SVEUČILIŠTE U SPLITU FILOZOFSKI FAKULTET SMJER: Povijest umjetnosti & Talijanski jezik i književnost Urbanizam grčkog Traguriona ( Odabrana poglavlja antičke umjetnosti ) Mentor: Studentica: Prof. dr. Jasna Jeličić - Radonić Maja Kakić
SVEUČILIŠTE U SPLITU
FILOZOFSKI FAKULTET
SMJER: Povijest umjetnosti & Talijanski jezik i književnost
Urbanizam grčkog Traguriona
( Odabrana poglavlja antičke umjetnosti )
Mentor: Studentica:
Prof. dr. Jasna Jeličić - Radonić Maja Kakić
Split, 18.01.2011.
SADRŽAJ:
1. Povijesni uvod 3
2. Urbanizam antičkog Trogira 4
2.1 Prethistorija 4
2.2 Antika 5
2.3 Kasna Antika 11
3. ZAKLJUČAK 12
4. LITERATURA 13
2
1. POVIJESNI UVOD
Tragurion, danas Trogir, kao naselje utemeljili su grčki kolonisti, trgovci matične Isse
(Visa) tijekom III. st. pr. Kr., premda je život na otočiću, na kojemu se naseobina
smjestila, kako su pokazala arheološka istraživanja, započeo već u dalekoj prapovijesti.
Kasnije, u sklopu Rimskoga Carstva, Tragurium, rimski oppidum, isticao se kvalitetnim
mramorom. U to doba život se nije odvijao samo u gradu već i u polju, u rustičnim
vilama. Nedaleko od grada, oko brda Bijaći u naselju Siculi, u prvoj polovici I. st. car
Claudije naselio je svoje islužene veterane. Grad spominju već antički, te kasniji putnici-
pisci, geografi, kartografi i kroničari: Plinije, Strabon, Ptolomej i Peuntinger, a potom
bizantski car i pisac Porfirogenet.
Početak urbanog razvoja Trogira pripisuje se razdoblju poslije 219. G. pr. Kr., nakon
drugog ilirskog rata, kada Issa osniva svoje filijativne kolonije, zapravo emporija na obali
prostranog Manijskog zaljeva – Tragurion, predrimski Siculi, Salonu i Epetion. Tragurion
je kao luka služio za prodor u kopneni dio Dalmacije odnosno za razmjenu s ilirskim
stanovništvom u unutrašnjosti.
Sl. br. 1 – pogled iz zraka na grad Trogir s naznačenim antičkim dijelom grada
3
2. URBANIZAM ANTIČKOG TROGIRA
2.1Prethistorija
Elipsoidni oblik povijesne jezgre, svojstveno inače utvrđenim ilirskim naseljima na
uzvišenju, zacrtan je, pretpostavlja se, već u razdoblju prethistorije. Konfiguraciju
naselja odredio je valjda sam sprud ( otočić ili možda nekoć tek komada zemlje ) što su
ga oblikovale morske struje u tjesnacu između kopna i otoka Čiova. Također se
pretpostavlja da je obodni smještaj trga zadan već u prethistorijsko doba1, jer su takva
rješenja pronađena i kod drugih gradova s predantičkim fazama u Dalmaciji . Do danas
imamo sačuvane ostatke kuća sagrađenih u suhozidu. Većina tih zidova danas se nalazi
ispod razine mora jer se nalaze na terenu koji ponire. No ipak, dijelovi nekih su danas
konzervirani i vidljivi u gradskome lapidariju Muzeja grada Trogira.
sl. br. 2 – prikaz grada Trogira prema Peuntingeru
1 BABIĆ, I. , Monografija grada Trogira, Trogir:, 2005
4
2.2Antika
Ilirsko naselje koje se na ovom području nalazio i prije dolaska grka, svoje urbano naličje
zadobiva tek grčkom kolonizacijom s kraja III. i početka II. st. pr. n. e. Iz tog razdoblja
potječu elementi pravilne pravokutne ulične mreže. Glavna ulica u smjeru sjever – jug,
poznata kao cardo , razdvaja povijesnu jezgru na dva dijela. Profesor Ivo Babić čak
pretpostavlja da se možda izvorno radilo o podijeli na dvije funkcije: sakralne i
reprezentativne na istočnoj strani te one profane na zapadnoj strani. Također,
pronađeni žrtvenik božici Heri, upućuje na postojanje hrama iz tog razdoblja na položaju
današnje srednjovjekovne katedrale.2 Zapadno od uzdužne ulice grad je i danas
podijeljen na izdužene blokove, sklopove stambenih zgrada. Prema tome i do danas
kontinuiraju elementi antičko – rimske prostorne razdiobe.
Zidovi koji su otkriveni iz razdoblja II. st. pr. n. e. sačuvani su također u gradskom
lapidariju te se uklapaju sa svojim usmjerenjima u uličnu mrežu s blokovima izduženim
u pravcu sjever – jug.
Na sjevernom i južnom završetku (početku) poprečne ulice nalazili su se glavni ulazi u
antički grad, a vjerojatno već i ranije u prethistorijsko, ilirsko naselje. Južna vrata bila su
na mjestu zvonika samostanske crkve sv. Nikole. Nasuprot današnjeg poštarskom uredu,
nad temeljima izvrsno sačuvane srednjovjekovne kuće, još se vidi bunjasto antičko ziđe,
a iskapanje temelja očituju da se tu, pod tom srednjovjekovnom zgradom, nalazilo
utvrđenje uz sjeverna gradska vrata prema kopnu.
Antički je grad bio mjestimice nešto uži od srednjovjekovnog, tj. od današnje povijesne
jezgre. Zidine na sjevernoj i južnoj strani su bile s unutrašnje strane linije onih
srednjovjekovnih; na jugoistočnoj strani, međutim, djelomično se poklapa linija antičkih
i srednjovjekovnih bedema. Zapadne granice antičkog grada, međutim, čini se, bile su
identične s onima u srednjem vijeku.
2 BABIĆ, I. , Monografija grada Trogira, Trogir:, 2005
5
Ulice antičkog grada su bile šire od ovih današnjih, srednjovjekovnih. Nađeni su
mjestimice i tragovi pločnika, a nalazi poput širokih baza stupova ukazuju da u rimsko
doba su postojali i monumentalnija zdanja.
U antičko doba pokapalo se i na samom otočiću, uz zidine. Na to upućuje, među ostalim, i
raspored nadgrobnih spomenika ugrađenih u zgrade koje su uglavnom raspoređene uz
rubni pojas grada. Glavne nekropole su se međutim nalazile na kopnu. Osovina glavne
poprječne ulice, gdje se ranije pružao most (linija današnjeg mosta pomaknuta je prema
zapadu), nastavlja se na put što se jednim krakom račvao na zapad, prema Skardoni
(današnji Skradin), a drugi pak na istok prema Saloni (danas Solin). Na kopnu, pred
gradom gdje su se razdvajali putovi, donedavno je bio glavni izvor vode za Trogir, bunar
zvan Dobrić (dakle, u značenju dobra voda). Upravo taj bunar, na raskrižju putova u
obliku slova Y, zajedno sa spletom pravaca što vode u Trogir, bili su osnova cjelokupne
naseobinske matrice od prethistorije naovamo. Tu se na Dobriću, uz prilazne putove,
nalazi i glavna nekropola antičkog Traguriuma.
Grčka kolonizacija, kao i ona rimska, zasnivala se ne samo na raspodjeli prostora unutar
naselja već i pripadajućeg polja koje je temelj života3. Još i danas se u polju razabire
pravilna mreža, prepoznatljiva u pravcima puteljaka, u obrisima međa, u rasporedu
zemljišnih parcela. Glavna uzdužna komunikacija polja (decumanus) zvana Rimski put i
danas je prohodna. Prostorna organizacija polja, izgleda, bila je u vezi s organizacijom
života u gradu; naime, spomenuti zapadni zid povijesne jezgre (linija koja dijeli grad od
srednjevjekovnog predgrađa Pasike) okomito je na uzdužnoj liniji u polju, odnosno u
potpunosti je paralelna sa svim poprečnim pravcima u polju.
U polju su se dizala i poneka svetišta; ono posvećeno Magni Mater, na primjer, nalazilo
se u blizini groblja naselja Seget. Uz putove podizala su se i gospodarsko-ladanjska
zdanja rimskih kolonista,tzv. villae rusticae.
3 BABIĆ, I. , Monografija grada Trogira, Trogir:, 2005
6
Jedini sačuvani i pronađen grčki natpis u Trogiru uzidan je u 14. St. U benediktinskom
samostanu ( Sv. Nikola ), a spominje vrhovnog svećenika hieromnamona, te logiste
grammateusa koji su kao magistrati matične Isse upravljali i filijativnim kopnenim
kolonijama budući da su bili u istoj državnoj zajednici. Kako je natpis ugrađen u
neposrednoj blizini južnih antičkih vrata, nad lukom dvorišnog trijema koji se poklapa
sa smjerom obrambenog zida, vjeruje se da je pripadao nekom dekretu koji je bio uzidan
nedaleko od gradskih vrata helenističkog grada.
Osnutkom grada krajem 3. St. Pr. Kr. Podignute su gradske zidine te zacrtani temeljni
pravci i proporcije urbane jezgre grada koji su jasno vidljivi i danas. Raster središnjeg
dijela grada u rasporedu ulica i blokova pokazuje ortogonalnost karakterističnu za grčko
urbano planiranje. Gradske fortifikacije nisu u cjelini definirane te ostaje otvoreno
pitanje načina artikulacije zidina s kulama ili izlomljenim plaštem, a posebice raspored
glavnih otvora i kula.
Sačuvana je jedna od helenističkih kula i to u temeljima romaničke kuće u sjevernom
dijelu grada. Kula je građena megalitskim blokovima te je nekad branila glavna gradska
vrata. Sve do kraja prošlog stoljeća bio je sačuvan i dio druge kule koja je flankirala vrata
do visine od sedam redova monumentalnog kamenja. Strukturu zida su u gornjim
redovima formirali pravilni kvaderi s bunjastim licem i jasno naglašenom ugaonom
anatirozom. Jedna od mjera obrane gradskih vrata bio je prilaz prema bočnoj strani koji
se ovdje postiže promjenom pravca glavne ulice. Osovina glavnog kadra lomi se kod
sjevernih gradskih vrata pod kutom od 12 što je onemogućivalo direktnu vizuru prema⁰
središtu Tragurija.
Na južnoj strani grada nisu pronađene analogije dvojne kule kod gradskih vrata. Don
Frane Bulić je tvrdio da je nekadašnja kula biskupije ( današnji Županijski sud ) bila
sotatak grčko-ilirskih zidina. Bila je građena velikim blokovima s bunjom, a srušena je
1908. G. Kula Biskupije potvrđuje da je morska strana grada bila ritmizirana kvadratnim
kulama, koje su za razliku od onih kod sjevernih vrata bile volumeni istaknuti od plašta
zida. Prilikom istraživanja unutar crkve Sv. Nikole ( benediktinski samostan ) pronađena
su antička gradska vrata i dio južnog zida koji je bio koncentrično uvučen u odnosu na
kasniji srednjovjekovni zid na čijem pravcu se nalazila i kula Biskupije. Prag južnih
7
gradskih vrata, koje se u ranosrednjovjekovnim izvorima spominju kao vrata Gospodnja,
nalazio se neposredno ispod današnjeg uličnog popločenja dok bi ona helenistička
trebalo tražiti na dubljoj razini.
Ulična mreža je u središtu većim dijelom sačuvana te je konstatirana prosjećna širina
uskih ulica (stenopi – cardines) od oko 3 m, dok su uzdužne komunikacije šire (plateiai –
decumani). Ulice su bile pokrivene velikim kamenim pločama trapezna i pačetvorasta
oblika, koje su najbolje sačuvane na prvom istočnom perifernom kardu. Svi pravci
lateralnih karda izlaze na južnoj strani grada na mjestima kasnijih srednjovjekovnih kula
pa postoji mogućnost da je i u helenističko vrijeme obrambeni zid bio bolje utvrđen na
točkama lakšeg prodora napadača. Pronađeni helenistički zidovi stambenih blokova
pokazuju izrazitu planimetrijsku aksijalnost u smjeru sjever-jug te omogućuju relativnu
rekonstrukciju isula u omjeru 1:2,5.
U inventaru dosada istraženih lokacija najveća gustoća helenističke stambene
arhitekture zatečena je u dva dijagonalno postavljena gradska kvadranta:
sjeverozapadnom, koji se prostire od palače Garagnin-Fanfogna prema jugu, i
jugoistočnom, s južne strane gradskog trga. U pravilu je vanjsko lice zida stambenih
građevina izrađeno monumentalnim kamenim blokovima s istaknutom bunjom i
anatirozom. Strukturu u unutrašnjosti prostorije sačinjavaju manji kvaderi ili pločasti
lomljenci, a često u sloju nalazimo ulomke fine žbuke jarko crvene boje kao što je
zabilježeno i kod isejske stambene arhitekture.
Na jugozapadnoj strani glavnog gradskog trga u maloj palači Cipiko pronađen je u
cijelom prizemlju pločnik od velikih ploča koji ej vjerojatno pripadao nekom otvorenom
javnom prostoru. Vjerojatno se radi o dijelu agore-foruma koji je obuhvaćao i dio
današnjeg glavnog trga, pa i samu gradsku ložu za koju je indikativno da je izrazito
povišena u odnosu na trg. Na drugoj strani trga pred katedralom arhitekt Ć. Ivkeković je
prilikom iskopa za učvršćenje temelja zvonika katedrale početkom 20. St. Pronašao depo
votuma što pokazuje zonu kultnog prostora naselja. Prilikom sondiranja temelja zvonika
aktedrale 1997. Pronađena je jedna kamena edikula u obliku pročelja hrama gdje je
zasigurno stajala puna skulptura nekog božanstva ili mali votumi sa zavjetnim
8
natpisima. Prilikom istraživanja crkve Sv. Sebastijana na južnoj strani glavnog trga
otkrivena je polovina mramornog zabata s bogatom profilacijom i ugaonim akroterijem.
U helenističkom stambenom nizu na južnoj strani glavnog gradskog trga pronađen je
mali kućni votum u obliku krnje piramide s urezanim grčkim slovima. U njegovoj blizini
bio je lik Herakla u edikuli vrlo grube izradbe, pa možemo pretpostaviti da je taj mali
zavjetni dar bio posvećen bogu koji je i u rimsko vrijeme bio štovan kod Trogirana kao
zaštitnik kamenara iz obližnjih kamenoloma. U istom kontekstu bili su ulomci
keramičkog tanjura na nozi, loutheriona velikog promjera. Po rubu recipijenata teče
motiv pasjeg skoka, a na izvijenom obodu ukrašen je valovitim motivom bršljana. Taj tip
posude najčešće je pripadao broskom inventaru i to je služio kao brodski žrtvenik za
ljevanice, dok je ovdje u navedene voutume služio kućnom svetištu.
Sl. Br. 3 – sačuvani ostaci antičkih kuća u
samostanu sv. Nikole
9
Sl. br. 4 – mapa grada ( tamni dio – antički dio ) s upisanim Cardom maximusom
10
Sl. br. 5 – sačuvani ostaci zida antičke kuće
11
2.3 Kasna antika i protobizantsko razdoblje
Postoji niz naznaka da se život održao u Traguriju i u kriznim stoljećima kasne antike.
Vjerojatno je i ovaj grad bio obnovljen dolaskom pod bizantsku vlast u VI. stoljeću za
cara Justinijana, kad se nakon progona Ostrogota, opet poduzimaju veći graditeljski
zahvati u Dalmaciji. Arheološka otkrića ukazuju i na ojačavanje i popravljanje antičkih
zidina. Iz tog vremena datira, vjerojatno, najveći dio mreže crkvenih objekata u gradu.
Izgleda, naime, sudeći po ranokršćanskim ulomcima, da je većina do danas sačuvanih
crkava imala svoje ranokršćanske faze. Današnja katedrala podignuta je na mjestu ranije
kasnoantičke (ranokršćanske) koja je kao i ova današnja bila posvećena mučeniku sv.
Lovri. I druge posvete pojedinih trogirskih crkava ukazuju na ranokršćansko razdoblje;
tako npr. najstarija sačuvana crkva sv. Barbare (sv. Martina) posvećena je svecu sv.
Martinu čiji se kult širio upravo u doba cara Justinijana.
I na kopnu izvan zidina postojala su ranokršćanska svetišta. Glavna grobišna bazilika
nalazila se na lokalitetu zvanom Ošljak – Travarica, na mjestu današnje tržnice. No, već
od tog doba s općom nesigurnošću prestaje naseljavanje u polju. Prostor agera napuštaju
ne samo živi nego i mrtvi pa se od tada pokapa i unutar zidina. Običaj pokapanja unutar
zidina u crkvama i oko njih trajat će sve do u XIX. stoljeće.
Sl. br. 6 – sačuvani odlomak antičke keramike pronađen na području grada Trogira
12
3. ZAKLJUČAK
Zaštitna arheološka istraživanja koja se u Trogiru provode od 1982. Godine donijela su
niz novih elemenata o isejskom emporiju Traguriju kojim počinje urbani razvoj
današnjega grada. Nalazi keramike upućuju na skromniju domaću produkciju vezanu za
isejske radionice te u manjoj mjeri za apulski import. Horizontalna stratigrafija
protoantičkih i antičkih nalaza naglašena je na rubnim lokacijama u gradu, a pokazuje da
je Trogir i u prethelenističkom razdoblju bio zanimljiva točka za plovidbu i trgovinu na
jadranskoj obali.
13
4. LITERATURA
- Babić Ivo, Sjeveroistočni bedemi antičkog Trogira, Grčki utjecaj na istočnoj obali
Jadrana , Zbornik radova, Književni krug Split, Split 2002, str. 382-397
- BABIĆ, I. , Monografija grada Trogira, Trogir: Trogir tisak, 2005
- BABIĆ, I. (1978.), Kulturna i umjetnička baština Trogira, u: P. Andreis, Povijest grada
Trogira, knjiga II., Split
- Kovačić Vanja, Novi nalazi iz helenističkog Tragurija , Grčki utjecaj na istočnoj obali
Jadrana , Zbornik radova, Književni krug Split, split 2002, str 375-382
- Suić Mate, Antički grad na istočnom Jadranu, Golden marketing, 2003. (Zagreb : Grafički
zavod Hrvatske)
14