UPRAVLJANJE ISTRAIVANJEM I RAZVOJEMNajee se koriste
skraenice:
R&D (Research and Development)
IR (Istraivanje i razvoj)
Istraivanje je proces kojim se dolazi do nekog novog znanja o
svetu oko nas ili mogunosti reavanja problema kojeg smo uoili.
Istraivake aktivnosti obuhvataju sistemsko posmatranje fenomena iji
je cilj spoznavanje novih injenica ili testiranje postojeih, kako
bi se teorijska saznanja prevela u primenjiva znanja i
injenice.
Istraivanje se teko razdvaja od procesa razvoja.
Razvoj podrazumeva primenu novog znanja, odnosno prevoenje
rezultata istraivanja ili nekog drugog akumuliranog znanja u plan,
skicu za nove ili poboljane proizvode, procese, usluge, sisteme.
Razvoj predstavlja postepeno napredovanje ili porast kroz seriju
progresivnih promena.
Istraivanje i razvoj, je proces iz kojeg proizilaze nauna i
struna saznanja i do danas je doivelo velike promene. Istraivanje i
razvoj nije iskljuivo u domenu nauno - istraivakih i istraivako -
razvojnih organizacija, ve je to znaajna poslovna funkcija.
Istraivanje i razvoj se zasniva na znanju, kreativnosti i
inteligenciji ljudi koji obavljaju posao, a povezan je sa
naukom.
U teoriji i praksi menadmenta pod pojmom ISTRAIVANJE I RAZVOJ
podrazumeva se deo preduzea koji je zaduen za aktivnosti
pribavljanja znanja o novim proizvodima i procesima namenjenih
tritu.
Osnovna uloga istraivanja i razvoja su invencija (ideja ili
izum) i razvoj proizvoda (robe i usluga), procesa i sistema koji
dovode do komercijalnih mogunosti inovacije (promena,
pronalazak).
Invencija- Razvoj proizvoda,procesa, sistema-Inovacija
Osnovni resurs istraivanja i razvoja je znanje. U kontinuiranom
procesu razvoja ideja, primenom znanja kroz razvoj proizvoda i
procese dolazi se do organizacionog uenja.
1. SAVREMENO UPRAVLJANJE ISTRAIVANJEM I RAZVOJEM1.1. SAVREMENO
UPRAVLJANJE U EPOHI NAUNO-TEHNIKOG PROGRESANa poetku III milenijuma
industrija i privreda suoeni su sa najveim izazovima u istoriji
oveanstva - traenjem naina kako da osiguraju
kontinuirani ekonomski rast uz istovremenu zatitu ivotne sredine
od zagaivanja i iscrpljivanja prirodnih bogatstava, u okvirima
koncepcije odrivog razvoja. Nove tehnologije imaju za cilj ne samo
poveanje produktivnosti i efikasnosti, ve i utedu energetskih i
svih ostalih prirodnih resursa i repromaterijala, uz mogunost
reciklae otpadaka i preiavanja otpadnih voda. Nove tehnologije
trebalo bi da budu efikasne, efektivne i niskotrokovne, kao i da
daju visokokvalitetne proizvode prema standardima ISO 9000 i ISO
14000. Tehnolokim razvojem moe se upravljati u odreenoj firmi :
-putem nabavke nove opreme , ili
-veih ulaganja u sektor za istraivanje i razvoj.
1.1.1. Obeleja savremene epohe nauno-istraivakog rada
Nova epoha u razvoju civilizacije nazvana je - nauno - tehnika
revolucija.
Bitna obeleja tree nauno-tehnike revolucije ogledaju se u tome,
to funkciju oveka zamenjuje automatika i robotika, a intelektualno
razvojnu funkciju - kompjuter i kibernetika.
Zbog toga se, nauno tehnika revolucija pojmovno poistoveuje sa
informatikom revolucijom.
Brzina razvoja u epohi nauno - istraivakog progresa zavisi u
kojoj se meri angauje nauka, znanje i sposobnost ljudi, odnosno od
stepena razvoja i slobode delovanja stvaralakih kadrovskih
potencijala.
U industrijskoj revoluciji sa poetkom XX veka, postojala je
neprikosnovena subjektivnost maina, a ovek je tek bio dodatak
maini. Tejlor- je zahtevao da se iz proizvodnje izbaci potreba za
kvalifikovanim radom, radnik ne treba da misli, ve da izvrava
zadatke, to predstavlja degradaciju ljudskog
subjektiviteta-linosti.
U savremnoj epohi nauno-istraivakog progresa, istie se ljudski
subjektivitet, znanje i sposobnost. Suprotno Tejlor-u zahteva se od
radnika da misle i stvaralaki rade.
Iz toga proizilazi zahtev, da je nuno uspostaviti vru spregu
izmeu nauno - tehnikog progresa i obrazovnog sistema.
Pored navedenih osnovnih naela i kriterijuma za veu efikasnost,
potrebna su i savremena strategijska znanja i inovacije u procesima
rada i kulturnijeg ivljenja.
Uz vei nivo obrazovanja potreban je i vei nivo kulture, meusobne
tolerancije, timskog rada i uzajamnog potovanja svih kadrova, kao
bitne pretpostavke za demokratizaciju.
Uspeno ukljuivanje u nauno-tehniku revoluciju, zahteva
sinhronizovano delovanje kadrova, kako bi nastali tehniki progres
bio u funkciji razvoja i efikasnog privreivanja.
Na uspenost oveka u procesu rada i upravljanja utiu sledei
pojmovi (9 E pojmova):
1. ELEKTRONIKA - nauka o prouavanju elektona i primena
rezultata,
2. ETIKA - nauka o moralu i moralnoj praksi, o vrlinama,
3. EDUKOLOGIJA - nauka o obrazovanju i sticanju znanja,
4. EKONOMIJA - nauka o razvoju privrede,
5. EMANCIPACIJA - oslobaanje svih vrsta zavisnosti,
6. ERGONOMIJA - nauka o radu i zatiti oveka, prilagoavanje maine
oveku,
7. ESTETIKA - umetniko oblikovanje proizvoda,
8. EKOLOGIJA - nauka o nainu ivota i zatite ovekove okoline,
9. EGZISTENCIJA - postojati i opstati - ljudski iveti i se
razvijati sa vie duha.
1.1.2.1. Poimanje i definisanje tehnikog progresaU ekonomskoj
literaturi, naroito novijoj, pridaje se veliki znaaj problematici
tehnikog progresa. Susreu se razliite definicije tehnikog
procesa.
Tehniki progres je istorijski razmatrano, trajan proces
usavravanja sredstava za rad i predmeta rada, ukljuujui i nain
dobijanja energije.
Takoe, tehniki progres je proces usavravanja tehniko-tehnolokih
metoda i formi organizacije rada u materijalnom procesu
proizvodnje.
Drutveno - ekonomske pretpostavke tehnikog progresa, pre svega
su:
- porast usavravanja materijalnih elemenata proizvodnje (mainska
oprema i mehanika postrojenja, instalisani ureaji, materijalna i
druga sredstva proizvodnje,
- usavravanje tehnologije, dobijanja i obrada sirovina koja je
sa tim povezana (polifabrikati, energija, transport proizvoda)
i
- sve nauno tehnike inovacije koje utiu na progresivno menjanje
strukture materijalne proizvodnje sa ciljem poveenja produktivnosti
rada.
Pored kategorije razvitak tehnike, odnosno nova tehnika
nailazimo u ekonomskoj literaturi i na kategorije tehnika
proizvodnje tj tehnika rada i na kraju kategoriju tehnologija.
Re tehnika potie od grke rei tehne koja znai umee, vetina. Pod
pojmom tehnika, podrazumeva se nain, postupak, metoda koja daje
obeleje nekoj delatnosti, ako je taj nain (postupak, metoda)
unapred definisan i ako tei veoj efikasnosti.
Pod tehnikom rada, odnosno proizvodnje podrazumeva se nain
(metoda) kojim ovek primenjujui sredstva za rad, kombinuje energiju
i materijale sa ciljem proizvodnje odreenih upotrebnih
vrednosti.
Svaka kombinacija elemenata proizvodnje ne spada u tehniki
progres, ve samo onakva promena kombinacija koja omoguuje smanjenje
ukupno uloenog ivog i oplemenjenog rada u jedinici gotovog
proizvoda.
Re tehnologija vodi poreklo od grkih rei tehna koja znai umee,
vetinu i logos nauka; pa prema tome pod pojmom tehnologija obuhvata
se odreeni fond akumuliranih znanja o razliitim tehnikama
proizvodnje.
Prolazei kroz razliite faze, pravce (mehanizaciju,
automatizaciju, hemizaciju, kompjuterizaciju, kibernetizaciju i
njihov uzajamni uticaj), nauno tehniki progres u praksi predstavlja
i uslovljava pojavu sledeih delatnosti i elemenata:
a) Stvaranje i iskoriavanje savremenih proizvoda;
- Poboljanje njihovih novih tehniko-ekonomskih osobina,
funkcionalnih i estetskih i naroito fizikih, hemijskih, biolokih i
ostalih karakteristika proizvoda,
- Podizanje tehnikog nivoa proizvodnih procesa, stvaranjem novih
i usavravanjem postojeih tipova maina, agregata i pribora i njihova
primena,
- Stvaranje, pronalaenje, utvrivanje i iskoriavanje novih vrsta
materijala, goriva, energije, kao i usavravanje i bolje iskorienje
postojeih vrsta materijala,
- Stvaranje i iskoriavanje novih vrsta proizvoda, namenjenih za
proizvodnu potronju.
Invencija je re latinskog porekla koja oznaava domiljatost,
izumiteljski dar, stvaralaku fantaziju, matu, sposobnost
iznalaenja, a u uem smislu znai ideju ili izum. U engleskom
govornom podruju, pod invencijom se podrazumeva i otkrie,
pronalazak.
Inovacija (lat.) oznaava promenu, izmenu , novotariju.
Difuzija (lat.) oznaava irenje, rasprostiranje. Difuzija
inovacije jeste proces irenja pronalaska posle njegove prve
praktine primene, odnosno proces kojim se nova tehnologija, ili
novi proizvod prenose na iri krug korisnika.
1.1.2.2. TIPOVI TEHNIKOG PROGRESARazliiti tipovi, odnosno forme
ili vrste tehnikog progresa koji se mogu pojaviti u razvoju jedne
zemlje, zavise pre svega od prihvaene ekonomske politike.
Ekonomska politika svake zemlje treba da ispita mogue
kombinacije faktora proizvodnje, i da izborom posebnih tipova
tehnikog progresa , izabere pravac i model privrednog razvoja.
Javljaju se uglavnom sledee forme tehnikog procesa:
1) Kapitalno-intenzivni, koji tedi radnu snagu, odnosno
ekonomian je ivi rad;
2) Radno-intenzivni, koji tedi na kapitalu, odnosno ekonomian je
za minuli opredmeeni rad;
3) Neutralni tehniki progres, odnosno tehnika, koja ne menja
postojee odnose izmeu ivog i opredmeenog rada.
Od ove tri forme tehnikog progresa, kapitalno-intenzivna forma
tehnikog progresa izraava pravi smisao pojma - tehniki progres, jer
omoguava ekonomiju ivog rada, koji pomou vie tehnike poveava
produktivnost rada.
KAPITALNO-INTENZIVNI TIP TEHNIKOG PROGESA
Karakteristike:
1. Izdvajanje visokog obima investicija , u kome se prostorno
iri izgradnja novih proizvodnih kapaciteta, naroito u energetici,
rudarstvu i tekoj industriji, kao i izgradnja objekata proizvodne
infrastrukture, karakterie se kao model ubrzanog tipa ekstenzivnog
privrednog razvoja.
2. Prenapregnuta investiciona izgradnja zahteva, visoki stepen
akumulacije iz nacionalnog dohodka. (A akumulacija se esto formira
i putem vanekonomskih metoda).
3. Izgradnja krupnih objekata uslovljava duge aktivizacione
periode investicija. Dugi aktivizacioni period oko 4-4,5 godina,
uslovljava znaajne gubitke u neostvarenom nacionalnom dohodku.
Pojava nepoklapanja novanih i realnih materijalnih elementa na
tritu investicione robe, odnosno njihovog rapidnog porasta, nuno
vodi inflatorskim tendencijama.
RADNO - INTENZIVNI TIP TEHNIKOG PROGRESA1. Glavna karakteristika
ove vrste tehnikog progresa je uteda investicija u tehnici i vee
korienje jeftinog raspoloivog faktora rada koji omoguuje
komparativnu prednost zemlje.
2. Radno - intenzivni tip tehnikog progresa omoguuje veu
zaposlenost, tako da zaposlenost bre raste. Znai isti obim
proizvodnje moe se dobiti veim korienjem radne snage, a manjim
korienjem kapitala i tehnike.
3. Nisko angaovani obim kapitala (investicije), u odnosu na
dobijeni novi proizvod na bazi veeg angaovanja rada, omoguava
opadanje kapitalnih koeficijenata u uslovima relativno nie
produktivnosti rada po zaposlenom.
4. Radno intezivni tip tehnikog progresa uglavnom obuhvata grane
preraivake industrije koji apsorbuje visoki obim zaposlenosti. Tu
uglavnom dominiraju grane metalo-preraivake industrije, tekstilne
industrije, prehrambene i agro ingustrijske itd.
5. Ovaj tip tehnikog progresa, koji je prisutan pored
kapitalno-intenzivnog tipa, dominantan je u zemljama sa
centralizovanom privredom.
1.1.2.3. Tehniki progres i modeli razvojaTehniki progres sa
aspekta zaposlenosti, moe da se ocenjuje znatno ire. U ekonomskoj
literaturi se danas govori o etvorostrukoj podeli tehnikog
progresa:
1) Kapitalno-intenzivni,
2) Radno-intenzivni,
3) Obrazovno-intenzivni,
4) Istraivako-intenzivni.
Trei i etvrti tip tehnikog progresa pokazuje relativno blai,
odnosno neznatniji uticaj na zaposlenost, pa se iz toga zakljuuje
da najvaniji problem, ipak ostaje izbor izmeu kapitalno-intenzivnog
i radno-intenzivnog tipa progresa.
OBRAZOVNO-INTENZIVNI TIP TEHNIKOG PROGRESA
- uglavnom povlai investicije u smislu podizanja kvalifikacionog
nivoa zaposlenosti,
izgraivanje uih strunih profila potrebnih za odreene grane i
delatnosti.
Znai re je o kolovanju takvih strunih kadrova sa uim
specijalzacijama, koje do tada nisu postojale u zemlji. To su
ogromne investicije za otvaranje novih kola, fakulteta i centara za
uzdizanje novih kadrova, kao i za dalje kolovanje postojeih u
obliku specijalistikih i poslediplomskih studija i raznih formi
permanetnog obrazovanja.
ISTRAIVAKO - INTEZIVNI TIP TEHNIKOG PROGRESA
usmeren je ka izgradnji tehnikih i intelektualnih
investicija,
odnosno ka formiranju specijalistikih kadrova za
nauno-istraivaki rad.
U ovom sluaju imamo izvestan mali procenat porasta zaposlenosti,
ali i porast ukupnih ulaganja u izgradnju i opremu institucija u
nauno istraivakom sektoru.
Orijentacija na ovaj tip investicija je veoma znaajna za
izgradnju zemlje i pored toga to nije atraktivna sa gledita
poveanja zaposlenosti (iako pokazuje izvesnu tendenciju poveanja
zapoljavanja u naunim institutima, strunim zavodima, biroima i
laboratorijama, inenjering organizacijama i velikim
istraivako-razvojnim centrima u privredi).
Primena pojedinanih tipova tehnikog progresa na kretanje
zaposlenosti, moe da se iskae u vidu primarnih i sekundarnih
uticaja, kako je prikazano u tebeli 1.1.
Tabela 1.1. Uticaj razliitih tipova tehnikog progresa na
zaposlenost
Tipovi investicija (odnosno tehnikog progresa)Karakter primarnog
uticajaKarakter sekundarnog uticaja
I Kapitalno-intenzivniIzrazito negativnoUblaeno negativno (vea
produktivnost rada uticae povratno na odreeni porast
zaposelnosti)
II Radno-intenzivniIzrazito pozitivnoUblaeno pozitivno (nia
produktivnst rada kasnije utie povratno na odreeno smanjenje
zaposelnosti)
III Obrazovno-intenzivniNeutralnoUglavnom neutralno
IV Istraivako-intenzivniBlago pozitivnoNeutralno
Vodei rauna o izboru posebnih tipova tehnikog progresa, osnovni
zadatak ekonomske politike svake zemlje svakako predstavlja izbor
pravca i model privrednog razvoja.
Ekonomska razvojna teorija, zadrava se na EKSTENZIVNOM i
INTENZIVNOM modelu razvoja.
Pod EKSTENZIVNIM modelom razvoja treba shvatiti proirenje
proizvodnje putem izgradnje novih krupnih objekata u industriji,
novih povina u poljoprivredi, novih rudnika, energetskih kapaciteta
(hidroelektrana), magistralnih puteva, aerodroma itd. Ovaj model
predstavlja veliko angaovanje u investicionoj izgradnji, otvaranje
novih radnih mesta, a da se pri tom ne posveuje panja tehnikom
nivou kapaciteta. Ekstenzivni model je znatno skuplji put razvoja,
poto se po prvi put formiraju proizvodni kapaciteti (u kojima se
vie od 50% uloenih investicija angauje u graevinske objekte).
U kasnijem privrednom razvoju, kad je ve stvorena
materijalno-tehnika baza, namee se potreba za racionalnim korienjem
materijalnih i radnih resursa, na osnovu intenziviranja proizvodnje
modernizacijom, tehnikom i tehnologijom. Taj proces modernizacije
proizvodnih kapaciteta naziva se INTENZIVNI model privrednog
razvoja.
U privrednoj praksi prilikom izbora modela razvoja, ne bi se
mogla prihvatiti imitacija drugih zemalja sa razliitim
karakteristikama u stepenima razvoja i specifinostima u unutranjim
uslovima, kao i raspoloivost i snabdevenost faktorima za
proizvodnju. Svaka zemlja treba da uvaava vlastitu specifinost u
razvoju.
U svakoj zemlji, razvojna politika uvaava problem nezaposlenosti
stanovnitva, nastojei da broj zaposelnih bude to je mogue manji.
Ali se na problem zaposlenosti u razvijenim privredama gleda na
sasvim novi nain. U Japanu, drava ne dozvoljava da se iskorenjuje
nezaposelnost time to e se stvarati fiktivni poslovi.
ingo smatra: Svaka zemlja koja veruje da joj je jedini cilj da
iskoreni nezaposlenost mora sebe da dovede do apsolutne propasti.
Treba voditi rauna da se proizvodi efikasno, a ne kako da se
stvaraju nova radna mesta.1.1.3. Upravljanje u uslovima tehnikog
progresaIdeje kreativnosti i inovacija su postojale i u decenijama
koje su predhodile osamdesetim godinama. Meutim poetkom osamdesetih
godina XX veka, sa talasom robotizacije radnog procesa u fabrikama
automobila i kompjuterizacijom radnog procesa u mnogim drugim
drugim granama industrije - dolo se do pravog svetskog pokreta u
oblasti inovacija.
Ekonomisti i menaderi vratili su svetlost idejama kreativnosti i
inovacija. Podrka tim idejama bile su nove tehnologije, u koje
spadaju:
- Mikroelektronika i mini ili mikrokompjuteri,
- Automatizacija i robotizacija,
- CAD sistem (kompjutersko dizajniranje proizvoda) i
- CAM sistem (kompjuterska proizvodnja),
- CIM sistem (integrisana kompjuterska proizvodnja),
- FMS (fleksibilni proizvodni sistemi),
- Biotehnologija,
- Novi, kompozitni materijali.
Sa pojavom ovih novih tehnologija nastale su i promene u
organizaciono -upravljakoj strukturi kompanija. Upravljanje njima
poverava se posebnim istraivako - razvojnim timovima. Ovi timovi se
sastoje od direktora pogona proizvodnje, preko vodeeg inenjera - do
tehnikog direktora fabrike i potpredsednika cele kompanije zaduenog
za razvoj.
Delovanje ovakvih timova moe se podeliti u vie faza:
1. PLANIRANJE PROIZVODA - Ovo je inicijalna faza u kojoj se
identifikuju potrebe trita, odnosno susreu se potrebe potroaa.
2. INENJERSTVO PROIZVODA I PROCESA - To je uobiajeno tehnoloko -
inenjerstvo razvoja novih saznanja prema dizajnu novih proizvoda
ili poboljanja postojeih proizvoda i proizvodnih procesa.
3. PRIMENJENO INENJERSTVO Ova faza je:
- posveena promociji proizvoda,
- odgovoru na zahteve kupaca ,
- i prodaji proizvoda.
Ovde postoji jako uee marketinkih funkcija, odnosno, ljudi iz
marketinga kompanije.
4. INENjERSTVO SERVISA - U ovoj fazi razvijaju se sistemi i
procedure za podrku instalacija, odravanju i popravki. To znai-
obavlja se instalacija ureaja za proizvodnju novih
proizvoda,
ispravljaju se greke,
vri se obuka ljudi koji rade na novim mainama i izdaju se
upustva za rad.
U isto vreme komunicira se sa potroaima, analiziraju se njihove
primedbe i dijagnosticiraju se potekoe.
U svetu posle osamdesetih godina XX veka, upravljanje kompanijom
u najveoj meri svodi se na upravljanje tehnolokim promenama i
inovacijama koje namee tehniki progres.
Dilema izmeu strategijskog i operativnog upravljanja sve je
prisutnija u velikim kompanijama na zapadu.
STRATEKO UPRAVLJANJE je upravljanje opstankom. Upravni odbor
kompanije mora da projekuje putanju svog poslovanja. Upravljake
strukukture moraju da imaju dobru mo anticipacije (vienja unapred),
i da u saglasnosti sa tim predvide dimenzije kalkulativnog rizika,
kao i dimenzije nepredvidivih riskantnih situacija. Kalkulativni
rizik podrazumeva, ve unapred spreman odgovor na krizne situacije,
dok nepredvidivi rizik podrazumeva set alternativnih odgovora. U
tom smislu, strateko upravljanje je fleksibilno.
OPERATIVNO upravljanje je upravljanje za stabilna okruenja. Ono
je konzervativno, rigidno i sa tano definisanim aktivnostima.
Operativno upravljanje podrazumeva opredeljenost za ve proverenu
tehnologiju, ak i ako je ova ve prevaziena.
Moe se rei da je strateko upravljanje vezano za permanentno nove
situacije i inovacije (novo trite, novi proizvodni proces ili novi
proizvod, dakle vezano je sa rizicima, to je ematski prikazano na
slici 1.1., dok se operativno upravljanje vezuje za postojeu
situaciju.
U uslovima tehnikog progresa koji se deava posle osamdesetih
godina XX veka, oigledno je da je strateko upravljanje imperativ
uspenog rada kompanije.
Za takav vid upravljanja potrebna su daleko vea znanja svih
zaposlenih u kompaniji, a posebno znanja menadera. Zbog toga se od
osamdesetih godina XX veka, javlja jo jedna nova praksa brzog uenja
stalna inovacija znanja pojedinih kategorija zaposlenih, a posebni
kursevi se organizuju za direktore kako bi stekli posebna znanja da
kompletno donose strateke odluke u savremenom okruenju.
Sistematsko obrazovanje direktora odreeno je razvojem sledeih
sposobnosti:
- Sposobnost analize problema,
- Sposobnost reavanja problema,
- Sposobnost analize svih ostalih delova sistema na koje moe da
utie nastali problem i sposobnost njegovog reavanja.
Sutina funkcionalnog obrazovanja direktora je u osposobljavanju
direktora da ispravno primenjuju koncepte planiranja,
organizovanja, motivacije i kontrole u celokupnom sistemu
upravljanja.
U svetu postoji nekoliko naina obrazovanja poslovodnih i
rukovodeih kadrova (menadera), a to su:
1. Informativni seminari (Informative Seminars IS)
2. Osnovni kursevi (Basic Courses BS)
3. Program za razvoj rukovodeeg kadra (Executive Development
Programmes EDP)
4. Poslediplomske poslovne studije (MBA)
IS programi (Informativni seminari) imaju za cilj afirmisanje
potrebe za permanentnim obrazovanjem poslovodnih i rukovodeih
kadrova i primenjuju se kao promocija ozbiljnih edukativnih
programa.
BS - osnovni kursevi predstavljaju prvi obrazovni stepen
obrazovanja poslovodnih i rukovodeih kadrova. Traju od 5-14 dana i
na njima se polaznici obrazuju u odreenoj oblasti upravljanja:
- strateko upravljanje kadrovima,
- upravljanje finansijama,
- upravljanje tehnologijom,
- upravljanje istraivanjem i razvojem itd.
Programi za razvoj rukovodeeg kadra (EDP) traju 1-6 meseci, a
cilj im je da prue detaljno obrazovanje polaznicima u pomenutim
oblastima. Znanje koje polaznici ponesu smatra se odmah primenjivo
u njihovoj svakodnevnoj aktivnosti u kompanijama u kojima rada.
MBA poslediplomske poslovne studije, predstavljaju najvii stepen
obrazovanja rukovodeih i poslovnih kadrova. Mladi ljudi sa nieg
rukovodeeg kadra ili svreni studenti odgovarajuih fakulteta mogu da
nastave svoje trogodinje obrazovanje na fakultetima. Programi MBA
studija ubuhvataju vrhunska znanja iz svih posebnih oblasti
menadmenta.
1.2. UPRAVLJANJE ISTRAIVANJEM I RAZVOJEM U USLOVIMA
KOMPJUTERIZACIJE I ROBOTIZACIJE PROIZVODNIH PROCESA1.2.1. Savremene
promene u svetu i njihov uticaj na tehnoloki razvojivimo u doba
brzih, dubokih socijalnih preobraenja, dobu zadivljujueg i brzog,
ali u svetu neravnomernog napredka nauke i tehnologije i brzog
rasta kulture i obrazovanja.
Oekuje se da e rast nauke i novih tehnologija postepeno
izbrisati sve geografske granice nacionalnih drava i ubrzati
politiku i ekonomsku unifikaciju u svetu.
Na pragu smo nove postindustijske civilizacije, koja e se
zasnivati na elektronici, robotici, vetakoj inteligenciji,
manipulaciji genima.
Snaga tih sveukupnih preobraaja su nauka, kultura, obrazovanje,
etika, efikasnost i ekspeditivnost u poslovanju, kao i dalje
upoznavanje bioloke prirode i genetike oveka i njegove psihe.
Nauka je danas, a u budunosti e jo vie biti usmerena ka jasno
definisanim ciljevima i potrebama oveanstva.
Dosadanja istraivanja pokazuju da postoji meusobna povezanost
izmeu ulaganja u naune i tehnoloke potencijale neke zemlje i njenog
materijalnog i duhovnog napretka.
Dobit ili profit se danas stiu jedino novim znanjima;
ukoliko je vie sopstvenog i originalnog znanja, utoliko je dobit
vea,
utoliko je zemlja bogatija, ta nova znanja se stiu u jakim
obrazovnim i istraivakim centrima.
Danas su bogati oni koji mnogo znaju, a siromani su obino
polupismeni i poluobrazovani.
(Danas se bogatstvo jedne zemlje vie ne meri koliinom prirodnih
resursa i energije, ve koliinom znanja kojima te zemlja raspolae.
primer: Nagli rast japanske privrede usledio je uvozom jeftinih
sirovina i proizvodnjom proizvoda visokog stepena finalizacije,
drei se principa da se siromatvo prirodnih resursa mora nadoknaditi
marljivim radom i znanjem. Danas nisu bogati oni koji imaju, ve oni
koji znaju).
Ulaganja u nauno - tehnoloka istraivanja znaajno karakteriu
industrijski i ekonomski razvoj u drugoj polovini XX veka. Period
do sedamdesetih godina, bio period velikih nauka i programa, kao to
su nuklearna i kosmika. U poslednjih etvrt veka dominiraju nove
tehnologije kao telekomunikacione, koje su definisale poetak
postindustrijskog perioda.
Ulaganja zemalja u nauku:
razvijene zemalje oko 2% bruto nacionalnog dohotka,
najrazvijenije zemlje 2,5-3% (Japan je udvostruio ulaganja u
poslednjih deset godina i iznosi oko 5%, a ostale razvijene zemlje
su uveale ulaganja za 20-40%).
Ulaganje drave (buet) kod najrazvijenijih zemalja je 50% od
ukupnog ulaganja u nauku, ali sa rastom bruto nacionalnog
proizvoda, drave po pravilu poreskom politikom snano podstiu
privredu i graane da ulau u nauno-istraivaki rad.
Pored ulaganja u nauno-istraivaki rad u bruto nacionalnom
proizvodu, veoma su vana i ulaganja u nauku po stanovniku i po
istraivau, raspodela sredstava na univerzitete, institute ili
istraivake organizacije, privrede, odnos vojnih i civilnih
ulaganja, ulaganja prema ekonomskim, odnosno tehnolokim
ciljevima.
Nauka je danas, a u budunosti e jo vie biti usmerena ka jasno
definisanim ciljevima i potrebama oveanstva. Ona je ve danas dobrim
delom stavljena u slubu brzog sticanja profita.
Dosadanja istraivanja pokazuju da postoji meusobna povezanost
izmeu ulaganja u naune i tehnoloke potencijale neke zemlje i njenog
materijalnog i duhovnog napretka.
Tek kada ulaganje u nauno istraivaki rad pree kritinu granicu od
2-3% bruto nacionalnog dohotka, znanje postaje bitan inilac rasta
drutvenog proizvoda i produktivnosti, odnosno sveukupnog napretka
zemlje.
U malim, ekonomsko nerazvijenim zemljama u tranziciji, situacija
je takva da je problem razvoja nauke sloen, jer se privreda u tim
zemljama sporo razvija i nije u stanju da podnese potrebna
izdvajanja sredstava za nauku.
Briga o razvitku nauke prelazi na dravu, odnosno na odgovarajua
ministarstva.
S obzirom da je nacionalni dohodak ovih zemalja nizak, ulaganja
u nauku su vrlo mala, a posledica je spor nauni i tehnoloki
razvitak zemlje, to uslovljava sve veu ekonomsku i politiku
zavisnost od razvijenih.
Zaostajanje u nauci i tehnolokom razvoju dovelo je do stvaranja
dva bloka u svetu. To nisu hladno ratovski blokovi ve:
1. blokovi zemalja koji imaju razvijenu nauku i tehnologiju,
informatiku, brzo primenjivanje rezultata nauke u proizvodnji,
2. drugi blok zemalja koji zaostaju u nauci i novim
tehnologijama i postaju duhovno i materijalno sve nemonije.
U takvim uslovima, kada je razvoj kompjuterizacije i
robotizacije tehnolokih procesa doveo do novih mogunosti za razvoj,
upravljanje promenama se vri znanjem koje se stvara u
istraivako-razvojnim odeljenjima kompanija, samostalnim istraivakim
institiutima i na fakultetima.
1.2.2. Organizacija istraivako-razvojnih odeljenjaU proizvodnim
kompanijama izraena je vea potreba za posebnim sektorom koji e se
baviti istraivako-razvojnim radom.
U ovim odeljenjima osnovna aktivnost se sastoji u :
- razvoju i unapreivanju proizvodnje postojeih proizvoda,
- razvoju i unapreivanju postojee tehnologije,
- razvoju i unapreivanju novih tehnolokih procesa i itavih
tehnologija za postojee proizvode,
- razvoj novih proizvoda u postojeim tehnologijama,
- kao i razvoj novih proizvoda u novim tehnologijama.
U zavisnosti od veliine kompanije definie se obim potrebnih
aktivnosti u nauno istraivakom radu. Male kompanije imaju male
potrebe za istraivako-razvojnim radom, pa organizacija R&D
odeljenja u njima nije racionalna. U velikim proizvodnim
kompanijama potrebe za istraivako -razvojnim radom su veoma
izraene, zbog ega se u njima formiraju posebne istraivako -
razvojne organizacione jedinice koje u nekim sluajevima zapoljavaju
veliki broj ljudi.
R&D- odeljenja za istraivanje razvoj u proizvodnim
kompanijama imaju razliite naziva kao na primer:
IRJ - Istraivako razvojna jedinica
IRC - Istraivako razvojni centar
IRI - Istraivako razvojni institut
NIO - Nauno istraivake organizacije-instituti (u nekim sluajevim
zapoljavaju i preko 1000 ljudi).
Samostalni nauno istraivaki instituti i fakulteti obavljaju
istraivako - razvojne poslove za vei broj kompanija prema posebnim
ugovorima. U ovim istraivakim organizacijama se takoe obavljaju
istraivanja koje finansira drava iz budeta (nacionalni
programi).
Takoe, na fakultetima na nivou katedre, formiraju se istraivaki
timovi koji pored edukacije studenata na dodiplomskim i
poslediplomskim studijama, obavljaju fundamentalna istraivanja iz
svoje struke (najee finansira drava iz budeta), a takoe i razvojna
istraivanja za potrebe kompanija po posebnim bilateralnim
ugovorima.
Praksa je pokazala da na katedrama fakulteta gde nije razvijen
nauno - istraivaki rad, rezultati edukativnog rada su skromni.
Dakle, osnova dobrog edukativnog rada sa studentima je razvijen
kvalitetni nauno - istraivaki rad, kako u oblasti fundamentalnih
nauka, tako i u oblasti razvojnih istraivanja i saradnje sa
privredom.
Grad-okruenje u kome se to deava (obrazovanje kadrova,
istraivako - razvojni rad i proizvodnja) treba da bude
zainteresovan za odvijanje ovih aktivnosti, radi unapreenja opte
kulture ivljenja i veeg standarda graana.
1.2.3. Upravljanje istraivako-razvojnim odeljenjima
U zavisnosti od veliine kompanije zavisi veliina R&D
odeljenja, od ega zavisi struktura i funkcionisanje menadmenta u
njemu.
Kod manjih kompanija gde se u R&D odeljenju nalazi desetak
ljudi, postoji ef odeljenja - upravnik, a kod veih kompanija radi i
preko 100 istraivaa i funkcionisanje takvog odeljenja je daleko
sloenije, a samim tim i funkcionisanje menadementa. U takvim
sluajevima, javlja se potreba za uvoenjem odgovornog lica za oblast
R&D menadmenta na poslovnom nivou kompanije. Obino menaderi su
i top menaderi koji su u tesnoj povezanosti sa funkcionisanjem
R&D odeljenja.
Izbor koordinatora - voe grupe u R&D odeljenju treba da bude
po kriterijumu naune kompententnosti. Nekompententni top - menaderi
u istraivakim institutima i na fakultetima mogu da nanesu vie zla
istraivakim centrima, razvoju pojedinih sredina, nego elementarne
nepogode i ratna razaranja. Nekompententni menaderi ne mogu
kompetentno da predstavljaju svoju instituciju u zemlji i
inostranstvu .
primer: na fakultetima top-menaderi su dekani fakulteta, gde je
potreba za naunom kompententnou jo vie izraena.
(menader sa malim koeficijentom naune kompententnosti ne moe
autoritativno da deluje na istraivae sa veim koeficijentom naune
kompententnost).
Uspean lider istraivake organizacije (R&D u kompaniji,
samostalni instituti ili fakulteti) treba da bude motorna snaga
rada i motivacije svih istraivaa u datoj nauno istraivakoj
organizaciji. Svojom naunom kompententnou treba da uliva poverenje
i da svojom energijom mobilie sve istraivae da misle i rade.
U R&D odeljenju treba imati to vie profesionalaca za
razliite oblasti i to vei broj kandidata za poziciju lidera za koju
su potrebna vrhunska profesionalna i vrhunska menaderska
znanja.
U savremnim uslovima upravljanja R&D aktivnostima, potrebno
je obezbediti odgovarajuu istraivaku infrastrukturu, koja zahteva
jo i sledee:
- Savremenu laboratorijsku opremu i materijale za
eksperimentalna istraivanja u oblastima date istraivake
organizacije;
- Savremenu raunarsku opremu, opremljenu aplikativnim softverima
i bazama podataka koji su znaajni za pojedine istraivake
oblasti;
- Savremenu biblioteku, kao izvor naunih informacija (relevatne
naune asopise i knjige);
- Kvalitetne ljude koji e ove resurse istaivako razvojnim radom
da prevedu u naune rezultate i komercijalne proizvodeDanas je
neophodno da svaki istraiva ima svoj PC raunar umreen u okvir
istraivake organizacije, a ova mrea treba da se povee sa
Internet-om. Takoe je potrebno napraviti WEB prezentaciju
istraivake organizacije u celini sa linom prezentacijom svih
istraivaa pojedinano.
Pojedinane prezentacije obino sadre : fotografiju istraivaa,
osnovne podatke (telefon, fax, E-mail adresu) kratku biografiju,
referenc - listu sa posebno izdvojenim referencama po kojim je
istraiva prepoznatljiv, kao i citiranost radova.
1.3. PRILAGOAVANJE LJUDSKIH RESURSA NOVIM TENOLOGIJAMA I
INOVACIJAMA1.3.1. Promena scenarija proizvodnje Proizvodna
filozofija tokom XX vek se menjala, a time i ekonomski rezultati
koji se ostvaruju.
Osnovne karakteristike proizvoda ezdesetih godina XX veka bile
su da su proizvodi bili veliki, teki, debeli, za iju je
proiizvodnju bilo potrebno utroiti ogromnu koliinu kapitala i
materijala. Osnovni resursi za ovakvu proizvodnju su bili kapital i
prirodna bogatstva (rude, metali, nemetali). Karateristini
proizvodi ovog vremena su : brodovi, lokomotive, avioni...
Osamdesetih godina XX veka dominiraju proizvodi za iju
proizvodnju je bilo potrebno daleko manje materijala, a
karakteristini proizvodi ovog vremena su mali, tanki, laki. Tipini
proizvodi tog vremena su bili ipovi, a osnovni resurs za ovakvu
proizvodnju su bile informacione tehnologije. Slka 1.4.
Krajem XX veka i poetkom XXI veka menja se scenario proizvodne
filozofije, tako da su proizvodi superiornog kvaliteta. Za
ostvarivanje ovakve proizvodne filozofije, potrebno je sve manje
materijala i kapitala, ali sve vie ljudskog znanja. Prema tome
osnovni resurs za takvu proizvodnju bie ljudi i njihovo znanje. One
privrede koje ovaj resurs budu imale i koristile ga kvantitativno i
kvalitativno njihova uspenost bie vea.
1.3.2. Razvoj tehnologije Dostignuti nivo razvoja u jednoj
oblasti znaajna je osnova za nove tehnoloke skokove, koji se
deavaju u kraim vremenskim intervalima kao posledica tehnikog
progresa, a kada se dese, onda su tehnoloki skokovi nivoa
tehnologije znatno vei u odnosu na prethodne, a njihova deavanja su
u kraim vremenskim intervalima, to je ematski prikazano na sl.
1.5.Da bi se iskoristile mogunosti novouvedene tehnologije,
potrebno je obuiti kadar za korienje svih performansi koje data
tehnologija prua. Pojavljuje se disproporcija izmeu obuenosti kadra
i mogunosti tehnologije, na sl.1.5. predstavjena je irafiranom
povrinom (koja pokazuje neiskoriene mogunosti date tehnologije). to
je ova povrina vea, to su neiskoriene mogunosti novouvedene
tehnologije vee.
Meutim deava, da se kadrovi postepeno obuavaju za korienje nove
tehnologije tokom njenog uvoenja, tako da se disproporcija izmeu
mogunosti tehnologije i obuenosti radnika tokom korienja
novouvedene tehnologije smanjuje.
Krajem XX veka i poetkom XXI u eri ekspanzije tehnolokog
razvoja, u svakoj oblasti su se deavali veliki tehnoloki skokovi,
zahvaljujui akumuliranom znanju. Za takve tehnoloke izazove, sada a
i u budunosti potrebni su kvalifikovaniji ljudi, kako u odeljenjima
za istraivanje i razvoj, tako i u sektorima proizvodnje gde e se
novostvorene tehnologije i realizovati.
U takvim uslovima, od ljudi se sve manje zahteva manuelni rad
koji podrazumeva naprezanje miia i troenje snage, a sve vie
intelektualni i stvaralaki rad.
Tehnokratski menaderi kojima je moto u odnosima sa potinjenima
da rade, a ne da misle, u savremenim uslovima tehnolokog razvoja,
morae da svoje uloge prepuste menaderima sasvim drugog tipa, koji
sa potinjenima razvijaju humane odnose uvaavajui njihove linosti i
zahtevajui od njih da rade i da misle.
Pored permanentnog obrazovanja radnika na svim nivoima
tehnolokog procesa koga zahteva dananje vreme, permanentno
obrazovanje i lino usavravanje ljudi u R&D odeljenjima je
imperativ njihovog uspenog rada. Takoe, veoma znaajan segment je
kontinuirano obrazovanje menadera, jer nije dovoljno znanje koje su
doneli sa sobom pre preuzimanja dunosti menadera.
Odgovor na pitanje, zato Japanci uvek pobeuju u poslovnim
pregovorima sa Evropljanima je: U istonoj Aziji najbolji studenti
po zavretku fakulteteta, idu u biznis, neto slabiji u dravnu
administraciju, slabiji studenti ostaju na univerzitetima i bave se
naukom, a najslabiji postaju politiari.
Prema tome za pregovarakim stolom, kada su poslovni pregovori
izmeu Japanca i Amerikanca (ili Evropljana) jedni naspram drugih
sede briljantni japanski studenti, a sa druge strane slabi ameriki
ili evropski studenti. Zbog toga su i rezultati jasni i
oekivani.
Uspeni menaderi moraju imati dobro formalno obrazovanje. Znai da
su uspeno zavrili odgovarajue fakultete, magistrature, doktorate.
Meutim ovako steeno znanje vremenom gubi mo, jer su tokovi biznisa
brzi i nepredvidivi, pa je potrebno permanentno inovirati znanja
menadera. Iskustvo i intuicija nisu dovoljni da se uspeno upravlja
kompanijom, ve je za to potrebno i odgovarajue znanje.
Razvoj nauke i tehnologije pedesetih godina XX veka, uslovio je
da se formira shvatanje o potrebi permanentnog obrazovanja
menadera, naroito u proizvodnji. Na sl 1.5. jasno se vidi da se
posle pedesetih godina XX veka, uvoenje novih tehnologija deava u
periodima koji su krai od 10 godina.
Dakle nametnula se potreba da se obavlja permanetna obuka svih
zaposlenih, a posebno poslovodno-rukovodeeg kadra. U poetku su bili
kratki seminari koji su prerasli u tkz. poslovne kole kao stalne
oblike obrazovanja za sve segmente menadmenta. Obrazovanje
direktora je podeljeno na vie segmenata, s obzirom na spektar
potrebnih znanja koja su potrebna za uspeno upravljanje
kompanijom.
1.3.3. ivotni ciklus profesionalcaNa osnovu ivotnog ciklusa
profesionalca, uspeh u poslu sigurniji je do 45. godine starosti.
Posle toga, prirodne psihofizike mogunosti opadaju. Oigledno je da
se rezultati pojedinaca korisni za kompaniju postiu izmeu 35. i 55.
godine ivota. Posle toga, zbog nagomilanog znanja i iskustva,
koriste kompaniji kao savetnici. Nakon 65. godine ivota,
istonoazijske kompanije se ne odriu mudrosti svojih profesionalaca,
ve ih postavljaju za svoje ambasadore, koji e predstavljati
kompaniju u raznim promotivnim kampanjama do kraja svog ivota.
Da bi se zadrao trend porasta nivoa znanja u kompaniji i produio
vek profesionalca od 40. do 65. godine ivota, neophodno je njihovo
kontinuirano obrazovanje. Potrebno je obavljati permanentnu
edukaciju i inovaciju znanja od navrene 40.godine ivota. Tako e, sa
opadanjem psihofizikih sposobnosti-nivo znanja ipak biti u
porastu., sl. 1.6.
Ukoliko izostane kontinuitet u obrazovanju, maksimalni nivo koji
profesionalac dostigne u karijeri-bie znatno nii, a opadanje nivoa
znanja sa godinama starosti bie intenzivnije.
Nova proizvodna filozofija u Japanu koja ukljuuje doivotno
zapoljavanje, vodi rauna o ivotnom ciklusu profesionalca svoje
kompanije. Nagomilano znanje tokom rada u kompaniji do svoje 55.
godine ivota, (kada ljudi zbog biolokog procesa starenja nemaju
kondiciju za intenzivan stvaralaki rad), koriste se izmeu ostalog i
za obuku mladih kadrova, kako bi njihov ulazak u kompaniju
(pripravniki sta) bio to krai, a obuka to kvalitetnija.
Praksa je da se posle penzionisanje direktora jo uvek koriste
njihove usluge. Novi direktor neko vreme, na poslovnim razgovorima
sa partnerima vodi starog - prethodnog direktora, ime se kod
partnera stie poverenje i kontinuitetu kompanije u poslu i odnosima
sa partnerima i posle promene top-menadera.
1.4. INVENTIVNOST I INOVATIVNOSTPojmovima invencija i inovacija
se esto pogreno daje isto znaenje.
INVENCIJA-znai otkrie, nauno ili tehniko i vezuje se, esto za
pojam apstrakno miljenje tako se invencija vrsto vezuje za proces
kreativnosti.
Inovacija je novi nain stavljanja starih ili novih ideja u
praksu.
Invencija je otkrie ,
a inovacija nain njegove primene.
Inovacioni proces ukljuuje niz naunih, tehnolokih,
organizacionih, finansijskih i komercijalnih aktivnosti. U
inovacionom procesu obavljaju se:
- aktivnosti istraivakog rada IR,
- aktivnosti razvoja alata,
- aktivnosti industrijskog inenjerstva,
- pripreme za proizvodnju,
- marketing novog proizvoda,
- projektovanje (obuhvata projekte kojim su definisane
procedure, tehnika specifikacija i operacione instrukcije potrebne
za razvoj, proizvodnju i prodaju novog proizvoda).
Tipvi inovacija:
1- Novi proizvod,
2- Novi proizvodni proces,
3- Nova menadment ili organizaciona struktura,
4- Novi tip marketinga ili sveukupno ponaanje na tritu.
Postavlja se pitanje - kakva organizacioa klima podstie
kreativne procese, a kakva ih koi.
Iskustvo je pokazalo da klima koja obiluje potekoama - nije tako
lo ambijent za kreativnost. Mnogi umetnici i naunici su radili u
ekstremno loim uslovima, i u tom periodu nastala su mnoga epohalna
otkria.
Znai, odreeni psiholoki pritisci, odreena ekstremna stanja
ljudske psihe - rezultiraju visokom motivacijom za kreativan rad.
Meutim to su prirodne motivacije pa se taj vid stimulisanja danas
ne primenjuje.
Istraivako razvojna odeljenja velikih kompanija obino se grade u
izuzetno lepim prirodnim ambijentima (bazeni, teniske i tereni,
golf tereni) i tako se prirodna kreativnost poboljava u pozitivnoj
organizacionoj klimi.
Neke od definicija inovacija i invencija su:
1- Inovacija je primena novog znanja da bi se ponudio novi
proizvod ili usluga koju trae kupci. Inovacija je invencija kojoj
se dodaje komercijaliazacija.
2- Invencija je aktivnost kreiranja ili proizvodnje primenom
imaginacije, a inovacija je komercijalna eksploatacija
invencije.
3- Inovacija je inspiracija i kreacija, preporod, nedoumica, ona
je put otkria.Inovacija je novi nain stvaranja starih ili novih
ideja u praksu. Definicije inovacije moe se svesti na to da je
:
invencija otkrie, i
inovacija-nain njegove primene u praksi.
Model klasinog procesa inovacije dat je na sl.1.7.
Model klasinog inovativnog procesa je previe izolovan od
okruenja u kome se odvija.
Moderniji i efikasniji proces inovacije sl.1.8., trebalo bi da
se odvija po, ne tako lineralnom modelu, ve kao model inovativnog
susreta koji se odvija u sveukupnom okruenju :
-tehniko-tehnolokom,
-kulturnom,
-socijalnom,
-ekonomskom,
-ekolokom, itd.
Model savremenog procesa inovacije dat je ematski na sl.
1.8.
Teko je regrutovati visokoobrazovnog profesionalca, inenjera,
istraivaa koji kreativno stvara u kompaniji, odnosno onakav kadar
kakav zahteva visoka i moderna tehnologija.
Kreativni ljudi su skupi, pogotovu ako su se kao takvi u praksi
dokazali.
Osnovni problemi sa kojima se susreu direktori kadrovskih
odeljenja kada su u pitanju zahtevi za kreativnim ljudima, koji e
odgovarati tehnolokim zahtevima kompanije su-kako zadrati
kreativne, a otpustiti nekreativne ljude, ljude bez ideja.
Teko je regrutovati visokoobrazovnog profesionalca, inenjera,
istraivaa koji kreativno stvara u kompaniji, odnosno onakav kadar
kakav zahteva visoka i moderna tehnologija.
Kreativni ljudi su skupi, pogotovu ako su se kao takvi u praksi
dokazali.
Osnovni problemi sa kojima se susreu direktori kadrovskih
odeljenja kada su u pitanju zahtevi za kreativnim ljudima, koji e
odgovarati tehnolokim zahtevima kompanije su-kako zadrati
kreativne, a otpustiti nekreativne ljude, ljude bez ideja.
Kompanije moraju po svaku cenu da eliminiu nekreativne ljude. S
druge strane, ukoliko kreativni ljudi osete da su dostigli maksimum
kreativnosti u postojeim uslovima - bez razmiljanja e otii u drugu
kompaniju, koja im omoguuje dalji razvoj njihove kreativnosti.
U tom smislu vano je razumeti spiralu uspeha na tritu, to dovodi
do visokog kvaliteta pojedinca. Sl. 1.9.
Oni pojedinci koji u toku rada u kompaniji pokau najbolje
rezultate kroz kreativni rad treba da napreduju ka boljim
poloajima, a oni koji ne pokau kreativnost u radu treba da budu
odstranjeni iz kompanije.
2. KREATIVNOST I POBOLJANJA
Kreativnost podrazumeva sposobnost stvaranja novih i korisnih
ideja. Neophodna je u svim fazama inovatinog procesa. Moe se
shvatiti ka proces raanja ideja, a inovacija proces kojim se one
prevode u mogua reenja.
Poboljanje nastaje kao rezultat primene znanja.
U principu, adekvatnost znanja koje se primenjuje je direkno
proporicionalna veliini poboljanja.
Ljudi mogu da uvedu puno poboljanja u predmetnoj oblasti
korienjem svoje prirodne kreativnosti i znanja koje poseduju.
Deming je razvio koncept poznat kao dubinsko znanje koji
predstavlja: - interakciju znanja i sistema,
- znanja i odstupanja,
- poznavanja psihologije i poznavanja tehnike uenja.
Edvard de Bono, vodei strunjak u oblasti konceptualnog i
krativnog razmiljanja, razvio je specifine metode za poveanje obima
znanja poboljavanjem sposobnosti pojedinca da razmilja
kreativno.
Poboljanje je nemogue uvesti bez realizacije odreene
promene.
Pojedinac moe da koristi svoje znanje za uvoenje poboljanja
sledei logiku ciklusa:
planiraj uradi - analiziraj deluj (unapredi), sl.2.1.
Model podstie uvoenje poboljanja kroz sticanje znanja i korienje
znanja za razvoj, ispitivanje i realizaciju izmena.
On prua osnovu za uvoenje kako kontinualnih, postepenih izmena,
tako i drastinih inovacija.
Ponekad kada se postavi pitanje koje izmene moemo da uvedemo u
cilju realizacije poboljanja odgovor je oigledan.
Meutim ei je sluaj da potrebna izmena nije oigledna ili
dostupna. U ovakvim sluajevima, Edvard de Bono predlae tehnike
kritikog i kreativnog razmiljanja, koja predstavlja dodatak ili
glavno pomono sredstvo tradicionanim metodama, ali ne i njihovu
zamenu.
Model poboljanja, podran odreenim vanim alatima i metodama moe
da bude veoma uspean pristup za uvoenje poboljanja u velikom broju
raliitih poslovnih okruenja.
U tabeli 2.1. navedeni su neki od moguih alata i metoda koje se
obino koriste za aktivnosti poboljanja kvaliteta.
Ovi alati pomau zaposlenima da urade sledee:
Shvate nain funkcionisanja postojeih procesa,
Prikupe podatke i informacije koje im omoguuju da definiu bolje
naine za obavljanje odreenih aktivnosti,
Identifikuju mesta na kojima postoje problemi,
Utvrde koje probleme treba prvo reavati,
Koncentriu se na uzorke problema i nedoslednosti,
Predstavljaju podatke u vidu grafikih prezentacija,
Utvrde odnos izmeu potreba kupaca i datog procesa,
Upoznaju znaenje odnosa promenjivih,
Razumeju prepreke koje se javljaju tokom realizacije.
Metode kreativnog razmiljanja poboljavaju rezultate koji se
dobijaju u aktivnostima primene standardnih alata kontinuiranih
poboljanja i inovacija.
2.1. Alati poboljanja zasnovani na kreativnom razmiljanjuUloga
kreativnog kao dela aktivnosti poboljanja jo uvek nije dovoljno
prihvaena. Kao rezultat toga, malo je organizacija koje preduzimaju
inicijativu ka korienju kreativnosti u svojim aktivnostima
poboljanja.
Kreativnost moe i treba da igra centralnu ulogu u aktivnostima
poboljanja. Meutim postavlja se pitanje koji su to alati kreativnog
razmiljanja i kako oni funkcioniu.
Koncept kreativnosti koji se ovde razmatra nema nieg zajednikog
sa umetnikom kreativnou.
Kreatinost predstavlja ozbiljan, isplaniran i sistemski proces
stvaranja novih ideja, novih koncepata i novih percepcija
vrednosti.
Kreativnost predstavlja beg od postojeih percepcija i koncepata
u cilju pronalaenja novih naina za analizu i realizaciju odreenih
aktivnosti.
Njena sutina je u prepravljanju koncepta sistema i ideja, kao i
u stvaranju novih koncepata ni iz ega. Ovo je vana injenica, s
obzirom na potrebu pojedinca da se povremeno vraa unazad i pravi
novi raspored u okviru ve postojeeg koncepta. Ponovno stvaranje
koncepata je ponekad neophodno zbog ega su se stvari izmenile i to
prvobitni koncept vie nije efektivan u novonastalim
okolnostima.
U protekle tri decenije, Edvard de Bono je razvio koncept pod
nazivom bono razmiljanje. Ovaj termin je postao sinonim za skup
alata i metoda kreativnog razmiljanja koji se koristi u poslovnim
organizacijama.
2.2. LOGIKA DE BONOVIH METODAMetodi bonog razmiljanja su
ozbiljni, unapred isplanirani i sistematski; oni se ne oslanjaju
samo na prirodni talenat ili improvizacije.
Ovi alati kreativnog razmiljanja su zasnovani na teoriji
spoznaje da mozak funkcionie kao aktivan informacioni sistem sa
sopstvenom unutranjom organizacijom. Oni su zamiljeni da kao
sredstvo koje pomae ljudima da svesno proizode misli koje su izvan
njihovog uobiajenog naina razmiljanja. Ovakvim pristupom se poveava
verovatnoa dobijanja novih ideja, novih koncepata i novih
percepcija na osnovu starih situacija.
De Bono smatra da mrea nerava obrauje informacije stvarajui
ablone koji su osnova za formiranje percepcija (proces opaanja). S
obzirom da se ti abloni vremenom uvruju dolazi do formiranja
stabilnih, ustaljenih ablona ili percepcija.
Kada mozak jednom uspostavi ove stabilne ablone, veoma je teko
proizvesti misli izvan tih ablona kada se razmilja o odreenom
objektu.
Kada pojedinac jednom ue u ustaljeni ablon misli, on e tamo i
ostati sve dok se neto ne preduzme da se on izbaci iz njega.
Ostali abloni koji postoje pored glavnog ablona su praktino
nevidljivi za datog pojedinca.
Meutim ako ta osoba uspe nekako da se izvue iz tog ablona
percepcije, dolazi do znaajnog poveanja verovatnoe povezivanja sa
drugim ablonima i formiranja novih ideja, koncepata i percepcija
(opaanja).
2.3. PROVOCIRANJE NOVIH IDEJAJedan od neobinih metoda za uvoenje
novih ideja i koncepata poznat je kao provociranje.
Kao to je ve poznato, ako nema naina za beg iz ablona
percepcije, ljudi se jednostavno vraaju na iste stare ideje i
uhvaeni su u zamku svojih postojeih percepcija.
Svrha tehnike provociranja je da izbaci pojedince iz ovih
ustaljenih ablona, kako bi oni mogli da se poveu sa drugim misaonim
ablonima u cilju dobijanja novih ideja, koncepata i percepcija.
Jedan od naina za smiljeno provociranje je metod pod nazivom
beg.
Da bi se realizovao ovaj metod, neophodno je napraviti prvo
spisak stvari koje se uzimaju zdravo za gotovo u vezi sa nekom
situacijom ili procesom.
Zatim pojedinac mora da odbaci stvari koje se uzimaju zdravo za
gotovo, njihovim eliminisanjem, brisanjem (iz pamenja) ili
jednostavnim izbegavanjem. Imajui u vidu da je svrha same
provokacije da bude neobina i nelogina, ona dovodi do veoma
nestabilnog koncepta ili situacije sa kojom um mora da se bori.
U takvim situacijama um, pokuava da se ponovo stabilizuje
povezivanjem sa drugim ablonima u nastojanju da pronae bilo koju
logiku u datoj provokaciji.
Na ovaj nain, prirodna sklonost uma da pravi ablone moe da se
koristi za razvoj novih ideja i koncepata.
Primer: inenjer za projektovanje trai nove ideje za poboljanje
personalnih raunara.
-On prvo sastavlja spisak stvari koje ljudi uzimaju zdravo za
gotovo u vezi sa raunarima.
- Raunar zahteva izvor napajanja elektrinom energijom, mora da
ima vizuelni dispej i neophodna mu je tastarura za unoenje
podataka.
- Na osnovu ove poslednje pretpostavke, inenjer definie
provokativnu pretpostavku primenom metode bega koja glasi raunari
nemaju tastature.
Inenjer mora da koristi aktivan psihiki proces - poznat kao
kretanje- da bi pobegao od nemogunosti ostvarivanja ove nelogine
provokacije i doao do ideje koja je ostvarljiva, korisna i
vredna.
U procesu kretanja ide se ka aktivnom premetanju misli.
- Osnovna tehnika kretanja, poznata pod nazivom od trenutka do
trenutka, omoguava umu da ide napred stvarajui slike ta bi se moglo
dogoditi ako bi data provokativna pretpostavka postala stvarna.
SLUAJNO ODABRANI TERMIN
Jo jedan alat bonog razmiljanja je primena sluajno izabranog
termina.
U okviru ovog metoda, koristi se sluajno izabrani termin koji
treba da obezbedi potpuno novu poetnu taku izvan ustaljenog
ablona.
Bira se odreeni termin metodom sluajnog uzorka (koji je potpuno
nepovezan sa predmetom razmiljanja) i postavlja pored datog
predmeta. Zatim se umu ostavlja mogunost da krene napred i pokua na
odreeni nain definie odnos izmeu njih.
Prilikom stvaranja ove veze, koristi se prirodna sklonost uma da
kreira ablone.
Da bi krenuo napred ka novoj ideji, pojedinac definie odreeni
pristup ili kreira jednostavnu asocijaciju.
Primer: Lanac hotela koji trae nove naine za ostvarivanje veeg
odziva svojih klijenata prilikom prikupljanja povratnih informacija
u vezi sa kvalitetom smetaja i drugih usluga. Korienjem rei radar
(sluajno izabrana iz renika) dobijene su sledee ideje.
Radar asocira na princip refleksije (radio talasa) koji podsee
na odraz u ogledalu. Ako bi se upitnik postavio na ogledalu, onda
bi se lake primeivao i stoga bi postojala vea verovatnoa da ga gost
popuni nego u sluaju kada se postavlja na sto u hotelskoj sobi.
Radar takoe asocira i na tanjir (radarski tanjir). Tanjir
asocira na hranu tj. obrok. Na ovaj nain se dolo do ideje da bi se
gostu mogao ponuditi popust za obrok koji konzumira u hotelskom
restoranu ili besplatno pie u baru, ukoliko uestvuje u programu
prikupljanja povratnih informacija od klijenata.
Ljudi su skloni da svesno ili podsvesno biraju odreeni termin
koji mogu da ga poveu sa nekom postojeom idejom ili percepcijom. Da
bi se obezbedili da dati termin nije smiljeno izabran, pokuajte da
listate renik i murei pokaete prstom na neki termin. Imenice su
najadekvatnije za ovaj metod.
3. FORMULISANJE RAZVOJNE POLITIKE PREDUZEA3.1. PODELA,
KARAKTERISTIKE I SISTEMATIZACIJA RAZVOJNE POLITIKE PREDUZEA
Razvoj preduzea podrazumeva promenu poloaja preduzea u prostoru
i vremenu, tako da ga promena dovodi u kvalitetno novo, bolje
stanje to predstavlja jedan od osnovnih ekonomskih ciljeva svakog
preduzea u trinoj privredi.
Istraivanje i predvianje buduih stanja, dogaaja i procesa
zaokupljuju panju biznismena, menadera, istraivaa i politiara.
Zadatak i tenja svakog poslovodnog i organizacionog sistema je
kako ostvariti povoljan prelazak iz sadanjeg pozitivnog
funkcionisanja, u budee jo bolje funkcionisanje.
Razvoj je proces koji se ne moe zaustaviti, predstavlja uslov
daljeg opstanka celokupne civilizacije, uslov egzistencije svih
pojedinih sistema u njoj.
Razvoj moemo definisati kao takvu promenu sistema, koja dovodi
sistem u kvalitetno, novo stanje.
Razvoj za preduzee, a takoe i za celu privredu i drutvo u celini
je sudbonosan i odluujui. Pored aktivnosti kojima obezbeuje uslove
za trenutni opstanak, preduzee mora neprekidno da se razvija,
(dugorono, kvantitativno i kvalitativno).
Procesom razvoja, preduzee obezbeuje sebi takvo novo stanje,
koje e omoguiti egzistenciju u tim novim uslovima i dati bazu za
dalji razvoj. Time se razvoj pretvara u neprekidan i kontinualan
proces, koji tee pod dejstvom mnogobrojnih faktora.
Razvoj se posmatra kao jedan od posebnih oblika kretanja, kao
opta kvantitativna promena sistema, koja ide od nieg razvojnog
stepena, ka viem.
Uopte gledano, razvoj se definie kao integralan i kontinualan
proces, koji poseduje sposobnost da prelaze u vie nivoe
organizovanosti i efikasnija stanja.
Razvoj predstavlja progres stalne promene i stalno kretanje
napred, kontinualan napredak sistema u svim sferama njegovog
funkcionisanja.
U kibernetskom smislu, razvoj se definie kao integralan i
kontinualan proces transformacije sistema iz postojeeg stanja, u
novo stanje vie efikasnosti.
Razvoj je dinamian proces koji se odvija u vremenu, koji mi
neprekidno planiramo i realizujemo, ostvarujui tako kontinuitet
egzistencije.
Da bi se oznaavalo razvoj, budue funkcionisanje mora da bude sa
pozitivnim prirastom rezultata.
Razvoj je borba za opstanak, prirodni zakon koji se protee i na
privredne organizacije.
Razvoj predstavlja upravljaki proces, proces kojim se mora
upravljati da bi on tekao u eljenom smeru. Upravljanje razvojem je
neophodno da bi se postigli eljeni ciljevi i rezultati, da bi se
proces razvoja uopte i mogao odvijati.
Ukoliko kao objekat istraivanja uzmemo preduzea, razvoj se
definie kao proces prelaska iz postojeeg u novo, efikasnije stanje,
koje se manifestuje kroz mnogobrojne promene koje se vre na:
podruju proizvoda i proizvodnog programa,
tehnike i tehnologije,
organizacije kadrova,
promene koje obezbeuju kontinuitet sadanjeg i budueg
funkcionisanja uz neophodno poveanje efikasnosti.
Poto razvoj preduzea predpostavlja promene i napredak na podruju
proizvoda i proizvodnog programa, tehnike i tehnologije,
organizacije kadrova, oigledno je da razvoj svakog preduzea zavisi
od organizovanja i rezultata sopstvenog istraivako-razvojnog
rada.
Bez istraivako-razvojnog rada nema razvoja preduzea, nema
napretka u svim podrujima poslovanja.
Povezanost istraivako-razvojnog rada i razvoja preduzea je veoma
velika i oigledna, tako da se moe konstatovati da je
istraivako-razvojni rad osnova i neophodnost uspenog razvoja.
U praksi se esto ne pravi vea razlika izmeu razvoja i rasta.
Rast prikazuje poveanje vrednosti ostvarene proizvodnje.
Razvoj je komplaksniji od rasta i on bi obuhvatio, pored
poveanja vrednosti proizvodnje i sledee:
poboljanje proizvodne tehnike, tehnologije i organizacije,
poboljanje upravljanja u svim oblastima poslovanja,
poboljanje ukupne organizacije i razvoj pojednih slubi i
otvaranje novih,
razvoj proizvoda i poboljanje proizvodnih programa,
poboljanje uslova rada itd.
Rast obuhvata kvantitativno poveanje obima poslovanja, koje ne
predviaju bitnije izmene postojeih poslovnih aktivnosti.
Razvoj podrazumeva, pored kvantitativnog poveanja obima
proizvodnje:
i kvalitativno proirivanje, poboljanje i inoviranje postojee
proizvodnje i poslovanja uopte.
kod rasta je akcenat na kvantitativnim,
a kod razvoja na kvalitativnim promenama.Kvalitativne promene i
inovacije u poslovanju preduzea koje zahteva razvoj, jedino je
mogue obezbediti stalnim praenjem razvoja nauke i tehnologije i
primenom najnovijih naunih dostignua.
Zbog toga razvoj, pored ostalog predstavlja i permanentan proces
akceptiranja (primene) nauno-tehnolokog progresa i primene njegovih
tekovina i rezultata.
Sutina razvoja preduzea je u obezbeenju adaptivnosti u
neprekidnom toku njegovog funkcionisanja i neperkidnim promenama
okoline sa kojom se nalazi u tesnoj mauzavisnosti, kao to je
ematski prikazano na sl. 3.1.
Investicije predstavaljaju nain realizacije razvoja, a proces
investiranja predstavlja zavrni deo procesa razvoja koji vodi u
neposrednu realizaciju.
Investicije predstavljaju deo procesa razvoja kojim preduzee
osigurava svoju egzistenciju i svoje efikasno poslovanje.
Realizacija investicionih projekata, odnosno konkretna izgradnja
investicionih objekata je sledei problem koji je veoma izraen u
praksi.
Izgradnja investicionoh objekata predugo traje, znatno due nego
to se unapred planira, i to najee ponitava dobru prethodnu pripremu
investicionih projekata i donosi gubitke, umesto pozitivnih
razvojnih rezultata.
U ovoj oblasti se u svetu koristi softverski podran koncept
upravljanja projektima, koji znaajno pomae da se skrate i eliminiu
vremenska i trokovna prekoraenja u investicionoj izgradnji.
3.2. STRATEGIJA I CILJEVI RAZVOJNE POLITIKE PREDUZEA
RAZVOJ svakog preduzea povezan je sa promenama i inovacijama, a
ostvaruje se kroz realizaciju odreenih promena.
Poto je razvoj kompleksan i integralan proces koji obuhvata sva
podruja poslovanja preduzea, za ostvarivanje razvoja preduzea
potrebne su promene u svim podrujima poslovanja
proizvodnom programu,
tehnologiji,
organizaciji i dr.
Promene koje se mogu uiniti u preduzeu su u oblasti :
proizvodnih programa i
trita.
Preduzea moraju permanetno da rade na :
- prestrukutiranju i inoviranju proizvodnog programa,
- stalnim poboljavanjem postojeih i uvoenjem novih proizvoda i
proizvodnih programa.
Te promene su nune, a one su istovremeno osnov za dalje promene
i poboljanja koja su mogua i potrebna svakom preduzeu.
PROMENE U OBLASTI TRITA su od vitalnog znaaja za svako
preduzee.
Poveanje uea na postojeim tritima i
osvajanje novih trita za nove proizvode,
je permanentni zadatak, bez kojeg nema poboljanja rezultata
poslovanja.
PROMENE I INOVACIJE U DOMENU TEHNOLOGIJE. Tehnoloke promene i
tehnoloki razvoj daju bazu za napredovanjem i razvoj preduzea.
Neka preduzea se nalaze u tehnolokom zaostajanju za razvijenim
svetom, tako da je tehnoloki razvoj tih preduzea poetni uslov
njihove konkurentnosti na tritu.
Osnovu za TEHNOLOKI RAZVOJ preduzea, pored ostalog treba da
prui:
- sopstveni istraivako-razvojni rad i
- inovativna delatnost.
Jedan od glavnih zadataka u preduzeu koji se mora obaviti su
promene i poboljanja istraivako-razvojnog rada, da preduzea ne bi
zaostajala u tehnolokom razvoju.
PROMENE I POBOLJANJA U OBLASTI KADROVA, posebno u oblasti
upravljanja ljudskim resursima, su takoe nune u preduzeima.
Promene u kadrovskoj strukturi, obrazovanju i obuci kadrova,
naroito za korienje savremenih informatikih i drugih metoda i
sredstava, predstavljaju vaan skup promena i inovacija koje
doprinose poboljanju opteg stanja preduzea.
Veoma znaajne promene koje bitno utiu na razvoj PREDUZEA su
PROMENE U DOMENU ORGANIZACIJE I UPRAVLJANJA.
Ove promene i transformacije su povezane sa PROMENAMA U DOMENU
VLASNITVA i one rezultiraju privatizacijom drutvenih preduzea (koje
treba da se nastave promenama u domenu organizovanja preduzea).
Organizovanje preduzea prati i FORMIRANJE I USPOSTAVLJANJE
ODGOVARAJUE MENADERSKE STRUKTURE, koja je zaduena da na efikasan
nain upravlja poslovanjem preduzea.
Savremeni oblici organizovanja preduzea zahtevaju profesionalne
menadere, postavljene od strane vlasnika, i zaduene da planiraju,
organizuju i realizuju efikasno poslovanje i razvoj preduzea.
Uvoenje savremenog menadementa je jedan od osnovnih preduslova
za uvoenje potrebnih promena u preduzeu, a time i ostvarenje
potrebnog razvoja preduzea.
S obzirom da menaderi predstavljaju nosioce upravljakih procesa
u preduzeima oni su po prirodi posla zadueni za uvoenje svih
promena i inovacija u preduzeu koji doprinose bolje poslovne
rezultate i razvoj preduzea.
Uloga i pozicija menadera je takva da oni postiu i omoguavaju
uvoene promena i inovacija u preduzeu.
- Bez njihove angaovanosti u uvoenju promena, nemogue je postii
eljene rezultate.
Prema tome, MENADERI SU NOSIOCI PROMENA U PREDUZEU, a time
zadueni za stvaranje mogunosti za bri eknomski razvoj.
MENADER treba da obezbedi sve potrebne uslove za uvoenje :
programskih,
trinih,
tehniko - tehnolokih,
organizacionih,
finansijskih,
kadrovskih i drugih promena u preduzeu.
Takoe treba da stvori takvu klimu u preduzeu, koja e omoguiti da
se prihvataju i permanentno uvode potrebne promene (da obezbedi da
se ljudi ne plae promena, ve da ih vide kao ansu za razvoj firme,
ali i za sopstveni razvoj).
Sloeni uslovi rada i velika meuzavisnost rada i razvoja,
uslovljava POTREBU DONOENJA VELIKOG BROJA ODLUKA.
Dinaminost funkcionisanja i brzog razvoja nuno zahteva da se
odluke donose veoma brzo.
BRZINA ODLUIVANJA pojavljuje se kao osnovna karakteristika
procesa odluivanja.
Odluke je neophodno donositi veoma brzo, jer najee od brzine
donoenja odluke zavisi da li e se one uopte realizovati i postii
cilj. Ovaj zahtev za to brim odlukama je u suprotnosti sa
kvalitetom odluka. Vea brzina odluivanja, najee donosi slabiji
kvalitet odluka, a potreba za veim kvalitetom odluka, smanjuje
brzinu njihovog donoenjaIzbor izmeu alternativnih razvojnih akcija
dosta je sloen i opredeljivanje za jednu alternativu, predstavlja
znaajan i odgovoran zadatak.
Rizik i posledice koje odluivanje sa sobom nosi su veliki, te je
i motivacija za dobru pripremu odluka i valjanu selekciju
alernativa, veoma velika.
Odluivanje o razvoju je veoma sloen i dinamian proces, iji je
znaaj sudbonosan za budue poslovanje.
Posledice dobrog ili loeg odluivanja, o razvoju danas, preduzee
e osetiti u budunosti.
S obzirom na veliki znaaj razvojnih odluka, odluivanje o razvoju
ne moe predstavljati skup pojedinanih odluka koje je preduzee bilo
prinueno da donese u odreenim trenucima, ve mora predstavljati
lanac meuslovljenih i povezanih odluka koje odreuju budunost
preduzea.
U istraivanju procesa odluivanja o razvoju preduzea, veoma je
bitno najpre utvrditi gde se o procesu upravljanja razvojem
odluuje.
To znai da bi trebalo analizirati i definisati koje su glavne
take odluivanja u ovom procesu, odrediti vrste odluka i njihove
karakteristike u odnosu na posmatrani proces razvoja preduzea.
U procesu upravljanja razvojem preduzea menaderi donose odluke
kod:
1. Definisanja i izbora strategija razvoja preduzea,
2. Definisanja i izbora razvojne politike preduzea,
3. Definisanja i usvajanja dugoronog i srednjoronog plana
razvoja preduzea,
4. Definisanja i usvajanja pojedinanih planova razvoja
preduzea,
5. Selekcije i izbora razvojnih projekata,
6. Izrade i ocene predinvesticionih studija,
7. Izrade i ocene investicionih programa,
8. Izrade i usvajanja investiciono - tehnike dokumantacije,
9. Konanog odluivanja o realizaciji odreenog investicionog
projekta itd.
Ovo je jedan globalni pristup, koji se odnosi samo na osnovne
odluke (najznaajniji elaborati i akcije). Veliki broj odluka odnose
se za svaki pojedinani izbor ili realizaciju pojedinih akcija, a to
su:
1. Odluivanje o inovaciji postojeeg proizvodnog programa,
2. Odluivanje o uvoenju novog proizvodnog programa,
3. Odluivanje o poboljanju tehnologije i organizacije,
4. Odluivanje o izboru tehnologije,
5. Odluivanje o izboru lokacije,
6. Odluivanje o ekolokim reenjima,
7. Odluivanje o izvoriima finasiranja,
8. Odluivanje o izboru projektanta,
9. Oluivanje o izboru izvoaa radova, itd.
Sve navedene i druge odluke koje se odnose u procesu upravljanja
razvojem preduzea su od izuzetnog, sudbonosnog znaaja za razvoj
preduzea.
To se odnosi i na :
- odluke u procesu planiranja i pripreme realizacije
razvoja,
- takoe i na odluke koje se tiu neposredne realizacije razvojnih
procesa.
Ipak treba rei da odreene globalne odluke predstavljaju
prekretnicu u procesu razvoja preduzea, te se na njih mora obratiti
posebna panja.
Bez dobre pripreme odluka nema valjanog odluivanja o razvoju
preduzea, pa ni efikasne realizacije razvoja preduzea, a to su
sledee odluke:
1. Odluke o izboru strategije razvoja preduzea,
2. Odluke o planu razvoja preduzea,
3. Odluke o razvoju novog proizvoda,
4. Odluke o osvajanju novih trita,
5. Odluke o odreenim investicionim poduhvatima i dr.
Ove odluke direkno utiu na efikasnost i valjanost upravljakog
procesa i predstavljaju najvanije menaderske odluke.
Efikasno upravljanje promenama podrazumeva, definisanje
odgovarajueg pristupa ili koncepta,
Jedan od poznatijih pristupa upravljanju promenama predstavlja
MODEL 7S.
Prema ovom konceptu, uspeno upravljanje promenama zahteva da se
uzme u obzir sedam kljunih faktora koji stvaraju mogunosti za
promene.
Svi faktori su podjednako vani i povezani su sa ostalim
faktorima, a izostajanje jednog faktora moe nepovoljno uticati na
uvoenje potrebnih promena.
U konkretnom sluaju, specifine okolnosti mogu opredeliti koji je
od navedenih faktora najznaajniji u primeni odreene strategije.
Na slici 3.2. dat je ematski prikaz modela 7S sa meusobnom
povezanou sedam kljunih faktora:
1. STRUKTURA
2. STRATEGIJA
3. SISTEMI
4. STIL
5. VETINE
6. OSOBLJE
7. IZVANPROSENI CILJEVI.
Prva tri faktora predstavljaju tvrde (hardware) fakore uspenog
poslovanja preduzea, a sledea etiri, predstavljaju meke (sofware)
faktore
1) STRUKTURA- Model 7S predvia da u sprovoenju odreene
strategije treba formirati odgovarajuu organizacionu strukturu koja
e na najbolji nain da omogui realizaciju planirane strategije.
Najee se vre strukturne promene, odnosno gradi se privremena
organizaciona struktura realizacije date strategije, ali bez
naputanja osnovne organizacione strukture.
(primer. General Motors koji zadrava svoju tradicionalnu
organizaciju, ali da bi realizovao strategiju uvoenja malih
automobila, uvodi dodatne organizacione jedinice - projektne
centre).
2) STRATEGIJA. U modelu 7S se polazi od definisanja strategije
kojom preduzee eli realizovati svoje ciljeve.
- Razvoj odgovarajue strategije utie na definisanje
organizacione strukture, koja e omoguiti sprovoenje.
3) SISTEMI. Sistemi obuhvataju sve formalne i neformalne
procedure, koje omoguavaju efikasno poslovanje preduzea. Tu
spadaju:
informacioni sistemi,
sistemi planiranja i kontrole,
sistem budetiranja,
sistemi vrednovanja,
sistemi treninga osoblja itd.
Sistemi mogu biti uslov za sprovoenje odgovarajue
strategije.
4) STIL. U modelu 7S posebna panja se pridaje stilu upravljanja
vrhovnog menadera.
- Iako se govori o nainu ponaanja koji je karakteristian za
odreenu organizaciju, stil je pre svega vezan za upravljake akcije,
koje izvodi vrhovno rukovodstvo.
- (primer. Istraivake aktivnosti u oblasti nafte i minerala,
koje daju bolje rezultate, ako vrhovni menaderi vie panje posveuju
istraivanjima i preduzimanju odreene akcije da ih uine
efikasnijim).
5) VETINE. Vetine obuhvataju odreena znanja i umea kojima
raspolau zaposleni u preduzei i po emu je firma posebno
poznata.
- (primer: Firma DU POnt je poznata po istaivakim aktivnostima,
Hewlet Packard po inovacijama i kvalitetu).
- Takoe novi ciljevi i strategije koje preduzee namerava da
realizuje, moe zahtevati dopunjavanje postojeih znanja i
vetina.
6) OSOBLJE. Osoblje predstavlja znaajni faktor u Modelu 7S i
podrazumeva, da je firma popunjena potrebnim ljudima za realizaciju
predvienih strategija.
Posebno se obraa panja na rasporeivanje, obuku, razvoj i voenje
osoblja i to kako postojeeg, tako i novih koji se primaju.
Pravilno rasporeivanje posla i razvoja celokupnog osoblja je
znaajan zadatak vrhovnih menadera od koga zavisi efikasnost
funkcionisanja preduzea u celini.
7) IZNAD PROSENI CILJEVI. Ovi ciljevi nisu, zvanini ciljevi
organizacije koji na neki nain vode organizaciju ka nekim
vrednostima i tenjama.
Oni imaju posebno znaenje u samoj organizaciji i donose
zajedniku korist svim zaposlenima u organizaciji, te se smatraju i
zajednikim, vrednostima za preduzee.
PROGRAMSKA TRANSORMACIJA I UVOENJE NOVIH RAZVOJNIH PROGRAMA je
najznaajniji segment razvoja preduzea.
Ona otpoinje:
- istraivanjem,
- analizom i
- selekcijom raspoloivih i dostupnih programa i proizvoda,
(koji su rezultat sopstvenog istraivako-razvojnog rada ili se
kupuju od drugih davaoca).
Izbor i uvoenje jednog ili vie razvojnih programa podrazumeva da
se krene u proces realizacije odgovarajueg razvojnog poduhvata
:
izradom predinvesticione studije,
zatim izradom investicionog programa,
zatvaranjem finansijske konstukcije i
donoenjem investicione odluke o uvoenju novog programa.
Iz toga sledi:
izrada investciono - tehnike dokumentacije i
realizacija investicionog poduhvata,
koja najee podrazmeva uvoenje nove tehnike i tehnologije, ali ne
retko i izgradnju odgovarajuih osnovnih i prateih objekata.
PROGRAMSKA TRANSFORMACIJA se najee, zavrava:
organizacionim promenama i
konanim organizacionim definisanjem preduzea. 3.3. DINAMINOST
RAZVOJNE POLITIKE PREDUZEAPoslednje decenije oznaile su nastanak
novog tehnolokog reima, koji je uslovljen novim svojstvima
tehnologije:
Prodornost,
Frekventnost promena (turbulentnost),
Fleksibilnost,
Integrisanost,
i zadiranje u sve pore drutva.
Promene se mogu oznaiti kao revolucionarne i radikalane, jer
nije vie re o tome da organizacije prihvate tehnologije i primene
je, ve da se one tranformiu u celini. Ti procesi su nazvani:
Reinenjering
Restrukturiranje
Strategije preokreta
Ostvarenje totalnog kvaliteta
Inovativne organizacije
Visoko responzivne organizacije.
Reinenjering (Fundamentalno preosmiljavanje i radikalno
preprojektovanje poslovnih procesa da bi se postigla dinamina
poboljanja kao to su trokovi, kvalitet, usluge i brzina).
Restrukturiranje (Ovaj proces obuhvata svojinske, trine i
tehnoloke transformacije privrede).
Strategije preokreta (Nain ostvarivanje ciljeva organizacije.To
je planska odluka kojom se odreuje pravac rasta i razvoja
preduzea).
Ostvarenje totalnog kvaliteta (Upravljanje totalnim kvalitetom,
Total Quality Management, je specijalizovana disciplina koja tei
poboljavanju i usavravanju kvaliteta u celokupnom procesu
poslovanja preduzea u kojoj uestvuju sve organizacione jedinice i
svi zaposleni).
Inovativne organizacije (Organizacija koja je u stanju da
obezbedi rast i razvoj, uz fleksibilnost i adaptivnost u odnosu na
trinu konkurenciju).
Visoko responzivne organizacije (responzivne koje daju odgovor,
koji odgovara za neto, to preneto na organizaciju) znai visoko
odgovorne organizacije. Biti odgovoran znai odgovarati za svoj
posao nadlenome.
Novi pristupi savremene teorije tehnologije i organizacije
polaze od dinamike interaktivnosti ovih kategorija, a sveukupna
efektivnost tehnologije i organizacije ostvaruje se kroz neprekidnu
inovativnost i promene.
Tehnoloke inovacije su klju tehnoloke konkurentnosti i kritini
faktor poslovne konkurentnosti firme.
Porast efikasnosti tehnologije i tehnolokih inovacija neposredno
se vezuje za :
Dinamiku responzivnost kao osetljivost i odgovor na uticaje iz
okruenja,
Aktivni uticaj na okruenje.
U inovativnoj organizaciji se pospeuje klima tehnoloke
inovativnosti, podstiu se inovacije i obezbeuje njihova
uspenost:
Uspenom evaluacijom, (ocenom) i izborom pravaca inovacijske
aktivnosti kroz odabir projekta tehnoloke inovacije
Ostvarujui potrebnu efikasnost realizacije projekta tehnoloke
inovacije.
a) U domenu samog nastanka, generisanja tehnoloke inovacije,
b) U domenu uspene primene tehnoloke inovacije u konkretnim
tehnolokim procesima preduzea, uz ostvarenje tehnoloke
konkurentnosti kao osnova strateke konkuretnosti preduzea.
Tehnoloka strategija firme proizilazi iz korporativne (udruene)
strategije koja povezuje organizaciju i njeno okruenje. Odnos
organizacije i okruenja istrauje se kao osnova za sagledavanje
strategije inovacije u kompanijama.
U nekim modelima, strategija se sagledava kroz dve globalne
alternative:
1. Reaktivne strategije (kada firme odgovaraju na zahteve kupaca
i aktivnosti konkurenata),
2. Proaktivne strategije, kada one nastoje da predvide i
anticipiraju (preduzimaju) promene u okruenju i da aktivno utiu na
njih.
Svaka od navedenih opcija moe biti prihvatljiva, u zavisnosti od
internih i eksternih uslova firme, njenih statekih poslovnih
podruja i jedinica, stratekih tehnolokih podruja.
Novi pristupi savremene teorije tehnologije i organizacije
polaze od dinamike interaktivnosti ovih kategorija, a sveukupna
efektivnost tehnologije i organizacije ostvaruje se kroz neprekidnu
inovativnost i promene.
Tehnoloke inovacije su klju tehnoloke konkurentnosti i kritini
faktor poslovne konkurentnosti firme.
Reaktivne strategije mogu biti:
1. RESPONZIVNE (kada firme reaguju direkno na zahteve kupaca
dovodei ih u vezu sa odreenim tehnolokim inovacijama),
2. IMITATIVNE (kao reakcija na nove proizvode konkurenata
direknim njihovim kopiranjem),
3. DRUGI BOLJI (razvojem i usavravanjem reenja koja su
konkurenti uveli),
4. DEFANZIVNE (kada je njihova reakcija na izazove inovacija
konkurenata u tome da se modifikuje postojei proizvod kao i da se
razvije potpuno nov proizvod).
Proaktivni pristupi mogu biti:
1. ZASNOVANI NA IR (sa inovacijama kao rezultatom tehnoloke
inicijative u IR funkciji),
2. PREDUZETNIKI (kada je inovativna aktivnost visoko rizina i
shvaena kao ansa, ali ne podrazumeva nuno i tehniku novinu),
3. INTEGRACIJOM (kada se inovacije ostvaruju kupovinom nove
tehnologije ili kompanije),
4. MARKETINKI ZASNOVANI (polazei od inicijative marketing
funkcije sa konkurentski agresivnim inovacijama). Strateki uticaj
tehnologije na konkurentsku situaciju preduzea analizira se na tri
nivoa:
1. Uticaj na delatnost i aktivnost unutar firme,
2. Uticaj na konkurentske pozicije koje firma zauzima u okviru
sektora (ili grane),
3. Uticaj na strukturu konkurencije.
Dinamika tehnologije, moe znaajno da utie na razvoj aktivnosti
sektora (ili grane), tako to deluju na razvoj i znaaj delatnosti
sektora. Razvoj tehnologije moe usloviti nastanak novih delatnosti,
ali i nestanak onih koje postaju zastarele.
Moe se zakljuiti da u razvojnoj politici preduzea, tehnoloka
komponenta (razvoj tehnologije) je osnovna determinanta na kojoj se
definie razvojna politika preduzea.
Tehnologija deluje na konkurentsku poziciju firme uslovljavajui,
dva pravca konkurentske prednosti:
1. PREDNOST KROZ TROKOVE (delujui na strukturu trokova),
2. PREDNOST KROZ DIFERENCIJACIJU PROIZVODA (potencijalna
fleksibilnost programa proizvodnje ili usluga u okviru resora).
Navedena dva efekta se nuno ne iskljuuju, ve naprotiv, oni se
dopunjavaju i proizvode sinergetske efekte u optimalnoj kombinaciji
tehnoloke strategije firme.
Potrebno je ustanoviti inventar tehnologija sa kojima firma
raspolae, zatim metodom komparacije da se utvrdi odnos prema
konkurentima, sagledaju slabosti i prednosti i alternativna
reenja.
Sve tehnologije koje uestvuju u odvijanju odgovarajue delatnosti
nemaju podjednak uticaj i znaaj - neke su od sutinskog znaaja, jer
utiu na trokove i diferencijaciju (stvaranje razliitih)
proizvoda.
Ostale tehnologije uestvuju samo u sekundarnom smislu u uspehu
preduzea, jer je njihov uticaj na performanse proizvoda ili njegovu
cenu kotanja slab, ili su one veoma iroko raspostranjene i lako
dostupne tako da svi konkurenti mogu njima da ovladaju.
Polazei od stratekih dimenzija tehnologije, moe se prihvatiti
PODELA TENOLOGIJA na tri velike kategorije:
1. BAZNE TEHNOLOGIJE (u najvej meri su prisutne u osnovi odreene
delatnosti, u kojoj je preduzee od poetka aktivnosti, ali iji
konkurentski uticaj danas vie nije odluujui i u kojima konkurenti
imaju ekvivalentne (iste, jednake) sposobnosti.
2. KLJUNE TEHNOLOGIJE (su one u kojima je konkurentski uticaj
najjai, koji ine baznu konkurenciju i ijim ovladavanjem se stie
sasvim specifina kompetentnost).
3. NASTAJUE TEHNOLOGIJE (to su tehnologije u usponu, koje se jo
razvijaju i doivljavaju svoju prvu primenu. One vremenom mogu da
budu znaajni potencijal, a neke od njih e se transformisati u
kljune tehnologije.
Navedena kategorizacija tehnologije, izvedena je zbog
sagledavanja strateke uloge tehnologije u konkretnoj firmi.
To su univerzalni tipovi tehnologije, oni su determinisani :
vremenskom dimenzijom (trenutkom kada se uspostavlja dijagnoza
tehnolokih potencijala firme) i
konkretnom firmom u kojoj deluje.
(primer. Ista tehnologija moe da bude bazna u jednoj vrsti
delatnosti, kljuna u drugoj i nastupajua u treoj. CIM
tehnologija-integrisana kompjuteska proizvodnja u aeroindustriji,
automobilskoj i u tekstilnoj).
DINAMIKA RAZVOJA TEHNOLOGIJE- direkno utie na dinamiku razvoja
preduzea, to se strateki sagledava analizom ivotnih ciklusa
tehnologije. Razliite klasifikacije tehnologije kojima firma
raspolae, pruaju preseke stanja tehnologije u firmi i njenom
okruenju. Korisno je prouiti ivotni ciklus tehnologija, jer
konkurentski uticaj tehnologija vremenom evoluira (razvija se).
TEHNOLOGIJE se jo klasifikuju na:
1. STABILNE (prati u itavom ciklusu tranje, potrebu trita i
udovoljava potrebnim promenama).
2. FLEKSIBILNE (u okviru ciklusa tranje i ivotnog ciklusa
generie - raa vie razliitih proizvoda. Stabilna tehnologija moe da
bude i fleksibilna.
3. TURBULENTNE (znai promene vie ivotnih ciklusa tehnologije u
okviru jednog ciklusa tranje).
Navedena podela tehnologije, omoguuje da se poslovna strategija
blie uskladi sa identifikovanim karakterom tehnologije.
Pored toga, potrebno je
identifikovati i frekventnost ciklusa tranje na tritu, promene
ukusa potroaa i
treba utvrditi optimalnu strategiju dinamike tehnologije
proizvoda i procesa,
a u vezi sa time i dinamiku razvojne politike preduzea.Tehnoloki
potfolio (resor) firme, kao skup tehnologija i identifikovanih
stratekih svojstava, treba da ispuni sledee osnovne zadatke:
1. Da je odabran portfolio tehnologija u stratekim tehnolokim
podrujima (STP) koji je najbolji mogui, s obzirom na ogranienja u
vidu finansijskih sredstava potrebnih za investicije u tehnologiji,
postojee stanje kadrova i njihova znanja u odreenim tehnolokim
oblastima, postojea organizacija i upravljanje, trokovi u vezi sa
promenom i sl.
2. Da se sa odabranim tehnolokim potfoliom zadovoljavaju ciljevi
efikasnosti tehnologije, tj. da se raspoloivi tehnoloki portfolio
na operativnom nivou koristi na racionalan nain, sa zadovoljavajuim
nivoom produktivnosti uloenog kapitala;
3. Da se odabranim tehnolokim portfoliom zadovoljavaju ciljevi
efikasnosti tehnologije u firmi, tj, da se njime obezbeuje dugorona
profitabilnost kapitala firme, da je on odabran u skladu sa
stratekim razvojnim projekcijama promena u okruenju.
Za firme, to znai obavezu stalnog preispitivanja sadraja
tehnikog portfolia i uvoenje funkcije tehnolokog menadementa, kao
jednog od funkcionalnih oblasti u okviru koje se ostvaruju sloene
aktivnosti stratekog i operativnog upravljanja tehnologijom i
razvojne potrebe preduzea.
Na slici 3.3. su predstavljene dve firme, A i B, sa svojim
tehnolokim portfoliom, koji sadri razliite tehnologije
predstavljene projekcijom njihovih ivotnih ciklusa i dinamikom
promene uloga (bazne, kljune, nastajue).
U predstavljenom operativnom preseku, sveukupna performansa
firme A, je na viem nivou nego firme B.
Ali je prema projekciji ivotnog ciklusa tehnologije i promene
njenih stratekih karakteristika u budunosti, poloaj firme B, daleko
povoljniji u dugoronoj perspektivi.
Tehnoloki portfolio firme B, karakterie odabir i dinamiku
tehnologija koje znae uravnoteenu strategiju dugorone
profitabilnosti.
Savremeni razvoj namee, da se tradicionalni pristupi naputaju i
zamenjuju razliitim kombinacijama, velikog broja alternativa i u
datom trenutku potrebno je opredeliti se za strateki optimalnu
kombinaciju.
U veini firmi, nedostaju potrebni resursi, finansijski ili u
znanjima i sposobnostima, da bi sa lakoom mogle da proire kako
tehnike tako i trine osnove.
Zato raste broj firmi koje tragaju za parterima, koji bi
delovali komplementarno, u odnosu na kompetentnost (tehnoloku ili
trinu), koja firmi nedostaje.
U tom otvaranju meu firmama nastaju razni oblici njihove
meusobne saradnje po principu simbioza. Ovo je i nain za
ostvarivanje ciljeva uzajamog dopunjavanja i ostvarivanja poeljnih
strategija.
Jaanje tehnoloke inovativnosti zasnovano je uspostavljanju
organizacije i strategije firme koja omoguuje reavanje dva
fundamentalna pitanja:
1. Kako da firme iskoriste sve prednosti tehnolokog razvoja,
koji se odvija u okruenju, jer je nuna sinhronizacija svih delova
zahvaenim inovacijom?
Kljuno je da se :
odrede koakteri, prema kojima bi organizacija trebalo da se
prilagodi,
koje tehnoloke trendove da sledi,
kako na vreme da se prilagodi,
kako da na vreme prikupi sve sve signale za promenu,
kako da ostvari internu koordinaciju.
2. Drugo, fundamentalno pitanje, tie se obrnutog procesa, kako
da firme iniciraju tehnoloki razvoj u drugim jedinicama i delovima
okruenja kako bi to ilo u prilog promenama koje one nastoje da
ostvare. Taj aktivni uticaj, ukljuuje tehnoloki razvoj ili saradnju
sa jednom ili vie eksternih jedinica.
Mogue strategije firme su uglavnom koncentrisane oko dve
polarizovane pozicije:
- LIDER-SLEDBENIK
- PREDUZETNIKE - POZICIONE
- INTERNO OKRENUTE - EKSTERNO OKRENUTE
- PROAKTIVNE - REAKTIVNE.
Realni ivot firme ukazuje na niz pozicija izmeu ovih ekstrema, a
uravnoteeni pristup koji je utemeljen u moguoj teoriji, polazi od
potrebe, da se uvaavaju svi faktori internih kompentencija
(nadlenosti) i eksternih uticaja, teei sve vie objektivnom
sagledavanju mogunosti izmeu dva ekstrema.
Izrazita je potreba firmi da se odredi i strateki odnos
kooperacije sa delovima okruenja. Ovo je veoma vano da se se firma
Ekternalizuje, odgovarajuim saveznitvom sa drugim organizacijama u
okruenju.
Ona se vrsto temelji na dominantnom karakteru i prirodi
tehnolokih inovacija:
- sposobnosti difuzije i daljeg unapreivanja tog procesa,
- komplementarnosti,
- kumulativnosti,
- otvorenosti i
- prevazilaenju svih podela i granica (teritorijalnih, granskih,
meunaunim disciplianama, razliitim delatnostimaStrateka pozicija i
snaga firme sagledavaju se:
a) Kroz odnos firme i njenog konkurentskog okruenja sa kojim se
ona nalazi u suparnikom odnosu, stalnoj borbi za presti i nadmo,
kroz strateke pozicije:
proaktivna-reaktivna ili
lider-sledbenik,
b) Kroz odnose i veze firme sa njenim komplementarnim saradnikim
okruenjem, sa kojim ona stupa u raznovrsne oblike saradnje osnaujui
pre svega vitalnost svoje tehnoloke inovativnosti, saraujui sa
drugim firmama, institucijama i organizacijama u okviru razliitih
mrea.
Na osnovu empirijskog istraivanja na uzorku od preko stotinu
kompanija u vedskoj, utvreni su dominatni kooperativni profili:
1. IZOLOVANE KOMPANIJE,
2. FOKUSIRANE KOMPANIJE
3. IROKI KOOPERATIVNI PROFIL,
4. VEOMA IROK KOOPERATIVNI PROFIL.IZOLOVANE su one kompanije
koje imaju slabe i ograniene tehnoloke veze saradnje, nemaju
nikakve tehnoloke veze ili su one veoma slabo izraene kako u
vertikalnim linijama (sa snabdevaima i kupcima) tako i
horizontalno.
FOKUSIRANE kompanije imaju razvijene veze samo u jednom pravcu,
vezuju se za kupce ili horizontalno, a najmanje sa snabdevaima.
IROK KOOPERTIVNI PROFIL- imaju one kompanije koje aktivno rade
sa vie partnera i to barem sa dva predstavnika od tri kategorije
koje su posmatrane (snabdevai, kupci i paralelno). Ovde dominiraju
odnosi sa snabdevaima i kupcima.
KOMPANIJE SA VEOMA IROKOM KOOPERACIJOM su one koje imaju
istovremeno barem pet znaajnih kontakta kooperacije i zastupljne su
sve tri navedene kategorije.
Kooperativni profil je znaajna dimenzija kooperativnog
identiteta i dovodi se u vezi sa pozicijom kompanije u okviru
mrea.
Projekti tehnolokih kooperacija veoma su raznovrsni po formama,
sadrajima, ciljevima i nije ih lako klasifikovati. Takoe ne radi se
uvek o projektima iste tenoloke saradnje, ve se ona odvija u okviru
sloenijih oblika meusobnog sporazumevanja i ugovaranja (koji se tiu
koliina, cena).
Tehnoloka saradnja varira i s obzirom moe da bude u domenu
horizontalnog i vertikalnog transfera tehnologije, sve do kupovine
novog preduzea, kao na primer: meusobna razmena tehnolokih
informacija, zajedniki testovi, probe, specifini projekti,
zajednike istraivako - razvojene aktivnosti, transfer putem licenci
itd.
Kooperativni profil je znaajna dimenzija kooperativnog
identiteta i dovodi se u vezi sa pozicijom kompanije u okviru
mrea.
Projekti tehnolokih kooperacija veoma su raznovrsni po formama,
sadrajima, ciljevima i nije ih lako klasifikovati. Takoe ne radi se
uvek o projektima iste tenoloke saradnje, ve se ona odvija u okviru
sloenijih oblika meusobnog sporazumevanja i ugovaranja (koji se tiu
koliina, cena).
Tehnoloka saradnja varira i s obzirom moe da bude u domenu
horizontalnog i vertikalnog transfera tehnologije, sve do kupovine
novog preduzea, kao na primer: meusobna razmena tehnolokih
informacija, zajedniki testovi, probe, specifini projekti,
zajednike istraivako - razvojene aktivnosti, transfer putem licenci
itd.
U aktuelnim uslovima dinamikih promena, u nauno-tehnolokom
procesu, koje dovode do dramatinih promena u tehnolokim skokovima u
skoro svim tehnologijama, razvojno orijentisane kompanije, svojim
razvojnim programima moraju da prate ove promene da bi opstale na
tri