-
Teodor Kainski (FC/ Freedom Club)
INDUSTRIJSKO DRUTVO I NJEGOVA BUDUNOST
Verujem u Unabombera. Takvih ima svuda. Njegove ideje su, kako
su to govorili situacionisti, u svaijoj glavi. Stvar je samo u tome
da oslune sopstveni gnev. Anonimni sagovornik, navedeno u John
Zerzan, Whose Unabomber?, 1995.
RADNA VERZIJA
Ova verzija prevoda je u celini itana na III Programu Radio
Beograda, tokom juna i jula 2007. tampano izdanje jo nije uraeno,
tako da prevod do tada moe pretrpeti jo neke izmene. U ovoj verziji
nedostaju i svi dodatni tekstovi planirani za tampano izdanje. Ali,
sve glavno je tu: kompletan materijal objavljen u posebnom izdanju
The Washington Post (1995), kratka biografija, napisana za potrebe
radijskog emitovanja i spisak raznih relevantnih tekstova i arhiva.
Tekst koji je pratio ovo elektronsko izdanje i koji moe posluiti
kao uvod, moete preuzeti iz arhive liste-blok45 (poruka od 21.
decembra 2008). Ovaj prevod se moe slobodno reprodukovati, na ma
koji nain. to se nas tie, poeljno je ta eventualna izdanja, tampana
ili elektronska, budu besplatna i lako dostupna, dok je autor, za
originalni tekst, insistirao da bude javno dobro.
-
Naslov originala: Industrial Society and Its Future, by Theodore
Kaczynski, 1995. Priredili: Aleksa Golijanin (prevod) i bata Nea
(opta korektura), 2006-07.
http://www.modukit.com/anarhija-blok45
http://groups.google.com/group/blok45 [email protected]
anarhija/ blok 45, decembar 2008. Sadraj
Napomena The Washington Post Uvod Psihologija moderne levice
Oseanje inferiornosti Prekomerna socijalizacija Proces sticanja moi
Zamenske aktivnosti Autonomija Izvori drutvenih problema Naruavanje
procesa sticanja moi u modernom drutvu Kako se neki ljudi
prilagoavaju Motivi naunika Priroda slobode Neki istorijski
principi
-
Industrijsko-tehnoloko drutvo se ne moe reformisati Ograniavanje
slobode u industrijsko-tehnolokom drutvu
je neminovno Loi aspekti tehnologije ne mogu se razdvojiti od
dobrih Tehnologija je mnogo jaa drutvena sila od tenje ka
slobodi Laki drutveni problemi pokazali su se nereivim
Revolucija je laka od reforme Kontrola ljudskog ponaanja Ljudska
vrsta na raskru Ljudska patnja Budunost Strategija Dve vrste
tehnologije Opasnost od levice Zavrna napomena Napomene Pismo
upueno New York Times Zajednika izjava New York Times i Washington
Post Biografija Bibliografija i drugi izvori
(The Washington Post, 19. septembar 1995, poseban dodatak.
Napomena: Tekst u zagradama je deo Postovog dokumenta.) Ovaj tekst
je prolog juna na adrese The New York Times i The Washington Post
poslala osoba koja sebe naziva FC, a koju je FBI identifikovao kao
Unabombera, koga vlasti terete za tri ubistva i 16 bombakih napada.
Autor je zapretio da e poslati bombu na nenaznaenu destinaciju, s
namerom da ubije, ako neki od tih listova ne objavi ovaj rukopis.
Vrhovni Tuilac i Direktor FBI su preporuili objavljivanje. lanak o
odluci da se ovaj dokument objavi, nalazi se na naslovnoj strani
dananjeg izdanja.
-
Uvod 1. Industrijska revolucija i njene posledice bile su
katastrofalne po ljudsku vrstu. Nama koji ivimo u razvijenim
zemljama to je znaajno uvealo ivotne anse, ali je destabilizovalo
drutvo i ljude izloilo degradaciji, to je dovelo do iroko
rasprostranjene psihike patnje (u Treem svetu i do fizike) i nanelo
veliku tetu prirodi. Dalji razvoj tehnologije samo e pogorati
situaciju. To e sigurno izloiti ljude jo veoj degradaciji, jo vie
ugroziti prirodu, verovatno dovesti do jo veih drutvenih poremeaja
i psihike patnje i imati za posledicu poveanu fiziku patnju ak i u
razvijenim zemljama. 2. Industrijsko-tehnoloki sistem moe da preivi
ili da propadne. Ako preivi, on e MODA, vremenom, postii nizak
stepen psihike i fizike patnje, ali tek posle dugog i bolnog
perioda prilagoavanja i samo po cenu neprekidnog svoenja ljudskih
bia i mnogih drugih ivih organizama na proizvode inenjeringa i
rafove drutvene maine. Pored toga, ako sistem preivi, slede
neizbene posledice: ovaj sistem se ne moe reformisati ili
preoblikovati, a da ljude ne lii dostojanstva i autonomije. 3. Ako
sistem propadne, posledice e opet biti veoma bolne. Ali, to sistem
postaje vei, to e posledice njegovog sloma biti tee, tako da je
sigurno bolje da propadne ranije nego kasnije. 4. Zato se zalaemo
za revoluciju protiv industrijskog sistema. Ta revolucija moe biti
nasilna ili nenasilna; moe biti iznenadna, ali i relativno postepen
proces, koji bi potrajao nekoliko decenija. To ne moemo predvideti.
Ali, moemo da na vrlo uopten nain naznaimo mere koje bi protivnici
industrijskog sistema trebalo da preduzmu da bi utrli put
revoluciji protiv takvog drutva. To nee biti POLITIKA revolucija.
Njen cilj nee biti ruenje vlada ve unitenje ekonomske i tehnoloke
osnove sadanjeg drutva. 5. U ovom lanku skreemo panju samo na neke
negativne procese koji potiu iz industrijsko-tehnolokog sistema.
Druge takve procese spomenuli smo samo ukratko ili smo ih potpuno
ignorisali. To ne znai da ih smatramo nebitnim. Iz praktinih
razloga morali smo da nau raspravu ograniimo na oblasti koje su u
javnosti bile slabo razmatrane ili u kojima imamo da kaemo neto
novo. Na primer, iako postoje vrlo razvijeni pokreti za zatitu
ivotne okoline i divlje prirode, pisali smo veoma malo o ekolokoj
degradaciji ili o unitavanju prirode, iako to smatramo veoma
vanim.
-
Psihologija moderne levice 6. Skoro svako e se sloiti da ivimo u
veoma nemirnom drutvu. Jedna od najrairenijih manifestacija ludila
naeg sveta je i levica, tako da rasprava o psihologiji levice moe
posluiti kao uvod u raspravu o problemima modernog drutva uopte. 7.
Ali, ta je to levica? Tokom prve polovine XX veka levica je
praktino bila identina sa socijalizmom. Taj pokret je danas
fragmentiran i vie nije jasno ko se moe s pravom nazvati leviarem.
Kada u ovom lanku govorimo o leviarima, mislimo uglavnom na
socijaliste, kolektiviste, politiki korektne tipove, feministkinje,
aktiviste koji se bore za prava homoseksualaca i hendikepiranih
osoba, borce za prava ivotinja i sline. Ali, nije svako ko uestvuje
u tim pokretima leviar. Ono to pokuavamo da razluimo u ovoj
raspravi nije toliko neki pokret ili ideologija koliko odreeni
psiholoki tip ili skup povezanih psiholokih tipova. Zato e ono to
podrazumevamo pod leviarem postati jasnije u toku rasprave o
psihologiji levice. (Videti i paragrafe 227230.) 8. ak i tada, nae
shvatanje levice nee biti onoliko jasno koliko bismo eleli, ali
izgleda da tu nema spasa. Ovde samo pokuavamo da grubo i priblino
ukaemo na dve psiholoke tendencije, za koje verujemo da
predstavljaju glavne pokretake snage moderne levice. I ne pomiljamo
da ovde iznesemo CELU istinu o njenoj psihologiji. Pored toga, naa
rasprava se odnosi samo na modernu levicu. Ostavljamo otvorenim
pitanje u kojoj se meri naa zapaanja mogu primeniti na leviare iz
XIX i s poetka XX veka. 9. Dve psiholoke tendencije na kojima poiva
moderna levica su oseanje inferiornosti i prekomerna
socijalizacija. Oseanje inferiornosti je karakteristino za modernu
levicu u celini, dok je prekomerna socijalizacija karakteristina za
odreeni segment moderne levice; ali, taj segment je veoma uticajan.
Oseanje inferiornosti 10. Pod oseanjem inferiornosti ne
podrazumevamo samo inferiornost u najuem smislu, ve ceo spektar
povezanih crta: samopotcenjivanje, oseanje bespomonosti, depresivne
tendencije, defetizam, oseanje krivice, samoprezir, itd. Tvrdimo da
su moderni leviari skloni nekim od ovih oseanja (verovatno u manje
ili vie potisnutom obliku) i da ta oseanja presudno utiu na
usmerenje moderne levice.
-
11. Kada neko smatra uvredljivim skoro sve to bi se moglo rei o
njemu (ili o grupi s kojom se poistoveuje), na osnovu toga
zakljuujemo da ta osoba pati od oseanja inferiornosti ili da
potcenjuje sebe. Ta sklonost je posebno naglaena kod aktivista koji
se bore za prava manjinskih grupa, bez obzira da li i sami
pripadaju tim grupama ija prava brane. Oni su prekomerno osetljivi
na rei koje se koriste za oznaavanje manjina, kao i na sve drugo
izreeno na njihov raun. Pojmovi crnac, istonjak, hendikepirana
osoba ili enska, koji se odnose na Afrikanca, Azijata,
hendikepiranu osobu ili enu, originalno nisu imali uvredljivu
konotaciju. enska ili cica su samo enski ekvivalenti za frajera,
dasu ili tipa. Negativna konotacija tih pojmova potie od samih
aktivista. Neki borci za prava ivotinja idu ak dotle da odbijaju
izraz ljubimac i insistiraju da se on zameni sa ivotinjski drug.
Leviarski antropolozi na svaki nain izbegavaju da o primitivnim
narodima kau neto to bi moglo biti shvaeno negativno. Oni hoe da re
primitivni zamene sa bez pisma. Reaguju skoro paranoino na sve to
bi moglo ukazati da je neka primitivna kultura inferiornija od nae.
(Ovim ne elimo da kaemo kako su primitivne kulture ZAISTA
inferiornije od nae. Samo ukazujemo na tu prekomernu osetljivost
leviarskih antropologa.) 12. Oni koji pokazuju najveu osetljivost
za politiki korektnu terminologiju nisu proseni stanovnici crnakih
geta, azijski imigranti, zlostavljane ene ili hendikepirane osobe,
ve aktivisti koji se bore za prava manjina, od kojih veina ak i ne
pripada bilo kojoj od tih potlaenih grupa, nego dolazi iz
privilegovanih drutvenih slojeva. Politika korektnost nalazi
uporite i meu univerzitetskim profesorima, koji imaju sigurne
poslove i solidna primanja; to su uglavnom beli heteroseksualci, iz
srednje i vie srednje klase. 13. Mnogi leviari se intenzivno
poistoveuju s problemima grupa koje se inae smatraju slabim (ene),
poraenim (ameriki Indijanci), odbojnim (homoseksualci) ili na neki
drugi nain inferiornim. Smi leviari oseaju da su te grupe
inferiorne. Oni nikada nee priznati to oseanje, ali razlog njihovom
poistoveivanju s tim grupama je upravo to to ih vide kao
inferiorne. (Ovim ne elimo da kaemo kako su ene, Indijanci, itd.,
ZAISTA inferiorni, nego samo ukazujemo na psihologiju leviara.) 14.
Feministkinje oajniki pokuavaju da dokau kako su ene snane i
sposobne kao i mukarci. Jasno je da njih mui strah da ene MODA nisu
snane i sposobne kao mukarci. 15. Leviari su skloni mrnji prema
svemu to izgleda snano, dobro i uspeno. Oni mrze Ameriku, Zapadnu
civilizaciju, bele mukarce, racionalnost. Razlozi za tu mrnju
leviara prema Zapadu ne poklapaju se s njihovim pravim motivima.
Oni GOVORE da mrze Zapad zato to je
-
ratoboran, imperijalistiki, seksistiki, etnocentrian, itd.; ali,
kada se te iste mane pojave u socijalistikim zemljama ili u
primitivnim kulturama, leviari za to nalaze opravdanje ili, u
najboljem sluaju, NEVOLJNO priznaju da ti problemi postoje. S druge
strane, sa ENTUZIJAZMOM (i esto s mnogo preterivanja) ukazuju na te
probleme kada se pojave u Zapadnoj civilizaciji. Prema tome, jasno
je da ti problemi nisu pravi motivi leviara za njihovu mrnju prema
Americi i Zapadu. Oni mrze Ameriku i Zapad zato to su snani i
uspeni. 16. Za rei kao to su samopouzdanje, sigurnost, inicijativa,
preduzimljivost i optimizam nema mnogo mesta u leviarskom reniku.
Leviar je antiindividualista, prokolektivista. On eli drutvo koje e
reiti sve njegove probleme i zadovoljiti sve njegove potrebe umesto
njega, brinuti se o njemu. Leviar osea antagonizam prema pojmu
takmienja, zato to se, duboko u sebi, osea kao gubitnik. 17.
Umetnike forme koje privlae leviarske intelektualce fokusirane su
na prljavtinu, poraenost i oaj ili poprimaju orgijastiki ton,
odbacujui racionalnu kontrolu, kao da se nita ne moe postii
racionalnim promiljanjem i kao da je sve to nam ostaje samo
preputanje doivljaju trenutka. 18. Moderni leviarski filozofi
nastoje da odbace razum, nauku i objektivnu stvarnost i insistiraju
na kulturnom relativizmu. Tano je da se mogu postaviti ozbiljna
pitanja o naunom znanju i o tome kako bi se, ako je to uopte mogue,
mogla definisati objektivna stvarnost. Ali, oigledno je da moderni
leviarski filozofi nisu samo hladnokrvni logiari koji sistematino
analiziraju osnove znanja. Njihov napad na istinu i stvarnost je
duboko emotivan. Oni napadaju te koncepte iz sopstvenih psiholokih
pobuda. Naime, njihov napad je izraz neprijateljstva, koje, u meri
u kojoj je uspeno, zadovoljava njihovu tenju ka moi. Jo vanije,
leviar mrzi nauku i racionalnost zato to oni klasifikuju odreena
uverenja kao ispravna (to jest, kao uspena, superiorna), a druga
kao pogrena (neuspena, inferiorna). Njegovo oseanje inferiornosti
see toliko duboko da on ne podnosi bilo koju klasifikaciju nekih
stvari kao uspenih ili superiornih, a nekih drugih kao neuspenih
ili inferiornih. Isto oseanje stoji i iza injenice da mnogi leviari
odbacuju koncept mentalnog poremeaja i koeficijenta inteligencije.
Leviari su neprijateljski nastrojeni prema genetikom objanjenju
ljudskih sposobnosti ili ponaanja, zato to takva objanjenja nastoje
da neke ljude prikau kao superiornije ili inferiornije od drugih.
Leviari radije pripisuju drutvu sve zasluge ili svu krivicu za
sposobnosti pojedinca ili njihov nedostatak. Ako je neka osoba
inferiorna, to onda nije do nje, nego do drutva i pogrenog
vaspitanja. 19. Leviar nije tipino osoba koju njeno oseanje
inferiornosti ini
-
razmetljivcem, egoistom, siledijom, samopromoterom i
nemilosrdnim takmiarem. Takva osoba nije sasvim izgubila veru u
sebe. Njoj nedostaje oseanje moi i vrednosti, ali ona i dalje moe
sebe videti kao potencijalno snanu, a pokuaji da se predstavi
takvom proizvode njeno neprijatno ponaanje. (1) Ali, za leviara tu
nema nade. Njegovo oseanje inferiornosti je tako duboko usaeno da
on sebe ne moe doiveti kao individualno snanog ili vrednog. Odatle
kolektivizam leviara. On moe da se oseti snanim samo kao lan neke
velike organizacije ili masovnog pokreta s kojim se poistoveuje.
20. Treba primetiti i mazohistike crte leviarske taktike. Leviari
protestuju tako to lee ispred tokova vozila, namerno provociraju
policiju ili rasiste da ih zlostavljaju, itd. Te taktike su esto
efikasne, ali mnogi leviari ih ne koriste kao sredstvo za
postizanje odreenog cilja, ve zato to VOLE mazohizam. Samoprezir je
jedna od leviarskih crta. 21. Leviari mogu rei kako je njihov
aktivizam motivisan saoseanjem ili moralnim principima. Kod
prekomerno socijalizovanih leviara moralni principi zaista igraju
neku ulogu; ali, saoseanje i moralni principi sigurno nisu glavni
motivi leviarskog aktivizma. Neprijateljstvo je suvie upadljiva
komponenta leviarskog ponaanja; isto tako i tenja ka moi. Osim
toga, veliki deo leviarskog delovanja nije racionalno sraunat da
bude od pomoi ljudima za koje tvrde da im pomau. Na primer, ako
neko veruje da je odreena afirmativna akcija dobra za crne ljude,
zato se ta akcija onda zahteva na agresivan ili dogmatski nain?
Jasno je da bi mnogo produktivnije bilo zauzeti diplomatski ili
pomiriteljski pristup, koji bi makar na verbalnom i simbolikom
planu uinio ustupke onim belcima koji misle da ih takva afirmativna
akcija diskriminie. Ali, leviari ne zauzimaju takav pristup zato to
on ne zadovoljava njihove psiholoke potrebe. Njihov pravi cilj nije
pomo crnim ljudima. Rasni problemi slue im samo kao izgovor za
izraavanje neprijateljstva i frustrirane tenje ka moi. Na taj nain
aktivisti zapravo nanose tetu crnim ljudima, zato to neprijateljski
stav prema beloj veini samo pojaava rasnu mrnju. 22. Kada nae
drutvo ne bi imalo nikakvih drutvenih problema, leviari bi morali
da ih IZMISLE samo zato da bi imali izgovor da prave buku.
Prekomerna socijalizacija 24. Psiholozi koriste termin
socijalizacija da bi oznaili proces kojim se deca obuavaju tako da
njihove misli i ponaanje budu u skladu s drutvenim zahtevima. Za
neku osobu se kae da je dobro socijalizovana, ako veruje i
potinjava se moralnom kodu svog drutva i ako se dobro
-
uklapa kao njegov funkcionalni deo. Zato moda izgleda besmisleno
rei da su mnogi leviari prekomerno socijalizovani, poto oni sebe
smatraju buntovnicima. Ipak, taj stav se moe odbraniti. Mnogi
leviari nisu takvi buntovnici kao to izgledaju. 25. Moralni kd naeg
drutva je toliko zahtevan da niko ne moe da misli, osea i ponaa se
na potpuno moralan nain. Na primer, trebalo bi da ne mrzimo nikog,
a ipak skoro svako mrzi nekog, u ovom ili onom trenutku, bez obzira
da li to priznaje ili ne. Neki ljudi su toliko socijalizovani da im
pokuaj da misle, oseaju i ponaaju se na moralno ispravan nain
predstavlja ozbiljan teret. Da bi izbegli oseanje krivice oni
neprestano moraju da zavaravaju sebe oko svojih pravih motiva i da
pronalaze moralna objanjenja za oseanja i postupke koji u
stvarnosti nisu moralno zasnovani. Termin prekomerna socijalizacija
koristimo da bismo opisali takve tipove. (2) 26. Prekomerna
socijalizacija moe da dovede do samopotcenjivanja, oseanja
bespomonosti, defetizma, oseanja krivice, itd. Jedan od najvanijih
naina na koji nae drutvo socijalizuje decu je da kod njih izazove
stid zbog ponaanja ili govora koji su suprotni drutvenim
oekivanjima. Kada se u tome ode predaleko ili ako je neko dete
posebno podlono takvim oseanjima, ono se na kraju stidi SEBE. Osim
toga, misli i ponaanje prekomerno socijalizovane osobe su mnogo
ogranieniji drutvenim oekivanjima nego kod umereno socijalizovane
osobe. Veina ljudi se u znaajnoj meri nedolino ponaa. Lau, kradu na
sitno, kre saobraajne propise, zabuavaju na poslu, mrze nekog,
psuju ili koriste razne prljave trikove da potisnuli onog do sebe.
Prekomerno socijalizovana osoba ne moe da radi takve stvari, ali
ako se ipak tako ponaa, to kod nje izaziva oseanje stida i
samoprezira. Prekomerno socijalizovana osoba ne moe da bez oseanja
krivice doivi misli ili oseanja suprotne vaeem moralu; ona ne moe
imati neiste misli. Ali, socijalizacija nije samo stvar morala; mi
se socijalizujemo da bismo se konformirali s mnogim normama
ponaanja koje ne spadaju u kategoriju moralnosti. Na taj nain,
prekomerno socijalizovana osoba ostaje na psiholokoj uzdi i provodi
ivot trei inama koje je ispod nje postavilo drutvo. Kod mnogih
prekomerno socijalizovanih osoba to za posledicu ima oseanje
sputanosti i bespomonosti, to moe da predstavlja ozbiljan teret.
Zato mislimo da je prekomerna socijalizacija jedna od najveih
okrutnosti koju su ljudska bia nametnula jedna drugima. 27.
Smatramo da je znaajan i veoma uticajan deo moderne levice
prekomerno socijalizovan i da to ima veliki znaaj za njeno
usmerenje. Prekomerno socijalizovani leviari su esto intelektualci
ili pripadnici vie srednje klase. Treba primetiti da univerzitetski
intelektualci (3) ine
-
najsocijalizovaniji, ali i najleviarskiji segment naeg drutva.
28. Prekomerno socijalizovani leviar pokuava da se oslobodi
psiholoke uzde i stekne autonomiju tako to se buni. Ali, on obino
nema snage da se pobuni protiv najtemeljnijih drutvenih vrednosti.
Uopteno govorei, cilj dananjih leviara NIJE u sukobu s vaeim
moralom. Naprotiv, leviar polazi od vaeih moralnih naela, prihvata
ih kao svoje i onda optuuje drutvenu veinu zbog naruavanja tih
naela. Primeri: rasna ravnopravnost, ravnopravnost polova,
pomaganje siromanih, mir nasuprot ratu, nenasilje generalno,
sloboda izraavanja, ljubaznost prema ivotinjama. Jo vanije, tu je
dunost pojedinca da slui drutvu, ali i obaveza drutva da brine o
pojedincu. Sve to su dugo vremena bile duboko ukorenjene vrednosti
naeg drutva (ili makar njegove srednje i vie srednje klase). (4)
One su eksplicitno ili implicitno bile izraene ili su se
podrazumevale u veini sadraja koje su nam prenosili zvanini mediji
i obrazovni sistem. Leviari, posebno oni prekomerno socijalizovani,
obino se ne bune protiv tih principa, nego svoj neprijateljski stav
prema drutvu obrazlau tvrdnjom (donekle tanom) da drutvo ne ivi u
skladu s tim principima. 29. Evo jedne ilustracije kako prekomerno
socijalizovani leviari ostaju vezani za konvencionalne stavove naeg
drutva, u isto vreme se pretvarajui kako se bune protiv njega.
Mnogi leviari se zalau za afirmativne akcije, za premetanje crnaca
na visoko cenjene poslove, za bolje obrazovanje u crnakim kolama i
vie novca za njih; nain ivota crne potklase oni smatraju za
drutvenu sramotu. Oni ele da crnce integriu u sistem, da od njih
naprave direktore, advokate, naunike, po uzoru na belce iz vie
srednje klase. Leviari e na to rei da je poslednje to ele da od
nekog crnca naprave kopiju belca; naprotiv, oni ele da sauvaju
afroameriku kulturu. Ali, u emu se sastoji ta zatita afroamerike
kulture? U tome teko da ima neto vie od crnake hrane, sluanja
crnake muzike, noenja crnake odee i odlaska u crnake crkve ili
damije. Drugim reima, to moe da se ispolji samo u povrnim stvarima.
U svemu SUTINSKOM, veina prekomerno socijalizovanih leviara eli da
crnog oveka konformira sa idealima bele srednje klase. ele da ovaj
studira tehnike nauke, da postane rukovodilac ili naunik, da ivot
provede uspinjui se na drutvenoj lestvici, ne bi li dokazao da su
crnci jednako dobri kao i belci. ele da crne oeve uine odgovornim,
da crnake bande postanu nenasilne, itd. Ali, sve to su vrednosti
industrijsko-tehnolokog sistema. Sistem uopte ne mari koju vrstu
muzike neko slua, kakvu odeu nosi ili u koju religiju veruje, sve
dok ide u kolu, obavlja neki pristojan posao, uspinje se na
drutvenoj lestvici, ponaa se kao odgovoran roditelj, veruje u
nenasilje, itd. Prema tome, ma koliko on to poricao, prekomerno
socijalizovani leviar eli da crnog oveka integrie u
-
sistem i da ovaj prihvati njegove vrednosti. 30. Sigurno ne
mislimo da se leviari, ak i prekomerno socijalizovani, NIKADA ne
bune protiv temeljnih vrednosti naeg drutva. Jasno je da to ponekad
ine. Neki prekomerno socijalizovani leviari idu toliko daleko da se
bune protiv jednog od najvanijih drutvenih principa tako to
pribegavaju fizikom nasilju. Ali, oni nasilje vide kao oblik
osloboenja. Drugim reima, oni kroz nasilje odbacuju nametnuta
psiholoka ogranienja. Poto su prekomerno socijalizovani, oni ta
ogranienja podnose tee od ostalih ljudi; odatle njihova potreba da
ih se oslobode. Ali, svoje buntovnitvo oni obino pravdavaju
opteprihvaenim vrednostima. Ako se odlue za nasilje, onda tvrde da
se bore protiv rasizma ili neeg slinog. 31. Svesni smo da se ovoj
gruboj skici leviarske psihologije mogu uputiti mnoge primedbe.
Pravo stanje je sloenije i njegov kompletan opis zahtevao bi
nekoliko tomova i to pod uslovom da svi potrebni podaci budu
dostupni. Ovde smo samo vrlo grubo naznaili dve najvanije psiholoke
tendencije moderne levice. 32. Problemi leviara su indikativni za
probleme naeg drutva kao celine. Samopotcenjivanje, depresivne
sklonosti i defetizam nisu ogranieni samo na levicu. Iako su ti
simptomi posebno izraeni kod leviara, oni su raireni u celom
drutvu. Dananje drutvo nastoji da nas socijalizuje u veoj meri nego
bilo koje prethodno. Eksperti nam govore kako treba da se hranimo,
da se rekreiramo, vodimo ljubav, podiemo decu i tako redom. Proces
sticanja moi 33. Ljudska bia imaju potrebu (verovatno bioloki
zasnovanu) za neim to zovemo sticanjem moi. To je tesno povezano sa
eljom za moi (to je iroko prihvaeno), ali nije sasvim isto. Proces
sticanja moi ima etiri elementa. Tri najjasnija elementa si cilj,
napor i ostvarenje cilja. (Svakome je potrebno da ima neki cilj,
ije ostvarenje zahteva izvestan napor, kao i potrebu da uspe u
ostvarenju barem nekih ciljeva.) etvrti element je tee definisati i
on nije obavezno prisutan kod svakoga. To je autonomija, to emo
razmotriti kasnije (paragrafi 4244). 34. Razmotrimo hipotetiki
sluaj osobe koja moe da ima sve to poeli samo ako to zamisli. Takva
osoba ima mo, ali moe patiti od ozbiljnih psihikih problema. U
poetku e joj biti zabavno, ali na kraju e zapasti u akutnu dosadu i
demoralizaciju. Vremenom moe postati i kliniki depresivna. Istorija
pokazuje da su dokone aristokrate esto zapadale u dekadenciju. To
ne vai za ratniku aristokratiju, koja je morala da se bori
-
da bi zadrala vlast. Ali, dokone, bezbedne aristokrate, koje
nisu morale da se napreu, obino su tonule u dosadu, hedonizam i
demoralizaciju, ak i kada bi imale vlast. To dokazuje da mo nije
dovoljna. Potrebno je da postoji cilj ka kojem bi ta mo bila
usmerena. 35. Svako ima ciljeve; ako nita drugo, makar da obezbedi
osnovne ivotne potrebe: hranu, vodu, neto odee i malo krova nad
glavom, koliko je nuno u odreenoj klimi. Ali, neki dokoni
aristokrata sve to stie bez napora. Odatle njegova dosada i
demoralizacija. 36. Neostvarivanje vanih ciljeva moe da uzrokuje
smrt, ukoliko su oni povezani sa osnovnim ivotnim potrebama,
odnosno frustraciju, ako su u vezi s preivljavanjem. Stalni
neuspesi u ostvarivanju ciljeva za posledicu imaju defetizam,
samopotcenjivanje ili depresiju. 37. I zato, da bi izbeglo ozbiljne
psihike probleme, ljudsko bie ima potrebu za ciljevima ije
ostvarivanje zahteva napor i mora biti koliko-toliko uspeno u
njihovom ostvarivanju. Zamenske aktivnosti 38. Ali, nisu sve dokone
aristokrate zavrile u dosadi i demoralizaciji. Na primer, umesto da
potone u dekadentni hedonizam, japanski car Hirohito se posvetio
morskoj biologiji, disciplini u kojoj je postao istaknut strunjak.
Kada ljudi ne moraju da se trude da bi zadovoljili svoje fizike
potrebe, oni esto pred sebe postavljaju vetake ciljeve. U mnogim
sluajevima oni se tim ciljevima bave sa istom energijom i
emocionalnom posveenou koje bi inae morali da uloe u zadovoljavanje
fizikih potreba. Tako su aristokrate iz Rimskog carstva imale
knjievne pretenzije; pre nekoliko vekova, mnoge evropske
aristokrate su veliki deo vremena i energije posveivali lovu,
sigurno ne zbog mesa; neki drugi su se nadmetali za presti kroz
razmetljivo izlaganje svog bogatstva; a nekoliko njih se okrenulo
nauci, kao Hirohito. 39. Pojam zamenska aktivnost koristimo da
bismo oznaili aktivnost usmerenu na vetake ciljeve, koje ljudi sebi
postavljaju samo zato da bi imali neki cilj na kojem bi radili ili,
recimo, samo zbog privida ispunjenja koji tako dobijaju. Evo jednog
grubog primera zamenske aktivnosti. Zamislimo da neka osoba
posveuje mnogo vremena i energije cilju X; upitajmo se sledee: da
je najvei deo svog vremena i energije ulagala na zadovoljavanje
osnovnih ivotnih potreba i da je taj napor od nje zahtevao da svoje
fizike i mentalne sposobnosti koristi na raznovrstan i zanimljiv
nain, da li bi se oseala ozbiljno osujeenom zbog neostvarenja cilja
X? Ako je odgovor ne, onda je bavljenje te osobe ciljem X
zamenska
-
aktivnost. Hirohitovo istraivanje morske biologije predstavlja
jasan primer zamenske aktivnosti; da je svoje vreme i energiju
morao da posveti radu na zanimljivim nenaunim ciljevima, da bi
zadovoljio osnovne ivotne potrebe, on se sigurno ne bi oseao
osujeenim zato to ne zna sve o anatomiji i ivotnim ciklusima
morskih ivotinja. S druge strane, potraga za seksom i ljubavlju (na
primer) nije zamenska aktivnost, zato to bi se veina ljudi, ak i da
im je egzistencija u svemu drugom zadovoljavajua, osetila osujeenom
ako bi ivot provela bez odnosa sa osobom suprotnog pola. (Ali,
grozniava potraga za seksom, preko onoga to je nekome zaista
potrebno, takoe moe biti zamenska aktivnost.) 40. U modernom
industrijskom drutvu zadovoljavanje osnovnih ivotnih potreba
zahteva samo minimalan napor. Dovoljno je da ovek proe kroz obuku u
kojoj stie neko jadno tehniko znanje, da na vreme doe na posao i
uloi sasvim skroman napor da bi zadrao radno mesto. Jedini zahtevi
su skromna inteligencija i iznad svega POSLUNOST. Ako neko
ispunjava te zahteve, drutvo e se brinuti o njemu od kolevke do
groba. (Naravno, tu je i najnia klasa, koja ne moe tako lako
zadovoljiti osnovne ivotne potrebe, ali ovde govorimo o drutvenoj
veini.) Zato ne iznenauje to je moderno drutvo puno zamenskih
aktivnosti. To obuhvata nauni rad, atletske podvige, humanitarni
rad, umetniko i knjievno stvaralatvo, napredovanje na
korporacijskim lestvicama, zgrtanje novca i materijalnih dobara
preko take u kojoj to prestaje da prua bilo kakvo dodatno psihiko
zadovoljstvo; tu je i drutveni aktivizam, usmeren na pitanja koja
nisu od linog znaaja za same aktiviste, kao u sluaju belih
aktivista koji se bave pravima rasnih manjina. To nisu uvek ISTE
zamenske aktivnosti, jer mnogi ljudi mogu biti delimino motivisani
potrebama koje nisu samo potreba da se pred sobom ima neki cilj.
Nauni rad moe biti delimino motivisan eljom za prestiom, umetniko
stvaralatvo potrebom za izraavanjem oseanja, borbeni drutveni
aktivizam oseanjem neprijateljstva. Ali, kod veine ljudi koji se
bave takvim ciljevima re je uglavnom o zamenskim aktivnostima. Na
primer, veina naunika e se verovatno sloiti da je ispunjenje koje
dobijaju u svom radu vanije od novca i prestia koje tako stiu. 41.
Za mnoge, ako ne i za veinu ljudi, zamenske aktivnosti su manje
zadovoljavajue od bavljenja pravim ciljevima (to jest, ciljevima
koje bi ljudi hteli da ostvare ak i kada bi njihova potreba za
sticanjem moi ve bila zadovoljena). Jedan od dokaza je i injenica
da u mnogim ili u veini sluajeva, ljudi koji se intenzivno bave
zamenskim aktivnostima nikada nisu zadovoljni i ne znaju za predah.
Tako onaj koji se posvetio pravljenju novca stalno nastoji da zgrne
to vie bogatstva. Neki naunik, samo to je reio jedan problem, baca
se na sledei. Trka na duge staze tera sebe da tri sve due i bre.
Mnogi ljudi koji se bave zamenskim aktivnostima e
-
rei da im to prua mnogo vee zadovoljstvo od neeg tako obinog kao
to je zadovoljavanje biolokih potreba; ali, to je samo zato to je u
naem drutvu napor potreban za zadovoljavanje tih potreba postao
tako trivijalan. Jo vanije, u naem drutvu ljudi svoje bioloke
potrebe ne zadovoljavaju AUTONOMNO, ve samo kao delovi ogromne
drutvene maine. Nasuprot tome, ljudima je generalno ostavljeno
dosta autonomije za bavljenje zamenskim aktivnostima. Autonomija
42. Autonomija, kao deo sticanja moi, nije obavezna za svakog
pojedinca. Ali, veini je potreban vei ili manji stepen autonomije u
ostvarivanju njihovih ciljeva. Napor koji ulau mora da bude
rezultat njihove inicijative, pod njihovom upravom i kontrolom.
Ipak, veina ljudi ne mora da preduzima inicijativu, niti mora da se
bavi upravljanjem i kontrolom kao izolovane jedinke. Obino je
dovoljno da deluju kao lanovi MALE grupe. Pet ili est ljudi
zajedniki razmatraju neki cilj i preduzimaju uspean zajedniki napor
da bi ga ostvarili. Njihova potreba za sticanjem moi tako e biti
zadovoljena. Ali, ako rade pod strogim komandama, koje im se izdaju
odozgo, bez prostora za samostalno odluivanje i inicijativu,
njihova potreba za sticanjem moi nee biti zadovoljena. Isto vai i
kada se odluke donose na kolektivnoj osnovi, ali kada je grupa koja
treba da donese zajedniku odluku toliko velika da je uloga svakog
pojedinca beznaajna. (5) 43. Tano je da neki pojedinci nemaju
veliku potrebu za autonomijom. Njihova tenja ka sticanju moi je ili
suvie slaba ili je zadovoljavaju poistoveujui se s nekom monom
organizacijom kojoj pripadaju. A tu su i oni nemislei, ivotinjski
tipovi, koji se izgleda zadovoljavaju isto fizikim oseanjem moi
(dobar borac, koji oseanje moi stie kroz razvijanje borbenih
sposobnosti i kome je sasvim dovoljno da ih koristi u slepoj
poslunosti prema nadreenima). 44. Ali, veini ljudi je potrebno da
prou kroz proces sticanja moi i da pred sobom imaju neki cilj, da
AUTONOMNO ulau napor i na kraju ostvare taj cilj sticanje
samopotovanja, samopouzdanja i oseanja moi. Kada neko nema pravu
priliku za prolazak kroz proces sticanja moi, posledice su (u
zavisnosti od pojedinca i naina na koji je taj proces osujeen)
dosada, demoralizacija, samopotcenjivanje, oseanje inferiornosti,
defetizam, depresija, strepnja, oseanje krivice, frustracija,
neprijateljstvo, zlostavljanje suprunika ili dece, neutoljivi
hedonizam, nenormalno seksualno ponaanje, naruen san, poremeaji u
ishrani, itd.
-
Izvori drutvenih problema 45. Bilo koji od navedenih simptoma
moe se pojaviti u bilo kojem drutvu, ali oni se u modernom
industrijskom drutvu pojavljuju u masovnim razmerama. Nismo prvi
koji imaju utisak da je dananji svet poludeo. To to se deava nije
normalno za ljudsku zajednicu. Ima mnogo osnova za tvrdnju da je
primitivni ovek mnogo manje patio od stresa i frustracije i da je
bio zadovoljniji svojim nainom ivota nego to je to sluaj s modernim
ovekom. Tano je da u primitivnim drutvima nije sve bilo med i
mleko. Zlostavljanje ena bilo je esto meu australijskim
Aboridinima, a transeksualnost prilino uobiajena meu nekim amerikim
indijanskim plemenima. Ali, GENERALNO govorei, izgleda da su
problemi koje smo naveli u prethodnim paragrafima meu primitivnim
narodima bili mnogo manje zastupljeni nego u modernom drutvu. 46.
Drutvene i socijalne probleme modernog drutva pripisujemo injenici
da ono zahteva od ljudi da ive u uslovima radikalno drugaijim od
onih u kojima se ljudska vrsta razvijala i da se ponaaju suprotno
obrascima ponaanja koje je naa vrsta razvila u ranijim uslovima. Na
osnovu prethodno reenog, jasno je da nemogunost punog iskustva
sticanja moi smatramo za najvaniji meu tim nenormalnim uslovima
kojima moderno drutvo potinjava ljude. Ali, ne za i jedini. Pre
nego to razmotrimo ta je to to onemoguava sticanje moi, u emu
vidimo izvor drutvenih problema, razmotriemo neke druge uzroke. 47.
U nenormalne uslove koje namee moderno industrijsko drutvo spadaju
i prenaseljenost, izolovanost oveka od prirode, suvie brze drutvene
promene i unitavanje prirodnih, malih zajednica, kao to su proirena
porodica, selo ili pleme. 48. Dobro je poznato da gomilanje poveava
stres i agresivnost. Sadanji stepen gomilanja i izolovanosti oveka
od prirode je posledica tehnolokog progresa. Sva preindustrijska
drutva bila su preteno ruralna. Industrijska revolucija je drastino
uveala gradove i procenat stanovnitva koji ivi u njima, a moderna
poljoprivredna tehnologija je omoguila da zemlja podri daleko
brojniju populaciju nego ikada ranije. (Osim toga, tehnologija
pogorava posledice gomilanja tako to ljudima stavlja na
raspolaganje velike ometajue sile. Na primer, razne ureaje koji
prave buku: motore sa unutranjim sagorevanjem, radio aparate,
motocikle, itd. Kada je upotreba tih ureaja neograniena, ljudi koji
ele mir i tiinu su frustrirani bukom. Kada je njihova upotreba
ograniena, oni koji koriste te ureaje su frustrirani propisima.
Ali, da te maine nikada nisu izmiljene, meu ljudima ne bi bilo tako
generisanih sukoba i frustracija.)
-
49. Prirodni svet (koji se uglavnom menja veoma lagano)
primitivnim drutvima je pruao stabilan okvir, pa tako i oseanje
sigurnosti. U modernom svetu, ljudsko drutvo je to koje dominira
prirodom, umesto obrnuto; a moderno drutvo se, zahvaljujui
tehnolokom progresu, menja veoma brzo. Zato ono ne moe da prui
stabilan okvir. 50. Konzervativci su najobinije budale: jadikuju
zbog opadanja tradicionalnih vrednosti, a ipak vatreno podravaju
tehnoloki progres i ekonomski rast. Oigledno im ne pada na pamet da
je nemogue izvoditi nagle, drastine promene u tehnologiji i
ekonomiji jednog drutva, a da se time ne izazovu nagle promene u
svim drugim aspektima tog drutva, koje neminovno unitavaju
tradicionalne vrednosti. 51. Slom tradicionalnih vrednosti u
izvesnoj meri podrazumeva slom veza koje su drale na okupu
tradicionalne, male drutvene grupe. Dezintegracija tih grupa
naglaena je i injenicom da moderni uslovi esto zahtevaju ili dovode
pojedinca u iskuenje da se preseli i tako odvoji od svoje
zajednice. Povrh toga, tehnoloko drutvo MORA da oslabi porodine
veze i lokalne zajednice da bi bilo efikasno. U modernom drutvu,
pojedinac mora biti lojalan pre svega sistemu, pa tek onda maloj
zajednici; kada bi interna lojalnost malim zajednicama bila jaa od
lojalnosti sistemu, onda bi one gledale svoju korist, na tetu
sistema. 52. Pretpostavimo da neki funkcioner ili korporacijski
menader zaposli svog roaka, prijatelja ili zemljaka na neko radno
mesto, umesto osobe koja ima najbolje kvalifikacije za taj posao.
On je dozvolio da njegova lina lojalnost potisne lojalnost prema
sistemu; to su nepotizam i diskriminacija, koji se u modernom
drutvu smatraju za najstranije grehove. Nesuena industrijska
drutva, koja su slabo podredila linu ili lokalnu lojalnost sistemu,
obino su veoma neefikasna (Latinska Amerika, na primer). Zato
razvijeno industrijsko drutvo moe da tolerie samo one male
zajednice koje su sterilisane, ukroene i pretvorene u orua sistema.
(7) 53. Gomilanje, nagle promene i unitavanje malih zajednica iroko
su prepoznati kao izvori drutvenih problema. Ali, smatramo da to
nije dovoljno objanjenje za razmere problema s kojima se danas
suoavamo. 54. Svega nekoliko preindustrijskih gradova bilo je
veliko i prenaseljeno, ali izgleda da njihovi stanovnici nisu
patili od psiholokih problema u istoj meri kao i moderni ovek. U
Americi i danas ima retko naseljenih ruralnih podruja, u kojima
zatiemo iste probleme kao u urbanim sredinama, iako su ti problemi
tamo manje akutni. Izgleda da je gomilanje kljuni faktor. 55. U XIX
veku, mobilnost populacije koja je ivela du amerike Granice je
verovatno razbijala proirene porodice i manje drutvene grupe, u
-
najmanju ruku u istoj meri kao to je to i danas sluaj. U stvari,
mnoge porodice su dobrovoljno ivele u izolaciji, bez suseda na
nekoliko milja unaokolo, ne pripadajui bilo kakvoj zajednici, a da
to za posledicu nije imalo ove probleme. 56. Pored toga, drutvene
promene du amerike Granice bile su vrlo nagle i duboke. Neko je
mogao da odraste u drvenoj kolibi, van domaaja sila zakona i
poretka, hranei se uglavnom mesom divljai; a starost je mogao da
doeka i na nekom stalnom radnom mestu, u ureenoj zajednici, pod
efikasnom zakonskom vlau. To je bila dublja promena od one koja je
tipina za ivot modernog pojedinca; ali, izgleda da to ipak nije
vodilo ka psiholokim problemima. U stvari, ameriko drutvo iz XIX
veka je, sasvim suprotno dananjem, odisalo optimizmom i
samopouzdanjem. (8) 57. Smatramo da je razlika u tome to moderni
ovek ima oseaj (velikim delom opravdan) da mu je promena NAMETNUTA,
dok je u XIX veku ovek s granice imao oseaj (takoe velikim delom
opravdan) da je on sam izazvao promenu i da je to bio njegov izbor.
Pionirski farmer bi se dobrovoljno smestio na nekom komadu zemlje i
svojim naporom ga pretvorio u farmu. U to vreme, ceo okrug je mogao
da se sastoji od par stotina stanovnika i da bude mnogo izolovaniji
i autonomniji entitet nego neki moderni okrug. Tako je pionirski
farmer uestvovao u stvaranju nove, ureene zajednice kao pripadnik
relativno male grupe. Veliko je pitanje da li se stvaranje takve
zajednice moe smatrati napretkom, ali to je u svakom sluaju
zadovoljavalo potrebu tih ljudi za sticanjem moi. 58. Mogli bi se
navesti i drugi primeri drutava u kojima je dolo do naglih promena
i/ ili kidanja prisnih komunalnih veza bez tako masovnih poremeaja
u ponaanju, koje zatiemo u modernom industrijskom drutvu. Tvrdimo
da je najvaniji uzrok socijalnih i psiholokih problema u modernom
drutvu injenica da ljudi nemaju dovoljno mogunosti da prou kroz
proces sticanja moi na neki normalan nain. Ne mislimo da je moderno
drutvo jedino u kojem sticanje moi moe biti onemogueno. Sasvim je
mogue da su mnoga, ako ne i sva civilizovana drutva ometala taj
proces, u manjoj ili veoj meri. Ali, u modernom industrijskom
drutvu taj problem je postao posebno akutan. Levica, barem ona
novija (od polovine XX veka), deo je simptoma osujeenosti u procesu
sticanja moi. Naruavanje procesa sticanja moi u modernom drutvu 59.
Ljudske tenje delimo u tri grupe: 1) one koje mogu biti zadovoljene
uz minimalan napor; 2) one koju mogu biti zadovoljene, ali samo uz
ozbiljan
-
napor; 3) one koje ne mogu biti adekvatno zadovoljene, bez
obzira na koliinu uloenog napora. to vie tenji dospeva u treu
grupu, to je vie frustracije, gneva, a zatim i defetizma,
depresije, itd. 60. Moderno industrijsko drutvo nastoji da ljudske
tenje potisne u prvu i treu grupu, dok se druga grupa sve vie
sastoji od vetaki stvorenih tenji. 61. U primitivnim drutvima
zadovoljavanje fizikih potreba uglavnom spada u drugu grupu: te
potrebe mogu biti zadovoljene, ali samo uz ozbiljan napor. Ali,
moderno drutvo tei da svima garantuje zadovoljavanje osnovnih
fizikih potreba (9) u zamenu za minimalan napor, tako da ta
aktivnost spada u prvu grupu. (Moe se raspravljati o tome da li je
napor potreban da bi se zadrao neki posao minimalan; ali, obino, na
poslovima nieg i srednjeg nivoa, jedini napor koji se trai je
prosto POSLUNOST. Sedi ili stoji gde ti je reeno, radi ono to ti se
kae, onako kako ti je reeno. Retko kada mora da se ozbiljno
napregne, a u svakom sluaju nema skoro nikakvu autonomiju u
obavljanju posla, tako da tvoja potreba za sticanjem moi ostaje
nezadovoljena.) 62. Drutvene potrebe, kao to su seks, ljubav i
status, u modernom drutvu esto ostaju u drugoj grupi, u zavisnosti
od situacije svakog pojedinca. (10) Ali, osim u sluaju ljudi s
posebno jakom tenjom ka socijalnom statusu, napor potreban za
ostvarivanje drutvenih tenji ne moe da adekvatno zadovolji potrebu
za sticanjem moi. 63. Neke vetake potrebe se stvaraju da bi
popunile drugu grupu i tako udovoljile potrebi za sticanjem moi.
Reklamne i marketinke tehnike su razvijene kako bi se ljudi naveli
da ele stvari koje njihovi dedovi nikada nisu eleli, niti su o
njima sanjali. Potreban je ozbiljan napor da bi se zaradio novac za
zadovoljavanje tih vetakih potreba, poto one spadaju u drugu grupu.
(Ipak, videti paragrafe 8082.) Moderni ovek mora da zadovoljava
svoju potrebu za sticanjem moi uglavnom kroz jurnjavu za tim
vetakim potrebama, koje su stvorile reklamna i marketinka
industrija, (11) kao i kroz zamenske aktivnosti. 64. Izgleda da su
za veliki broj ljudi, moda i za veinu, vetaki naini za sticanje moi
nedovoljni. Tema koja se uporno provlai kroz spise drutvenih
kritiara druge polovine XX veka je oseanje besmisla koje u modernom
drutvu pogaa mnoge ljude. (To oseanje je esto opisivano drugaije,
kao anomija ili ispraznost ivota srednje klase.) Smatramo da je
takozvana kriza identiteta zapravo potraga za oseanjem smisla, esto
kroz posveivanje odgovarajuoj zamenskoj aktivnosti. Mogue je da je
egzistencijalizam u velikoj meri odgovor na besmisao modernog
ivota.
-
(12) U modernom drutvu je veoma rairena i potraga za
ispunjenjem. Ali, smatramo da veinu ljudi neka aktivnost iji je
glavni cilj ispunjenje (to jest, neka zamenska aktivnost), ne moe
potpuno zadovoljiti. Drugim reima, to ne moe potpuno zadovoljiti
potrebu za sticanjem moi. (Videti paragraf 41.) Ta potreba moe biti
zadovoljena samo kroz aktivnosti koje imaju neki spoljni cilj, kao
to su fizike potrebe, seks, ljubav, status, osveta, itd. 65. Pored
toga, tamo gde pojedinci svoj cilj ostvaruju kroz zaraivanje novca,
uspinjanje na statusnoj lestvici ili na neki drugi nain u okviru
sistema, veina nije u situaciji da te ciljeve ostvaruje AUTONOMNO.
Radnici uglavnom rade za neke poslodavce i kao to je navedeno u
paragrafu 61, najvei deo dana provode radei ono to im je reeno,
onako kako se to od njih zahteva. ak i ljudi koji su i smi
biznismeni imaju samo ogranienu autonomiju. Hronina jadikovka malih
biznismena i preduzetnika glasi da su im ruke vezane brojnim
propisima i meanjem vlasti. Neki od tih propisa su sigurno
neophodni, ali meanje vlasti je, najveim delom, sutinski i neizbeni
deo naeg ekstremno sloenog drutva. Veliki deo malog biznisa danas
funkcionie kroz sistem franiza. Wall Street Journal je pre nekoliko
godina pisao kako mnoge kompanije koje odobravaju franize zahtevaju
od kandidata da prou kroz test linosti, osmiljen tako da ISKLJUI
one koji pokazuju kreativnost i inicijativu, zato to takve osobe
nisu dovoljno pitome da bi posluno udovoljile zahtevima franiznog
sistema. To iz malog biznisa iskljuuje mnoge koji pre svega tee
autonomiji. 66. Ljudi danas vie ive na osnovu onoga to sistem ini
UMESTO ili ZA njih, nego zahvaljujui onome to sami rade za sebe. A
ono to rade za sebe je sve vie sistemski kanalisano. Mogunosti se
svode na one koje je obezbedio sistem i moraju se iskoristiti u
skladu s pravilima i propisima (13), a tehnike koje propisuju
eksperti moraju se usvojiti da bi uopte bilo nekih ansi za uspeh.
67. Prema tome, proces sticanja moi u naem drutvu je naruen usled
nedostatka pravih ciljeva i autonomije u njihovom ostvarivanju.
Ali, naruen je i zbog tenji koje spadaju u treu grupu: onih koje ne
mogu biti adekvatno zadovoljene, bez obzira na uloen napor. Jedna
od tih tenji je i potreba za sigurnou. Nai ivoti zavise od odluka
koje donose drugi ljudi; nemamo nikakvu kontrolu nad tim odlukama i
obino ak i ne znamo ko ih donosi. (ivimo u svetu u kojem relativno
mali broj ljudi moda njih 500 ili 1.000 donosi vane odluke; Philip
B. Heymann, Harvard Law School, navedeno kod Anthony Lewis, New
York Times, 21. april, 1995.) Nai ivoti zavise od toga da li se u
nekoj nuklearnoj elektrani pravilno ispunjavaju sigurnosni
standardi; od toga koja koliina pesticida moe da
-
prodre u hranu ili koliko vazduh moe biti zagaen; ili od toga
koliko je struan na lekar; to da li emo izgubiti ili dobiti posao
zavisi od odluka vladinih ekonomista ili korporacijskih menadera,
itd. Veina pojedinaca nije u stanju da se zatiti od tih pretnji,
osim u veoma maloj meri. Lina potraga za bezbednou je zato
osujeena, to izaziva oseanje bespomonosti. 68. Moglo bi se
prigovoriti da je primitivni ovek bio fiziki ugroeniji nego
moderni, jer je njegov ivotni vek bio krai; prema tome, trebalo bi
da je moderni ovek izloen manjem, a ne veem stepenu nesigurnosti
nego to je to normalno za ljudska bia. Ali, psiholoka sigurnost ne
odgovara sasvim onoj fizikoj. Ono zbog ega se OSEAMO sigurnim nije
toliko objektivna sigurnost, koliko oseanje samopouzdanja, vera u
nau sposobnost da se sami pobrinemo za sebe. Primitivni ovek, koga
ugroava neka opasna ivotinja ili glad, moe da se bori ili da krene
u potragu za hranom. On nema nikakve garancije da e njegovi napori
biti uspeni, ali sigurno nije bespomoan u odnosu na ono to ga
ugroava. S druge strane, moderni ovek je izloen mnogim stvarima
pred kojima je nemoan: nuklearnim nesreama, kancerogenim materijama
u hrani, ekolokom zagaenju, ratu, sve veim porezima, napadom
velikih organizacija na njegovu privatnost, drutvenim i ekonomskim
fenomenima nacionalnih razmera koji mogu da mu poremete ivot. 69.
Tano je da je primitivni ovek nemoan protiv nekih stvari koje ga
ugroavaju; na primer, protiv bolesti. Ali, on moe stoiki da
prihvati taj rizik. To je deo prirodnog toka stvari, a ne njegova
krivica, osim ako nije krivica nekog imaginarnog, impersonalnog
demona. Ali, moderni pojedinac je izloen pretnjama koje POTIU OD
OVEKA. One nisu posledice sluaja, ve neto to su mu NAMETNULE druge
osobe, na ije odluke on, kao pojedinac, ne moe da utie. Samim tim,
osea frustraciju, ponienje i gnev. 70. Zato je sigurnost
primitivnog oveka najvei delom u njegovim sopstvenim rukama (bilo
kao pojedinca, bilo kao lana MALE grupe), dok je sigurnost modernog
oveka u rukama osoba ili organizacija koje su suvie udaljene ili
suvie velike da bi na njih mogao da utie. Zato u njegovom sluaju
potreba za sigurnou spada u prvu i treu grupu; u nekim oblastima
(hrana, sklonite, itd.) sigurnost mu je obezbeena po cenu
zanemarljivog napora, dok u drugim oblastima on NE MOE da je
stekne. (Ovde uveliko pojednostavljujemo izlaganje, ali smo ipak
naznaili, makar grubo i na vrlo uopten nain, koliko se poloaj
modernog razlikuje od poloaja onog primitivnog.) 71. Moderni nain
ivota osujeuje mnoge prolazne tenje i impulse i zato oni spadaju u
treu grupu. Neko moe da se razbesni, ali moderno drutvo
-
ne dozvoljava sukob. U mnogim situacijama ono ne doputa ak ni
verbalni napad. Kada nekud ide, neko moe da uri ili da poeli da
putuje sporo; ali, generalno on nema drugog izbora osim da se kree
u skladu s tokom saobraaja i potuje saobraajne znake. Neko moe
poeleti da svoj posao obavi na drugaiji nain, ali obino mu ostaje
da radi samo u skladu s pravilima koje mu je zacrtao poslodavac.
Moderni ovek je i na mnoge druge naine sputan mreom pravila i
propisa (eksplicitnih ili implicitnih), koja frustrira mnoge
njegove impulse i tako ga ometa u sticanju moi. Veina tih pravila
se ne moe izbei, zato to su ona neophodna za funkcionisanje
industrijskog drutva. 72. Moderno drutvo je u odreenom smislu veoma
popustljivo. U stvarima koje su irelevantne za funkcionisanje
sistema, u principu moemo da radimo ta hoemo. Moemo da verujemo u
bilo koju religiju (sve dok to ne ohrabruje ponaanje koje ugroava
sistem). Moemo da idemo u krevet s kim hoemo (sve dok upranjavamo
siguran seks). Moemo da radimo sve to nam padne na pamet, sve dok
je to NEBITNO. Ali, u svim BITNIM stvarima sistem nastoji da u sve
veoj meri regulie nae ponaanje. 73. Ponaanje se ne regulie samo
izriitim pravilima i mehanizmima vlasti. Kontrola se esto sprovodi
indirektnom prinudom i psiholokim pritiskom ili manipulacijom,
preko organizacija koje nisu deo vlasti ili preko sistema kao
celine. Veina velikih organizacija koristi neki oblik propagande
(14) da bi manipulisala stavovima i ponaanjem javnosti. Propaganda
nije ograniena samo na reklamne spotove ili oglaavanje, a meu onima
koji je proizvode ponekad nije svesno ni planirana kao propaganda
Na primer, sadraj neke zabavne emisije je moan oblik propagande.
Evo i primera indirektne prinude: nijedan zakon nam ne nalae da
svakog jutra idemo na posao i sledimo gazdina nareenja. Zakonski
nita ne moe da nas sprei da odemo u divljinu i da tamo ivimo kao
primitivni ljudi ili da se samostalno upustimo u neki poslovni
poduhvat. Ali, u praksi, od divljine je ostalo malo, a u ekonomiji
ima mesta samo za ogranien broj malih preduzetnika. Zato veina nas
moe da preivi samo ukoliko radi za nekog drugog. 74. Tvrdimo da je
opsednutost modernog oveka dugovenou, fizikom vitalnou i seksualnom
privlanou do poznih godina simptom neispunjenja koje izvire iz
osujeenosti u sticanju moi. Kriza srednjih godina je jedan od tih
simptoma. Pored toga, nezainteresovanost za potomstvo je postala
prilino uobiajena u naem drutvu, a skoro nepoznata u primitivnim
drutvima. 75. U primitivnim drutvima ivot je smenjivanje doba. Kada
se potrebe i smisao jednog ivotnog doba ispune, nema posebnog
otpora kod prelaska u sledei period. Mladi prolazi kroz proces
sticanja moi postajui lovac,
-
ne iz sporta ili da bi doiveo ispunjenje, ve zbog mesa koje je
neophodno za ishranu. (Kod devojaka je taj proces sloeniji, s veim
naglaskom na drutvenoj moi; to ovde neemo razmatrati.) Kada je ta
faza uspeno okonana, mladi ne izbegava da prihvati odgovornosti
stvaranja porodice. (Za razliku od nekih modernih ljudi, koji
beskonano odlau da imaju decu zato to su suvie zauzeti potragom za
nekim ispunjenjem. Mislimo da je ispunjenje koje im je potrebno
puno iskustvo sticanja moi, s pravim ciljevima umesto vetakih
ciljeva i zamenskih aktivnosti.) I opet, poto je uspeno podigao
potomstvo i proao kroz proces sticanja moi tako to mu je zadovoljio
osnovne ivotne potrebe, primitivni ovek osea da je obavio svoj
posao i spreman je da prihvati starost (ako poivi toliko dugo) i
smrt. S druge strane, moderni ovek je uznemiren slikom fizikog
propadanja i smrti, to se vidi po silnom naporu koji ulae da bi
odrao fiziku kondiciju, dobar izgled i zdravlje. Mislimo da je
razlog tome neispunjenje do kojeg dolazi zato to svoje fizike moi
nikada nije koristio u bilo kakve praktine svrhe, zato to nije
proao kroz proces sticanja moi koristei telo na neki ozbiljan nain.
Nije primitivni ovek, koji svakodnevno koristi svoje telo u
praktine svrhe, taj koji se plai tegoba starenja, ve moderni ovek,
koji svoje telo nikada nije koristio u neke praktine svrhe, osim
hodanja od automobila do kue. Osoba ija je potreba za sticanjem moi
bila zadovoljena tokom ivota, najbolje je pripremljena da prihvati
i njegov kraj. 76. Kao prigovor argumentaciji iznetoj u ovom
poglavlju, neko e rei: Drutvo mora pronai nain da ljudima omogui
prolazak kroz proces sticanja moi. Ta mogunosti je ljudima uskraena
smom injenicom da nju treba da im prui drutvo. Ono to je njima
zaista potrebno je da pronau ili da sami stvore te mogunosti. Sve
dok je sistem taj kojim im DAJE mogunosti, drae ih na uzdi. Da bi
stekli autonomiju, ljudi moraju da se oslobode te uzde. Kako se
neki ljudi prilagoavaju 77. Ne pate svi ljudi koji ive u
industrijsko-tehnolokom sistemu od psihikih problema. Neki ak tvrde
kako su sasvim zadovoljni postojeim drutvom. Sada emo razmotriti
neke od razloga zato se ljudi toliko razlikuju u svojim reakcijama
na moderno drutvo. 78. Prvo, nema sumnje da postoji razlika u jaini
tenje ka moi. Oni sa slabom tenjom mogu imati relativno slabu
potrebu za prolaskom kroz proces sticanja moi ili makar slabu
potrebu za autonomijom u tom procesu. To su pitomi tipovi, koji bi
bili sasvim zadovoljni i kao crnje na plantaama starog Juga. (Ne
elimo da vreamo crnje sa starog Juga.
-
Veina robova NIJE bila zadovoljna svojim poloajem. Ali, zaista
preziremo one koju su ZADOVOLJNI time to nekog slue.) 79. Neki
ljudi mogu da imaju izuzetno snanu tenju ka moi, kroz koju
zadovoljavaju potrebu za njenim sticanjem. Na primer, neko opsednut
drutvenim statusom moe da se ceo ivot uspinje na statusnoj
lestvici, a da mu ta igra nikada ne dosadi. 80. Ljudi se razlikuju
u podlonosti reklamnim i marketinkim tehnikama. Neki su toliko
podloni da, ak i kada im uspe da zarade mnogo novca, ne mogu da
zasite svoju glad za novim igrakama kojima im marketinka industrija
mae pred oima. Zato su uvek pod finansijskim pritiskom, ak i kada
imaju velike prihode, a njihova udnja ostaje nezadovoljena. 81.
Neki ljudi nisu podloni reklamnim i marketinkim tehnikama. To su
oni koje novac ne zanima. Sticanje materijalnih dobara nema nikakav
znaaj za njihovu tenju ka sticanju moi. 82. Ljudi proseno podloni
reklamnim i marketinkim tehnikama mogu da zarade dovoljno novca da
bi zadovoljili svoju udnju za materijalnim dobrima i uslugama, ali
samo po cenu ozbiljnog napora (radei prekovremeno ili jo jedan
posao, borei se za unapreenje, itd.). To znai da im obezbeivanje
materijalnih dobara pomae u nastojanju da steknu mo. Ali, to ne
znai da je ta potreba potpuno zadovoljena. Moe im se desiti da u
tom procesu nemaju dovoljno autonomije (posao moe da im se svodi na
izvravanja nareenja), tako da neke njihove tenje mogu biti osujeene
(sigurnost, agresivnost). Svesni smo preteranog pojednostavljivanja
u paragrafima 8082, zato to ispada da je udnja za materijalnim
dobrima u potpunosti delo reklamne i marketinke industrije.
Naravno, to nije tako jednostavno. (11) 83. Neki ljudi delimino
zadovoljavaju svoju tenju ka moi poistoveujui se sa monim
organizacijama ili s nekim masovnim pokretom. Pojedinac, bez cilja
i moi, pridruuje se nekom pokretu ili organizaciji, prihvata njene
ciljeve kao svoje i radi na njihovom ostvarenju. Kada se neki od
tih ciljeva ostvare, pojedinac, iako je njegov lini napor igrao
beznaajnu ulogu u njegovom ostvarivanju, osea se (na osnovu
poistoveivanja s pokretom ili organizacijom) kao da je proao kroz
proces sticanja moi. Taj fenomen su iskoriavali faisti, nacisti i
komunisti. Iskoriava ga i nae drutvo, iako manje sirovo. Na primer:
Manuel Norijega je smetnja za SAD (cilj: kazniti Norijegu). SAD
napadaju Panamu (napor) i kanjavaju Norijegu (ostvarenje cilja).
SAD su prole kroz proces sticanja moi i mnogi Amerikanci, koji se
poistoveuju sa SAD, snano doivljavaju isto. Odatle potie iroka
javna podrka invaziji na Panamu; to je ljude ispunilo oseanjem moi.
(15) Isti fenomen zapaamo u vojskama, korporacijama,
-
politikim partijama, humanitarnim organizacijama, religioznim
ili ideolokim pokretima. Leviarski pokreti se posebno istiu u
nastojanju da privuku ljude koji pokuavaju da steknu mo. Ali,
poistoveivanje s nekom velikom organizacijom ili masovnim pokretom
kod veine ljudi ne uspeva da zadovolji tu potrebu. 84. Drugi nain
na koji ljudi zadovoljavaju svoju potrebu za sticanjem moi su
zamenske aktivnosti. Kao to smo objasnili u paragrafima 3840,
zamenska aktivnost je usmerena na neki vetaki cilj kojem pojedinac
tei zbog ispunjenja koje dobija bavei se tim ciljem, a ne zato to
mu je potrebno da ga ostvari. Na primer, nema praktinog razloga za
dinovskim miiima, ubacivanjem loptice u rupu ili skupljanje
kompletnih serija potanskih marki. Ali, mnogi ljudi se ipak
strastveno posveuju bodibildingu, golfu ili filateliji. Neki ljudi
su vie od ostalih usmereni na neto drugo i samim tim e odreenoj
zamenskoj aktivnosti pridati jo vei znaaj, prosto zato to ljudi oko
njih to smatraju nebitnim ili zato to im to govori drutvo. To je
razlog zato su neki ljudi tako ozbiljni u sutinski nebitnim
aktivnostima, kao to su sport, brid, ah ili ezoterina akademska
istraivanja, dok oni trezveniji, ispravno, u tome vide samo
zamenske aktivnosti i samim tim nikada nee ni pokuati da na taj
nain zadovolje svoju potrebu za sticanjem moi. Treba samo
napomenuti da je za mnoge ljude sam nain na koji zarauju novac
zamenska aktivnost. To nije ISTA zamenska aktivnost, poto je ona
delimino motivisana obezbeivanjem osnovnih ivotnih potreba i (kod
nekih ljudi) sticanjem drutvenog statusa i luksuznih stvari koje im
namee reklamna industrija. Ali, mnogi u svoj posao ulau daleko vei
napor nego to je potrebno da bi stekli dovoljno novca i statusa i
taj viak napora predstavlja zamensku aktivnost. Viak uloenog napora
i emocionalna posveenost koja ide uz njega, jedna je od najmonijih
sila koje doprinose neprestanom razvoju i usavravanju sistema, s
negativnim posledicama po linu slobodu (videti paragraf 131). U
sluaju kreativnih naunika i inenjera, njihov rad posebno tei tome
da najveim delom bude zamenska aktivnost. Taj momenat je toliko
vaan da zasluuje posebno razmatranje, koje sledi uskoro (paragrafi
8792). 85. U ovom poglavlju smo objasnili kako u modernom drutvu
mnogi ljudi, u manjoj ili veoj meri, zadovoljavaju svoju potrebu za
sticanjem moi. Ali, mislimo da kod veine ta potreba nije u
potpunosti zadovoljena. Pre svega, oni koji pate od neutoljive
udnje za statusom ili koji su se navukli na neku zamensku aktivnost
ili se snano poistoveuju s nekim pokretom ili organizacijom, da bi
tako zadovoljili svoju potrebu za sticanjem moi, spadaju u
izuzetke. Ostali nisu potpuno zadovoljni zamenskim aktivnostima ili
poistoveivanjem s nekom organizacijom (videti paragrafe 41 i 64).
Drugo, sistem namee preveliku kontrolu, kroz izriita pravila
ili
-
kroz socijalizaciju, to za posledicu ima nedostatak autonomije,
ali i frustraciju, zbog nemogunosti ostvarivanja odreenih ciljeva i
nunog obuzdavanja suvie velikog broja impulsa. 86. Ali, ak i kada
bi veina ljudi u industrijsko-tehnolokom drutvu bila zadovoljna, mi
bismo (FC) opet bili protiv njega, zato to (izmeu ostalog) smatramo
poniavajuim da se neija potreba za sticanjem moi zadovoljava kroz
zamenske aktivnosti ili poistoveivanje s nekom organizacijom,
umesto kroz aktivnost usmerenu na prave ciljeve. Motivi naunika 87.
Nauka i tehnologija su najvaniji primeri zamenskih aktivnosti. Neki
naunici tvrde da su motivisani radoznalou ili eljom da doprinesu
dobrobiti oveanstva. Ali, lako je videti da to nikako ne mogu biti
glavni motivi veine naunika. Kada je re o radoznalosti, taj pojam
je prosto apsurdan. Veina naunika se bavi visokospecijalizovanim
problemima koji nisu predmet normalne ljudske radoznalosti. Na
primer, da li je neki astronom, matematiar ili entomolog radoznao u
pogledu svojstava izopropiltrimetilmetana? Naravno da nije. To moe
zanimati samo hemiara i to samo zato to je hemija njegova zamenska
aktivnost. Da li je hemiar zainteresovan za pravilnu klasifikaciju
neke nove vrste insekta? Nije. To pitanje zanima samo entomologa i
to samo zato to je entomologija njegova zamenska aktivnost. Da su
hemiar i entomolog morali da se ozbiljno posvete zadovoljavanju
osnovnih fizikih potreba i da je taj napor angaovao njihove
sposobnosti na neki interesantan nain, samo u nenaune svrhe, njih
ne bi ni najmanje zanimala svojstva izopropiltrimetilmetana ili
klasifikacija insekata. Pretpostavimo da je nedostatak sredstava za
postdiplomske studije primorao nekog hemiara da postane agent
osiguranja, a ne hemiar. U tom sluaju, on bi se veoma zainteresovao
za oblast osiguranja, a izopropiltrimetilmetan mu ne bi bio ni na
kraj pameti. U svakom sluaju, nije normalno pripisivati
zadovoljstvu iste radoznalosti toliku koliinu vremena i napora koje
naunici ulau u svoj rad. Radoznalost, kao objanjenje motivacije
naunika, jednostavno otpada. 88. Dobrobit oveanstva nije nita bolje
objanjenje. Neka nauna istraivanja nemaju nikakve veze sa dobrobiti
ljudske vrste, kao, na primer, najvei deo arheologije ili
komparativna lingvistika. Ipak, naunici iz tih oblasti bave se
svojim poslom sa istim entuzijazmom kao i oni koji razvijaju
vakcine ili prouavaju zagaenje vazduha. Pogledajmo sluaj dr.
Edvarda Telera (Edward Teller), koji je sa upadljivom emocionalnom
posveenou promovisao nuklearne elektrane. Da li je njegova
posveenost poticala iz
-
elje da doprinese dobrobiti oveanstva? Ako jeste, zato se dr
Teler nije tako emotivno bavio drugim humanitarnim ciljevima? Ako
je bio takav humanista, zato je onda pomagao razvoj hidrogenske
bombe? Kao i u sluaju mnogih drugih naunih dostignua, veliko je
pitanje da li nuklearne elektrane zaista pomau oveanstvu. Da li
jeftina elektrina energija pretee u odnosu na gomilanje nuklearnog
opada i rizik od nesree? Dr Teler je video samo jednu stranu
problema. Jasno je da njegovo emotivno bavljenje nuklearnim
elektranama nije poticalo iz elje da doprinese dobrobiti oveanstva
ve iz linog ispunjenja koje je dobijao bavei se tim poslom i
njegovom praktinom primenom. 89. Isto vai za naunike generalno. Uz
mogue retke izuzetke, njihov motiv nije ni radoznalost, niti elja
da doprinesu dobrobiti oveanstva, ve potreba za sticanjem moi: da
imaju cilj (nauni problem koji treba reiti), uloe neki napor
(istraivanje) i taj cilj ostvare (reavanje problema). Nauka je
zamenska aktivnost zato to naunici rade uglavnom zbog ispunjenja
koje im donosi sm rad. 90. Naravno, nije sve tako jednostavno. Kod
mnogih naunika prisutni su i drugi motivi. Na primer, novac i
status. Neki naunici mogu biti osobe sa neutoljivom udnjom za
statusom (videti paragraf 79), to moe da predstavlja glavni motiv
za njihov rad. Nema sumnje da je veina naunika, kao i vei deo opte
populacije, manje ili vie podlona reklamnim i marketinkim tehnikama
i da im je potreban novac da bi zadovoljili svoju udnju za
materijalnim dobrima i uslugama. Zato nauka nije ISTA zamenska
aktivnost; ali, najveim delom jeste. 91. Osim toga, nauka i
tehnologija predstavljaju moan masovni pokret i mnogi naunici
zadovoljavaju svoju potrebu za sticanjem moi poistoveujui se s tim
masovnim pokretom (videti paragraf 83). 92. I tako nauka nastavlja
da napreduje, slepo, bez ikakvog obzira prema stvarnom blagostanju
ljudske vrste ili prema bilo kojem drugom standardu, osim prema
psiholokim potrebama naunika, vladinih funkcionera i korporacijskih
menadera, koji obezbeuju sredstva za istraivanja. Priroda slobode
93. Ovde emo izneti tvrdnju da se industrijsko-tehnoloko drutvo ne
moe reformisati na nain koji bi spreio progresivno suavanje sfere
ljudske slobode. Ali, poto sloboda moe biti shvaena na razne naine,
prvo emo razjasniti na koju vrstu slobode mislimo. 94. Pod slobodom
podrazumevamo mogunost za prolazak kroz proces
-
sticanja moi, usmeren na prave ciljeve, umesto na vetake ili
zamenske aktivnosti i bez ometanja, manipulacije ili nadzora s bilo
koje strane, posebno od strane bilo koje velike organizacije. Biti
slobodan znai imati kontrolu (bilo kao pojedinac, bilo kao lan MALE
grupe) nad svim pitanjima koja se tiu ivota i smrti: ishranom,
odevanjem, sklonitem i odbranom od opasnosti koja moe biti prisutna
u nekom okruenju. Biti slobodan znai imati mo; ne mo kontrole nad
drugim ljudima, ve mo kontrole nad okolnostima sopstvenog ivota.
Niko ne moe biti slobodan ako neko (posebno neka velika
organizacija) ima vlast nad drugima, ma koliko ta vlast mogla biti
blagonaklona, tolerantna ili popustljiva. Vano je da se sloboda ne
brka s pkom popustljivou (videti paragraf 71). 95. Govore nam da
ivimo u slobodnom drutvu zato to imamo odreen broj ustavom
zagarantovanih prava. Ali, to nije tako vano kao to izgleda. Stepen
line slobode, koji danas imamo, vie je odreen ekonomskom i
tehnolokom strukturom ovog drutva nego njegovim zakonima ili
oblikom vladavine. (16) Veina indijanskih naroda iz Nove Engleske
bili su monarhije, a mnogi gradovi u vreme italijanske Renesanse
bili su pod vlau diktatora. Ali, kada itamo izvetaje o njima,
stiemo utisak da su ona doputala mnogo veu linu slobodu nego
moderno drutvo. To je delimino bilo zato to nisu imala efikasne
mehanizme za sprovoenje vladareve volje: nije bilo modernih, dobro
organizovanih policijskih snaga, brze komunikacije na velikim
udaljenostima, kamera za nadzor, dosijea o ivotima proseenih
graana. Zato je bilo lake izmai kontroli. 96. to se naih ustavnih
prava tie, pogledajmo, na primer, slobodu tampe. Sigurno ne elimo
da odbacimo to pravo; to je veoma vano sredstvo za ograniavanje
koncentracije politike moi i za kontrolu onih koji imaju politiku
mo, kroz javno objavljivanje svakog njihovog prestupa. Ali, sloboda
tampe je od malog znaaja za prosenog pojedinca. Masovni mediji su
uglavnom pod kontrolom velikih organizacija integrisanih u sistem.
Svako ko ima malo novca moe da neto odtampa ili da to distribuira
preko Interneta ili na neki slian nain, ali ono to ima da kae
utopie se u masu materijala koju izbacuju mediji i zato nee imati
praktino nikakav efekat. Zato je za veinu pojedinaca i malih grupa
skoro nemogue da na drutvo utiu reima. Uzmimo nas (FC) za primer.
Da nikada nismo uradili neto nasilno i da smo ovaj spis poslali
nekom izdavau, on ga verovatno ne bi prihvatio. Da je bio prihvaen
i objavljen, verovatno ne bi privukao mnogo italaca, zato to je
mnogo prijatnije gledati neki zabavni medijski program nego itati
ozbiljan esej. ak i da je taj tekst imao mnogo italaca, veina bi
uskoro zaboravila proitano, poto bi im misli bile preplavljene
masom drugih materijala kojima ih izlau mediji. Da bismo svoju
poruku izneli pred javnost, s nekom ansom da ostvarimo trajniji
utisak, morali smo da ubijamo ljude.
-
97. Ustavna prava su donekle korisna, ali ona ne garantuju neto
vie od onoga to bismo mogli nazvati buroaskim shvatanjem slobode.
Po tom shvatanju, slobodni ovek je u sutini deo drutvene maine i
ima samo odreen skup dozvoljenih i ogranienih sloboda; sloboda koje
slue potrebama drutvene maine, vie nego pojedincu. Tako buroaski
slobodni ovek ima ekonomsku slobodu, zato to ona promovie rast i
progres; ima slobodu tampe, zato to javna kritika ograniava
samovolju politikih lidera; ima pravo na poteno suenje, zato to bi
utamnienje na osnovu samovolje politikih monika bilo loe za sistem.
To je oigledno bio stav Simona Bolivara. Po njemu, ljudi zasluuju
slobodu samo ako je koriste da bi promovisali progres (onako kako
ga vidi buroazija). Drugi buroaski mislioci su imali slino vienje
slobode kao pkog sredstva za ostvarenje kolektivnih ciljeva. ester
Tan (Chester C. Tan, Chinese Political Thought in the Twentieth
Century, str. 202) objanjava filozofiju kuomintankog voe Hu
Han-mina: Pojedincu su dodeljena prava zato to je on lan drutva i
zato to ivot u zajednici zahteva takva prava. Hu je pod zajednicom
podrazumevao celo drutvo, kao naciju. A na strani 259, Tan tvrdi da
prema Karsun angu (Chang Chun-mai, voa Dravne socijalistike partije
Kine) sloboda mora biti koriena u interesu drave i naroda kao
celine. Ali, kakva je to sloboda, ako se moe koristiti samo onako
kako drugi propisuje? Nae (FC) shvatanje slobode nije Bolivarovo,
Huovo, angovo ili nekog drugog buroaskog teoretiara. Problem s
takvim teoretiarima je u tome to su od razvijanja i primene
drutvenih teorija napravili svoju zamensku aktivnost. Zato takve
teorije vie slue potrebama teoretiara nego potrebama ljudi, koji
mogu biti tako loe sree da ive u drutvu koje poiva na takvim
teorijama. 98. Ovde treba naglasiti jo neto: ne treba prihvatiti da
neka osoba ima dovoljno slobode samo zato to TVRDI da je ima
dovoljno. Sloboda je delimino ograniena psiholokom kontrolom, koje
ljudi nisu svesni; pored toga, shvatanje slobode kod mnogih ljudi
je vie regulisano drutvenim konvencijama, nego njihovim pravim
potrebama. Na primer, mogue je da e mnogi prekomerno socijalizovani
leviari rei kako je veina ljudi, ukljuujui i njih same,
socijalizovana premalo, a ne previe; ali, takvi leviari plaaju
veliku psiholoku cenu za svoj stepen socijalizacije. Neki
istorijski principi 99. Istoriju vidimo kao zbir dve komponente:
nepravilne (eratike), koja se sastoji iz nepredvidljivih dogaaja,
bez jasnog obrasca i redovne komponente, koju ine dugoroni
istorijski trendovi. 100. PRVI PRINCIP. Ako je neka MALA promena
imala posledice po
-
dugoroni istorijski trend, onda e posledice te promene skoro
uvek biti prolazne sve e se uskoro vratiti u svoje prvobitno
stanje. (Primer: reformistiki pokret koji je reen da iskoreni
politiku korupciju u drutvu retko kada e postii neto vie od
prolaznog efekta; pre ili kasnije, reformisti se oputaju, a
korupcija se polako vraa. Nivo politike korupcije u datom drutvu
tei da ostane stalan ili da se postepeno menja uporedo sa
evolucijom drutva. Politika istka bila bi trajna samo u kombinaciji
s najirim drutvenim promenama; MALA drutvena promena nije
dovoljna.) Ako neka mala promena u dugoronom istorijskom trendu
izgleda kao trajna, to je samo zato to deluje u pravcu u kojem se
trend ve kree, tako da on zapravo nije promenjen, ve samo poguran
za korak napred. 101. Prvi princip je skoro tautologija. Ako trend
nije stabilan u odnosu na male promene, on e se kretati nasumice,
bez konanog usmerenja; drugim reima, to nee biti nikakav dugoroni
trend. 102. DRUGI PIRINCIP. Ako je neka promena dovoljno velika da
trajno utie na dugoroni istorijski trend, onda e se i drutvo u
celini promeniti. Drugim reima, drutvo je sistem iji su svi delovi
meusobno povezani, tako da nijedan deo ne moe biti trajno
promenjen, a da to ne utie i na sve ostale delove. 103. TREI
PRINCIP. Ako je neka promena dovoljno velika da trajno utie na
dugoroni istorijski trend, onda se posledice tih promena po drutvo
kao celinu ne mogu unapred predvideti. (Osim ako su neka druga
drutva prola kroz istu promena i iskusila iste posledice; u tom
sluaju, na osnovu empirijskog posmatranja, moe se predvideti da e
neko drutvo koje prolazi kroz iste promene doiveti sline
posledice.) 104. ETVRTI PRINCIP. Neko novo drutvo se ne moe
osmisliti na papiru. Drugim reima, ne moete planirati novi oblik
drutva unapred, zatim to postaviti i oekivati da sve funkcionie
kako je bilo zamiljeno. 105. Trei i etvrti princip izviru iz
sloenosti ljudskih drutava. Promena u ljudskom ponaanju e imati
posledice po ekonomiju tog drutva i njegovo fiziko okruenje;
ekonomija e uticati na okruenje i obrnuto, a promene u ekonomiji i
okruenju e uticati na ljudsko ponaanje na sloen, nepredvidljiv
nain. Mrea uzroka i posledica je suvie sloena da bi mogla biti
potpuno razmrena i shvaena. 106. PETI PRINCIP. Ljudi ne biraju
svesno i racionalno oblik svog drutva. Drutva prolaze kroz proces
evolucije koji nije pod racionalnom ljudskom kontrolom. 107. Peti
principi je posledica prethodna etiri. 108. Ilustracija: Prema
prvom principu, najoptije govorei, pokuaj
-
drutvene reforme ili deluje u pravcu u kojem se drutvo ve
razvija (tako da samo ubrzava promenu, koja bi se svakako dogodila)
ili ima samo prolazni efekat, tako da se drutvo uskoro vraa na
stari kolosek. Da bi se trajno promenio pravac razvoja u bilo kojem
znaajnom aspektu drutva, reforma nije dovoljna; potrebna je
revolucija. (Revolucija ne znai nuno oruani ustanak ili ruenje
vlade.) Prema drugom principu, revolucija nikada ne menja samo
jedna aspekt drutva, ve celo drutvo; a prema treem principu,
promene se nikada ne deavaju onako kako su to revolucionari
oekivali ili eleli. Prema etvrtom principu, kada revolucionari ili
utopisti postave novi oblik drutva, to nikada ne funkcionie kako je
bilo planirano. 109. Amerika revolucija ne prua protivdokaz. To
nije bila revolucija u naem smislu, ve rat za nezavisnost, posle
kojeg su usledile prilino dalekosene politike reforme. Osnivai
nacije nisu promenili pravac razvoja amerikog drutva, niti im je to
bila namera. Oni su samo oslobodili taj razvoj od nazadnog uticaja
britanske vladavine. Njihove politike reforme nisu promenile
nijedan bazini trend, ve su samo pogurale ameriku politiku kulturu
du njenog prirodnog razvojnog toka. Ameriko drutvo je bilo potomak
britanskog, koje se i smo due vremena kretalo u pravcu predstavnike
demokratije. A jo pre Rata za nezavisnost, Amerikanci su u znaajnoj
meri upranjavali predstavniku demokratiju u svojim kolonijalnim
veima. Politiki sistem promovisan Ustavom bio je oblikovan po
britanskom i po uzoru na kolonijalna vea. Sve je bilo znaajno
izmenjeno; nema sumnje da su Osnivai nacije uinili veoma vaan
korak. Ali, to je bio korak du puta kojim se anglosaksonski svet ve
kretao. Dokaz je injenica da su Britanija i sve njene kolonije,
naseljene uglavnom ljudima britanskog porekla, na kraju prele na
sistem predstavnike demokratije, u osnovi slian onome iz
Sjedinjenih Drava. Da su se Osnivai nacije pokolebali i odustali od
potpisivanja Deklaracije o nezavisnosti, na dananji nain ivota ne
bi bio mnogo drugaiji. Moda bismo imali neto blie veze sa
Britanijom, Parlament i Premijera, umesto Kongresa i Predsednika.
Velika stvar. Zato primer amerike revolucije ne protivrei naim
principima, nego ih dobro ilustruje. 110. Ipak, ove principe treba
primenjivati na osnovu zdravog razuma. Oni su ovde izraeni
nepreciznim jezikom, koji doputa iroka tumaenja, a mogu se pronai i
izuzeci od tih pravila. Zato ih ne izlaemo kao nepromenljive
zakone, ve kao skicu ili smernice za razmiljanje, koje nam mogu
pruiti delimian protivotrov za naivne ideje o budunosti drutva. Te
principe treba stalno imati na umu, a svaki put kada neko doe do
suprotnog zakljuka, trebalo bi da jo jednom preispita svoj stav i
ostane pri njemu samo ako za to ima vrste razloge.
-
Industrijsko-tehnoloko drutvo se ne moe reformisati 111.
Prethodni principi nam pomau da shvatimo koliko je teko reformisati
industrijski sistem na nain koji bi spreio progresivno suavanje
sfere slobode. Prisutna je stalna tendencija, koja see jo od
Industrijske revolucije, da tehnologija jaa drutvo, ali uz veliku
cenu u linoj slobodi i lokalnoj autonomiji. Zato bi svaka promena
zamiljena da zatiti slobodu od tehnologije bila u suprotnosti sa
sutinskim razvojnim trendovima naeg drutva. Iz toga sledi da bi
takva promena bila ili samo prolazna, potopljena istorijskom plimom
ili bi, u sluaju da je dovoljno krupna da ima trajne posledice,
izmenila prirodu celog drutva. To je u skladu s prvim i drugim
principom. Pored toga, poto bi drutvo bilo promenjeno na nain ije
posledice nije mogue sagledati unapred (trei principi), bilo bi
velikih rizika. Krupne promene, koje bi mogle imati trajne
posledice u korist slobode, ne bi bile pokrenute zato to bi njihovo
ostvarenje teko poremetilo sistem. Zato e svaki pokuaj reforme biti
suvie pitom da bi bio delotvoran. ak i ako se pokrenu velike
promene, one e biti obustavljane im njihove remetilake posledice
postanu oigledne. To je razlog zato trajne promene u korist slobode
mogu izvesti samo osobe spremne da prihvate radikalne, opasne i
nepredvidljive posledice promene celog sistema. Drugim reima, takve
promene mogu da izvedu samo revolucionari, a ne reformisti. 112.
Ljudi koji pokuavaju da sauvaju slobodu bez rtvovanja navodnih
koristi koje imamo od tehnologije, predlagae razne naivne nacrte
nekog novog drutva, koje bi moglo pomiriti slobodu i tehnologiju.
Ako za trenutak ostavimo po strani injenicu da ljudi koji prave
takve planove retko kada predlau neke praktine naine na koje bi
novo drutvo moglo biti izgraeno, na osnovu etvrtog principa sledi
da bi se takvo drutvo, ak i kada bi bilo uspostavljeno, brzo uruilo
ili bi imalo posledice umnogome drugaije od oekivanih. 113. Prema
tome, ak i u najoptijem smislu, gotovo je neverovano da bi se
drutvo moglo promeniti na nain koji bi pomirio slobodu i modernu
tehnologiju. U nekoliko narednih poglavlja izneemo konkretnije
razloge za zakljuak da se sloboda i tehnoloki progres ne mogu
pomiriti. Ograniavanje slobode u industrijsko-tehnolokom drutvu je
neminovno 114. Kao to je objanjeno u paragrafima 6566 i 7073,
moderni ovek je
-
sputan mreom pravila i propisa, a njegova sudbina zavisi od
poteza udaljenih osoba, na ije odluke ne moe da utie. To nije
sluajno, niti je posledica proizvoljnosti arogantnih birokrata. To
je neophodno i neminovno u svakom tehnoloki naprednom drutvu.
Sistem MORA da strogo regulie ponaanje ljudi kako bi funkcionisao.
Na poslu ljudi moraju da rade ono to im je reeno; u suprotnom,
proizvodnja bi utonula u haos. Birokratija MORA da se rukovodi
strogim pravilima. Kada bi niim birokratama bilo dodeljeno bilo
kakvo znaajno diskreciono pravo, to bi naruilo sistem i dovelo do
pritubi zbog nepravednog tretmana, usled razlika u nainu na koji bi
birokrate koristile to diskreciono pravo. Tano je da neka
ogranienja nae slobode mogu biti uklonjena, ali GENERALNO govorei,
regulacija naih ivota od strane velikih organizacija je neophodna
za funkcionisanje industrijsko-tehnolokog sistema. Posledica je
oseanje bespomonosti kod obinih ljudi. Ipak, mogue je da e formalna
regulacija sve vie biti zamenjivanja psiholokim sredstvima, koja e
postii da sami elimo ono to sistem zahteva od nas. (Propaganda,
napomena br. 14, obrazovne tehnike, programi za negu mentalnog
zdravlja, itd.) 115. Sistem MORA da primorava ljude da se ponaaju
na nain koji se sve udaljava od prirodnog obrasca. Na primer,
sistemu su potrebni naunici, matematiari i inenjeri. On ne moe da
funkcionie bez njih. Zato se deca izlau posebnom pritisku u tom
pravcu. Nije prirodno da neki adolescent najvei deo svog vremena
provodi sedei za radnim stolom, okupiran uenjem. Normalan
adolescent eli da svoje vreme provodi u aktivnom kontaktu sa
stvarnou. Kod primitivnih naroda deca se ue stvarima koje podstiu
razumnu harmoniju s prirodnim ljudskim impulsima. Na primer, kod
amerikih Indijanaca, deaci se obuavaju u aktivnostima na otvorenom
u stvarima koje deaci prosto vole. Ali, u naem drutvu, decu guraju
ka tehnikim stvarima, emu se veina nevoljno povinuje. 116. Usled
neprestanog pritiska sistema, sve je vie ljudi koji ne mogu ili ne
ele da se prilagode drutvenim zahtevima: socijalni parazita, lanova
tinejderskih bandi, antireimskih buntovnika, radikalnih ekolokih
sabotera, otpadnika i pobunjenika svih vrsta. 117. U svakom
tehnoloki naprednom drutvu pojedinac MORA da zavisi od odluka na
koje ne moe da utie u iole znaajnijoj meri. Tehnoloko drutvo nije
mogue razbiti na male, autonomne zajednice, zato to proizvodnja
zavisi od kooperacije izuzetno velikog broja ljudi. Kada neka
odluka utie na, recimo, milion ljudi, onda svako ima u proseku
milioniti udeo u odluivanju. U stvarnosti, odluke donose
funkcioneri, korporacijski menaderi ili tehnokrate; ali, ak i kada
javnost glasa o nekom pitanju, broj glasaa je obino suvie veliki da
bi glas bilo koga od njih pojedinano bio znaajan. (17) Zato veina
ne moe da na neki merljiv nain utie na
-
odluke koje odreuju njihove ivote. Za taj problem, u tehnoloki
naprednom drutvu, ne postoji reenje. Sistem pokuava da taj problem
rei sluei se propagandom, kako bi ljude naveo da ELE odluke koje se
donose umesto njih; ali, ak i kada bi takvo reenje u potpunosti
postiglo da se ljudi oseaju bolje, ono bi opet bilo degradirajue.
118. Konzervativci i drugi se zalau za vie lokalne autonomije.
Manje zajednice su nekada imale autonomiju, ali ona je sve manje
mogua u situaciji kada se te zajednice sve vie utapaju i vezuju za
velike sisteme, kao to su javne slube, kompjuterske i saobraajne
mree, masovni komunikacioni mediji, moderni sistem zdravstvene
zatite. Protiv lokalne autonomije deluje i injenica da tehnologija
primenjena na jednom mestu esto utie i na velikoj udaljenosti.
Upotreba pesticida ili hemikalija u blizini nekog potoka moe da
zatruje vodu stotinama milja nizvodno, a efekat staklene bate pogaa
ceo svet. 119. Sistem ne moe, niti postoji zato da bi zadovoljavao
ljudske potrebe. Naprotiv, ljudsko ponaanje treba oblikovati u
skladu s potrebama sistema. To nema nikakve veze sa politikom ili
drutvenom ideologijom koja pretenduje da upravlja tehnolokim
sistemom. To je posledica tehnologije, zato to se sistem ne
rukovodi ideologijom, ve tehnikom nunou. (18) Naravno, sistem
zadovoljava mnoge ljudske potrebe, ali, generalno govorei, to ini
samo u meri koja mu ide u prilog. Glavni parametar su potrebe
sistema, a ne potrebe ljudskih bia. Na primer, sistem ljudima
obezbeuje hranu zato to ne bi mogao da funkcionie ako bi ljudi
gladovali; bavi psiholokim potrebama ljudi koliko mu je to
POTREBNO, zato to ne bi mogao da funkcionie ako bi previe njih bilo
depresivno ili buntovno. Ali, sistem, iz vrstih, praktinih razloga,
mora da ljude izlae stalnom pritisku kako bi njihovo ponaanje
oblikovao u skladu sa svojim potrebama. Previe nagomilanog otpada?
Vlast, mediji, obrazovni sistem, ekolozi, zasue nas masovnom
propagandom u prilog recikliranja. Potrebno je jo tehnikog osoblja?
Ceo hor glasova ubeivae decu da studiraju tehnike nauke. Nee biti
nikog ko bi se makar za trenutak upitao da li je neljudski
prisiljavati aodolescente da najvei deo vremena provode uei neto to
veina njih mrzi. Kada kvalifikovani radnici izgube posao zbog
tehnikih inovacija i upute se na programe za prekvalifikaciju, niko
se ne pita da li se oni oseaju ponienim takvim tretmanom.
Podrazumeva se da svako mora da se povinuje tehnikoj nunosti i to s
dobrim razlogom: ako bi ljudske potrebe imale prednost nad tehnikom
nunou, dolo bi do ekonomskih problema, nezaposlenosti, oskudice ili
neeg goreg. Koncept mentalnog zdravlja u naem drutvu je najveim
delom odreen time u kojoj se meri pojedinac ponaa u skladu sa
potrebama sistema, a da pri tom ne pokazuje simptome stresa.
-
120. Napori da se u okviru sistema stvori prostor za autonomiju
i oseanje svrhovitosti su prosto smeni. Na primer, jedna kompanija
je, umesto da raspodeli izradu delova svog kataloga, svakoj grupi
zaposlenih odobrila da napravi sopstveni katalog, to je trebalo da
im prui oseanje svrhovitosti i dostignua. Neke kompanije su pokuale
da zaposlenima dodele vie autonomije; ali, iz praktinih razloga,
njima nikada nije bila dodeljena autonomija u odreivanju krajnjih
ciljeva autonomni napori nikada ne mogu biti usmereni na ciljeve
koje bi zaposleni samostalno izabrali, ve samo na ciljeve
poslodavca, kao to su opstanak i rast kompanije. Svaka kompanija
koja bi svojim radnicima dozvolila da se ponaaju drugaije ubrzo bi
ispala iz posla. Slino tome, u svim preduzeima u socijalistikom
sistemu, radnici moraju da svoje napore usmere ka ciljevima
preduzea; u suprotnom, ono ne bi ispunilo svoju svrhu kao deo
sistema. Jo jednom, iz isto tehnikih razloga, u industrijskom
drutvu veina pojedinaca i malih grupa ne moe da ima mnogo
autonomije. ak i mali preduzetnik najee ima samo ogranienu
autonomiju. Pored obavezne zakonske regulacije, njega ograniava
nunost uklapanja u ekonomski sistem, ijim zahtevima mora da se
prilagodi. Na primer, kada se razvije neka nova tehnologija, mali
preduzetnik, hteo ne hteo, mora da koristi tu tehnologiju da bi
ostao konkurentan. Loi aspekti tehnologije ne mogu se razdvojiti od
dobrih 121. Jo jedan razlog zato se industrijsko drutvo ne moe
reformisati u korist slobode je taj to moderna tehnologija
predstavlja povezan sistem, iji delovi zavise jedan od drugog. Ne
moete se otarasiti loih aspekata tehnologije, a zadrati samo one
dobre. Pogledajmo, na primer, modernu medicinu. Progres u medicini
zavisi od progresa u hemiji, fizici, biologiji, kompjuterskoj nauci
i drugim oblastima. Napredni medicinski postupci zahtevaju skupu,
visokotehnoloku opremu, koju moe da obezbedi samo tehnoloki
napredno i ekonomski bogato drutvo. Jasno je da ne moete oekivati
neki progres u medicini bez celine tehnolokog sistema i svega to
ide uz to. 122. ak i kada bi se napredak u medicini mogao postii
bez ostatka tehnolokog sistema, to bi opet donelo probleme.
Pretpostavimo da je pronaen lek za dijabetes. Ljudi sa genetskom
sklonou ka dijabetesu mogli bi da preive i da se reprodukuju kao i
svi ostali ljudi. Prirodna selekcija protiv gena za dijabetes bi
oslabila i takvi geni bi se proirili na celu populaciju. (Mogue je
da se to u nekoj meri ve dogodilo, poto dijabetes, iako neizleiv,
moe da se kontrolie upotrebom insulina.) Isto bi
-
se desilo s predispozicijama za mnoge druge bolesti, to bi
dovelo do masovne genetske degradacije. Jedino reenje bila bi neka
vrsta eugenetskog programa ili intenzivni genetski inenjering
ljudskih bia, tako da ovek u budunosti vie ne bi bio kreacija
prirode, sluajnosti ili Boga (u zavisnosti od vaih verskih ili
filozofskih ubeenja), nego vetaki proizvod. 123. Ako mislite da vam
se vlast ve SADA suvie mea u ivot, ta ete rei kada vlast pone da se
bavi genetskom konstitucijom vae dece? Takva regulacija e neminovno
dovesti do genetskog programiranja ljudskih bia, zato to bi
posledice takvog programiranja, kada bi ono bilo neregulisano, bile
katastrofalne. (19) 124. Uobiajen odgovor na ovakve primedbe su
prie o medicinskoj etici. Ali, etiki kd nee zatititi slobodu na
tetu napretka medicine; on e samo pogorati situaciju. Primenjen na
genetski inenjering, etiki kod e postati samo sredstvo za
regulaciju genetske konstitucije ljudskih bia. Neko e (verovatno, u
najveoj meri, pripadnici vie srednje klase) doi do zakljuka da je
odreeni oblik genetskog inenjeringa etiki, a da neki drugi nije,
tako da e nametnuti svoje vienje genetske konstitucije svima. ak i
kada bi etiki kd bio usaglaen na potpuno demokratskoj osnovi, veina
bi nametnula svoje vienje manjini, koja moda ima svoje miljenje o
etikoj primeni genetskog inenjeringa. Jedini etiki kd koji bi
zaista mogao da zatiti slobodu bio bi onaj koji zabranjuje BILO
KAKAV genetski inenjering ljudi; a moete biti sigurni da takav kd
nikada nee biti primenjen u tehnolokom drutvu. Nikakav kd koji bi
smanjio znaaj genetskog inenjeringa se ne odrao, zato to bi
iskuenje pred beskrajnim moima biotehnologije bilo neodoljivo,
posebno to bi veini mnoge njene primene delovale kao oigledno i
nesporno pozitivne (eliminacija fizikih i mentalnih bolesti,
sticanje sposobnosti koje su ljudima potrebne da bi izali na kraj
sa sadanjim svetom). Genetski inenjering bi neminovno bio iroko
primenjivan,ali samo u skladu sa potrebama industrijsko-tehnolokog
sistema. (20) Tehnologija je mnogo jaa drutvena sila od tenje ka
slobodi 125. Nemogue je postii TRAJNI kompromis izmeu tehnologije i
slobode, zato to je tehnologija daleko jaa drutvena sila, koja
neprestano napada slobodu kroz UZASTOPNE kompromise. Zamislimo
sluaj dvojice suseda, koji poseduju istu povrinu zemlje, ali da je
jedan moniji od drugog. Moniji trai od onog drugog deo njegove
zemlje. Slabiji odbija. Moniji kae, U redu, hajde da napravimo
kompromis. Daj mi pola od onoga to sam traio. Slabiji nema mnogo
izbora i poputa. Posle nekog
-
vremena, moni sused trai jo jedan deo zemlje, uz novi kompromis
i tako redom. Kroz dugu seriju kompromisa koje namee slabijem, onaj
moniji vremenom preotima svu zemlju. Isto je i u sukobu izmeu
tehnologije i slobode. 126. Sada emo objasniti zato je tehnologija
mnogo jaa drutvena sila nego tenja ka slobodi. 127. Tehnoloki
napredak koji u poetku naizgled ne ugroava slobodu, esto se tek
kasnije pokae kao ozbiljna pretnja. Pogledajmo, na primer,
motorizovani transport. ovek je ranije mogao da ide peke kuda je
hteo, u svom ritmu, ne obazirui se na saobraajne propise, nezavisno
od sistema tehnoloke podrke. Pojava motornih vozila je naizgled
uveala ljudsku slobodu. Peaci nisu bili uskraeni u bilo emu, niko
nije morao da poseduje automobil, ako to nije eleo, a svako ko je
izabrao da ga kupi mogao je da putuje mnogo bre i dalje nego peaci.
Ali, uvoenje motorizovanog transporta uskoro je promenilo drutvo na
nain koji je znaajno ograniio ovekovu slobodu kretanja. Kada se
broj automobila poveao, intenzivna regulacija njihove upotrebe
postala je nunost. Kolima, posebno u gusto naseljenim oblastima, ne
moete da idete kuda hoete i u svom sopstvenom ritmu; vaim kretanjem
upravljaju tok saobraaja i saobraajni propisi. Nameu vam se razne
obaveze: vozaka dozvola, vozaki ispit, obnavljanje registracije,
osiguranje, odravanje vozila zbog bezbednosti, mesene otplate.
Povrh toga, korienje motorizovanog transporta vie nije stvar
izbora. Od pojave motorizovanog transporta, ustrojstvo naih gradova
se promenilo tako da veina ljudi vie ne moe da ide peke na posao, u
kupovinu ili na rekreaciju; njihov transport sada MORA biti
automobilski; ili moraju da koriste javni transport, gde imaju jo
manju kontrolu nad svojim kretanjem nego dok voze kola. ak je i
sloboda peaka uveliko ograniena. U gradu on mora da se stalno
zaustavlja na semaforima, koji su pre svega namenjeni automobilskom
saobraaju. Na selu, motorni saobraaj ini opasnim i neprijatnim
hodanje du autoputa. (Obratite panju na vaan momenat koji smo
upravo ilustrovali sluajem motorizovanog transporta: kada se neki
novi tehnoloki izum plasira kao mogunost koju pojedinac moe, ali ne
mora da prihvati, on ne mora nuno da OSTANE stvar izbora. U mnogim
sluajevima, tehnologija menja drutvo na nain koji PRISILJAVA ljude
da je koriste.) 128. Dok tehnoloki progres KAO CELINA neprestano
suava sferu nae slobode, svako novo tehnoloko dostignue posmatrano
SAMO PO SEBI izgleda poeljno. Elektrina energija, vodovodne
instalacije, sredstva za brzu komunikaciju na velikim udaljenostima
kako bi bilo ko mogao da kae neto protiv takvih stvari il