red-ar, pro-cep, do-vrat-ak, smrdi-buba
Osnova* prosta = koren* složena = koren + infiks
grad-ov-ibol-ova-timajstor-isa-tizasmej-ava-tivik-nu-ti
Afiksi* derivacioni* flektivni
Beo-grad > Beo-grad-upro-cep > pro-cep-ired-ar > red-ar-ustraši-lo > straši-lado-vrat-ak > do-vrat-kom
U jezicima poput srpskog često je izuzetno teško precizno odvojiti morfeme koje čine reč.
Osnovni morfološki procesi1. Derivaciona morfologija*KOMPOZICIJA
leksičke morfeme - složenicebeo + grad = Beograd
*DERIVACIJAslobodne + vezane morfeme - izvedenice
lud + ak = ludak
2. Flektivna morfologija*FLEKSIJA
vezane morfeme _ različiti oblici rečicovek, covek-a, covek-u...covek-Ø
15
Tvorba reci1) Sufiksacija (najčešca vrsta derivacije)
list-ić, sponzor-uša, plav-kast, list-a-ti, buć-nu-ti2) Prefiksacija (vrsta derivacije ili kompozicije)
do-stići, pre-rezati, pre-lep, na-gluv, u-veliko3) Kompozicija (slaganje)
buba-mara, kiš-o-bran, dan-gubiti, star-mali4) Kombinovana tvorba (slaganje + izvodjenje)
oko-vrat-nik, raz-lom-ak, mlad-o-žen-ja5) Konverzija (tvorba pretvaranjem)
dobro (<dobar), mlâda (<mlad); eng. round
Reduplikacija - dodavanje kompletne ili parcijalne kopije osnove kao prefiksa ili sufiksa.
Javanski:baita (“brod”) _ baita-baita (“različiti brodovi”)omaha (“kuća”) _ omaha-omaha (“različite kuće”)
Evropski jezici:ruski: давай, давай! ; italijanski: leccalecca “lizalica”; engleski: bye-bye; super-duper, boogie-woogie, teenie-weenie, walkie-talkie; ding-dong, chit-chat; srpski: cik-cak, štošta
Unutrašnja tvorba reči (unutrašnje modifikacije, fonetske alternacije)* Ablaut (vokalska gradacija ili apofonija)
Holandski:geef – gaf – gegeven (“dati”) help – hielp – geholpen (“pomoci”)schiet – schoot – geschoten (“udariti”)
Engleski:swim – swam – swumfoot – feet
* Umlaut (vokalska mutacija ili metafonija)Nemački:
Apfel – Äpfel (“jabuka/e”)Buch – Bücher (“knjiga/e”)Bach – Bäche (“potok/i”)
Konsonantske modifikacijeEngleski:
defend – defence, offend – offencebelief – believe, proof – prove
Manje transparentni procesi. Stvaranje reči nije isto što i tvorba reči.* Skracivanje
profa, matiš, faks, disko* Akronimi
NATO, JAT, UNICEF, Tanjug, Interpol, radar* Alfabetizmi (često se podvode pod akronime)
16
CD, DVD, SMS, HTML, SFRJ, SAD, EU, BBC* Slivanje
motor + hotel > motel, smoke + fog > smog* Kalkiranje
pravopis, priručnik, samovlašće, neboder
Supletivizam – odsustvo fonološke sličnosti izmedju različitih oblika lekseme.čovek – ljudi, dobar – bolji, loš – gorigood – better, bad – worse
Supletivizam u tvorbi reci:Italijanski:
Milano _ milan-ese (pravilno)Chieti _ teat-ino (supletivni oblik) < lat.Theate
Tipično kod visokofrekventnih reči, ili iz istorijskih (etimoloških) razloga.
Sintaksa
Pojam sintaksesyn- “zajedno” + táxis “red, raspored”Slaganje u red‚ rasporedjivanje.Gde je sve prisutna sintaksa?-prirodni jezici-programski jezici-logikaUopšteno govoreći, sintaksu čini skup pravila koja regulišu moguće kombinacije elemenata nižeg nivoa u jedinice višeg nivoa.
Sintaksa u jezikuU jeziku, osnovna (najmanja) jedinica sintakse je reč.Sintaksu u jeziku čini skup pravila koja opisuju i regulišu mogućnosti kombinovanja reči u rečenice. Putem sintaksičkih pravila od ograničenog broja reči izvodi se neogranicen broj rečenica.Sintaksicke jedinice:*Reč*Sintagma*Klauza - predikatska rečenica, tj. jedinica koja izražava predikaciju.*Rečenica
Prema rangu:Reč > klauza > sintagma > rečenica
Prema tipu:*imeničke (one su konstituentske)*pridevske (one su konstituentske)*priloške (one su konstituentske)*glagolske (one su komunikativne)
Sintaksičke konstrukcijeSintaksička konstrukcija je kombinacija dveju ili više sintaksičkih jedinica izmedju kojih postoji neka gramatička veza.
17
Reč nije konstrukcija!Ostale jedinice jesu konstrukcije!Endocentrične konstrukcije- konstrukcije kod kojih centralna reč može da stoji i sama, a da se pri tom ne izgubi gramaticnost.Primeri:
Volim i slatkiše i slaniše. Volim slatke male slatkiše.Volim slatke slatkiše.
Volim slatkiše. Volim male slatkiše.Volim slaniše. Volim slatkiše.
*Naporedneslatkiši i slaniši, levo ili desno
*Podredjene (centar + zavisni clan)slatki mali slatkiši, cvrsto spavati, mesto na galeriji
- konstrukcije kod kojih je veza izmedju jedinica takva da se uklanjanjem jedne od njih gubi gramatičnost.Primeri:
U nju se lako zaljubiti. Ne odvajam se od knjige!*U se lako zaljubiti. *Ne odvajam se od!*Nju se lako zaljubiti. *Ne odvajam se knjige!
*Upravljačkeu nju, od knjige, kupiti knjigu, piti vode
*Povezivačkeje hladno, postaje mracno
*Predikacionecas traje, stari sat otkucava podne
Odnosi unutar konstrukcija
Rekcija je upravljanje drugim elementima, nametanje odredjenog oblika drugim rečima.
citati knjigu, rešiti se knjigeo knjizi, za knjigu
Kongruencija je slaganje u gramatičkim kategorijama (rod, broj, padež, lice...)
Koordinacija
Subordinacija
Sintaksičke funkcije
Funkcije1. Konstituentske 2. Komunikativne
18
1.1. rečenične 1.2.sintagmatskesubjekat centar obaveštenjepredikat zav.clan pitanjelog. subjekat dopuna zapovestobjekat atribut željakopula ... podsticanjepredikativ...
Rečenične funkcije*Primarne
+subjekat+predikat+objekat
*Sekundarne+modifikatori
*Nezavisne
Funkcije i jediniceEksponenti jedne funkcije mogu biti različite jedinice!Primer: funkcija direktnog objektaPesnici pišu šta osecaju. <klauzaPesnici pišu tužne price u koje niko ne veruje. <sintagmaPesnici pišu tužne price o smislu života. <sintagmaPesnici pišu tužne price. <sintagmaPesnici pišu price. <rec
Hijerarhijski odnosiAnaliza prema vrstama reči i službi u rečenici je linearna - delovi rečenice posmatraju se kao niz.Analiza sintaksickih konstrukcija može se posmatrati i hijerarhijski - konstituentska analiza.
KonstituentiStudenti prve godine polažu UOL u januaru.
*neposredni konstituenti (u recenici: Studenti prve godine… Polažu UOL u januaru)*neposredni konstituenti (u konstrukcijama: studenti…prve godine…polažu UOL… u januaru)*krajnji konstituenti (sve reči pojedinačno)Konstituenti se često analiziraju kao apstraktne jedinice (v. generativna gramatika).
Sintaksicka dvosmislenostSintaksicka dvosmislenost znači da sintaksicka struktura omogućava barem dve interpretacije jednog iskaza.Primeri1. On je svojevremeno pravio velike probleme i skandale.Interpretacija 1: “i problemi i skandali su veliki”
19
Interpretacija 2: “problemi su veliki, za skandale se ne zna”2. Dugo je tragao za tom ženom sa tugom u ocima.Interpretacija 1: “on je sa tugom u ocima”Interpretacija 2: “žena je sa tugom u ocima”
Gramatičke kategorije
Kategorije - uvod*Kategorizacija*Klasifikacija*Kriterijum*Oblik jezičke jedinice
Kategorije -značenjaU srpskoj lingvističkoj tradiciji:
KLASIFIKACIONE MORFOLOŠKEpr. rod kod imenica rod kod prideva(vid kod glagola) vid kod prideva
Kategorije -značenjaU generativnoj gramatici:APSTRAKTNE JEDINICEZa razliku od konačnih konkretnih reči (pr. kralj, muzika, život, ...)
Članovi kategorijeČlanovi kategorije su vrednosti koje ta kategorija može da ima. Utvrdjivanje vrednosti kategorija znači definisanje vrste reči.
Pr. Članovi kategorije X su 1, 2, 3Članovi kategorije roda u srpskom su “muški”, “ženski”i “srednji”Članovi kategorije broja u srpskom su “jednina”, “množina”, “paukal”
SEMANTIKA
Predmet semantike- Proučavanje značenja u jeziku, tj. proučavanje načina na koji reči i rečenice prenose značenje.- Sadržaj semantičkih jedinica nasuprot njihovoj formi; veza izmedju oblika reči i njenog značenja (onomatopeja, ikonicnost)Deli se na leksičku i rečeničku semantiku.Leksička semantika
značenje reči značenjski odnosi medju rečima
Rečenična semantika
20
značenje rečenica
Značenje reči• leksičko : gramatičko• predmetno : emotivno• konkretno : apstraktno• osnovno : preneseno• denotativno : konotativno
Leksičko : gramatičko značenje• Leksičke reči
“olovka”leksičko značenje + gramatičko značenje(imenica ženskog roda u nom. jedn.)
• Gramatičke reči “da”, “od”gramatičko značenje + leksičko značenje
Predmetno : emotivno značenje• Predmetno (referencijalno)
ne uključuje emotivni odnos ili reakciju“kuća”, “baba”, “zemlja”
• Emotivnouključuje emotivni odnos ili reakciju“dom”, “baka”, “domovina”
Konkretno : apstraktno značenje• Konkretne reči
označavaju nešto odredjeno, opipljivo, materijalno“sto”, “sveska”, “vrata”
• Apstraktne rečioznačavaju apstrakcije“dobrota”, “lukavost”, “šarm”
Osnovno : preneseno značenje• Osnovno značenje
delovi tela: glava, noga, uši• Preneseno značenje - metaforički prenos
glava - glava eksera, kupusa, knjige, porodicenoga - noga stola, stoliceuši - uši lonca, sveske
>Polisemija (višeznačnost)
Denotativno : konotativno značenje• Denotacija
primarno, neutralno, eksplicitno značenjepolicajac - pripadnik snaga reda
• Konotacija
21
izvedeno, emotivno, implicitno značenjepolicajac - njuškalo (grubost, priglupost?)
Komponentna analiza• Raščlanjivanje značenja na značenjske komponente• Značenjske komponente = semantička distinktivna obeležja• Skup semantičkih distinktivnih obeležja = semema
Proste i izvedene reči• Proste reči
minimalne, primitivne > “imati”, “živeti”• Izvedene reči
mogu se parafrazirati putem prostih reči > “dati”, “umreti”, “ubiti”
Promene značenja• Promene u pojedinim komponentama
engl. nice – “luckast, priglup” (srednjoengleski) -“fin, dobar” (savremeni engleski)• Kod pozajmljenica
engl. meeting “sastanak” _miting (engl. rally)engl. drugstore “apoteka” _dragstor (engl. [24/7] shop)
Značenjski odnosi medju rečima
Paradigmatski odnosi:Polisemija – označava mnogoznačnost, svojstvo neke reči da ima više značenja.Homonimija - pojava postojanja reči istih po glasovnom sklopu, često istih u pisanju, a različitih po značenju.sto; kosa; biti;Sinonimija – pojava postojanja reči istog značenja, a različitog oblika.stid/sram; voz/vlak; šija/vrat;
*Eufemizmi – za pojmove neprijatnih asocijacija ili manje cenjena zanimanja,
odnosno niži status i sl. nalaze se lepše reči.zaobilaziti istinu; pokojnik;
Antonimija - pojava postojanja reči suprotnih po značenju.Postoje:*pravi – najčešće pridevski parovi.mlad/star; dobar/loš; velik/malen;*dopunski – često takodje pridevi, ali koji se normalno ne stepenuju.živ/mrtav; muško/žensko; oženjen/neoženjen;*relacioni – parovi predloga, glagola i imenica koji podrazumevaju odredjenu
relaciju jednog čoveka prema drugom.iznad/ispod; kupiti/prodati; muž/žena;
22
Hiponimija – pojava svrstavanja reči u hijerarhijski ustrojene značenjske klase sa nadredjenim članovima (hiperonimima) i podredjenim članovima (hiponimima).Hiperonim: nameštaj – hiponim: sto, stolica…Hiperonim: cvet – hiponim: ruža, karanfil…
Sintagmatski odnosi:
Kolokacija – ustaljena kombinacija reči u kojoj svaki element zadržava svoje značenje (ovo nije idiom).
Koordinacija – često zasnovana na nekom od paradigmatskih značenjskih odnosa.Strogo gledano, ovde se radi o učestalosti zajedničkog pojavljivanja, ali ona ima veze i sa značenjem.
Prototip – tipični nosilac osobina nadredjenog pojma, odnosno klase.Npr.: ptica – slavuj, vrabac, golub, noj…
Povrće – poradajz, paprika, kupus…
Semantička polja - grupe srodnih rečisemantičko polje naziva za boje – spektar boja je kontinuum bez jasnih fizičkih granica > različit broj članova u različitim jezicima“bela”, “žuta”, “zelena”...semantičko polje rodbinskih odnosa“majka”, “otac”, “tetka”, “ujna”, “stric”...
Leksički skupovi• Leksičko jezgro i srodne reči
“kuća” (semanticko polje) zgrada, koliba, pojata, brvnara...“kuća” (morfološke izvedenice) kućica, kućerina, kućni, skućti se...
• Deminutivi i hipokoristici (“kućica”, “kućerak”), augmentativi i pejorativi (“kućerina”, “kućerda”)
Značenje rečenica• Gramatičko značenje
gramatička analiza rečenice, semantičke uloge• Pragmatičko značenje
funkcija rečenice u diskursu• Propozicionalno značenje
propozicija - jedinica značenja zasnovana na logičkoj analizi, predstavlja sadržaj neke izjave, koja može biti tačna ili netačna.
Znacenjski odnosi• Parafraza - inonimija na nivou rečenice
23
“Potpisali su ugovor.” = “Ugovor je potpisan.”• Kontradikcija
“Ova usedelica je udata.”• Tautologija
“Ova usedelica je neudata.”• Sintaksička dvosmislenost – polisemija na nivou rečenice
“Glumice su počupale pevačice.”PRAGMATIKA
Predmet proučavanja- kako ljudi razumeju i proizvode komunikativni ili govorni čin u konkretnoj govornoj situaciji
rečenica vs. iskaz- informaciona namera- komunikativna namera
Rečenica : iskazRečenice predstavljaju apstraktne jedinice koje najčešće srećemo u lingvističkoj analizi.Iskazi su ono što srećemo u stvarnoj jezičkoj upotrebi – jedna ista rečenica može se iskazati u različitim situacijama.
Pragmatička kompetencija (pragmatic competence) - znanje o socijalnoj razlici izmedju govornika, kulturna znanja (učtivost), eksplicitno i implicitno lingvističko značenje.
Deiksa – (uže) konkretno značenje zamenica, priloga. – (šire) ono šta govornik podrazumeva izgovaranjem odredjenog iskaza u datom govornom kontekstu.
Presupozicija – podrezumevana informacija.Implikatura – zaključivanje o onome što nije izrečeno.Performativi – izgovaranjem iskaza vrši se radnja njima označena > teorija govornih činova.
Govorni čin (akt)Analiza govornih činova proučava dejstvo iskaza na ponašanje govornika i slušaoca na osnovu sledećih distinkcija:
Lokucioni akt – sam čin govorenja Ilokucioni akt – “kazivanje” = “činjenje” Prelokucioni akt – dejstvo koje ima na slušaoca
Osnovni zadatak teorije govornih činova:- sistematično klasifikovanje govornih članova i načina na koji oni mogu
biti uspešni ili neuspešni- da prouči kako govornik uspeva da prenese tačno odredjeno značenje
koje želiVrste govornih članova (razlikuju se na ilokucionom nivou)
asertivi – važna je istinitost; tvrdnja, izveštajiZemlja je okrugla. direktivi – uputstva, saveti, naredbe i sl. kojima se postiže odredjeni
učinak
24
Zatvori vrata! komisivi – obećanja, pretnje i sl. sa obavezujućom snagom u budućnostiBićeš kažnjen ako to još jednom uradiš.
eskpresivi – zahvaljenja, čestitanja, izvinjenja i sl. sa ukazivanjem na psihološka stanja govornika
Od srca vam zahvaljujem. deklarativi – iskazi koji izazivaju trenutnu promenu nekog stanja stvariOtpušteni ste sa posla.
Preformativni glagoli – oni kojima se izvodi radnja o kojoj je reč ( obećavam, tvrdim, zahvaljujem se, kladim se, molim, preklinjem…)
Dikurs analiza i lingvistika tekstaDikurs – realizacija jezika u vezanom govoru posmatrana kao proces.Tekst – realizacija jezika u vezanom govoru posmatranja kao proizvod.
Konverzacione maksime: o kvalitetu onoga što se govori (tj. da govore u skladu sa istinom,
provereno i iskreno, umesto da pričaju napamet, izvrću i petljaju. Prenošenje raznih neproverenih glasina i sveža laž su primeri ogrešavanja o ovaj element.
o kvantitetu učešća u razgovoru (tj. da govore onoliko koliko treba da bi bili informisani, ni kraće ni duže).
o odnosu onoga što se govori prema temi razgovora (tj. da govore o samoj stvari o kojoj je trenutno reč, a ne o nečemu “desetom”).
o načinu na koji se govori (tj. da govore sredjeno i jasno, bez neposrednih zastajkivanja, okolišanja i dvosmislica).
Tekst je nadrečenična celina ostvarena u govoru i pisanju.Jedinstvenost, celovitost, povezanost.
25