UVOD - HDZ BiH Organizacija za Brčko distrikt · interesa, drugi su gledali i čekali svoju priliku, dok je borba ostala meni. Kako bi ovo bilo što jasnije, dao sam sebi za - daću

Pisanje uvoda „Glasa HDZ-a“ predstavlja mi uistinu čast izadovoljstvo jer je taj trenutak znak da su vrijedni članovi br-čanske Mladeži i drugih članovi Hrvatske demokratske zajed-nice Bosne i Hercegovine priredili još jedan broj glasila. Ovogaputa riječ je o 21. broju koji izlazi prigodom 26. obljetnice ute-meljenja HDZ-a Distrikta, a i uvertira je za još jedne lokalne iz-bore. „Glas HDZ-a“ naša je riznica koju svakodnevnodopunjavamo tekstovima o istinskoj borbi članova HDZ-a zaprava hrvatskoga čovjeka u distriktu Brčko i u Bosni i Hercego-vini.

Premda su nas brojni silnici na različite načine pokušavalizaustaviti na putu borbe za dobrobit hrvatskoga čovjeka, pa iu nama ubiti volju i nadu za bolju budućnost, 26. obljetnicautemeljenja HDZ-a BiH pokazuje da smo jači nego ikada i jošodlučniji nastaviti našu borbu za hrvatski narod i Bosnu i Her-cegovinu. Vrijeme, koje je iza nas, obilježeno je stalnom bor-bom za fizičko očuvanje hrvatskih prostora i hrvatskoga narodate političkom borbom za poziciju Hrvata ovoga kraja. Na tomsvom putu bili smo napadani od svih i svakoga. Međutim, neboli nas kritika neprijatelja, nego boli šutnja i izdaja svoga. Na-žalost, ovih dana ponovno svjedočimo novim izdajama. Ni usnovima ne bih očekivao da će jedan fratar stati pod skute bo-šnjačke stranke i da će se klanjati toj politici. I ovoga puta obi-stinila se narodna izreka koja kaže da u svakom žitu imakukolja. Kao što se i očekivalo, od političkih izleta fra Petra Ma-tanovića ogradila se Katolička crkva. Time je pokazala kako jei zašto katolička vjera opstala i ostala u hrvatskome narodu.Fratrova izdaja presvetih vrijednosti svoga reda ostaje njemuna duši, a nama kao opomena i upozorenje da je u ovim vre-menima sve moguće.

Osim spomenute izdaje, izdale su nas još neke osobe, poli-tičari iz hrvatskoga naroda koji su od najranijih demokratskihpromjena stali uz one koji su Hrvate htjeli „demokratizirati posvome“ i svim sredstvima srušiti HDZ BiH. Mijenjali su stranke,narodski kazano, kao Cigan konje, pa ni danas sa sigurnošću neznaju u kojoj su. Jesu li u HSS-u ili u HSS-u - Braća Radić?! Kadaje HDZ BiH sklapao sporazum s HSS-om BiH, tadašnju su pred-sjednicu izbacili iz stranke zbog „drske suradnje“ s HDZ-om.Kada smo utemeljili Hrvatski narodni sabor, radili su po svomei nisu podržali Dragana Čovića za člana Predsjedništva BiH.Imali su svojega Hrvata kojega su birali drugi. Božja providnostprosvijetlila je pamet hrvatskome čovjeku koji zna što je ispra-vno i koji se nije dao zavarati. Hrvat je birao pravoga pred-sjednika.

Ti isti bajni zaštitnici Hrvata u Distriktu, koji ni osobno niobiteljski ne žive hrvatstvo i vjeru pradjedova, gledali su kakosrušiti sve hrvatsko. Ime Anto i hrvatska šahovnica toliko su immrski da me zovu „čovjek s kockastom kravatom“. To pokazujenjihov odnos prema hrvatstvu koje im služi samo za osobnu

promidžbu i osobni interes. U kontinuitetu od 26 godina HDZBiH u Brčkom istinski brani interese hrvatskoga naroda i poka-zao je da zna upravljati Distriktom i kroz mandat gradonačel-nika, i to u najtežim političkim i gospodarskim trenutcima.

Prvi sam gradonačelnik koji okončava mandat bez aktivneuloge supervizora. Zaustavio sam i preokrenuo negativne tren-dove pa sam povećao stopu zaposlenosti, povećao krajnju po-trošnju, povećao bruto domaći proizvod, povećao prosječnuplaću, povećao socijalna davanja, produljio porodiljni dopust,osigurao zdravstvenu zaštitu za osobe starije od 65 godina, po-većao davanja za poljoprivredu i gospodarstvo, povećao inve-sticije, srušio tužbe protiv Distrikta od tristo milijuna maraka...Naši bi se uspjesi mogli još navoditi, ali ključno je to što nisamimao potporu svojih sunarodnjaka iz hrvatskih političkih op-cija. Sve je to brčanski HDZ uradio sâm jer se sâm i borio za hr-vatsku poziciju.

Sada, pri koncu mandata i na 26. obljetnicu HDZ-a BiH po-nosno iz ureda promatram našu hrvatsku zastavu i zastavu 108.pješačke brigade HVO-a koje se vijore ispred Gradske vijećniceuz spomenik našim hrvatskim braniteljima. Hrvatska demo-kratska zajednica vratila je hrvatska obilježja u Brčko koji jestpovijesni hrvatski grad. Koliko god nam bilo teško kao trenu-tačno najmalobrojnijemu narodu, ne smijemo stati na polaputa i moramo zajedno nastaviti dalje, drage moje Hrvatice iHrvati!

HDZ BiH zna se boriti, HDZ ne bježi od stola kao što nije bje-žao ni s bojišnice, HDZ nije trgovac i nije nijemi promatrač.Znam da ste se svi uvjerili u to, stoga nemojte kalkulirati nasljedećim izborima u Brčkom, birajte najbolje, birajte najoda-nije, birajte po djelima, a ne riječima. Nastavimo zajedno gra-diti ostanak i opstanak nas Hrvata!

Svima onima koji sebe smatraju članicama i članovima ve-like obitelji Hrvatske demokratske zajednice Distrikta srdačnočestitam 26. obljetnicu!

3

UVOD

Dijete kada se rađa, kada dolazi na ovaj svijet, prvo za-plače zbog žalosti što je promijenilo svoj dom, jer tamo ne-gdje u majčinom trbuhu, bilo mu je dakako sigurnije živjeti.Ovdje se sada mora boriti, živjeti, hraniti, privređivati. Je litaj plač, predznak teškog života koji dolazi, ili pak neštotreće ?

Pojedine osobe rađaju se predodređene za vođe, štoim određuje njihovo podrijetlo. Rijetki su oni koji se rodekao obični ljudi, a dođu do visina. Običan čovjek, kako bito postigao mora proći mnoge trnovite staze i mnoga isku-šenja. Ovdje govorimo o skromnom čovjeku, koji je poni-kao iz jedne seoske obitelji, a Bog je za njega imao drugi

plan. Priča počinje stoljećima unazad rekao bih. Mislili sudušmani kako će rušenjem Zidina stoljećima unazad izbri-sati vjeru u Boga i postojanje Hrvata. Ali nisu znali oni daće upravo na mjestu gdje se rušilo, izniknuti vođa i zaštit-nik Hrvata. Od oca marljivog i poštenog, kako bi se kodnas kazalo dobrog domaćina, te majke brižne i čestite,kojoj obitelj bivaše na prvom mjestu, gdje djeca morajubiti trbuščića sita, obraza rumena i duše vesele, rodi seon.

Anto Domić, rođen u malome selu Gornja Skakava upodnožju Majevice, gdje se Majevica sa Posavinom ljubi,gdje su kosti naših franjevaca. Nije on niti slutio za što ga je

4

Od trnja do zvijezda

sudbina predodredila. Pješačio je Anto satima u školu, i pozimi i po ljeti. Učio i bio marljiv, a uspjeha nije nedostajalo.Roditelji, uvidjevši Antinu izuzetnost kao učenika dadoše sitruda, te Antu upisaše u medicinsku školu u Tuzli, što on suspjehom i završi. Poslije završene srednje škole, Antoupisa medicinski fakultet te dobi zvanje doktor. Možda bise ova priča ovdje i završila da se u istu ne umiješa i nesre-tni rat što Anti promijeni sudbinu. Naš Ante, ali sada dok-tor Anto Domić poče ordinirati kao mladi ljekar u sanitetuPrve bojne 108. HVO Brigade Ravne Brčko.

Liječio je dr. Ante i stare i mlade, ranjene i djecu isvima bio na usluzi. Za svakoga je imao vremena, razumi-jevanja te toplu ljudsku riječ koja je svima ulijevala naduu bolje sutra.Njegovi nadređeni, uvidjevši kako se radi omladom, marljivom i poštenom ljekaru, postaviše ga zanačelnika ratne bolnice Bijela. Rat se privodio kraju ali seborba nastavila sada umjesto oružjem borbom riječjukako bi se sačuvalo ono što se krvlju obranilo. Bijelu kutudr. Domić zamijeni političkim dresom crven-bjelim našimHDZ –om. Hrvati mu povjeriše glas te on stade ispred svihnas kao prvi čovjek HDZ BIH u Brčko distriktu. Dr. Domić,kako ga zovemo, pokaza se kao vrsni političar te znanjemi umijećem, uz svesrdnu podršku hrvatskoga puka postadei prvi čovjek Brčko distrikta na mjestu gradonačelnika.

Dr. Domić, gradonačelnik Brčko distrikta svoju je spo-sobnost pokazao bezbroj puta, ne plašeći se stati niti ispredčovjeka niti ispred vodene stihije.

Josip Lelić

VIJORI SE ZASTAVA HRVATSKOGA NARODA

U BRČKOMLijepog li prizora ispred Gradske vijećnice! Na ponos sva-

kog Hrvata i Hrvatice, po prvi put vijore se i zastave hrvatskoganaroda u Brčkom.

Ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima 108.pješačke brigade Hrvatskog vijeća obrane, 20. veljače 2016.godine, podignuta je zastava hrvatskoga naroda u Bosni i Her-cegovini i zastava 108. pješačke brigade Hrvatskoga vijećaobrane.

Zastave su podignuli Ivica Filipović, ratni zapovjednik 108.pješačke brigade HVO-a, i Stjepan Marčetić, predsjednikUdruge obitelji poginulih i nestalih branitelja HVO-a Ravne-Brčko.

„Zastave će ostati podignute dok god bude Hrvata u Br-čkom“, kazao je Ivica Filipović.

Uvijek nas je bilo i uvijek će nas biti! Stvari poput ove, dajusnagu za ostanak i borbu, borbu za hrvatski narod, kakvu jevodio i još vodi naš i vaš Anto Domić.

Nikada nisam bila motiviranija nego sad za ostanak na po-dručju Distrikta jer, zapamtite, i najveći su mali kad sevijori crven, bijeli i plavi.

Tea Ružić

5

Samo ovakav čovjek prostoga roda,

a koji je došao do zvjezdanog svoda

može stati ispred na roda svoga.

Što drugo reći do: BRAVO, ANTO !!!

Promišljajući o protekle četiri godine moga mandata namjestu gradonačelnika i čelu Vlade distrikta Brčko, mislimami putuje izreka grčkoga filozofa i matematičara Pitagore(582.-507. pr. Kr.): „Život je nalik na Olimpijske igre: jednitrguju, drugi gledaju, treći se bore“. Ova izreka najbolje zr-cali ponašanje mojih prijatelja, partnera, kolega i konkure-nata jer su, uistinu, jedni trgovali isključivo radi svojihinteresa, drugi su gledali i čekali svoju priliku, dok je borbaostala meni. Kako bi ovo bilo što jasnije, dao sam sebi za-daću da napišem nekoliko redaka o ponašanju ljudi s ko-jima sam bio dio „tima“ i kako je izgledala moja borba.

Moja borbaKao dopredsjednik Hrvatske demokratske zajed-

nice Bosne i Hercegovine zajedno s drugim stranačkim ko-legama inzistirao sam, jasno, nedvojbeno i ustrajno, naravnopravnosti Hrvata distrikta Brčko. Ovaj programski ciljstrpljivo smo i dugotrajno promicali među drugim politi-čkim opcijama. U početku je mali broj vjerovao u uspjehovoga našeg cilja, ali kako smo vremenom pokazivali svojusnagu, odlučnost i znanje, bilo je sve više pristalica ove za-misli HDZ-a. Naivno sam povjerovao da su za taj cilj i svi Hr-vati iz drugih stranaka. Bio sam presretan kada je Hrvatskaseljačka stranka postala članica Hrvatskoga narodnog sa-bora jer više nije bilo nikakvih prepreka za zajedničko dje-lovanje. Moj optimizam bio je nemjerljiv zbog postignutogasuglasja oko zajedničke borbe za hrvatske nacionalne inte-rese. U početku bio sam uvjeren da je i HSS, kao što smo imi, ušao u „hrvatski blok“ isključivo zbog viših nacionalnihinteresa.

Međutim, da se po jutru dan poznaje, potvrdilo se samonekoliko sati prije moga izbora za gradonačelnika. Tada mije bilo jasno da su ljudi, koji su mi trebali najviše pomoći,počeli najavljivati „svoj način suradnje sa mnom“. Njihovasuradnja sastojala se od što intenzivnijega i što brutalni-jega blokiranja svega onoga što sam kao gradonačelnikpredlagao, a vrhunac je bila izdaja. Već u začetku našegazajedničkog rada najavljivali su svoju rušilačku strategijukoja je imala nekoliko faza ili pravaca. Jedna od njih bila jeda me dovedu u „nemoguću situaciju“ i da sam odstupim smjesta gradonačelnika, druga da izmisle aferu zbog koje bihbio uhićen te tako izgubio mjesto gradonačelnika, i trećada se pronađe način za moju smjenu u Skupštini Distrikta.

Prva je faza započela odmah na početku moga mandatakada su se oštro suprostavili mome načinu izbora pred-stojnika odjela jer su inzistirali da bez pogovora uzmem nji-hove kadrove. Moja namjera da biram najbolje iz svakoganaroda nije naišla baš na njihovu potporu. Zbog moga „ne-posluha“ rušili su sve zakone koje sam poslao u Skupštinuna usvajanje. Nastavili su sa svojevrsnim ucjenjivačkim sta-

vom jer su uvjetovali usvajanje proračuna osiguravanjemgrantova pojedinim udrugama poput „Leptirića“ i „Udrugeza unaprjeđenje hrvatskoga naroda“.

Nakon prve godine mandata nastala je nova kriza zbogpromjene predstojnika odjela iz Stranke demokratske ak-cije. Tada se HSS počeo primicati oporbi kako bi destabili-zirao gradonačelnika. Tek što se stabilizirala ta situacija,dogodili su se prosvjedi kao navodna potpora radnicima uTuzli. Teško je objasniti osjećaje koji su me obuzeli kadasam među prosvjednicima ugledao pojedine predstojnikeodjela, koje sam ja imenovao. Došli su u pratnji svojih stra-načkih kolega prosvjedovati protiv mene, zajedno s masomkoja je došla paliti i rušiti institucije Distrikta. Odbio samtaj napad i spriječio rušenje i paljenje svojim izravnim izla-ganjem pogibiji i suprostavljanjem masi. Moje najjačeoružje bila je mentalna snaga i osjećaj pravednosti, duševnimir i poznavanje ponašanja mase i kukavica. Tako su se po-našali neki od mojih predstojnika odjela iskoristivši prvupriliku za suprotstavljanje osobi koja ih je imenovala. Jaja,kamenje i plastične boce bili su samo sredstva provocira-nja. Prosvjed je trebao završiti paljenjem Gradske vijećnicei zgrade Vlade, ali nisu me uplašili i nisam ustuknuo predmasom. Taj scenarij nije uspio jer sam uvijek bio korakispred njih. Slobodno ulazeći u masu, pokazao sam da ih sene bojim. Dočekom ispred zgrade Vlade poručio sam im dadalje ne mogu. Strpljivim pregovaranjem pokazao sam imda sam upućen u probleme bolje od njih i da znam rješe-nja bolje od njih. Otvorenom suradnjom s novinarima po-kazao sam da sam čistoga obraza i bez oraha u džepovima.

Nedugo nakon prosvjeda priroda je odlučila testiratimoju spremnost za pomaganje stanovnicima Distrikta. Činimi se da je sâm Bog nevjerojatnom kišom i nezapamćenompoplavom želio dokazati „nevjernim Tomama“ da sam gra-donačelnik svih ljudi. Pojavila su se i klizišta koja su rušiladomove, lomila ceste i stvarala kataklizmu. Slika srušenoganasipa i huk vode, koji ti ledi krv u žilama i sili te da se po-moliš Bogu, vječno će ostati u mojim sjećanjima. Još osje-ćam jezu u svome tijelu i kovitlac misli u svome umu doksam pokušavao naći moguća rješenja. Smijali su se mnogimojemu nastojanju da pomognem ljudima, rugali su mi sedok sam gazio Savu koja se prelijevala preko oštećenoganasipa, ismijavali su me kada su helikopteri sa čeličnim je-ževima i ogromnim vrećama pijeska zatvarali nasip. Nisuvjerovali da nitko nije stradao, da nije bilo zaraze, da je svefunkcioniralo i da smo pobijedili kataklizmu. Nisu mi opro-stili što sam ja, jedini gradonačelnik u Bosni i Hercegovini,Zakonom o saniranju šteta od poplava i klizišta napraviosve da pomognem ljudima u nevolji. U spašavanju ljudi i nji-hove imovine angažirao sam sve brčanske tvrtke. Radilo sekao nikada. Uklanjao se otpad, čišćene su kuće, hranjenaje stoka, sijane su njive, građene brane, obnavljani mostovi,

6

MOJ MANDAT

čišćeni vodotoci i građeni novi kanali. Mrzili su me zbogtoga. Teške su ovo riječi, ali to sam i vidio i osjetio kada sume kritizirali što sam bio tamo gdje sam trebao, s ljudimau nevolji. Tražili su najsitnije propuste, a onda od toga, ano-nimnim kaznenim prijavama pokušali stvoriti aferu. Ništami nisu mogli jer sam bio s ljudima i pomagao im kako samznao i umio. U nekim od tih trenutaka poželio sam i ja dame netko upita kako sam, treba li mi pomoć, ali takvi upitibili su rijetki. Zapravo, nije ih ni bilo jer su ljudi znali daodluke donosim ja i da ću im pomoći.

U kratkom vremenu između poplava i bujica uslijedilaje „epizoda“ zbog koje su me mnogi bili spremni linčovati.Otišao sam na doček Darija Kordića, bivšega predsjednikaHDZ-a BiH i haškoga uznika, koji je svoju pokoru ispostio uaustrijskim zatvorima. Dobro organiziranom obavještajnomakcijom ciljano se pokušao umanjiti moj uspjeh u spašava-nju ljudi i organiziranju pomoći tijekom poplava i klizištazbog besprijekornoga vođenja Distrikta. Razapinjali su meBošnjaci kao najvećega kriminalca, kao da me nikada nisu nisreli ni upoznali. Ponašali su se tako da sam ih teško mogaoprepoznati. Htjeli su moju „glavu“. Nije me boljela njihovaželja za smjenom koliko me je boljela izdaja i šutnja mojihsunarodnjaka. Doduše, neki su pomalo sramežljivo iskazi-vali obrambeni stav, ali su jasno pozivali da se skupe jošdva glasa u Skupštini te izjavljivali da će i oni glasovati zamoju smjenu. Neki su me ljudi tada pitali kako se osjećam.Bio sam miran i znao sam da mi ništa ne mogu jer sam radioi po Božjem i po ljudskom zakonu.

Taj je događaj bio uvertira za krizu vlasti koja je nastalau jesen 2014. godine. HSS je počeo trgovati mojim mjestomgradonačelnika s ljudima iz bošnjačkoga i srpskoga naroda.Na službene sastanke slali su promatrače koji nisu imalimandat da bilo što prihvate. Glumili su tim, a bili su diver-zanti. Rušili su i prodavali sve što su mogli. Moja naivnanada da ćemo moći mirno upravljati procesima u Brčkom,kada se HSS priključio HNS-u, raspršila se kao balon od sa-punice jer se već u kampanji za opće izbore i izbor hrvat-skoga člana Predsjedništva HSS okrenuo konkurenciji iglasovao protiv predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića.Tada su mi poslali pismo koje je u mojoj glavi odjeknulo kaogrmljavina. Pročitajte ga sami, pa ćete vidjeti kako su mi„braća“ priredila zamku.

Napustili su skupštinsku većinu odnosno zastupnici HSS-a odlučili su ne podržavati me, ali njihovi su članovi Vladenastavili raditi. Kada nisam upao u zamku, „veliki vožd“, uduhu „bezbjedonosnih agencija“, naredio je svojim potrč-cima davanje ostavke. Molio sam ih da ne daju ostavke jergriješe, a oni su mi kazali da to moraju učiniti jer je takavstav stranke i da moraju još toga dana na sastanku odboraHSS-a pokazati ostavke. Možda su mi i lagali, ali dali suostavke. Nadali su se da ću ja pasti, da će se oni vratiti i li-kovati nad mojim porazom. Bog je bio na mojoj strani i pro-svijetlio mi je put kojim sam išao. Otklonio sam krizu iuspostavio novu skupštinsku većinu koja privodi mandatsvome kraju. Trgovine i blokada bilo je i previše u momemandatu, a naročito u donošenju proračuna, čiji je perfor-

7

mans trajao mjesecima. Uporno su „bježali“ sa sjednicaSkupštine služeći se dječjim izgovorima u školi i razlozimakoje nitko normalan ne bi koristio. Takvim neodgovornim irušilačkim ponašanjem dozlogrdili su svima i okrenuli sveprotiv sebe. Nisu bili partneri nikome i nitko se nije mogaopouzdati u njih. Mnogi su ih počeli prezirati. Kada su shva-tili da im je politika jalova, da su izdali hrvatski narod i svojeglasače, počeli su širiti neistine o tomu kako sam ih istje-rao iz vlasti. Prava i jedina istina jest da nisu imali želje bo-riti se za hrvatski narod. Zapravo, za hrvatski narod nikadase nisu ni borili jer su trgovali poticajima sa Srbima i Bo-šnjacima za šaku glasova, puštali balone i stvarali tenzijeda bi to za sebe iskoristili. Ako ima onih koji sumnjaju umoje riječi, mogu ovdje pročitati i originalne ostavke. Dabiste se borili za opći cilj, morate imati znanje, viziju, želju,hrabrost i uporan rad. Nijemo promatranje i trgovanje nedonosi boljitak nikome. Stara narodna umotvorina kojakaže da tko zlo čini, a dobru se nada, nikada neće uspjeti,ponovno se obistinila, kao i nebrojeno puta do sada.

Moji uspjesiČesto ćete čuti čuti kritike na račun gradonačelnika, ali

bez ikakvih argumenata. Kada počnemo govoriti jezikomargumenata, onda se mora konstatirati da je ovo prvi man-dat bez supervizora i da sam ga doveo do samoga kraja. Ti-jekom mandata davao sam sve od sebe za rješavanjeproblema svih stanovnika Distrikta. U toj borbi za bolji stan-dard održao sam 268 redovitih, izvanrednih i tematskihsjednica Vlade, 156 kolegija, 755 pojedinačnih prijama stra-

naka, nazočio sam na 75 sjednica Skupštine, održao 384 in-terna sastanka, primio 38 veleposlanika, održao 73 sa-stanka sa zastupnicima Skupštine, 19 sastanaka smeđunarodnim financijskim institucijama poput Svjetskebanke, Europske banke za obnovu i razvoj. Primio sam 27puta predstavnike vjerskih zajednica na radne sastanke,obavio 143 sastanka s lokalnim institucijama, održao 194sastanka s Europskom komisijom; OHR-om, OSCE-om,UNDP-om, GIZ-om. Ugostio sam najviše dužnosnike iz BiH,članove Predsjedništva BiH, predsjedatelja Vijeća ministaras ministrima, potom predsjednika Republike Hrvatske,predsjednika Hrvatskoga sabora, predsjednike FederacijeBiH i Republike Srpske, mnoštvo načelnika, gradonačelnikai predsjednika županijskih vlada, održao zajedničke sjed-nice vlada entiteta i Distrikta, i puno drugih događaja kojihje u zbroju skoro 4.000. U ovom mandatu realizirano jeskoro 60 milijuna KM u kapitalnim projektima, investiranoje 50 milijuna KM u obnovu nakon poplava i klizišta, oči-šćena su 54 km vodotoka i lateralnih kanala, asfaltirano jenekoliko desetaka kilometara cesta i nogostupa. Uređenesu fasade na kulturno-povijesnim objektima u gradu, zavr-šena je zgrada Policije, uređeni su parkovi i škole, iskopanitemelji srednjovjekovnoga franjevačkog samostana, pove-ćani poticaji u poljoprivredi za četvrtinu, skoro su udvo-stručeni poticaji u gospodarstvu, povećan je koeficijentkrajnje potrošnje za desetinu, za desetinu je umanjen i brojnezaposlenih te povećan broj zaposlenih, produljen je po-rodiljni dopust, riješen status branitelja kroz zakon, civilnežrtve rata ozakonjene su, stvoreni su zakonski temelji zasustavnu borbu protiv kriminala i korupcije, srušene op-tužnice protiv Distrikta „teške“ oko 300 milijuna KM, spa-šeno je nekoliko poduzeća koja su propala zbog pogrešneprivatizacije, a sada su uzorne tvrtke, povećana su socijalnadavanja za desetinu, povećan je broj PDV korisnika za če-tvrtinu, povećan bruto domaći proizvod za dvadesetinu,povećana prosječna plaća, smanjena administracija itd.Moglo bi se, uistinu, još puno toga nabrojati.

Predočio sam argumente koji svjedoče uspjehu mojeborbe, naročito uzimajući u obzir činjenicu da sam imaoviše kočničara nego pomagača s čestim političkim krizama,nezapamćenim prirodnim katastrofama i orkestriranimprosvjedima. Umijeće očuvanja nacionalnoga balansa i in-teresa hrvatskoga naroda, kao i zadovoljstva svih ljudi zah-tijevalo je ogromno strpljenje, trud i energiju. Sada, nasamom kraju mandata, mogu konstatirati da sam svakod-nevno bio izložen rušilačkim nagonima i želji oporbe i jed-nog dijela pozicije da budem smijenjen ili da sâm damostavku. Ono što želim naglasiti jest da sam na ovu pozicijudošao boriti se za interese hrvatskoga naroda i opći pro-speritet. Znao sam da me se neće štedjeti, ali da će biti ovo-liki pritisak, to nisam očekivao. Ipak, mogu kazati da samostao gradonačelnik do samoga kraja, da sam izdržao neiz-drživo, da sam proveo neprovedivo i da sam rješavao ne-rješivo.

U konačnici, zahvaljujem se svima onima koji su vjero-vali u mene i koji su mi pomagali na bilo koji način. Na svevas računat ću i u budućnosti. Bit ćete moj tim i moji ču-vari.

8

9

Na poziv gospodina Davora Ive Stiera, hrvatskog za-stupnika u Europskom Parlamentu koji je ujedno i preda-vač na Političkoj akademiji HDZ BiH, realizirano je studijskoputovanje u Bruxelles. Sreću zbog posjete glavnom graduBelgije sa svojim prijateljima i kolegama, te upoznavanjeljepote i čari neslužbenog glavnog grada Europske Unije,imala sam i ja.

U ranim jutarnjim satima uputila sam se iz Brčkogprema Mostaru, kako bih sa svojom veselom družinom, za-jedno otputovala prema Zagrebu. Naš omiljeni kafić „Cina“u Mostaru bio je mjesto okupljanja, nas vidno uzbuđenihpolaznika PA HDZ BIH, koji smo s nestrpljenjem čekali po-četak naše zajedničke pustolovine, a čiji je predvodnik bioDamir Džeba, izvršni ravnatelj PA HDZ BIH. Krenuvši premaZagrebu, nismo ni sanjali koliko će smijeha ispuniti mini-bus, koji je bio rezerviran samo za nas.

U zračnu luku u Zagrebu stigli smo sljedećeg jutra, nounatoč umoru i nespavanju, osmijeh nije silazio s naših lica.Nakon prijave na prijemnom pultu, uputili smo se u zrako-plov, a među nama je bilo i onih koji su prvi put bili u pri-lici letjeti zrakoplovom. Jedna od njih bila sam i ja.

Uspješno smo zajedničkim snagama kontrolirali strah, uzrakoplovu je prevladala samo pozitivna trema. Šaljive do-sjetke zaokupirale su svu našu pozornost i nasmijale nas dosuza, tako da nismo ni primjetili kako smo brzinom svjetlo-sti došli u Bruxelles. Napokon, naša je avantura mogla za-početi. Sletjeli smo u zračnu luku u Bruxelles, gdje nas jedočekala gospođa Lucija Prskalo, asistentica zastupnikaStiera, koja je bila vidno sretna zbog našeg dolaska, kakoje gospođa podrijetlom upravo iz Hercegovine. Ona je bilanaš vodič za vrijeme boravka u Bruxellesu, te je ljubazno ispremno odgovarala na sva naša pitanja, kojih je bilo i tekako mnogo.

Nakon što smo se smjestili u franjevački samostan Mai-son Notre-Damme Du Chant-d’Oiseau gdje se misionari pri-premaju za službe po svijetu, što je ujedno i dom zasvećenike u mirovini, upoznali smo se se sa mladim asi-stentima Antom Škegrom i Antoniom Ljubićem, te se snjima uputili prema Europskom parlamentu. Ovdje smoimali priliku vidjeti prostore gdje se održavaju sastanci po-litičara i državnika iz zemalja članica Europske unije, tesjednice Europskog parlamenta. Razgledavši ogromno zda-

10

Iz Bruxellesa s ljubavlju!

nje parlamenta, pomalo smo i ogladnjeli, te smo se uputiliprema restoranu unutar parlamenta, a tamo smo imali pri-liku degustirati belgijske specijalitete.

Nakon zajedničkog ručka s gospodinom Stierom i nje-govim asistentima i stažistima, pozorno smo odslušalikratko predavanje o povijesti europskih integracija te in-stitucija i tijela Unije koje je održala gospođa Urška Dolin-šek. Zbog dužnosti u Parlamentu, gospodin Stier nam semogao tek nakratko obratiti i iznijeti nam glavne zadatkehrvatskih zastupnika u EU. Nije mogao ne uputiti nam poz-drav i još jedan naš zastupnik u Parlamentu, a riječ je o go-spodinu Andreju Plenkoviću. Njegov govor ulio nam jedašak nade, kako čak i oni u dalekom Bruxellesu misle nanas i naše potrebe, potrebe malog broja preostalih Hrvatau Bosni i Hercegovini, a povratnu reakciju gospodin Plen-ković je dobio u obliku ogromnog aplauza. Šefica MisijeBosne i Hercegovine pri Europskoj uniji, ambasadorica Li-dija Topić, izrazila je želju organizirati za nas svečani pri-jem, kako bi nas, buduće političare, uz kavu i kolače,upoznala s njihovom zadaćom u Bruxellesu.

Naši domaćini na čelu s zastupnikom Stierom, za krajovog divnog dana, organizirali su za nas domjenak, nakojem smo imali priliku, uz čašicu vina, pršuta i livanjskogsira, upoznati cijeli tim koji predstavlja Hrvatsku u EU. Ci-jeli domjenak uljepšala je tradicijskim pjesmama i klapa„Drača“ iz Mostara, koja je bila naš suputnik na putovanju.

Sutrašnji i ujedno posljednji dan našeg boravka u div-

nom gradu, protekao je u obilasku najznačajnijih znameni-tosti grada Bruxellesa. Upoznavanje sa Bruxellesa započelismo od centralnog trga Grand Place-a (Grote Markt), gdjesmo se oči u oči našli sa sa bogatom povijesti Bruxellesa.To je jedan od najljepših trgova Europe, kojim je, na odu-ševljenje svih okupljenih, odzvanjao glas naših Hercegovki.Odvažile su se izvesti i jednu od svojih pjesama u podzem-noj željeznici, baš na mjestu gdje su aktivirane bombe tije-kom terorističkog napada koji se dogodio 22. ožujka ovegodine. Gradska vijećnica nalazi se na južnoj strani trga.Njeni tornjevi visoki su 96 m, a na vrhu se nalazi skulpturaarkanđela Mihaela kako ubija demona. Vidjeli smo kako iz-gleda i simbol Bruxellesa, a to je „Manneken Pis“ , fontanakoja prikazuje dječaka kako mokri. Nekoliko legendi kružigradom o nastanku ove statue, a jedna od njih govori otome kako je turist izgubio svog sina u gradu, a nakon štosu mu mještani pomogli pronaći ga, on im je poklonio ovustatuu. Za sami kraj, pred let za Zagreb, imali smo vremenaposjetiti još i prelijepu katedralu Sv. Mihaela, zaštitnikagrada Bruxellesa. Sve što je lijepo kratko traje, te je takodošlo i vrijeme povratka.

Uspomene su nešto najvrednije što čovjek može posje-dovati, a ona s lijepih putovanja, mjesta koja su nas odu-ševila, još su posebnija. Ne dopustimo da sjećanja na njihizblijede.

Tea Ružić

11

Kardinal Vinko Puljić blagoslovio novo groblje i kapelu u Poljacima

Svetkovina Uzašašća Gospodinova koja se ove godine sla-vila 5. svibnja imala je poseban značaj za župljane župe Poljacii Dubrave. Naime, na današnji dan župljani župe Poljaci i Du-brave, kao i mještani Mjesne zajednice Donja Skakava, svečanosu na dan Uzašašća Gospodinova proslavili izgradnju novogagroblja i kapele u Poljacima.

Župnik župe u Poljacima vlč. Mato Majić, prije početka mi-snoga slavlja pozdravio je nadbiskupa vrhbosanskoga, župnikažupe Dubrave, gvardijana samostana Dubrave fra Marka An-tića, svu braću svećenike kao i sav Božji puk, svoje župljane kaoi sve strukture vlasti, civilne vlasti Brčko distrikta, gradonačel-nika Brčko distrikta BiH dr. Antu Domića, zastupnika SkupštineBrčko distrikta BiH gospodina Ivu Filipovića, predsjednike mje-snih zajednica Jagodnjak - Poljaci, Donja Skakava, članove gra-đevinskoga odbora, kao i sve predstavnike medija i udruga.Poseban pozdrav uputio je grupi mladih župe Dubrave koji susvojom pjesmom upotpunili ovaj dan i događaj.

Obred blagoslova novog groblja i kapelice, kao i misno slav-lje, predvodio je uzoriti Vinko kardinal Puljić. Tijekom propovi-jedi kardinal Vinko Puljić uputio je riječi ohrabrenja i istaknuoda smrt nema posljednju riječ jer je Bog pobijedio smrt svojimuskrsnućem.

„Danas na Spasovo želimo upravo shvatiti pred nama ježivot vječni, uskrsnuće mrtvih i radi toga poštujemo svoje po-kojne jer će oni uskrsnuti jednog dana“, istaknuo je kardinal.

Kardinal je iskazao svoje zadovoljstvo što je upravo na svet-kovinu Spasova nazočio jednom ovako lijepom događaju i bla-goslovio novo groblje i kapelu.

Prije završetka misnoga slavlja gradonačelnik Brčko dis-trikta BiH dr. Anto Domić u znak zahvalnosti prinio je dar uzo-ritom kardinalu sliku svetkovine Uzašašća Gospodinova koja je

remek-djelo mještanina i umjetnika gospodina Zvonka Marića. Zastupnik Skupštine Brčko distrikta BiH gospodin Ivo Fili-

pović u pratnji dvoje ovogodišnjih prvopričesnika prinio je dardomaće šljivovice obitelji Filipović staru 56 godina, kao i mo-nografiju 108. HVO pješačke brigade. Posebno se zahvalio uzo-ritom kardinalu na njegovoj potpori za vrijeme rata naprostorima BiH.

Vlč. Mato Majić izrazio je svoju zahvalnost uzoritom kardi-nalu na predsjedanju misnoga slavlja i dodijeljenom blago-slovu.

Ovaj projekt izgradnje novog groblja i kapele u Poljacimapodržan je radom i trudom njenih župljana i članova građevin-skog odbora. Neprocjenjiv doprinos daje se gradonačelnikuBrčko distrikta dr. Anti Domiću i zastupniku u Skupštini gospo-dinu Ivi Filipoviću koji su dali svoju veliku potporu u realizacijiistog.

Predsjednik Mjesne zajednice Donja Skakava gospodin LukaMarić u svojoj izjavi za medije istaknuo je da je ovaj projekt iz-gradnje novog groblja i kapele rađen u više etapa. Prvo je ku-pljeno zemljište, a kako su pristizala financijska sredstva takose išlo u realizaciju i izgradnju ograde, kao i početak projekta iz-gradnje grobljanske kapele. U sklopu ovog projekta je kapela,prostor za svećenike, prostor za mrtvačnicu.

Na pitanje koliko mještana obitava u ovim mjesnim zajed-nicama i čiji se mještani mogu ukapati gospodin Luka Marićkazao je da se u ovo groblje sahranjuju mještani Donje Ska-kave, mještani od Seonjaka do Donjeg Vukšića gdje živi cirka1500 do 2000 stanovnika te da se ovo groblje prvi put spomi-nje 1876. godine.

Nedostatak prostora za groblja i mezarja na području Brčkodistrikta problem je koji je prisutan dugi niz godina. Za reali-

12

zaciju rješenja ovoga problema intenzivno se zalaže gradona-čelnik Brčko distrikta BiH dr. Anto Domić koji je u aktivnim pre-govorima s predstavnicima vjerskih zajednica Brčko distriktaBiH. Gradonačelnik dr. Anto Domić istaknuo je potporu zako-nodavne i izvršne vlasti Brčko distrikta BiH za cijeli ovaj projektgdje je izdvojeno blizu 300 000 KM.

„Danas, ovdje u Poljacima smo završili jedan veliki posao.Brčko distrikt je nabavio zemljište i izdvojio financijska sred-stva da se izgradi ova kapela i da se pripremi ovaj prostor kakobi se mještani ove dvije župe mogli ukopavati“ , istaknuo je gra-donačelnik te je dodao kako ovo nije problem samo Hrvata,nego i Srba i Bošnjaka.

Također je istaknuo da je u proceduri postupak dodjelezemljišta za groblja i mezarja koji će se provesti po specijalnojpogodbi. Za dugoročno rješenje ovog problema gradonačelnikje najavio da će dati svoj prijedlog Skupštini da se zemljišta do-djele na korištenje bez naknade vjerskim zajednicama.

Poznato je da Brčko nema groblje za ateiste što predstav-lja jedan krupan problem s kojim se građani susreću, ali vje-ruje se da će se do kraja godine pronaći adekvatno rješenje i zato pitanje.

Marija Medar

13

I ove godine na pokladni utorak upriličene su tradicionalnemaškare u organizaciji HKD-a „Napredak“, a u suradnji s osno-vnim školama i Katoličkom crkvom u Brčkom.

Već tradicionalna manifestacija održana je 9. 2. 2016. go-dine započevši oko poslijepodnevna dva sata ispred Napret-kova doma, gdje se okupila velika pokladna povorka koja ješetnjom glavnim gradskim ulicama prezentirala dječju kreativ-nost, maštovitost i razigranost. Nakon šetnje kroz gradskeulice, maskirana povorka vratila se u Napretkov dom, gdje suih dočekale vruće tradicionalne krofne i kuhani čaj, a za starijesudionike ovogodišnje maškarade bilo je pripremljeno i kuhanovino. Upriličeno je lijepo druženje i zabavni dječji program, adodijeljene su i prigodne nagrade za najbolje i najzanimljivemaske koje je ovom prilikom uručio predsjednik HKD-a „Na-predak“ dr. Anto Basić.

Maškare su ponovno najviše razveselile najmlađe sudio-nike povorke. U maškaradi su sudjelovala djeca iz škola i po-dručnih odjela iz Bijele, Skakave Gornje, Dubrava, Poljaka,Donje Skakave, Zovika, Ulica...

Mališani su nam otkrili da su im ovo bile najbolje maškaredosad, te da s nestrpljenjem čekaju sljedeću godinu da se po-novno maskiraju, druže i prošetaju gradom.

Ružica Jokić

Maškare u našem gradu

Tradicija je povezati ono što je bilo s onim što će doći. Kako biuskrsni običaji nas Hrvata ostali brižno sačuvani od zaborava i ovesmo godine organizirali domjenak na Mladi Uskrs, 3. travnja 2016.godine, za sve ljude dobre volje. U vremenu kada imamo škole zasve, osim za prave životne vrijednosti, nedjelja je idealna prilika začašicu ugodna razgovora s prijateljima i poznanicima. Da je suncemobasjano dvorište HKD-a Napredak bilo pun pogodak za ovogodiš-nju proslavu pobjede života nad smrću, govori nam veliki odazivHDZ-ovaca, ali prije svega ljudi pozitivna duha. Tradicionalna hranakoju su priredile ruke vrijednih članica Zajednice žena „Kraljica Ka-tarina Kosača“, nošnje i narodne igre, nisu nas ni ove godine zaobi-šle. Naši vjerni čuvari žive baštine, hrvatska kulturno-umjetničkadruštva, i ove su godine, odjeveni u narodne nošnje Hrvata našegkraja, s pjesmom i uz zvuke tamburice oživljeli stare običaje.

Ono što je značajno za ovogodišnji domjenak jest zamisao Mla-deži i samo njezino ostvarenje. Misao vodilja bila je da na MladiUskrs, kroz kreativnu radionicu te mini tucijadu, budu istaknutiupravo oni najmlađi, te da dvorište ispunjeno uskrsnim motivima,balonima i slatkišima bude i njihovo mjesto, jer dječji osmijeh trajesamo trenutak, a nas danima čini sretnim.

„Mladost se smije bez ikakva razloga. To je jedna od njezinih naj-dražih draži“, tvrdi Oscar Wilde. Mi tvrdimo da je ovoga puta našaMladež bila razlog njihova osmijeha.

Tea Ružić

14

USKRSNI DOMJENAK – TRADICIJA KOJU ^UVAMO

I ovogodišnju proslavu najvećega kršćanskog blagdana Uskrsana poseban način Mladež HDZ-a BiH na području Brčko distriktaBiH obilježila je uz podjelu uskrsnih pisanica. Naši članovi mladežiukrasili su oko 1000 pisanica te ih darivali najmlađima nakon sve-čanih misnih slavlja ispred crkve u Brčkom, Zoviku, Krepšiću, Du-bravama, Boću, Poljacima, Ulicama, Goricama, Uloviću,Vitanovićima, Bijeloj, Prijedoru, Donjoj Skakavi, Laništima, Boderi-štu, Donjim Dubravicama i Hrgovima.

Drago nam je što je i ove godine nastavljena tradicija darivanjauskrsnih pisanica, stoga se zahvaljujemo svima koji su podržali ovuakciju, a posebice nas raduje što smo na ovaj način uspjeli obra-dovati najmlađe, kao i odrasle koji su uživali u „tucijadi“ i nadme-tanju u jačem jajetu.

O bojenju pisanica...Bojenje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji.

Glinena jaja pronađena su još u grobovima starih naroda na našemprostoru. U prošlosti, jaja su bojena prirodnim bojama, a najčešćeje to bila crvena boja dobivena kuhanjem ljuski crvenoga luka. Crnepisanice bile su karakteristične za područje Međimurja, gdje seboja dobivala od bobica bazge ili čađi. Motivi na pisanicama radilisu se struganjem iglama, skalpelima ili nožićima. Koristio se i ne-izostavni vosak, tako da bi se na vrh pera ili tankog drvenog štapićastavila kuglica voska koja se topila na plamenu svijeće. Kada bi sezavršilo crtanje voskom, jaja bi se stavila u boju i kuhala. Na krajubi se premazala komadićem slanine radi sjaja i ljepšega izgleda.

Motivi na pisanicama bili su:biljni: cvijeće, klas pšenice, djetelina, vinova loza;životinjski: ptice, leptir, zečevi;kršćanski: križ, citati iz Biblije;hrvatski: hrvatski grb ili stihovi iz rodoljubnih pjesama.Djeca se za Uskrs igraju pisanicama u igrama poput: tucanje

pisanicama, gađanje pisanica, traženje skrivenih pisanica po kući iliu travi izvan kuće i sl.

15

Mladež HDZ-a BiH Organizacije za Brčko distrikt najmlađe darovala uskrsnim

pisanicama

U igri tucanja jajima uzme se svoje jaje i izabere se protivnik.Jaja se jedno u drugo udaraju vrhovima, a pobjednik je ono jajekoje ostane čitavo i ono nastavlja igru. Pisanica pobjednica je onakoja ostane čitava nakon cijelog kruga tucanja.

Kao i svake godine, pa tako i ove, Uskrs je prošao u šaranju pi-sanica.

Uskrni zecUskrsni zeko, koji se najčešće prikazuje kako nosi pisanice, ta-

kođer je simbol plodnosti, a iako se ne spominje u Bibliji, s vreme-nom je postao jedan od zaštitnih znakova Uskrsa.

Ako se pitate zašto baš on nosi kokošja jaja, odgovor vjerojatnoleži još u antici gdje je on zbog svoga brzog i čestog razmnožavanjabio sveta Afroditina životinja. Također, anglosaksonskim je naro-dima predstavljao zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti, poz-nate kao Eastra. Iako tada nije imao veze s Crkvom, bio je tolikoutkan u narodne običaje da ga je s vremenom i ona prigrlila pa seod 1960. godine spominje i u kršćanskim spisima, dok su ga prvi sUskrsom počeli povezivati Nijemci stotinjak godina prije toga.

Što se tiče tradicije obilježavanja Uskrsa, provjerili smo kako seto radi u drugim zemljama i otkrili mnoge zanimljivosti.

U Sjevernoj Americi najpoznatiji je običaj lova na pisanice - ro-ditelji ih sakriju, a potom ih djeca, koja čvrsto vjeruju da ih je zecpreko noći ostavio zajedno s darovima, traže. Ta potraga traje i ponekoliko dana, a nije završena dok se sve pisanice koje su skrivenene pronađu.

Belgijanci djeci tvrde da uskrsna jaja donose zvona iz Rima.Naime, ona na Veliku subotu ne zvone jer su „otišla u Rim“, a ta jepredaja poznata i u nekim dijelovima Hrvatske. Ponegdje se s bla-goslovljenog ognjena ispred crkve kući donosio ugarak ili živa vatra,čime se trebala osigurati sreća i blagostanje. U nekim se krajevimajoš uvijek pred Uskrs grade velike lomače koje se pale u uskrsnojnoći i služe kako bi se mještani okupili na jednom mjestu i zajednouz druženje obilježili katolički blagdan.

U istočnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak.U okolici njemačkog Magdeburga dječake se lupalo po stražnjicikako bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i uŠkotskoj gdje postoji izreka: Istučen kao na Uskrs, što znači da je zaneki prijestup dobivena preblaga kazna.

Jeste li znali da Norvežani imaju jako neobičnu tradiciju naUskrs? Naime, u Norveškoj se na Uskrs rješavaju ubojstva – na te-levizijskim su programima detektivski filmovi, časopisi objavljujukriminalističke priče, čak se i na kartonima mlijeka otiskuju pričeo neriješenim ubojstvima.

Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose koma-diće beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno da bi ga pojeliu ponoć. Kažu da su taj običaj preuzeli od Vikinga koji su sa sobomnosili zimzelene bobice koje su simbolizirale život.

U Finskoj i Švedskoj tradicija je također bojenje jaja, ali tamodjeca odjevena kao vještice skupljaju slatkiše od vrata do vrata uzamjenu za ukrašene „cica-mace“. To je rezultat miješanja tradi-cije blagoslivljanja kuća grančicama i skandinavske vještičje tra-dicije.

U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu na prozore sestavljaju brašno, sol, kvasac i pisanice, od čega se na Uskrsni po-nedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bilaplodna.

Na Lampeduši, talijanskom otočiću, na Uskrs se zaboravljajusve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kući nosecvijet pasjeg zuba za koji se vjeruje da tog dana ima magičnemoći, te donosi veselje i ispunjavanje želja.

U Brazilu se u pokrajini Minas na Veliku subotu džepovi punekomadićima kvarca koji se na Uskrs ostavljaju kod kuće.

Hrvatski običaji dio su hrvatske kulture i tradicije. Uz slavljeUskrsa razvili su se i brojni običaji poput bojenja pisanica, odlaskana uskrsnu misu, pjevanja uskrsnih pjesama i uskrsni krjesovi.

Prije Uskrsa vrijeme je korizme u kojem se kršćani pripremajuza slavlje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje ri-ječi, te dobrim djelima.

Osim spomenutih načina da se obilježi Kristovo uskrsnuće,nemoguće je ne spomenuti da su kod nas, ali i u svijetu, za tajdan na trpezi brojne delicije naših baka, mama, ali i nas samih.Blagdan smo sigurno obilježili šunkom, hrenom, rotkvicama, broj-nim kolačima i nezaobilaznim jajima.

Nadam se da ste i ovaj Uskrs proveli siti, sretni i zadovoljni,ispunjeni ljubavlju i srećom vašeg doma!

Nina Letić

16

24 GODINE OD OSNUTKA 108. PJEŠAČKE BRIGADE HVO-a RAVNE-BRČKO

Nekada s oružjem u ruci u obrani brčanskih prostora, a danas 11. svibnja 2016. godine s ratnim ožiljcima, evocirane su uspo-mene na legendarnu postrojbu te prije svih, njezine vitezove, heroje koji su životima branili svaki pedalj slobodnog prostora. Oveje godine Špionica bila mjesto obilježavanja i prisjećanja na dan osnutka, te sve heroje 108. pješačke brigade HVO-a Ravne-Brčko, koji su svoje živote izgubili u Domovinskom ratu. Sveta misa, koju je predvodio župnik Miroslav Ikić, podsjetila nas je navažnost praštanja, jer božanski je praštati, stoga oprostimo, no iz poštovanja prema svim poginulima, ne zaboravimo. Nakon mise,uputili smo se ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima, te im polaganjem vijenaca odali počast. Vijence su položilipredstavnici izvršne i zakonodavne vlasti na čelu s gradonačelnikom Distrikta te predsjednikom brčanskog HDZ-a BiH dr. AntomDomićem, obitelji poginulih branitelja, ratni vojni invalidi, dragovoljci, veterani Domovinskog rata, kao i bivši pripadnici 108.brigade HVO-a Ravne-Brčko te brojni mještani. Udruge HVO-a Ravne-Brčko proistekle iz Domovinskog rata organizirale su i sve-čani domjenak, na kojem su se svim okupljenima obratili predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga Mijo Josipović, kao iratni zapovjednici 108. pješačke brigade HVO-a Ravne-Brčko Martin Frančešević i Ivo Filipović te na samom kraju i dr. AntoDomić.

„Na svim mjestima gdje je djelovala 108. pješačka brigada uspjeli smo izgraditi spomenik i istaknuti zastavu hrvatskoga na-roda i same brigade, čak i u središtu Brčkog ispred Gradske vijećnice što je veliki uspjeh zbog vrijednosti koje je baštinila 108.pješačka brigada“, kazao je Anto Domić.

Oprostiti ne znači zaboraviti!Kažu da vrijeme liječi sve rane i da nam samo vrijeme može pomoći da prebolimo. Ima istine u tome jer s vremenom postane

lakše, naučiš se živjeti s time i, zapravo, bol postane dio tebe s kojim se znaš nositi. Bol te oblikuje, čini te čovjekom kakav jesi.S vremenom naučiš sve moguće trikove skrivanja svoje boli i ožiljaka koji su urezani negdje duboko u srcu. Ti ožiljci se s vreme-nom smanjuju, ali nikad neće potpuno nestati.

Ljudski je griješiti ali i praštati, no zapamtite, zaboraviti niti možemo niti smijemo!Tea Ružić

17

Dana 12. ožujka 2016. godine u 16 sati u prostorijama Hr-vatskog kulturnog društva Napredak u Brčkom održan je Okru-gli stol na temu: Budućnost Hrvata Brčko distrikta BiH sposebnim osvrtom na odlazak mladih.

Razlog održavanja Okruglog stola jest zabrinutost zbogodlaska mladih, pa i cijelih obitelji s prostora Distrikta. Inicija-tiva za održavanje Okruglog stola potekla je od predsjednikaTemeljnog ogranka HDZ-a BiH u Prijedoru Josipa Lelića, a odr-žan je u nazočnosti 22 predsjednika temeljnih ogranaka br-čanskog HDZ-a, predsjednice Mladeži Ružice Jokić tepredsjednice Zajednice žena Kraljica Katarina Kosača Mire Iva-ković. Razlog održavanja Okruglog stola na ovoj razini jest poz-navanje motiva osoba koje su otišle ili planiraju odlazak.

Okruglom stolu pridružio se na samom početku predsjed-nik OO HDZ-a Distrikta dr. Anto Domić i predsjednik Napretkadr. Anto Basić.

Budući da je Okrugli stol vodio Josip Lelić, pozdravio je na-zočne te se zahvalio na brojnom odazivu što govori o samojpodršci održavanju. Zahvalio se i lokalnim medijima na praće-nju ovog skupa i ujedno ih zamolio da i oni u medijima dajuviše prostora ovom pitanju, te se zahvalio i predsjedniku Na-pretka dr. Basiću na ustupljenom prostoru.

Sudionicima Okruglog stola obratio se dr. Domić koji je poz-dravio nazočne te naglasio da pozdravlja ovu inicijativu. Kazaoje da su razlozi odlaska mladih vjerojatno raznovrsni te da ćeupravo ovakvi skupovi dijagnosticirati prave razloge odlaska iponuditi moguća rješenja. Također je istaknuo da će donesenezaključke razmatrati predsjedništvo OO HDZ-a BiH.

U nastavku je Josip Lelić iznio statističke podatke Pododjelaza matične evidencije Distrikta gdje je vidljivo da je natalitet upadu u zadnje dvije godine (2014. i 2015.). Izneseni su i stati-stički podatci CIPS-a iz kojih je vidljivo da je Brčko u 2014. go-dini napustilo 670 građana, a u 2015. godini 573 građana, dokje u istom razdoblju 2014. godine zabilježeno 648, a u 2015.godini 701 prijava građana.

Iz navedenih statistika vidljivo je da je u 2014. godini brojprijava manji od broja odjava (-22), dok je u 2015. godini brojprijava veći od broja odjava (+128). Kasnije je utvrđeno da seradi o dolasku građana iz okolinih općina te ruralnog dijela(sela) u gradski dio zbog školovanja, posla i sl.

Statistički podatci župnih ureda Dubrave, Ulice, Brčko iZovik pokazuju sljedeće:- Župa Dubrave bilježi najveći pad broja župljana s 3.027 u

2014. godini na 2.895 u 2015. godini (-132).- Župa Ulice bilježi mali porast župljana sa 707 u 2014. godini

na 710 u 2015. godini.- Župa Brčko također bilježi mali porast župljana sa 474 u 2014.

godini na 492 u 2015. godini. - Župa Zovik također ima manji porast župljana za 4 u 2015.

godini.Nakon iznesenih statističkih podataka predsjednici te-

meljnih ogranaka Ulice i Zovik kazali su da se ne slažu s timjer je broj sačinjen tijekom božićnih blagdana što ne pred-stavlja pravu sliku s terena. Iz svega navedenog, vidi se dasu migracijama tj. odlaskom najviše pogođen ruralni dije-lovi.

18

BUDUĆNOST HRVATA DISTRIKTA S POSEBNIM OSVRTOM NA ODLAZAK MLADIH

Ružica Jokić iznijela je statističke podatke Mladeži te je iska-zala zabrinutost i zanimanje za rješavanje pitanja odlaska mla-dih. Mira Ivaković navela je iste probleme s kojima se susrećei Zajednica žena.

U raspravu su se uključili predsjednici temeljnih ogranakakoji su kao glavne razloge odlaska naveli:

- neperspektivnu sredinu,- nedostatak zaposlenja,- nepravičan način zapošljavanja,- nesigurnost ulaganja,- pravnu, socijalnu i ekonomsku nesigurnost,- probleme u školstvu, - male plaće u realnom sektoru,- loš zdravstveni sustav itd.

Na koncu Okruglog stola donesen je zaključak koji će bitidostavljen Predsjedništvu stranke na daljnje postupanje.

ZAKLJUČAK

Mi, predsjednici temeljnih ogranaka OO HDZ-a BiH, pred-sjednica Mladeži i predsjednica Zajednice žena Kraljica Kata-rina Kosača, zabrinuti činjenicom stalnog odlaska mladih, kaoi cijelih obitelji s područja Distrikta, a radi njihova ostanka navjekovnim hrvatskim ognjištima, predlažemo PredsjedništvuOO HDZ-a BiH Distrikta sljedeće:

1. Osigurati svim građanima Distrikta pravnu, ekonomsku i so-cijalnu sigurnost.

2. Ravnomjernije - pravičnije zapošljavanje.3. U institucijama vlasti uskladiti školstvo s potrebama gospo-

darstva Distrikta kako bi se pravodobno školovali potrebnistručni kadrovi.

4. U institucijama vlasti utvrditi aktualnu starosnu dob zapo-slenika administracije i javnih poduzeća kako bi se pravodo-bno školovali potrebni stručni kadrovi.

5. Animirati Hrvate Distrikta za aktivnije uključivanje u pro-grame samozapošljavanja.

6. Pravodobno informirati zainteresirane o potrebama gospo-darstva i javnih poduzeća kako bi se na vrijeme izvršile do-kvalifikacije ili prekvalifikacije.

7. Inicijativa HDZ-a BiH Distrikta za „Poslovnu konferenciju“radi privlačenja poduzetnika s područja Distrikta, Posavine idijaspore.

8. Pružiti maksimalnu potporu gospodarstvenicima te lakši pri-stup za obavljanje administrativnih procedura i dobivanjedozvola pri otvaranju novih poduzeća.

Josip Lelić

19

Susret s članstvom - uspješno završene

javne tribine po temeljnim ograncimaU TO Prijedor 29. veljače započeo je ovogodišnji susret

dužnosnika HDZ-a BiH Organizacije za Brčko distrikt s član-stvom i obilazak temeljnih ogranaka, a odmah početkommjeseca ožujka pa sve do ljetne stanke održane su i javnetribine po ostalim temeljnim ograncima s područja Distrikta.U radu tribina, na kojima je okupljeno članstvo te simpatizerii prijatelji, sudjelovalo je Predsjedništvo Odbora HDZ-a BiHza Brčko distrikt na čelu s predsjednikom i gradonačelnikomBrčko distrikta BiH dr. Antom Domićem, te dužnosnici HDZ-a BiH iz Brčkog na svim razinama vlasti.

Cilj tribina bio je informirati nazočne i provesti raspravevezane za najnovija politička događanja u Brčkom, a usvjetlu izlaska stranke u Brčkom na predstojeće lokalne iz-bore i kampanje koje prate taj projekt. Nazočni su mještaniuputili pitanja o funkcioniranju lokalne administracije u če-tvrtoj godini mandata Vlade Brčko distrikta BiH, mogućno-stima novih upošljavanja, ali i realiziranju započetihprojekata u njihovim mjesnim zajednicama. Razgovaralo sei o drugim važnim događajima koji su obilježili proteklo raz-doblje, primjerice o saniranju i umanjivanju nastalih štetaod elementarnih nepogoda, poplava i klizišta iz 2014. go-dine.

Organizacija HDZ-a BiH za Brčko zahvaljuje svim člano-vima, simpatizerima i gostima na izvrsnom odzivu, kon-struktivnom sudjelovanju i potpori!

Upravo zbog toga na jedan ovakav način želimo se i su-sresti s našim članstvom kako bismo im poručili da su do-brodošli i da za njih ima mjesta u tijelima stranke.

Jelena Nikić

Na brčanskom prostoru rat počinje 30. travnja 1992. go-dine. Rat, koji je u svojoj naravi bio toliko prljav, nemilosrdan,brutalan i agresivan, da nitko razuman ne bi mogao predvidjetitakvo što. Toga dana, 30. travnja, kada se i službeno bilježi po-četak rata na prostoru općine Brčko, u ranim jutarnjim satima,pripadnici srpskog naroda ogromnim količinama eksplozivadižu u zrak most na rijeci Savi. Most koji spaja grad Brčko iGunju, RBiH i Republiku Hrvatsku. Prema slobodnim procje-nama, u tom trenutku nalazilo se oko šezdeset ljudi, okrutnoubijenih rušenjem mosta na rijeci Savi.

Prema poslovici koja glasi: „Po jutru se poznaje dan“, tojutro je najavilo jedan veoma prljav, gotovo četverogodišnjirat, što se u stvarnosti i obistinilo.

Nakon silnih napada, veliki broj Hrvata je u strahu i panicinapustio svoj dom, ostavio svoju rodnu kuću sa suzama uočima, kako bi spasio glavu, odlazeći ni sam ne znajući gdje.Upravo to je i bio glavni cilj agresora, unijeti strah i paniku, tepod svaku cijenu stvoriti veliku Srbiju na račun Republike Hr-vatske i Bosne i Hercegovine, no onaj drugi dio hrvatskog sta-novništva se opredijelio braniti i obraniti svoju imovinu idjedovinu, grobove svojih pokojnih, svoju čast i napose hrvat-sku grudu, pa čak i pod cijenu života.

Nakon što su branitelji općine Brčko uspostavili obranu upodručju sela Boderište – Boće – Brka, te osnivanjem 108. bri-gade Hrvatskog vijeća obrane, zaustavljen je prodor četničkogagresora dublje u područje općine Brčko.

U namjeri proširenja tzv. koridora, u kasnijem razdobljurata, agresor je na brčanskom ratištu posebice pojačano dje-lovao u predjelu Boderište – Boće. Imajući u vidu gubitke kojeje agresor pretrpio na ovom ratištu, hrvatsko selo Boderište jesimbolički nazvano Vukovar. Ne bez razloga.

Naime, 8. ožujka 1993. godine, u ranim jutarnjim satima,srpske snage krenule su u vojno-ofanzivnu akciju s ciljem pro-

širivanja sigurnosne zone posavskog koridora. Najelitnije sr-pske snage potpomognute postrojbom za specijalne namjene„Tigrovi“ udarile su na obične domobrane, seljane Boderištakoji su organizirali obranu u sklopu već spomenute 108.-e HVObrigade. Bio je to pravi rat, rat za svaki metar, za svaki pedaljsvog dvorišta i svoje zemlje.

Srpski neprijatelj je bio nadmoćniji u svakom smislu te ri-ječi; vojno, tehnički i organizacijski. U tom napadu na kućnompragu ubijeno je osam (8) mještana, koji su kao pripadnici 108.-e HVO brigade Ravne-Brčko, branili svoj dom. Četvorica su ra-njeni i zajedno s pet civila zarobljeni, te prošli logore u Brčkomi Bijeljini.

Treba istaknuti činjenicu kako se Boderište tog 8. ožujkaisključivo branilo od napada srpskog naroda, ginući doslovnona pragovima svojih kuća, kao i to da nakon rata, odnosno pot-pisivanja Daytonskog sporazuma, nije završena pogibija hrvat-skog i bošnjačkog naroda.

Svake godine 8. ožujka Udruga obitelji hrvatskih braniteljapoginulih i nestalih u Domovinskom ratu Ravne – Brčko orga-nizira komemoraciju „Dan sjećanja“ Boderište 8.3.1993.“ Usklopu manifestacije, održava se Sv. Misa kod spomenika po-ginulim braniteljima u Boderištu, nakon toga sljedi komemo-rativni program, polaganje vijenaca u čast poginulimbraniteljima, opijelo za poginule branitelje te prigodni domje-nak.

To je najmanje što možemo učiniti za naše heroje, koji sudali svoj život obrani i očuvanju časti hrvatskog naroda.

I na samom kraju, zbog suživota sva tri konstitutivna na-roda koji nema alternativu na prostorima BiH, oprostiti DA, alizaboraviti NE stradanje svih branitelja i civila u Boderištu iširom BiH.

VI STE DALI SVE – HVALA VAMM. R.

20

BODERIŠTEsimbol odbrane hrvatskih prostora u općini Brčko

U hrvatskim selima nadomak Brčkog (Laništa, Vukšić, Mar-ković Polje, Ulice, Donji Rahić) 8. svibnja 1992. godine, na naj-svirepiji mogući način, izmasakrirano je i ubijeno trideset dvojehrvatskih mještana.

Radilo se uglavnom o civilima starije životne dobi pohvata-nim i pobijenim unutar svojih dvorišta, od kojih je najstarijažrtva imala više od 90 godina. Na obilježavanju godišnjice stra-davanja hrvatskoga stanovništva ovoga kraja istaknuto je da,unatoč činjenici da su dokazni materijali prikupljani i da je sa-slušan niz svjedoka, još nije pokrenut postupak niti je započeloprocesuiranje odgovornih za ova zlodjela.

„Zločin je počinjen, grobovi traže i vape za istinom, a istinunetko prikriva i zataškava. Zahtijevamo od nadležnih institu-cija da se očituju o ovom slučaju i što prije obznane zašto ni24. godinu nakon ovog masakra nitko nije priveden pred licepravde“, kazano je tijekom obilježavanja svirepog zločina nadHrvatima.

Posebno je bila dojmljiva propovjed fra Marka Stjepano-vića koji je za zataškavanje ovih zločina izravno optužio pred-stavnike vlasti Republike Srbije, odnosno premijera Srbije-Aleksandra Vučića.

Zašto Aleksandra Vučića?Zato što ovaj zločin nije počinila neorganizirana razuzdana

pravojna formacija, nego JNA i osobe koje su bile dio vojnih ipolitičkih struktura. Zločin je imao pisanu zapovijed i zapo-vjednika. Zapovjednik napada bio je komandant 17. TG-a.

Zato što je upravo član njegove stranke i bliski suradnik kojije posjedovao četničku legitimaciju br. 2 (br. 1 imao je Šešelj),četnički vojvoda i njegova skupina monstruma počinila ove zlo-čine. Ovaj čovjek uživa poseban status srpskih radikala i još uvi-jek je na slobodi.

Važno je istaknuti da se ovaj zločin nad hrvatskim stano-vništvom brčanskoga kraja dogodio prije uspostavljanja orga-nizirane obrane ovih hrvatskih sela, da su pobijeni ljudi samotjedan dana ranije pozivali svoje susjede Srbe da skupa slavePrvi svibnja i bili sigurni da vihor rata neće zahvatiti ova pitomaposavska sela, da su pobijeni ugledni domaćini i ljudi koji nimrava nisu zgazili, a iza sebe su ostavili brojne članove obiteljikoji do danas nisu našli mir i utjehu i koji opravdano nemajupovjerenja u institucije koje štite zločin i zločince.

Neka je nevinim žrtvama vječna slava i hvala, a zločinci nekani u grobu nemaju mira.

21

Zločin bez kazne

Novo vodstvo Zajednice žena HDZ-a BiH „Kraljica KatarinaKosača“, na čelu s aktualnom ministricom obrane BiH Mari-nom Pendeš, izabrano je na III. Konvenciji Zajednice žena HDZ-a Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine„Kraljica Katarina Kosača“ 4. lipnja u Mostaru, gdje je imeno-vano i Predsjedništvo te Nadzorni odbor. Za zamjenicu pred-sjednice izabrana je Ankica Gudeljević iz Brčko distrikta dok jeMira Ivaković, također s našeg prostora, imenovana za članicuPredsjedništva Zajednice žena HDZ-a „Kraljica Katarina Ko-sača“.

Predsjednik HDZ-a BiH i hrvatski član Predsjedništva BiH dr.Dragan Čović izrazio je ponos što je, nakon osam godina od or-ganiziranja, Zajednica žena prepoznata na način da su osnovafunkcioniranja političkoga, ali i svakog drugog dijela života BiHi HDZ-a.

„Preohrabren sam onim što ste radili proteklih osam go-dina djelovanja, posebice u zadnjih četiri godine jer danas, onošto je nekad bila priča, postaje realnost. S te je strane ponos,koji danas svi baštinimo, što ste uspjele biti i predsjednice i mi-nistrice i veleposlanice i zastupnice i ne postoji segment životau BiH u koji se niste nametnule“, istaknuo je dr. Čović te za-ključio kako je Zajednica žena dio „velike obitelji HDZ-a kojamože biti na ponos i stranci i hrvatskom narodu, ali i uopćeBiH“.

Dosadašnja predsjednica Zajednice žena Marija Zelenika je,podnoseći izvješće o radu Zajednice za svoga četverogodiš-njega mandata, podsjetila na održanih dvadeset sjednica Pred-sjedništva Zajednice HDZ-a.

Na Konvenciji su, uz izaslanstvo HDZ-a BiH, nazočili pred-stavnici i predstavnice na svim razinama vlasti u BiH.

22

III. Konvencija Zajednice žena Hrvatske demokratske zajednice BiH

„Kraljica Katarina Kosača“

23

Članice Zajednice žena „Kraljica Katarina Kosača“

posjetile štićenike staračkih domova u Ulicama i Boderištu 11. svibnja, 2016.

Članice odbora Zajednice žena „Kraljica Katarina Kosača“ HDZ-a BiH Organizacije za Brčko distrikt zajedno sa predsjednicomi dopredsjednicama posjetile su dana 24. travnja, 2016. godine korisnike privatnih obiteljskih domova za starije osobe – „Toplidom sv. Josip“ u Boderištu i „Marić“ u Ulicama, te provele vrijeme u zajedničkom ugodnom druženju.

Ovo je dakako samo jedna u nizu od aktivnosti koje je Zajednica žena uvrstila u svoje planirane aktivnosti na prvoj održanojsjednici u ovom sazivu. Kako je to bilo i predviđeno, ova je akcija predviđena u sklopu uskršnjih blagdana koje Zajednica ženaveć tradicionalno priprema. Ove godine odlučile smo tu našu akciju usmjeriti na osobe treće životne dobi, koje ne trebamo za-boraviti i kojima je naš dolazak uljepšao boravak, a ujedno ispunio to nedjeljno poslijepodne.

U domovima je uslijedio dirljiv doček, tople riječi dobrodošlice ali i druženje uz ostale mještane povodom dana otvorenihvrata koji su upriličili domaćini u Boderištu, te u znak zahvalnosti veselih štićenika zapjevana je i po koja pjesma u znak prisje-ćanja na mlade dane, kao i svirka uz šargiju, a što je dakako izmamilo osmijehe i zadovoljstvo kako na njihovim licima, tako i svihnas prisutnih.

Tom prigodom uz srdačne pozdrave i želje za dobro zdravlje korisnicima domova uručeni su i prigodni pokloni, te su s vla-snicima dogovorene i nove posjete u narednom vremenskom razdoblju, a koje će biti popraćene i kulturno-umjetničkim sadr-žajem, te prigodnim programom naših osnovnoškolaca.

Jako je bila dirljiva sama posjeta i susret s našim bakicama i dijekama, što je i ostavilo upečatljiv i dirljiv dojam na sve nas kojesmo s radošću provele te nezaboravne trenutke. Svaka priča je sebi svojstvena, emotivna i dirljiva, a s druge strane, punih ustariječi hvale za svoju djecu koja su im omogućila da se ne pate „pod stare dane“, i kako kažu da ih ne ubija samoća, kao i društvosrdačnog osoblja i vlasnike, što nam je također omogućeno na odlasku, osim obilaska, i skromnih poklona.

Možemo s ponosom istaknuti kako je profesionalnost zaista na visokoj i zavidnoj razini, od smještaja, hrane, komunikacije,higijene i svega ostaloga, te da njihova djeca mogu biti sasvim zadovoljna i mirna znajući da im roditelji borave u tako lijepomoktuženju punom ljubavi i topline, možemo im poručiti da nemaju razloga za brigu i napetosti, lijepo im je te se raduju svakojposjeti i obilasku.

M.I

Studenti dislociranog studija u Orašju, Sveučilišta u Mo-staru, bili su u posjetu svojim matičnim fakultetima. Njih 56posjetilo je Mostar u razdobolju od 13. do 15. travnja 2016. go-dine. Ovo je sada već treći tradicionalni međusobni posjet iz-među studenata iz Posavine i studenata iz Hercegovine.

Cilj je produbljivanje odnosa između studenata iz Posavinesa studentima iz Hercegovine te da studenti vide izvorni izgledSveučilišta kojega su dio i oni sami. Moguće je bilo vidjeti kakoizgleda studentski grad, upoznati kolege te tako razvijati me-đusobnu suradnju i steći nova prijateljstva. Studente iz Orašjadočekalo je oko stotinu studenata iz Mostara u amfitetatruEkonomskog fakulteta gdje se održalo uvodno predavanje iupoznavanje s udrugama koje djeluju na Sveučilištu. Nakonuvodnog predavanja studenti su otišli u obilazak fakulteta.

Drugog dana posjetili su vojarnu Stanislav Baja Kraljević uRodoču, gdje su slušali predavanje o vojarni, kako je raspore-đena i kako djeluje, te su odgledali kratki film o ratnim suko-bima na području Posavine. Vojarna Stanislav Baja Kraljevićsada djeluje pri oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Dobilaje ime po pripradniku HVO-a Stanislavu Baji Kraljeviću koji jepoginuo pri oslobađanju današnjeg prostora vojarne. Istog su

dana studenti posjetili i kampus Fakulteta prirodoslovno-ma-tematičkih i odgojnih znanosti u Rodoču te Sajam gospodar-stva.

Zajedno s kolegama iz Mostara pogledali su predstavu Me-štar u Hrvatskom narodnom kazalištu. Zbog velike zainteresi-ranosti studenata iz Posavine, HNK Mostar pokušat će posjetitiPosavinu kako bi studenti mogli češće pogledati predstave.

Treći dan posjeta studenti su posjetili Međugorje, vodopadKravice i Mogorjelo. Ovaj posjet doprinosi većem povezivanju,ne samo Hrvata Hercegovine i Posavine, nego i ostalih koji želegraditi bolju budućnost. Upravo je ovaj posjet potaknuo stu-dente iz Orašja za boljim organiziranjem, te je dogovorenoosnivanje udruga ili podružnica udruga u Orašju. Za nas Hrvateu Posavini od velike je važnosti to što u svom kraju imamo mo-gućnost studirati na hrvatskom jeziku.

Studenti su bili vrlo zadovoljni posjetom jer su puno togačuli i naučili te su ponijeli lijepe uspomene iz Mostara. Posa-vina i Hercegovina još su jednom pokazale da, iako su zemljo-pisno udaljene, uvijek su jedna za drugu.

Mara Šimić

24

STUDENTI IZ POSAVINE POSJETILI MATIČNE FAKULTETESVEUČILIŠTA U MOSTARU

25

Tijekom jedne uobičajne subotnje šetnje reporteri našeg listanaišli su na događaj koji je zaslužio dobiti prostor u našim novi-nama. Naime, imali smo sreću i neplanski smo susreli kolonu odnekoliko desetaka mladih biciklista za koju isprva nismo znali očemu se radi, kako bi se kasnije ispostavilo da je riječ o „Prvoj škol-skoj biciklijadi učenika JU Desete osnovne škole Bijela“.

I zaista, divan prizor. Desetci učenica i učenika škole iz Bijeleodlučili su prve proljetne dane obilježiti druženjem, dobrom at-mosferom, zabavom i vožnjom biciklima kroz nekoliko sela za-padnog dijela Distrikta; od Bijele preko Gornje Skakave i Prijedorasve do Donje Skakave, Poljaka, Dubrava i na koncu povratak u Bi-jelu.

Bio je pravi blagoslov naići na ovu grupu mladih ljuDi na bici-klima. Bila je to kolona koja zrači srećom, koja obasjava osmje-sima i u kojoj se pozitivna atmosfera naprosto osjetila u zraku.Toliko vedrih dječjih lica, dječjih osmjeha i toliko iskrenosti, po-vjerenja i pozitivnosti na jednom mjestu u današnje vrijeme rije-tko se gdje nalazi.

U koloni razgovaramo s učenicima škole iz Bijele i saznajemoda ih ima iz različitih mjesta koja gravitiraju školi i to, koliko smosaznali iz: Špionice, Gornjih Hrgova, Bijele, Gornje i Donje Skakave,

Poljaka, Dubrava, Vitanovića... Gledamo tu djecu i mlade ljude ipitamo se je li zaista sve tako jednostavno i može li im se češćeorganizirati nešto ovoga tipa. Među kolonom tražimo glavnog iodgovornog „krivca“ za ovo druženje, a trag nas vodi na začeljekolone gdje se zajedno s ovim mladim ljudima i učenicima vozi injihov školski pedagog Stjepan Marčetić. On nam priča kako je svepočelo, kako nije bilo lako, ali kako se sada sve isplatilo, zahvaljujese planinarskom društvu, medicinskom osoblju, policiji, ali prijesvega hvali učenike koji su pokazali izvanrednu volju za sudjelo-vanjem u nečem sličnom.

Ovu kolonu smo susreli još jednom istoga dana, ali već u po-podnevnim satima na kraju njihova puta. Gledamo ih, vidno suumorni, ali i dalje puni entuzijazma. Osmijesi na licima i šale kojedolaze sa svih strana i dalje su njihov zaštitni znak. Grizemo se jeruz nas nije fotoaparat, ali naknadnom posjetom par facebook pro-fila ovlašteno dolazimo u posjed nekoliko fotografija koje će vamzorno prikazati mlade bicikliste i atmosferu biciklijade. Nažalostnismo uspjeli pronaći fotografiju organizatora biciklijade na bici-klu, ali smo ga pronašli barem uz jednog od njegovih limenih lju-bimaca.

R. J.

PRVA BICIKLIJADA UČENIKA OSME OSNOVNE ŠKOLE U BIJELOJ

Proširili smo svoje postojanje na društvenim mrežama!Društvene mreže iz dana u dan uzimaju sve više maha. Postale su naši produžetci, više nisu samo sredstvo za skraćivanje do-

sade i slobodnog vremena. O njima razgovaramo čak i kada smo udaljeni od njih. Mnogi su na društvenim mrežama kako biostvarili nova poznanstva i povezali se s ljudima istih ili sličnih interesa. Kako bi se i mi povezali sa svim našim članovima i sim-patizerima, posebno onima koji su udaljeni od nas i koji nemaju mogućnost prisustvovati našim događajima i druženjima, odlu-čili smo proširiti svoje postojanje na društvenim mrežama, te pored facebook profila i web stranice otvoriti i twitter profil teyoutube kanal.

Pratite naše postojanje i rad na twitteru, facebooku, web-u te na youtube kanalu. Mi postojimo zbog vas.

HUMANITARNA AKCIJA

MLADEŽI HDZ-a BIH I PODJELA

PAKETAU recesiji današnjega vremena Mladež HDZ-a

BiH Organizacije za Brčko distrikt zahvaljujući osvi-ještenosti i humanom srcu pripremila je 100 pa-keta. Zahvaljujući bliskoj i uspješnoj suradnji spredsjednicima temeljnih ogranaka prehrambenisu paketi podijeljeni, čime smo barem malo po-mogli socijalno ugroženim obiteljima na prostoruBrčko distrikta BiH.

Prehrambeni paketi podijeljeni su po svim te-meljnim ograncima diljem Brčko distrikta prven-stveno osobama starije životne dobi, višečlanimobiteljima, ali i samcima. Zavidna humanitarna ak-cija, zahvaljujući aktivnostima naših članova Mla-deži HDZ-a BiH Organizacije za Brčko distrikt, iovog se puta pokazala kao uspješna.

Akcija je pokrenuta povodom nadolazećegblagdana Uskrsa i nadamo se da su najpotrebnijibar nakratko osjetili radost darivanja, ali i proveliUskrs u toplini svog doma.

Naime, ovakva akcija bila je samo nastavak za-počete aktivnosti darivanja koja je organizirana ti-jekom božićnih i novogodišnjih blagdana, a kojusu podržali i započeli naši seniori na čelu s pred-sjednikom dr. Antom Domićem, gradonačelnikomBrčko distrikta, kao i Zajednica žena „Kraljica Ka-tarina Kosača“, te brojni donatori.

Velika hvala svim ljudima dobre volje i dona-torima bez kojih ova akcija ne bi bila moguća, kojisu pokazali humanost na djelu i dajući svoj dopri-nos omogućili da se ova akcija sprovede u djelo.

Ukoliko smo im izmamili osmijeh na lice barmalo, mi smo sretni.

Nina Letić

26

Na poziv HKD „Napredak“ delegacija Grada Cresa, načelu s gradonačelnikom Kristijanom Jurjakom, zajedno saženskom klapom „Teha“ i muškom klapom „Burin“ posje-tila je Brčko distrikt povodom šesnaeste obljetnice uteme-ljenja Brčko distrikta. Svečani prijem gostima u Gradskojvijećnici pripremio je dr. Anto Domić, gradonačelnik Brčkodistrikta. Gradonačenici su predstavili svoje gradove, a nakonferenciji za medije pokrenuli su ideju bratimljenja ovadva grada.

„Počastili su nas svojim posjetom i doveli mušku i žen-sku klapu. Imali smo prigodu razgovarati o posebnostimaBrčko distrikta i Cresa imajući u vidu da svaka sredina imasvoje zanimljivosti. Kroz te naše različitosti smo uvidjeli dabi ih bilo korisno ujediniti i rodila se ideja da započnemoproceduru bratimljenja Cresa i Brčko distrikta. Mislim daćemo na takav način ovaj posjet pretvoriti u trajno prija-teljstvo koje ćemo moći gajiti i u budućnosti razvijati.Dobro je širiti različitosti, a iz današnjeg kratkog razgovoraje vidljivo da mi uistinu možemo puno toga naučiti od grada

Cresa i podneblja iz kojeg oni dolaze, te je korisno među-sobno nastaviti ovu našu suradnju“, rekao je dr. Domić.

Gradonačelnik Cresa Kristijan Jurjako istaknuo je da imadosta prostora za kulturnu i gospodarsku suradnju ova dvagrada do koje bi moglo ubrzo i doći, a predsjednik HKD „Na-predak“ dr. Anto Basić najavio je posjet i kulturno-umjet-nički nastup Brčaka u Cresu. Direktorica Turističkezajednice Cresa Sanja Živanović, predstavila je turističke ikulturne posebnosti istoimenog grada.

Povodom proslave Dana Brčko distrikta klape „Teha“ i„Burin“ održale su koncert u Domu kulture. Na samom po-četku glazbenog programa nazočne je pozdravio gradona-čelnik Cresa Kristijan Jurjako i predsjednik HKD „Napredak“dr. Anto Basić, a na kraju je za nastup zahvalio dr. AntoDomić istaknuvši zadovoljstvo zbog dolaska i nadu u bu-duću suradnju ova dva grada. Prije polaska u svoj grad Cre-sani su upotpunili nedjeljno misno slavlje u župnoj crkviPresvetog Srca Isusova svojim sviranjem i pjevanjem.

Nataša Medar

27

Bratimljenje Cresa i Brčkog

U hotelu Mostar, 13. travnja 2016. godine, održanaje četvrta po redu, sada već tradicionalna Posavska večertijekom „Međunarodnog sajma gospodarstva Mostar2016.“ na kojoj su kroz različite sadržaje predstavljeniobičaji, kultura i tradicija Posavine.

Domaćini večeri bili su Vlada Brčko distrikta i Posav-ska županija, a suorganizatori Hercegovačko-neretvan-ska, Zapadnohercegovačka i Hercegbosanska županija.

Na ideju obilježavanja Posavske večeri u Hercegovinidošlo se još prije šest godina kada su Posavljaci išli u po-sjet Hercegovini i to baš tijekom Međunarodnog sajmagospodarstva u Mostaru. Tako je nastala tradicija da Po-savljaci ugoste Hercegovce na svečanoj večeri, a Herce-govci im to vraćaju u jesen u Posavini tijekom održavanjaDana hrvatskog filma, filmskog festivala u Orašju.

Na Posavskoj večeri nazočilo je visoko izaslanstvoHDZ-a BiH, vođeno predsjednikom Draganom Čovićem,kao i gospodarstvenici iz Posavine i Hercegovine te pred-stavnici svih institucija i razina vlasti, kako Posavske, takoi Hercegovačko-neretvanske i Zapadnohercegovačke žu-panije.

Uzvanicima su se obratili predsjednici Vlade Posav-ske županije Marijan Klaić i gradonačelnik Brčko distriktaBiH Anto Domić. Suorganizatori predsjednici Vlada ŽZHZdenko Ćosić i HNŽ-a dr. Nevenko Herceg također supozdravili ovakav vid druženja i suradnje. Predsjednicivlada razmijenili su darove te nazočne pozdravili pri-godnim riječima.

„Ovo je druženje protkano idejom našega predsjed-nika Dragana Čovića koji nas hrabri i drži na okupu, tebodri da interese Hrvata BiH gradimo na način da se iz-borimo za našu domovinu BiH, da ostanemo i tu opsta-nemo štiteći naše nacionalne interese“, kazao je AntoDomić. Naglasio je da se nikada neće zaboraviti pomoćHrvata iz Hercegovine Posavini u vrijeme poplava 2014.godine.

Predsjednik Vlade Posavske županije istaknuo jekako su ovakva druženja mostovi suradnje i da se sva-kim novim druženjem taj most učvršćuje i lakše se boris raznim olujama i vjetrovima koji ga žele narušiti.

Još jednom su se sjever i jug susreli i slavili svoje pri-jateljstvo koje traje unatoč brojnim preprekama. Iakozemljopisno udaljeni, uvijek nađu vremena jedni zadruge, za razgovor o problemima iz gospodarstva, ali ibrojnim drugima teškoćama. Oduvijek su neki pokuša-vali narušiti dobre odnose Posavine i Hercegovine, ali immi svakodnevno pokazujemo da su naši odnosi suvišejaki da bi se srušili. Uvijek smo bili tu jedni za druge i uvi-jek ćemo jedni drugima pomagati, bez obzira na sve.

U glazbenom dijelu večeri nastupilo je kulturno-umjetničko društvo „Kralj Tomislav“ iz Tolise i tambura-ški sastav „Begeš“ iz Županje.

Mara Šimić

28

VEČER POSAVINE U HERCEGOVINI

Zovička zajednica iz Beča u proteklom razdoblju pokrenula je brojne humanitarne aktivnostikoje za cilj imaju rad na razvitku zovičkoga kraja. Svake godine sudjeluju u organiziranju zovičkogaljeta, a nedavno su utemeljili i udrugu građana Terra mea.

Na tradicionalnoj manifestaciji 14. Zovička večer koja je održana 16.siječnja u Beču, nazočio je i gradonačelnik Brčko distrikta BiH, pred-

sjednik HDZ-a BiH Organizacije za Brčko distrikt dr. Anto Domić uzpredsjednika podružnice brčanskoga Napretka dr. Antu Basića. Uzbrojne nazočne uzvanike, gosti su bili i sadašnji župnik u Zovikufra Marko Stjepanović te predsjednik HKUD-a Župa Zovik MarjanMilić, kao i članovi Planinarskoga društva Granaš uz ostali dio

Zovičana, istaknutih ljubitelja tradicionalnoga druženja.Pozdravljajući sve nazočne goste gradonačelnik je

zahvalio na pozivu i srdačnoj dobrodošlici. Podsjetio jeda se svake godine održava i tradicionalno Zovičkoljeto na području Brčkog naglašavajući potrebu da seodrži ta veza i ono što je još važnije – da mladi ne za-boravljaju svoje korijene, te dodao kako se nada daće sličnih druženja biti i ubuduće.

„Drago mi je da večeras mogu biti ovdje s vama,da se zajednički družimo i evociramo sjećanje nanašu kulturu, običaje i tradiciju koju i ovdje bašti-nimo. Ovo što večeras vidim dobro se radi i to trebanastaviti. Hvale je vrijedno i želim čestitati organiza-

torima ove manifestacije na svemu što čine da se Hrvatima gdje bili osjećaju svoji na svome. Ipak, najljepše jekada dođete kući i da tamo možemo isto tako stvoritidobre uvjete za život, a našom mudrošću i nastojanjimastvorit ćemo uvjete da to tako i ostane i da kod kućebudemo svoji na svome“, poručio je dr. Domić poz-dravljajući sve goste zovičkog sijela u Beču.

Prema riječima predsjednika SKV-a Župa Zovik gospodinaBože Nikića, ova manifestacija pokrenuta je 2001. godine, a zamjesto okupljanja izabran je Beč jer u austrijskoj prijestolniciživi najveći broj Zovičana.

„Imajući u vidu da nas je ovdje veliki broj, došli smo naideju da se organiziramo duhovno, kulturno i humanitarno pasmo osnovali ovu udrugu. Treba spomenuti da smo mi bilidobro organizirani i za vrijeme domovinskog rata i da smo na-stavili djelovati i poslije“, kazao je predsjednik Nikić podsjeća-jući da je gost na jednoj od ovih manifestacija prethodnihgodina bio i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.

Na ovom susretu naglašena je potreba neposrednijeg i sve-stranijeg povezivanja ljudi iz zovičkog kraja i cijelog prostoraDistrikta sa Zovičanima u dijaspori. Ovakvi susreti su mnogovažni, posebice za omladinu vani, ali i idealna prilika da se

upoznaju novi prijatelji, da se stvara neka društvena mreža,a u budućnosti možda i izvjesna poslovna suradnja.

29

Zovička večer u BečuTradicionalna manifestacija i neophodna veza s domovinom

Uz nazočnost velikog broja mještana, 26. svibnja upriličenje blagoslov novog igrališta u Donjem Vukšiću, gdje je odigran7. Memorijalni malonogometni turnir u čast poginulim hrvat-skim braniteljima iz ovoga mjesta. Igralište je svečano progla-sio otvorenim gradonačelnik Brčko distrikta BiH dr. AntoDomić.

Obraćajući se mještanima, ovom je prigodom gradonačel-nik istaknuo da stvaranje infrastrukture i organiziranje sličnihdogađaja potiče ovdašnje stanovništvo na dolazak kući, čimese također stvaraju uvjeti za povratak što većeg broja raselje-nih osoba u svoj rodni kraj.

„Nijedna kuća ovdje nije postojala, kao ni ceste. Sada vi-dimo naseljeno mjesto s prelijepim kućama, stvara se infra-struktura za organiziranje događaja kao što su nogometniturniri. To potiče stanovništvo na dolazak kući“, kazao je gra-donačelnik Brčko distrikta BiH dr. Anto Domić.

Prema riječima nekolicine mještana, napokon dolazi vri-jeme da se imaju gdje i kome vratiti dodajući da je prikupljanjenovca za izgradnju novog igrališta dugo trajalo, ali se isplatiločekati.

„Izgradili smo ga vlastitim sredstvima, snagama i entuzija-zmom. Danas je veliki dan za nas jer turnir kreće u novu erusvoga postojanja. Ovo je kamen temeljac za povratak ljudi uDonji Vukšić, selo koje je devastirano u ratu. Povratak je biotežak, ali obnova sela je dobra i sve je veći broj ljudi koji sevraća u Donji Vukšić“, zaključio je Vinko Knežević, organizator7. Memorijalnog turnira.

30

Donji Vukšić: blagoslov novog igrališta i 7. Memorijalni turnir

u čast poginulim hrvatskim braniteljima

Trend iseljavanja ljudi s naših prostora i dalje se nastavlja.Masovni egzodus svakim danom sve je veći i veći. Odlazecijele obitelji. Nije to više pitanje samo otići, raditi neko vri-jeme, dolaziti s novcem i stvarati nešto ovdje, nego je trendda cjelokupne obitelji odlaze. Svi žele u „obećanu zemlju“- Njemačku. I uhvatiš se i ti sam da razmišljaš šta je to to-liko primamljivo u „obećanoj zemlji“. Trebaš li i ti ići?

Nije jednostavno oduprijeti se mislima o odlasku kada su tigotovo svi prijatelji napustili domovinu i pričaju o nekomljepšem životu. Zapitaš se često: „ Što ti još uvijek tražišovdje?“

Ali, uvijek se nekako trgneš iz tih razmišljanja i vratiš se urealnost. Svi tvoji predci uspjeli su se izboriti u ovoj zemlji,izboriti se za nju, za svoj život i nisu je napustili. Zar je došlodo toga da je ti napustiš?! Tata ti se borio puno više negošto se ti boriš i izborio se da ne napusti svoj dom, da ne na-pusti svoju rodnu grudu. Pa nećeš vala ni ti. Nije „obećanazemlja“ toliko obećana koliko se sve to prezentira. Kažu tiprijatelji kako je tamo sve divno i krasno, kako, čim dođeš,

dobiješ posao, kako su ljudi susretljivi. Ali, isto tako, kadaih pitaš šta im fali, dosta njih kaže da im fali obitelj, prija-telja, da im fali srčanosti kakve samo u domovini ima.

Ljudi odlaze, zaluđeni nekim boljim životom, povučeni pri-čama o tome kako se lijepo živi. Međutim, mnogo toga sekrivo prezentira. Svi pričaju koliko puno zarađaju, ali rijetkisu oni koji kažu kako rade po dva posla, kako nemaju vre-mena za sebe, za obitelj i prijatelje. I nije ni čudno ondakako svi jedva čekaju da dođu na odmor u svoj rodni kraj.Ne žele pričati kako im je teško, kako bi se najradije vratili.Ali sramota je: otišao u Njemačku i vratio se. Pa što će seloreći? „Gledaj ga, nije uspio!“ Ali, ima i onih koji su se vratili,koji su priznali da im nije lijepo, da nije sve tako kako sečini i da se žele boriti za bolje uređenu zemlju. Jer, tko ćese drugi boriti za nju ako nećemo mi?

Domovina je ovo: kad si u njezinu naručju, sve su muke ži-vota snošljive, u tuđini i bijeli kruh je crn, u domaji i crnikrušac slast. Nešto te drži u vlasti, prepuštaš se da ravnatvojom sudbinom.

31

NA ROĐENOJ GRUDI VJEROVATI TREBA

MOJ POKUŠAJ ŽIVOTA U NJEMAČKOJJedan od glavnih razloga moga odlaska u Njemačku jeste bio taj što u BiH nisam imao stalni posao. Po struci sam

veterinarski inžinjer. Povučen pričama o dobro plaćenim poslovima u Njemačkoj i lijepom životu u istoj, i sam sam odlučio da iskušam

sreću u toj „obećanoj“ zemlji.Spakovao sam sve svoje snove i krenuo put Njemačke, točnije Frankfurta.Nakon 3-4 dana života u Frankfurtu otišao sam na razgovor za posao i isti sam i dobio. Rekli su mi da im se jako svi-

đam i da me žele u svojoj firmi. Firma se zove Kaiser i bavi se proizvodnjom i farbanjem autodijelova.Moj posao je bio kačanje autodijelova na traku.Radio sam po 8 sati dnevno. Međutim u tih 8 sati rijetko kada sam imao vremena da se napijem i vode, a kamo li

nešto drugo. Posao je dosta težak i naporan, radi se bez prestanka. Nakon samo par dana shvatio sam da život u Njemačkoj nije za mene. Plaća mi je bila jako mala, 9,10 eura bruto po

satu, tako da bih s njom jedva pokrio osnovne troškove života. Prednosti života u Njemačkoj nema. Tamo vam se svevrti oko posla i zarade, dok sve one stvarne vrijednosti padaju u drugi plan. Shvatio sam i da ja koji sam se godinamaškolovao ne zaslužujem da me se tako izrabljuje u Njemačkoj, nego sam se vratio svojoj domovini i nastavio sa borbomza svoje bolje sutra.

Š.F.

Predstavljanje Rasprava i članaka Ljudevita Jonkea, Ra-sprava i članaka Dalibora Brozovića i Srpsko-hrvatskog obja-snidbenog rječnika, novih jezikoslovnih izdanja Maticehrvatske, organizirano je 23. veljače 2016. godine u Hrvatskomkulturnom društvu Napredak u Brčkom prigodom Međuna-rodnoga dana materinskoga jezika koji se obilježava od veljače2000. godine. Dokaz da je materinski jezik istinska domovinajest nazočnost velikog broja pripadnika i pripadnica hrvatskejezične zajednice na ovom značajnom događaju. GradonačelnikDistrikta dr. Anto Domić primio je prof. dr. sc. Ivu Pranjkovićai prof. dr. sc. Marka Samardžiju u Gradskoj vijećnici, a kasnijeje pratio i njihovo predstavljanje.

Na putu promicanja hrvatskoga jezika nemjerljiv je dopri-nos Matice hrvatske koja je utemeljena 1842. godine. Jedanod njezinih predsjednika bio je i Ljudevit Jonke koji se bavioistraživanjima u području kroatistike i bohemistike. Osuđen jeposlije donošenja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog knji-ževnog jezika, koja je objavljena u Telegramu 17. ožujka 1967.godine, zbog tzv. “hrvatskoga nacionalizma” pa je nekoliko go-dina kasnije, prisilno i umirovljen.

Jedan od autora Zagrebačke deklaracije bio je i Dalibor Bro-zović. Iskazao se tijekom dugoga znanstvenog rada kao jedanod najistaknu tijih hrvatskih filologa.

Prof. dr. sc. Ivo Pranjković, redovni profesor na Katedri zahrvatski standardni jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilištau Zagrebu, kazao je da na popularizaciji, proučavanju, prevo-đenju i upozna vanju s češkom književnošću nitko među Hrva-tima u 20. stoljeću nije učinio više od Ljudevita Jonkea. Jonke

je bio prvi koji je uvjerljivo i argumentirano upozorio na ne-pravedno zapostavljenu, a vrlo vrijednu i sloje vitu jezikoslovnudjelatnost predstavnika Zagrebačke filološ ke škole, posebiceonih najvažnijih kakvi su bili Adolfo Veber Tkalčević i BogoslavŠulek. On je jedan od najznačajnijih djelatnika na područ juonoga što bi se moglo nazvati “primijenjenom standardo logi-jom”, a to je na poseban način došlo do izražaja u njegovu du-gogodišnjem uređivanju časopisa Jezik i u brojnim rubrikamakoje je vodio po novinama i časopisima, posebice u dnev nikuVjesnik i u tjedniku Telegram. U tim je svojim na pisima Jonkeuvijek vodio računa o tzv. elastičnoj stabilnosti standardnogajezika, o njegovoj polifunkcionalnosti, a umje sto vukovskoganačela “piši kako narod govori” inzistirao je na načelu “pišikako pišu dobri pisci”. Osobit pečat toj djelat nosti daje Jon-keov jednostavan, ali stilski uvjerljiv i do kraja izbrušen način pi-sanja. Nemjerljiva je uloga Ljudevita Jonkea kaodugogodiš njega vrhovnog autoriteta u standardnojezičnim i je-zičnopo litičkim pitanjima u Hrvatskoj sve od pedesetih do po-četka osamdesetih godina 20. stoljeća. Unatoč čestim i brojnimpo teškoćama kroz koje je prolazio i kompromisima koje jemorao činiti, njegovo je temeljno polazište u tim i takvim pita-njima od početka do kraja bilo nepokolebljivo čvrsto i jasno:hrvatski je zik ima svoje i povijesne, i kulturološke, i teritori-jalne, i nacionalne posebnosti koje moraju doći do izražaja ustandardiza cijskim procesima i u vođenju jezične politike i kojene smiju biti žrtvovane nikakvim tzv. višim ciljevima.

Za Dalibora Brozovića, kazao je prof. dr. sc. Ivo Pranjković,da se iskazao tijekom svo ga višedesetljetnoga znanstvenog

32

PREDSTAVLJANJE NOVIH JEZIKOSLOVNIH IZDANJA

MATICE HRVATSKE U BRČKOM

rada kao jedan od najistaknu tijih hrvatskih filologa, pričemu se osobito ističe izvanredna širina njegovih stvara-lačkih interesa, bez premca u hrvatskom (a i u ostalomjužnoslavenskom) jezikoslovlju. Pritom je uoč ljiv širokobuhvat kompetencije, moderan pristup problemati ci,smjelost i lucidnost istraživačkih kombinacija, rječit iodnje govan stil. Zanimao se za sociolingvistiku, osobitoza fenomen standardnih jezika, za genetsku lingvistiku,poglavito za dija lektologiju, kao i za tipološku lingvistiku.Znanost je osobito zadužio na područ ju tipologije stan-dardnih jezika, gdje je obogatio pojmov ni fond svjetskeznanosti. Predstavljeni su njegovi radovi o povijesti hr-vatskoga književnog jezika i nekim važnim sudi onicima tepovijesti.

Prof. dr. sc. Marko Samardžija, redovni profesor naFilozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, predstavioje svoj doprinos jezikoslovlju, Srpsko-hrvatski objasnid-beni rječnik koji je izašao iz tiska 2015. godine. Rječniksadržava 6300 natuknica u kojima je obuhvaćeno i oko350 leksičkih sveza te stotinjak frazema uobičajenih u sr-pskome jeziku. Obradbom je obuhvaćen i dio strukovnih,znanstvenih i religijskih leksema koji imaju ograničenuuporabu. Za izbor natukničkih leksema i odredbu njihovaznačenja služio se relevantnim i srpskim i hrvatskim le-ksikografskim djelima te djelima iz slavenskih i inih jezikau kojima se obrađuje slična problematika. Namjera au-tora nije povlačiti razdjelnicu ili popisati sve razlike iz-među hrvatsko ga i srpskog jezika, pa ni sve leksičke ileksičkosemantičke razlike što postoje u jezičnoj praksidviju jezičnih i etničkih zajednica, nego razlike što postojeu jezičnoj praksi dviju jezičnih i etničkih zajednica, negogovornicama i govornicima hrvat skoga olakšati razumi-jevanje srpskih općeleksičkih i češćih terminoloških ose-bujnosti kad se i ako se s njima suoče u govorenoj i(li)pisanoj komunikaciji. Obrađeni su, dakle, uglavnom le-ksemi s čijim bi razumijevanjem moglo biti (leksičko-se-mantičkih) poteškoća, a ne, kao u razlikovnicima, svisrpski leksemi u kojima postoji bar neka razlika prema hr-vatskim leksemima ‒ od fonoloških i prozodijskih ose-bujnosti nadalje.

Predstavljanje u Napretku okončano je riječima aka-demika Dalibora Brozovića iz Deset teza o hrvatskome je-ziku iz 1971. godine:

Često se kaže da je upravo po jeziku čovjek čovjekom.Jezikom izričemo sve svoje misli i osjećaje, jezik nam jeprenio znanja i dostignuća naših predaka, u jeziku će nasnaslijediti naši potomci. Jezik je najdragocjenija tekovinačovječanstva, ali kako je čovječanstvo u stvarnosti mo-zaik naroda s vlastitim povijestima i kulturama, tako je iljudski jezik predstavljen u stvarnosti mozaikom narod-nih jezika. Zato je svakomu narodu njegov jezik svetinja.I pojedincu je materinski jezik svetinja, on mu je kao pup-čana vrpca koja ga povezuje s vlastitim narodom. Mo-žemo reći da je materinski jezik čovjekovu duhudomovina, gdje god čovjek živio, na domaćem tlu ili u tu-đini.

I. K.

33

Voda teče i teče, vazda teče, a vazda je tu, bila je uvijek i povazdanista, a ipak svakog trenutka nova! O tko to poima, tko to razumije!

Hermann Hesse

Jutro je svanulo. „Sasvim običan dan“, pomislila sam, sve doknisam pošla napolje kada sam ugledala brata pred vratima. „Zem-lja se odvojila od stepeništa, iznad tvoje kuće ispucala je zemlja,podzemna voda ide kao rijeka kada rulja“, prisjetila se tako priča-jući nam Slavica Zečević iz Peškira, dvije godine nakon elemen-tarne nepogode i prirodne katastrofe koja je zadesila njihovo malomjesto u podnožju Majevice. Naime, na području Gornjeg Zovika i Štrepaca u svibnju 2014. go-dine klizište je izravno ugrozilo više od desetak kuća, a najviše njihtrajno je oštećeno u zaselcima Bunarić i Peškiri. Prema riječimastručnjaka i geologa, radilo se o klasičnom klizištu obližnjeg bri-jega uslijed prezasićenosti tla padalinama. Mještani Zovika ustrahu su gledali kako im rijeka Zovičica potkopava kuće i oštećujeseosku infrastrukturu, igralište te mnoge druge objekte.U nastavku donosimo nekoliko priča od izravno oštećenih stano-vnika toga kraja, a jedna od njih je i Daniela Zečević koja je tada sobitelji morala otići iz rodne kuće.

„Bio je to sasvim normalan dan. Kišovitiji nego oni ranije. Bezimalo razmišljanja o tome što bi se moglo dogoditi, obavljale su senormalne kućne aktivnosti. Bili smo odsječeni od centra sela, diobrda koji je vodio prema nama, odronio se na glavni put. Nije nasbilo strah za nas, mi smo na brdu, nama ništa neće biti - mislilismo. Strepili smo za one koji su u nizini, veća je mogućnost bilada njih pogodi poplava. Razmišljajući tako o njima, o vodi koja biim mogla uništiti, odnijeti sve što imaju, nismo razmišljali o nama.Kako rekoh, mislili smo da se nama ništa ne može dogoditi. Po-dzemne vode, koje su išle ispod kuća u tom malom zaseoku Pe-škiri, ipak su sljedeći dan napravile veću štetu nego što je bila ucentru Zovika. Toga 16. svibnja 2014. godine nismo se ni mogli na-dati da ćemo morati iseliti iz kuća. I tako je tada devastirano 9 kućaiz kojih se taj dan iselilo 13 osoba. Bilo je to teško vrijeme: gdje,kako, šta? Stručnjaci su rekli da se tu više ne može živjeti. No, tuse pojavljuje svjetlo na kraju tunela. Vlada Brčko distrikta BiH načelu s gradonačelnikom dr. Antom Domićem i s dva predstavnikau Skupštini Ilijom Marićem i Ivom Filipovićem, osigurala je nov-čana sredstva koja su namijenjena svima onima koji su stradali utoj elementarnoj nepogodi. Svi su dobili jednako, svi su zahvalni na

toj pomoći i sa sigurnošću mogu kazati da bi dosta teže bilo na-praviti nove stambene objekte, da bi dosta teže bilo krenuti daljebez te pomoći i potpore koju smo dobili“, kaže Daniela Zečević.„U svakom zlu ima i dobra. Zahvalan sam prije svega doktoru AntiDomiću, gradonačelniku Brčko distrikta BiH, na ogromnoj potporii pomoći koja nam je bila neophodna u tom vremenu kada smose morali iseliti. Novu kuću sam počeo graditi i veliko im hvala jernas, koji živimo u inozemstvu ili se tamo nalazimo na privreme-nom radu, nisu odbacili. Budućnost vidim nekoliko metara dalje odovoga mjesta na sigurnijem tlu gdje sam se i preselio gradeći novidom na rodnoj grudi“, riječi su Joze Ikića iz Štrepaca koji nam je,pokazujući kuću koju je klizište sasvim pomjerilo, ispričao svojupriču. Kako reče, nikad se ne zna što život donosi…

„Za novčanu pomoć koju smo dobili od Vlade Brčko distrikta zbogklizišta koje nam se dogodilo 16. svibnja 2014. godine, a u kojemsmo ostali bez svojega doma i krova nad glavom, vrlo smo zado-voljni. Od Vlade Brčko distrikta i Odjela za raseljene osobe dobilismo novčanu pomoć u iznosu od 33 000 KM. Sagradili smo kućuiako još uvijek nije useljiva, ali je bez njihove pomoći još uvijek nebismo mogli u cijelosti sagraditi. Posebno bismo naglasili da se zato vrijeme nismo osjećali zapostavljeni od Vlade i nadležnih or-gana Brčko distrikta. Beskrajno im zahvaljujemo na pomoći koju sunam pružili“, dodala je Karolina Pejić. „Svijeća je gorjela kao da je rat. Baš se tu večer skupilo cijelo dru-štvo i sjedilo se do kasno u noć ne nadajući se onomu što nam do-nosi novi dan. Kada sam ujutro dobio poziv od prijatelja, nisam seni nadao vijestima koje mi je prenio. Zvao me da mu pomognemoko selidbe. Nisam mogao vjerovati što se događa. Svi oni s ko-jima sam bio dobar, u tome danu su otišli, svi su ostali bez kuća.Bio je to šok za sve nas. Sada, kada prođem kroz taj dio sela, čestome obuzmu sjećanja na dane kada smo bili zajedno.“ Nakon što jetoliko njegovih sumještana bilo primorano otići iz Peškira, 29-ogo-dišnji Zoran Zečević, kojega na sreću ova nezgoda nije izravno za-desila, kaže da svoju budućnost ne vidi gore. „Tu ne želim ostatisam“, ustvrdio je Zoran.

Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadr-žaja.

Goethe

J.N. i D.Z.

34

PRIRODA JE VELIKA, A ČOVJEK JE MALEN

35

Kilimandžaro je najviši vrh Afrike i jedan od takozvanih 7 sum-mits – najvećih vrhova kontinenata. Nalazi se u Tanzaniji u ne-posrednoj blizini granice s Kenijom. Kilimandžaro je planina snajvećom visinskom razlikom na svijetu i ova planina san jesvakoga avanturista, ali i svih ostalih osoba koje gaje naročituljubav prema Africi. Sredinom veljače 2015. godine članovi Planinarskog društvaGranaš u sastavu: Zvonko Josić Gile, predsjednik, Mirko Zeče-vić Tadić, član i invalid Domovinskoga rata s amputiranom pot-koljenicom i Franjo Tufekčić, član, uspješno su osvojili vrhKilimandžara – Uhuru Peak na 5 895 metara nadmorske visine.Upoznali su drugačije podneblje i novu kulturu te uživali uosvajanju ove planine. Ovo je do sada njihov najzahtjevniji vi-sinski uspon i planinarsko iskustvo prožeto ogromnom moti-vacijom i ljubavi prema planini i prirodi. Nakon povratka i uspješno okončanog planinarskog poduhvatau Tanzaniji gradonačelnik Brčko distrikta BiH dr. Anto Domićposjetio je 18. svibnja Planinarsko društvo Granaš u GornjemZoviku, gdje su ga ugostili članovi i pripadnici Društva i tom pri-likom zahvalili na pruženoj potpori te mu uručili simboličan dars putovanja.Uspon na Kilimandžaro organizirao je Extreme Summit Teamiz Beograda preko kojeg planinari i alpinisti s prostora cijelogBalkana osvajaju velike svjetske vrhove. Gradonačelnik Brčkodistrikta BiH dr. Anto Domić financirao je odlazak pripadnikaPD Granaš na Kilimandžaro, a troškovi putovanja iznosili su 22000 KM.„Kao gradonačelnik Distrikta sretan sam što su se pripadniciPlaninarskog društva Granaš i ljudi iz Brčko distrikta BiH orga-

nizirali te smogli snage i hrabrosti da se popnu na Kilimanjaroi da tamo pronesu glas o Hrvatima, o Bosni i Hercegovini itrajno zabilježe njihov boravak na ovoj vrlo zanimljivoj planini.Veliki entuzijazam, ljubav i želja da se nešto napravi, promijenii uljepša naš kraj, da se ostane na našim prostorima svakako jeza podržati i potrebno je da svi zajedno radimo na unapređe-nju ove djelatnosti. Druženje i razgovor o planovima ovog dru-štva i njihovim željama da unaprijede turističku djelatnost naprostoru Zovika pobudila je kod mene dužnu pozornost iz pro-stog razloga što je već sada na ovim našim lijepim prostorimauz dosta uloženog truda stvorena infrastruktura koja omogu-ćuje razvoj planinarskog turizma“, ocijenio je gradonačelnik dr.Domić. On je također rekao da i u budućnosti stoji na raspola-ganju da se zajednički nastavi ovim tempom u smislu da semladi okupljaju oko ovog društva, kao i da se planinarske stazenjeguju i čuvaju te da se završi planinarski dom za koji je i dosada uložen znatan dio iz proračunskih sredstava.„Uspon i povratak natrag trajali su šest dana. Najteža je dio-nica s četvrtog na peti dan. Morali smo se popeti na vrh s 4 700m i vratiti natrag, a to je oko 19,5 km. Prva dva dana staze pro-šla su nešto laganije, dok je trećega dana počela aklimatiza-cija“, prisjetio se Mirko Zečević Tadić, planinar. Predsjednik društva Zvonko Josić ispričao nam je da su plani-nari u sklopu odlaska na Kilimandžaro ispunili još jednu misiju.Riječ je o posjetu školi za djecu s posebnim potrebama kojimasu pružili pomoć u vidu donacije novčanih sredstava.

Jedan dodir prirode cijeli svijet učini rođacima.William Shakespeare

Desant na KilimandžaroOgroman izazov na drugom kontinentu i u drugoj civilizaciji

HKUD Župa Zovik iz Gornjeg Zovika 8. prosinca 2015. godinesudjelovalo je u kulturno- umjetničkom programu manifesta-cije u Breškama - Tradicijsko češljanje Hrvatica u regiji. Skup se odvijao u lijepo uređenom Domu kulture u Breškama,u dobro organiziranoj reviji na kojoj su se u prigodnim narod-nim nošnjama nizale mlade djevojke. Svaka od njih, kao oso-bitu atrakciju na skupu, imala je specifično oglavlje neudanežene iz svog kraja.Na spomenutoj manifestaciji u organizaciji udruge Društvo Bre-ščana praktično je prikazan tradicijski način češljanja mladenkiiz nekoliko mjesta diljem BiH, te iz Srbije i Hrvatske. Cilj mani-festacije, u sklopu koje je održano i stručno predavanje mu-zejske savjetnice i voditeljice Etnološkog odjela Gradskogmuzeja Vinkovci mr. sc. Ljubice Gligorević, jeste sačuvati od za-borava ovaj segment tradicije u BiH te uspostaviti i proširiti su-radnju s kulturnim društvima.Ovakva događanja djeluju uvijek poticajno i makar na jednovrijeme motiviraju ovdašnje Hrvate i podsjete ih na gotovo za-boravljene običaje i tradicijsku baštinu svoga kraja. Stoga sumnogi nazočni na manifestaciji izrazili lijepe dojmove i želju dase ova tradicija nastavi.

Kako su se nekoć češljale Hrvatice?Mnogi su autori, koji su se bavili ovim dijelom baštine, nalazilikorijene pokrivala u dalekim kulturama, praslavenskoj baštiniili utjecajima europskih stilskih razdoblja. Uz svu međusobnuraznolikost oglavlja prisutnu i u lokalnim i u regionalnimokvirima, postoje neke karakteristike značajne za cijeliprostor Hrvatske. Uočljiva je česta primjena crvene boje uoglavljima djevojaka i mladih žena. U cijelom slavenskom

svijetu ona ima sadržaj životne radosti, zdravlja, sreće imagijske obrane od zlih sila. Njome se zaštićuje plodnostpotencijalne roditeljice i jamči produženje roda, što je prvi inajviši zakon patrijarhalnoga društva.Za žene zrelije dobi upotrebljavale su se zagasitije boje, abijela je pak izražavala duboku tugu i starost. Sljedećazajednička značajka odnosi se na nepokrivenost djevojačkekose koja obilježava status djevojke u hrvatskom tradicijskomdruštvu. Djevojčicama se kosa dijelila na razdjeljak po srediniglave i upletala u jednu ili dvije pletenice spuštene niz leđa iliprsa, ili bi se omotale oko glave. Tek stasanjem u krugudavača ponegdje se promjenom frizure, a ponegdjedjelomičnim pokrivanjem glave, simbolizirao ulazak u novidobni razred. U svadbenim krunama, simbolima prelaska ustalež udanih žena, najizrazitije se zrcale magijska značenja.Prevaga crvene boje, trepetljike, perje, drhtave spirale,ogledalca, vrpce, sve to ima ulogu zaštite mlade nevjeste. No,nakon udaje, prema drevnom pravilu, kosa udane ženezabranjena je dodiru i pogledu. U svadbenom obredumladenki se skidanjem svadbene krune kosa podizala,upletala u najrazličitije vrste podložaka i prekrivala kapicamai rupcima.Nemoguće je u ovom kratkom osvrtu o opremanju ženskogaoglavlja predstaviti sve pojedinosti koje su govorile o statusužene, o lokalnim različitostima svadbenih kruna, promjenamau oglavlju nakon rođenja djeteta, tuzi za bližim ili daljimrođakom, opremi glave u vrijeme adventa ili korizme i sl.Preostaje samo prezentirati neke specifičnosti i zanimljivostisvakoga kulturnog područja.Najraznovrsnija i najrazličitija oblikovanja frizure i pokrivanja

36

Tradicijsko češljanje Hrvatica

glave bila su prisutna u panonskom kulturnom području. U nizinskoj Hrvatskoj (Slavonija,Srijem, podunavska Baranja) karakterističan je specifični način češljanja. Djevojčicama sekosa upletala u dvije pletenice sastavljene od mnogo pramenova složenih na zatiljku.No, udavačama se plela tzv. velika pletenica. Prednji bi se dio kose odvojio i češljaoprema lokalnim posebnostima, a stražnji bi se razdijelio u tanke pramenove, čak dostotinu, a zatim spletao u sitne pletenice od triju pramova ili odmah u mnogostrukupoput tekstilnoga prepletanja. Različitim spajanjima (šivenjem, lijepljenjem) dobile bise spletene plohe s brojnim razlikama u pojedinostima konačne izvedbe. U nedostatkuvlastite duge guste kose koja je potrebna za upletanje, od kraja 19. stoljećaupotrebljavala se, od tuđe kose ispletena, velika pletenica koja bi se zakvačila na glavu.Dodatni ukras činilo bi svježe ili umjetno cvijeće, ili zlatni novac. U podravskom dijelu Baranje djevojčicama se povrh spletene kose stavljalo povjesmocrvene vune (upletač) koje se na zatiljku stezalo i spuštalo slobodno niz leđa. Oko čela,ispod upletača stavljao se obruč omotan crnom vunom, a povrh njega cvjetni vjenčić. Uslučaju smrti u obitelji, vjenčić se skidao. Prelazak u krug udavača obilježavao sezamjenom vjenčića većim trokutastim vijencem, s prednje strane ukrašenimraznobojnim zrnjem, listovima srebrnog papira i ružama od tekstila.U središnjoj bi Hrvatskoj djevojka za svečane prigode stavljanjem neke vrstedijadema (parta) ušla u krug udavača. Jedan tip predstavlja inačica parte koja sekao kruna bez tjemena stavljala na glavu. Bila bi izrađena od kružne tvrdepodloge presvučene crvenim suknom, s vanjske strane bogato ukrašenaprišivenim perlicama i zrncima koralja. Na stražnjem bi je dijelu resile svilenebrokatne vrpce koje su na leđima prekrivale kosu spletenu u jednu pletenicu.Dodavanjem umjetnoga cvijeća na tjeme dobivala bi se svadbena kruna. Druguinačicu parte čini mekana uska vrpca gusto našivena staklenim zrnjem.Stavljala se na kosu od uha do uha i prekrivala pletenice spletene straga idignute oko glave. Ovakav način češljanja bio je uobičajen u zapadnom dijeluSredišnje Hrvatske – u Pokuplju i među starosjediocima Žumberka.U Slavoniji je najčešće svečano oglavlje bila crna svilena marama ispunjenazlatnim, srebrnim ili svilenim vezom koja je sasvim pokrivala donju kapicu.Osobitim slaganjem i povezivanjem dobivao se oblik kapice.U dijelu Središnje Hrvatske – Međimurju, Podravini, Hrvatskom zagorju, Prigorju,Posavini, slika je ponešto drukčija. Najčešće je djevojačko češljanje bila jednapletenica spuštena niz leđa. U udanih žena, iako su zadržani arhaični podlošciza kosu, napuštanje tabuiteta kose i talijanski korijeni riječi poculica (kapica),peča (rubac), upućuju na renesansne utjecaje. Pletenice skupljene na zatiljkuprekrivale su se manjim ili većim vezenim ili otkanim kapicama, čestoobrubljenim kukičanom ili čipkom na batiće. Preko glave s kapicama kao veoprebacivale su se marame - peče. Najveći domet u izradi, vrstama i načinimapovezivanja peča posavske su peče. Djevojke bi isplele po jednu pletenicusa svake strane ušiju, a potom ih skupile u jednu spuštenu niz leđa. Krajpletenice ukrašavao se kiticom od kovanoga novca, kauri-školjkama ilistaklenim zrncima. U svečanim prigodama djevojačko obilježje činila jecrvena kapa nošena na sredini glave.U primorskoj Hrvatskoj nije bilo većih statusnih razlika. Gotovo u pravilu,pletenice su se kao vijenac omatale oko glave, kako je to bio običaj u cijelomSredozemlju.Tradicijski način opremanja glave, kao i ostali dijelovi odjeće, napuštao se imijenjao osobito u međuratnom razdoblju, a potkraj 2. svjetskog ratauglavnom je potpuno nestao. No, tragove nekadašnjih zakonitosti u opremiglave susrećemo i danas. Žene sa sela zadržale su pokrivanje glavemaramom, što ih statusno jasno razdvaja od građanki.Drugu razinu tradicije čine brojna folklorna društva koja svojim scenskimnastupima, pjesmom, plesom i nošnjama, čija su oglavlja sastavni dio,nastoje sačuvati dio prošlosti i identiteta.

Ulomak iz knjige „Hrvatska tradicijska kultura“

37

Počeci hrvatske povijesti sežu daleko u vrijeme koje pret-hodi doseobi Hrvata u današnju domovinu. Iz toga razdobljavrlo je malo sačuvanih podataka i mnogo toga će ostati ne-poznanica. Tek će s dolaskom Hrvata u rimske provincije Pa-noniju i Dalmaciju pisani izvori i arheološki nalazi biti neštoopsežniji. O imenu Hrvat postoje mnogobrojne različite teo-rije. Smatralo se da ime Hrvat znači sunčev put. Navodno biono označavalo čovjeka koji ima privrženih prijatelja. Naj-pouzdanija teorija govori da riječ Hrvat potječe s područja isto-čno od Zakarpaća gdje je boravila jezgra slavenskih plemena, teda izvorno potječe iz iransko-kakvaskog kulturnog kruga. No,ne može se ustanoviti njezino značenje jer ona je prvotnomogla označavati osobno ime, ili neki toponim ili neku ime-nicu. Kako proizlazi iz nekih suvremenih izvora (ponajviše Deadministrando imperio Konstantina VII. Porfirogeneta), tvrdise da su se Hrvati razlikovali od Slavena. Nije jasno koje su torazlike bile, odnosno jesu li se razlikovali od Slavena po imenu,jeziku, običajima.

Neki su istraživači na temelju izvješća Ljetopisa popa Du-kljanina i Kronike splitskog arhiđakona Tome, gdje se Hrvatinazivaju Gotima, stvorili tzv. Gotsku teoriju. Gotska teorija bilaje grubo instrumentalizirana u političke svrhe u Drugom svjet-skom ratu ( kada je vrh NDH tvrdio da Hrvati nisu Slaveni, negosu bliski s Germanima) da bi ju znanost potpuno odbacila.

Neki su istraživači podrijetlo Hrvata tražili na Kakvkazu i uIranu. Glavni zastupnik ove teorije bio je Ljudmil Hauptmannkoji je iznio tri glavna argumenta:

1. Čerkeske narodne pjesme o antskom junaku Baksanukoji bi odgovarao kralju Božu iz djela „O podrijetlu i dje-lima Gota“ Jordanesa, pisca iz 6. stoljeća.

2. Kasezi ili kosezi, koji navodno nose ime jednog od bjelo-hrvatskih plemena.

3. Etnografska obilježja koja su u Kavkaziji i u Zakarpaću vrloslična.

Hauptmann je naposljetku zaključio da su Hrvati, Srbi i Ka-sezi alanskog, odnosno kavkaskog roda. Koliko god razmišljanjaistraživača o ovim pitanjima bila različita, čini se pouzdanimda su Hrvati u prvim stoljećima naše ere bili mala skupina no-mada ili polunomada. Selili su se vjerojatno nošeni vladarskomvoljom, a ponešto vihorom burnih zbivanja oko sebe.

HRVATSKA DO KRAJA X. STOLJEĆA

Povijest Hrvatske u srednjem vijeku obilježena je događa-jima o kojima svjedoče ne baš brojni povijesni izvori, uostalom,slično je i u drugim zemljama jugoistočne Europe u srednjemvijeku, a posebno u njenoj prvoj fazi – ranom srednjem vijeku.

Hrvati su došli s istoka, iz azijskih i današnjih rusko-ukrajin-skih prostora i naselili se na područje južne Poljske i sjeverneČeske gdje se nalazila Bijela Hrvatska. Ona se održala do krajaIX. stoljeća. Tada je pripala velikomoravskoj, a zatim kijevskoj,češkoj (X. stoljeće) i poljskoj državi (XI. stoljeće). Otuda su na

početku VII. stoljeća krenuli u Podunavlje. Budući da su Hrvatibili organizirano ratničko pleme osvojili su 582. godine gradSirmij, a 614. godine i Salonu pa Epidaurum (Cavtat). Osim da-našnjeg prostora Hrvatske, Hrvati su naselili i područje dana-šnje Hercegovine i Crne Gore koju povijesni izvori nazivajuCrvenom Hrvatskom.

Hrvatski plemenski savez formirao se u prvim decenijamaVII. stoljeća. Jezgra tog plemenskog saveza nalazila se u pri-morju između Cetine i Velebita i upravo ti krajevi predstavljajupolaznu točku u formiranju hrvatske države.

Potkraj VIII. stoljeća spominju se prve hrvatske oblasti. Go-dine 812. Franci (Karlo Veliki) i Bizantijci podijelili su interesnesfere tako da su neki dijelovi Hrvatske pripali franačkoj, a gra-dovi uz more bizantskoj upravi.

Posljedica te podjele je ustanak Ljudevita Posavskog (Lu-dovik) protiv Franaka i Borne, kneza Dalmatinske Hrvatske kojije podržavao Franke. Ustanak se pretvorio u rat u kome je Lju-devit odbio desetak franačkih vojski i pobijedio kneza Bornu.Godine 822. Ljudevit se morao povući iz svoje kneževine kojusu Franci pokorili. Od tada Posavska Hrvatska više nije moglaojačati.

Ustanak Ljudevita iskoristili su Bugari koji su 827. godinezavladali Srijemom i istočnom Slavonijom, a u preostalom di-jelu Posavske Hrvatske knez Ratimir (829.-838.) kao bugarskivazal. Kako su Bugari 30-ih godina IX. stoljeća bili zauzeti osva-janjem Makedonije, Francima je uspjelo potjerati Ratimira. Po-savska Hrvatska ipak je do kraja IX. stoljeća zadržala položajpoluvazalne kneževine.

Nakon napada Bugara, Franci su razdijelili Furlansku mark-grofoviju 828. godine pa je prostor Dalmatinske Hrvatskedošao neposredno pod vlast kralja Italije. Kako je ta vlast sveviše slabila to se i Dalmatinska Hrvatska sve više osamostavlji-vala. U međuvremenu su prostori Dalmatinske Hrvatske bili iz-loženi napadima Arapa i Mlečana. U to vrijeme na čeluDalmatinske Hrvatske nalazio se knez Mislav (835.-845.) koji jeprijestolnicu prenio iz Nina u Klis iznad Splita.

Mislava je naslijedio knez Trpimir (oko 845. - oko 864.).Arapski napadi koji su u međuvremenu uslijedili oslabili su Bi-zant i Veneciju, što je iskoristio knez Trpimir porazivši bizantij-skog namjesnika u Zadru. Kao franački vazal Trpimir je nastojaosa svih strana osigurati svoju zemlju. Time je on stekao ugledkoji do tada nije imao nijedan hrvatski knez.

Za vrijeme njegovih nasljednika Kneževina Hrvatska uspjelase sačuvati od Venecije, Bugarske i Bizanta, a za vrijeme Bra-nimira (864.-892.) uspostavljeni su dobri odnosi s papom Iva-nom VIII. koji je 879. godine priznao Hrvatsku kao samostalnudržavu. Tako se Branimir učvrstio u svojoj zemlji, prije svega,zato što je bizantijski car Vasilije bio zauzet borbama sa Ara-pima. Branimir je pružio utočište Metodijevim učenicima kojisu bili protjerani iz Moravske. Oni su sa sobom donijeli glago-ljicu i slavensko bogoslužje, što je utjecalo i na razvoj kultureranosrednjovjekovne Hrvatske. Branimira je naslijedio sin

38

PODRIJETLO IMENA HRVAT

kneza Trpimira - Mutimir (892.- 910.) koji je bio Tomislavljevotac.

Knez Tomislav (910.-928.) vladao je kad su Mađari iz Podu-navlja prodirali prema zapadnoj i južnoj Europi ostavljajući sasobom pustoš i ruševine. S Mađarima je u sukob došao i To-mislav te ih je odbio od svojih granica i svojoj državi pridružioPosavsku Hrvatsku sve do Drave i slavonske ravnice na istoku,gdje je Hrvatska graničila s Bugarskom. Kako se širila Hrvatskakneževina rasla je i njezina vojna moć. Porast vlastite moći po-digli su Tomislavljevu samosvijest i on se 925. godine progla-sio kraljem. Tako je Hrvatska postala kraljevinom, što jepriznao i papa. Značajan crkveni utjecaj iz Splitske nadbisku-pije imala je Hrvatska za vrijeme Tomislava.

Za vrijeme Tomislavljevih nasljednika Krešimira I. i Tr-pimira II. nisu poznate nikakve pojedinosti, osim da je Hrvatskaostala moćna kao i za vrijeme Tomislava. Međutim, u vrijeme

Miroslava (945.-949.) izbio je rat za prijestolje. U tom je ratuban Pribina pomogao Miroslavljevu protivniku Mihajlu Kreši-miru II. (949.-969.). Miroslava su ubili, a Krešimira okrunili zakralja. U tijeku ovih prijestolnih borbi Hrvatska je znatno osla-bila. U međuvremenu su Mađari oslabljenim Bugarima preoteliistočnu Slavoniju i Srem.

Krešimirov nasljednik Stjepan Držislav (969.-997.) bio je udobrim odnosima s Bizantom i njegov saveznik u ratu protivcara Samuila. Samuilo, koji je Mađarima u međuvremenu oteoSrem, provalio je oko 988. godine u Hrvatsku te opustošio ne-koliko gradova. Nakon toga se car Samuilo povukao iz Hrvat-ske. Krajem X. stoljeća započela je borba za dalmatinskegradove između Venecije, Bizanta i Hrvatske i ta borba nasta-vit će se i u XI. stoljeću.

Mario Pejić, prof.

39

POVIJESNI TRENUTAK BiH - PUT KA EUROPIDana 15.veljače 2016. godine predan je zahtjev za članstvo Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji ministru vanjskih po-slova Nizozemske Bertu Koendersu, predstavniku zemlje koja predsjeda Unijom. Na naše zadovoljstvo, zahtjev je pre-dao predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine te u tom trenutku predsjedavajući Predsjedništva BiH prof. dr. sc. DraganČović.

„Uvjeren sam da BiH pripada europskoj obitelji, a to ćemo na praktičan način pokazati u idućih godinu-dvije. Mnogi nisuvjerovali kad smo si postavili planove za apliciranje u EU, znajući kakve kompleksne odnose imamo. Definitivno je ovopovijesni dan za BiH i imamo u što vjerovati”, rekao je Čović.

Dragan Čović istaknuo je kako su dva ključna strateška pravca pred BiH – podnošenje aplikacije za NATO do sredine ovegodine te stjecanje statusa kandidata za EU naredne godine. Svečanosti predaje aplikacije BIH za EU, prisustvovala je ivisoka izaslanica za vanjsku i sigurnosnu politiku EU i potpredsjednica Europske komisije Federica Mogherini te kome-sar za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannes Hahn.

“Danas slavimo još jedan korak ka ujedinjenom i mirnom kontinentu. Jedinstvo nam je potrebno u ovakvim izazovnimvremenima. U vrijeme kada određene snage širom našeg kontinenta dovode u pitanje samo postojanje Unije, zahtjevBosne i Hercegovine pokazuje da je potreba za ujedinjenim europskim kontinentom i dalje snažna među našim naro-dima”, poručuju nam Mogherini i Hahn.

Svima je jasno da smo predajom aplikacije načinili jedan korak više, no pred nama je dug put kako bismo postali dio ve-like europske obitelji, što je do sada pošlo za rukom čak 28 zemalja. Potrebno je provesti reforme za unaprjeđenje go-spodarskog rasta i socijalne pravde, vladavine prava i reforme javne uprave. Funkcionalnost institucija Bosne iHercegovine i dalje ostaje prioritet, uključujući i učinkovit i funkcionalan mehanizam koordinacije o pitanjima koja se tičuEU.

Matica hrvatska iz Mostara, u znak potpore Draganu Čoviću, kao i Bosni i Hercegovini, prigodom svečanog trenutka pre-daje aplikacije za EU, priredila je veliki vatromet na brdu Hum iznad Mostara. Nekada je vatromet korišten i u ritualnesvrhe, kako bi se protjerali zli duhovi, stoga nadajmo se da su zli duhovi bolne i nasilne prošlost BiH konačno iza nas.

Postanimo 29. zemlja članica Europske unije, učinimo Bosnu i Hercegovinu prosperitetnijim i pravednijim mjestom živ-ljenja!

Tea Ružić

Živimo u vremenu višestranačkog sustava u državi koja ima vrlokompleksno ustrojstvo, koja je podijeljena na dva entiteta i tri kon-stitutivna naroda, s državnom razinom vlasti koja nema sve atributedržave. Svi ovi elementi uvjetuju i strukturu i ideologiju političkihstranaka. Zbog neriješenoga nacionalnog pitanja u prvom redu Hr-vata, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZBiH) u prvi plan stavlja punu ravnopravnost hrvatskoga naroda uBosni i Hercegovini (BiH). Zbog svoje malobrojnosti Hrvati se nalazeu situaciji da Srbi i Bošnjaci pokušavaju „istisnuti“ Hrvate i kao narodi kao politički subjekt s bosanskohercegovačke scene. Uvažavajućiokolnosti mnogi HDZ BIH svrstavaju u nacionalnu stranku i vrlo čestojoj pokušavaju pripisati negativne elemente nacionalizma i konzer-vatizma.

Da bismo dali odgovor na pitanje je li HDZ BiH stranka koja za-govara ideologiju nacionalizma, nužno je dati odgovor na pitanje štoje to uopće nacionalizam. U svakodnevnoj komunikaciji i pratećisredstva javnog informiranja često ćemo čuti tvrdnju o nacionali-zmu kao negativnoj pojavi. U dostupnoj literaturi može se pronaćidefinicija nacionalizma koja govori o nacionalizmu kao ideologiji ilisvjetonazoru u kojem je nacionalni identitet presudan za formiranjei opstojnost jedne suverene države. Pristalice nacionalizma za pri-padnike jednog naroda kažu da je odnos prema naciji važniji od sva-kog drugog elementa osobnog ili grupnog identiteta i od svakogdrugog odnosa lojalnosti.

Međutim pojam nacionalizma u jeziku se koristi kako u pozitiv-nom tako i u negativnom smislu.

U pozitivnom smislu nacionalizam je isto što i domoljublje (pa-triotizam), te je taj pojam u europskom 18. i 19. stoljeću imao uglav-nom pozitivno političko, moralno i civilizacijsko značenje, jer nacijei nacionalizmi nastaju rušenjem dogmi o svetosti careva, kraljeva i di-nastija. Ovdje prepoznajemo činjenicu da se ideja nacionalizma na-stavlja na etnički (narodni) identitet.

U negativnom smislu nacionalizam se poistovjećuje sa šovinisti-čkim stavom prema pripadnicima druge nacije. Ovdje prepoznaj-emo činjenicu da su pronositelji nacionalističkih ideja najčešćepribjegavali gradnjama negativnih stereotipa o drugim narodima,kako bi motivirali pripadnike vlastitog naroda na okupljanja radistvarne ili zamišljene opasnosti od agresivnosti drugih naroda.

Polazeći od samoga naziva HDZ BiH možemo vidjeti da je tostranka koja u nazivu ima pridjev hrvatska, što znači da je vezana uzhrvatsku naciju, ali isto tako je vezana za prostor BiH, što govori da jeHDZ BiH domoljubna stranka. Ona politički djeluje među Hrvatimakoji žive u domovini BiH, ali računa na političku suradnju s drugimakoji BiH doživljavaju kao svoju. Znači, HDZ BiH jeste stranka hrvat-skoga naroda, propagira i štiti vitalne nacionalne interese Hrvata, želiorganizirati i ustrojiti BIH u kojoj će i Hrvati imati punu ravnopravnostu BiH koju smatraju svojom domovinom. Taj istinski odnos premaBiH vidimo i u stavu HDZ-a za vrijeme referenduma o samostalnostiSR BiH. Za razliku od Srba, pa u jednoj mjeri i tadašnjih Muslimana,HDZ kao politička stranka hrvatskoga naroda u BiH imala je aktivnuulogu u organiziranju referenduma i kreiranju pozitivnog stava premareferendumu, odnosno prema neovisnosti BiH. Referendumsko pi-tanje odražavalo je politiku HDZ-a BiH i želju hrvatskoga naroda, aono je glasilo: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu,državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata

i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“ HDZ BiH vodi politiku kojaistinski doživljava BIH svojom domovinom jer su Hrvati ustavotvorannarod i otuda i političko djelovanje HDZ-a BiH u pravcu ravnopra-vnosti svih naroda, pa i hrvatskoga. Može se ustvrditi da HDZ BiH imanacionalne karakteristike, ali samo u pozitivnom smislu, koje kod Hr-vata razvijaju osjećaj patriotizma prema BiH kao svojoj državi. U pro-gramskim odrednicama HDZ-a BiH nema negativnih elemenatanacionalizma niti ima negativnoga odnosa prema drugim narodima.Možda je bolje govoriti o HDZ-u BiH kao domoljubnoj stranci jer čuvasvoju domovinu u kojoj živi više naroda. Nadalje, ne može se govo-riti da postoje negativni elementi nacionalizma u HDZ-u BiH jer u Pro-gramu i Statutu HDZ-a BiH stoji: „Hrvatska demokratska zajednicaBiH je narodnjačka stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskoga na-roda i drugih građana Bosne i Hercegovine.“ Isto tako, u program-skim temeljnim načelima stoji: „Ravnopravnost je jedno od temeljnihljudskih dobara i ono uključuje ravnopravnost naroda, građana, spo-lova, različitih socijalnih i regionalnih skupina.“ Da postoje elementinegativnog nacionalizma onda bi HDZ BiH zabranjivao učlanjivanjebilo koga drugog osim Hrvata u svoje redove. S druge strane, HDZBiH propagira ljudske slobode i ljudska prava, što ne korespondira snacionalizmom, jer da je HDZ BiH nacionalistička stranka u negativ-nom smislu onda ne bi bilo mjesta u njegovim redovima za bilo kogadrugog osim za Hrvata. HDZ BiH u svojim dokumentima propagirasva ljudska prava i slobode, ali isto tako jasno je vidljivo da inzistira,pored ljudskih prava i sloboda, na nacionalnim pravima i slobodama.To zastupanje nacionalnih prava i sloboda podrazumijeva jednakaprava svih naroda koji žive u BIH, ali ne samo ravnopravnost narodanego propagira i slobodu pojedinaca koja je jasno napisana u Pro-gramu HDZ-a BiH gdje stoji: „Sloboda pojedinca nužno sadrži svijesto poštivanju i prihvaćanju slobode drugoga i drugačijega.“ Znači, HDZne propagira negativne stereotipe o drugim narodima kako bi moti-virao pripadnike vlastitog naroda na okupljanja radi stvarne ili zami-šljene opasnosti od agresivnosti drugih naroda. HDZ BiH samo želisačuvati nacionalni, kulturni i povijesni identitet naroda čije ime nosiu svom nazivu, ali po svim dokumentima i ponašanjima to pravo senudi i podrazumijeva i za druge narode.

Kao zaključak mogu konstatirati da HDZ BiH ima nacionalne ele-mente, ali u pozitivnom smislu, koji osnažuju naciju i koji isto pravonudi svakom narodu. Nadalje, iz svih dokumenata stranke vidljiv jepozitivan odnos prema BiH kao svojoj domovini, što znači da je HDZBiH domoljubna stranka koja svoju domovinu vidi kao složenu za-jednicu triju ustavotvornih naroda, ali i onih drugih. Da bismo od-govorili na pitanje je li HDZ BiH konzervativna stranka, najprije ćemodati odgovor na pitanje što su to karakteristike konzervativne poli-tičke stranke. Prema dostupnim tumačenjima konzervativne stranketemelje se na ideologiji u kojoj su glavne karakteristike protivljenjemodernizaciji i revolucijama te zagovaranje stabilnosti poretka osla-njajući se na tradiciju. Programi konzervativnih stranaka ne zadrža-vaju se samo na području politike nego su čak i važniji u područjukulture, gdje zastupaju tradicionalističko mišljenje.

Konzervativizam je nastajao kao reakcija na revolucionarna do-gađanja. Osnovna su mu obilježja: održavanje postojećeg društve-nog i socijalnog poretka uspostavljenog na tradiciji, zajednica je iznadpojedinca, a ljudska se prava i slobode izvode iz njihovih dužnostiprema uspostavljenoj hijerarhiji.

40

Osnovne ideološke smjernice HDZ-a BiH

Imajući na umu definiciju konzervativizma, mogu konstatirati daHDZ BiH svoje političko djelovanje temelji na kulturi, tradiciji, pri-padnosti katoličkoj vjeri i nacionalnoj pripadnosti hrvatskome na-rodu. Isto tako, ima konzervativne poglede prema nekim pitanjimakao što je: odnos prema Katoličkoj crkvi, pitanje braka, obitelji, kojiHDZ BiH svrstava u konzervativne stranke. Odnos prema Crkvi defi-nira se kao „jasno reguliranje prava i položaja vjerskih zajednica, ko-jima se mora omogućiti slobodno i neovisno djelovanje“. Jedan odprimjera konzervativizma vidi se u temeljnim načelima koje glasi:„Pravo na život je neotuđivo pravo svakog čovjeka, a ono znači ipravo na život još nerođenog djeteta.“ Međutim, ako pogledamo dakonzervativizam podrazumijeva zadržavanje i društveno političkogustrojstva bez ikakvih preinaka, onda se ne može reći da je HDZ BiHkonzervativna stranka. Dokaz da nije samo konzervativna strankajeste i to da zagovara socijalnu državu, ljudska prava i slobode te datraži stalne promjene, zbog čega se ne može govoriti o HDZ-u BiHkao konzervativnoj stranci. Primjer za to vidimo u Programu HDZ-aBiH u kojem se navodi: „Pravo na osobnost i posebnost u skladu svlastitim uvjerenjima temeljno je pravo svakog čovjeka.“ Imajući uvidu da u politici HDZ-a BiH postoje i elementi konzervativizma i li-beralizma, kao i to da postoje elementi nacionalizma, onda možemoreći da je HDZ BiH stranka centra.

Već sam spomenula da HDZ BiH ima i neke elemente liberal-izma, stoga je potrebno pojasniti što je to liberalizam.

Liberalizam je naziv za političke ideologije koje se zalažu za dr-žavno uređenje u kojemu je cilj što je moguće veća sloboda pojedi-naca postignuta kroz demokratski proces pod zaštitom pravnedržave. Jedna od definicija kaže: „Liberalizam je ideologija kojoj je ciljpostizanje slobode pojedinca na račun društvene jednakosti i dru-štvene stabilnosti.“ Već sam kratko spomenula da se HDZ BiH u svo-jem političkom djelovanju zalaže za ljudska prava i slobode istvaranje političkog uređenja u kojem se omogućuju ljudske slobodei prava. Ipak, HDZ BiH nije liberalna stranka jer ne odstupa od za-štite nacionalnoga, političkim djelovanjem osnažuje poziciju katoli-

čke vjere ljudi u svakodnevnom životu uz tvrdnju da je abortus uboj-stvo, da je brak isključivo zajednica muškarca i žene, da je obiteljosnovna društvena stanica, te da baštini tradiciju i kulturu hrvat-skoga naroda.

Polazeći od konstatacije da je HDZ BiH stranka koja ima na-cionalne elemente, odnosno da je predmet preokupacije zaštitapolitičkih interesa hrvatskoga naroda koji karakterizira pripad-nost katoličkoj vjeri, onda je nemoguće odmaknuti HDZ BiH oddemokršćanskih vrijednosti. Vjera je utkana u narodu i vrijed-nosti koje katolička vjera propagira utkane su u dokumenteHDZ-a BiH i političko djelovanje stranačkih dužnosnika. Usamom Statutu navodi se da je HDZ BiH utemeljena „ na nače-lima demokracije i kršćanske civilizacije“. Nadalje se navodi daje „Hrvatska demokratska zajednica BiH demokršćanska i soci-jalna stranka“. Kršćanstvo podrazumijeva širenje ljubavi, tole-rancije prema bližnjemu i pomaganje ljudima koji su u potrebi.Imajući u vidu da propagira socijalnu jednakost, brigu zajedniceprema mladima i starima primjenjujući stupanj solidarnostiupravo onako kako kršćanstvo propagira, onda slobodno mo-žemo zaključiti da je HDZ BiH demokršćanska stranka.

Na kraju se može sublimirati da je HDZ BiH nacionalna strankakoja štiti nacionalni identitet, ali nema negativnih nacionalističkihobilježja. Ima domoljubna obilježja, demokršćanska je stranka kojapripada centru jer u svome djelovanju baštini vrijednosti tradicije-konzervativizma uz uvođenje elemenata koji karakteriziraju libera-lizam, kao što su osnovna ljudska prava i slobode. Uvažavajućiodnose u BiH, HDZ BiH mora nastaviti štititi nacionalne interese hr-vatskoga naroda s ciljem zaštite njegova nacionalnog identiteta, kul-ture, povijesti i kršćanske tradicije. HDZ BiH ne treba prihvaćatinegativne nacionalističke stavove, nego treba i dalje raditi na raz-voju nacionalnoga identiteta svakoga od ustavotvornih naroda uzimplementiranje prava i naroda i pojedinaca, odnosno razvijati vri-jednosti osnovnih ljudskih i nacionalnih prava.

Tea Ružić

41

OSVRT NA NERETVANSKU DEKLARACIJU POTPISANU 29. 4. 2016. U MOSTARUIako su se već oglasili i pojedini portali, i pojedini intelektualci, ono na što će se ovdje osvrnuti jeste svojatanje i ime-

novanje pojedinih hrvatskih književnika bosanskim. Bosanska lingvistička akademija u Stocu, Matični odbor Bošnjačke za-jednice kulture Preporod u Sarajevu i Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka UniverzitetaDžemal Bijedić u Mostaru, 29. travnja 2016. je potpisao deklaraciju ciljano i pomno nazvanu „Neretvanska deklaracija obosanskom jeziku“. Nije slučajno ni što je baš Mostar izabran za mjesto susreta. Onaj tko se najbolje očitovao i oglasio jestefra Andrija Nikić. Osim fra Andirje Nikića, u kritiku je stao i Enver Kazaz, kao i Muharem Bazulj. Kako se tema ipak obra-dila, i ipak doživjela reakciju, neće se puno ovdje osvrtati na to. No, ono što treba naglasiti jeste spominjanje književnikapoput Antuna Branka Šimića, kao pisca na bosanskom jeziku. Antun Branko Šimić, rođen u Drinovcima pokraj Gruda 1898.,u zapadnom dijelu Hercegovine. Antun Branko Šimić pohađao je franjevačku gimnaziju, ostatak školovanja je nastavio uZagrebu, gdje je nastavio i sa životom, dok se nije razbolio, a liječio se – opet u Hrvatskoj, u Dubrovniku, Zagrebu i Cav-tatu. Književnik koji se uvijek izjašnjavao Hrvatom i osjećao takvim, nikako ni po kakvom kriteriju ne može biti nazvan ilibosanskim ili bošnjačkim piscem. Osim samog jezika, mjesta rođenja (Grude, Hercegovina), školovanja i života provede-nog u Hrvatskoj, kao i samog jezika koji se govori na teritoriju zapadne Hercegovine, srodnijoj dalmatinskoj ikavici (što jestei zemljopisna odrednica, kao i narječije kojem pripada), sve činjenice iz njegove biografije pobijaju postavku spomenutedeklaracije.

Osim Antuna Branka Šimića, spomenut je i Aleksa Šantić, bosanskohercegovački srpski pisac, koji se također deklari-rao za života kao Srbin. U najmanju ruku, takve postulate ove nakazne deklaracije djeluju smješno. Ako i šala ide na računskupa, ipak se ne smije zaboraviti i istina da nijedna misao nije bezazlena ako naiđe na plodno tlo na kojoj može procva-sti u opasnu i štetnu činjenicu.

I.C.

42

43

S Sv vo oj ji im m b bi ir ra ač či im m

a a o ob be eć ća al li i i in ni is sm m

o o i ih h i iz zn ne ev vj je er ri il li i! !