Ustat ću, poći k svome ocu i reći mu: Oče, sagriješih ...zupakarmelskegospe.weebly.com/uploads/1/1/0/9/11091535/09-16.pdf · Siguran sam da smo mnogo puta čuli kako je netko

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Raspored misnih slavlja i liturgijski kalendar: od 7. do 13. III. 2016.

Pon.

7.

III.

sv. Perpetua i Felicita

18,00 + Marija Jerković

KRVAVAC

Uto.

8.

III.

sv. Ivan od Boga

18,00 +Olga Krstičević KRVAVAC

Sri.

9.

III.

Sv. Franciska Rimska

18,00 +Nada Batinović

BAGALOVIĆ

Čet.

10.

III.

Aleksandar, Viktor

18,00 +Mara, Krešimir i Stana Vučković KRVAVAC

Pet,

11.

III.

PETI KORIZMENI PETAK

PUT KRIŽA

17,30

Put križa-sv. Misa

/+Mara i Vinko Prusac/ KULA NORINSKA

Sub.

12.

III.

Maksimilijan, Inocent I.

8,00

Ad.int. KRVAVAC

Ned.

13.

III.

PETA KORIZMENA

8,30 Jutarnja sv. Misa

/+Mate Boras/ PODRUJNICA

10,00 Put križa-Župna Sveta Misa

BAGALOVIĆ

18,00 Večernja sv. Misa

/+Vinka i Luka Zonić/ KULA NORINSKA

Korizmeni susret s roditeljima ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika održat će se u ponedjeljak 7. 3. 2016. u vjeronaučnoj dvorani u Kuli Norinskoj s početkom u 19,00 sati!

Uskrsna ispovijed

bolesnika

Četvrtak: 10. III. 2016. Podrujnica, Momići, Matijevići, Kula Norinska, Krvavac (od 8,30 sati) Petak: 11. III. 2016. Privlaka, Krvavac II.(od 8,30 sati)

Ustat ću, poći k svome ocu i reći mu: Oče, sagriješih

protiv neba i pred tobom! Siguran sam da smo mnogo

puta čuli kako je netko bio odlutao sa svoga puta pa se obratio i vratio svom Ocu-Bogu. No, jeste li se kad zapitali što sa drugim sinom, kao da se Bog ne osvrće na dobre i poštene ljude koji su stalno uz njega i služe mu. Kao da je bolje biti razvratnik…?

Upravo tu je zamka: „Stariji sin se rasrdi…“ naljutio se na Božju ljubav, ljuti se na milosrdno srce. Negativan stav prema drugima, osuđivanje drugih, zavist, ljutnja na Boga jer prihvaća „propalice“-nepremostiva je zapreka da uđemo u radost svoga Gospodara.

Stariji sin smatrao se korektnim, pravednim, neporočnim. Napravio je pritom pogrješku-svrstao se među one koji sve izvršavaju prema pravilima i zakonima, a zaboravio je na ljubav. On je u sebi odijeljen od oca jer ne prihvaća očevo ponašanje, ne prihvaća što opravdava brata i ne prihvaća što otac nudi oprost bratu. Izgubljeni sin je zapravo onaj koji nema snage prihvatiti, oprostiti i voljeti i tako se vratiti Ocu.

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

6. III. 2016.

NEDJELJNO EVANĐELJE Lk 15,1-3.11-32 Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi

carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus

kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon

nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.

Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla

na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki

najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv

Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok

je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba

i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite

mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše

mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu

svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj

brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada -

iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni

jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu

zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer

ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Gospodnja.

U evanđelju imamo situaciju da

po ne znam koji put farizeji i pismoznanci mrmljahu (to ih je silno nerviralo) jer je Isus ponovno prijateljevao sa carinicima i grešnicima i jeo s njima. Za židove grješnici su bili nečisti, s njima se ne priča a kamoli da se s njima jede za istim stolom. To je bila sablazan. Isus upravo njima, farizejima i pismoznancima, upućuje ovu prispodobu. U prispodobi, Isusovoj slikovitoj priči, imamo zapravo jednog sina koji je lutao ali se vratio k ocu - to su carinici i grješnici koji blaguju s Isusom. Imamo i one koji su stalno uz oca ali nemaju iskustvo očeve ljubavi i srde se na ove sinove koji su lutali i što ih Bog prima - to su farizeji i pismoznanci. Htio bih ovaj puta analizirati ova dva različita stanja. Najprije mlađi sin, a zatim kasnije stariji. Mlađi sin, prvo što je htio očevo imanje - daj mi dio dobara koji mi pripada. Znamo da se imanje dijeli poslije smrti. Za ovog sina otac je mrtav. Ali sin ne uzima samo svoje, nego uzima sve - uzima i ono što mu ne pripada i

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

odlazi u daleku zemlju. Daleka zemlja znači daleko od oca, njegove ljubavi, daleko od toga da ga otac može vidjeti, nešto mu reći. Možemo reći da se ovaj sin isključio iz Božje milosti i išao živjeti razvratno. I što se dogodilo? Sve je potrošio i počeo gladovati. Ni tada se nije sjetio oca, vratiti se k njemu, nego se išao uteći nekom čovjeku u toj dalekoj zemlji. Više je, dakle, vjerovao nekom strancu - poganinu - nego ocu. Pokušao je čak jesti hranu od svinje, ali ni to mu nitko nije davao. Svinje su za židove nečiste životinje. Želi se reći da nije mogao više pasti nego što je pao. Valjao se u blatu i jeo nečistu hranu, ali ni to ga moglo zasititi. Sin je živio po svome sve dok nije počeo umirati od gladi, sve dokle glavom nije dobro lupio o pod, dok nije došao do dna. E tada se sjetio oca. Nažalost, malo se kršćana obraća Bogu i poznaje Boga. Jedan od razloga je što im je nažalost još uvijek dobro. Nisu lupili dobro glavom o pod i došli do dna. I zato ne čudite se bolestima i katastrofama. To je jedini možda način za mnoge, da ih Bog spasi i privede u vječnost. Nama je očito, ljudi, još predobro, pa nam takom malo Bog treba. Tako se ponašao i ovaj sin. Tek kada je počeo umirati, kada su sve druge solucije pale u vodu, kada je bilo pitanje života i smrti, onda se sjetio oca. Tada je došao k sebi. Vratio se k sebi. Ne samo da je bježao od oca, on je bježao i od sebe. On je bježao od životne realnosti, živio je u nekom idealnom svijetu. Konačno je došao k sebi i odmah uočio kako je bilo zapravo lijepo kod oca. Rekao je sam sebi - ti nisi normalan, što si ti radio sve ovo vrijeme... I odlučio se vratiti k Ocu.

Sin se vratio ponizno k ocu. Nije imao namjere zahtijevati da ga vrati na staro mjesto, već da ga primi barem kao svog najamnika. Čak i najamnici kod oca imaju kruha na pretek. Čak i oni kojima nije do Oca i njegova imanja, već rade za njega, čak i oni imaju kruha na pretek. Što je Otac učinio? Slika koju farizeji imaju o Bogu, taj otac kada bi vidio sina na vratima sigurno bi ga prvo dobro išamarao, dok ne poplavi, a onda mu dao alat i neka radi i nadoknadi za kruh koji je ukrao. To bi smatrali da je dobro za njega, za njegov odgoj, da se nauči pameti. Ali milosrdni Bog Otac nije dočekao sina na vratima svoga doma, nego ga je primijetio dok je još bio daleko, dok ga čak ni sin kojemu zaista treba pomoć, čak ga ni on nije ugledao. I potrčao je za njim. Otac je potrčao sinu, nije bilo upitno njegovo oproštenje. Nije ga istukao i rekao mu kako si to mogao učiniti, nego ga je zagrlio i izljubio i bez riječi obukao ga u najljepšu haljinu i dao mu obuću na noge i prstenje na ruku. Otac ga je prvo obukao, prvo da bude čovjek, jer bio je gol. A zatim mu je dao prsten, vratio mu je sinovsko dostojanstvo i sve ono što je imao. Otac je učinio gozbu za sina, veselio se, jer je ovaj sin bio mrtav i izgubljen a vratio se ocu. Otac je slika Boga. Kako Bog prima grešnike koji se vraćaju sa otvorenim srcem i žele promijeniti svoj život. Ovako postupa Bog s onima koji ga traže čitavim srcem, onima koji žude za njim i njegovom kućom, toplinom, ljubavi. Drugi sin bio je u polju, obavljao svoju svakodnevnu dužnost, vršio sav zakon očev i odjednom čuo zvuk svirke. Nije pitao oca što je to, nego sluge. Kada je čuo za onog grješnika koji je opljačkao oca, brata izdajnika, i da je zbog njega

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

otac priredio gozbu, rasrdi se i nije htio ući. Nije bio sretan zbog sina i nije razumio očevo postupanje. Ovaj sin ravna se prema zakonu, on obavlja dužnosti, on će sve možda učiniti, ali nema iskustvo gozbe s ocem, nema iskustvo očeve ljubavi. Upravo taj drugi sin u ono vrijeme bili su farizeji, pismoznanci i njima slični. Stalno su uz Božje stvari, izvršavaju sav zakon, ali su u sebi prljavi i nemaju iskustvo Boga i na druge grješnike gledaju s mržnjom i prezirom. Sablažnjavaju se oko Isusa kako on prima grešnike. Ova drugi sin je slika kršćanina koji će izvršiti sav zakon, ići na nedjeljnu misu, ali nema iskustvo Boga kao oca, njegove ljubavi, bliskosti, nema iskustva da je on živi i da se brine za mene. Mnogo je takvih kršćana, koji su blizu oca a zapravo vrlo daleko. Jer Boga doživljavaju kao nekog tiranina, šefa koji mi stalno nešto naređuje ili brani. To je onaj drugi sin koji izvršava zakon ne radi ljubavi prema ocu i ne uživajući u tome što čini, nego iz straha od oca, da ga otac ne kazni. I onda je normalno da će nam smetati kada vidimo novo lice u crkvi, pa i da je aktivniji u župi. Ja sam cijeli život na misi, na pobožnosti, a ovaj tek došao i već čita, pjeva... Kakva je to crkva? Ako takvi idu u crkvu, ja više neću...To je upravo drugi sin. Također, koliko se događa da pričamo protiv grješnika, protiv ljudi koji su sada u grijehu, ali ti isti ljudi ako se vrate k ocu mogu postati veći i svetiji od nas. Isus je rekao farizejima: Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! (Mt 21,31) Ovaj drugi sin, on je zapravo izgubljeni. Bogu ništa ne vrijedi moje vršenje zapovijedi, ako nemam ljubavi. Ako ne činim zapovijedi iz ljubavi, ako sam

nesretan u tome, gledam na Boga kao nekog nepravednog gospodara, uzalud mi je vršiti zakon, uzalud mi je dolazak na nedjeljnu misu. Mogu biti vrlo blizu Boga, a opet tako daleko da je i onaj koji ne ide možda bliži. Mnogi kršćani u Hrvatskoj samo izvršavaju zakon radi zakona. To je još nivo starog zavjeta. To nema veze s Isusom Kristom i novim zavjetom, s milosrdnim Ocem. I zato odlazite prazni sa Sv. Misa, jer pristupate kao ovaj drugi sin. Nepoučljivi ste, ne treba vam Bog, ni crkva. Samo odraditi posao, da me vidi i Bog i ljudi da sam svoju dužnost. Kršćanin ne može nikako biti sam. Tu je u prvom redu Boga, a s druge strane tu su drugi ljudi. Te ljude ne možemo prepoznati ako smo na razini drugog sina, na razini zakona. Ovaj drugi sin, on je potreban obraćenja. I ja otvoreno tvrdim da će se teže obratiti ovaj sin koji je stalno uz oca ali ga ne doživljava, nego onaj koji se valjao u blatu deset-dvadeset godina. Jer, ovaj drugi koji luta zabravio je što to znači očeva ljubav, a ovaj stariji sin je stalno uz oca, uz milost, ali ništa od toga ne može izvući za sebe. Pritisnulo ga teško breme očevog zakona. Nećete, ljudi, doživjeti obraćenje s ohološću. Treba biti poučljiv. Vrlo malo vas radi duhovno na sebi. Radi tijelom. Tako je i ovaj sin kopao i radio na očevoj njivi, ali nije radio na odnosu s ocem i zato ga nije nikada ni upoznao. Zato Boga doživljava kao nepoštenog gospodara. Korizma je pokorničko vrijeme, vrijeme obraćenja. Idealni je čas da se vratimo Bogu Ocu, da ga upoznamo, da mu pristupimo sa gladnim srcem - srcem koje gladuje za iskustvom Boga - tada ćemo ga upoznati.