-
UDK 911.3.62 (497.15) »Sarajevo—Zenica« = 862
Miloš Bjelovlt ič*
SARAJEVSKO-ZENIČKA INDUSTRIJSKA REGIJA U SOCIJALISTIČKOJ
INDUSTRIJALIZACIJI
Sarajevsko-zenička industr i jska regija zahvata največi dio
Srednje Bosne, od Sarajeva na jugoistoku do Zenice i Travnika na
sjeverozapadu. N|eno jezgro je Sarajevsko-zenička kotl ina, obod
visoke planine, a hidrografska kičma rijeka Bos-na. Dužina regije
iznosi do 90 km, širina do 50 km, dok je površina (u okviru 13
opštlna) 4.405 km2.
Sarajevsko-zenička kotl ina ima ne samo centralni nego i najbolj
i geografski položaj u Bosni i Hercegovini. Njom vodi glavni put na
sjever i jug. te pr i tokoma Lašve na sjeverozapad i Mi l jacke na
jugoistok. Zbog toga je ova kotl ina bila jez-gro srednjevjekovne
bosanske države. U industr i jskoj etapi razvoja društva, pro-stor
regije dolazi do osobitog izražajo. U Sarajevsko-zeničkoj kotl ini
nalaze se velike rezerve mrkog uglja od 420 mil iona tona, odnosno
2 9 % rezervi Bosne i Her-cegovine ili 2 5 % rezervi Jugoslavije. U
regiji, rezerve uglja su ovako rasporede-ne: Bila — 1 2 % , Zenica
— 3 5 % , Kakanj — 3 7 % i Breza 16%. U vareškom |3odručju rezerve
željezne rude prelaze 300 mil iona tona. iako su neujednačenog
sastava i kvaliteta. Rezerve magnezita, olova, cinka, bakra,
barita, vatrostalne gline, laporca, krečnjaka i kvarcnog pijeska od
industr i jskog su interesa. I po-red znatne sječe, šume u regiji,
naročito na planinskim di jelovima su od večeg značaja (Travnik,
Vitez, Busovača, ll i jaš i Hadžiči).
Industrial izaci ja regije počinje austrougarskom okupaci jom
(1878.) pojavom snažne kapital ist ičke države i koloni jalnim
metodama. Uskotračna željeznica do-linom Bosne izgradena je za
svega 4 godine (1879-1882. g.), dok su pruge doli -nom Lašve I
Zujevine kao i lokalne industr i jske pruge: Semizovac i
Podlugovi-Va-reš, izgradene do kraja XIX vijeka Željeznička mreža
postala je kičma Sarajev-sko-zeničke industr i jske regije u
stvaranju.
Sarajevsko-zenička industr i jska regija, tokom prve industrial
izaci je, do kraja XIX vijeka poprima takvu strukturu, koja je
očuvana do naših dana. To je rudar-stvo uglja i željezne rude I na
njima Izgradeni preradivački kapacitet i . Rudnici uglja su
izgradeni u Zenici, Kaknju i Brezi. Rudnik željezne rude pored
Vareša, te željezare u Varešu i Zenici. Pilane su izgradene na
najpovol jni j im geografskim lokaci jama: llijaš, Vitez i Turbe.
Glavni grad pokraj ine — Sarajevo, pored fabr ike duvana i tkaonice
či l ima dobilo je niz sitni j ih industr i jskih objekata
preradivačke industri je. Travnik je dobio pored fabr ike duvana i
tvornicu šibica. Pažnje vri-jedni industr i jsko-zanatski objekt i
su bili željezničke ložionice u Sarajevu, Tarči-nu, Zenici i
Travniku.
* Dr., univ. prof., Geografski institut PMF, Vojvode Putniko 43.
Sarajevo, glej izvleček na koncu zbornika.
-
Pored starih, kasabskih naselia i šehera Sarajeva i Travnika,
razvijaju se skromnija, rudnička naselja — kolonije (rudarske,
željezarske ili željezničke). Stranci su bili stručnjaci i
upravljačl ne samo u privredi nego i u društvu. Izgra-dena su nova
radnička naselja: Podlugovi i Kakanj i u manjoj mjeri Vitez i
llljaš
U kratkom vremenskom periodu austrougarske vladavine, kao
posljedica ja-ke industrializacije, gradska naselja regije porasla
su za 2-4 puta, poslije stag-nacije u dva prethodna vijeka.
U periodu izmedu dva rata, pred II. svjetskl rat počela je
izgradnja nove že-Ijezare u Zenici i specijalne industrije u
llljašu i Vogošči. Željezara Zenica sa svo-jih 4.000 radnika davala
je 80.000 t čelika ili 1/3 državne proizvodnje. Rudnici ug-!ja u
regiji su davali 0,8 mil. t Ili 1/5 državne proizvodnje. U tom
periodu gravi-tacija radne snage putem radničkih vozova na
relacijama: Sarajevo-Kakanj i Ze-nica-Kakanj prevladala je vjekovnu
gravitaciju, sedmičnog, pazarskog tipa.
Pobjeda NOB bila je jedan od preduslova socijalističke
industrializacije u na-šoj zemlji, pa i u Sarajevsko-zeničkoj
regiji. Bitna predpostavka socijalističke in-dustrializacije Bosne
i Hercegovine bilo je njeno povezivanje prugama normal-nog
kolosjeka u jugoslovensku željeznlčku mrežu. Glavna željeznička
pruga Bosne i Hercegovine, dolinom Bosne, omladinska pruga
izgradena 1947 g. dala je materi-jalnu bazu za drugu,
socijalističku industrializaciju. Prvi petogodlšnji plan (1947 —
1951.) predvidao je izgradnju niza novih krupnih objekata pored več
postoječih rudnika, željezara, komunikacija i naselja. Krupne
državne investicije u privredu BiH iznosile su i do 2 0 % ukupnog
iznosa u tom razdoblju. Na desetine hiljada graditelja-omladinaca
nastavilo je da radi na industrializaciji u regiji. Proces
in-dustrializacije u regiji se pojačao poslije 1948. g. kad počinje
gradnja specijalne industrije (mašinska i hemijska) u poznatim
objektima: FAMOS u Hrasnici, PRE-TIŠ u Vogošči, željezara u
llijašu, hemijska industrija pored Viteza, BORAC u Trav-niku i
BRATSTVO pored Novog Travnika, koje je jedno od rijetkih novih
gradskih naselja u našoj zemlji. Pored postoječe željezare u Zenici
naporima cijele zajed-nice gradi se nova želejzara za potrebe
cijele zemlje.
Oko 1955. g. privredivanje prelazi u drugu, decentralizovanu
fazu radničkog samoupravljanja i komunalnog upravnog sistema U
njemu se sistem investicija kao i akumulacija prenosi na lokalne
izvore. Investicije se naglo smanjuju (na 10-13% državnih) a tirne
i intenzitet industrializacije. Novi objekti počinju prvu finalnu
proizvodnju, počinje prelaz sa ekstenzivnog na intenzivno
privredivanje. Stepen industrializacije regije pokušačemo sagledati
iz broja zaposlenih u indu-strij i i rudarstvu.
Tabela 1. Broj zaposlenih u društvenom sektoru regije
(1955).
Srez Ukupan broj zaposlenih Industrija i rudarstvo
Sarajevo 95.014 30.465 32.1 %
Zenica 51.766 29.112 56.2%
U k u p n o 146.780 59.577 40.6 %
Sarajevo radilo samo 32 % svih zaposlenih u industriji i
rudarstvu, što je poslje-dica veče uloge tercijarnih djelatnosti u
glavnom gradu republike — Sarajevu.
Kao što se iz tabele može vidjeti, u industriji i rudarstvu
regije radilo je 1955. g. gotovo 60 000 lica ili 40.6% ukupnog
broja zaposlenih u društvenom sektoru. Postojala je bitna razlika u
dijelu zaposlenih u području Zenice i Sarajeva. U sre-zu Zenica 5 6
% svih zaposlenih radilo je u industriji i rudarstvu, dok je u
srezu
-
Ukupan broj zaposlenih 1977 bio je 242.397, od toga u industrij
i i rudarstvu 87.054 ili 35,9 % .
Poredivanje podataka iz 1955. i 1977. g. ukazuje na proces
relativnog opada-nja broja zaposlenih u industrij i i rudarstvu sa
40.6% na 35.9%, iako je broj za-poslenih porastao za 45%. To je
posljedica bržeg razvoja tercijarnih djelatnosti 1 višeg stupnja
tehničke opremljenosti industrije, koja je prešla sa ekstenzivnog
zapošljavanja radne snage na intenzivni način.
Največa gustoča industrije je u sjevernom, travničko-zeničkom
području (pre-ko 2,2 puta viša od republičkog prosjeka), slijedi
sarajevsko područje (sa preko 2 puta višom gustočom), dok
Visočko-vareško područje ima najmanju gustoču industrije (preko 1,5
republičkog prosjeka). Promatrano po opštinama, najmanji je udio
zaposlenih u industrij i i rudarstvu u nekim opštinama grada
Sarajeva (Cen-tar — 12%), a zatim Kiseljaku (31%), Hadžičima (32%)
na jednoj strani, dok je največi udio zaposlenih u opštinama: Novi
Travnik (62%), Kreševo (63%), Bre-za (64%), Vitez (70%), a najviše
u opštini Vogošča (77%), na drugoj strani. Do-bar pokazatelj
industrializacije je i udio poljoprivrednog stanovništva u svem
sta-novništvu (1971. g.), koji je bio najniži u Sarajevu (2,5%),
Brezi (4%) i Zenici (7%), a najvišu u Travniku (28,7% i Kiseljaku
(32%).
Sarajevsko-zenička industrijska regija učestvuje sa 3 7 % u
narodnom dohot-ku od industrije republike, što je gotovo dva put
više od udjela u broju stanov-ništva.
Kao posljedica snažne industrializacije i reljefnih odnosa u
regiji došlo je do vrlo velikih zagadenja zraka (Zenica, llijaš i
Sarajevo) kao i vode na rijekama Bosni i Stavniji. U toku su
značajni napori društva da se smanji zagadivanje zra-ka i vode.
Tokom tri decenije socijalističke industrijalizacije
sarajevsko-zeničke industrij-ske regije, sa njena dva najjača,
periferna industrijska središta-Sarajevom i Zeni-com, došlo je do
krupnih izgleda i funkcija industrijskog pejsaža. To se prije
sve-ga ogleda u širenju industrijskih objekata, a zatim
komunikacija i naselja. Tak-vlm objektima je gotovo u potpunosti
prekriveno dno Sarajevskog polja, največi dijelovi Visočkog,
Kakanjskog i Zeničkog polja, dok je nešto povoljnije stanje u
dolini Lašve i na zapadnom rubu regije (Kiseljak-Busovača). To
znači da je osta-lo malo povoljnog prostora kako za fizičko širenje
industrijskih tako i ostalih ob-jekata. Zato bi se moralo u
prostornim planovima više povesti računa o budučem razvoja
industrije, naselja i komunikacija u regiji, no što smo ranije
učinili .
Promatrano po granama industrije, rudarstvo i črna metalurgija
polagano ustupaju mjesto mašinogradnji i drugim industrijama sa
višim fazama prerade fina-lizacije proizvodnje. Ipak, klasična
industrijska regija, kao što je to Sarajevsko-zenička i dalje če
zadržati svoju fizionomiju i vodeče mjesto u industriji i pri-vredi
Bosne i Hercegovine.
LITERATURA I IZVORI
1. č l č l č S. Energetski potencijal i . Sarajevo, 1979. 2.
Bjelovlt ič M. Razvoj privrede BiH. Geografski pregled XXII.
Sarajevo 1978. 3. Bjelovitlč M. Promjene u prostornom rasporedu
stanovništva srednjebosanske regije. Geografski
pregled XIV—XV. Sarajevo 1973. 4. Papič K. Analiza prostornog
razmještaja industrije SR BiH. Ekonomski fakultet. Sarajevo 1974.
5. Statist ički godišnjak FNRJ 1956. Beograd 1956. 6. Statist ički
godišnjak Jugoslavije 1978. Beograd 1978.
-
Miloš Bjelovitič
THE SARAJEVO — ZENICA INDUSTRIAL REGION IN THE SOCIALIST
INDUSTRIALIZATION
The Sarajevo-Zenica industrial region comprimes the major part
of Central Bosnia. It was industrialized at the end of the 19 th
century on the basis of rich natural resources of the region (coai,
iron-ore, timber), which were decisive for the structure of the
industry (mining, black metalurgy). In that period was con-structed
the narrow-guage line, roads, coal mines, ironworks (Vareš,
Zenica), sawmills, tobacco factories and other industrial
plant.
The socialist industrialization (1947-1977.) introduced
qualitative changes in the region (machine and chemical industries,
the normal-guage railway, highway, long distance power lines).
Besides the existing industrial centres (Zenica, Trav-nik, Visoko
and Sarajevo), new ones have been created (Hadžiči, Vogošča, Vitez
and N. Travnik).
As a consequence of rapid industrialization, the number of
population of the region was doubled in the period 1948-1971 as
well as the density of population. 7he greatest density of industry
is situated in the northern and southern parts of the region. The
number of the employees in industry is increasing, but the relative
participation in the total number of the employed is decreasing (41
% in 1955, 3 6 % in 1977.), which is result ng from the growth of
the tertiary sector, particularly in the Capital of the Republic,
Sarajevo. The region takes 9 % of the territory, 1 9 % of the
population and yields about 3 7 % of national income from industry
of the Republic. There are considerable differences in the degree
of the development of the region.
The negative consequences of the industrialization of the region
are most stri-king in the most developed centres, particularly air
pollution in Zenica, llijaš and Sarajevo and water pollution in the
basins of the Bosna and Stavnja rivers. The contemporary industrial
development leads to higher phases of processing and finalization
of production.