RAZGOVORIUmberto Eco: (I dio) Prostor ispod znakaAutor:Lila Azam
Zanganehprostor ispod znakarazgovoriumerto ecoObjavljeno:
23.12.2014Kada sam prvi put nazvao Umberta Eca sjedio je za radnim
stolom u svom zamku iz sedamnaestog stoljea u brdima pored Urbina,
blizu talijanske Jadranske obale. Pjevao je ode o
njegovombellissimabazenu, ali je posumnjao da e mi biti problem da
se snaem na vijugavim planinskim prolazima regije, pa smo se
dogovorili da se, ipak, susretnemo u njegovom stanu u Milanu.
Stigao sam tamo prolog avgusta za vrijemeferragoste, u jeku ljeta i
na dan kada je katolika crkva slavila Uznesenje Djevice Marije.
Milanske sive zgrade su se presijavale na vruini i tanki sloj
praine se slegao po ulicama. Jedva da se mogao uti zvuk motora.
Zakoraivi u Ecovu zgradu uao sam u lift sa kraja prolog vijeka i uo
da su se odkrinula vrata na zadnjem spratu. Ecova impozantna figura
se pojavila iza reetki od lifta nainjenih od kovanog gvoa. Ahhh
rekao je namrtivi se blago.Stan mu je labirint hodnika natrpanih
policama za knjige koje se proteu sve do jako visokog plafona
trideset hiljada primjeraka, rekao je Eco, i jo dvadeset hiljada u
njegovom zamku. Vidio sam Ptolomejeve naune traktate i Calvinove
romane, kritike studije Saussurea i Joycea, cijelu sekciju posveenu
srednjovjekovnoj historiji i mistine rukopise. Biblioteka se ini
iva jer su mnoge knjige pohabane od este upotrebe; Eco ita jako
brzo i ima izvanredno pamenje. U njegovoj radnoj sobi, labirint
polica sadri i Ecovo vlastito ukupno djelo u svim prijevodima
(Arapski, Finski, Japanski nakon trideset sam prestao brojati). Eco
je pokazivao svoje knjige sa zaljubljenikom preciznou, skreui moju
panju sa jedne na drugu, od njegovih ranih radova iz kritike
teorije,Otvoreno djelo, do njegovog zadnjeg djela,O runoi.Eco je
poeo svoju karijeru u srednjovjekovnim studijima i semiotici. Onda
je, 1980. sa etrdeset i osam godina objavio romanIme rue. Roman je
postao internacionalno izdavako udo prodavi se u vie od deset
miliona kopija. Profesor je metamorfozirao u knjievnu zvijezdu.
Proganjan od strane novinara, traen za svoje komentare o kulturi,
potovan zbog svoje opsene erudicije, Eco je postao najvaniji ivi
talijanski pisac. U narednim godinama nastavio je da pie matovite
eseje, akademske tekstove i jo etiri romana koji su bili
bestselleri, ukljuujuiFukoovo klatno(1988) iTajanstveni plamen
kraljice Loane(2004).Ecov nas stomak prevodi kroz stan, njegova
stopala se vuku po podu i ulazimo u dnevnu sobu. Iza prozorskog
stakla srednjovjekovni dvorac ocrtava ogromnu siluetu na milanskom
nebu. Oekivao sam goblene i talijanske antikvitete, ali sam naao
moderan namjetaj, nekoliko staklenih vitrina sa morskim koljkama i
rijetkim stripovima, jednu lutnju, kolekciju ureaja za snimanje,
kola kistova. Ova, vidite, od Armana, je posveena meniSjeo sam na
veliki bijeli kau: Eco se zavalio u nisku fotelju sa cigarom u
ruci. Rekao mi je da je nekada puio do ezdeset cigareta dnevno, ali
sada samo nosa svoju nezapaljenu cigaru. Kada sam postavio prvo
pitanje Ecove oi su se suzile u tamne linije, iznenada se otvarajui
kada je progovorio. Razvio sam strast prema Srednjem vijeku rekao
je na isti nain na koji ljudi postanu strastveni prema kokosima. U
Italiji, on je dobro poznat po njegovimbattude, kominim ispadima,
koje izbacuje na gotovo svim zaokretima njegovih zakukuljenih
reenica. to je due govorio postajao je sve glasniji. Uskoro, iznio
je seriju teza kao da govori pred nakrcanom uionicom. Prvo: kada
sam napisaoIme ruenisam znao, naravno, poto to niko ne zna, ta je
napisano u zadnjem poglavlju AristotelovePoetike, tom poznatom
poglavlju o komediji. Ali nekako, kroz proces pisanja mog romana,
ja sam to otkrio. Broj dva: detektivski roman postavlja centralno
pitanje filozofije ko je kriv? Kada je procijenio da je njegov
ispitiva dovoljno inteligentan brzo je poeo sa profesorskim
komplimentima: Da, bravo. Ali ja bih isto dodaoNakon naeg dvosatnog
intervjua doao je Mario Andreose, literarni urednik Bompiania,
Ecovog talijanskog izdavaa, da nas odvede na veeru. Renate Ramge,
Ecova supruga ve etrdeset i pet godina, je sjela naprijed s
Andreoseom, a Eco i ja smo sjeli pozadi. Eco, koji je samo nekoliko
minuta ranije zraio dosjetljivou i vitalnou, sada je izgledao utuen
i odsutan. Ali njegovo se raspoloenje popravilo im smo uli u
restoran i im je korpa sa hljebom stavljena pred nas. Bacio je
pogled na meni, oklijevao, i kako je konobar priao, uurbano poruio
calzone i viski. Da, da, ne bih smio, ne bih smio. Usplahireni
oboavatelj je priao naem stolu Jeste li vi Umberto Eco?. Profesor
je podigao obrvu, nakezio se i rukovao. Onda smo konano nastavili
na razgovor, i Eco se dao u uzbuene solae o Papi Bendiktu XVI, padu
Perzijskog carstva i posljednjem filmu o Jamesu Bondu. Da li ste
znali rekao je dok je zabadao viljuku u svoj calzone da sam jednom
objavio strukturalnu analizu arhetipova siea Iana Fleminga?PARIS
REVIEWGdje se roeni?UMBERTO ECOU gradu Alessandrida. Poznat je po
Borsalino eirima.PARIS REVIEWIz kakve porodice potiete?ECOMoj otac
je bio raunovoa a njegov otac je bio tipograf. Moj otac je
najstariji od trinaestoro djece. Ja sam prvi sin. Moj sin je moje
prvo dijete. I njegovo prvo dijete je sin. Tako da ako neko kojim
sluajem otkrije da Eco porodica potie od bizantijskog cara, moj
unuk je kraljevske krvi!Moj djed je imao posebno vaan utjecaj na
moj ivot, ak iako ga nisam esto posjeivao, poto je ivio tri milje
van grada, a umro je kada mi je bilo est godina. Bio je izuzetno
zainteresovan za svijet i itao je mnogo knjiga. arobna je stvar to
je, kada se penzionisao, poeo da uvezuje knjige. Tako da je imao
mnotvo neuvezanih knjiga razbacanih na sve strane po svom stanu
starih, prelijepo ilustrovanih edicija popularnih romana Gautiera i
Dumasa iz devetnaestog stoljea. To su bile prve knjige koje sam
ikada vidio. Kada je umro 1938. mnogi vlasnici tih neuvezanih
knjiga ih nisu traili nazad, pa ih je porodica stavila u jednu
veliku kutiju. Sasvim sluajno je ta kutija zavrila na tavanu mojih
roditelja. Povremeno su me slali na tavan da donesem uglja ili bocu
vina, i jednog dana sam otvorio tu kutiju i pronaao skriveno blago
knjiga. Od tada sam ee posjeivao tavan. Ispostavilo se da je moj
djed sakupljao i odline magazine,Giornale illustrato dei viaggi e
delle avventure di terra e di mare ilustrovani urnal o putovanjima
i avanturama na zemlji i moru posveen udnim i okrutnim priama
smjetenim u egzotine zemlje. Bio je to moj prvi veliki pohod u
zemlju pria. Naalost, izgubio sam sve te knjige i magazine, ali
tokom godina postepeno sam uspio pronai njihove kopije u starim
knjiarama ili na buvljacima.PARIS REVIEWAko niste vidjeli knjige
sve dok niste posjetili djeda da li to znai da vai roditelji nisu
imali niti jednu?ECOTo je udno, moj otac je bio strastveni itatelj
kada je bio mlad. Poto je moj djed imao trinaestoro djece, porodica
je jedva sastavljala kraj s krajem, i otac nije mogao sebi priutiti
da kupuje knjige. Pa je iao do kioska sa knjigama i stajao na ulici
i itao. Kada je vlasniku dosadilo da ga gleda kako se vrti okolo,
otac bi preao na naredni kiosk i itao naredni dio iste knjige, i
tako dalje. To je slika koju uvam. Uporna potraga za knjigama. Kao
odrastao ovjek moj otac je imao slobodnog vremena samo uveer i tada
je mahom itao novine i magazine. U naoj kui je bilo svega nekoliko
romana, ali nisu bili na polici, nego u ormaru. Ponekad sam vidio
kako moj otac ita romane koje je posuivao od prijatelja.PARIS
REVIEWta je on mislio o tome to ste tako mladi zapoeli akademsku
karijeru?ECOPa, on je umro vrlo rano, 1962., ali ne prije nego to
sam objavio nekoliko knjiga. Upravo su sve te akademske stvari bile
zbunjujue za mog oca, ali otkrio sam da bi vrlo kasno naveer
pokuavao da ih ita.Otvoreno djeloje objavljeno tano tri mjeseca
prije njegove smrti a kritiku za njega je uCorriere della
Seranapisao veliki pjesnik Eugenio Montale. Bilo je oprenosti u toj
kritici zainteresovanosti, odobravanja i neprijatnosti ali ipak to
je bila kritika od Montalea i mislim da je za mog oca bilo nemogue
zamisliti ita vee od toga. U tom smislu, otplatio sam moj dug, jer
na kraju osjeam da sam ispunio sve njegove elje, iako mislim da bi
on itao moje romane sa puno vie uivanja. Moja majka je ivjela deset
godina due, tako da je znala da sam napisao i mnoge druge knjige i
da sam pozivan da predajem na stranim univerzitetima. Bila je jako
bolesna, ali vrlo sretna, iako mislim da nije sasvim shvaala ta se
deava. A znate majka je uvijek ponosna na svoj sina, ak i kada je
on sasvim glup.PARIS REVIEWBili ste dijete kada je faizam cvjetao u
Italiji i kada je poeo rat? Kako ste tada na to gledali?ECOBilo je
to udno vrijeme. Mussolini je bio vrlo karizmatian i kao svaki
drugi talijanski kolarac u to vrijeme bio sam ukljuen u Pokret
mladih faista. Svi smo bili obavezni nositi vojne uniforme i
prisustvovati mitinzima subotom, i bili smo sretni da to radimo. To
bi danas bilo kao obui amerikog djeaka kao marinca on bi mislio da
je to zabavno. Za nas djecu je cijeli pokret bio neto prirodno, kao
snijeg zimi ili vruina ljeti. Nismo mogli zamisliti da postoji
drugaiji nain ivota. Pamtim taj period sa istom njenou sa kojom se
svako sjea svog djetinjstva. S njenou se sjeam ak i bombardovanja i
noi koje smo proveli u sklonitima. Kada je sve zavrilo 1943., sa
prvim kolapsom faizma, otkrio sam u demokratskim novinama da
postoje razliite politike partije i pogledi. Da bi pobjegli od
bombardovanja od septembra 1943. do aprila 1945. to su bile
najtraumatinije godine u historiji naeg naroda moja majka, sestra i
ja smo otili ivjeti na selo, u Monferrato, u Piedmontese regiji,
koje je bilo epicentar pokreta otpora.PARIS REVIEWDa li ste vidjeli
borbu?ECOSjeam se da sam vidio pucnjavu izmeu faista i partizana i
da sam skoro elio da im se pridruim. ak se sjeam da sam u jednom
trenutku umalo izbjegao metak bacivi se na zemlju. I sjeam se da
sam iz sela u kojem smo bili svake sedmice mogao vidjeti kako
bombarduju Alessandriu, gdje je moj otac i dalje radio. Nebo je
plamtjelo kao narana. Telefoni nisu radili, tako da smo morali
ekati do vikenda kada bi dolazio da bismo saznali da je iv. Tokom
tok perioda, na selu, mlad ovjek je bio prinuen da naui kako da
preivi.PARIS REVIEWDa li je rat imao ikakvog utjecaja na vau odluku
da piete?ECONe, nema tu direktne veze. Poeo sam pisati prije rata,
neovisno o ratu. Kao adolescent sam pisao stripove jer sam ih mnogo
itao, kao i fantastine romane smjetene u Maleziju i Centralnu
Afriku. Bio sam perfekcionist i htio sam da oni izgledaju kao da su
odtampani, pa sam pisao velikim slovima i pravio naslovne strane,
rezimee i ilustracije. To je bilo tako zamarajue da nikada nisam
zavrio niti jedan od njih. U to vrijeme sam bio veliki pisac
nedovrenih remek-djela. Ipak, oito kada sam poeo da piem romane,
moja sjeanja iz rata su odigrala odreenu ulogu. Ali svaki ovjek je
opsjednut sjeanjima na svoju mladost.PARIS REVIEWDa li ste ikome
pokazali te rane knjige?ECOMogue da su ih moji roditelji vidjeli
dok sam radio na njima, ali ne mislim da sam ih davao ikome drugom.
To je bio usamljeniki porok.PARIS REVIEWRanije ste govorili da ste
u tom periodu pokuavali pisati poeziju. U eseju o pisanju, kaete:
moja poezija ima isto funkcionalno porijeklo i istu formalnu
konfiguraciju kao tinejderske akne.ECOMislim da je u odreenom
uzrastu, recimo sa petnaest ili esnaest, poezija kao masturbacija.
Ali kasnije u ivotu dobri pjesnici spale svoju ranu poeziju, a loi
pjesnici je objave. Sreom ja sam na vrijeme odustao.PARIS REVIEWKo
vas je ohrabrio u vaim knjievnim namjerama?ECOMoja baka s mamine
strane ona je bila kompulsivna itateljica. Zavrila je samo pet
razreda osnovne kole, ali bila je ulanjena u gradsku biblioteku, i
svake sedmice mi je donosila dvije ili tri knjige. Bilo je tu i
jeftinih romana i Balzaka. Za nju, tu nije bilo mnogo razlike svi
su je oni fascinirali. Moja majka, s druge strane, se kolovala za
buduu daktilografkinju. Uila je francuski i njemaki, i iako je kao
mlada mnogo itala kasnije kao starija, upala je u neku lijenost i
itala je samo ljubavne romane i enske magazine. Tako da nisam itao
ono to je ona itala. Ali se lijepo izraavala, na dobrom
talijanskom, i pisala tako lijepo da su joj prijateljice traile da
za njih sastavlja pisma. Imala je veliki osjeaj za jezik, iako je
mlada napustila kolu. Mislim da sam od nje naslijedio osjeaj za
pisanje i moje prve elemente stila.PARIS REVIEWU kojoj mjeri su vai
romani autobiografski?ECONa neki nain svaki roman to jeste. Kada
zamislite lik, posudite njemu ili njoj neke od svojih linih
uspomena. Date jedan dio sebe jednom liku i drugi dio sebe drugom
liku. U tom smislu ne piem nikakvu vrstu autobiografije, ali romani
su moja autobiografija. Tu postoji razlika.PARIS REVIEWDa li ima
mnogo slika koje ste direktno prenijeli? Mislim na Belba koji svira
trubu na groblju uFukoovom klatnu.ECOTa scena je sasvim
autobiografska. Nisam Belbo, ali se dogodila meni i to je toliko
vano da u vam sada otkriti neto to nikada nisam nikome. Prije tri
mjeseca sam kupio jako kvalitetnu trubu u vrijednosti od oko dvije
hiljade dolara. Da biste svirali trubu morate dugo trenirati svoje
usne. Kada mi je bilo dvanaest ili trinaest svirao sam dobro, ali
sam izgubio to umijee i sada sviram jako loe. Ali ipak to radim
svaki dan. Razlog je taj to elim da se vratim u djetinjstvo. Za
mene je truba dokaz onoga kakav sam djeak bio. Ne osjeam nita prema
violini, ali kada pogledam trubu osjetim kako se svijet komea u
mojim venama.PARIS REVIEWMoete li svirati melodije koje ste znali u
djetinjstvu?ECOto vie sviram bolje se prisjeam tih melodija.
Definitivno postoje dijelovi koji su previsoki, preteki. Ponovim ih
nekoliko puta, pokuam, ali znam da moje usne jednostavno ne reaguju
na pravi nain.PARIS REVIEWDa li je isto sa vaim pamenjem?ECOudno je
to, to sam stariji, vie se sjeam. Dat u vam primjer: moj materinji
dijalekt je alesandrinski, to je kopile piedmonteskog s elementima
lombardskog, emilijanskog i geneovekog. Nisam govorio tim
dijalektom jer je moja porodica bila sitna buroazija i moj otac je
mislio da moja sestra i ja trebamo govoriti samo talijanski. A ipak
roditelji su meusobno govorili dijalektom. Tako da sam ga savreno
razumio, ali nisam ga znao govoriti. Pola stoljea kasnije,
iznenada, iz dubine mog stomaka ili iz mog nesvjesnog, dijalekt je
poeo rasti i kada sam sreo moje stare prijatelje iz Alessandrie
mogao sam ga govoriti! Tako, kako je moj ivot protjecao ne samo da
sam se mogao sjetiti stvari koje sam zaboravio nego i stvari za
koje sam vjerovao da ih nikada nisam bio ni nauio.PARIS REVIEWZato
ste se odluili da studirate srednjovjekovnu filozofiju?ECOImao sam
katoliko obrazovanje i tokom univerzitetskih godina sam vodio jednu
od nacionalnih katolikih studentskih organizacija. Bio sam jako
fasciniran srednjovjekovnim uenjima rane kranske teologije. Zapoeo
sam rad na tezi o filozofiji Tome Akvinskog, ali malo prije nego to
sam zavrio moja vjera je doivjela traumu. Bila je to komplikovana
politika afera. Pripadao sam progresivnijoj strani studentske
organizacije, to znai da sam bio zainteresovan za socijalne
probleme, socijalnu pravdu. Desno krilo je bilo pod zatitom Pape
Piusa XII. Jednog dana moje krilo organizacije je bilo optueno za
herezu i komunizam. ak nas je i vatikanska oficijelna tampa napala.
Taj dogaaj je pokrenuo filozofsku reviziju moje vjere. Ali nastavio
sam da prouavam Srednji vijek i srednjovjekovnu filozofiju sa
velikim potovanjem, a da i ne spominjem mog ljubljenog
Akvinskog.PARIS REVIEWU pogovoru zaIme rueste napisali Vidim taj
period svuda, dok transparentno prekriva moje dnevne brige, koje ne
izgledaju srednjovjekovno, iako to jesu. Kako su to vae dnevne
brige srednjovjekovne?ECOCijelog ivota imao sam nebrojna iskustva
potpunog uronjavanja u Srednji vijek. Naprimjer, tokom rada na
mojoj tezi dva puta sam otiao na jednomjeseno putovanje u Pariz,
gdje sam radio istraivanja u Nacionalnoj biblioteci. Odluio sam da
ta dva mjeseca ivim samo u Srednjem vijeku. Ako reducirate mapu
Pariza, odabirui samo odreene ulice, zaista moete ivjeti u Srednjem
vijeku. Onda ponete da mislite i da se osjeate kao ovjek Srednjeg
vijeka. Sjeam se, naprimjer, da me je moja ena, koja je jako dobra
u vrtlarskim poslovima i koja zna imena gotovo svih biljaka i
cvjetova na svijetu, prije objavljivanjaImena rueoptuivala da ne
gledam ispravno na prirodu. Jednom, na selu, zapalili smo logorsku
vatru a ona je rekla: Gledaj kako iskre lete meu drveem. Naravno
nisam obratio panju. Kasnije, kada je proitala posljednje
poglavljeImena rue, u kojem opisujem slinu vatru, rekla je: Znai,
gledao si u iskre! Rekao sam: Nisam, ali znam kako bi
srednjovjekovni redovnik gledao u iskre.PARIS REVIEWDa li mislite
da biste uivali da ste ivjeli u Srednjem vijeku?ECOPa da jesam, u
mojim godinama, ve bi bio mrtav. Vjerujem da bi, da sam zaista ivio
u Srednjem vijeku, moji osjeaji prema tom periodu bili dramatino
drugaiji. Radije bih da ga samo zamiljam.PARIS REVIEWZa laika
Srednji vijek je prekriven velom misterije i zadrtosti. ta je ono
to vas privlai tom periodu?ECOTeko je to rei. Zato se
zaljubljujemo? Da to moram objasniti rekao bih da je to zato to je
taj period sasvim suprotan od onoga kakvim ga ljudi zamiljaju. Za
mene to nije bilo mrano doba. To je bilo svijetlo vrijeme, plodno
tlo iz kojeg se rodila renesansa. Period haotine i uzburkane
tranzicije roenje modernog grada, bankarskog sistema, univerziteta,
nae moderne ideje Evrope, sa svojim jezicima, nacijama i
kulturama.PARIS REVIEWRekli ste da u svojim knjigama nikada svjesno
ne praviti paralele izmeu Srednjeg vijeka i modernog vremena, ali
ini se da je to upravo ono to vas privlai tom periodu.ECOJeste, ali
sa analogijama se mora postupati izuzetno paljivo. Jednom sam
napisao esej u kojem sam napravio neke paralele izmeu Srednjeg
vijeka i naeg vremena. Ali ako mi date pedeset dolara napisat u vam
esej o paralelama izmeu naeg vremena i vremena neandertalaca.
Uvijek je lako nai paralele. Ali mislim da ako se elite baviti
historijom morate praviti paralele koje su potkrepljenje ozbiljnim
dokazima. Priznajem da sam uasno staromodan, i jo uvijek, kao
Ciceron, vjerujemhistoria magistra vitae: historija je uiteljica
ivota.PARIS REVIEWZato ste kao mladi izuavatelj Srednjeg vijeka
najednom poeli studirati jezik?ECOOd kako pamtim bio sam
zainteresovan za iznalaenje smisla u komunikaciji. U estetici,
pitanje je: ta je umjetniko djelo, i kako umjetniko djelo
komunicira sa nama? Ja sam se posebno zainteresovao za to kako. ak
vie, mi se prepoznajemo kao ljudska bia jer smo sposobni
proizvoditi jezik. Desilo se da sam odmah po zavretku studija poeo
raditi na talijanskog dravnoj televiziji. To je bilo 1954., samo
nekoliko mjeseci nakon to je televizija zapoela sa emitovanjem. To
je bio poetak ere masovne vizuelne komunikacije u Italiji. Pa sam
se poeo pitati da li ja imam neku udnu vrstu podijeljene linosti. S
jedne strane sam bio zainteresovan za najnaprednije funkcije jezika
u eksperimentalnoj literaturi i umjetnosti. S druge strane sam
oboavao televiziju, stripove i detektivske prie. Naravno pitao sam
se kako je mogue da su moja interesovanja tako razliita.Okrenuo sam
se semiotici jer sam elio da sjedinim razliite nivoe kulture.
Shvatio sam da sve to se proizvede kroz masovne medije moe takoer
biti i objekt kulturalne analize.PARIS REVIEWJednom ste rekli da je
semiotika teorija laganja.ECOUmjesto laganja trebao sam rei
govorenja suprotnog od istine. Ljudska bia mogu govoriti bajke,
izmiljati nove svjetove, praviti greke i moemo lagati. Jezik je
otvoren za sve te mogunosti.Laganje je specifino ljudska
sposobnost. Pas, pratei trag, slijedi miris. Ni pas ni miris ne
lau, da tako kaem. Ali ja mogu lagati vama i rei vam da idete u tom
pravcu, to nije pravac za koji ste pitali, ali ipak vi mi vjerujete
i idete u pogrenom smjeru. Razlog iz kojeg je to mogue je taj to mi
zavisimo od znakova.PARIS REVIEWNeki od protivnika ideje da je
semiotika nauno polje tvrde da semiotika u konanosti vodi do
nestanka realnosti.ECOTo je pozicija takozvanih dekonstrukcionista.
Oni, ne samo da pretpostavljaju da je sve tekst ak i ovaj stol
ovdje i da se svaki tekst moe beskrajno interpretirati, nego isto
slijede i ideju koja dolazi od Niea, koji je rekao da ne postoje
injenice, samo interpretacije. Suprotno tome, ja slijedim Charlesa
Sanders Piercea, nesumnjivo najveeg amerikog filozofa i oca
semiotike i teorije interpretacije. On je rekao da kroz znakove
interpretiramo injenice. Da nema injenica i da imamo samo
interpretacije, ta bi onda ostalo za interpretirati? O tome
raspravljam uGranicama tumaenja.PARIS REVIEWUFukoovom klatnuste
napisali: to je simbol neuhvatljiviji i dvosmisleniji, to vie
dobiva na znaenju i moi.ECOTajna je mona kad je prazna. Ljudi esto
spominju tajnu masona. ta je pobogu tajna masona? Niko ne zna. Sve
dok ona ostaje prazna moe biti ispunjena bilo kojom moguom
predstavom, i ima svoju mo.PARIS REVIEWDa bi ste rekli da je va rad
kao semiotiara sasvim odvojen od vaeg rada kao romanopisca?ECOModa
e zvuati nevjerovatno, ali nikada ne razmiljam o semiotici kada
piem romane. Prepustim drugima da to rade kasnije. I uvijek budem
iznenaen njihovim rezultatima.PARIS REVIEWDa li ste jo uvijek
opsjednuti televizijom?ECOSumnjam da postoji ozbiljan naunik koji
ne voli gledati televiziju. Ja sam samo jedini koji to priznaje. A
onda pokuavam da to koristim kao materijal u mom radu. Ali nisam
prodrljivac koji guta sve. Ne uivam u svakoj vrsti televizije.
Volim dramske serije ali ne volim und emisije.PARIS REVIEWIma li
nekih emisija koje posebno volite?ECOPolicijske serije.Starsky i
Hutch, naprimjer.PARIS REVIEWTa serija vie ne postoji. To je iz
sedamdesetih.ECOZnam, ali reeno mi je da je kompletna serija upravo
izdana na DVD-u, tako da mislim da u to nabaviti. Pored toga volim
CSI,Miami Vice, ER,i vie od svegaColumbo.PARIS REVIEWJeste li
italiDa Vinijev kod?ECOJesam, kriv sam i za to.PARIS REVIEWTaj
roman izgleda kao bizarni mali ogranakFukoovog klatna.ECOAutor, Dan
Brown, je lik izFukoovog klatna! Ja sam ga izmislio. On dijeli
fascinacije mojih likova svjetska urota Ruokriara, masona i
jezuita. Uloga kralja templara. Hermetika tajna. Princip da je sve
povezano. Sumnjam da Dan Brown moda i ne postoji.PARIS REVIEWini se
da je ta ideja da se fikcionalna premisa uzme ozbiljno prisutna u
mnogim vaim romanima. Fickija nekako zadobije materijalnost i
istinitost.ECODa, fikcija moe proizvesti realnost.Baudolino, moj
etvrti roman, govori upravo o tome. Baudolino je mali prevarant
koji ivi na dvoru Frederica Barbarosse, svetog Rimskog cara. Taj
djeak izmilja svakakve lude stvari od legende o Svetom gralu do
legitimizacije Barbarossine vlasti od strane Bolonjskih sudaca.
Radei to on proizvodi faktualne posljedice. Prevare ili greke mogu
proizvesti stvarne historijske dogaaje. Upravo kao pismo Prezvitera
Jovana: bilo je lano a u romanu sam stavio da ga je izmislio niko
drugi neko Baudolino lino ali je zaista podraavalo srednjovjekovna
istraivanja Azije jer je opisivalo fantastino kransko carstvo kako
cvijeta negdje na misterioznom Orijentu. Ili uzmite Kristofera
Kolumba. Njegova vizija svijeta bila je sasvim pogrena. Znao je
poput svih ljudi u staro vrijeme, ukljuujui i njegove suparnike, da
je zemlja okrugla. Ali je vjerovao da je puno manja. Voen pogrenom
idejom otkrio je Ameriku. Drugi slavni primjer suProtokoli zionskih
mudraca. Bili su lani, ali su potkrijepili nacistiku ideologiju i u
izvjesnom smislu poploali put za Holokaust, jer je Hitler koristio
ovaj dokument da bi opravdao unitavanje Jevreja. Moda je znao da su
lani, ali za njega su oni opisivali Jevreje tano onakve kakvim ih
je on elio vidjeti, i zato ih je uzeo za autentine.PARIS
REVIEWBaudolino na kraju tvrdi Prezviterovo kraljevstvo je stvarno
jer smo ja i moja druina potroili dve treine svojih ivota u potrazi
za njim.ECOBaudolino falcifikuje dokumente, izmilja utopije,
konstruie imaginarne eme budunosti. Njegove lai postaju stvarne
kada mu se njegovi prijatelji pridrue na stvarnom putu za
legendarni Istok. Ali to je samo jedna strana narativnog posla.
Druga je da koristite stvarne injenice koje, u okviru romana,
izgledaju nevjerovatno i apsolutno fikcionalno. U mojim romanima
koristio sam bezbrojne stvarne prie i situacije, jer ih nalazim
puno romantinijim, ili ak romanesknijim, od bilo ega to sam ikada
proitao u takozvanoj fikciji. UOstrvu dana preanjeg, na primjer,
postoji dio kada Otac Caspar izumi udni instrument da bi posmatrao
Jupiterove satelite i rezultat toga je ista komedija mima. Taj
instrument je opisan u Galileovim pismima. Jednostavno sam zamislio
ta bi se desilo da je Galiliov instrument kojim sluajem zaista
napravljen. Ali moji itaoci gledaju na sve to kao na kominu
izmiljotinu.PARIS REVIEWta vas je nagnalo da piete romane zasnovane
na historijskim dogaajima?ECOHistorijski roman za mene nije toliko
fikcionalizirana verzija stvarnih dogaaja koliko fikcija koja e nam
zaista omoguiti da bolje razumijemo stvarnu historiju. Isto volim
da kombinujem historijski roman sa elementima bildungsromana. U
svim mojim romanima uvijek postoji mladi lik koji odrasta, ui i mui
se kroz mnotvo dogaaja.PARIS REVIEWZato niste poeli pisati romane
prije svoje etrdeset i osme godine?ECOTo i nije bio toliki iskorak
kako se to svima ini, jer ak i u mom doktorskom radu, ak i u mom
teoretisanju, uvijek sam stvarao narative. Oduvijek sam mislio da
veina filozofskih knjiga ustvari u svojoj sutini govori priu
istraivanja koja su joj prethodila, kao to naunici objanjavaju kako
su doli do svojih velikih otkria. Tako da osjeam da cijelo vrijeme
pripovijedam, samo na malo drugaiji nain.PARIS REVIEWAli ta vas je
natjeralo da osjetite da morate napisati roman?ECOJednoga dana
1978., prijateljica mi je rekla da eli da uredi publikaciju niza
kratkih detektivskih pria pisaca amatera. Rekao sam joj da ja ne
mogu napisati detektivsku priu, ali ako ikada napiem jednu ona e
biti petsto stranica duga i imat e srednjovjekovne svetenike za
glavne likove. Tog dana, vraajui se kui, poeo sam da pravim listu
imena fikcionalnih srednjovjekovnih svetenika. Kasnije se slika
otrovanog svetenika iznenada pojavila. I sve je poelo odatle, iz te
jedne slike. I postalo je poriv koji se ne da odagnati.PARIS
REVIEWini se da se veina vaih romana oslanja na vrlo osmiljene
koncepte. Da li je to prirodan put kojim premoujete jaz izmeu
teorijskog rada i pisanja romana? Jednom ste rekli da stvari koje
ne moemo teoretizirati, moramo pripovijedati.ECOTo je dosjetka koja
je aluzija na Wittgensteinovu reenicu. Istina je, napisao sam
bezbrojne eseje na temu semiotike, ali mislim da sam svoje ideje
bolje izrazio uFukoovom klatnunego u esejima. Ideja koju imate ne
mora biti originalna Aristotel je na to sigurno pomislio prije vas.
Ali stvarajui roman iz ideje, vi je moete uiniti originalnom.
Mukarci vole ene. To nije originalna ideja. Ali ako nekako uspijete
napisati odlian roman o tome, onda, prema literarnim standardima,
to postaje apsolutno originalno. Na koncu ja jednostavno vjerujem
da je pria uvijek bogatija to je ideja oblikovana u dogaaj,
prenijeta likom i rasplamsana umijeem jezika. Pa prirodno, kada je
ideja transformisana u iv organizam, ona postaje neto sasvim
drugaije i ,vjerovatno, mnogo ekspresivnije.S druge strane,
kontradikcija moe biti osnova romana. Ubijanje starih ena je
interesantno. S tom idejom biste dobili jedan na testu iz etike. U
romanu to postajeZloin i kazna, prozno remek-djelo u kojem lik nije
u stanju rei da li je ubijanje starih ena dobro ili loe, i u kojem
njegova ambivalentnost kontradikcija nae izjave postaje poetino i
izazovno pitanje.(Kraj prvog dijela)(Ljeto 2008.)Umberto Eco: (II
dio) Prostor ispod znakaAutor:Lila Azam Zanganehprostor ispod
znakarazgovorumberto ecoObjavljeno: 24.12.2014PARIS REVIEWKako
zapoinjete istraivanja za vae romane?ECOZaIme ruesam, poto sam ve
bio zainteresovan za Srednji vijek, imao stotine dokumenata pri
ruci, i uzelo mi je samo dvije godine da ga napiem.Fukoovo klatnomi
je uzelo osam godina za istraivanje i pisanje! A poto nikome ne
govorim ta radim, shvatio sam da sam ivio u svom zasebnom svijetu
skoro deceniju. Izaao bih na ulicu, vidio neko auto ili drvo i
pomislio: Ah, ovo se moe uvezati u moju priu. Tako da je moja pria
iz dana u dan sve vie rasla, i sve to sam radio, svaki sitni komadi
ivota, svaka konverzacija mi je davala ideje. Onda sam posjetio
nekoliko mjesta o kojima piem sve te oblasti Francuske i Portugala
gdje su Templari ivjeli. To je postalo kao video igra u kojoj mogu
preuzeti indentitet ratnika i ui u neku vrstu maginog kraljevstva.
Osim to sa video igrom postajete sasvim opijeni, dok u pisanju
uvijek zadravate kritiki momenat u kojem iskaete iz lokomotive, da
biste se naredno jutro opet na nju popeli.PARIS REVIEWDa li radite
metodino?ECONe, ne uope. Jedna ideja momentalno priziva drugu.
Jedna sluajna knjiga me tjera da elim proitati drugu. Ponekad se
dogodi da itam neki sasvim beskoristan dokument, i onda iznenada
dobijem pravu ideju da nastavim priu. Ili da umetnem jedan mali
okvir u veu kolekciju umetnutih okvira.PARIS REVIEWRekli ste da
kada piete roman prvo morate stvoriti svijet a onda rijei
jednostavno same dou. Da li time kaete da je stil romana uvijek
odreen temom?ECODa, za mene je glavno pitanje da ponem stvarati
svijet crkva iz etrnaestog stoljea sa otrovanim redovnicima, mladi
svira trubu na groblju, prevarant baen u sredite pljake
Konstantinopola. Istraivanje onda znai postavljanje granica oko tih
svjetova: Koliko je stepenica u spiralnom stepenitu? Koliko je
stvari bilo na listi za pranje? Koliko je drugova bilo u misiji?
Rijei e se obaviti oko tih ogranienja. U knjievnom kontekstu mislim
da esto pravimo greku to vjerujemo da je stil vezan jedino za
sintaksu i leksiku. Postoji i narativni stil koji diktira nain na
koji slaemo dijelove i gradimo situaciju. Uzmite ubaene scene
dogaaja iz prolosti. To je strukturalni element stila, ali nema
nikakve veze sa jezikom. Tako da je stil mnogo kompleksiji od pukog
pisanja. Za mene on vie funkcionie kao montaa u filmu.PARIS
REVIEWKoliko naporno morate raditi da biste postigli ton kakav tano
elite?ECONeke stranice prepravljam desetinama puta. Ponekad volim
glasno itati pasuse. Uasno sam osjetljiv na ton moga pisanja.PARIS
REVIEWDa li vam je, kao Flaubertu, teko da sastavite barem jednu
dobru reenicu?ECONe, to mi nije teko. Prepravljam reenice po
nekoliko puta, ali sada sa kompjuterom, moj proces rada se
promijenio.Ime ruesam napisao rukom a moja sekretarica ga je
prekucala na maini. Kada jednu reenicu prepiete deset puta, to
postane vrlo teko. Postojao je originalni rukopis, ali radili smo i
sa makazama i ljepilom. Sa kompjuterom je vrlo lako prelaziti
stranicu deset ili dvadeset puta u jednom danu, ispravljajui i
ponovo piui. Mislim da mi, po svojoj prirodi, nikada nismo
zadovoljni sa onim to smo uradili. Ali sada je lako, moda prelako,
to prepraviti. Zbog toga smo u izvjesnom smislu postali jo
zahtjevniji.PARIS REVIEWBildungsroman obino ukljuuje jedan stepen
sentimentalnog, i seksualnog, obrazovanja. U svim vaim romanima
opisujete samo dvije seksualne scene jednu uIme ruei drugu
uBaudolinu. Postoji li neki razlog za to?ECOMislim da samo
preferiram da imam seks nego da piem od njemu.PARIS REVIEWZato Adso
citira Pjesmu nad pjesmama kada ima seks sa seljankom uIme
rue?ECOTo je bila stilska doskoica, jer nisam bio toliko
zainteresovan za sam seksualni in koliko za opisivanje kako bi
mladi redovnik kroz svoj kulturni senzibilitet doivio seks. Tako da
sam napravio kola od barem pedeset razliitih tekstova o misticima
koju opisuju svoje ekstaze, zajedno sa odlomcima iz Pjesme nad
pjesmama. U cijele dvije stranice koje opisuju seksualni in, jedva
da ima ijedna moja rije. Adso moe razumjeti seks samo kroz prizmu
kulture kojoj pripada. To je primjer stila kako ga ja
definiem.PARIS REVIEWU kojem dijelu dana piete?ECONema pravila. Za
mene bi bilo nemogue imati raspored. Moe se desiti da ponem pisati
u sedam ujutro i zavrim u tri u noi, pravei pauze samo da pojedem
sendvi. Ponekad uope nemam potrebu da piem.PARIS REVIEWKada piete,
koliko dnevno vremena provodite piui? Da li ni za to nema
pravila?ECONikakvog. Sluajte, pisanje nije nuno stavljanje rijei na
papir. Moete napisati poglavlje dok etate ili jedete.PARIS
REVIEWDakle, za vas je svaki dan razliit?ECOAko sam u mojoj kui na
selu, na vrhu brda Montefeltro, onda imam odreenu rutinu. Upalim
kompjuter, pregledam e-mail i onda neto zaponem i piem do
popodneva. Kasnije idem u selo, gdje popijem pie u kafani i itam
novine. Vratim se kui i gledam TV ili DVD do jedanaest uveer, a
onda jo malo radim, do jedan ili dva poslije ponoi. Tamo imam
odreenu rutinu jer me niko ne prekida. Kada sam u Milanu ili na
univerzitetu, onda ne raspolaem mojim vremenom uvijek neko drugi
odluuje ta trebam raditi.PARIS REVIEWKakvu vrstu stresa osjeate
kada sjednete da piete?ECONe osjeam stres.PARIS REVIEWNe osjeate
stres. Onda ste samo jako uzbueni?ECOPrije nego sjednem da piem ja
sam jako sretan.PARIS REVIEWKoja je tajna takve plodne produkcije?
Napisali ste veliku koliinu naunih radova, a vaih pet romana i nisu
ba kratki.ECOUvijek kaem da sam u stanju koristiti se meuprostorom.
Ima mnogo prostora izmeu atoma i atoma, elektrona i elektrona, i
ako reduciramo materiju univerzuma eliminiranjem svog tog
meuprostora, cijeli univerzum bi se mogao saeti u loptu. Nai ivoti
su puni meuprostora. Jutros vi ste pozvonili, ali onda se morali
ekati lift, i nekoliko sekundi je prolo prije nego to ste se
pojavili na vratima. Tokom tih sekundi, ekajui na vas, mislio sam
na novi tekst koji piem. Mogu pisati u toaletu, u vozu. Dok plivam
stvorim puno stvari, pogotovo kada plivam u moru. Manje u kadi, ali
i tu.PARIS REVIEWPostoji li vrijeme kada ne radite?ECONe, to se ne
deava. Oh, pa ima, bio je taj period od dva dana kada sam imao
operaciju.PARIS REVIEWta su vaa najvea zadovoljstva danas?ECOitanje
romana naveer. Ponekad se pitam da li ja kao odmetnuti katolik jo
uvijek u svojoj glavi imam taj glas to poput flaute apue da su
romani preveliko zadovoljstvo da bi se itali danju. Zato je dan
obino za eseje i teki rad.PARIS REVIEWta je sa grenim
zadovoljstvima?ECONisam na ispovijesti! OK: viski. Puenje je bilo
greno zadovoljstvo dok nisam prestao prije tri godine. Znao sam
popuiti i ezdeset cigareta dnevno. Ali prije toga sam puio lulu
tako da je moja navika bila da otpuhujem dim dok piem. Nisam toliko
uvlaio.PARIS REVIEWKritikovani ste zbog erudicije koju ispoljavate
u svom radu. Jedan kritiar je otiao tako daleko da je rekao da je
za neukog itatelja glavna privlanost vaeg rada ponienje koje on
osjea zbog vlastitog neznanja, to se prevodi kao naivno divljenje
vaoj pirotehnici.ECOJesam li ja sadista? Ne znam. Egzibicionist?
Moda. alim se. Naravno da nisam! Nisam toliko radio cijeli moj ivot
da bih samo nabacivao znanje pred moje itatelje. Moje znanje gotovo
doslovno nosi zamrenu konstrukciju mojih romana. Dalje je na
itateljima da odgonetnu ono to mogu.PARIS REVIEWDa li mislite da su
neobini uspjeh i popularnost vas kao romanopisca promijenili vau
percepciju uloge itatelja?ECONakon to sam toliko dugo bio akademik
pisanje romana je bilo kao da sam bio teatarski kritiar a onda
iznenada stao pod svjetla pozornice dok moje kolege kritiari bulje
u mene. Ispoetka je to bilo prilino zbunjujue.PARIS REVIEWAli, da
li je pisanje romana promijenilo vae miljenje o tome koliko vi kao
autor moete utjecati na itatelja?ECOJa uvijek polazim od
pretpostavke da je knjiga pametnija od autora. Ona moe rei stvari
kojih pisac nije svjestan.PARIS REVIEWDa li mislite da je va status
pisca bestselera umanjio vau reputaciju ozbiljnog mislioca u
svijetu?ECOOd izdavanja mojih romana dobio sam trideset i dvije
poasne diplome od univerziteta diljem svijeta. Zbog te injenice
zakljuujem da bi odgovor na vae pitanje morao biti ne. U
univerzitetskom okruenju, profesori su bili privueni oscilacijama
izmeu naracije i teorije. esto su nalazili veze izmeu ta dva
aspekta mog rada, ak vie nego to sam ja vjerovao da postoje. Ako
elite pokazat u vam cijeli zid naunih publikacija o meni.Pored
toga, nastavljam da piem teoretske eseje. Nastavljam da ivim kao
profesor koji pie romane vikendom, umjesto da ivim kao pisac koji i
predaje na univerzitetu. ee prisustvujem naunim kolokvijima nego
PEN konferencijama. Ustvari, moglo bi se rei suprotno: moda moj
akademski rad ometa da me se u popularnoj tampi doivljava kao
pisaca.PARIS REVIEWKatolika crkva vas je zaista namuila. Vatikanske
novine su opisaleFukoovo klatnokao puno profanosti, blasfemije,
apsurda i prljavtine, koje okuplja mjeavina arogancije i
cinizma.ECOudno je da sam upravo dobio poasne diplome sa dva
katolika univerziteta, Leuvena i Loyole.PARIS REVIEWVjerujete li u
Boga?ECOZato neko jednoga dana voli jednu osobu a sutra otkrije da
je ljubav nestala? Osjeaji, teko nama, nestaju bez opravdanja, i
esto i bez traga.PARIS REVIEWAko ne vjerujete u Boga, zato ste onda
toliko pisali o religiji?ECOJer vjerujem u religiju. Ljudska bia su
religiozne ivotinje, a tako karakteristina osobina ljudskog
ponaanja ne moe biti ignorisana ili odbaena.PARIS REVIEWDodatno
teoretiaru i romanopiscu postoji i trea persona koja se unutar vas
bori za poziciju prevodilac. Vi ste nairoko prevoen prevodilac koji
je nadugo pisao o slatkim mukama prevoenja.ECOUreivao sam bezbrojne
prijevode, a i sam preveo dva rada, i moji su romani prevedeni na
desetine jezika. Shvatio sam da je svaki prijevod stvar pregovora.
Ako mi neto prodate i ja to kupim, mi pregovaramo vi ete neto
izgubiti, ja u neto izgubiti, ali na kraju emo obojica biti vie ili
manje zadovoljni. U prijevodima, stil nije toliko leksiki, to se
moe lako prevesti na web stranici Altavista, nego je to pitanje
ritma. Istraivai su radili testove o frekventnosti rijei u
ManzonijevimZarunicima, remek-djelu talijanske knjievnosti iz
devetnaestog vijeka. Manzoni je imao apsolutno siromaan vokabular,
bez inovativnih metafora, i zastraujue je mnogo koristio pridjeve.
Ali njegov stil je izvanredan, ist i jednostavan. Da biste ga
preveli trebate, kao i u svim velikim prijevodima, da izvuete duh
njegovog svijeta, njegov dah, njegov precizni tempo.PARIS
REVIEWKoliko ste ukljueni u prijevode vaih radova?ECOitam prijevode
na svim jezicima koje mogu pratiti. Obino sam zadovoljan jer
prevoditelj i ja radimo zajedno, i imao sam sreu da cijeli ivot
imam iste prevodioce. Sada saraujemo sa nekom vrstom meusobnog
razumijevanja. Isto ponekad radim i sa prevodiocima koji prevode na
jezike koje ne znam kao to je japanski, ruski i maarski jer su oni
toliko inteligentni da su u stanju da objasne ta je stvarni problem
na njihovom jeziku, tako da moemo o njemu razgovarati i rijeiti
ga.PARIS REVIEWDa li dobar prevoditelj ikada ponudi prijedlog koji
otvara mogunosti koje niste vidjeli u originalnom tekstu?ECODa,
deava se. Ponovo, tekst je pametniji od njegovog autora. Ponekad
tekst moe sugerisati ideje koje autor nije imao u vidu.
Prevoditelj, stavljajui tekst u drugi jezik, otkriva te nove ideje
i ukazuje vam na njih.PARIS REVIEWDa li imate vremena da itate
romane vaih savremenika?ECONe toliko. Poto sam postao romanopisac
otkrio sam da sam pristrasan. Mislim da je novi roman ili gori od
mog, pa mi se ne svia, ili sumnjam da je bolji od mog pa mi se zato
ne svia.PARIS REVIEWta mislite o stanju talijanske knjievnosti
danas? Da li ima velikih pisaca u Italiji za koje tek treba da
ujemo u Americi?ECONe znam da li ima velikih pisaca, ali imamo sve
bolje autore srednjeg nivoa. Snaga amerike knjievnosti, vidite,
nije samo u tome to imate Faulknera ili Hemingwaya ili Bellowa,
nego i zato to imate cijelu armiju pisaca srednjeg nivoa koji
proizvode pristojnu komercijalnu literaturu. Ta literatura
zahtijeva vladanje umijeem, posebno u plodnom polju detektivskog
romana, koji je za mene barometar knjievne produkcije svake zemlje.
Armija prosjenih pisaca takoer znai da Amerika moe proizvoditi
dovoljno materijala da zadovolji potrebe amerikog itatelja. Zato
oni malo prevode. U Italiji je ta vrsta knjievnosti bila dugo
odsutna, ali sada konano postoji grupa mladih pisaca koji proizvode
takve knjige. Nisam intelektualni snob, ne mislim da jesam, i uviam
da je ova vrsta knjievnosti dio knjievne kulture jedne zemlje.PARIS
REVIEWAli zato ne ujemo o talijanskim piscima? Vi ste trenutno
vjerovatno jedini talijanski pisac kojeg se ita internacionalno,
barem na velikoj skali.ECOPrijevod je problem. U Italiji, vie od
dvadeset procenata knjiga na tritu su prijevodi. U Americi je to
dva procenta.PARIS REVIEWNabokov je jednom rekao: Knjievnost
dijelim u dvije kategorije, knjige koje bih elio da sam napisao i
knjige koje sam napisao.ECOPa, u redu, u prvu kategoriju bih stavio
knjige od Kurta Vonneguta, Dona DeLilloa, Philipa Rotha i Paula
Austera. Generalno, ipak, mnogo vie volim savremene Amerikance od
Francuza, iako je moja kultura u osnovi, iz geografskih razloga,
francuska. Roen sam blizu granice, i francuski je prvi jezik koji
sam uio. Moda ak francusku knjievnost poznajem bolje od
talijanske.PARIS REVIEWA ako biste morali navesti one koji su
uticali na vas?ECOObino, da bih intervju odrao mirnim, kaem Joyce i
Borges, mada to nije sasvim istina. Skoro svako je uticao na mene.
Joyce i Borges svakako, ali isto i Aristotel, Toma Akvinski, John
Locke svi po redu.PARIS REVIEWVaa biblioteka ovdje u Milanu je
legenda sama po sebi. Kakve knjige volite sakupljati?ECOPosjedujem
ukupno oko pedeset hiljada knjiga. Ali kao kolekcionar rijetkih
knjiga fasciniran sam ljudskom sklonou zastranjujuim mislima. Tako
da sakupljam knjige o temama u koje ne vjerujem, kao kabala,
alhemija, magija, izmiljeni jezici. Knjige koje lau, iako
neduhovito. Imam Ptolomeja, ali nemam Galilea jer je Galileo
govorio istinu. Draa mi je nauka ludaka.PARIS REVIEWSa toliko
knjiga, kada priete polici, kako odluite koju ete uzeti i
itati?ECONe idem do police da bih uzeo knjigu da itam. Idem do
police da uzmem knjigu za koju znam da mi u tom trenutku treba. To
je sasvim drugaije. Na primjer, ako me pitate o savremenim autorima
pogledat u u moju kolekciju Rotha ili DeLilloa da se sjetim ta sam
tano volio. Ja sam naunik. Na neki nain trebao bih rei da nikada ne
pravim slobodan izbor. Pratim potrebe posla koji radim u datom
trenutku.PARIS REVIEWDa li poklanjate neke od tih knjiga?ECOSvaki
dan dobivam nevjerovatne koliine knjiga romane, nove edicije knjiga
koje ve posjedujem tako da svake sedmice napunim nekoliko kutija i
poaljem ih na univerzitet, gdje ima jedan stol sa natpisom koji
kae: uzmi knjigu i bjei.PARIS REVIEWVi ste jedan od najslavnijih
javnih intelektualaca na svijetu. Kako definiete termin
intelektualac? Da li on jo uvijek ima odreeno znaenje?ECOAko pod
intelektualac mislite na nekoga ko u radu koristi samo glavu ali ne
i ruke, onda je bankarski inovnik intelektualac a Michelangelo
nije. Danas, sa kompjuterima, svako je intelektualac. Tako da ne
mislim da to ima ikakve povezanosti sa neijom profesijom ili
socijalnom klasom. Po meni, intelektualac je svako ko kreativno
stvara novo znanje. Seljak koji shvaa da nova vrsta izdanka moe
proizvesti novu vrstu jabuka je u tom trenutku proizveo
intelektualnu aktivnost. Dok profesora filozofije koji cijeli ivot
ponavlja istu lekciju o Heideggeru to ne ini intelektualcem.
Kritika kreativnost kritikovanje onoga to radimo ili iznalaenje
boljih putova da se to uradi je jedina istinska oznaka
intelektualne funkcije.PARIS REVIEWDa li su intelektualci danas jo
uvijek priklonjeni ideji politike dunosti, kao to su to bili u
vrijeme Sartrea i Foucaulta?ECONe vjerujem da, da bi bio politiki
predan, intelektualac mora djelovati kao lan partije ili, jo gore,
pisati ekskluzivno o savremenim socijalnim problemima.
Intelektualci trebaju biti politiki angairati koliko i bilo koji
drugi graanin. Najvie to intelektualac moe uraditi je iskoristiti
svoju reputaciju da podri neki cilj. Ako, na primjer, postoji
manifest o ekolokim pitanjima moj potpis moe pomoi, pa u
iskoristiti moju reputaciju za taj sluaj opeg angamana. Problem lei
u tome to je intelektualac zaista koristan samo po pitanju
budunosti, ne sadanjosti. Ako ste u pozoritu i izbije poar, pjesnik
se ne smije popeti na stolicu i recitovati pjesmu. On mora pozvati
vatrogasce kao i svi drugi. Funkcija intelektualca je da unaprijed
kae: Obratite panju na to pozorite jer je staro i opasno! Tako da
njegova rije moe imati proroku funkciju upozorenja. Funkcija
intelektualca je da kae: Mi trebamo to uraditi, a ne: Mi moramo to
uraditi sada! to je posao politiara. Da se utopija Thomasa Mana
ikada ostvarila, nemam sumnje da bi to bilo staljinistiko
drutvo.PARIS REVIEWKoje ste koristi u svom ivotu imali od znanja i
kulture?ECONeobrazovana osoba koja umre, recimo u mojim godinama,
je proivjela jedan ivot, dok sam ja proivio ivote Napoleona,
Cezara, DArtagnana. Zato uvijek podstiem mlade ljude da itaju
knjige, jer je to idealan nain da razviju odlino pamenje i
prodrljive mnogostruke linosti. I onda ste na kraju vaeg ivota
proivjeli bezbrojne ivote, to je nevjerovatna privilegija.PARIS
REVIEWAli ogromno pamenje isto moe biti i ogroman teret. Kao
sjeanje Funesa, jednog od Borgesovih omiljenih likova, u priiFunes
ili Pamenje.ECOSvia mi se ideja tvrdoglave neradoznalosti. Da bi se
tvrdoglava neradoznalost njegovala, morate se limitirati na odreena
polja znanja. Ne moete biti potpuno pohlepni. Morate se obavezati
da neete sve nauiti. Inae neete nita nauiti. U tom smislu kultura
je znati kako zaboraviti. U suprotnom zaista se postaje kao Funes,
koji se sjea svakog lista na drvetu koje je vidio prije trideset
godina. Diskriminiranje onoga to elimo nauiti i zapamtiti je nuno
sa spoznajne take gledita.PARIS REVIEWAli zar sama kultura, u irem
smislu, nije sama po sebi taj filter?ECOJeste, naa privatna kultura
je sekundarna operacija, da tako kaem, jer u opem smislu kultura ve
diskriminira. Na neki nain, kultura je mehanizam kojim nam
zajednica predlae ta treba biti upameno i ta treba biti
zaboravljeno. Kultura je odluila, na primjer pogledajte u bilo koju
enciklopediju da je ono to se desilo Calpurniji nakon smrti njenog
mua, Julija Cezara, irelevantno. Najvjerovatnije da joj se nije
desilo nita interesantno. Dok je Clara Schumann postala vanija
nakon Schumannove smrti. Govorkalo se da je ljubavnica Brahmsa, a i
sama je postala poznata pijanistkinja. I sve ovo ostaje istinito do
trenutka kada neki historiar pronae neki nepoznati dokument koji e
pokazati da je neto to smo zanemarili ustvari bilo relevantno.Da
kultura ne filtrira, bilo bi besmisleno besmisleno kao bezoblini,
bezgranini Internet sam po sebi. A da svi posjedujemo bezgranino
znanje weba, bili bismo idioti! Kultura je instrument pravljenja
sistema hijerarhije intelektualnog rada. Za vas i za mene je
dovoljno znati da je Einstein razvio teoriju relativiteta. Ali
apsolutno razumijevanje teorije mi ostavljamo strunjacima. Stvarni
problem lei u tome to ima previe onih kojima je dano pravo da
postanu strunjaci.PARIS REVIEWta mislite o onima koji proglaavaju
smrt romana, smrt knjige, smrt itanja?ECOVjerovati u kraj neega je
tipian kulturoloki stav. Od Grka i Latina ustrajavamo u vjerovanju
da su nai preci bili bolji od nas. Uvijek me zabavlja i interesuje
ova vrsta sporta, koju masovni mediji praktikuju sa sve veom
estinom. Svake se sezone pojavi lanak o kraju romana, kraju
knjievnosti, kraju pismenosti u Americi. Ljudi vie ne itaju!
Tinejderi samo igraju video igre! injenica je da po cijelom svijetu
postoje hiljade prodavnica punih knjiga i mladih ljudi. Nikada u
historiji ovjeanstva nije bilo toliko knjiga, toliko mjesta gdje se
knjige prodaju, toliko mladih ljudi koji posjeuju ta mjesta i
kupuju knjige.PARIS REVIEWta biste vi rekli tim
zastraivaima?ECOKultura se kontinuirano adaptira na nove situacije.
Vjerovatno e se stvoriti nova kultura, ali e kulture biti. Nakon
pada Rimskog carstva dola su stoljea dubokih promjena lingvistikih,
politikih, religioznih, kulturnih. Takve promjene se sada deavaju
deset puta bre. Ali uzbudljive nove forme e nastaviti da izranjaju
i knjievnost e preivjeti.PARIS REVIEWU prolosti ste rekli da biste
vie voljeli da budete zapameni kao akademik nego romanopisac. Da li
zaista to mislite?ECONe sjeam se da sam to rekao jer to je vrsta
osjeanja koje se mijenja u odnosu na kontekst u kojem mi je pitanje
postavljeno. Ali u ovom trenutku iskustvo mi govori da rad
akademika preivljava jako teko jer se teorije mijenjaju. Aristotel
preivljava, ali bezbrojni tekstovi akademika od prije samo jednog
stoljea se vie ne objavljuju. Dok se mnogi romani stalno ponovo
objavljuju. Tako da su, tehniki govorei, vee anse za preivjeti kao
pisac nego akademik, i ja uzimam ove dokaze neovisno od mojih
vlastitih elja.PARIS REVIEWKoliko vam je vano da va rad opstane? Da
li esto razmiljate o svojoj ostavtini?ECONe vjerujem da ovjek pie
za sebe. Mislim da je pisanje in ljubavi piete da biste nekome neto
dali. Da neto komunicirate. Da drugi ljudi podijele vau emociju.
Problem koliko e vas va rad nadivjeti je fundamentalni problem za
svakog pisca, ne samo romanopisca ili pjesnika. Istina je da
filozof pie svoje knjige da bi uvjerio mnoge ljude u svoje teorije,
i on se nada da e u naredne tri hiljade godina ljudi i dalje itati
tu knjigu. To je isto kao to se nadate da e vas vaa djeca
nadivjeti, i ako imate unue da e ono nadivjeti vau djecu. ovjek udi
osjeaju kontinuiteta. Kada pisac kae: nisam zainteresovan za
sudbinu moje knjige, on je jednostavno laov. On to govori da bi
ugodio onome koji ga intervjuie.PARIS REVIEWDa li u ovom trenutku
svog ivota imate ikakvih aljenja?ECOZa svim alim, jer sam poinio
mnogo, mnogo greaka u svim sferama ivota. Ali da moram ponovo,
iskreno mislim da bih napravio iste greke. Ozbiljan sam. Proveo sam
ivot preispitujui moje ponaanje i moje ideje i kritikujui sam sebe.
Tako sam strog da vam nikada ne bih rekao koja je moja najgora
samokritika, ni za milion dolara.PARIS REVIEWDa li postoji knjiga
koju nikada niste napisali ali eznete da jeste?ECODa, samo jedna.
Do pedesete godine i kroz cijelu moju mladost, sanjao sam da u
napisati knjigu o teoriji komedije. Zato? Zato to je svaka knjiga
na tu temu bila neuspjena, barem one koje sam ja itao. Svaki
teoretiar komedije, od Freuda do Bergsona, objanjava neke aspekte
fenomena ali ne sve. Taj fenomen je tako kompleksan da nijedna
teorija nije, ili nije do sada, bila u stanju da ga u potpunosti
objasni. Zato sam mislio da bih elio napisati pravu teoriju
komedije. Ali onda se taj zadatak pokazao oajno teak. Da sam znao
zato je toliko teak imao bih odgovor i bio bih u stanju napisati
knjigu.PARIS REVIEWAli napisali ste knjige o ljepoti i, nedavno, o
runoi. Zar i ti pojmovi nisu jednako neuhvatljivi?ECOU poreenju sa
ljepotom i runoom komedija je zastraujua. Ali, vidite, ja ne
govorim o smijehu. Ne, postoji jedna tajanstvena sentimentalnost
kominog, koja je toliko kompleksna da ja to ne mogu objasniti. I to
je, avaj, razlog zbog kojeg nisam napisao tu knjigu.PARIS REVIEWDa
li je komedija specifino ljudska invencija, kao to ste rekli za
laganje?ECODa, poto se ini da je ivotinjama humor uskraen. Znamo da
one imaju osjeaj za igru, osjeaju aljenje, tune su, pate. Imamo
dokaz da su sretne, kada se igraju sa nama, ali nema tog osjeaja za
komediju. To je tipino ljudsko iskustvo, koje se sastoji od ne, ne
znam tano rei.PARIS REVIEWZato ne?ECOOK, u redu. Sumnjam da je to
povezano sa injenicom da smo mi jedine ivotinje koje znaju da
moraju umrijeti. Druge ivotinje to ne znaju. One to shvate
odjednom, u trenutku kada umiru. Nisu sposobne da artikuliraju nita
slino izjavi: Svi ljudi su smrtni. Mi smo to u stanju i to je
vjerovatno razlog zbog kojeg postoje religije, rituali i ta god ve
tu ima. Mislim da je komedija najistija ljudska reakcija na strah
od smrti. Ako me pitate vie, ne znam vam rei. Ali moda u stvoriti
praznu tajnu sada i natjerati ljude da misle da radim na teoriji
komedije, pa e kada umrem potroiti puno vremena traei moju tajnu
knjigu.Istina je da je ono to se zaista desilo sa mojom eljom da
napiem knjigu o komediji to da sam umjesto nje napisaoIme rue. To
je jedan od onih sluajeva u kojima, kada niste u stanju da
napravite teorije, ispriate priu. I vjerujem da sam uIme rueu
narativnoj formi ispisao odreenu teoriju kominog. Kominog kao
kritikog naina u podsijecanju fanatizma. Dijaboline nijanse sumnje
iza svake proklamacije istine.(Ljeto 2008.)