-
I Z R A T N E P R O L O S T I N A I H N A R O D A
K N J I G A E T R D E S E T A
POSEBNA IZDANJA
K N J I G A O S A M N A E S T A
UREIVAKI ODBOR Petar BRAJOVI, Milinko UROVI, Veljko KOVAEVI,
Viktor KUAN, Nikola LJUBICIC, Petar MATI, Branko PERO VIC,
Milo ZEKI, Milisav PERVIC odgovorni urednik
VOJNOIZDAVACKI ZAVOD JNA VOJNO DELO
-
USTANAK NARODA JUGOSLAVIJE 1941.
-
. INICIJATIVNI ODBOR
Predsednik
KOCA POPOVIC
lanovi
Vra ACEVA, Spasenija Cana. BABOVI, Marko BELINIC, Anka BERUS,
Petar BRAJOVTC, Savo BRKOVlC, Krste CRVENKOV^ SKI, Ugljea
DANILOVIC, Peko DAPCEViC, Minko UROVIC, Vinko HAFNER, Fadil HODA,
Vlado JANJI, uro KLADARIN, Slavko KOMAR, Voja LEKOVI, . C vi je tin
MIJATOVI, Dragi MILENKOVI, Kota NA, Gojko NIKOLI, Slobodan PENEZIC,
Petar RELI, Ivan RUKAVINA, Velimir STOJNI, Lidija ENT-JURC. Pal
OTI, Borko TEMELKOVSKI, Janez VIPOTNIK
-
P I U U E S N I C I
ZBORNIK
KNJIGA PRVA
VOJNOIZDAVACKI ZAVOD JNA VOJNO DELO B E O G R A D
1 9 6 4.
-
REDAKCIJA
Petar BRAJOVIC, Milinko UROVlC, Drago GIZDIC, Svetozar KOSTlC,
Voja LEKOVI, Joco MARJANOVIC.
Dragi MILENKOVI, Pero MORACA, Milisav PEROVIC, Kemal SEJFULA,
Janez VIPOTNIK
Glavni urednik MILINKO UROVI
-
USTANAK NARODA JUGOSLAVIJE 1941.
-
ETRDESET PRVA U SRC IM A I MIS LIM A NAIH NARO DA
Ponosno i prkosno zvui u srcima i mislima naih naroda: ETRDESET
PRVA.
Ona govori o poetku herojske epopeje naih naroda, ona znai
raanje novog, ona je putokaz za budunost, ona znai polaganje
temelja na kome narod dalje gradi svoj ljepi i sreniji ivot.
Narodi- Jugoslavije, prvi put u svojoj historiji, zajedno su u ovom
vijeku svojom krvlju zapisali taj svoj za-jedniki veliki datum.
Godina poetka revolucionarne borbe, ETRDESET PRVA, ivjee vjeito
u historiji naih narodna kao neupore-divi simbol njihovih patnji i
prkosa, njihovog ropstva i slo-bode, njihovog umiranja i raanja,
njihove slave i ponosa bratstva -i jedinstva. Vremenski, taj datum
nae historije samo je prividno ogranien. U stvari, on nije jedna ve
niz godina. Poetak velikog djela naroda s Partijom na elu, taj
datum budi sjeanja na sve godine borbe za slobodu, i na go-dine
stvaranja novog ivota u miru. Sve to je u tom nizu godina niklo
lijepo i veliko u ovoj zemlji socijalizma vezano je za pojam
ETRDESET PRVE: sav na ivot, sve to imamo i to gradimo sebi i
generacijama koje e doi.
ETRDESET PRVA! Narod u porobljenoj zemlji pre-puten zvjerstvima
surovog okupatora, sam, bez armije koja se raspala u izdaji, gordo
uzdie elo i ustaje, na poziv Ko-munistike partije, u oruanu borbu.
Goloruki ljudi, rodoljubi bez obzira na partijsku, nacionalnu i
vjersku pripadnost, u dobro - organizovanom ustanku razbuktalom
irom itave ze-mlje, u smjelo voenoj borbi iz jednog centra, poli su
da orujem otetim od neprijatelja, u bespotednim
svakodnevnim-bitkama na ivot i smrt, u dugotrajnom optenarodnom
ratu,
IX
-
slome sve to je bilo zapreka na putu u slobodu i novi, bolji
ivot.
Kao to je ,u najteim uslovima ilegalnosti u predratnoj
Jugoslaviji godinama odluno vodila borbu za osnovna prava radnog
ovjeka, Komunistika partija Jugoslavije morala je i u najsurovijim
ratnim uslovima da ulije nadu i vrati samo-pouzdanje porobljenom
narodu.
Odluka koju smo donijeli u Zagrebu, na Plenumu Cen-tralnog
komiteta ve prvih dana okupacije, imala je daleko-sean, sudbonosan
znaaj: pripremiti se za opti oruani usta-nak kroz iroki
Narodnooslobodilaki front. Nije mnogo vremena prolo i mi smo na
sastanku Politbiroa CK u Beo-gradu, 22. juna, odranom povodom
Hitlerovog napada na Sovjetski Savez, mogli konstatovati da su
organizacione pri-preme preko partijskih i vojnih komiteta irom
itave zemlje bile sa uspjehom izvrene i da je u novostvorenoj
situaciji moguno i potrebno odmah otpoeti optenarodni ustanak.
Proglasi koje smo uputili narodu, i poziv sa sjednice Politbiroa od
4. jula da otpone opti oruani ustanak, naili su na irok odziv
mnogobrojnih rodoljuba, sa radnicima i lanovima KPJ i Skoja u prvim
redovima.
Sa ljubavlju i strepnjom za svakog naeg ovjeka, od obinog borca
do malobrojnog komandnog kadra koji se tek stvarao, od skojevaca i
lanova Partije do lanova CK, gledali smo mi u rukovodstvu Partije
na teku i krvavu borbu u koju smo poli. Mi smo bili svjesni rtava
koje je trebalo dati u toj borbi, ali vjera u nau pravednu stvar,
nepokolebljivo pouz-danje u snagu naroda, Partije i nove, narodne
vojske, i tenja da koliko najvie moemo pomognemo borbi saveznika i
svih porobljenih naroda, protiv mranih sila faizma u iji smo poraz
bili ubijeeni, ulili su nam snage da istrajemo u dugom
oslobodilakom revolucionarnom ratu.
Snaga narodne vojske bila je iz godine u godinu sve vea. Prve
partizanske okraje zamijenile su ubrzo i iroke fron-talne borbe, u
kojima se eliila nova, narod,na armija. Ne-unitive snage naroda
postajale su sve jae u krvavim obrau-nima sa nadmonim
neprijateljem. Pali su mnogi sinovi i keri naroda, popaljena
njihova rodna sela, porueni mnogi gradovi,
X
-
ali volja za borbom, bila je nesalomljiva. Meusobno
istreblje-nje naroda bilo je sprijeeno, rasle su slobodne
teritorije, misao o bratstvu i jedinstvu irila se i jaala u
svijesti ljudi. Okupljeni oko Partije koja im je otkrila nove
svijetle per-spektive, ohrabreni uspjesima svoje armij, narodi
Jugoslavije stupali su sve masovnije putem revolucionarne borbe,
vrsto rijeeni da istraju do konane pobjede nad okupatorom i do-maim
izdajnicima, do stvaranja nove ravnopravne bratske zajednice sa
novim drutvenim ureenjem, sa novom, narod-nom vlau. 1
Sa cilja, do koga nas je dovela pobjeda, s ponosom smo se
osvrnuli na trnovit i krvav put kojim smo proli. Na dug ETRDESET
PRVOJ, na dug itavoj naoj revolucionarnoj borbi i bezbrojnim rtvama
atim za nov ivot, bio je isku-pljen: postavili smo snane temelje
nove, socijalistike drave. I, radosno stvaranje naroda u miru
spojilo se nerazdvojivo, kao dio velikog revolucionarnog htjenja i
akcije Partije i irokih narodnih ma,sa, sa djelima i pojmom
ETRDESET PRVE, tom velikom prvom osnovom daljeg ivota naroda. Na
vrstim tekovinama revolucije gradili smo zatim dalje nau
socijalistiku stvarnost.
Zbog svega toga, prva godina nae revolucije nije za nas samo
jedna od godina rata, ili jedna od mnogih godina ovog burnog
stoljea, ona je prekretnica u historiji naih na-roda, ona je, u
izvjesnom smislu, simbolino zajedniko ime za sve godine nae
revolucionarne borbe, za itavji nau revoluciju.
U tom pojmu ive za nas i svi likovi naih palih boraca, svih onih
heroja koji su u veliko djelo revolucije uklesali svoja imena i
vjeno vezali za nju svoje ivote. Te dvije rijei sadre u sebi sve
one bezbrojne dogaaje, sve one mnoge historijske trenutke znaajne
za pojedine krajeve i za itavu zemlju, iz kojih je iskovana istina
o nesalomljivoj volji jednog malog naroda i snazi jedne hrabre i
odlune Partije koja je znala da povede narod u najsudbonosnijim
danima njegova ivota. To je istina o zemlji i narodu koji su u
borbi nali sebe, u patnji i umiranju raanje i veliinu.
XI
-
I danas i uvijek, rijei-ETRDESET PRVA treba da bude uspomenu na
sve dane velike borbe i revolucije, treba da bude ponos i da bodre
na nova velika djela, na junatva rada u miru, na odlunost u odbrani
jedinstva i nezavisnosti, na uvanje mira u svijetu. U tom velikom
imenu mladi izrasli na njedrima nae socijalistike zemlje treba da
se napajaju primjerima ljubavi, hrabrosti, portvovanja. Svaki na
ovjek, svjestan i odan graditelj socijalizma, mlad ili stariji, nai
e uvijek i sebe u tom imenu koje kao simbol govori o velikoj
revolucionarnoj borbi naroda u ratu i miru. Jer, mi smo sui u tome,
zajedno sa emljom naom roeni i elieni u vatri i revoluciji. U tome
je naa prolost, tme je i naa velika budunost.
Zato, kad razmiljamo o tim velikim danima, i kad pi-emo o njima,
imamo veliki zadatak: da sauvamo vjernu sliku o raanju nae
revolucije, o naem raanju, o ljudima iz ije je krvi nicalo djelo
revolucije, o idejama i eljama koje su ih nosile, o Partiji koja je
borbi i novom ivotu davala ivotnu snagu i ivote svojih lanova,
vodei narod ka jedinstvu', ka bratstvu, ka pobjedi i socijalizmu.
Neka tome poslui i ovaj zbornik svjedoanstava o historijskom djelu
naroda, Armije i Partije u velikoj revolucionarnoj borbi koja je
isklesala put u svijetlu budunost.
JOSIP BROZ TITO
XII
-
IZ PRVIH DANA NARODNOOSLOBODILACKE BORBE
KUCA U UMATOVACKOJ ULICI
Komunistika partija, mada u dubokoj ilegalnosti,- bila je po
svom jedinstvu, organizacionoj vrstini i disciplini, po voenju
politikih i ekonomskih akcija, po pravilnim sta-vovima u svim
kritinim momentima, neposredno pred rat, najorganizovanija politika
snaga u Jugoislaviji.
Razvoj i jaanje Partije i mnogobrojne akcije koje su voene u
Srbiji zahtevali su operativno, svakodnevno delovanje Pokrajinskog
komiteta. Razvoj prilika je bio takav, da su za-daci postajali sve
obimniji i sloeniji.
Jaanjem antifaistikog pokreta u masama i- irenjem "uticaja
Partije stvarale su se sve povoljnije mogunosti za rad. Partija je
nailazila na podrku mnogih, ljudi, ne samo ranijih simpatizera, ve
svih koji su se uopte antifaistiki oseali. Pod takvim uslovima bilo
je lake doi db starna, do novca (pu-tem dobrovoljnih priloga) i
mnogih drugih usluga koj su bile neophodne za partijski rad.
U to vreme je Pokrajinski komitet za Srbiju raspolagao sa
prilinim brojem dobrih stanova za rad, sastanke, dnevne susrete i
drugo. Zbog konspiracije i opte opreznosti bilo je nuno povremeno
menjati korienje takvih stanova.
Iako su postojale ire mogunosti u iznalaenju stanova koji bi
sluili za stanovanje kompromitvanih drugova, za odr-avanje
sastanaka, skrivanje maiterijala i dr., ipak je potraga za pogodnim
stanovima bila i dalje stalna naa briga. Svaki od nas je pojedinano
radio na tome, koristei se i linim po-znanstvima i vezama.
Iz tih razloga sam se, preko svoje sestre, upoznala s Lepom
Krul,1 koja je bila udata za Jarka Stradala, glavnog knjigo-vou
sekretarijata eke banke, i posle nekoliko dana posetila je u stanu.
Bila je to posebna i lepa zgrada u umatovakoj
1 U s t a n a k 1941. 1
-
ulici, uvuena duboko u dvorite obraslo drveem i zelenilom. 13
njoj je stanovala Lepa s muem i malim detetom. Kiua van-redno
pogodna za na rad.
O tome sam obavestla drugove iz Pokrajinskog komiteta. Sloili
smo se da prvo ja rualstojim da se tamo uselim, a da kasnije vidimo
da li e se ova kua moi koristiti i za rad PK.
Sada sam ee odlazila u goste kod Lepe. Ona me je predstavila
svome muu kao svoju daljnu roaku, nastavnicu iz Bosne. Ubrzo sam se
privremeno i nastanila kod nje. Njen mu nije sumnjao da sam
komunista niti je uopte pretpostav-ljao o emu se radi.
Na poetku mi poloaj roake bez posla nije bio prijatan. Stradai
je izraavao izvesniu rezervu i netrpeljivost prema meni, iekivao je
as kada e se zavriti moje gostovanje. Dodue, njegovo raspoloenje se
menjalo bilo je zavisno i od drugih stvari: eka je 'u to vreme ve
bila pod okupacijom Nemake, a njegov poloaj bio je nesiguran.
Zapravo, on je bio uznemiren dogaajima, napredovanjem faistike
Nemake u Evropi i ne-izvesnim poloajem Jugoslavije. Po svojim
politikim ubee-njima daleko je bio od Komunistike partije, ali je
mrzeo Nemce. U stvari, nadao se pobedi Engleske. Sve je to uslovilo
i meni olakalo da mu se na neki nain pribliim i da se ipak s njim
sprijateljim.
Tako se Stradai postepeno navikavao na moje prisustvo u kui.
esto bi me, kada nisam bila tu, i traio da se poali na svoje brige
ili ispria neku novost kojiu je uo u toku dana. Svakim danom sam
osvajala pozicije u ovom stanu, tako da mi je Stradai esto ustupao
na raspolaganje i svoju radnu sobu, ak i kada je bio kod kue, a mi
smo to mogli koristiti za manje susrete i sastanke.
Upoznala sam se i sa susedima. Naime, radilo se o poro-dici
Tucakovi s kojom nas je delila samo drvena ograda. Oni su esto
navraala u nau kuu. Imala sam oseaj da me nekad gledajiu sa
izvesnim podozrenjem, ispitivaki, mada smo se s njima bili lepo
sprijateljili i to ne samo ja, ve i drugovi koji su u nau zgrad
navraali. Njima su morale neke stvari biti sumnjive. Morali su
uoiti da se o neemu skrivenom radi; po njihovom dranju je izgledalo
da su znali da se radi o komu-nistima. No njihova preutna
tolerancija, koju su nam na ne-
1 Ona je bila na simpatizer, a njena braa i sestra bili su
lanovi Partije. Njena sestra Olga Krul, bankarski inovnik, uhapena
je po-etkom 1942. godine i streljana; drala se herojski; najmlai
brat poginuo je odmah na poetku, ustanka, u borbama Kosmajskog
partizanskog odreda.
2
-
kakav nain stavljali do znanja, uvrstila je nae poverenje prema
njima i mi smo se dosta slobodno osseali u ovoj kui. Bilo je i
takvih sluajeva da su se kada bi osetili ili videli da se tu
odrava, sastanak povlaili, pravei se da nita ne primeuju.2
- Tako smo postepeno osvajali Stradalovu kuu. Ali, i po-red
takvih povoljnih uslova radili smo oprezno. Sastanke Po-krajinskog
komiteta odravali smo kada je Stradai bio van kue ili na poslu.
U ovom stanu stanovala sam nekih 56 meseci, a na jedno dva
meseca pre izbijanja rata ova kua je bila jedna od, najpovoljnijih
za rad Pokrajinskog komiteta za Srbiju. Drugovi i drugarice su
mogli da navraaju i posle podne; to kod vlasnika nije vie izazivalo
sumnju. Pretpostavljao je da se radi o mojim kolegama iz kole. To
nam je omoguavalo efikasniji rad, a pored toga postojale su i
velike mogunosti za skrivanje raznih materijala koji su bili
potrebni Pokrajinskom komitetu: pisa-ih maina, papira, knjiga i
drugog.
27. MART
Neposredno pred rat, naroito krajem marta, nizah su se dogaaji
koji su zahtevali stalnu pripravnost. Pokrajinski komitet, aktiv i
itava partijska organizacija bili su zapravo u stanju nepreikidne
mobilnosti. Bilo je potrebno u jednom danu donositi pojedine odluke
i reagovati na dogaaje, a po-nekad snalaziti se i iz asa u.as. To
je naroito dolo1 db izra-aja uoi 27. marta i na sam taj dan. Toga
slu se dana najizra-zitije ispoljili ne samo ugled i autoritet KPJ
u masama, nego i njena sposobnost da organizuje i da se stavi na
elo pokreta u momentima odluujuim za itavu zemlju.
U ranim jutarnjim asovima 27. marta oseala se uzbu-enost u
gradu. Masa graana nala se na ulici i ve negde oko 6 asova poele
slu se spontano formirati manje grupe demon-stranata, koje su
isticale dravne zastave Jugoslavije. Po uzvi-cima i parolama koje
su isticane oseale su se razlike u izra-avanju stavova o paktu. No
s obzirom na iskustvo i borbenu
2 Jednom je za vreme okupacije Vlado Popovi doao pet minuta
posle policijskog asa. Bilo je jasno da e tu ostati, na spavanju.
Stari-Tucakovi se nalazio u dvoritu i ja sam se, kada sam videla
Vlada, malo uznemirila zbog prisustva starog. Meutim, on je samo
pogledao u mene i, ne elei poznanstvo sa drugom, rekao: Laku no,
prijatno. Zatim se polako povukao u svioje dvorite. Imala sam oseaj
kao danai je hteo rei: Budite spokojni.
-
spremnost partijskih, organizacija i lanstva u ovakvim
situa-cijama, lanovi Partije su se sami poeli organizovati i
preuzi-mati inicijativu u demonstracijama.
Dok se to deavalo na ulicama grada, Pokrajinski komitet je oi
prisustvu Rade Konara, lana Politbiroa CK, okruen aktivom, odravao
sastanak u stanu Rade Vranjeevi3 . . .
Pre svega pred Partiju se postavilo pitanje preuzimanja
inicijative i organizovanja demonstracija, izvoenja naroda na
ulice, pisanja i izdavanja letaka, isticanja transparenata sa
aktuelnim parolama koje su izraavale nae stavove, naina voenja
demonstracija, odreivanja govornika i dr.
XJ cilju sprovoenja ovih mera odmah je na teren upuen ceo aktiv,
a Mesni komitet je aktivirio celu partijsku organi-zaciju, jer je
bilo jasno da ishod ove krupne politike akcije zavisi prvenstveno
od organizovanog nastupa radnika, stude-nata, omladine i svih
progresivnih ljudi.
Odlueno je da te iste veeri poe u Zagreb Mitra Mitro-vi s jo
jednim drugom radi podnoenja izvetaja Central-nom komitetu i drugu
Titu o dogaajima u Beogradu i drugim gradovima Srbije.
Ve negde oko 1112 asova stizali su u Pokrajinski ko-mitet
izvetaji o razvoju demonstracija. One su narastale kao da se ceo
narod Beograda naao na .ulicama.
lanovi Mesnog komiteta i partijski aktiv su postavljali pitanje:
kojom linijom dalje usmeravati pokret? Bilo je po-trebno hitno
donositi odluke i davati odgovore na mnoga i ra-znovrsna pitanja
koja su iskrsavala u toku dana.
Do tog momenta lanovi Pokrajinskog komiteta su se za-dravali u
stanu, s obzirom na to da su svi bili poznati i kom-promitovani;
opreznosti radi valjalo je da se ne pojavljujemo. No kako su poele
da pristiu vesti o razvoju situacije na uli-cama Beograda, nismo
vie mogli rukovoditi samo prenoenjem direktiva nego smo odluili da
i sami javno istupamo. A kada smo prilikom pojedinanih izlazaka
videli ta se zbiva na uli-cama, odmah smo doli do zakljuka da, to
se tie nae sigur-nosti, ne postoji nikakva opasnost. Policija i
itav aparat dr-avne bezbednosti bili siu paralisani pred snagom
masa. Bilo je oigledno da bi pokuaji pojedinanog hapenja ili otpora
de-monstrantima bili apsurdni. ak ni vojska, odnosno oficiri koji
su te noi izvrili pu i zbacivanje Cvetkovieve vlade, nisu bili u
stanju da ma ta preduzmu protiv onako snanih talasa demonstracija i
narodnog gneva protiv faizma.
3 Rada Vranjeevi, student, poginula je u Drvaru prilikom
ne-mabog desanta i napada na Vrhovni tab. Proglaena je za narod-nog
heroja.
4
-
Po svemu sudei, njih su ovi dogaaji zbunili. Pokuali su u raznim
delovima grada, a naroito oko Slavije, ge se nalazila glavnina
mase, da otvorenim kolima seku demonstra-cije, viui stalno:
Razilazite se, razilazite se. . . Mi smo od samog poetka naroito
isticali da se do kraja moraju odrati red i disciplina
demonstranata, da se ne dozvole neumesni ispadi i slino. Toga dana
je razlupano poslanstvo nemakog Rajha, ali mi, koliko se seam, iako
smo se tome radovali, nismo bili dali nalog za to, nismo hteli da
oteavamo poloaj Simo-vievoj vladi.
Radi toga, kada su u otvorenim kolima nailazili generali i drugi
oficiri, demonstranti su im otvarali put i ponaali su se vrlo
tolerantno, mada je ovo njihovo krstarenje ulicama i pro-bijanje
demonstracija pomou vojnih kola bilo na liniji rastu-ranja
demonstranata, budui da su se i sami uplaili talasa
demonstracija.
Negde oko podne pred nas se ozbiljno postavilo pitanje: na koji
nain dalje usmeriti demonstracije, kako ih zavriti?
Dogaaji su se brzo razvijah. Odluili smo da posle podne odrimo
zbor na Slaviji, da
se najvea grupa demonstranata najpre okupi kod Studentskog doma,
pa da se odatle i sa drugih krajeva sve grupe sliju na Slaviju.
Odlueno je da, posle radnog, vremena, iz svih fabrika radnici
organizovani po grupama, sa transparentima i ispisanim parolama,
dou na Slaviju.
Odredili smo i govornike. Nepriviknuti da istupamo na ovako
javnim skupovima, dogovarali smo se ko e da govori, tako da se o
tome odluivalo negde u poslednjem asu. Zbog toga su neki drugovi
morali govoriti nekoliko puta na raznim mestima. Smatrali smo da bi
trebalo da govori i neko iz Udru-ene opozicije. Koliko se seam, bio
je predlog da se angauju neke poznatije politike linosti.
Ponovo je trebalo izdavati letke. Budui da tamparija
Pokrajinskog komiteta nije mogla da zadovolji potrebe, razmi-ljali
smo ta da radimo, kako da to reimo. Druge tamparije na koje smo
mogli raaunati bile su zatvorene, a radnici su se nalazili u
demonstracijama. Najzad je Mihailo Svabi predloio da on sa grupom
tipografskih radnika, uz pomo grupe stude-nata, nasilno otvori
jednu od tamparija u gradu, da bi se na taj nain mogla na brzinu
odtampati potrebna koliina letaka. S tim smo se odmah sloili.
Koliko znam, drugovi su pokuah da otvore 23 tamparije, ali im nije
uspelo, jer su bile tako zatvorene da bi morali razlupati vrata, a
to nisu eleli. Najposle im je polo za rakom da bez oteenja otvore
tampiarijiu ivka Madarevia.
5
-
lanovi PK i drugi aktivisti rasporedili su se po raznim mestima:
na Slaviji, na Studentskom trgu, meu grupama de-monstranata itd. U
stvari, preli smo na lice mesta i neposredno rukovodili
demonstracijama.
Seam se kak sam se i sama prijatno iznenadila kad sam ugledala
kolone radnika koji su se na poziv Partije sa Kara-burme i Balilule
slivali ka Studentskom trgu, gde se ve bilo okupilo na hiljade
ljudi. Tu, na samom Trgu, govorili smo Tra,4 ja i jo neki drugovi.
Odatle smo u irokoj koloni, Alek-sandrovom i Beogradskom ulicom,
krenuli prema Slaviji, gde je meu prvima govorio Rade Konar, lan
Politbiroa CK, koji se tada po zadatku nalazio u Beogradu.
Posle zbora demonstracije su jo trajale do 67 asova uvee, pa smo
na kraju kod Kalenieve pijace odrali krai miting na kome je govorio
Bilas i pozvali demonstrante d se raziu, a da emo ih o daljim
akcijamla naknadno obavetiti.
Istoga dana, jo pre podne, Pokrajinski komitet je ddneo odluku
da se pregovara sa Simovievom vladom. Koliko se seam, u ovim je
pregovorima zastupao PK dr Ivan Ribar, koji je u to vreme bio
blizak naoj Partiji.
Predstavnici najorganizovanije politike partije, Komuni-stike
partije, mogli su da pred Simovievom vladom istupaju sa tano
odreenim zahtevima: za demokratizaciju zemlje, za rasputanje
logora, putanje zatvorenika koji su ekali na su-enje po Zakonu o
zatiti drave, za savez i prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom, a
spaljivanje 'arhive specijalne policije itd. U stvari, od 27. marta
pa sve do 6. aprila stalno smo Simo-vievu vladu drali pod pritiskom
zahtevajui ispunjenje naih zahteva. No pored pregovora koje smo mi
vodili pritisak su vrile i mase kje su davale podrku pregovaraima.
Seam se da je ve 28. marta, kada su nai ili na pregovore, u isto
vreme bila organiovana grupa od oko 200300 ena koje su tada
demonstrirale pred zgradom vlade sa zahtevom da se puste na slobodu
politiki zatvorenici. Sve je to, u stvari, stavilo partij-ske
organizacije i Pokrajinski komitet u nov poloaj, u mobilno stanje,
odnosno u punu pripravnost."
U tim je danima Pokrajinski komitet bio stalno na okupu. Svaki
as su iskrsavali novi momenti koji su zahtevali brzo donoenje
odluka i preduzimanje odgovarajuih mera. Na osnovu izvesnih poteza
Simovieve vlade jasno se oseala ne samo njena sporost i
nesposobnost da u momentu tako kriti-nom za sudbinu zemlje donosi
hitne odluke na liniji odbrane zmlje, nego i razne druge slabosti
kojima su bile optereene
4 Rifat Burdevi 1
-
i ranije vladajue klike u Jugoslaviji: strah od masa i
demo-kratizacije zemlje, a naroito od Komunistike partije i njene
nedvosmislene snage i uticaja na mase, koja se u ovim momen-tima
tako svestrano obelodanila. Istina, pod pritiskom naih zahteva bile
slu donete i neke pozitivne odluke: rasputeni su ntki
koncentracioni logori, puteni politiki zatvorenici sa Ade Ciganlije
kojima je trebalo da sudi Sud za zatitu drave i dr. Ali, predviajui
mogunost brzog napada faistike Nemake, Komunistika partija je
svakodnevno vrila novi pritisak na Simovievu vladu zahtevajui hitno
donoenje odgovarajuih mera za jaanje odbrambene snage
Jugoslavije.
Posebno je i stav Partije u ovom kratkom^ periodu od 27. marta
do 6. aprila privukao jo vie patriotske snage zemlje i ve tada
stvarao bazu i raspoloenje za otpor, to nam je takoe olakalo da
samo posle nekoliko meseci s takvom iri-nom otponemo ustanak.
6. APRIL
Za 6. april bio je zakazan veliki zbor na kome je trebalo
zahtevati prediuzimanje hitnih mera za zatitu zemlje. Poto je bila
nedelja, zbor je trebalo da se odri u 6 isati ujutro. Ja nisam ila
na zbor, jer je u meuvremenu trebalo da obavim neke druge zadatke.
Izmeu ostalog, u 8 asova imala sam neki sastanak sa Zujoviem, a
kasnije sa Radojem Dakiem, koji je bio lan Pokrajinskog komiteta za
Srbiju (tek je bio puten iz zatvora na Adi Ciganliji) i jo s jednim
drugom iz apca.
Dan je bio lep, jutarnje sunce je ve bilo izalo. Lepa je ve u
5.30 bila spremna da poe na zbor. Stradai i devojica su jo bili u
krevetu.
Prila sam kod radija da ujem jutarnje vesti. Meutim, poele su se
oseati jake smetnje na radiju. Istovremeno je poela da se trese
itava kua. Najpre sam pomislila da je zemljotres. Instinktivno sam
poletela napolje. I tek odjednom shvatila sam mogunost napada iz
vazduha, jer je atmosfera bila takva da smo napad mogli svaki as
oekivaM. I zaista, im sam stala na prag opazila sam kako tuke
nadleu. U ne-posrednoj blizini pale su i prve bombe. Imala sam
oseaj da neto pod zemljom kljua.
Brzo uleteh natrag u kuu, zgrabili devojidu, a Stradalu viknuh:
Mite brzo, rat. Nemci nas bombarduju.. .
Nadali smo se takvom razvoju dogaaja. Najzad, i pripre-mali smo
se za sluaj napada. No toga jutra meni je izgledalo,
7
-
tako sam bar oseala, kao da se neto prekinulo u kontinuitetu
rada. Treba znai, nanovo, i drugaije poeti. Zato mi je samo jedno
pitanje bilo u glavi: t a s a d ?
Prvo se, sva zadihana, vratila Lepa Stradai. Rekla je brzo:
Poruili su vam drugovi da odmah idete na poljanu kod Crvenog krsta,
ispod ciglane ianskog!
To je neko od lanova Pokrajinskog komiteta, jo na mestu gde je
trebalo da se zbor odri, dao direktivu Mesnom komitetu Partije i
partijskom aktivu da se okupimo na toj poljani radi daljeg dogovora
o radu.
Odmah sam pola. Kad sam stigla na poljanu, ve je bila okupljena
vea grupa drugoya i drugarica. Pored nekih lanova Pokrajinskog
i.Mesnog komiteta, u veini je bio beogradski partijski aktiv.
Jo ranije je bila jasna linija Partije IU sluaju rata:
pri-premati se za otpor; komunisti treba da se odmah po raspo-redu
ukljue u vojne jedinice, da se u vojsci zalau za podizanje borbenog
duha otpora, da se bore protiv pete kolone, protiv kapitulacije
koja je vodila izdaji zemlje i dr. No, sada je to trebalo i
sprovoditi. Najpre smo nas nekoliko lanova Pokra-jinskog komiteta,
koji smo se tada zatekli u Beogradu Milo Matijevi, ilas, Radoje
Daki, Ljubinka Milosavljevi i ja uz prisustvo lana Politbiroa CK
Rade Konara, vodili razgovor o tome ta bi trebalo preduzeti. Potom
smo, okrueni nekim lanovima MK i partijskim aktivom, u stvari
odrali zajed-niki sastanak. Dogovorili smo se ta je potrebno odmah
prediu-zeti da bi partijske organizacije i rukovodstvo nesmetano
nastavili rad. -
Dogovor nije dugo trajao, moralo se brzo odluivati, jer nas je,
pored ostalog, ometalo stalno nadletanje i bombardo-vanje nemakih
tuka. Oko 10 ili 11 asova dogovor je bio zavren. Odreeni su prvi
hitni zadaci Pokrajinskog i Mesnog komiteta, kao i aktiva i
organizacija. Odlueno je: deo lanova PK i MK da ostane u Beogradu;
ostali, kao i ceo aktiv, da pou u razne krajeve Srbije, Crne Gore,
Sandaka i u druga mesta, gde je trebalo da se ukljue u svoje vojne
jedinice, a neki sa zadatkom da se nau na odreenim podrujima.
Odlluke su preko veza prenete i ostalom lanstvu. U sluaju
kapitulacije odreeni broj drugova je trebalo da se zadri na terenu
radi mobilizacije Partije, prikupljanja i skrivanja oruja, kao i
pri-prema za partizansku borbu. U tom sluaju komunisti treba da
propagiraju u vojsci da se ne predaje oiluje, da se zadrava u umi,
izbegava zarobljavanje itd.
Mnogi drugovi i drugarice odmah su krenuli u raznim pravcima.
Oni koji su na osnovu odluke imali da ostanu u Beo-
8
-
gradu trebalo je da se toga dana povuku na krajnjlu periferiju
Beograda, dok traje bombardovanje (ilas, Ljubinka, Mra Matijevi i
ja). NeM od lanova Pokrajinskog komiteta trebalo je da ostanu u
Beogradu. Tako smo mi, Konar i jo jedna grupa drugova i drugarica,
posle sastanka na poljani, doli u dvorite stana u Sumatovakoj
ulici. U meuvremenu su poeli pristizati jo neki drugovi i
drugarice; meiu nama se naao
arko Zrenjanin (koji je doao nekim poslom u Beograd), ujovi sa
porodicom, Ivan Milutinovi.
Tu smo nastavili dogovor: razmatrali smo neke probleme koji su
proizili iz nastale situacije (veze, tehnika i drugo). Pored toga,
napravili smo raspored ljudi, a i samih lanova Pokrajinskog i
Mesnog komiteta. Toga dana su minogi lanovi Partije, bez obzira na
bombardovanje, morali da dou u grad da -bi posvravali neke poslove.
Pre svega, da ne bi dolo do provale, iz nekih stanova je bilo nuno
sakupiti odtampane letke CK, koje; je trebalo rasturati toga jutra
na zboitu, a sada su bili neaktuelni i valjalo ih je unititi.
Srena okolnost je bila to je zbor zakazan toga jutra.. Tako su
itav partijski aktiv, veina lanova Partije, kao i mnogi simpatizeri
Komunistike partije i antifaisti bih na nogama, neki ve okupljeni
na zboru, a mnogi su pristizali.
S obzirom na to da je zbor bio zabranjen, raunalo se da e
policija napasti i pokuati da ga rasturi, tim pre to je posle zbora
trebalo da se odri demonstracija slina onoj 27. marta, samo u
manjem obimsu. Koliko se seam, mi smo upravo iz tih razloga i
zakazali zbor u rano jutro. To je ne samo olakalo mobilnost
Partije, ve je i mnoge ljude sauvalo od oigledne pogibije.
Prvo bombardovanje je nanelo najvee ljudske rtve. Ljudi su se
nalazili u kuama, a mnogi su se zatekli i u krevetu. Jer, bila je
nedelja.
Nakon prvih naleta nemakih aviona narod je u grupama poeo da
izlazi iz grada i kree prema periferiji. Svaki je nosio poneto:
bou, ranac, ponjavu, ebe, ta je ko imao i kako je kome ta dolo pod
rfuku. Nije bilo mnogo vremena za razmi-ljanje. Bili su to prvi
teki utisci: ljudi, ene sa decom, skla-njali su se ispred nemakih
aviona, ili su a da i sami nisu znali kuda. Neizvesnost je bila za
sve. Mnogi su bili izbezum-ljeni, jer su naputali razruene domove
gde je neko od njihovih ostao pod ruevinama. Mada se odmah mogla
uoiti opta dezor-ganizacija, svako se snalazio kako je mogao i
znao. U takvim situacijama obino raste strah i panika, no imala sam
utisak da su ljudi ipak ostali mirni. Vie je izgledalo da su se
pitali ta e biti dalje. '
-
Ne seam se da li je ve toga dana bilo izdato nareenje za
mobilizaciju ili kakva naredba za pripravno stanje, ali su se ve
posle podne mogli videti mnogi ljudi koji su ili u grupama da bi se
prikljuili nekoj vojnoj jedinici. Kod svih njih je bilo' oigledno
raspoloenje za borbu i osvetu.
PUT DO SELA POPOVIA I POVRATAK U BEOGRAD
Dogovorili smo se da bi se ipak trebalo privremeno povui na
periferiju Beograda. Tako smo negde oko 1718 asova svi grupno
-krenuli prema Torlakiu, s tim da se lanovi Mesnog komiteta i deo
aktivista zadre na periferiji Beograda. lanovi PK i jo neki drugovi
i drugarice trebalo je da privremeno odu u neko selo u blizini
Kosmaja, a ostali, po rasporedu, da nastave put dalje. Imala sam
muke da ubedim Stradala da. ne poe s nama. On je osetio da smo mi
kompaktni, organizovani; mi smo mu ulivali neku sigurnost i hteo je
poto-poto s nama. Lepa je znala o emu se radi, pa je nastojala da
ga primiri i zadri. Ja sam inae imala nameru da se lubrzo vratim u
Beo-grad, te sam mu rekla i obeala da e tada poi sa mnom, uko-liko
bude potrebno. Tako se on smirio. Osetila sam da mu je "bilo teko
kada smo poli.
Kada smo stigli do Torlaka bila je ve no. Tu smo napra-vili mali
predah. Mislili smo da emo moi odspavati dva-tri sata, no to je
bilo neimogue: bilo je hladno, a i sve nas je uzbuivala slika
Beograda u-noi. Mogli smo ga celog videti bio je u plamenu. Ne seam
se kada smo krenluli dalje, no znam da je, kad smo se nali na
avalskom drumu, bila zora. Tu sam se srela sa Radom Araneloviem i
Novicom Petroviem, ko-munistima, inae rezervnim oficirima.
Sta je, Rade, kuda e? Zato se vraa? pitali smo ga.
Eto, Cano, vidi ta je, traimo vojnu jedinicu - na-smeio se.
.
Malo smo se zadrali s njima u razgovoru. Lutali su rekoe c.elu
no, traei raspored. Dobijali su pogrene in-formacije, tako da
nikako nisu mogli pronai svoju jedinicu. To je bio sluaj i sa
mnogim drugima. Oseala se opta zbrka i zbunjenost. Neki delovi
jugoslovenske vojske kretali su se prema Mladenovcu, a drugi prema
Beogradu, izgledalo je da se kreu i tamo i ovamo bez odreenog
cilja.
Ubrzo je naa grupa sila sa avalskog puta i krenula po-prenim
putem preko sela i livada prema Kosmaju. Stigli smo negde posle
podne u selo Parcane. Malo smo se odmorili, neto jeli, a nakon toga
odmah napravili raspored. Neki drugovi
10
-
i drugarice trebalo je da tu prenoe i sutra krenu dalje, a oni
koji su imali da se kasnije vrate u Beograd morali su iste noi da
krenu do sela Popovia. U toj gnupi bila sam i ja. Seam se kako mi
je bilo teko prei jo nekih 78 km do sela. No, ipak se nekako
stvorilo raspoloenje za pokret. Bilo je malo lutanja, ah smo oko
ponoi najzad stigli u Popovi. Smestili smo se kod roditelja Mome
Markovia koji su bili uitelji u tom selu. Tu nam je izgledalo,
posle onoga to smo doiveli Beogradu, mirno i mogli smo ponovo da se
saberemo.
Po dogovoru, u Popoviu je trebalo da ostanemo nekoliko dana sa
ostalim drugovimla. Meutim, posle dva dana poli smo u Beograd.
Naravno, zajedno smo otili u moj stan. Lepa i njen mu su titali iz
kreveta; imala sam oseaj da su iskreno bili radosni to su nas opet
videli. Neto 'smo veerali i ostali dugo u razgovoru. Tih dana su ve
poele kruiti alarmantne vesti, senzacionalne i protivrene prie.
Petokolonai su poeli pomalo da diu glave. Mnogi ljudi, bez ikakvih
razloga, negde i u grupama, bili su streljani, navodno kao
petokolonai. Ose-ala se atmosfera bezvlaa. Bilo je sluajeva da su
istinski patrioti hvatali i ubijali petokolonae, ali kako su Se
Nemci pribliavah, izdajnici, i peta kolona sve vie su ispoljavali
silu i javno vrili akte sabotae i likvidaciju pojedinih ljudi.
Nepo-sredno posle bombardovanja Beograda pojavile su se i plja-kake
bande. Ljudi koji su ostali u Beogradu zadravali su se u kuama. O
tome smo te noi razgovarali. Stradalovi su mi iznosili konkretne
sluajeve.
Zaista, sutradan sam i sama mogla sve videti. Kretanje po
Beogradu je bilo riskantno i postojala je mogunost da te neka banda
sretne i samoprui prst: petokolona, pa da se ovek teko odbrani,
pogotovu ako je sam. Oigledno da je peta kolona dejstvovala
organizovano i zastraujue, unosila demo-ralizaciju i stvarala jo
vei haos nego to je i inae bio.
Izgledalo je kao da je ivot grada prestao. Ulicama su se u
grupama kretali razni sumnjivi elementi, petokolonai, koji su
nasrtali na ljude. Sve je bilo zatvoreno po kuama; bez hleba i
drugih potreba, a mnogi delovi grada bili su i bez vode. rtve
bombardovanja su ostale pod ruevinama kua, po sklonitima, a mnoge i
na ulicama. Oko Stumatovake i Carske ulice, oko Crvenog krsta,
ranije se u ove dane prolea uvek moglo videti mnotvo dece koja su,
igrajui se na raznim placevima i po-ljanama, unosila veliku ivost i
radost. Moda mi se iz tih razloga urezala u seanje tuna slika
pustoi toga dana, 10. aprila, kada ni jedno dete nisam srela, niti
ula njihove glasove na koje sam ranije bila navikla.
11
-
U jednoj kui u Ulici Vele Nigrinove, prema poljani kod C r v e n
o g krta, nala sam se sa ilasom. Tu su bile i neke d r u g a r i c
e , ali se seam samo Zine. Konar i njegova dugarica D r a g i c a
ve su bili otputovali u Zagreb, a Zrenjanin u Voj-v o d i n u .
ilas nije "izlazio iz kue jer su dan ranije, tu na po-ljani ispred
kue, streljali grupu ljudi petokolonaa. Zai-sta bila je izvanredno
teka atmosfera.
ilas je bio odluio da ide u Crnu Goru. Zvao sam te, Cano, da se
dogovorimo ta da radim.
gta ti misli, da ja poem iu Crnu Goru? . Pa dobro slegla sam
ramenima ali zato nismo -
na to doli ranije? Bilo bi bolje da si nastavio put iz Parcana,
o d n o s n o Vrbice, odakle je jedna grupa i otila prema Crnoj
Gori- . .
Mislim da ]e istog dana posao. Neko ga je pratio, ali ne s e a m
se ko. U meuvremenu je Lepa Perovi pola da nae svoju sestru Branu,
koja je radila u tampariji Pokrajinskog komiteta. Tom se prilikom
ispostavilo da tampariju moramo s k l o n i t i na drugo mesto,
zato to nije imala sklonite. Toga dana nala sam 'se jo sa Mrom i
Jelenom etkovi, koji su s e po z a d a t k u odmah vratili u
Beograd. A posle toga, istog dana, s jo nekim drugaricama, pola sam
za Popovi.
DOLAZAK OKUPATORA
Jo usput smo ule da se Nemici pribliavajlu Mladenovcu. urile smo
da nas ne zahvati njihov prolaz. Kad smo stigle u P o p o v i nai
su ve znali da Nemci stiu. Nekako jo od 6. a p r i l a , od prvog
napada, raunali smo na slom Jugoslavije, ali nismo' shvatih da e to
ii tako munjevitom brzinom. Zavara-vali smo se kada smo sluali da
jugoslovenska vojska daje otpor, da se vode estoke borbe, da su
Nemci zadrani ili pre-trpeli gubitke. Tu je bilo i istinitih vesti,
ali mnoge su pristi-zale do nas vie kao plod mate, nada, elja naih
ljudi a i nama je bilo teko da pogledamo injenicama >u oi, da
prihva-timo istinu.
Sutradan su u selu osvanuli neki delovi jugoslovenske vojske. Tu
je ve pre toga vladala atmosfera iekivanja Ne-maca. Niko to glasno
nije hteo priznati, ali su se ljudi pripre-mali na to! Za tih
nekoliko dana, naroito uvee, skrivalo se ito zakopavao se
petroleum, so i druge kompromitujue stvari kao i oruje. Ostalo je
iu narodu seanje i neko iskustvo iz prvog svetskog rata.
O s e a l i smo, nasluivali, da se u naoj neposrednoj blizini p
r i p r e m a bitka. I zaista, u ranu zoru 12. aprila, oko Ralje
se
12
-
vodila estoka borba s nemacki motorizovanim jedinicama koje su
nadirale prema. Beogradu. Koliko mi je ostalo u se-anju, to je bio
poslednji otpor jugoslovenske vojske u ovom delu Srbije. Borba se
vodila do podne.
U kui Maikovia je bila vea grupa ljudi. No s obzirom na to da su
oni ranije bili kompromitovani (i Moma i Draa su bili hapeni i
proterivani), i zbog neizvesne situacije koja e nastati ulaskom
Nemaca u selo, dogovorili smo se da se po-delimo. Tako smo se u
ranu zoru razmestili po nekim oblinjim kuama njihovih prijatelja.
Kua u koju smo prele nas ne-koliko drugarica nalazila se na jednom
brdacu, pored nje je prolazio puteljak kroz selo. Iznad kue se
dobivao irok pre-gled terena, koji je imao blagu padinu prema
avalskom drumu, odakle se mogla uti hluka nemakih motorizovanih
jedinica.
Svi smo bih uznemireni. U istoj kui, u dvoritu, s obzi-rom na
njen poloaj, okupila se vea grupa ljudi: bili su to izbeglice iz
Beograda, seljaci i razbijeni delovi jugoslovenske vojske.
Povremeno smo morali ulaziti u podrum, jer su do nas dostizale
granate iz bacaa i mitraljeska paljba. U vreme pre-daha smo
izlazili u dvorite, peli se iznd kue, da bismo videli ta se dogaa.
Seam se, na kilometar ispod kue poginluo je jedan mladi kad se
popeo na drvo da bi osmatrao. Mada je situacija bila jasna,
atmosfera je bila takva da niko glasno nije hteo rei da su Nemci ve
tu. Bilo je i takvih koji nisu hteli vero vati u istinu; usled toga
pronosili su se neverovatni glasovi. Govorilo se da to dolaze
jedinice jugoslovenske vojske koje se kreu kao pojaanje prema Niu.
Naroito se ta iluzija odravala u delovima jugoslovenske vojske koji
su se, razbijeni po grupicama i pojedinano, kretali kroz selo, ne
znajui ni sami kuda e. Kada se prvi put to pre podne ula huka
moto-rizacije, neki od starijih seljaka zabrinuto zapita jednog
oficira koji se tu naao: Sluaj, brate, pa jesu li to Nemci dovde
doli?. Bavo da te nosi, nemoj da pravi paniku,-to su nai rekao je
oficir vrlo osorno, ko da je bio spreman za obra-un. Inae, samo dan
pre, ako bi neko pokuao da trai obja-njenje ili komentarie
situaciju, mogao je biti oglaen za peto-kolonaa i pijuna. U
redovima jugoslovenske vojske je vla-dalo teko raspoloenje i
demoralizacija, te su se u takvoj situaciji pravili nesmiljeni i
anarhini ispadi koji su esto nevine ljude kotali ivota.
Na etvrt sata pre upada Nemaca stie i sopstvenik kue sa svom
.opremom vojnika, jer je tu no i jutro uestvovao u bici. Ula sam i
ja za njegovom enom u sobu. Bio je neobino uzbuen i besan na takvo
rasulo jugoslovenske vojske, traio
13
-
je neto hrane i duvana. ena se poela, plaui, savijati oko
njega:
Sluaj, nemoj dalje ii, presvui to odelo, molim te ne-moj ii od
kue, poginue. Plakala je, imala je nekoliko sit-ne dece.
Ne, neu ostati. Daj mi hleba, i dem. . . Stavio je veliki hieb u
torbu, ljut i nervozan, i otiao.
Ne znam da li se ikada vratio. U dvoritu, neto pre nego to su
naili prvi Nemci, ne-
stalo je vojnika i nekih oficira. Ostala je grupa ena i neto
starijih seljaka.
Negde. oko podne u naoj neposrednoj blizini ula se tutnjava
motocikla. Ubrzo se pred kuom pojavila mala grupa Nemaca. Njihov
komandir se zaustavio pred kapijom. Nita nije govorio, samo nas je
pogledao sedei i dalje na motociklu. Izvadi mapu iz torbe koja mju
je bila obeena preko ramena; malo na je gledao pa onda povika:
POAREVAC. Verovatno je mislio na Mali Poarevac, koji se nalazi u
blizini Popovia.
Jedan od seljaka utei pokaza rukom prema Poarevcu. Proli su, a
za njima su se kretale druge grupe Nemaca.
Svi 'smo se utke, mahinalno, povukli dublje u dvorite. Nije se
uo nikakav glas izuzev pojedinanih uzdaha. Neke ene, iji su sinovi
ili mfuevi bili negde na frontu, u neizve-snosti ta je s njirnla,
sruile su se uza zid kue, pokrile lice akama i poele tiho da plau.
Niko nikoga nije ni pokuao da tei, svako je na svoj nain neto teko
doivljavao. Zavladala je mrtva tiina. Jer, ma ta da je ko rekao, to
ne bi bilo ono to je svaki od nas oseao i doivljavao u tom
trenutku.
Meni je izgledalo kao da nita ne mislim i ne oseam, a u stvari
sam se prenela u prolost, u. detinjstvo, u 1914. go-dinu. Seala sam
se tadanjih dogaaja tako jasno kao da je to bilo jue. Seala sam se
oca koji se, na pola sata pre nego to e ui okupator u nae mesto,
oprostio s naima grlei nas sve odreda i govorio majci: Eto,
Stamena, snai se nekako, naj-vanije je da uva decu, a ja, ja neznam
da li u se vratiti. Otiao je, mama nas je ostavila da spavamo,
ugasila svetio i, ne skidajui se, svalila se na krevet. Tako u
mraku svi smo oekivah da se neto desi. Ubrzo je neko snano zalupao
na prozor, mrmljajui neto na nemakom. Mama se digla, otvo-rila
vrata, a u kuu je upala grupa vaba sa uperenim revol-verima ti nas
traei, skrivene komite . . .
Ubrzo su se ljudi poeli razilaziti sa dvorita, svako je. hteo da
se nae u svojoj kui. I mi smo se okupili u kui Mome Markovia. U
meuvremenu se naa grupa poveala za neko-' liko drugarica koje u u
vreme bombardovanja Poarevca po-
14
-
begle iz kaznione i negde oko 11 12. aprila nale se u Po-poviu.
I Moma se vratio iz Leskovca, gde je bio po zadatku Pokrajinskog
komiteta. Dogovorili sm se da se i mi raziemo' i da ve sutra ujutro
krenemo za Beograd.
Veina je ostala tu i da spava. Moralo se spavati i na patosu,
jer nas je bila puna kua.
Sutradan nas je ekao naporan put. Meutim, koliko se seam, niko
te noi nije trenuo. Negde s veeri, im je pao prvi mrak, poela je
jaka pucnjava, kao da se u naoj nepo-srednoj blizini vodi estoka
borba; naizmenino su eksplodirale granate i puana municija, a nie
nas jedno selo kao da je-celo bilo u plamenu. Bile su to jake
eksplozije koje" su zatresle-itavu okolimu. Ne znajui ta se deava
bili sm uznemireni, premetali smo se iz jednog ofea u drugi,
gledali kroz prozor,. izlazili napolje, raspitivali se okolo da
bismo bar neto doznali, ali smo tek negde u zoru saznali ta se
dogaalo. Nemci su tu no, po svemu sudei namerno, radi zastraivanja
naroda ovoga kraja, a verovatn'o i revoltirani prethodnim napadom
jugo-slovenske vojske toga jutra, minirali vagone s m u n i c i j o
m na stanici Mala Ivanca i magatine s municijom u Ralji, koje je
povlaenju napustila jiugoslovenska vojska.
NEIZVESNOST U OKUPIRANOM BEOGRADU
Za Beograd smo krenuli 13. aprila. Veinu u grupi inile su
drugarice. Mislim da su od drugova bili s nama Vul Antifr i Momo
Markovi. S nama su pole i drugarice koje su pobegle iz poarevake
kaznione. Trebalo je da svaki poe u svoj kraj. Bilo ih je iz
Vojvodine, Bosne, Nia. Pole su s nama zato da bismo im pomogli da
se prebace do svojih mesta.
Na avalskom putu smo susretali motorizovane i tenkov-ske nemake
jedinice. Bilo je oevidno da1 su to delovi onih istih jedinica koje
su prethodnog dana prolazile ovim putem prema Beogradu. Zurile su
nekud!
Negde popodne stigli smo u Beograd. Hitali smo da se raziemo, da
svaki stigne na odreeno mesto, kako nas no ne bi zatekla na ulici.
Usput smo se dogovorili o nekim stvarima na kojima je trebalo ve
sutradan raditi. Razili smo se s tim da se neki od nas sastanu ve
rano ujutro. U stvari, ta no i sledeih nekoliko dana znaili su
neizvesnost za sve nas.
Ve na samom ulasku u grad oseali su se otri i okrutni postupci
okupatora. Radi zastraivanja ljudi pucalo se na sve-strane.
Negde s veeri prestalo je .kretanje po gradu. S
nekim-drugaricama zatekla sam se u umatovakoj ulici. Ne seam se
15
-
da li je ve bio uveden takozvani policijski as, ali ulice su u
to vreme bile opiustele. Dugo smo te noi sedele, prvo pored svea, a
posle u mraku. Stradai je bio neobino uznemiren, pio je i puio vie
nego obino. esto smo izlazili u dvorite. Seam se, no je bila
prohladna i tamna, pa nam je to omoguavalo da se kreemo i vie
zadravamo u dvoritu bez opasnosti da e nas neko iznenaditi. Kaem
bez opasnosti, a u stvari sama injenica da smo morali ostati u kui
u kojoj smo se zatekli predstavljala je klopku i najveu
neizvesnost.
Oslukivali smo. Kao da to nije bio na Beograd. Nije se uo
uobiajeni um koji je odavao ivot grada. Imao se uti-sak da je
opusteo. Okupator je gospodario gradom: iz daljine, sa svih strana,
ula se pucnjava, as pojedinano, as u rafa-lima; odjekivali su
koraci nemakih straa koje su se grupno kretale; odzvanjale su
pitaljke i povremena vika: Halt, halt!
Tako smo te noi, sve do zore, oslukivali kao da smo hteli da se
uverimo da li je to stvarnost.
im je uao u grad, okupator je zapoeo 'krvavi obraun sa graanima
Beograda. Otpoeo je, radi svog osiguranja, s hapenjem velikog broja
ljudi kao talaca, a mnoge su hvatah na dostavu petokolonaa i
pijiuna i odmah otpremah u ne-make logore.
Po merama koje su svakodnevno preduzimali osealo se da ih je
strah od otpora naroda, i to ne samo otpora koji je u najveoj meri
doao do izraaja 27. marta, ve i onog na koji su naili u prvim
susretima sa graanima Beograda. Okupatori su naili na onaj svuda
prisutni nemi otpor koji je ulivao ne-sigurnost i lomio njihovu
samouverenost. To se najbolje ose-alo po dnevnim naredbama i
plakatima kojima je itav grad -bio oblepljen. Pored zastraivanja i
pretnji, pozivali su i upo-zoravali graane na poslunost, opominjali
zbog osornog dra-nja prema vojsci nemakog Rajha zahtevali naklonost
i lju-bazno ponaanje. . .
Uveden je policijski as kojim je odmah s veeri bilo zabranjeno
kretanje. Svakodnevno, putem naredbi, plakata i radija, ponavljano
je: Ako se desi ma kakav akt sabotae pro-tiv jedinica Rajha, bie
preuzete mere odmazde. Svi koji prikrivaju orluje ili ma kakav
drugi materijal koji je uperen protiv Rajha, bie kanjeni po kratkom
postupku; svi Jevreji se moraju odreenog dana i sata javljati na
odreenom mestu itd. _
U takvim uslovima je za nau Partiju i rukovodstvo PK nastala
nova situacija u kojoj je trebalo snai se i prilagoditi. Znaajniju
okolnost je predstavljao raniji ilegalni rad, u kome se za desetinu
godina borbe sa okrutnim reimom stare Jugo-
16
-
s l a v i j e i opte borbe protiv faizma prekalilo stotine i
hiljade lanova Partije. Steeno -dragoceno iskustvo, naroito
rukovo-deeg kadra, znaajno je koristilo u preorijentaciji rada
Par-tije u novonastalim uslovima, a tome je doprinosilo i pove-r e
n j e i veliki uticaj koji je KP stekla u narodu.
Trenutno, okupacija je poremetila rad Partije i PK. Mnogi
drugovi i drugarice su se po dogovoru u rukovodstvu -nalazili van
Beograda. U potrazi za vojnom komandom i tenji da se ukljue iu
vojne jedinice radi odbrane zemlje, ninogi su se zatekli u raznim
krajevima zemlje, a.deo onih koji su ranije mobilisani dospeo je u
zarobljenitvo.
SKLANJANJE TAMPARIJE POKRAJINSKOG KOMITETA
Bombardovanje Beograda je poremetilo neke od naih planova,
naroito oko ilegalnih stanova, sklonita za tampa-riju i druge
materijale, koji su izranije s mnogo panje i napora pripremani za
rad Partije, a i za sluaj okupacije zemlje. Na kuu Branka
Maiksimovia, koja je posebno graena za smetaj i rad tamparije i
bila pri zavretku graenja, pala je bomba i dosta je otetila.
tampariju PK, koja se nalazila negde oko Cvetkove mehane, bih
smo prinueni da ve drugi dan po okupaciji pre-nesemo i privremeno,
zakopamo., Usled toga to nismo za njiu imali sklonite, postojala je
opasnost da propadne, a i da na-stradaju drugovi kod kojih se
nala.
Po pravilu konspiracije, tehnika je bila odvojena od
Pokrajinskog komiteta i za nju nisu znali svi lanovi PK ve samo oni
koji su morali po dunosti. U tehnici je radila odvo-jena grupa
lanova Partije koja je za to bila zaduena. Sveto-zar Vukmanovi,
koji je u to vreme rukovodio tehnikom PK, jo se nalazio u Crnoj
Gori. Usled toga mi smo morali da reavamo smetaj tamparije, iako
nismo imali dovoljan pre-gled postojeih mogunosti.
Prvo smo pokuali da je sakrijemo ili zakopamo u istom stanu gde
se nala, ali nam to nije (uspelo, pa smo je morali odmah izneti iz
kue. Isa Jovanovi i jo jedan drug, uz pomo nekakvih dvokolica,
prenel su je u Sumatovaku ulicu i iste noi privremeno smo je
zakopali u veernici koja se nala-zila u dvoritu kue gde sam
stanovala. Isa, Brana Pe-rovi i ja radili smo na tome cele noi.
Lepa je znala za to, ali smo uz velike napore morali svoj rad kriti
od Stradala. Pored izvesnog rizika, bilo je izvanredno naporno
kopati tvrdu ustajalu zemlju. Brana i ja smo naizmenino iznosile
zemlju, ulazile i Mazile sa puno opreznosti, da se ne bi primetilo
ni
2 U s t a n a k 1941. 17
-
slabo svetio od svee. Seam se kako je Isa i pored toga, sav
okupan u znoju, ipak zbijao i alu: Eh, Cano, gde mene nae? Zar,
bre, ovde da zaglavim?! E, drue Staljine, da nas ti vidi kako
kopamo sebi raku! Pa ta misli Cano, da nas ne bi ovde na licu mesta
pobili.
Stvarno, Isa je imao pravo. Jer, da smo posao odloili samo za
sledeu no, to nam se moglo desiti. Poto smo ujutro za-vrili posao i
zasuli pepelom mesto gde smo zakopah tampa-riju, da se nita rie
piimeti, razili smo se. Isa je istog dana po zaduenju otiao iu
Sarajevo, a ja, sasvim sluajno, nisam zanoila u Sumatovakoj. Tako,
kada sam sutradan ujiutro dola, gazda od stana, Stradai nije vie
bio tu. U noi je upala grupa gestapovaca i odvela ga.5 Da se to
desilo samo jednu no ranije, ko zna?
Ubrzo, nekoliko dana posle okupacije, poeli su u Beo-grad
pristizati mnogi nai drugovi i drugarice. Meu prvima je 17. aprila
doao po odluci Pohtbiroa CK KPJ i Bankovi iz Zagreba, gde je bio na
partijskom radu nekoliko meseci.
DIREKTIVE SA MAJSKOG SAVETOVANJA CK KPJ
Tih se dana radilo intenzivno na sreivanju Partije, par-tijskih
organizacija, OK i MK u Beogradu i na drugim podru-jima Srbije; na
uvrenju veza, prilagoavanju partijskih i skojevskih organizacija,
zadacima i novonastaloj situaciji itd.
Krajem aprila ili poetkom maja upuena su dva lana PK Srbije u
Zagreb na savetovanje CK Jugoslavije gde smo, pored ostalog, dobili
odreene direktive i zadatke za rad Par-tije u Srbiji.
Kao prvo PK je analizirao i pojedinano pretresao sve organe i
nacionalnosti i sva rukovodstva OK i MK i izvrio dopunu i raspored
kadrova u cilju jaanja partijskih i skojev-skih organizacija. U
aprilu i tokom, maja ve su mnogi drugovi i drugarice iz Beograda
bili upueni u okruge: neki su poli kao lanovi OK, neki kao
instruktori PK. U Ni je otila Lepa Stamenkovi, a kasnije Sveta
Mladenovi; u Poarevac Ceda Vasovi; u Sabac; Ivkovi; u Valjevo Mini;
u Zajear Brka itd. U neke okruge i mesta iao je i vei broj drugova.
Na osnovu opte linije, celoktupna aktivnost PK i partijskih
organizacija je usmerena na pripreme za ustanak: na toj liniji se
vrio raspored partijskih organizacija i rukovodeeg kadra. Radilo se
na prikupljanju oruja, eksploziva, sanitetskog ma-terijala itd. Ve
u maju su organizovani prvi sanitetski kur-sevi na kojima su se
obuavale uglavnom drugarice.
5 Kasnije smo saznali a se nalazi u nekom logoru u Nemakoj.
18
-
Pokrajinski komitet je u najveoj meri bio angaovan ovim
problemima. Celo vreme bili smo na okupu, izuzev poje-dinih lanova
koji su po zadatku odlazili u organizacije van Beograda. PK je
okupljao iri krug drugova koji su najee kao. instruktori PK
odlazili u partijske organizacije i sprovo-dili izvesne odluke. Na
taj nain se osiguravala vea mobilno-st rukovodstva.
Pored toga, naroita je panja bila posveena nainu odr-avanja veza
s partijskim rukovodstvima i organizacijama. U svrhu prenoenja
hitnih odluka, zadataka i materijala stvo-rena je iroka mrea
kiurira, uglavnom od nekompromitovanih i poverljivih drugova i
drugarica. Veze sa OK i MIC odravane su redovno, ali tih dana,
gotovo svaki dan, iz raznih okruga su dolazili sekretari; i. drugi
lanovi OK i PK na referisanje i do-govor o raznim problemima koji
su proizlazili iz nastale si-tuacije.
Pored toga, posebna briga je bila posveena jaanju
anti-faistikog- pokreta, odnosno Narodnog fronta koji je u sebe
ukljuivao najprogresivnije snage zemlje. Na toj su liniji odravane
veze sa izvesnim rukovodeim ljudima nekih gra-anskih partija, pa
sam i sama s nekim lanovima PK ila u nekoliko mahova na pregovore s
njima. Takve smo sastanke, jednom ih dvaput, odrali ispod same
Avale, mislim da je to bilo iu sanatorijumu ivkovia.
Bitno je, meutim, istai injenicu d a se N a r o d n i front u
osnovi i svestrano razvijao odozdo u narodu. Na terenu, kroz
odreene akcije, i do rata je u velikoj meri bilo ostvareno
jedinstvo progresivnih snaga, pa je u uslovima okupacije to jo i
vie dolo do izraaja.
Uspeh smo da 1. maj obeleimo i ovoga puta, luprkos tekim
uslovima. Za taj dan je tampan Proglas K KPJ. S obzirom na. to je
tamparija Pokrajinskog komiteta bila zakopana, ovaj proglas smo '
morali tampati na getetneru6. Izvlaili smo ga dve noi u stanu
Stanice Nacevi.7
Posle okupacije, gotovo sve do 22. jiuna, vladalo je neko
primirje u odnosu na progone i hapenje komunista. Bilo je oigledno
da je policijski aparat stare Jugoslavije u izvesnom smislu
razbijen, nesreen i verovatno u iekivanju. Tako smo se na izvestan
nain kretali slobodnije i itavu 'aktivnost mogli smo da razvijemo
bez nekih velikih smetnji. No i pored ovakvog stanja uvek smo bih
krajnje oprezni.
6 tamparija PK je iskopana u maju d preneta u stian druga 2ueka,
potanskog inovnika u Sumadijskoj 185, gde je ostala sve do provale
1943. godine. -
7 Stanica Nacevi, tekstilna radnica.
2 19
-
Ve u. maju, a naroito poetkom juna, poele su se pro-nositi vesti
i govoriti da se Nemaka sprema za napad na Sov-jetski. Savez. Po
nekim naim obavetenjima bilo je oigledno da se, nemake trupe
pregrlupisavaju i koncentriu prema sov-jetskoj granici. Sluajui
radio-vesti iz Moskve, imali smo utisak, da oni iskljuuju ovakvu
mogunost. I stvarno, sve do 22. juna oni su to oznaavali kao
provokaciju nekih sila. . , .Inae, mi smo svakog asa iekivah napad,
raciju na
Partiju. Iz tih je razloga bio preduzet niz mera predostronosti
kako bismo sauvali ljude u sluajiu takvog naleta Gestapoa i domae
policije, koja se u to vreme i samia reorganizovala i sreivala.
Dodue, masa rukovodeih kadrova Partije se jo izranije, do rata,
nalazila u ilegalnosti i pod tuim imenima. No sada se ovaj broj jo
u veoj meri proirio, i to ne samo u Beogradu, ve i na drugim
podrujima Srbije. U stvari, ako je ko bio malo kompromitovan
odranije ma na kojoj liniji aktiv-nosti protiv faizma, morao se
sakrivati. Pored toga, negde oko 22. juiia' Partija je bila
obavetena da se priprema racija na komuniste i druge progresivne
elemente, zbog ega je trebalo preduzeti jo ire mere ai sakrivanju
ljudi.
Na dan 22. juna, u samo jutro, uli smo da je Nemaka napala
Sovjetski Savez, a kao rezultat toga dole su do nas i prve vesti o
hapenju naih ljudi u Beogradu.8
: Ne seam se da li je bio zakazan sastanak PK, ali po uobiajenoj
praksi mi smo se sakupili u Sunaatovakoj ulici, te smo poeli da
razmatramo probleme u vezi s nastalim doga-ajima. Pre toga pola sam
na sastanak s nekim drugom, za-kazan kod kole Vojislava Ilia. Na
samom ulazu u dvorite sretoh se s Mrom.
Jesi li ula ta je novo, zna da su Nemci napali na Sovjetski
Savez? ree uzbueno.
Gledala sam ga i utala. A on, kao da je hteo da me uveri u
radosnu vest, poe me tresti za ramena. No, trgao se kad je primetio
da mi se suze kotrljaju niz lice i ostao kao ukopan:
Sta ti je, ta ti se desilo, Cano? Zao mi je sovjetskih ljudi,
posle Oktobra jo i ovo
rekoh. Nee to biti tako l ako . . . , Zaista, bilo je mnogo
ljudi koji siu se ovome iz sasvim
dobronamernih razloga radovali, raunajui na bri kraj fai-zma.
Trenutno je bilo raireno miljenje da e se rat vrlo brzo zavriti, da
sada treba svaki as iekivati sovjetske pado-brane.
PK je jo istog dana doneo odluku i preduzeo mere da se sklone
svi oni lanovi Partije i simpatizeri koji su dotle
8 Meu prvima je uhapen Vule Anti, bankarski inovnik, i stre-Ijan
u prvoj grupi 1941. godine.
20
-
iveli legalno ili polulegalno, a kojima je pretila opasnost da
budu pohvatani od Gestapoa. Naroito je upozoren rukovodei kadar u
okruzima i manjim mestima koji se jo kretao legalno ili
polulegalno. Pored toga to je tog dana u Beogradu gotovo itava
partijska organizacija bila mobilna (veze, obavetenja i dr.), istog
dana stu upueni kuriri s porukom PK i u unutra-njost.
Ova mera je bila od velikog znaaja, jer smo u prvom naletu
sauvali ljudstvo i partijski kadar. Neki drugovi, me-utim, uprkos
obavetenju da treba da'se sklanjaju, rauna-jui da nisu
kompromitovani, nisu se drali upozorenja i pali su ve 23. i 24.
juna. Mnogi od njih su i streljani kao prve rtve u masovnim
odmazdama okupatora.
Kako se vidi, hapenja sta. poela ve 22, 23. i 24. juna. Tih je
dana u Beogradu i na itavom podruju Srbije bila organi-zovana opta
hajka na komuniste, simpatizere i druge progre-sivne elemente.
Meutim, jo ranije, a pogotovu sada, mnogi rukovodei kadrovi
naroito u okruzima odmah su se povlaili u oblinja sela, odakle su
rukovodili radom i gde su se oi stvari zainjali prvi partizanski
odredi, prve akcije protiv okupatora. U isto vreme i u Beogradu je
otpoelo formiranje desetina.
Ve 23. juna je doneta odluka da se preduzmu odreenije mere za
oruanu borb. U vezi s tim je jo istog dana upuen deo lanova PK i
instruktora u okruge, kako bi direktno pre-neli odluke PK, a i na
lictu mesta preduzeli odgovarajue mere, imali uvid u situaciju i
sagledah probleme.
U meuvremenu, izmeu 22. juna i 4. jula, ubrzano se radilo na
formiranju partizanskih jedinica, desetina i odreda. Mnogi drugovi
i drugarice odlazili su na teren, gde su bili stvoreni punktovi.
Vrio se i raspored rukovodeeg kadra. U tom je vremenu neimenovan i
Glavni tab za Srbiju,9 koji je preuzeo izvestan deo posla na
razradi osnovnih smernica za poetak akcije, raspored snaga i
drugo.
Kada je 4. jula usledila odluka CK KPJ o oruanom ustanku, na
mnogim mestima ve su bile oformljene oruane grupe i desetine. Na
taj nain su ve za nekoliko dana posle odluke o oruanom ustanku
mogle uslediti organizovane akcije i u Beogradu i u . drugim
podrujima Srbije. .
U sprovoenju ovih odluka, okruni i mesni komiteti, kao i
partijske organizacije dobili su najira ovlaenja da sami,
8 Prvi pripremni sastanak Glavnog taba odran je pre 4. jula u
novom stanu dr Parente, kod Crvenog krsta. Koliko se seam, kasnije,
oko 67. jula, pre nego to su lanovi Glavnog taba preli na . teren,
odran je jo jedan sastanak. Na prvom sastanku bili siu: ujovi,
Filip Kljaji, Branko Krsmanovi i ja kao lan PK.
21
-
koristei se svim sredstvima i .mogunostima, organizuju,
izna-laze i odreuju objekte za napad i sabotau, izuzev iu
sluaje-vima gde je bila potrebna koordinacija.
Pod istim uslovima na teritoriji Beograda su delovale vojne
desetine, grupe koje su se nalazile pod neposrednim ru-kovodstvom
partijskih organizacija. O obliku i detaljima sabo-tae na svom uem
podruju odluivala je neposredno partijska organizacija koja se na
terenu koristila svim neposrednim mo-gunostima. U svim tim akcijama
bila je najire angaovana i omladina, mada je ona, pod rukovodstvom
Partije, imala i posebne zadatke.
Na taj nain akcije S!u u isto vreme poele na itavom podruju
Srbije, a po karakteru sabotaa i napada na pojedine objekte bile su
raznovrsne. U stvari, ilo se na ruenje svega to je sluilo
okupatoru.
Ovakav razvoj situacije bio je omoguen time to je Par-tija u
Srbiji bila usmeravana u tom pravcu i to je, prilikom donoenja
odluke o oruanom ustanku, ve bila duboko zala ti pripreme. Na taj
su nain partijska rukovodstva i partijske organizacije spremno
doekah odluku CK KPJ od 4. jula.
OSLOBOENJE MABKA
Tokom jula 1941. godine vrile su se pripreme za napad na
beogradsku radio-stanicu. Koliko sam razumela, trebalo ju je
eksplozivom razruiti. Tom akcijom rukovodio je Aleksandar Rankovi
Marko; mi iu PK znah smo da se na tome radi, ali pojedinosti oko
organizacije nisu nam bile poznate.. Satno, bili smo u iekivanju.
Seam se da smo nekoliko veeri oekivah da prestanu emisije
Radio-Beograda. No, kad god smo otvorili radio, emisije su se ule.
Zgledali smo se i pitali o emu se radi. Zato akcija nije uspela?
Traili smo opravdanja za to i nagaali. No, bili smo ipak uvereni da
e ta akcija najzad uspeti. Meutim, na nekoliko dana pre hapenja
Rankovi je izraavao neku sumnju: Neto mi je sumnjivo, neto nije u
redu, kao da neko namerno odugovlai . . ., govorio je.
Jedne veeri, posle Markovog sastanka sa ovekom iz grupe koja se
pripremala da izvri sabotau na radio-stanicu, Marko i uro Strugar
svratili su u stan u umatovakoj uhci. Bih su zabrinuti. Osetili su
da ih neko prati i pitali se da li je to bilo sltuajno ili je u
vezi s akcijom na radio-stanicu?
Za 12 asova 27. jula zakazan je u umatovakoj uhci sa-stanak
lanova Pokrajinskog komiteta koji su se nalazili u Beogradu. Ja sam
se zatekla u tom stanu, a neto pred podne naiao je i Mra (Milo
Matijevi).
22
-
Iznenada je doao uro Strugar. Videlo se da je uzne-miren. Odmah
me pozvao nasamo u drugu sobu.
Sluaj, Cano, ne znam ta je sa dragom Markom, ali ja mislim da je
on pao.
Zato ba misli da je pao? kaem Buri. Moda su se negde sklonih,
pomakli u neku drugu ulicu.
Ne, ne, ja sam sve obiao; ne, ne, ipak se neto desilo. Pomislila
sam da je Strugar, verovatno, imao razloga
za takvu sumnju, s obzirom da je odranije postojalo vie
ele-menata koji su ukazivali na takvu mogunost. No poto smo ve imah
zakazan sastanak za 12 asova, rekoh uri da ipak saekamo. Drug Marko
je taj sastanak zakazao, pa^ ako se nije nita desilo, on e svakako
doi ih e neto poruiti.
No, ta vam se to desilo sino? Da li vas je neko stvarno
pratio?
Ma, sino smo se jo kolebah i pretpostavljali razne mogunosti
jeste i nije, videla isi, a sada sam uveren da je sve to spleteno
oko druga Marka.
I uro je ispriao ta se desilo: . Ja sam biciklom poao prema
Painom brdu na sasta-
nak sa Mamiem, Pajiem i Metalcem. Kada isam se spustio Ulicom
prestolonaslednika Petra zapazim neka vea kola puna ljudi i meu
njima Radan Grujiia.10 Obratim veu panju i vidim zastajkuju, osvru
se i kreu polako prema Uhci Gria Milenka. Negde tu u blizini stali
su i izali iz kola. Odmah sam pomislio na druga Marka, znao sam da
se on kree u ovom kraju, jer sam ga poslednjih dana esto pratio.
Istog asa, dobro je to sam imao bicikl, poem da ga traim onim
ulicama gde bih ga po prilici mogao nai. Ubrzo ga sretnem u jednoj
ulici gde je bio poao na sastanak sa ovim drugom iz grupe koja je
imala da izvri sabotau na radio-stanicu. Rekoh mu ta sam zapazio i
da bi, po mom miljenju, trebalo da se odmah skloni iz ovog kraja.
Meutim, bio je uporan i odluio je da ode na sastanak, jer je mislio
da treba o svemu obave-stiti i oveka koji ga eka, poto se moglo
pretpostaviti da po-licija i njega trai. Dogovorili smo se ipak da
preduzmemo neke mere obezbeenja. Naime, poto je to bilo u blizini,
ja sam otiao po Pajia, Mamia i Metalca koji siu imah pri sebi
re-volvere, pa smo se dogovorih da Marko ide napred, a da ga mi za
svaM sluaj na pedesetak metara udaljenosti pratimo. Marko sada poe,
zaobilazno, preko nekih uliica, dvorita i bata, tako da smo se nali
tano preko puta mesta gde je imao zakazan sastanak. Tu spazismo
onoga oveka kako stoji pred jednim niskim drvetom. Marko ga iza
jednog zaklona tiho
10 Poznati agent specijalne policije.
23
-
pozove i rukom mu da znak da prie. Meutim, ovaj kao da se neto
nekao, osvrtao se. Kasnije mi je Marko rekao da mu je tada sinula
iu svesti sumnja da neto nije u redu sa ovim ovekom. No, ipak je on
ubrzo priao, Marko ga je uhvatio pod ruku i poli su dalje, dok smo
ih mi stalno pratili.
Dobro, pa da li je onaj ovek vas video? upitah, Mogao nas je
videti, priao je dalje uro. Marko se
od njega brzo rastao. A kad smo se ponovo nali, rekao mi je da
mu je izgledalo da se ovaj ustezao da prie, da je bio Uzne-miren,
okretao se kao da jo nekoga oekuje, pa i kad mu je rekao da se u
blizini nalaze agenti specijalne policije i da neto izgleda
sumnjivo, on je ostao sasvim miran.
Meni se moda samo to uinilo kazao mi je Marko, pa poto situacija
nije bila jasna, odloio sam s njim razgo-vor i zakazao za sutra u
10 asova. Rekao je da je dobro da i ja sutra doem da se upoznam s
njim, da ga zajedno ocenimo, a moda e to biti ionako potrebno.
Zna li ti neto o tome oveku, ko je on? upitah uru.
Ne znam, sino mi je Marko rekao da je siguran. Jedan odgovoran
drug ga je s njim povezao, jer postoji mo-gunost da preko njega
doemo do magacina s orujem. Ka-snije, poto je Marko utvrdio da je
on tehniar i da ima veze sa radio-stanicom, doao je na ideju da ga
iskoristi i za sabo-tau na radio-staniei.
Eto vidi, zakasnio sam na taj sastanak samo nekoliko minuta, i
ko zna ta se tamo zbilo! zabrinuto se vajkao uro.
Nakon ovoga bila mi je uverljivija njegova sumnja da je Marko
ipak uhapen.
Brzo ja dolo 12 asova, i prolo, a nama je svaki minut iekivanja
potvrivao da se ipak neto desilo.
Vratili smo se u sobu u kojoj je bio Mra, gde su u me-uvremenu
pristigle Vukica i Ljubirika Milosavljevi, i tiho nastavili
razgovor o tome ta da radimo. Krile smo t od Lepe.11 Nismo joj
mogli odmah rei svoje sumnje, jer ni sami nismo bih sigurni. Ali
ona je sama primetila da smo uznemireni i da se neto dogaa.
brzo, negde oko jedan pola dva, bilo je sve razja-njeno. Lazar
Kolievski, koji je u to vreme bio na proputo-vanju za Makedoniju i
stanovao negde ispod umatovake ulice, poslao je ceduljicu u kojoj
nam javlja da je video kako
11 Lepa Krul-Straal, vlasnik stana.
24
-
M a r k a vode gestapovci prema autu koji je negde bio skriven;
da je sav okrvavljen i izubijan tako da su ga gestapovci prosto
nosili.
Bilo nam je jasno ta se desilo. Mala poprena ulica pri zavretku
umatovake, gde je
Marko imao zakazan sastanak sa ovekom iz grupe, bila je
raskopana i s obejiu strana stajale su nabacane gomile zemlje i
kamenja. Kako sam kasnije saznala, kada je Marko bio ve pri kraju
ove ulice, zapazio je da ovek s kojim je imao sastanak daje nekome
znake, pruajui ruku prema njemu. Istovremeno grupa od sedam-osam
gestapovaca, koja se nalazila skrivena iza gomile zemlje, napala ga
je s lea, tako da mii je bila one-moguena upotreba revolvera koji
je imao pri sebi.
Sta da uradimo? pitali smo se. Spaemo ga rekoh, ali kako to mi u
tom momentu
ni samoj nije bilo jsno. No, ve to to smo rekli da emo ga spasti
izazvalo je meu nama ivost i drugo raspoloenje; kao da smo imali
neto jasno pred sobom, kao da smo ve neto reili. Niko od nas nije
mogao shvatiti da bismo mogli da ostanemo bez Marka; nismo mogli
pretpostaviti da njega ne bude meu nama. Otuda ta spontana nada i
nekakva unutra-nja sigurnost da ga moramo spasti.
Meutim da bismo mogli da neto preduzmemo morali smo, pre svega,
da saznamo gde se Rankovi sada nalazi, jer je to bio prvi uslov da
se napravi nekakav odreeni plan.za njegovo osloboenje.
Sad, kada razmiljam o tome, izgleda mi kao da nam je sve ilo
lako od ruke. Ve negde rano popodne dobili smo preko majke Vere
Lazovi pismo od Mitre Mitrovi i Vere Vrebalo iz bolnice u Vidinskoj
uhci (bolnica koja je pre rata sluila za politike zatvorenike) da
su Marka tamo doneli onesvee-nog.12 Javljali su u kojoj sobi lei i
da je najbolje izvriti napad izmeu 7 i 8 asova ujutru, jer se tada
menja straa. Kasnije smo o tome dobili jo jednu cedulju iste
sadrine.
Ova obavetenja omoguila su nam da bez daljeg razmi-ljanja i
nagaanja preduzmemo odreene konkretne mere.
Kako se vidi, za nepunih tri-etiri sata posle Rankovie-vog
hapenja mi smo imali sve osnovne podatke koji u nam omoguili da
odmah priemo dataljnijem organizovanju akcije.
12 Kasnije je objanjeno i kako se Rankovi naao u bolnici, i m su
'ga agenti odveli, otpoeli su isa sasluavanjem. Tom prilikom na
samom poetku sasluanja zadobio je -teak udarac'po glavi koji ga je
onesvestio. Zbog toga je tako onesveen prenet u bolnicu 'u
Vidin-skoj 'Ul ic i .
25
-
Odmah popodne zajedniki smo se dogovorili ta da pre-duzmemo.
Moralo se hitno raditi, s obzirom da smo bih ogra-nieni policijskim
asom. Tako smo to popodne u osnovnim -crtama napravili plan
akcije.
Trebalo je prvo formirati nekoliko grupa za napad na bolnicu.
Raunah smo na 4050 drugova koji bi uestvovali u ovoj akciji.
Tada-su u Beogradu postojale mnogobrojne i dobro orga-nizovane
desetine, tj. naoruane grupe koje su vrile razne akcije i sabotae.
Ovim grupama rukovodile su osnovne partij-ske organizacije, a u
mnogim sluajevima i rejonski komiteti, naroito kada je trebalo
koordinirati akcije ireg karaktera i gde je bilo potrebno vie
ljudi. Nekim akcijama su neposredno rukovodili i Mesni i
Pokrajinski komitet. U tom sluaju kori-stili su se drugovi iz ovih
grupa. Ove vojne desetine, kako smo ih esto nazivali, bile su vrlo
elastine i po brojlu nisu bile jednake negde je u njima bilo pet,
negde deset, pa i petnast drugova. U njih su bili ukljueni veinom
lanovi Partije.
Pored toga, one su se oslanjale na masu radnika i druge
sim-patizere, koristei se iroko uticajem Partije i otporom naroda
prema okupatoru koji je iz dana u dan rastao.13
Ba tokom jula imali smo formiranu jednu takvu grupu od
dvadesetak odabranih drugova. Naime, pripremana je bila akcija za
spasavanje Mate Vidakovia iz Opte dravne bol-nice.14 Bilo je
uinjeno nekoliko pokuaja da se Vidakovi oslo-bodi, ak je u nekoliko
mahova bilo zakazano i vremie za akciju. Postojali su povoljni
uslovi da se uspe, no, koliko se seam, najvea oteavajua okolnost za
izvrenje napada bila je Vida-kovieva pasivnost u odnosu na ono to
je on sam u ovakvim, situacijama mogao da (uini. Zbog toga ova
-akcija nije mogla da bude ostvarena.
Postojanje ove ve organizovane grupe bilo nam je od neocenjive
koristi za sprovoenje akcije spasavanja Marka, pa je ona meu prvima
uzeta u obzir kao celina. Ta grupa je raspolagala izvesnim
iskustvom, a imala je i neto vie oruja. Ostali uesnici akcije
odabirani su pojedinano. Da bi sigurnost bila potpuna, uglavnom su
svi oni bili lanovi Partije. Ue-
13 Iz ovih desetina zaeli su se i prvi partizanski odredi
Beograda , Posavski, Rosmajski. A ve u ovo vreme, krajem jula,
odlivale su se organizovane grupe u rame delove Srbije.
14 Maita Vidakovi, lan Partije od 19291930. godine, panski
"borac. Uhapen prilikom spra vijanja eksploziva, pri emu se desila
eksplozija koja je razmela deo kue, a njemu su bile odnesene .obe
ake i zbog toga je prenesen u Optu dravnu bolnicu. Ovo se desilo u
Dra-gaevskoj ulici br. 17 i to usred dana. Mata je streljan negde u
avgustu aia Skeli.
26
-
stvovalo je i nekoliko lanova rejonskih komiteta. Odreeno je da
se ukljui i Gruba,13 koji je bio tek kooptiran u Mesni komitet, a
nije bio kompromitovan. Gruba je imao da bude na elu grupe koja je
bila predviena da ue direktno u bol-nicu:
Dodue, toga dana jo nismo vrili raspored grupa; osta-vili smo to
za sutradan, dok dobijemo plan i raspored bolnice. Zato smo za
sutradan, u ponedeljak, u 6 asova popodne, za-kazali sastanak sa
rukovodiocima grupa i grupom koja je imala zadatak da ue u samu
bolnicu. U meuvremenu je trebalo prikupiti ljude i oruje. Ovaj
zadatak uzeli su na sebe Mra i Vukica. Oni su odmah i otili sa
sastanka, jer nije bilo mnogo vremena.
Ja sam se odmah nala sa dr Nenadom Parentom u nje-govom stanu u
Sazonovoj uhci (nedaleko od Sumatovake), izloila mu itav sluaj i
stavila u zadatak da nam do sutra ujutro napravi raspored
prostorija u bolnici, ispita okolinu bol-nice i kako se moe doi do
sobe u kojoj je Marko leao.
Kada smo zavrili osnovno oko pripremanja ove akcije i kada smo
uro i ja ostali sami u stanu u umatovakoj ulici, poeli smo iz
predostronosti da razmatramo okolnosti pod ko-jima je moglo doi do
provale, i mogunosti da se provala pro-iri, i kojom bi linijom to
moglo ii. uro nije znao mnogo, ali ranija sumnja da smo pod
prismotrom ukazivala je na potrebu krajnje opreznosti. Nije
iskljueno da su nam agenti bili na tra-gu. Zbog toga smo se
saglasili da bi stan u umatovakoj trebalo napustiti, i to
odmah.
Zakazali smo da se ujoitru naemo u stanu doktora Pa-rente radi
daljih priprema. Ja 'sam, meutim, ostala (u stanu gotovo do
policijskog asa da bih sve raistila. Lepa mi je u tome pomagala.
Sve stvari Pokrajinskog komiteta ostavili smo u stvari u istom
stanu, samo smo ih sakrili. Radilo se o pisaoj maini,16 desetak
Lenjinovih knjiga i drugom sitnom materi-jalu. Tada sam rekla Lepi
da je Marko uhapen, da postoji mogunost da su ga pratili i da
moramo napustiti stan. Dogo-vorili smo se kaiko da se ona dri ako
neko doe, kao i o drugim pojedinostima.
No poto sam ovde, pre ove odluke o naputanju stana, bila
zakazala sastanak sa Ljubinkom i ilom Stepanoviem (ru-kovodilac
tehnike Pokrajinskog komiteta) koji siu imali da do-nesu revolvere
i bombe, to sam zadrala klju od sporednih
15 Giiuba Duan iz Beoina Knin, krajem avgusta uhapen u Beogradu
d< kasnije streljao.
16 Letak; naen prilikom hapenja Rankovia kucan je na ovoj
maiini.
27
-
vrata kue i rekla Lepi da u verovatno sutra oko 5 sati po-podne
navratiti kod nje. Ugovorili smo da ona sa strane podigne zavesu od
kuhinjskog prozora koji se sa ulice mogao videti, to je trebalo da
znai da je sve u redu.
Prilikom polaska zapazim dve knjige koje nisu bile sklo-njene:
Kratak kurs istorije VKPB i Na zapadu nita novo od Remarka.
Predadoh Lepi da ih skloni i poto je upozorih da pogleda da nije jo
neto ostalo, odoh iz stana na nekoliko mi-nuta pre policijskog
asa.
Pola sam nedaleko odatle prema Crvenom krstu, u Uhcu Vele
Nigrinove, kod Bose orevi. Preko Bose je Pokrajinski komitet
odravao vezu sa Jankom Jankoviem,17 koji nam je ve u to vreme preko
nje davao dragocena obavetenja, obrasce prijava i legitimacije. Iz
tih razloga smo ovu kuu drali po-strani za druge stvari.
Bosa se malo iznenadila kad je videla da tako kasno do-lazim,
jer joj je bilo jasno da u tu morati da prenoim.
Posle svega to se toga dana desilo mogla sam sad. mirno 0 svemiu
da razmiljam, a i o onome to sutradan treba da svr-im. Gutala sam.
Bosa je primetila da sam neraspoloena, da se neto desilo, pa sam
joj uvee i rekla da je toga dana Ran-kovi uhapen.
Sutradan smo od ranog jutra svi bili u pokretu. Poto je akcija
predviena za utorak u 7 asova ujutro, to je u tom jed-nom danu
trebalo izvriti sve pripreme.
S obzirom da smo imali samo jedan dan pred sobom a policijski as
je poinjao negde oko 20 asova, tako da se posle toga nije "nikako
smelo kretati ulicama morao je, takorei, ceo beogradski aktiv da
bude u pokretu: ceo Mesni komitet, delovi rejonskih komiteita i
drugi. Bilo je potrebno sastaviti desetine odnosno grupe, sabrati
oruje, pronai sigurnog o-fera i automobil, sanitetski mlaterijal i
lekara, kao i stan u kome bi mogli da se prihvate ranjeni drugovi
ukoliko ih bude, itd.
Sve se to radilo uz punu predostronost. Zbog toga je samo jedan
deo uesnika znao o kome se drugu radi.
Treba imati u vidu da Gestapo nije znao koga je uhvatio.13 Po
onome to slu gestapovci nali kod Marka prilikom hapenja (Proglas CK
KPJ i letak MK pripremljen za tampu, revolver 1 notes sa raznim
zabelekama), mogli su da cene da se radi o nekom rukovodiocu, ali
oigledno nisu mogli ni da pretpostave
17 Janko Jankovi, ef arhive specijalne policije, provaljen 1943.
i streljan.
18 Po svemu, specijalna policija je 'imala zadatak da to izvri,
ali poto nije prethodnog dana uspela, izgleda da ju je Gestapa
odstranio i sam preuzeo stvar provale kao i istrage.
28
-
da se radi o sekretaru Pokrajinskog komiteta i lanu Politbiroa
CK, jer je Marko imao legitimaciju na tue une, na ime Mom-ila
Periia, inovnika.19
Ve toga jutra, u ponedeljak, imala sam u tani pare hartije iz
notesa na kome je bio skiciran raspored prostorija bolnice u
Vidinskoj ulici.
Na osnovu skice, zajedno sa Nenadom Parentom i urom, razradili
smo u osnovnim crtama raspored grupa i imali tanu zamisao kako
akcija treba da tee. Ostalo je da jo jedanput sve to proverimo sia
rukovodiocima desetina, a naroito sa dru-govima koji su imali
najtei zadatak: da dou do sobe u kojoj se nalazio Rankovi. Kao to
sam rekla, sa ovom grupom bio je zakazan sastanak za 18 asova istog
dana. U razradi plana pomoglo nam je i to to sam i sama znala
raspored prostorija bolnice, poto sam 1930. godine provela u njoj
mesec dana kao zatvorenik.
Tog prepodneva Milada Rajter nam je predala i poruku od druga
Tita, koja je, koliko se seam, glasila: Odmah spasite druga Marka.
To ste ve trebah da uinite. Ovo odmah i ve ste trebali, duboko mi
se urezalo u seanje. To je onda bilo pomalo i neobino za nas, jer
smo bili navikli da zadatke pri-mamo uz izvesna obrazloenja. Zbog
toga me je ova kratka naredba trecnula, a mislim i druge. ini mi se
da sam tek tada shvatila znaaj i smisao nae oruane borbe, i da rad
KP i po formi i po sadraju dobija drugi karakter. Uviajui svu
ozbilj-nost sluaja i nae odgovornosti, mi smo se iznova preshavali:
da li.smo akciju mogh izvesti danas umesto sutra? Ah poto je sve
bilo u toku, nije se moglo nita izmeniti.
Ova poruka nas je jo vie uvrstila u onom to smo ve zapoeli, a
mislim da je tumnogome doprinela tome da smo su-tradan, bez i
najmanjeg kolebanja, odluno pristupili izvra-vanju zadatka.
Popodne, meutim, desila se jedna nepredviena stvar koja je mogla
da nam otea izvrenje akcije.
Oko 5 asova pola sam u Sumatovaku ulicu na ranije zakazani
sastanak sa Ljubinkom i iletom. Tom prilikom je trebalo da od njih
preuzmem nekoliko revolvera i bombi i da ih u 18 asova predam
rukovodiocima grupa s kojima sam imala sastanak u jednoj poprenoj
ulici na krajsu Sumatovake ulice, u stanu nekog radnika.
Pre nego to sam ula u Lepinu kuu pogledala sam na prozor gde je
trebalo da se vidi ugovoreni znak. Bilo je sve u
i0 Momilo Perdi, iz Lazarevea, optinski inovnik nije bilo f
ik-tivno Ime, on je stvarno postojao i stanovao je u Ulici Prote
Mteje br. 2 u Beogradu. . . .
29
-
redu. Onako umorna, kako sam ula u kuu, skinula sam san-dale i
pola prema otomanu da se malo odmorim pre nego to drugovi stignu.
Ti ipak deuraj, da neko ne naie upozorih Lepu. Ali tek to sam to
izgovorila zau se motor i naglo ko-enje kola pred naom kapijom.
Pogledamo kroz prozor prema ulazu i vidim jednog, pa zatim drugog
gestapovca kako sa upe-renim revolverima idu prema kui.
Skoila sam. Nisam imala vremena ni da navuem san-dale, nego sam
ih. zgrabila zajedno, sa tanom i pooh prema sporednom izlazu koji
je u tom momentu bio zakljuan. Imala sam toliko vremena da kaem
Lepi: Ja idem, jer je ona od-mah pola prema glavnom ulazu kue da ih
doeka. Izvadila sam klju iz tane i poela da ga uvlaim u vrata, ali
zbog uzbuenosti nisam mogla odmah da pogodim kljuaoniclu, tako da
mi se klju naprazno okretao u bravi. Zauzeta ovim, nisam ni
primetila da je gestapovac stajao ispred vrata. Ispalo je tako da
sam vrata otkljuavala radi. njega. Zato spustih sandale da mi se ne
bi nale u ruci i uspem nekako smireno i ljubazno da otvorim vrata.
Sve je to prolo u jednom trenu, ah kada sam se okrenula, preda mnom
se naao i drugi gestapovac. U riukama su imali revolvere i to
parabelume, koji su mi izgledah kao mainke, moda i zato to sam ja u
taiii imala mali revolver kalibra 6,35 sa kojim nisam znala ta u,
jer mi nije palo na-pamet da ga upotrebim. Ako bi ga sad nali kod
mene, to bi moglo samo da mi otea situaciju.
U kui smo bile samo ja i Lepa i njena estogodinja de-vo j ia
Beba, koja se tada zatekla u dvoritu. Lepa je" na sebi imala
svilenu arenu kunu haljinu po kojoj su bile prosute nekakve ptice.
Znam da sam imala utisak da ih je tom halji-nom fascinirala; osealo
se da su bili veoma iznenaeni nje-nim izgledom.
Bacili su pogled po sobi u kojoj su se prvo zadrali Jedan od
njih je, sa uperenim revolverom prema nama, neto otro govorio. Lepa
se zagleda u mene kao da se to samo na mene odnosilo i prevede mi
sa nemakog: Ako pokuate da pobeg-nete, biete ubijeni.
Zatim su nas legitimisali; utvrdili ko je sopstvenik stana i dr.
Mada je moja legitimacija glasila na tue ime, nisam se mogla nadati
da u se izvui, pogotovu to sam raunala da su doli tragom neke
provale.
Trenutno sam mislila da nemam izlaza. Ali se u meni sve opiralo
takvoj pomisli.
ini mi se da je instinkt za ivotom velika unutranja snaga koja u
tekim i gotovo bezizlaznim situacijama donosi oveku mo da iskoristi
krajnje napore i da ini ono to je inae
30
-
u normalnom ivotu nemogue. Intenzivno, kako se samo vt takvoj
situaciji moe, poela sam praviti kombinacije kako da se izvuem.
Raunala sam da je bolje da pri bekstvu i poginem, nego da budem
uhapena.
Misao o bekstvu je ovladala. U jednom momentu, jo dok smo bih u
prvoj sobi, uspela sam da kaem Lepi: Ja moram, i i . . . Moram
pokuati . . . Tvoj poloaj bie povoljniji.. .
Imala sam utisak da me je odmah razumela. Jer, ona je' agente
sve vie opsedala, nastojei da mene to vie ostavi, po strani.
Letimino su pregledah prvu sobu i poli prema drugoj, spavaoj
sobi. Laknulo mi je, jer se veina skrivenog materi-jala nalazila u
kabinetu, tj. u prvoj sobi.
Odmah se moglo zapaziti da pretres vre povrno. Koliko sam mogla
razumeti, interesovali su se za skrivene namirnice, koje su se
nalazile u podrumu i na tavanu. Ali, naroito inte-res ovan je
pokazivali su za kuicu u dvoritu.
Sve vie sam bila u nedoumici. Bila sam jo uverena da. su ovamo
doli radi nas, jer kako bi inae mogla da se desi. takva sluajnost
da ba toga dana dou.
U sledeoj sobi nali su u jednom ormanu zlatnike; ha-lapljivo su
ih prikupili, ini me se da ih je Lepa namerno po-kazala. Dobro je
to delovalo; izgledalo je da su posle toga iuma-njili svu
opreznost, naroito u odnosu na mene. Tada mi se-ukazala vea
mogunost da iz prve sobe iskoilm kroz prozor. Samo, nije mi bila
jasna situacija u dvoritu i oko kue; moda je kua opkoljena. Radi
toga sam-, bar trenutno, odloila ovaj pokuaj.
Brzo su, kao to sam rekla, i povrno pretresah; pourili, su se u
dvorite ka kuici.
' Pitala sam se stalno o emu se radi. Znali smo da sada u kuici
nema nita to bi nas izlagalo opasnosti. Dodue p re nekoliko meseci,
jo u aprilu, u njoj se nalazila zakopana tam-parija, ali ona je
odavno odnesena. Poela sam verovati da su. ipak doli zbog neeg
drugog.20
20 Sutradan sam saznala- da povod dolaska Gestapoa nije bio
nepo-sredno vezan sa Markovim hapenjem. Radilo se, naime, o ovome:
One-dve knjige Istorija VKPB i Na Zapadu nita novo Lepa je bila
sakrila, zapravo nemamo -ubacila u jedno udiubljenje iznad vrata od
kupatila. Sutradan je pozvala jednog mladia da joj neto popravi u:
kupaitilu.' (To je bio sin jednog eha, inae njihovog kuma, koji je
obra-ivao batu u krugu istog dvorita). Tom priliko-m ion je naao te
dve-knjige. U dogovoru sa svojim ocem. zavili su te knjige u Novo.
vreme i zakopali iza male kuice. A isto pre podne prijavili su
Gestapou, kao da su oni videli jue, u nedelj-u, da je Lep.a
salarila n e k e komunistike knjige iza kuice, da dolaze sumnjivi
ljudi i: dr. Ali kada sui Nemci na.
31
-
Kada smo izlazili iz kue, uspelo mi je da spustim, odno-sno
ispravim, zavesu koja je sada, ovako postavljena, ukazivala
drugovima na opasnost. Meutim, kola i nekoliko gestapovaca koji su
stajali pred kapijom bili su im najbolji znak da se ne moe unutra.
.
Odmah, sam zapazila da je, zajedno sa oferom, bilo svega pet
.Nemaca. Sada mi je bila jasnija, situacija i povoljnija mo-gunost
za bekstvo, jer oko kue i dvorita, osim njih koji su stajali" na
kapiji, nije bilo nikoga.
Vrteli su se jedno vreme oko kuice, pa su najzad iz nje izneli
dva-tri kofera sa nekakvom zastarelom hartijom, aktima. Oba agenta
nagli su se nad kofere i poeli da riju po njima. Pomislih, sad je
najbolji momenat da pokuam bekstvo. I tako poem sa donje strane kue
prema ugllu. Dok sam bila na do-maku njihovih pogleda, ila sam
sasvim polako kao da neto trazim. Meutim, kad sam se nala nekoliko
koraka do ugla kue, primetili su me i obojica u isti mah uperili
prema meni revolvere. Pucaemo vikali su. Vratih se hladnokrvno
natrag i zamolim Lepu da im kae kako mi se devojioa uplaila, da ne
znam gde je i da je traim. Beba, koju sam sada prisvojila, stvarno
se nalazila prema ogradi drugog dvorita, u kom pravcu sam
nameravala da pobegnem.
Kao da siu poverovah, u jedan glas'su odgovorili: Ja! To je ve
bio znak poputanja.
Sada sam slobodnije pola prema drugom uglu s lica kue. Pozivajui
malu, ila sam sve dublje prema ogradi gde je po-stojao zaklon od
niskih, gustih batenskih bunova taman toliko da sam mogla da
izmaknem pogledima Nemaca koji su stajali pokraj kapije, okrenuti
prema dvoritu. Kada sam se nala blizu ograde, zaletim se i preskoim
u drugo dvorite. Jo uvek po-lako, zapravo laganim hodom, pola sam
na ulicu i ula u prvo dvorite. Tek sam tada naglo poela da trim
prema Painom brdu i za nekoliko minuta nala sam se u Uhci Vojislava
Dia.
Da ne bih na sebe obraala panju prolaznika, usporila sam hod.
Osvrnula sam se oko sebe nije bilo niega to bi mi bilo sumnjivo.
Tek me sada obuzelo uzbuenje od svega to se desilo. Nisam mogla
poverovati da sam se tako lako izvukla, da sam sada opet
slobodna.
Pribliavalo se vreme, 18 asova, da poem prema mestu gde je bio
zakazan sastanak. Tamo sam zatekla vei broj dru-gova koji su neto
ranije stigli, meu njima i Mru. Njemu sam ispriala ta se desilo i
predloila da iu vezi s tim odmah predu-
kraju svega: otkopali knjige i zapazili da su one uvijene u
novine na kojima je bio datum od poneeljka, umesto Lepe, bio je
uhapen njen kum.
32
-
z m e m o neke mere predostronosti. Morali smo da spreimo
hapenje drugih, jer je postojala mogunost da u meuvremenu neko od
naih naleti u umatovaku. Pogotovu nismo znali ta je sa iletom
Stepanoviem i Ljubinkom koji su imali da u 17 asova tamo navrate s
orujem.
Dogovorili smo se prvo da organizujemo blokadu kue. Za ovo smo
angaovali elu porodiclu Parentinih: sestre, Slavku, ak i staru, jer
one su znale veinu naih drugova.
Zatim smo u umatovakoj poslali tri naoruana druga da makar i po
cenu napada spree Lepino hapenje.
Meutim, drugovi su se ubrzo vratili sa veu da pred kuom nema
kola i nikakvih drugih znakova, koji bi govorili-da se Nemci jo
tamo nalaze.21 Obradovala sam se to se tako zavrilo, jer sam odmah
uvidea da je naa zamisao o inter-venciji u. sluaju Lepinog hapenja
bila nesmotrena. To je moglo da nam otea i onemogui akciju za
osloboenje Ran-kovia.
U meuvremenu su pristigli i ostali drugovi. Na okupu nas je bilo
17. U iekivanju zadatka, meu drugovima je za-vladala ivost i
neobino raspoloenje.
U to vreme ve e bio razbuktao ustanak u Srbiji. Parti-zanski
pokret se sve vie irio. Posavski i Kosmajski odred dopirali su sa
svojim akcijama do Umke, ukarice, Ralje i Topidera.22 Ve u toku
jula svakodnevno su se u partizane odlivale grupe iz beogradskih
desetina. Kod velikog broja dru-gova i drugarica vladala je tenja
da to pre odu u odred. Otuda radost kod ovih drugova, to se mnogim
od njih, moda prvi
21 Toga dana Lepa nije uhapena. Gestapovci su poverovali da su
joj one knjige bile zlonamerno podmetnute od njenog kuma. Mojim
odlaskom ka!o da nisu bili iznenaeni; ona im je rekla, verovatno,
da sam se' uplaila. Zadovoljili su se time to su raunali da
raspolau podacima o meni sa lane legitimacije. Meutim, kada je
Lepinog kuma Gestapo predalo na dalji postupak specijalnoj
policiji, ova je odmah videla o emu se radi. Tako je Lepa sutradan
bila uhapena.
22 Iz naredbe komande grada Beograda iz ovih dana vrlo dobro se
osea koliko je pokret u okolini Beograda bivao sve snaniji..
Naredba komande Beograda: Poto je planski rad na podizanju
glavnog grada Beograda, koji je obeavao toliko -uspeha. ometan
zlo-inakim i neiskazano bezumnim elementima, pojavljuje se potreba
da se, radi olakanja rada organa bezbednosti, ponovo zavede neka
vrsta opsadnog stanja, koje je ranije u optem interesu bilo
ublae