UPRAVO PROCESNO PRAVO (I dio)
1. POJAM I PREDMET UPRAVNOG PROCESNOG PRAVA
Pravni poredak ine:
a) materijalno pravne norme odreuju prava i obaveze subjekata
prava, ine materijalno pravo i nalaze se u materijalnim
zakonima.Materijalno pravo: ustavno, graansko, krivino,
obligaciono, radno, trgovinsko, porodino, nasljedno , upravno
pravo;
b) procesno pravne norme ureuju postupak i nain ostvarivanja
prava i obaveza, ine procesno pravo i nalaze se u procesnim
zakonima.Procesno pravo: graansko procesno, krivino procesno i
upravnoprocesno;
Procesno pravo ureuje:
a) pitanje aktivne legitimacije (ko i kada moe pokrenuti
postupak)
b) pitanje da li je dravni organ koji pokree postupak duan
postupati po slubenoj dunosti (ex officio) ili samo kada se to od
njega zahtijeva (ex privato)
Odnos materijalnog i procesnog prava se ogleda u uticaju
materijalnog na primjenu procesnog, svrha procesnog prava je
ostvarenje materijalnog prava a djelotvornost materijalnog prava
uslovljena je procesnim pravom.
Upravno procesno pravo ine: upravni postupak, norme upravnog
postupka i upravnog spora, upravni spor (upravno sudski
postupak).
Upravni postupak nije sudski postupak (postupak rjeavanja
spora), ve postupak priznavanja prava i utvrivanja obaveza.
Upravni spor posebna vrsta sudskog postupka koji se provodi radi
utvrivanja zakonitosti upravnog akta izdanog od strane organa
uprave ili institucije sa javnim ovlatenjima, reguliran je Zakonom
o upravnim sporovima (ZUS)Vrijedi privatna maksima (ex privato),
tuitelj je graanin ili pravna osoba koja smatra da joj je upravnim
aktom povrijeeno neko pravo, a tueni je organ uprave ili
institucija koja je akt donijela.
Upravno procesno pravo je:
a) skup pravnih akata po kojima postupaju organi dravne uprave i
pravne osobe s javnim ovlatenjima kada rjeavajui o pojedinanim
pravima i obavezama stranaka neposredno primjenjuju zakon (ZUP) u
nekoj upravnoj stvari.b) skup pravnih pravila po kojima postupaju
sudovi prilikom odluivanja o zakonitosti upravnog akta.
UPP u uem smislu procesnopravne norme koje reguliu postupak
odluivanja o upravnoj stvari.Predmet norme koje reguliu upravni
postupak (ope ili posebne)
UPP u irem smislu procesnopravne norme koje reguliu postupak
upravnog odluivanja.Predmet: postupak odluivanja u upravnim
stvarima postupak donoenja podzakonskih akata postupak ocjenjivanja
zakonitosti upravnog akta postupak zakljuenja upravnih ugovora
postupak vrenja prinudnih upravnih radnji
2. IZVORI UPRAVNOG PROCESNOG PRAVA Ustav BiH nije posvetio neku
posebnu panju dravnoj upravi, osim samo naelno Entitetski ustavi
sadre odredbe o nadlenosti dravnih organa uprave na osnovu kojih se
osigurava njihova organizacija i nain funkcionisanja kao i nain
postupanja u svim fazama upravnog postupka.
Slube za upravu svoju djelatnost u upravnom postupku ostvaruju
kroz osnovni i najpotpuniji izvor, a to je Zakon o upravnom (ZUP)
ili Zakon o opem upravnom postupku.
Upravno procesne norme na nivou BiH sadrane su u Zakonu o opem
upravnom postupku
Upravno procesne norme na nivou entiteta sadrane su u:a) FBiH
Zakon o upravnom postupku i Zakon o upravnim sporovimab) RS Zakon o
optem upravnom postupku i Zakon o upravnim sporovima
c) Upravno procesne norme na nivou BD a BiH sadrane su u Zakonu
o upravnom postupku BD a BiH i Zakon o upravnim sporovima BD a
BiH
Kompleksna pravna struktura koja se sastoji od 13 ustava na tri
razine vlasti odluivanja i esnaest meunarodnih pravnih dokumenata
koji se direktno primjenjuju u BiH ne osiguravaju uinkovitost
upravnih organa i institucija u ostvarivanju osnovnih i jednakih
prava graana na cijelom prostoru BiH
3. NASTANAK I RAZVOJ UPRAVNOG PROCESNOG PRAVA(Ne znam nita o
ovome....)
4. POJAM I VRSTE UPRAVNOG POSTUPKA
Upravni postupak skup proceduralnih pravnih pravila koja se
primjenjuju u vezi sa rjeavanjem upravnih stvari (odluivanje o
pravima i obavezama u pojedinanom sluaju), postupak donoenja
rjeenja i upravnih akata.
Vrste upravnog postupka: opti upravni postupak posebni upravni
postupci
5. OPI UPRAVNI POSTUPAK
Opti upravni postupak jedinstvena opta pravila upravnog
postupanja u procesu donoenja upravnih akata.
Pravila opteg upravnog postupka sadrana su u jednom optem
procesnom zakonu Zakonu o upravnom postupku (ZUP)Zajednika su za
upravno rjeavanje veine upravnih stvari i podjednako su primjenjiva
u svim ili veini upravnih oblasti.
6. POSEBNI UPRAVNI POSTUPCI
Posebni upravni postupci posebna pravila upravnog postupanja u
procesu donoenja upravnih akata.
Posebni upravni postupak predstavlja odstupanje od opteg
upravnog postupka i regulisan je posebnim zakonima kojima se
pojedina pitanja postupka za odreenu upravnu oblast mogu urediti
drugaije nego to su ureena pravilima opteg upravnog postupka (ZUP
om)NPR: ZUP propisuje opti rok za albu od 15 dana (od dostavljanja
rjeenja), stim da se posebnim zakonom moe propisati da taj rok
iznosi 8 dana.
Kada je odreeno pitanje upravnog postupka posebnim zakonom
ureeno drugaije u odnosu na opti propis (ZUP) vrijedi pravilo lex
specialis derogat legi generali, u tom sluaju se primjenjuje onaj
propis koji tu situaciju ureuje na poseban nain, u svim ostalim
pitanjima koja nisu ureena posebnim propisom primjenjuju se opta
pravila ZUP a, takozvani PRINCIP SUPSIDIJARITETA!
lan 2. ZUP a FBiH Pojedina pitanja postupka za odreenu upravnu
oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom drugaije urediti
nego to su ureena optim, ako je to nuno za drugaije postupanje u
tim pitanjima, stim da ne mogu biti protivna naelima ovog
zakona.
lan 3. ZUP a FBiH U upravnim stvarima za koje je zakonom
propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s
tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja
nisu ureena posebnim zakonom.
PRINCIP SUPSIDIJARITETA
Za razliku od optih pravila upravnog postupka koja su sadrana u
ZUP u, posebna pravila upravnog postupka propisuju se u sklopu
materijalnih zakona kojima se ureuje odreena upravna materija, NPR:
u carinskom zakonu, poreskom zakonu, zakonu o imovinskom
osiguranju, zakonu o trgovini, zakonu o graenju itd.
Odredbe postupka u zakonu o penzijskom osiguranju su odredbe
posebnog upravnog postupka u odnosu na odredbe ZUP a. Nije suprotno
ZUP u da se za odreenu upravnu oblast posebnim zakonom drugaije
urede pojedina pitanja upravnog postupka. Poto je postupak za
naplatu poreza propisan posebnim zakonom, to se naplata poreza
obavlja po odredbama tog zakona. U postupku provoenja komasacije
(okrupnjivanje pulveriziranih (usitnjenih) posjeda u svrhu veih
poljoprivrednih prihoda) primjenjuju se pravila ZUP a za sve radnje
postupka za koje nisu propisana odstupanja Zakonom o korienju
poljoprivrednog zemljita.
7. OSNOVNA NAELA UPRAVNOG POSTUPKA
Naela slue da izraze principijelan stav drave kao najire
politiko teritorijalne zajednice o vrijednostima njenog dravno
pravnog i drutveno politikog ureenja u kojem njegovi subjekti
ostvaruju svoja prava i izvravaju obaveze.
Osnovna naela UP:
1. Naelo zakonitosti2. Naelo zatite prava graana i zatite javnog
interesa3. Naelo uinkovitosti4. Naelo materijalne istine5. Naelo
sasluanja stranke6. Naelo samostalne ocjene dokaza7. Naelo
samostalnosti u rjeavanju8. Naelo dvostepenosti postupka ili pravo
albe9. Naelo pravosnanosti10. Naelo ekonominosti postupka11. Naelo
dunosti pomaganja neuke stranke12. Naelo upotrebe jezika
8. NAELO ZAKONITOSTI UPRAVNOG POSTUPKA
Naelo zakonitosti znai da upravni organi kada postupaju u
upravnim stvarima imaju dunost svoje odluke donositi na osnovu
zakona i drugih propisa u skladu sa zakonom.
Zakonitost u materijalnom smislu podrazumijeva obavezu organa
dravne uprave i institucija koje raspolau javnim ovlatenjima da
rjeavaju u upravnim stvarima na osnovu zakona i drugih propisa u
skladu sa zakonom. Materijalnim propisima odreena su prava ili
obaveze subjekata kao uesnika upravnog postupka pod tano odreenim
uvjetima.
Zakonitost u formalnom smislu podrazumijeva da se organi dravne
uprave i institucije sa javnim ovlatenjima moraju pridravati
pravila upravnog postupka koji su u tom smislu vaei. Ovo naelo
dolazi do punog izraaja u potovanju propisa o nadlenosti pravila o
postupku, tako da se nezakonito postupanje ispoljava kao krenje
naela zakonitosti u situacijama u kojima organ nenadleno postupa
ili postupa supretno cilju u kojem je materijalni propis
donesen.
9. NAELO ZATITE PRAVA GRAANA I ZATITE JAVNOG INTERES
Ovim naelom titi se stranka kao uesnik u upravnom postupku na
nain to joj se omoguava laka zatita i ostvarivanje svojih prava, s
tim da ta zatita ne bude na tetu javnog interesa. Ostvarivanje
prava graana i zatita javnog interesa podrazumijeva da je uprava
duna svojom ukupnom aktivnou i organizacijom svoga rada subjektima
kao uesnicima u postupku u najveoj mjeri olakati ostvarivanje
svojih prava i pravom zatienih interesa, a da pri tome ne dovede u
pitanje opi javni interes.Neovisno o ijim se subjektivnim pravima
radi, ona ne mogu imati veu teinu od opeg ili javnog interesa.
Javni interes je neodreen pojam koji podrazumijeva interes svih te
je kao opi pojam komplementaran dravi.
10. NAELO UINKOVITOSTI
Naelo uinkovitosti jeste naelo koje implicitno proizlazi iz
naela zakonitosti i predstavlja puni kvalitet rada i postupanja
dravnih upravnih organa i institucija koje raspolau javnim
ovlatenjima u to kraem vremenu, a koje je potrebno za rjeavanje
upravnih predmeta.
Uinkovitost = hitnost i efikasnost provoenja postupka radi
postizanja blagovremenosti.
Naelo uinkovitosti sadri u sebi vremensko odreenje koje ne smije
biti na utrb kvalitete upravnog postupanja.Slaba uinkovitost u
rjeavanju upravnih predmeta proizlazi iz nepravovremenog
preduzimanja pojedinih radnji te naelu uinkovitosti podrazumijeva
da se radnje preduzimaju to prije odnosno prije isteka propisanog
roka.
Propisani su rokovi po kojima se moe postupati:
30 dana skraeni postupak 60 dana redovni postupak Ako upravni
organ ne donese meritornu odluku blagovremeno zbog nepostupanja moe
se uloiti alba zbog utnje administracije .Uinkovitost se vee i za
kvalitetu upravnog rjeavanja u rokovima i na nain kao to je to
postupkom predvieno i uvijek se mora voditi rauna o tome da
donesena meritorna odluka bude zakonita.
11. NAELO MATERIJALNE (OBJEKTIVNE) ISTINE
Predstavlja obavezu organa dravne uprave ili institucije koja
raspolae javnim ovlatenjima na utvrivanju pravog stanja stvari
odnosno saznavanje pune i prave ili materijalne istine, te na
okonanju upravnog postupka utvrivanjem injeninog stanja onakvog
kakvo ono postoji u stvarnosti.
Upravni postupak je predvidio olakano utvrivanje injenica na
osnovu izdavanja uvjerenja o podacima o kojima se vodi slubena
evidencija. U vezi sa njima postoji presumpcio iuris da su te
evidencije tane pa je utvrivanje injeninog stanja na osnovu njih
vrlo jednostavno.
Naelo materijalne istine sadri u sebi istraivaki pristup
saznavanja istine s kojim je povezano naelo slobodne ocjene dokaza,
npr. neke se injenice utvruju samo na osnovu javnih isprava
(dravljanstvo, kolska sprema, prebivalite), a neke na osnovu
vjetaenja (zdravstveno stanje, radna sposobnost).Slubeno lice
ocjenjuje odluujue dokaze a ovlateno lice uvijek ima pravo izvesti
novi dokaz ili dopunsko izvoene izvedenih dokaza.
Odstupanja od materijalne istine odnosno skraeni postupak se
provodi samo u zakonom navedenim sluajevima (zahtjevi pravne
sigurnosti, potreba zatite javnog interesa isl.)
Pogreno ili nepotpuno utvreno injenino staje dovodi do
nezakonitog rjeenja upravnog postupka, takvo rjeenje se moe
pobijati albom.Ukoliko je alba osnovana drugostepeni organ je duan
upotpuniti postupak i utvrditi pravo stanje stvari ili ako je za
stranku povoljnije, ponitit e prvostepeno rjeenje i predmet vratiti
prvostepenom organu na ponovni postupak i zakonitu odluku.
Vanredna pravna sredstva protiv nezakonitog rjeenja su mogua:
(Ovo nije priao na predavanju)
Ako se sazna za nove injenice i dokaze koji su postojali u
vrijeme donoenja konanog rjeenja ako se za njih nije znalo ili se
dokazi nisu mogli upotrijebiti a da se za njih znalo, to bi dovelo
do drugaijeg rjeenja upravne stvari. Ako je pogreno ili nepotpuno
utvreno injenino stanje uzrokovano krivinim djelom bilo kojeg
uesnika upravnog postupka, upravni postupak se moe ponoviti bez
objektivnog roka.
12. NAELO SASLUANJA STRANKE Podrazumijeva da se u upravnom
postupku prije donoenja upravnog rjeenja stranci mora dati mogunost
da se izjasni o svim injenicama i okolnostima koje su vane za ishod
upravnog postupka. Osim u sluaju voenja skraenog postupka stranci
se mora pruiti mogunost da se ve u ispitnom postupku izjasni o
injenicama koje smatra bitnim.
Stranci se uvijek mora dozvoliti da uestvuje u postupku, utvruje
injenice i da izvodi dokaze, stranka se mora oitovati o injenicama
i ova obaveza se moe samo zakonom iskljuiti.
Stranka je lice na iji zahtjev se postupak vodi odnosno lice
koje radi zatite svojih prava i pravnih interesa uestvuje u
postupku pred dravnim organom uprave odnosno slubom za upravu ili
institucijom koja raspolae javnim ovlatenjima.
Upravni postupak uvijek pokree organ uprave ili institucija sa
javnim ovlatenjima a nikada stranka, stranka samo daje inicijativu
organu uprave za pokretanje upravnog postupka.
Stranka ima pravo: ostvariti slobodan pristup svim dokumentima
uprave i podacima koje uprava smatra relevantnim razgledati spise i
fotokopirat dokumente koje smatra vanim za ostvarivanje svog
prava
Unaprijed odricanje od ovog prava nema pravnog uinka, pogotovo u
vezi sa odricanjem prava na albu.
13. NAELO SAMOSTALNE OCJENE DOKAZA
Podrazumijeva ovlatenje slubenog lica odnosno rukovodioca da
odluuju u upravnom postupku po svom slobodnom uvjerenju. To lice
svoju odluku mora zasnovati na savjesnom postupanju u radu na
upravnom rjeavanju i briljivom ispitivanju svakih dokaza, kako
pojedinano tako i u njihovoj meusobnoj vezi.
Potpuna sloboda ocjene dokaza obavezuje slubeno lica da obrazloi
svoju odluku u pogledu vrijednosti njihove dokazne snage, to
onemoguava bilo kakvu samovolju koja izlazi iz okvira logikog i
objektivnog razmiljanja slubenog lica.
Ocjena dokaza se mora podrobno i temeljito obrazloiti ( zato
koje injenice, vezu izmeu dokaza pa tek onda donijeti odluku)
14. NAELO SAMOSTALNOSTI U RJEAVANJU
Ovim naelom osigurava se samostalnost u radu i odluivanju organa
javne uprave, bez uplitanja ili bilo kakvih pritisaka sa
strane.Organ koji vodi postupak i donosi rjeenje ima potpunu
samostalnost, to znai da mu drugi organ ili drugo lice ne moe
narediti kako da vodi postupak u konkretnoj urpavnoj stvari odnosno
nametne rjeenje koje treba donijeti u tom postupku, suprotno od
navedenih dokaza i utvrenih injenica.
Jedino ega se organ treba pridravati jesu pravila postupka i
primjenjivanja materijalnog propisa iz razloga koje je duan navesti
u rjeenju.
Upravni organ koji vodi postupak ima pravo traiti upute od vieg
organa i dobijati PRIJEDLOGE.
15. NAELO DVOSTEPENOSTI POSTUPKA
Pravilo je da je protiv prvostepenih rjeenja alba uvijek
dozvoljena osim kada zakon takvu mogunost iskljuuje. Razlozi mogu
biti razliiti, bilo da ne postoji vii organ od organa koji je
rjeavao u prvostepenom postupku odnosno kada je radi zatite javnog
interesa alba iskljuena ili s radi o aktima protiv kojih alba nije
doputena kao i iz drugih razloga kada je zakonom propisano da alba
nije doputena. U tom sluaju moraju se omoguiti druga sredstva
odnosno pokretanje sudskog spora.
Nedoputenost albe predstavlja automatsku izvrnost i u upravnom
postupku nema uvijek dvostepenosti.
Naelo dvostepenosti postupka predstavlja vid upravne kontrole
upravnih akata (institucionalna kontrola), nakon ega se postupak
okonava i iskljuuje mogunost daljnjeg rjeavanja u upravnom
postupku. Tada su rjeenja po albi stekla svojstvo konanosti.Protiv
drugostepenih rijeenja nije mogue ulagati dalje albu ve samo
pokretanje sudskog spora
Odricanje prava na albu unaprijed nije pravno relevantno.
16. NAELO PRAVOSNANOSTI
Naelo pravosnanosti rjeenja jeste procesnopravni institut
upravnog prava koji predstavlja pravno svojstvo upravnog akta da se
on ne moe mijenjati, niti u upravnom postupku kroz vrenje
upravnopravne kontrole (institucionalni nadzor) niti u upravno
sudskom postupku (upravni spor). O tom aktu se vie ne moe
odluivati, to je imanentno pravnom pravilu ne bis in idem (ne dva
puta o istom).
Pravosnano rjeenje znai da se ono ne moe pobijati albom niti se
moe tubom pokretati upravni spor, pod uslovom da je stranka stekla
neko pravo ili obavezu.
Razlikuje se od konanosti kod koje se samo ne moe izjaviti
alba.
Konano rjeenje e postati pravosnano ako se ne pokrene alba u
prekluzivnom roku ili ako se okona upravni spor.
Ako pravo na albu nije iskoriteno ne moe se pokrenuti upravni
spor.
Pravosnanost moe biti:
Formalna kada nije uloeno pravno sredstvo - protekom roka, zatim
kad je uloeno pravno sredstvo pa alba bude odbijena. Materijalna
pravosnanost nastupa kada je jednom odlueno u upravnom postupku o
upravnoj stvari i o njoj se ne moe opet raspravljati.
Iz ovog proizilazi da ako je stranka rjeenjem stekla odreeno
pravo ili joj je nametnuta odreena obaveza i ako je to rjeenje
postalo formalno pravosnano ono je i materijalno pravosnano jer se
ne moze ponovo o istoj stvari raspravljati.
Svrha pravosnanosti je postizanje pravne sigurnosti i
predstavlja osnovu za izvrnost.
17. NAELO EKONOMINOSTI
Naelo ekonominosti postupka podrazumijeva da se upravni postupak
od organa javne vlasti mora voditi ekspeditivno bez nepotrebnog
odugovlaenja ali ne na utrb drugih pravnih naela, pogotovo ne na
utrb materijalne istine.
Ekspeditivno voenje postupka znai sa to manje trokova i gubitka
vremena za stranku i druge uesnike postupka.
18. NAELO DUNOSTI POMAGANJA NEUKOJ STRANCI
Znaaj ovog naela sadran je u tome da otkloni mogunost nastanka
tete kod stranke zbog nepoznavanja prava koja su joj dana zakonom.
Organ koji vodi postupak mora uzeti u obzir neznanje i neukost
stranke i drugih lica koja uestvuju u postupku. Slubeno lice u bilo
kojoj fazi voenja postupka mora pruiti pomo onim strankama koje
oigledno prema ponaanju u postupku, nemaju elementarna znanja, zbog
ega bi u odnosu na njih nastupila otklonjiva, a posebno
neotklonjiva teta po njihova prava koja imaju u postupku.
Organ ne smije dopustiti da pravo stranke u postupku odnosno
pravno sredstvo kojim je to pravo zatieno doe u pitanje zbog
neznanja i neukosti stranke.
Istu pomo organ je duan pruiti i drugim strankama (svjedoci,
vjetaci, pomagai, zastupnici).
19. NAELO UPOTREBE JEZIKA U UPRAVNOM POSTUPKU
Podrazumijeva omoguavanje ravnopravne upotrebe jezika svih
konstitutivnih naroda BiH.
U sluaju kada u postupku uestvuje stranka koja ne poznaje
nijedan od slubenih jezika koji su u slubenoj upotrebi na podruju
BiH, organ joj je duan omoguiti komunikaciju na jeziku koji ona
poznaje angairanjem tumaa.
20. DOPUNSKA NAELA UPRAVNOG POSTUPKA
Ova naela su dopunskog obavezujueg karaktera i u njih spadaju
:
1. Naelo oficijelnosti2. Istrano naelo (inkvizicijsko i
dispoziciono naelo)3. Naelo pismenosti i usmenosti4. Naelo
posrednosti i neposrednosti5. Naelo javnosti6 Naelo
koncentracije
21. OFICIJELNO NAELO
Oficijelno naelo znai da organ sam pokree upravi postupak ne
ekajui bilo kakvu inicijativu ili bilo iji zahtjev za pokretanje
upravnog postupka. Postupak se dakle pokree po slubenoj dunosti ex
officio.
Do upravnog postupanja moe doi na osnovu saznanja organa,
prikupljenih ili dostavljenih obavjetenja ili informacija, bilo
graana ili drugih subjekata.
Znai upravni postupak se uvijek pokree po slubenoj dunosti.
Prema naelu oficijelnosti uvijek organ koji je voditelj postupka
pokree upravni postupak, i kad je stranka dala inicijativu opet po
naelu oficijelnosti dravni organ pokree postupak, a kad nije
stranka dala inicijativu onda svakako po naelu oficijelnosti dravni
organ pokree upravni postupak (porezna uprava kad vrsi razrez
poreza)
22. PRIVATNO NAELO
Prema naelu privatnosti koje se kombinira sa naelom
oficijelnosti, stranka odnosno graanin ili pravno lice daje
inicijativu za pokretanje upravnog postupka.
Npr:
Kad se podnese zahtjev za izdavanje graevinske dozvole, taj
zahtjev se smatra inicijativom a onda na temelju tog zahtjeva,
ovlateno slubeno lice koje vodi upravni postupak donosi rjeenje o
pokretanju upravnog postupka ili zakljukom odbacuje taj
zahtjev.
Znai naelo privatnosti se sastoji samo od toga da stranka u
upravnom postupku (fizika i pravna) lica, samo pokree inicijativu
svojim zahtjevom, inicijalnim aktom, a opet ovlateno slubeno lice
je to koje donosi rjeenje o pokretanju postupka a onda pokree
postupak i donosi posebno rjeenje kada meritorno odluuje o
stvari.
23. ISTRANO NAELO
Inkviziciono naelo znai da slubeno lice koje vodi upravni
postupak moe u toku cijelog postupka utvrivati injenino stanje i
izvoditi dokaze o onim injenicama koje ranije u postupku nisu bile
poznate ili nisu bile iznesene odnosno nisu bile utvrene.
Slubeno lice, ako smatra da je to potrebno radi razjanjenja
upravne stvari, moe u svakom trenutku za vrijeme trajanja upravnog
postupka narediti izvoenje bilo kojeg dokaza, bez obzira je li taj
dokaz bio predloen od stranke koja uestvuje u postupku ili
nije.
Svrha istranog naela je da se do kraja, pravilno i potpuno
utvrde sve injenice.
24. DISPOZICIONO NAELO
Ovo naelo omoguava strankama u upravnom postupku da samostalno
odnosno vlastitom inicijativom prikupljaju i upotrebaljavaju
dokazni materijal, za koji smatraju da su od utjecaja za rjeenje
upravne stvari.
25. NAELO USMENOSTI I PISANOSTI
Ovim naelom omoguava se kontradiktornost, neposrednost i javnost
upravnog postupka kao i da se upravni postupak ubrza i
pojeftini.
Usmenost dolazi u fazi upravnog postupka za vrijeme odravanja
usmene rasprave. Ona ima svrhu da omogui kontradiktornost
neposrednim raspravljanjem pred organom koji vodi upravni postupak
(postavljanje pitanja od slubenog lica i davanje odgovora od
stranke ili drugog uesnika u postupku)
Pisanost se ispoljava prilikom posrednog izvoenja dokaza,
pozivanja stranaka, prilikom sainjavanja zapisnika, odluka itd.
26. NAELO NEPOSREDNOSTI I POSREDNOSTI
Naelo neposrednosti znai da isti organ odnosno slubeno lice koje
rukovodi postupak a posebno usmenu raspravu, donosi rjeenje na
osnovu neposrednog opaanja i utvrivanja injenica.
Naelo posrednosti podrazumijeva da se izvjesne radnje u upravnom
postupku obavljaju pred drugim organima odnosno drugim slubenim
licima ( izvoenje dokaza itanjem zapisnika, isprava itd.).
27. NAELO JAVNOSTI
Naelo javnosti sastoji se u tome da usmenoj raspravi u postupku
mogu prisustvovati lica koja u njemu ne uestvuju odnosno koja nisu
vezana za ishod postupka, nezainteresirana lica.
Javnost je ustavna obaveza zbog omoguavanja to ire drutvene
kontrole. Uee javnosti predstavlja garanciju za zakonito i
nepristrasno odluivanje. Javnou se vri pritisak na dravne organe i
ona moe biti iskljuena samo u zakonom odreenim sluajevima.
28. NAELO KONCENTRACIJE
Ovo je naelo zastupljeno u parninom postupku i po njemu stranke
su dune izloiti to bre svoj parnini materijal (dokaze, injenice
itd.), osim ako nisu bili poznati.
U upravnom postupku ovo naelo nema znaajnu ulogu jer se
materijal uvijek moe dopunjavati u toku upravnog postupka.
29. POJAM I ZNAAJ NADLENOSTI U UPRAVNOM POSTUPKU
Nadlenost je ovlatenje (pravo) ali i dunost (obaveza) odreenog
organa uprave ili slube za upravu odnosno drugog organa ili
organizacije koja ima javna ovlatenja da rijei odreenu upravnu
stvar.
Razlikuje se od djelokruga
Djelokrug je pojam iri od nadlenosti, njime se na uopten nain
utvruju svi poslovi i zadatci koji predstavljaju djelatnost
pojedinih organa u svrhu njihovog razgranienja od poslova i
zadataka drugog organa uprave koji se nalazi na istom
teritorijalnom nivou.
Znaaj nadlenosti ogleda se u tome:
Nadlenost uvijek mora biti unaprijed odreena i odreuje se
materijalnim propisima Organi uprave moraju znati na ta su nadleni
kao i slube sa javnim ovlatenjima Osigurava pravnu sigurnost i
efikasnost Stranke moraju znati kome e se obratiti za izvravanje
svojih prava i obaveza Organi moraju uvijek paziti po slubenoj
dunosti na nadlenost u upravnom postupku (tokom cijelog postupka)
Organ se ne moe odrei svoje nadlenosti, niti se moe o nadlenosti
sporazumijevati sa drugim organima i strankama osim ako je to
zakonom drugaije odreeno Norme o nadlenosti su ius cogens odnosno
imperativne norme Rjeenje e biti nitavo ako ga je donio stvarno i
mjesno nenadlean organ ZUP sadri dopunske odredbe o nadlenosti koje
su supsidijarnog karaktera, na njih e se ZUP primjenjivati ako nisu
odreene posebnim propisima.
30. VRSTE NADLENOSTI
Nadlenost dijelimo na:
stvarnu mjesnu funkcionalnu
Stvarna nadlenost
Stvarna nadlenost podrazumijeva pravo i dunost jednog organa da
iz odreene upravne oblasti ili urpavne materije rjeava upravnu
stvar.
Stvarna nadlenost za rjeavanje u upravnom postupku odreuje se po
propisima kojima se ureuje odreena upravna oblast ili po propisima
kojima se odreuje nadlenost pojedinih organa.
Prema ZUP u:
Federalni organi uprave rjeavaju u prvom stepenu:
u upravnim stvarima iskljuive nadlenosti Federacije zajednike
nadlenosti Federacije i kantona koje su federalnim zakonom
stavljene u nadlenost tih organa u upravnim stvarima iz nadleznosti
kantona koje su zakonom kantona prenesene na federalne organe
uprave.
Kantonalni organi uprave rjeavaju u prvom stepenu:
u upravnim stvarima koje su kantonalnim zakonom stavljene u
nadlenost kantonalnih organa uprave u upravnim stvarima koje su
federalnim zakonom prenesene na kantonalne organe uprave
Gradske odnosno opinske slube za upravu rjeavaju u prvom
stepenu:
u upravnim stvarima iz oblasti uprave i samouprave koje su
statutom grada odnosno opine i propisom gradskog, odnosno opinskog
vijea stavljene u nadlenost gradskih odnosno opinskih slubi za
upravu u upravnim stvarima koje su federalnim i kantonalnim zakonom
prenesene u nadlenost tih slubi.
Ako propisima nije odreeno koji je organ uprave stvarno nadlean
za rjeavanje u odreenoj upravnoj stvari, a to se ne moe utvrditi ni
po prirodistvari, takva stvar spada u nadlenost organa uprave koji
je nadlean za poslove uprave u Federaciji odnosno kantonu, a u
gradu i opini sluba koja se odredi propisom gradskog,odnosno
opinskog vijea.
Nijedan organ ne moe preuzeti odreenu upravnu stvar iz
nadlenosti drugog organa i sam je rijeiti, osim ako je to zakonom
predvieno i pod uvjetima propisanim tim zakonom.
Organ nadlean za rjeavanje u odreenoj upravnoj stvari moe samo
na osnovu izriitog zakonskog ovlatenja prenijeti rjeavanje u toj
stvari na drugi organ.
Stvarna i mjesna nadlenost ne mogu se mijenjati dogovorom
stranaka, dogovorom organa i stranaka, ni dogovorom organa, osim
ako je to zakonom drukije odreeno.
Mjesna nadlenost
Predstavlja podruje djelovanja organa za rjeavanje upravne
stvari.
Mjesna nadlenost se odreuje po:
Federalnim propisima kojima su ureene federalne jedinice
(kantoni) Federacije. Propisima o teritorijalnoj podjeli opina.
Propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave,
odnosno po gradskim i opinskim propisima o organizaciji gradskih i
opinskih slubi za upravu.
U okviru ovih propisa mjesna nadlenost se odreuje:
1. u stvarima koje se odnose na nepokretnost prema mjestu gdje
se nepokretnostnalazi;
2. u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzea
(drutva),ustanove ili drugog pravnog lica prema mjestu njihovog
sjedista;
3. u stvarima kojese odnose na djelatnost poslovnih jedinica
pravnih lica, nadlenost se odreujeprema sjeditu poslovne
jedinice;
4. u stvarima koje se odnose na voenje radnje ili na
profesionalnu djelatnostpojedinih osoba koja se obavlja ili se ima
obavljati u odreenom mjestu - premasjeditu radnje, odnosno prema
mjestu gdje se djelatnost obavlja;
5. u ostalim stvarima prema prebivalistu stranke. Kad ima vie
stranaka, nadlenost se odreuje prema stranci prema kojoj je zahtjev
upravljen. Ako stranka nema prebivalite u Federaciji, nadlenost se
odreuje prema mjestu njenog boravita, a ako nema ni boravita prema
mjestu njenog posljednjeg prebivalita, odnosnoboravita u
Federaciji.
Ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti po odredbama prema
nepokretnostima odnosno prema djelatnosti ona se odreuje prema
mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka.
U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov, ili u kojima je
povod za voenje postupka nastao na brodu ili u zrakoplovu, mjesna
se nadlenost odreuje prema matinoj luci broda, odnosno matinom
pristanitu zrakoplova.
Ove odredbe primjenjuju se ako posebnim propisima nije drugaije
odreeno.
Ako bi istovremeno bila mjesno nadlena dva ili vie organa,
nadlean je onaj organ koji je prvi pokrenuo postupak, ali se mjesno
nadleni organi mogu sporazumjeti koji e od njih voditi
postupak.
Svaki mjesno nadleni organ izvrit e na svom podruju one radnje
postupka koje ne trpe odlaganje.
Organ koji je pokrenuo postupak kao mjesno nadlean zadrava
nadlenost i kad u toku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi
bio mjesno nadlean drugi organ. Organ koji je pokrenuo postupak moe
ustupiti predmet organu koji je prema novim okolnostima postao
mjesno nadlean, ako se time znatno olakava postupak, naroito za
stranku.
Svaki organ pazi po slubenoj dunosti u toku cijelog postupka na
svoju stvarnu i mjesnu nadlenost.
Ako organ utvrdi da nije nadlean za rad po odrenoj upravnoj
stvari, postupit e na nain:
Ako organ nije nadlezan za prijem pismenog podneska, odnosno
priopenja na zapisnik, slubena osoba ovog organa e upozoriti na to
podnosioca i uputiti ga organu nadlenom za prijem. Ako podnosilac i
pored toga zahtijeva da se njegov podnesak odnosno priopenje na
zapisnik primi, slubena osoba je duna primiti takav podnesak,
odnosno usmeno priopenje. Ako organ utvrdi da nije nadlean za rad
po takvom podnesku, donijet e zakljuak kojim e odbaciti podnesak
zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti stranci. Kad organ
potom dobije podnesak za iji prijem nije nadlean, a poznato mu je
koji je organ nadlean za prijem, poslat e podnesak bez odgaanja
nadlenom organu, odnosno sudu i o tome e obavijestiti stranku. Ako
organ koji je dobio podnesak ne moe da utvrdi koji je organ nadlean
za rad po podnesku, donijet e bez odlaganja zakljuak kojim e
odbaciti podnesak zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti
stranci.
Ako je nenadleni organ izvrio neku radnju postupka, nadleni
organ kome je stvar ustupljena cijenit e da li e koju od tih radnji
ponoviti.
Funkcionalna nadlenost
To je nadlenost pojedinog organa prema funkcijama koje mu se
dodjeljuju. Naime jedna upravna stvar se moe s obzirom na razliite
faze postupka predavati razliitim organima , tako da dio postupka
obavi jedan, a dio drugi organ.
Npr. Kada je jedan organ pozvan za voenje upravnog postupka,
drugi za donoenje prvostepenog rjeenja, a trei za rjeavanje po
albama.
31. DELEGACIJA I AVOKACIJA NADLENOSTI
Promjena nadlenosti se prema naem zakonodavstvu u BiH mogu vriti
samo i iskljuvo na temelju zakona i to u izuzentim situacijama koje
zakon kao takve propisuje.
Znai polazei od konstatacije da su stvarna i mjesna nadlenost
ureena zakonom i da se njeni organi koji vode upravni postupak
odnosno slubena lica ne mogu odrei, ne mogu postupiti po tom
principu i ne moe dolaziti do promjene nadlenosti osim kada je to
iskljuivo materijalnim propisima uredjeno zakonom kojim se ureuje
odreena oblast drutvenih odnosa i kada je to ureeno formalnim
propisima odnosno zakonom o upravnom postupku.
U skladu sa ovakvim zakonskim odreenjem samo moze u izuzetnim
sutuacijama doi do promjene nadlenosti a ta promjena nadleznosti se
vrsi u 3 oblika a to su:
1. Avokacija (supstitucija ili preuzimanje) nadlenosti2.
Delegacija (prenoenje) nadlenosti
Avokacija nadlenosti postoji u onim situacijama kada jedan organ
nadlean da vodi upravni postupak preuzima od drugog organa odreenu
konkretnu upravnu stvar i umjesto njega stupa u taj odnos i
meritorno rijeava odreenu konkretnu upravnu stvar.
Substitucija najee postoji i u praksi se deava u hijerarhijskom
odnosu organa uprave, odnosu podreenosti i nadreenosti odreenih
organa. Ovi organi po pravilu nadzora uvijek mogu preuzeti od nieg
organa odreeni predmet i sam ga rijeiti u onim situacijama
kada:
nii organ odbija da bezrazlono rijei upravnu stvar odnosno kada
bespotrebno odugovlai. kada ne postupa po uputama nadlenog vieg
organa uprave koji je po pravu nadzora ili po albenom postupku
naloio rijeavanje odreene upravne stvari svojim rijeenjem.
Ovdje su uvjeti za preduzimanje nadlenosti vieg organa od nieg
kada nii nepotrebno odugovlai ili nee da rijei upravnu stvar ili
kada ne postupa po nalogu vieg organa.
Za razliku od drugih organa u organima uprave postoji strogi
hijerarhijski odnos, nii organi su obavezni postupati po uputama
viih organa sto znai da vii organi imaju pravo nadzora, kontrole i
davanje uputa u skladu sa zakonom kako e se odreene upravne stvari
rijeavati.
Znai ovdje imamo situaciju nadreenosti i podreenosti ali ona ne
smije zadirati niti u stvarnu niti u mjesnu nadlenost ve za njeno
nastupanje moraju se ispuniti odreene pretpostavke koje moraju
unaprijed biti ureene u samom zakonu.
Delegacija (delegirati ili ovlastit da u njegovo ime
odluuje)
Delegacija je takva promjena nadlenosti kada jedan organ prenosi
svoju nadlenost na drugi organ, ona je kao i substitucija
dozvoljena samo ako je iskljuivo utvrena u ZUP u.
Najei primjer je za fizika lica kada se odluuje o njihovim
pravima i obavezama kada ona promjene prebivalite i boravite i kada
vie nisu dostupni organu koji je zapoeo voenje upravnog postupka,
bilo po samoj inicijativi tog lica bilo po slubenoj dunosti, zbog
njegove nedostupnosti se nalazi na podruju mjesne nadlenosti drugog
organa, tada taj organ ustupa odnosno prenosi svoju nadlenost na
drugi organ stim to organ kojim se prenosi pravo odluivanja mora
biti stvarno nadlezan.
Ne moze se prenijeti rjeavanje odreene upravne stvari, bez
obzira na okolnosti koje postoje ako taj organ nije stvarno
nadlean, jer se ovdje radi uvijek o prenosu mjesne nadlenosti zbog
odreenih okolnosti koje su nastupile tokom samog postupka ili prije
pokretanja upravnog postuka odnosno davanja inicijative za
pokretanje upravnog postupka.
Sporazumna promjena nadlenosti(Sporazumna promjena nadlenosti
nije navedena kao ispitno pitanje, ali ju je profesor na predavanju
spomenuo i spominje se u pitanju mjesne nadlenosti i mogue je da
ovo gradivo bude na usmenom ispitu u formi podpitanja)
Ona se prema ZUP - u moe izvriti samo izuzetno i to u
situacijama kada je jedan organ ve pokrenuo upravni postupak
povodom konkretne upravne stvari a i drugi organ je i mjesno i
stvarno nadlean za rijeavanje te upravne stvari onda se oni mogu
sporazumijeti koji e organ rijeiti tu upravnu stvar svakako vodei
rauna o temeljnim naelim kao to su ekonominost efikasnost itd.
Ovdje imamo kod sporazumnog prenosa nadlenosti pozitivnu
konkurenciju, oba organa su nadlena za rijeavanje upravne stvari
ali u takvim situacijama nadlean je organ koji je prvi pokrenuo
postupak stim to se u tim situacijama organi mogu dogovoriti ko e
dalje voditi postupak u cilju ekonominosti efikasnosti itd.
32. SUKOB NADLENOSTI
Karakteristika koja proizilazi iz stvarne i mjesne nadlenosti
jeste SUKOB NADLENOSTI
Do sukoba nadlenosti izmeu organa koji su nadleni da vode
upravni postupak moze doi u dvije situacije: kada dva ili vie
organa smatraju da se nadleni da rijeavaju odreenu konkretnu
upravnu stvar takozvani pozitivni sukob kada nijedan organ organ ne
eli da rijeava odreenu upravnu stvar oglaavajui se nenadlenim
odnosno negativni sukob nadlenosti
Dva temeljna sukoba nadlenosti:
POZITIVNI NEGATIVNI
Pozitivni, kada se dva ili vie organa natjeu da rijee konk
upravnu stvar.Negativni, kada nijedan organ ne eli da rijeava
upravnu stvar odnosno smatra da nije nadlean za nastupanjem u
konkretnoj upravnoj stvari.
Kada doe u praksi do sukoba nadlenosti on se moze rijeiti na dva
naina:
1.Sam organ ima i pravo i obavezu tj. dunost da kad god posumnja
da nije nadlean pokrene postupak za ocijenu te nadlenosti.
Ocjenu nadlenosti uvijek donosi hijerarhijski vii organ
uprave.
Ukoliko zakonom nije odreeno koji je to hijerarhijski nadreen
organ uprave onda o sukobu nadlenosti odluuje ministarstvo pravde
odnosno pravosua i uprave zavisnosti kako se gdje naziva.
2. Isto tako kad se radi o sukobu nadlenosti bilo pozitivne bilo
negativne sama stranka kao inicijator postupka uvijek moe podnijeti
zahtjev i traiti da se ocijeni da li je odreeni organ nadlean za
voenje postupka i odluivanju o zahtjevu stranke.
U praksi su daleko esi negativni sukobi nadlenosti.
Kod pozitivnih sukoba nadlenosti organi se vrlo esto
sporazumijevaju i preutno pristaju da onaj organ koji je prvi
pokrenuo postupak da ga on i okona ili se dolazi u takvu situaciju
da ti organi ako je potrebno uee od dva ili vie organa u tom
postupku donose zajedniko rijeenje ili odreuju organ koji e
donijeti rijesenje a zajedniki uestvuju u provoenju upravnog
postupka.
Ono to je karakteristino je to da ono to najvie pogaa subjekte
upravnog postupka jeste negativni sukob nadlenosti.
Kod pozitivnog sukoba organi su spremni rijeiti upravnu stvar
dok je problem tamo gdje je negativni sukob nadlenosti kada nijedan
organ ne eli da rijeava meritorno odreenu upravnu stvar i u tim
situacijama najese dolazi ili do prebacivanja odgovornosti sa
jednog organa na drugi ili do utnje administracije odnosno do
nerjeavanja konkretne upravne stvari.
Polazei od sloenog ustrojstva same Federacije i naina rijeavanja
upravnih stvari u Federaciji sukobe nadlenosti rijeavaju razliiti
organi u zavisnosti od tog ko vodi upravni postupak odnosno kome
pripada i stvarna i mjesna nadlenosti da li federalnim ili
kantonalnim organima ili opinski slubama odnosno gradskim ili
opinskim.
Na nivou FEDERACIJE o sukobu nadlenosti u upravnom postupku
odluuju:
Vlada Federacije u sluajevima sukoba nadlenosti:
izmeu federalnih organa uprave, izmeu federalnih organa uprave i
federalnih ustanova, kao i izmeu federalnih ustanova
Vrhovni sud Federacije u sluajevima sukoba nadlenosti:
izmeu organa uprave dva ili vie kantona izmeu institucija koje
imaju javne ovlasti s podruja dva ili vie kantona, kao i sukobe
nadlenosti izmeu tih institucija i federalnih organa uprave izmeu
federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih organa
uprave i kantonalnih ustanova, kao i federalnih i kantonalnih
institucija koje imaju javne ovlasti sukobe nadlenosti u upravnom
postupku izmeu vlada dva ili vie kantona, odnosno izmeu Vlade
Federacije i vlade kantona
Na nivou KANTONA o sukobu nadlenosti u upravnom postupku
odluuju:
Vlada kantona u sluajevima sukoba nadlenosti:
izmeu kantonalnih organa uprave, izmeu kantonalnih organa uprave
i kantonalnih ustanova, kao i izmeu kantonalnih ustanova
Kantonalni sud najvii sud kantona u sluajevima sukoba
nadlenosti:
izmeu kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i
kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova izmeu opinskih
slubi za upravu dvije ili vie opina izmeu institucija koje imaju
javne ovlasti s podruja dvije ili vie opina, kao i sukobe
nadlenosti izmeu tih institucija i opinskih slubi za upravu izmeu
opinskih naelnika dvije ili vie opina, odnosno izmeu opinskog
naelnika i vlade kantona
Opinski naelnik u sluajevima sukoba nadlenosti:
izmeu opinskih slubi za upravu, izmeu opinskih slubi za upravu i
opinskih ustanova, kao i izmeu opinskih ustanova
Nadlenosti u rijeavanju sukoba nadlenosti imaju i organi izvrne
vlasti to su gradonaelnik odnosno opinski naelnik.Ovdje treba znati
sljedee da kada je u pitanju grad i sama opina. ne pravi se nikakva
razlika izmeu te dvije lokalne jedinice samouprave znai iste su
nadlenosti grada kao i opine samo to je grad posebna lokalna
jedinica lokalne samouprave po drugim kriterijima.
Znai opinski naelnik rijeava sukobe nadlenosti izmeu gradskih
odnosno opinskih slubi za upravu jer ovdje nemamo organe uprave
nego slube za uprave a organe uprave imamo tamo gdje postoji ustav
kojim se ureuju nadlenosti politiko teritorijalnih jedinica a to
znai da postoje na tri nivoa: drava, entiteti, kantoni.
Ono sto se karakterizira kod rijeavanja sukoba nadlenosti odnosi
se na Brko distrikt. Inae u Brko distriktu postoji niz specifinosti
koje se odnose na organizaciju i ustroj javne vlasti. U Brko
ditriktu pa tako i ovdje, sa obzirom da Brko distrikt ima zaokruen
sistem vlasti, od zakonodavne, sudske, upravne sa odreenim
modifikacijama moe se tvrditi da i on predstvalja jedan entitet
odnosno u skladu sa svojim ovlastima skoro ima sva obiljeija
entiteta sa tim da nema izvrne vlasti, entiteti imaju predsjednike
i zamjenike predsjednika dok to Brko distrikt nema, kao ni
kantoni.
U Brko distriktu sukobe nadlenosti rjeava APELACIONA komisija
kao poseban organ vlade Brko distrikta. Iz ovoga se odma mogu
vidjeti odreeni nedostaci ovakvog ureenja jer ako je vlada ta koja
imenuje apelacionu komisiju onda ona uvijek moe vriti snaan uticaj
na rad te vlade. Nije problem u tome kada se odluuje o sukobu
nadlenosti nego je problem kada se odluuje u drugostepenom upravnom
postupku.
Kada rjeava o sukobu nadlenosti organ koji rjeava istovremeno e
ponititi rjeenje koje je o upravnoj stvari donio nenadlean organ
odnosno ponitit e zakljuak kojim se taj organ proglasio nenadlenim
i sa takvom svojom odlukom dostavit e nadlenom organu na
rijeavanje. Protiv rijeenja kojim se odluuje o sukobu nadlenosti ne
moe se uloiti redovno pravno sredstvo odnosno alba ve se isto moe
pobijati samo protiv rijeenja kojim je meritorno odluena konkretna
upravna stvar.
Takoer ovdje postoji jedna karakteristika koja se odnosi na to
da organ kojem je uskraena nadlenost od strane vieg ima pravo
uloiti albu na takvo rijeenje ali samo ako su takvim rijeenjem
povrijeena njegova prava, znai ako je tim rijeenjem povrijeeno
pravo njegove nadlenosti ili drugo pravo da uestvuje u postupku kao
sauesnik ili na drugi nain u zajednikoj nadlenosti itd.
U tim situacijama znai organ kojem je uskraeno pravo da odluuje
u odreenoj upravnoj stvari moe uloiti albu na takvo rijeenje. Iz
ovoga se vidi da stranke ako se radi o graanima, pravnim licima
takva rijeenja ne mogu pobijati osim rijeenjem kojim se rijeava
meritorno njihov zahtjev ukoliko je upravni postupak pokrenut na
njihovu inicijativu.
PRUANJE PRAVNE POMOI (U nije obuhvaeno pitanjima ali je mogue da
bude u podpitanju)
U upravnom postupku organi koji vode upravni postupak odnosno
ovlatena slubena lica koja u ime organa vode upravni postupak prema
navedenim naelima uvijek dolaze u situaciju da moraju preduzimati
niz radnji koje su izvan njihove mjesne nadlenosti.
Npr: Ako posmatramo jedno kantonalno ministarstvo, ono u
rjeavanju odreene upravne stvari moda mora preduzimati odreene
radnje prema subjektima koji se nalaze u Mostaru itd. a kako nisu
mjesno nadleni oni te radnje ne mogu poduzimati na teritoriji
drugog mjesno nadlenog organa, u ovakvim situacijama ovi organi u
skladu sa ZUP mogu zatraiti pruanje pravne pomoi drugog organa ako
odreenu radnju (npr. sasluanje svjedoka, pribavljanje materijalnih
dokaza) neophodno izvoenje na podruju drugog organa oni mogu
zatraiti pruanje pravne pomoi od strane drugog organa a ta pravna
pomo se sastoji samo u vrenju one radnje koja se mora izvesti na
podruju mjesne nadlenosti drugog organa.
Organi kojima se upuuje zahtjev za pruanje pravne pomoi nazivaju
se ZAMOLJENI ORGANI. Oni su obavezni hitno postupati po zahtjevima
organa za pruanje pravne pomoi, sa obzirom na mjesto nadlenosti i
teritorijalno ogranienje na kojem jedan organ moe preduzimati
radnje zakonom je utvreno ukoliko se radnje preduzimaju na podruju
mjesne nadlenosti drugog organa da su drugi organi prema svojoj
stvarnoj nadlenosti obavezni pruati pravnu pomo tim organima i to
prioritetno i hitno u roku od 10 dana od dana prijema zahtjeva za
pruanje pravne pomoi a ako to nisu u stanju uiniti obavezni su
obavijestiti organ koji je traio pruanje pravne pomoi kako bi ovaj
organ mogao dalje preduzimati mjere aktivnosti itd itd.
Svrha pruanja pravne pomoi jeste potivanje mjesne nadlenosti sa
jedne strane a sa druge ona se isljuivo sprovodi u cilju
ekonominosti i efikasnosti provoenja upravnog postupka. Organ koji
vodi upravni postupak kao i sud ima pravo da poziva lica ije je
prebivalite i boravite na podruju drugog stvarnog nadlenog organa
ime ta lica mogu biti izloena dodatnim trokovima i drugim
nemogunostima zbog ega se u takvim situacijama izbjegava traenje
pruanja pravne pomoi koja je obavezna za sve organe koji postupaju
o odreenom konkretnom upravnom postupku.
33. IZUZEE SLUBENOG LICA IZ POSTUPKA
Lice koje vodi upravni postupak moe biti izuzeto od voenja tog
postupka u odreenim situacijama koje je zakon utvrdio a koje mogu
uticati na njegovu nepristrasnost objektivnost i zakonitost.
Znai lice koje bi moglo imati vlastiti interes ili neke druge
okolnosti koje utiu na injenicu da je zainteresiran za ishod
upravnog postupka izuzima se iz voenja upravnog postupka, o tome
odluku donosi rukovodilac organa odnosno drugo ovlateno lice bilo
na zahtjev:
tog lica bilo na zahtjev inicijatora pokretanja upravnog
postupka ili po slubenoj dunosti
Znai lice koji vodi upravni postupak obavezno je da im sazna da
postoje neki od osnova za njegovo izuzee o tome obavijestiti
neposrednog rukovodioca a isto tako je obavezan postupiti i
neposredni rukovodilac ako sazna da postoje okolnosti koje bi mogle
dovesti u pitanje zakonito rijeavanje konkretne upravne stvari.
Osnov za izuzee iz voenja postupka postoji ako je:
u tom postupku sam stranka, svjedok, vjetak, punomonik, zakonski
zastupnik, povjerilac ili dunik u tom postupku ako je voditelj
postupka sa strankom, punomonikom ili sa zakonskim zastupnikom
srodnik u pravoj liniji neogranieno ili ako je u pobonoj liniji do
4 stepena (braa sestre njihova djeca itd) ili ako je u tazbinskom
srodstvu do 2 stepena (svastika, ura) ako je sa strankom,
punomonikom ili zakonskim zastupnikom u odnosu staratelja
usvojitelja ili hranitelja ako je slubeno lice u prvostepenom
postupku uestvovalo u voenju postupka ili donoenje rijeenja ovo se
prije sve ga odnosi na rijeavanje u drugostepenom postupku, ako je
neko u meuvremenu promijenio posao pa preao u vii organ pa mu doe
predmet kojeg je on rijeavao u prvom stepenu on mora biti izuzet,
ako je lan apelacione komisije u Brko distriktu itd.
U cilju zatite naela zakonitosti odnosno donoenja zakonite
odluke prema onim principima nepristrasnosti, objektivnosti,
zakonitosti na tim principima dravni slubenici vre slubu u organima
uprave i drugim dravnim organima i po tim osnovima oni su obavezni
odmah izvjestiti rukovodioca ako saznaju da postoji neki od osnova
za izuzee, isto tako stranka koja je inicirala pokretanje postupka
ima pravo traiti izuzee kada sazna za neki od ovih razloga bez
obzira da li je to jednostranki upravni postupak dvostranaki ili
vietranaki upravni postupak.
U svim situacijama stranka ima pravo da titi svoja prava i svoje
pravne interese i da trai izuzee ovlatenog slubenog lica. O izuzeu
slubenog lica zakljukom utvruje funkcionera koji rukovodi organom
uprave i ujedno tim zakljukom odreuje drugo lice koje e provesti
upravni postupak.
34. POJAM I VRSTE UESNIKA U UPRAVNOM POSTUPKU
Treba naglasiti, da se uesnici u postupku oznaavaju kao stranke
meutim u upravnom postupku pored stranaka ima i drugih uesnika u
postupku, to je jedan iri pojam od samog pojma stranke.
Uesnici u upravnom postupku se mogu podijeliti na glavne i
ostale.
Glavni uesnici u upravnom postupku su na jednoj strani: organi
uprave i ustanove sa javnim ovlastima odnosno ovlatena slubena lica
koja u ime tih organa provode upravni postupak i sa druge strane
stranke (graanin, pravno lice i drugi pravni subjekti) kao
inicijatori za pokretanje upravnog postupka.
Upravni postupak se uvijek i iskljuivo pokree po slubenoj
dunosti, stranke samo daju inicijativu slubenom organu da na
temelju nje pokrenu upravni postupak i da o tome meritorno
odluuje.
Ostali uesnici koji se u bilo kojem svojstvu mogu pojaviti u
upravnom postupku su graani, pravna lica, preduzea, politike
partije, svjedoci, vjetaci i drugi uesnici koji u bilo kom svojstvu
imaju opravdan pravni interes da uestvuju u tom postupku.
Vrlo esto se u upravnom postupku deava da je inicijator za
pokretanje upravnog postupka fiziko lice, graanin ali ako se
njegovom inicijativom zadire u prava drugih pravnih subjekata
graana ili drugih pravnih lica organ odnosno ovlateno slubeno lice
je obavezno ukljuiti i te subjekte radi zatite njihovih prava
odnosno pravnih interesa.
Svjedoci i vjetaci slue za izvoenje dokaza i utvrivanje injenica
i njihova uloga je jasna, oni su samo dio tog procesa koji u
odreenim fazama upravnog postupka se pojavljuju radi provoenja
dokaza i utvrivanja odreenih injenica.
Polazei od ovakve podjele na glavne i ostale uesnike u upravnom
postupku u ime organa uprave ili ustanove sa javnim ovlastima kao
glavna stranka uvijek se pojavljuje ovlateno slubeno lice koje vodi
upravni postupak (rukovodioci kao takvi odreeni zakonom, njihovi
zamjenici i pomonici koje odreuje rukovodilac organa i odgovarajua
struna lica koja prethodna 2 lica ovlasuju da provode upravni
postupak ili da preduzimaju samo odreene radnje u upravnom postupku
a da su ovi i dalje donosioci rjeenja u upravnom postupku)
NPR:Pokretanje disciplinskog postupka, tu inicijativu moe
pokrenuti bilo koji zaposlenik odgovarajueg poslodavca ali o
pokretanju postupka odluuje lice koje odluuje o pravima i obavezama
a to je direktor ili drugo ovlateno lice ili lice koje je on
ovlastio u skladu sa svojim ovlatenjima. Tako i ovdje imamo lica
koja su po zakonu ili na osnovu ovlatenja ovlatena da provode
upravni postupak ili druga struna lica koja na temelju prijenosa
njihovih ovlatenja ili vode kompletan upravni postupak ili provode
procesne radnje i i vre izradu prijedloga rjeenja kojeg donose
rukovodilac odnosno njegov zamjenik.
35. STRANKA U UPRAVNOM POSTUPKU, POJAM, SVOJSTVO STRANKE
Stranke u upravnom postupku mogu biti: organ uprave ili ustanova
sa javnim ovlastima graani, pravno lice i drugi pravni subjekti
Stranka u upravnom postupku se moe porediti sa institucijom
pravne sposobnosti svakog fizikog lica, znai svaki onaj koji moe
biti nosilac prava i obaveza moe se pojaviti kao stranka u upravnom
psotupku.
Stranka je svaki onaj subjekt koji moe biti nosilac prava i
obaveza.Razlikuju se aktivne i pasivne stranke.
Aktivna stranka je ona koja je dala inicijativu za pokretanje
postupka, znai na iju inicijativu e se pokrenuti i provesti upravni
postupak. Pasivna je ona protiv koje se vodi upravni postupak.
Ovdje se mora praviti jasna razlika, u ovom sluaju imamo
dvostranaku aktivnost a organ uprave provodi postupak u kojem su
stranke: jedna aktivna i jedna pasivna.Sa druge strane kada imamo
na jednoj strani graane ili druge pravne subjekte a na drugoj
dravni organ, onda ne moemo govorit da je dravni organ pasivna
strana jer se ne vodi upravni postupak protiv njega nego on provodi
upravni postupak bilo na inicijativu bilo po slubenoj dunosti.
Pored aktivne i pasivne stranke u upravnom postupku postoji i
takozvana uzgredna stranka u upravnom postupku koja se naziva i
pravni intervenijent.To je ona stranka u ija se prava ili obaveze
zadire tim postupkom, znaci ta stranka se pojavljuje kao umjea koji
ovdje ima pravo da uestvuje u postupku i titi vlastita prava i
pravne interese.
Znai stranke se dijele na: aktivne pasivne uzgredene
36. DVOSTRANAKE STVARI U UPRAVNOM POSTUPKU
U upravnom postupku se rjeavaju odreene upravne stvari a te
upravne stvari mogu biti: jednostranake dvostranake viestranake
Jednostranake upravne stvari imamo kada se postupak vodi na
zahtjev jednog fizikog ili pravnog lica koje trai ostvarivanje
svojih prava ili njihovu zatitu. Ovdje treba voditi rauna o tome da
na strani jednog lica moe biti vie lica ali ako im je zahtjev
jedinstven, i injenino i pravno onda se oni pojavljuju kao jedna
stranka.
Dvostranake upravne stvari, kada imamo aktivnu i pasivnu stranu
koje ostvarivanje svojih prava i svojih obaveza trae kod organa
uprave ili druge ustanove da provede odreeni postupak i utvrdi
odreeno pravo ili obavezu tih subjekata.
37. VIESTRANAKE STVARI U UPRAVNOM POSTUPKU
Viestranake upravne stvari imamo kada se pojavljuje vie od dvije
stranke koje trae da se o njihovim pravima rjeava u upravnom
postupku.
Ukoliko u upravnom postupku uestvuju dvije stranke ili vie njih
sa suprotnim odnosno protivnim interesima, onda je u pitanju
viestranaka upravna stvar, odnosno kontradiktorni upravni
predmet.
38/39. PRETPOSTAVKE ZA UEE STRANKE U UPRAVNOM POSTUPKU I POJAM I
VRSTE ZASTUPANJA U UPRAVNOM POSTUPKU
Ostvarivanje prava graana i obaveza se moe traiti samo u dva
postupka: sudskom i upravnom
Da bi oni bili uesnici u postupku oni moraju imati:
stranaku sposobnost procesnu sposobnost stranaku
legitimaciju
Stranaka sposobnost, sposobnost biti nosilac prava i obaveza i
ona se izjednaava sa pravnom sposobnosu graanskog i drugih grana
prava.
Procesna sposobnost se izjednaava sa poslovnom sposobnou, ona
znai sposobnost svakog lica da vlastitom izjavom volja preduzima
odreene procesne radnje u odreenom upravnom postupku.
Stranaka legitimacija, ona nije nuna za postojanje stranake
sposobnosti, ona ide uz stranaku sposobnost ali i ne mora biti tako
jer svaka stranka u bilo kojem postupku (parninom, krivinom,
upravnom) ima pravo da sama sebe zastupa ako je sposobna da na taj
nain titi svoja prava i pravne interese, stranaka legitimacija moe
se pripisati samoj stranci ali i drugim licima koja u ime stranke
uestvuju u tom postupku (njihovi zastupnici punomonici predstavnici
itd).
Ova lica koja se pojavljuju u ulozi stranake legitimacije imaju
pravo i obaveze da u ime lica odnosno stranke u ije ime se
pojavljuju preduzimaju odreene radnje u skladu sa ovlatenjima koja
im proizilaze bilo iz punomoi ili drugih pravnih propisa u
zavisnosti od tog u kojem svojstvu se javljaju.
Zakonski zastupnici:
zastupnici pravnih lica: direktori itd, fizika lica: roditelji
staratelji usvojitelji itd
Zakonski zastupnici su odreeni samim materijalnim propisom, na
osnovu toga zastupnik moe prenijeti svoja ovlatenja na druga lica u
skladu sa opim autonomnim aktima tog pravnog lica pod uvijetom da
budu upisana u sudski registar (prokuristi itd).
Za fizika lica (roditelji, staratelji, hranitelji, usvojitelji)
po sili zakona ih zastupaju, ovi zastupnici imaju ovlatenja i
mogunosti da opet u skladu sa svojim statusom u upravnom postupku
angairaju druga struna lica, u vidu punomoi da za njih
postupaju.
Stranaku legitimaciju dalje imaju punomonici, to su ona lica
koja su od strane fizikih ili pravih lica sa stranakom sposobnosu i
stranakom legitimacijom ovlatena da u njihovo ime preduzimaju
odreene radnje.
Takoer imamo zajednike predstavnike koji se u upravnom postupku
imenuju da zastupaju interese irih grupa subjekata (poduzimaju
odreene radnje u ime mjesne zajendice).
Mogu se pojaviti i struni pomagai lica koja nisu punomonici ali
struno pomau licima u ostvarivanju njihovih prava i utvrivanju
njihovih obaveza.
Na kraju jo jedna kategorija a to je privremeni zastupnik, koji
se postavlja onoj stranci koja nije u mogunosti ili nije fiziki
prisutna da titi svoja prava i interese u upravnom postupku. To su
najee odsutna lica kada se rjeava o njihovim pravima i obavezama
koja iz bilo kojih razloga nisu u mogunosti da tite svoja prava i
interese, njima se postavlja privremeni zastupnik samo za rjeavanje
te konkretne upravne stvari.
NPR: Prologodinje poplave, kua zakljuana u opasnosti, radi
zatite imovine ulazi se u kuu spaava se imovina, iva stoka itd.Ako
graanin nije tu, postavlja se i za prijem poziva rjeenja itd.
Ovi privremeni zastupnici se postavljaju uvijek u tano odreenim
situacijama i iz opravdanih razloga :
sprijeavanje nastajanja tetnih posljedica za tog subjekta u
korist javnog interesa omoguavanje da ostvaruje svoja prava na taj
nain to e drugo lice postupati u njegovo ime
Bitno je naglasiti da u upravnim stvarima u kojima umjesto
stranke u upravnom postupku uestvuje njen punomonik, stranka ne
gubi svoja procesna svojstva niti svoju stranaku individualnost da
u postupku neposredno uestvuje uz punomonika.
40. POJAM I SADRAJ PODNESKA
Komunikacija izmeu organa i sranaka odnosno stranke
Komuniciranje izmeu organa uprave ili slubi za upravu (uvijek se
podrazumijeva dr avni organ), komuniciranje se vri na temelju
podnesaka.
Podnesci su inicijalni akti kojima se stranke (graani, fizika,
pravna lica i drugi subjekti) obraaju dravnom organu za rjeavanje
odreene upravne stvari.Podnesci su akti stranaka na temelju kojih
se daje inicijativa za pokretanje upravnog postupka.
Podnesak se moe oznaiti kao: zahtjev, akt, molba, alba itd. To
je svaki pisani akt kojim se stranke obraaju organima radi
rjeavanja odreene upravne stvari odnosno za ostvarivanje prava ili
pravnog interesa itd.
Upravni postupak odnosno inicijativa za pokretanje upravnog
postupka moe se dati kod organa uprave ili slubenog lica i usmeno
na zapisnik, toga kod suda nema i prema naelu pouke stranka uvijek
moe u upravnom postupku podnijeti zahtjev tako to e kod ovlatenog
slubenog lica usmeno iznijeti, a slubeno lice ce zabiljeiti to
usmeno izlaganje i onda takav akt dalje evidentirati. Na temelju
toga smatra se da je dat inicijalni akt, i stranka isto ima pravo
izjaviti albu na zapisnik kod ovlatenog slubenog lica.
Da bi ovlateno slubeno lice postupalo po postupku podnesak mora
da bude uredan, a to podrazumijeva da bude razumljiv i da sadri
odreene podatke koji su neophodni da bi se o njemu moglo postupati,
to znai da mora sadravati: ime i prezime, adresu i druge line
podatke, organ kojem se stranka obraa mora sadravati injenini opis
zahtjeva (ono to se trai i da se obrazloi zbog ega se trai)
Vro esto ti podnesci se odnose na unificirane obrasce i radi
lakeg komuniciranja ti obrasci se mogu nai na alterima itd.
Ukoliko je zahtjev koji je podnijet u formi podneska
nerazumljiv, organ koji vodi upravni postupak je obavezan da pozove
stranku i da se otklone ti nedostatci.
Stranci mora saoptiti da se po njenom podnesku ne moe postupati
i ostavlja joj odreeni rok za otklanjanje nedostataka i da mu prui
pomo u otklanjanju tih nedostataka ukoliko se radi o neukoj
stranci, a ako stranka razumije u emu se sastoji nedostatak onda e
ona sama ispraviti nedostatak, a ako je stranka neuka moe samo
ovlateno lice sainiti slubenu zabiljeku i tako otkloniti nedostatke
da bi se dalje moglo postupati po zahtjevu.
Inicijativa uvijek mora biti jasno upuena, mora sadravati
naznaku onog organa kojem sa zahtjev upuuje, ukoliko je zahtjev
upuen stvarno nenadlenom organu, taj organ e postupiti tako to e
bez pozivanja stranke uputiti, dostaviti zahtjev organu koji je
nadlean, stvarno i mjesno.
Podnesak obavezno sadri ope ili formalne i unjutranje odnosno
materijalne oznake
Formalne oznake:
naziv organa kome se zahtjev upuuje ime odnosno naziv
podnositelja zahtjeva zahtjev predmet zahtjeva (utvrivanje
minimalnih tehnikih uvjeta, npr: zahtjev za priznavanje prava na
boracku invalidninu itd) potpis stranke koja podnosi zahtjev
Materijalne oznake:
da zahtjev sadri sve ono to se tim zahtjevom trai obrazloene
injenice zbog ega se takav zahtjev podnosi prijedlog dokaza koje je
potrebno izvesti ukoliko je potrebno provoditi te dokaze da bi se
moglo odluiti o zahtjevu
Ukoliko postoji vie zahtjeva predmeta podneska, mora se svaki
zahtjev naznaiti, stranka moe traiti da se vie zahtjeva rjei jednim
rjeenjem pod uvjetom da je taj organ nadlean za sve zahtjeve,
ukoliko nije nadlean za sve zahtjeve onda e ih razdvojiti i odluiti
o onim za koje jest nadlean a za koje nije ustupit e nadlenom
organu.
Podnesci se predaju neposredno organu ili zajednikoj slubi
pisarnica koja radi za sve slube u odreenoj politikoj zajednici
(kancelarije, pisarnice, alter sale) a isto tako zahtjev se moe
poslati potom. Ukoliko se alje potom uvijek se mora slati
preporuenom potom odnosno mora se imati dokaz da je takav zahtjev
predat a ako se predaje neposredno uvijek se predaje u dva
primjerka radi dokaza da je zahtjev predat. Osoblje prima te
zahtjeve i obavezno je izdati potvrdu prijema podneska, sa datumom
prijema i potpis osobe koja je primila zahtjev.
Nakon prijema zahtjeva (ti zahtjevi se od strane slube
rasporeuju onim organima na koje je upueno) organi ispituju njegovu
formalnu i materijalnu ispravnost (formalne i materijalne
uslove).
Ukoliko se radi o zahtjevu koji se moe rijeiti i bez provoenja
redovnog postupka to jeste skraenim ispitnim postupkom, onda e
slubeno lice donijeti rjeenje ako su priloeni dokazi u zahtjev ili
ako organ sam raspolae potrebnim dokazima ili ako se radi o
opepoznatim injenicama, u takvom sluaju donosi se rjeenje i bez
pozivanje stranke, u svim ostalim sluajevima vri se pozivanje
stranke nakon pokretanja upravnog postupka.
Znai upravni postupak e se pokrenuti tek kada se utvrdi da
zahtjev odnoso podnesak sadri sve to mora sadravati i tada se
donosi rjeenje o pokretanju postupka, a ukoliko postoje nedostatci
onda se stranka poziva da u odreenom roku otkloni te nedostatke a
ukoliko ne otkloni u roku tada se zahtjev odbacuje kao neuredan i
po njemu se dalje ne postupa.
Odbacivanje zahtjeva ne spreava stranku da podnese novi zahtjev
(isti dan ako treba) jer odbaen zahtjev se smatra kao
nepodnesen.
41. SLUBENA RADNJA POZIVANJA U UPRAVNOM POSTUPKU
Sljedea radnja u upravnom postupku odnosno nakon prijema
podneska jeste pozivanje stranaka radi njihovog uea u postupku.
Pozivanje je slubena radnja koju sprovodi ovlateno slubeno lice,
a pozivanje se vri radi osiguranja prisustva stranke da uestvuje u
postupku i da u tom postupku iznosi svoje prijedloge zahtjeve
miljenja predlae injenice dokaze itd. ako je to nepotrebno za
meritorno odluivanje upravne stvari.
Pozivanje se vri dostavljanjem poziva stranci i to dostavljanje
se moe vriti putem:
odreene slube dostavne ako je organizirano u organu uprave,
odnosno putem dostavljaa a ako nije organizirano u organu uprave
putem pote na drugi nacin (agencije koje se bave time)
Ako je stranka pozvana da uestvuje u postupku ona je obavezna da
se odazove tom pozivu a ako stranka svoju sprijeenost da se odazove
pozivu niim ne opravda ovlateno lice e zahtjev stranke odbiti
odnosno odbaciti.Poziv uvijek mora sadravati upozorenje da stranka
ukoliko se ne odazove pozivu da e njen zahtjev biti odbijen i zbog
toga se neprisustvo mora opravdati.
42. POJAM I SADRAJ ZAPISNIKA
Dalje komuniciranje izmeu organa i stranaka vri se sainjavanjem
zapisnika. Zapisnik se sainjava uvijek kada se vodi redovni upravni
postupak, odnosno kada se preduzimaju odreene radnje sasluanjem
stranaka, svjedoka, vjestaka ili se vri uviaj ili vjetaenje, mora
se sainiti zapisnik.
Zapisnik uvijek mora sadravati opi i posebni dio.
Opi mora sadravati:
naziv organa koji odluuje ovlateno lice koje vodi postupak a
ukoliko postupak vodi tijelo (komisija odbor itd.) mora sadravati
naziv tog tijela tijelo se pojavljuje kada se odluuje po
prigovorima i albama mjesto i vrijeme preduzimanja radnje lice koje
vodi postupak oznake stranaka imena svjedoka koji se sasluavaju,
vjestake itd
Opi dio je uvijek onaj dio koji moe pripremiti slubeno lice
prije nego to se pristupi izvoenju dokaza itd.
Posebni dio: uvijek sadri opis sadraja radnji koje su preduzete
(npr: sasluanje svjedoka: navode se njegovi podaci, njegova izjava
na sve okolnosti koje se utvruju u tom postupku, ako se vri uvid na
licu mjesta to lice daje svoje miljenje na zapisnik itd.)
Postoje najmanje dvije vrste zapisnika u upravnom postupku:
zapisnici koji se vode u utvrivanju injenica zapisnik o vijeanju
odnosno glasanju (npr: vijeanje o utrivanju dokaza i navodi se ko
je glasao za, protiv i otvara se samo ukoliko se rijeava po albenom
postupku)
Ostali zapisnici su slini gornjim
43. RAZGLEDANJE SPISA
Slijedea radnja koja se odvija u komuniciranju izmeu organa i
stranke jeste razgledanje spisa i obavjetenje o toku upravnog
postupka.
Stranka ima pravo a slubeno lice ima obavezu da stavi toj
stranci cjelokupan spis na razgledanje, znai stranka uvijek moe
traiti da joj se omogui razgledanje spisa, da vidi dokle se dolo sa
upravnim postupkom, koji su dokazi izvedeni, ta je ko izjavio u
upravnom postupku itd. radi njenog daljeg izvoenja radnji.
Treba znati da svaku radnju koju moe preduzeti stranka moe
preduzeti i njen punomonik zakonski i privremeni zastupnik.
Stranka u upravnom postupku uvijek ima pravo da bude obavjetena
o samom toku upravnog postupka (zato se nisu preduzele odreene
upravne radnje itd.) Znai obaveza je ovlatenog slubenog lica da
obavjetava stranke o toku postupka prije svega iz razloga to
slubeno lice ima obavezu da rijei upravnu stvar u roku od 30 dana a
najvie 90 dana u zavisnosti od tog da li sprovodi skraeni ili
redovni postupak. Pravilo je da se upravni postupak okona i donese
rjeenje(odluka) i dostavi stranci u roku od 60 dana, a u
najsloenijim stvarima gdje je potrebno preduzeti dodatne radnje,
provjeriti osnovanost zahtjeva itd. taj rok iznosi 90 dana. Na
temelju toga stranka ima pravo da uvijek bude obavijetena o svom
zahtjevu.
Naa realnost je da ovlatena slubena lica ne potuju ovu obavezu
obavjetavanja ime kre radne obaveze, osnovna naela nepristranost,
pravednost, zakonitost.
44. POJAM I NAINI DOSTAVLJANJA PISMENA U UPRAVNOM POSTUPKU.
Slijedea radnja komuniciranja je dostavljanje.
Dostavaljanje je bitna radnja, jer donesena odluka ako nije
dostavljena strankama nema pravno dejstvo.
Dostavljanje se u pravilu vri linom dostavom (dostava tano onom
licu koja je stranka u postupku, njegovom punomoniku, zakonskom i
privremenom zastupniku), lino dostavljanje je obavezno:
ako je kao takvo odreeno zakonom, a svaka upravna stvar kojom se
rijeava o pravima i obavezama takva odluka se mora lino
dostaviti
obavezno je kada od dana dostavljanja poinju tei rokovi koji se
ne mogu produavati (prekluzivni rokovi, ijim protekom se gubi
odreeno pravo pravo ulaganja pravnih sredstava)
kada to odredi sam organ ije se dostavljanje vri, zakonsko
odreenje kada organ ocijeni da je odreenu odluku (meritorno odluuje
u formi rjeenja) on to moe odrediti na taj nain da je obavezno lino
dostaviti akt, jer ocjena organa se uvijek zasniva na znaaju odluke
koja se dostavlja, posebno kada se stranci namee neka obaveza, kako
bi iskoristila pravo albe)
Izuzeci od linog dostavljanja odnose se na sljedece:
ako se primalac rjeenja ne zatekne na adresi onda se takva
odluka moe dati lanu porodice ali ne odma nego se prvo mora
obavijestiti lan porodice da to i to pismeno treba da se urui lino
i da se onda evidentira kada e to lice biti dostupno dostavljau
radi line dostave tek poslije ako to lice nije dostupno moe se
dostaviti lanu porodice ali pod uvijetom da lan porodice moe sa
njim ostvariti kontakt, ako ne moe ostvariti kontakt pismeno e se
vratiti licu koje vodi upravni postupak sa tom naznakom i onda e
ono dalje odluiti da li e i na koji nain dalje dostavljati to
pismeno ukoliko se lice ne zatekne na mjestu na kojem se treba
izvriti dostava moe se ostaviti susjedu pod uvjetom da taj susjed
nije sa njim u sukobu i eli da primi pismeno i da mu ga urui da se
na vratima ostavi saopenje da postoji odreena odluka koju treba da
se zaplijeni i da se nalazi tu i tu i da se moe podii u to i to
vrijeme ili da se javi odreenom licu itd. Ovaj nain se esto
zloupotrebljava. dalje izuzetak postoji u situacijama ako u
postupku uestvuje jedna ili vie osoba a one nisu poznate slubenom
licu koje vodi postupak, onda se takva odluka moe dostavljati
javnim saopenjima, putem medija novinama i putem radija, televizije
itd.
Postoje posebne situacije odnosno posebni sluajevi dostavljanja
a to su da se odreenom licu moe dostaviti privremeni zastupnik samo
za prijem pismena. U onim situacijama kada je nepoznata adresa
boravista ili prebivalista ili ako je neophodno preduzeti hitne
radnje radi zatite opeg ili linog interesa stranke, njemu se moe
postaviti privremeni zastupnik uz obavezu da taj zastupnik postupa
radi zatite same stranke.
Dostavljanje se u pravilu vri radnim danom i u radno vrijeme,
izuzetno moe se vriti u svako doba u zavisnosti od ocjene
organa.
Sva prava i obaveze poinju tei od prvog narednog dana od dana
dostavljanja ukoliko zakonom nije drugaije odreeno (tamo gdje kae
da izjavljeana alba ne zadrava rjeenje izvrenja itd).
Mjesto, kuna adresa, radno mjesto (ne moe se zaustavljati po
ulici)Dostavljanje se vri u preduzeima i onim licima koja obavljaju
redovnu djelatnost na njihovom radnom mjestu.
Ako se dostavljanje vri u inostranstvu onda je pravilo da se
dostavljanje vri putem diplomatskih, konzularnih
predstavnitava.Komuniciranje izmeu drava u regionu ide neposredno
jer za to postoje meudravni sporazumi da se omogui laka
komunikacija i efikasnost u sprovoenju odreenih postupaka.
O izvrenom dostavljanju vodi se dostavnica, to je najvaniji akt
u ovom inu dostavljanja, dostavnica obavezno sadri sljedee
podatke:
naziv organa koji vri dostavljanje naziv akta koji se dostavlja
i broj dostavnica obavezno sadri datum izvrenog dostavljanja, vrlo
bitno jer od tog datuma poinju tei prava i obaveze koje se utvruju
aktom koji se dostavlja potpis onog kome se dostavlja odreeno
pismeno oznaka subjekta kojem se dostavlja, ime prezime, naziv
pravnog lica
bez tih elemenata dostavnica nije ispravna i dostavljeno pismeno
nije u skladu sa zakonom i ne proizvodi pravne uinke. Pravilo je da
se datum prijema uvijek pie slovima iz razloga da se sprijei
zloupotreba, zato sto se taj datum vrlo esto zloupotrebljava.Toliki
znaaj dostavncice je da se dobro mora uvati, bez dostavnice, akt
rjeenje, presuda nema pravnog uinka, ne moe postati pravosnano.
Ona mora sadravati osnovne elemente, u pravilu se datum prijema
pie slovima i mora sadravati potpis primaoca.
45. POVRAT U PRIJANJE STANJE, RAZLOZI, ROKOVI.
To je vanredno pravno sredstvo u redovnom upravnom postupku,
svrha ovog pravnog sredstva jeste da se preduzme odreena radnja
koju je stranka propustila u tom postupku znai da se otklone
negativne posljedice proputanja preduzimanja odreene radnje u
upravnom postupku.
NPR: dostavlja se rjeenje o prodaji pokrentih i nepokretnih
stvari a stranka nije uloila albu jer je bila bolesna isl.
Da bi iskoristila svoja pravna sredstva stranka mora podnijeti
prijedlog za povrat u prijanje stanje Ako je stranka prospustila da
podnese albu na vrijeme (iz opravndanih razloga) onda ona mora
podnijeti prijedlog za povrat u prijanje stanje i uz taj prijedlog
mora istovremeno preduzeti onu radnju koju je propustila da uinji
(najee da se izjavi odreeno pravno sredstvo), stim to se uz
prijedlog mora dostaviti dokaz o opravdanosti proputanja radnje
koju je trebala da preuzme, povrat u prijanje stanje se nikad ne
radi po slubenoj dunosti nego samo na prijedlog stranke.
Pretpostavke za podnoenje prijedloga za povrat u prijanje
stanje:
Postojanje opravdanog razloga (bolest,odsustvo, elementarne
nepogode i nemogunost komuniciranja sa organom itd) . Znai uvijek
se mora imati opravdan razlog da bi se podnio prijedlog za povrat u
prijanje stanje.
Prijedlog se podnosi u subjektivnom i objektivnom roku.
Prijedlog za povrat se podnosi u roku od 8 dana raunajui od dana
prestanka razloga zbog kojeg je proputeno preduzimanje odreene
radnje. Ako je neko bio sprijeen usred bolesti onda po prestanku te
bolesti rok je 8 dana za podnoenje prijedloga za povrat u prijanje
stanje, a isto tako se rauna od dana saznanja za proputanje odreene
radnje ali ovo saznanje je vezano za postojanje objektivnog roka
jer on kad protekne prijedlog se ne moe podnijeti bez obzira kada
je poeo da tee subjektivni rok. Objektivni rok je 3 mjeseca.
Subjektivni rok je uvijek rok koji je vezan za samu stranku a
objektivni je vezan za druge okolnosti.Ako stranka propusti da
pondnese u subjektivnom roku onda ga moe podnijeti u objektivnom
roku i takav zahtjev se mora prihvatiti kao blagovremen ali ako je
protekao objektivni onda nema povrata u prijanje stanje.Povrat u
prijanje stanje je vanredno pravno sredstvo u redovnom postupku,
prijedlog se iskljuivo podnosi samo od strane stranke, nikad se ne
podnosi po slubenoj dunosti a mora postojati opravdan razlog koji
je doveo do spreavanja da se preduzme radnja i taj predlog se mora
podnijeti u subjektivnom a najkasnije u objektivnom roku.
46. POJAM I VRSTE ROKOVA U UPRAVNOM PSOTUPKU.
Upravni postupak se moe sprovesti u odreenim rokovima (po
naelima ekonominosti, efikasnosti, uinkovitosti i naelo zakonitosti
koji zahtijevaju hitno i neodlono postupanje organa, ili po
inicijativi stranaka za rjeavanje upravne stvari).
Rokovi su 30, 60 a najdalje 90 dana u zavisnosti od sloenosti
postupka i konkretne upravne svtari koja se rjeava. Ukoliko se
rokovi ne potuju, stranka ima pravo da podnese albu zbog utnje
administracije kao da je njen zahtjev odbijen.Svrha toga jeste da
se natjera organ uprave da rjeava konkretnu, odreenu upravnu
stvar.
Vii organi u pravu nadzora mogu preuzeti nadlenost da oni sami
rijee upravnu stvar ukoliko se ba ne potuju rokovi ili ukoliko nii
organ ne postupi po nalozima drugostepenog organa kako e odreenu
upravnu stvar rijeiti.
Rokovi se odreuju zakonom zakonski rokovi i od strane slubenog
lica slubeni rokoviPravilo je radi pravne sigurnosti i samih organa
i stranaka je da se rokovi odreuju zakonom, meutim odreene
situacije u koje dolaze slubena lica koja vode upravni postupak, u
upravnom postupku se uvijek mora voditi rauna o zatiti opih javnih
interesa i u tim interesima ovlatena slubena lica imaju pravo da
odredei rokove za preduzimanje odreenih mjera a ti rokovi se donose
radi efikasnijeg rijeavanja upravne stvari (npr: naloiti stranci da
u nekom roku dostavi odreeni dokaz ili da preuzme odreenu radnju)
to su znai najee procesne radnje i ti slubeni rokovi najvie slue
tom da se izvode odreeni dokazi vjetaenja, uviaja, uplata odreenih
taksa naknada itd.
Znai slubeni rokovi u pravilu slue za efikasnost samog procesa
dok su zakonski utvreni za upravno postupanje, za upotrebu pravnih
sredstava itd. Ti zakonski rokovi se ne mogu mijenjati.
Prema posljedicama koje izaziva proputanje roka, rokovi se mogu
podijeliti na:
stroge prekluzivne instruktivne dilatorne
Prekluzivni su oni koji su tano odreeni zakonom i njihovim
protekom stranka gubi odreeno pravo.
NPR: Za podsticaj u poljoprivrednoj proizvodnji, prijave se
podnose do tog i tog datuma ijim protekom stranka gubi pravo da
podnese zahtjev i to pravo se ne moe ostvariti. (koristiti ovaj
primjer samo ako se mora, na usmenom/pismenom ispitu)
Pravo na albu je prekluzivno, pravo na pokretanje upravnog spora
je prekluzivno itd.
to znai da ogan koji vodi postupak mora u svojoj odluci naznaiti
da se alba mora izjaviti u tom i tom roku i vezano je za formalnu
pravosnanost.
Instruktivni rokovi su rokovi opomene ili upozorenja, da se
protekom odreenog roka gubi odreeno pravo ili mogunost koritenja
odreenog prava, obavjetajnog i upozoravajuceg je karaktera.
Dilatorni rokovi su rokovi kojima se ne mogu preduzimati nikakve
radnje (NPR: prekid postupka, kada je odreen ne moe se preduzeti
nijedna radnja dok se ne ispune pretpostavke za nastavak
postupka).
Rokovi se takoer mogu podijeliti na apsolutne i relativne.
Relativni rokovi su vezani za subjektivne a apsolutni za
objektivne, treba praviti razliku da su ovi rokovi daleko krai u
upravnom postupku zbog toga to se uvijek mora voditi rauna o zatiti
opeg odnosno javnog interesa i u ovim situacijama slubeno lice mora
voditi rauna o javnom interesu, kada rijeava po zahtjevu stranke
mora paziti da li se vodi rauna o opem odnosno javnom interesu.NPR:
izdavanje graevinske dozvole, treba se voditi rauna o tome da li se
zaklanjaju vidici drugim graanima zgradom, da li se ugroava vodotok
saobraaj itd).
47. RAUNANJE ROKOVA U UPRAVNOM POSTUPKU.
Rokovi se raunaju u danima, satima, minutama, godinama itd.
Rokovi se mogu raunati po mjesecima i godinama i tada rok istie
onog dana koji po svom broju odgovara danu kada je dostavljanje
izvreno.
Treba razumjeti da ako kae: alba se moe podnijeti u roku od
mjesec dana to je nepravilna formulacija jer je broj dana u mjesecu
relativan, jer ako se kae u roku od 30 dana a rauna se od prvog
narednog dana onda se izbroji rok.
Isto tako rok se rauna u godinama, godina se rauna istekom onog
dana koji po broju odgovara godini dana.
Samo u izuzetnim situacijama se vodi rauna o satima i minutama a
to je znaajno kod npr. stvarnih prava (uknjiba prava vlasnitva- po
naelu stariji u vremenu jai u pravu)Provoene ugovora za upis prava
na nekretninama tada se mora naznaiti i sat i minuta prijema. Isto
tako u katastaru nekretnina se po istom prinipu vodi upis.
48. TROKOVI U UPRAVNOM POSTUPKU.
Dijele se na ope i posebne.
Opti: su oni koji se planiraju u budetu drutveno politike
zajednice: nabavka sredstava za rad, inventara, raunara papira i
svog potrebnog materijala za normalan rad organa i ti trokovi sa
aspekta voenja upravnog postupka se ne tiu samih stranaka , to su
trokovi obavljanja redovne djelatnosti.
Posebni: nastali pokretanjem i voenjem upravnog postupka, to su
trokovi svjedoka, vjetaka, uviaja, razne takse naknade itd.
Trokove upravnog postupka odnosno njihovo odreivanje ko snosi
trokove upravnog postupka vri se u pravilu da trokove snosi stranka
koja je pokrenula upravni postupak.Ako je to jedna stranka znai ti
trokovi spadaju na tu stranku i prema svim kriterijima, i prema
uspjehu u voenju postupka, prema inicijativi ili prema krivici, ako
je vie stranaka, trokovi se odreuju prema kriteriju uspjenosti u
upravnom postupku.
U upravnom postupku vrlo esto imamo vie stranaka sa oprenim
interesima, u tom sluaju stranka koja je izgubila spor snosi
trokove.
Snoenje trokova prema krivici: ako je stranka svojim radnjama
prouzrokovala voenje postupka ona je obavezna da snosi trokove
postupka ( to se jo naziva voenje postupka iz obijesti).
Ako je stranka podnijela zahtjev, ona prema koristi od tog
postupka snosi trokove.
Moraju se razlikovati trokovi upravnog postupka od taksi.
Taksa se plaa na zahtjev, albu, odluku ali trokove upravnog
postupka: uviaj i vjetaenje, uvijek e taj troak (misli se na troak
uviaja u vjetaenja) platiti stranka koja je pokrenula postupak, ako
je odlueno u njenu korist i ako je odbijena i ako se radi o jedoj
stranci, a ako ima vie stranaka trokove e snositi stranka koja
izgubit spor.
Znai osnovni kriterij za odreivanje trokova su prema uspjehu
prema krivici i prema podnosiocu.
Trokove upravnog postupka snosi dravni organ kada pokree
postupak po slubenoj dunosti (eksproprijacija, uzurpacija,
arondacija rekvizicija itd).
UPRAVNO PROCESNO PRAVO (II - dio)
49. POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA
Upravni postupak se pokree u skladu sa oficijelnim i privatnim
naelom.
Oficijelno naelo znai da se upravni postupak pokree po samom
postupanju organa uprave odnosno slube za upravu, bez bilo ije
inicijative, kada organ uprave osjeti da treba u zatiti opeg javnog
interesa pokrenuti upravni postupak. Prema privatnom naelu upravni
postupak se pokree inicijativom stranke ( fiziko lice, graanin
pravno lice i drugi dravni organ). Znai prema privatnom naelu
stranka koja nije organ uprave koja vodi upravni postupak, daje
svojim podneskom inicijativu za pokretanje upravnog postupka a
organ uprave odnosno sluba za upravu opet po slubenoj dunosti
pokree upravni postupak.
Uvijek treba praviti jasnu razliku od incijijative za pokretanje
upravnog postupka od zvaninog slubenog pokretanja.
Uvijek upravni postupak pokree stvarno, mjesno nadlean organ
uprave odnosno slube za upravu. Inicijativa moe potei od graanina
odnosno fizikih lica ili pravnih lica, privrednih drutava,
politikih partija osiguravajuih drutava itd, ali i samih organa
uprave odnosno institucija koje raspolau javnim ovlastima.Stranka
znai moe biti i sam drugi dravni organ uprave kada je potrebno da
rijei odreena pitanja ali mora provesti postupak jer to nije u
njegovoj stvarnoj niti mjesnoj nadlenosti.
U pravilu upravni postupak se pokree poduzimanjem bilo koje
radnje od ovlatenog slubenog lica ili organa koji je nadlean za
voenje odreenog upravnog postupka. Isto tako moe se donijeti i
posebno rjeenje kojim se pokree upravni postupak ali u praksi se
najee upravni postupak pokree poduzimanjem radnji od ovlatenog
slubenog lica organa koji vodi postupak.
I u jednom i drugom sluaju ako se donosi posebno rjeenje o
pokretanju upravnog postupka na njega se nema pravo ulaganja
pravnih sredstava a ako se zahtjev odbacuje zakljukom mogu se
koristiti pravna sredstva.
Kod pokretanja upravnog postupka po slubenoj dunosti to jeste
bez inicijative stranke razlikuju se dvije situacije, odnosno
postoje dva osnova za pokretanje upravnog postupka:
Prvi osnov je sadran u samom zakonu ili propisu nie pravne snage
u kojima je izriito odreeno da nadleni organ pokree upravni
postupak po slubenoj dunosti.
Npr: Inspekcijska kontrola bilo kojeg inspektora, znai oni
pokreu upravni postupak samim inom vrenja kontrole, odnosno nadzora
poslovanja privrednih i drugih pravnih subjekata.
Znai ustanovljavanjem inspekcije ali i drugim propisima kojima
se ureuju odreene upravne ovlasti utvruje se i sam nadzor za
sprovoenje tog zakona a taj nadzor se daje ili organima uprave koji
vre nadzor na radom i primjenom zakona svih pravnih subjekata sa
jedne strane a drugi vid kontrole je putem inspekcija.
Drugi sluaj, kad je pokretanje upravnog postupka uvjetovano
saznanjima o postojanju injeninog stanja koje upuuje na zatitu
javnog odnosno opeg interesa.
U prvom sluaju imamo izriitu zakonsku ili podzakonsku odredbu
koja nalae pokretanje upravnog postupka u vrenju djelatnosti
odreenih dravnih organa organa. U drugom sluaju imamo situacije
kada postoje saznanja da postoje injenice koje upuuju na potrebu
zatite opeg odnosno javnog itneresa. Npr: Ukoliko je izvreno
usvojenje pa usvojitelj kri prava usvojenika a usvojenje je izvreno
u javnom interesu tada se mora pokrenuti upravni postupak radi
zatite prava onog ija su prava ugroena.
Ukoliko ne postoje uvjeti za pokretanje upravnog postupka organ
nadlean za voenje upravnog postupka uvijek donosi zakljuak o
odbacivanju zahtjeva stranke u situacijama:
Ako se radi o zahtjevu o kojem se ne moe odluivati u upravnom
postupku, nije upravna stvar. Ako je o toj upravnoj stvari ranije
pravosnano odlueno, po pravilu ne dva puta o istom. Ako organ nije
nadlean za postupanje i ako je zahtjev podnesen od osobe koja ne
moe biti stranka u postupku.
Kada se raspravlja o zahtjevu uvijek se gleda blagovremenost,
doputenost, i izjavljenost od ovlastenog lica.
50. RAZLOZI ZA SPAJANJE UPRAVNIH STVARI U JEDAN POSTUPAK
Organ koji vodi upravni postupak ovlaten je da izvri spajanje
upravnih stvari ako se zahtjevom trai rjeavanje vie taaka, vie
upravnih stvari koje se baziraju na istom injeninom stanju ali ne
moraju imati isti pravni osnov.
Spajanje stvari je institut procesnog upravnog prava u kojem se
ostvaruje naelo ekonominosti, znai uvijek se mora voditi rauna da
naelo ekonominosti nema prioritet nad naelom zakonitosti i
materijalne istinitosti.
Spajanje vie upravnih stvari u jedan postupak radi se u onim
situacijama kada postoji vie posebnih upravnih stvari kod kojih se
u svakoj od njih moe voditi odvojen postupak.
Kada govorimo o spajanju istih upravnih stvari u jedan postupak
uvijek treba znati to da se radi o dvije ili vie upravnih stvari
koje se tiu vie stranaka a da se one spajaju u jedan postupak. Ako
se radi o zahtjevu jedne stranke tu se nema ta spajati jer se radi
o jednom zahtjevu, ali ako se radi o zahtjevima dvije ili vie
stranaka koje imaju isto injenino stanje, onda se ti predmeti mogu
spojiti u jedan postupak.
Uvjeti koji su nuni da bi dolo do spajanja upravnih stvari u
jedan postupak su:
Prava ili obaveze stranaka moraju se zasnivati na istom ili
slinom injeninom stanju ali ne moraju biti na istom pravnom osnovu.
Mora biti organ koji vodi postupak stvarno nadlean za rjeavanje
svih tih stvari koje se spajaju u jedan predmet. Mora se raditi o
pravima i obavezama vie stranaka. Npr: eksproprijacija.
Iskljuivo je pravo ovlatenog slubenog lica koje vodi upravni
postupak da odlui da li e ili nee izvriti spajanje vie upravnih
stvari u jedan postupak. Znai ne postoji pravo stranke ili zakonska
obaveza da se izvri spajanje ve je to ovlatenje dato ovlatenom
slubenom licu koje vodi upravni postupak da cijeni okolnosti i da o
tome odluuje.
O spajanju vie upravnih stvari u jedan postupak uvijek se donosi
zakljuak. Ovaj zakljuak i ova radnja ima karakter procesne radnje i
na ovaj zakljuak se ne moe ulagati pravno sredstvo ali se moe kao i
u parnici pobijati kada se ulae pravno sredstvo na odluku o kojoj
je meritorno rijeeno, na rjeenje kojim se odluuje, rjeava upravna
stvar.Spajanje vie upravnih stvari u jedan postupak se obino
sprovodi u prvostepenom upravnom postupku ali sa napomenom da se
spajanje moe izvriti i kod drugostepenog organa, ukoliko je uloeno
vie albi u istom injeninom stanju i istom pravnom osnovu (ne mora
biti isti pravni osnov), a taj drugostepeni organ je nadlean sve te
predmete spojiti u jedan postupak i odluiti o albi po svim upravnim
stvarima.
51. IZMJENA ZAHTJEVA U UPRAVNOM POSTUPKU
Kada se radi o upravnom postupku koji je pokrenut na inicijativu
stranke treba rei da stranka uvijek moe da slobodno raspolae svojim
zahtjevom to znai da stranka nije strogo vezana za postavljeni
zahtjev odnosno taj zahtjev uvijek moe izmjeniti, proiriti,
odustati od zahtjeva, ak i u drugostepenom postupku moe od njega
odustati a u krajnjoj instanci moe odustati i u samom izvrnom
postupku.
Kada se radi o zahtjevima stranaka, stranke mogu slobodno
disponirati svojim zahtjevima, postoji jedno ogranienje, ukoliko bi
se takvim disponiranjem povrijedio ili ugrozio javni ili opi
interes organ koji vodi upravni postupak moe nastaviti voenje
takvog upravnog postupka. Npr: Ukoliko je netko pokrenuo zahtjev za
oduzimanje starateljstva a onda se predomisli a u postupku se
utvrdi da staratelj ne vri svoju dunost kako treba, organ e
nastaviti postupak.
Ukoliko doe do promjene zahtjeva u toku upravnog postupka, organ
koji vodi postupak odnosno ovlateno slubeno lice uvijek rjeava po
tom izmjenjenom zahtjevu.Ovdje ne postoji obaveza ovlatenog
slubenog lica da donosi poseban zakljuak o odbacivanju ranijeg
zahtjeva nego e u obrazloenju konstatovati da je tako i tako
stranka raspolagala svojim zahtjevom.
Izmjena zahtjeva stranke odnosno disponiranje je dozvoljeno samo
u prvostepenom upravnom postupku, iz razloga da kada bi to bilo
upotrijebljeno u drugostepenom postupku postojala bi takva
situacija da bi imali novi postupak, i ovdje treba jasno
razlikovati iznoenje novih injenica od izmjene zahtjeva, i takvu e
inicijativu odbaciti sa poukom da stranka po tom osnovu moe traiti
pokretanje drugog postupka a prvostepeni organ e cijeniti
osnovanost takvog postupka.
52. ODUSTANAK OD ZAHTJEVA
Isto tako stranka u pravu disponiranja svojim zahtjevom uvijek
moe odustati od svog zahtjeva.Odustajanje nema ogranienja u
prvostepenom, drugostepenom postupku. Ukoliko je donesena
drugostepena odluka moe se odustati i od izvrenja.
Odustajanje od zahtjeva moe biti u cijelosti ili djelomino, kao
i u parninom postupku odustajanje ne trai obavezu podnositelja
zahtjeva da obrazlae svoje razloge. To je njegovo pravo da pokree
upravni postupak i da odustaje u svakoj fazi ili u cjelosti ili
djelomino.
Ovdje ovlateno slubeno lice pazi na zatitu javnog interesa da li
e voditi dalje postupak.
Ovlateno slubeno lice organa koji vodi postupak donosi zakljuak
kojim se obustavlja postupak, na ovaj zakljuak se uvijek moe uloiti
pravno sredstvo jer se tu smatra da se pod istim uvjetima moe
uloiti pravno sredstvo kao i kad je zahtjev odbaen iz nekih drugih
razloga