-
živo vreloliturgijsko–pastoralni list
Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj
biskupskoj konferenciji • god. XXII. • cijena: 10 kn
2005 UDK 282ISSN 1331-2170
11111200512005111od
16. s
iječn
ja do
12. v
eljač
e 200
5.
Naša tema:Laici u liturgijskoj službi
-
urednikova riječ
Kriza liturgijskih zvanja
naša tema
Dužnosti i službe u euharistijskom slavlju, P. Bašić
Liturgijski čitač u službi’transupstancijacije’ Riječi, I.
Šaško
Služba izvanrednog služitelja pričesti, A. Crnčević
otajstvo i zbilja
Biblijska razmišljanja: I. Raguž, Ž. Tanjić,A. Mateljan, I.
Šaško, B. Radoš
Druga nedjelja kroz godinu
Treća nedjelja kroz godinu
Četvrta nedjelja kroz godinu
Prikazaje Gospodinovo
Peta nedjelja kroz godinu
symbolon
Uvodni obredi euharistijskoga slavlja, Predslavljenički čini, A.
Crnčević
Riječ i Pismo
Psalam 72., L. Marijanović
u duhu i istini
Antifone za pripjevne psalme
trenutak
Pljeskanje u liturgiji?, I. Šaško
živo vreloživo vreživo vreživo vreživo vreživo
vrelololololololoživo vreživo vreživo vreu ovom broju:
2
14
34
3638
B. Dorotić, vitraj u crkvi sv. Josipa,Zagreb-Trešnjevka
Dar služenja
Među tvojim vjernima, Gospodine,različiti su darovia isti Duh,i
različite službe i poslanjai opet isti Duhkoji sve vodi k jednom –
k Tebi,koji posvećuješ i otkupljuješ svijet služenjem našim.
Ti daješ nam Crkvu– kao dar, u kojem primamo Tebei svjetlo Duha
tvog.
Ti zoveš nas da u Crkvi budemo dari služenjem svojimbudemo
svjetlo i znakDuha tvog.
40
1
-
živo vrelo 20051
1
UREDNIKOVAU
REDN
IKOVAriječ
riječU
REDN
IKOVAriječ
URED
NIKO
VAriječ
Kriza liturgijskih zvanja
Suvremeno društvo i svijet, snažno obilježeni razjedinjenošću i
natjecanjem oko prvenstva, potrebni su jasnoga znaka jedinstva. U
tim novim društvenim okolnostima Crkva osluškuje poziv na živo
svjedočenje vlastitoga jedinstva, ali ne samo kao put opstanka u
razjedinjenom i nenaklonom joj svijetu, nego kao znak svijetu.
Svijetu je potrebno svjedočanstvo o još uvijek mogućem
jedinstvu.
Liturgija je, po svom osnovnom značenju, mjesto najjasnijega
očitovanja Crkve i njezina jedinstva. Okupljajući vjernike na
otajstveni susret s Kristom i usadašnjujući njegovo djelo spasenja
u vrijeme u kojem Crkva živi, liturgija »u najvećoj mjeri doprinosi
da vjernici životom izraze i drugima očituju otajstvo Kristo vo i
istinsku narav prave Crkve« (SC 2). Zbog te uzvišene zadaće
kršćanskoga bogoslužja ne smije prestati briga Crkve oko istinske
eklezijalne naravi samoga bogoslužja. Zajednujući s Kristom, Crkva
se u bogoslužju osjeća jednim bićem, Tije-lom Kristovim, u kojem
svi udovi žive od iste životne snage i vrše zajedničku službu
posvećenja svijeta. Stoga se aktivno uključenje vjernika laika u to
djelo posvećenja osjeća kao nova potreba trenutka u kojem živimo, i
to ne samo kroz su-djelovanje u bogoslužju zajednice nego i kroz
djelovanje u pojedinim liturgijskim službama.
Naviknuti smo u Crkvi govoriti o krizi zvanja, misleći pri tom
gotovo isključivo na potrebu većega broja svećenika, redovnika i
redovnica. Spoznamo li, međutim, da je Liturgija Crkve djelo po
kojem se danas izvršuje Kristovo posvećenja i otkup-ljenja svijeta
(SC 6), priznat ćemo i drukčiju krizu zvanja, onih liturgijskih.
Uspos-tava različitih liturgijskih službi, osobito onih koje po
naravi pripadaju vjernicima laicima, a potom i onih koje se laicima
mogu povjeriti, te odgoj vjernika za takve službe u zajednici,
prepoznaje se kao živa potreba i kao trenutna zadaća liturgij -ske
obnove kod nas. Činjenica da naša crkvena praksa gotovo ne poznaje
službe uspostavljenih čitačā i akolitā, kazuje nam da iznimno
veliki trud uložen u obnovu bogoslužja još nije dopro do obnove
bogoslužnih zajednica. Iz tog razloga ovaj broj živoga vrela
posvećujemo temi liturgijskih službi, prije svega onih koje
pripadaju vjernicima laicima.
Ovim brojem, želeći obilježiti i Godinu euharistije, započinjemo
u rubrici S ymbolon niz članaka kojima ćemo – mistagoškim načinom –
predstavljati otajst-venu zbiljnost pojedinih obreda slavlja
euharistije. Zahvaljujući glazbenom uredni-ku našega lista mo.
Ivanu Andriću, pokušat ćemo u svakom broju ponuditi i priloge za
glazbeno oblikovanje nedjeljnih i blagdanskih slavlja. U svemu tome
očekujemo vaša mišljenja, savjete i prijedloge.
Urednik
-
2
u litu
rgijs
koj s
lužb
iu
liturg
ijsko
j slu
žbi
LAIC
INAŠAtema
Dužnosti i službe u euharistijskom slavljuPetar Bašić
Euharistijsko je slavlje uvijek imalo, a ima i danas, središnje
mjesto u životu Crkve i svakoga vjernika. U Općoj uredbi Rim-skog
misala (OURM) kaže se: »Misno slavlje... središte je svega
kršćanskoga života, kako za opću Crkvu tako i za mjesnu, ali i za
pojedine vjernike« (br. 16).
Euharistija – čin cijeloga Božjeg narodaKonstitucija Drugoga
vatikanskog sabora o li-turgiji (SC) naglašava za sve liturgijske
čine da nisu privatni čini, nego su slavlje Crkve koja je ‘otajstvo
jedinstva’. »Stoga ti čini pripadaju čitavom tijelu Crkve te ga
očituju i na nj se odno-se« (SC 26). Po nauku Sabora cijeli je
narod Božji subjekt liturgijskih slavlja, svi su vjernici pozvani
da djelatno sudjeluju (usp. SC 41), da zajedno sa svećenikom
prinose euharistijsku žrtvu i u njoj sami sebe (usp. SC 48).
Euharistija, prema tome, nije čin svećenika predsjedatelja
kojemu se drugi vjernici pridru-žuju, nego je čin cijeloga Božjeg
naroda. Prem-da je svećenik predsjedatelj kao Kristov znak tu nužan
da okupljeni vjernici u slavlju izvrše svo-je svećeništvo, njegova
prisutnost ne iscrpljuje niti zamjenjuje njihovo djelovanje.
Crkveni dokumenti naglašavaju i hijerar-hijsko uređenje
liturgijskoga slavlja. Opća ured-ba to primjenjuje na euharistiju:
»Misno slav-lje, kao djelo Krista i hijerarhijski uređenoga Božjega
naroda, središte je svega kršćanskoga života« (OURM 16).
Hijerarhijsko je uređenje još jasnije ako slavlju predsjeda biskup:
»U mjesnoj Crkvi, naravno, prvo mjesto – zbog njezina značenja –
treba dati misi kojoj pred-sjeda biskup, okružen svojim
prezbiterijem, đakonima i služiteljima laicima i u kojoj sve-ti puk
Božji sudjeluje na pun i djelatan način« (OURM 112). No kad biskup
i ne predsjeda, on je uključno prisutan. Zajedništvo s njim
osobi-to jasno dolazi do izražaja spominjanjem njego-
va imena. Po zajedništvu s biskupom zajedni-ca koja slavi
uključuje se u zajedništvo s cijelom Crkvom.
Liturgijska zajednica nije dakle skup slu-čajno sabranih
pojedinaca u istom prostoru. Nije ni neka samo sociološka skupina,
a ni samo skup prijatelja, nego skup prijatelja u Isu-su Kristu. Iz
toga proizlaze mnoge posljedice, no spomenimo samo jednu, naoko
nevažnu. Promatramo li polupraznu crkvu, često ćemo zapaziti da se
pojedinci rasporede tako kao da žele biti što je moguće dalje jedni
od drugih. Ne mogu se izbjeći ova i slična pitanja: Kako to da
euharistija, koja je sakrament jedinstva, ne utječe više i na
vidljivo jedinstvo zajednice ko-ja slavi? Kako to da pojedinci i
nakon mnogih zajedničkih euharistijskih slavlja jedni drugima i
dalje ostaju tuđinci?
Jedna zajednica – različite dužnosti i službeOpća uredba opisuje
dužnosti i službe polazeći od liturgijskoga skupa: »Euharistijsko
je slav lje čin Krista i Crkve, to jest svetoga naroda,
okup-ljenoga i uređenoga pod biskupom. Stoga ono pripada čitavomu
tijelu Crkve, njega očituje i zahvaća. Ono se na različit način –
prema različitim redovima, službama i djelatnome sudjelovanju –
tiče i njegovih pojedinih udova. Na taj način kršćanski narod, ‘rod
izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen’, očituje
svoje suvislo i hijerarhijsko uređenje. Stoga svi, bilo zaređeni
služitelji bilo vjernici lai-ci, vršeći svoju službu ili zadaću,
neka vrše samo ono i sve ono što se odnosi na njih« (br. 91).
U Crkvi dakle postoje dva različita sveće-ništva, opće
(vjerničko) i ministerijalno, pa ta-ko i dužnosti i službe u
liturgijskome slav lju. I jedno i drugo dolaze od Krista i zato su
u međusobnom odnosu. Crkvena predaja uči, a to ponavlja i II.
vatikanski sabor, da se ta dva svećeništva razlikuju bitno
(essentia), a ne sa-
-
3
živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi
LAICI
mo stupnjevito (gradu) (LG 10). No to razliko-vanje danas i među
katolicima kadšto nailazi na nerazumijevanje, možda više među
klericima jer oni kao da osjećaju da je biti klerik više nego biti
laik, a onda zbog težnje za ‘jednakošću’ kat-kada uklanjaju znakove
razlikovanja. Međutim ovdje treba napomenuti da sveti red ne
dono-si zaređenomu neko osobno, subjektivno uzvi-šenje nad
nezaređenim, nego znači objektivno određenje nositelja službe prema
Kristu i nje-govoj službi.
Ako se služba tako shvati, nema potrebe da se zaređeni služitelj
iz ‘skromnosti’ odriče znakova razlikovanja od nezaređenoga. Služba
nije dar njemu osobno, nego Crkvi, on je samo minister, služitelj.
Znakove razlikovanja koji su stoljećima nastajali Crkva i dalje
čuva. Tako primjerice ako laik temeljem poslanja preuzme neku
‘đakonsku’ službu, on ne oponaša đakona u svemu, nego zadržava
znakove svoga položaja. Laik npr. ne pozdravlja zajednicu pozdravom
na koji se odgovara »I s duhom tvojim« (‘duh’ se u liturgijskoj
predaji povezuje s ređenjem) ili ne blagoslivlje zajednicu, nego
zaziva blagoslov (»Blagoslovio nas...«, a ne »Blagoslovio vas...«).
Nije tu riječ o skromnosti, nego o istinitosti.
a) Službe zaređenih služiteljaDanas se o službama zaređenih
služitelja
(sve ćenika i đakona) piše relativno mnogo po stručnim
časopisima, osobito o umijeću predsjedanja. U nas su laičke službe
zanemare-ne pa će o njima ovdje biti više govora, a one prve ću
samo kratko spomenuti.
Pojedinci posebno označeni sakramentom reda djeluju u Isusovo
ime. Oni su u liturgij-skome slavlju znak jedinstva okupljene
zajed-nice, koja se pokazuje kao svećenička zajed-nica na djelu. U
nekim slučajevima prisutnost zaređenog služitelja s većom jasnoćom
označava da se radi o zajednici koja uosobljuje Crkvu, a u nekim je
to i nužno, npr. kad se slavi euharis-tija. Služba zaređenih
služitelja u prvom je redu predsjedateljska. Ona pripada biskupu i
prezbi-teru.
Đakoni su najbliža pomoć predsjedatelj-skoj službi. Oni ili
izravno služe slavlju zajedni-ce ili pomažu prezbiteru i biskupu.
Kad nema đakona, njegovu službu preuzima predsjeda-telj ili koji
koncelebrant, a kad nema služiteljâ laikâ, njihovu službu preuzima
đakon. Ako ima više đakona, oni međusobno razdijele đakonske
službe. Glavne su đakonske službe u slavlju: naviještanje
evanđelja, homilija, vođenje sve-opće molitve, dijeljenje pričesti,
osobito iz ka-leža, otpuštanje zajednice i razna upozorenja za
vrijeme slavlja (npr. za znak mira); đakon zatim prati slavitelja
(npr. prilikom kađenja ili pri-manja darova), priprema oltar,
posprema sve-to posuđe i sl.
b) Službe vjernika laika u liturgijiSlužbe koje vjernici laici
obavljaju u liturgiji
mogu biti stalne i privremene. Službe u koje se prima za stalno
sada su služba čitača i akolitat, a biskupske konferencije mogu
ustanoviti i druge stalne službe. Do 1972. te službe, i još neke
koje su ukinute, zvale su se “niži redovi” i primali su ih samo oni
koji su se spremali za “više redove” (đakonat, prezbiterat). Njih i
danas primaju i oni koji se spremaju za svete redove, a mogu ih
primiti i vjernici laici koji ih kane doista i obav-ljati. One su
međutim i u tom slučaju pridržane laicima muškarcima. Apostolsko
pismo Pavla VI. Munera quaedam (1972.) isključenje žena opravdava
»časnom predajom Crkve«. Važnu ulogu u tome odigrala je svakako
činjenica da su žene isključene od svetih redova, a ti nekadašnji
»niži redovi« još uvijek su prijelazna dionica prema »višim redo
vima«.
Sudjelovanje vjernika u bogoslužjuotkriva pravo lice Kristove
Crkve.
-
4
u litu
rgijs
koj s
lužb
iu
liturg
ijsko
j slu
žbi
LAIC
INAŠAtema
Službe koje se primaju obrednim postavljanjem
U neke se službe vjernici laici mogu primati za stalno, i to
posebnim obredom. Što to znači? Time im se službeno povjerava
određena služ-ba, a oni javno prihvaćaju određene odgovor-nosti u
crkvenoj zajednici. Drugim riječima: onaj koji se postavlja u
službu postaje svjesniji svoje odgovornosti pred Bogom i
zajednicom, a zajednica ga priznaje svojim služiteljem i
pred-stavnikom.
Treba već na početku naglasiti da to postav-ljanje u službu nije
nikakvo ređenje. Čitač ili akolit ne postaju ni đakon ni prezbiter.
Da se izbjegne svaka zabuna, zabranjuje se u istome slavlju primati
u službu čitača ili akolita i po-djeljivati sakrament đakonata ili
prezbiterata. Prima njem službe čitača i akolita vjernik laik ne
prima sakrament reda, nego ostaje posve vjernik laik, ono što je
postao po krsnom posvećenju.
Za sada je, čini se, malo zanimanja za posta-vljanje u te
službe. Možda postoji neka podsv-jesna odbojnost ili strah od
institucionaliziran-ja darova u zajednici. Istina je da je važnije
da netko bude npr. dobar čitač negoli da bude sa-mo postavljen za
tu službu. Ipak nije svejedno hoće li njegova služba biti i
službeno prizna-ta u zajednici. Nije tu samo posrijedi potreb-na
tehnička pripremljenost za pojedinu službu, nego i odgovorno
pripadništvo Crkvi.
Služba čitača. Na prvi pogled nešto je u današnjem načinu
shvaćanja neobično: služba predsjedatelja, osobito u euharistiji,
veoma se cijeni, i to opravdano, dok se do službe služitelja po
kojem se Bog u svojoj riječi uprisutnjuje u slavljeničkoj zajednici
gotovo nimalo ne drži. Toj službi treba vratiti barem dio izvornog
značenja. O službi čitača objavljuje se poseban članak u ovom broju
Živog vrela.
Služba akolita. »Akolit se postavlja za služ-bu oltaru te za
pomoć svećeniku i đakonu. Nje-gova je poglavita zadaća da
pripravlja oltar i sveto posuđe i, ako je potrebno, da vjernicima
dijeli euharistiju, čiji je izvanredni služitelj« (OURM 98).
U obredu postavljanja akolita nakon čitanja kandidati se
pozivaju poimence. Svaki odgovo-ri »Evo me« i pristupi k biskupu.
Biskup zatim drži homiliju, a za završetak mu je predložen tekst
koji tumači značenje ove službe: »Predragi sinovi, izabrani ste za
službu akolita, te ćete na poseban način imati udjela u službi
Crkve, kojoj je euharistija vrhunac i izvor života, budući da se po
njoj Božji narod izgrađuje i raste. Vama se naime povjerava da
budete pomoćnici prezbite-rima i đakonima i izvršujete njihova
djela, te da kao izvanredni služitelji dijelite vjernicima i
bo-lesnicima sv etu pričest. Kad ste na pose-ban način određeni za
tu službu, brinite se da obilatije živite od Gospodnje žrtve i da
joj se savršenije suobličujete... Ljubite iskrenom lju-bavlju
Kristovo mistično tijelo, tj. narod Božji, a naročito slabe i
bolesne, te se suobličujte Gos-podnjoj zapovijedi, što ju je dao
svojim Aposto-lima na posljednjoj večeri: ‘Ljubite jedan drugo-ga
kao što sam ja vas ljubio’.«
Slijedi poziv na molitvu, kratka molitva u šutnji te biskupova
zaključna molitva, u kojoj
Crkva, zajednica vjernika ujedinjenih u Kristovu Duhu, subjekt
je bogoslužja. (S. Köder)
-
5
živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi
LAICI
se između ostalog traži: »Preblagi Bože, ...blago-slovi ovu našu
braću, izabranu za službu akolita. Daj da budu postojani kod svetih
oltara, da vjer-no dijele svojoj braći kruh života te neprestano
rastu u vjeri i ljubavi na izgradnju tvoje Crkve.”
Pojedini kandidati pristupaju k biskupu, a on im predaje
posudicu s kruhom ili vinom za posvećenje i govori: »Primi posudicu
s kruhom (ili s vinom) za slavljenje euharistije. Budi takav da
možeš dostojno služiti stolu Gospodnjem i stolu Crkve.«
Povjerene službeOsim dviju službi koje mogu primiti i vjernici
laici i u koje se prima obredom postavljanja (to su službe čitača i
akolita) postoje mnoge druge službe koje vjernici laici obavljaju
prigodice ili privremeno. To su tzv. neustanovljene službe. Među
njima neke su liturgijske, a neke karitati-vne. Ovdje će biti
riječi samo o liturgijskima, i to u okviru euharistijskog
slavlja.
Izvanredni djelitelj pričesti. Potreba izvan-rednog djelitelja
pričesti nastala je kad su se
vjernici u većem broju počeli pričešćivati, i to u misi. O toj
službi objavljuje se poseban članak u ovom broju pa se ovdje nećemo
na njoj zadržavati.
Psalmist. »Služba je psalmista izvoditi psa-lam ili drugu
biblijsku pjesmu između čitanja. Za dobro vršenje njegove službe
potrebno je da pozna umijeće psaliranja te da ima pravilan i
razgovijetan izgovor« (OURM 102).
Pjevanje je naročit i povlašten oblik zajed-ničkog izražavanja.
Kolika se važnost pridaje otpjevnom psalmu vidi se i po tome što za
nj postoji i posebna služba, služba psalmista. No u praksi se ona,
na žalost, rijetko susreće. U ukupnoj pjevačkoj službi psalmu se ne
daje ni približno odgovarajuća važnost. Otpjevni je psalam
najvažnija pjesma u liturgiji riječi i pri-pada njezinu bitnom
ustroju. Pjevanje psalma pogodan je način da se ujedini molitva i
me-ditacija, a također je mogućnost da se težište djelomice prebaci
s uvodnih obreda na liturgiju riječi. Oni prvi su često
prenatrpani, a liturgija riječi često prebrzo i neopaženo
prođe.
Pjevački zbor spomenut je tek u najnovijem izdanju OURM: »Među
vjernicima vlastitu li-turgijsku službu vrši pjevačka škola ili
pjevački zbor, čija je zadaća da pravilno vrše dijelove koji se na
njih odnose, već prema tome kakve je vrste pjevanje, te da promiču
djelatno sudjelo-vanje vjernika u pjevanju« (br. 103).
Članovi pjevačkog zbora članovi su zajedni-ce koja slavi. Zato i
zbog toga nije dobro da bu-du odvojeni od zajednice, kako je to u
nas još uvijek vrlo često slučaj. Predvoditelji pjevanja morali bi
biti na vidljivu mjestu i zato bi najbol-je bilo da zbor bude
negdje gdje se spaja prezbi-terij i lađa crkve.
Ministranti. Predviđa li misal ministrante? Čini se da ih sve
donedavno nije predviđao, osim ako ih je možda trebalo prepoznati u
ovom tekstu: »Ako nedostaje postavljeni akolit, za služenje se pri
oltaru i kao pomoć svećeniku i đakonu mogu odrediti poslužitelji
laici, koji nose križ, svijeće, kadionicu, kruh, vino, vodu, a mogu
biti također opunomoćeni za dijeljenje svete pričesti kao
izvanredni služitelji« (OURM
-
6
u litu
rgijs
koj s
lužb
iu
liturg
ijsko
j slu
žbi
LAIC
INAŠAtema
Većim brojem službi crkvenaće zajednica postati jasniji
znak služenja među ljudimai lakše će odgovoriti zahtjevima
vremena.
100). Ministranti međutim po našim crkvama najčešće ne čine
ništa od toga, ili čak ne znaju ni što je misal, kadionica... Oni
nerijetko služe kao opravdanje za nepostojanje službi koje su
doista potrebne. Običaj da kod oltara služe sa-mo djeca, što je u
nas još uvijek redovit slučaj, može imati i negativne učinke. Može
pogodo-vati stvaranju osjećaja da ta služba nije za zrele ljude,
nego samo za djecu.
Tek Misal u najnovijem izdanju (2002.) govori o službi
posluživanja kod oltara: »Litur-gijske službe koje nisu vlastite
svećeniku ili đakonu..., župnik ili upravitelj crkve... mogu
povjeriti i prikladnim vjernicima laicima. Glede službe
posluživanja svećenika kod oltara neka se obdržavaju one odredbe
koje je pojedini bis-kup dao za svoju biskupiju« (OURM 107).
Opća uredba u br. 105 kaže da liturgijsku službu vrše također:
sakristan, koji pomno priređuje liturgij-ske knjige, ruho i ostalo
što je potrebno za misno slavlje; tumač koji, ako je zgodno,
vjer-nicima daje objašnjenja i na-pomene kako bi bili uvedeni u
slavlje i što bolje ga razumjeli. U uredbi se ističe kako »dolikuje
da napomene tumača budu brižno pripravljene i trijezno odmjerene«
te određuje da tumač »kad vrši svoju službu, stoji na zgodnu mjestu
pred vjernicima, ali ne na ambonu«. Uredba dalje spominje one koji
u crkvi skupljaju darove, one koji u nekim krajevima dočekuju
vjernike na vratima crkve i raspoređuju ih na zgodna mje-sta te
prave red kod procesija. U br. 106 dodaje još jednu službu, službu
obredničara: »Dobro je, naročito u stolnicama i većim crkvama, da
postoji neki mjerodavni služitelj ili obredničar, koji će se
brinuti da se sveti čini prikladno ure-de i da ih sveti služitelji
i vjernici laici vrše lije-po, skladno i pobožno.«
Potreba novoga promišljanjaSve je tu dobro rečeno, no
razmišljanje se može nastaviti. Može se primjerice postaviti pita
nje je li tumač još uvijek potreban i, ako jest, na koga spada ta
služba. Što se tiče potrebe, može
se reći da tumač redovito nije potreban. Bio je potreban kad je
tek uvođen novi obred i živi je-zik u liturgiju, a danas može biti
koristan samo u posebnim slavljima, kao što su npr. ređenja,
posveta crkve, redovničko zavjetovanje, vazme-no bdjenje... A što
se tiče osobe kojoj je naj-primjerenije povjeriti tu službu, treba
polazi-ti od same naravi službe. Mogli bismo reći da mistagoška
upozorenja spadaju na predsjeda-telja, upozorenja uključena u obred
na đakona (Prignimo koljena, Pružite mir jedni drugima, Idite u
miru...), a tumačenja bolje pristaju među laičke službe.
Za razliku o tumača služba prijama postaje sve potrebnija. U
starini se govori o đakonima koji obavljaju službu prijama. Oni
stoje na ula-zu prostorije gdje se okuplja molitvena zajedni-ca i
brinu se da na skup uđu samo ‘vjernici’ te da
svatko zauzme svoje mjesto (ta-da su se vjernici raspoređivali
po skupinama: žene, muškarci, djeca...). Osobito paze ima li ko-ji
stranac te mu pomažu naći mjesto.
Naši današnji običaji znatno su drukčiji, no i mi se moramo
pitati jesu li naši nedjeljni skupovi prepoznatljivi kao zajednice
Kristovih vjernika. Na njima se nitko ne bi smio osjetiti strancem;
svakomu bi, osobito starijima i pro-laznicima, trebalo iskazati
pažnju. No kako to učiniti? Teško bi bilo naći neke općevažeće
pre-poruke. Svaka bi zajednica morala tražiti vlasti-te načine. Oni
koji se okupljaju na liturgijsko slavlje ne bi smjeli jedni drugima
ostati stran-ci. I prostor bi oko crkve trebalo tako urediti da se
ljudi imaju gdje zajedno zadržati prije i posli-je slavlja.
Veće vrednovanje pomoćnih službi u kršćan-skoj zajednici moglo
bi pomoći da se ravnom-jernije raspodijele odgovornosti. Tako bi
posta-lo jasnije da je Crkva jedno tijelo, prožeto jednim Duhom, no
sastavljeno od različitih članova ko-ji imaju različite darove i
različite službe. Većim brojem službi crkvena će zajednica postati
jasni-ji znak služenja među ljudima i lakše će odgovo-riti
zahtjevima vremena.
-
7
živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi
LAICI
Liturgijsko je slavlje djelotvorna povijest spasenja, ali ujedno
i po-vijest spasenja na djelu (in actu). Božja riječ u
liturgijskome slavljenju prelazi od pisma do Pisma, od govore-nja i
riječi do Riječi. No, prelazaka ima više: od pripovjednoga
svetopisam skog izvješća do sadržaja stvarnosti koja se nalazi u in
ipsa narratio (u samome pripovijeda nju); od proroštva koje se
naviješta u Božjoj riječi do njegova ostvarenja u slavlju; od
ispovijedanja (confessio) do svjedočenja i naviještanja
(pro-fessio) vjere; od sredstva priopćivanja do slav-ljenja Riječi;
od Božje riječi koja sadrži otajstva do slavljenja otajstva; od
Božje riječi, za razu-mijevanje koje treba odgovarajuća priprava,
do slavlja koje treba Božju riječ za mistagogiju slav-ljenoga
otajstva; od raznih književnih rodova do ‘roda slavlja’ (genus
celebrativum)… Slav ljenje Božje riječi je biblijsko-životna
teologija, jer je ona liturgijska teologija na djelu.
Liturgija kao povlašteno mjesto--vrijeme-događaj RiječiLiturgija
je u Crkvi oduvijek bila i jest povlašteno mjesto-vrijeme-događaj
na kojemu se Riječ či-ta, naviješta, tumači. Tako je bila od
neizmjer-ne važnosti za stvaranje kanona i za čuvanje svetih
tekstova. Liturgija ne stvara Božju riječ, nego prima Riječ kroz
Sveto pismo, dekodira ga, oživljuje, predaje i omogućuje izranja
nje sve snage životnoga sadržaja. Liturgija dakle posta-je živom
Predajom. Pismo bi bez liturgije osta-lo bezoblično, čuvano u
posudi kroz koju se ne vidi preobrazba svijeta po Riječi. Osim što
je živa Predaja, liturgija je – jednako tako – i živa egze geza
Pisma. Kad Božja riječ ‘postaje’ liturgij-skim slavljem, a
liturgijsko slavlje nije drugo do-li ostvarena Božja riječ, niti
jedno od njih ne gu-
bi svoju izvornost, jer su bitni čimbenici istoga spasenjskog
događaja. Riječ je u slavlju molit-va, ona ražaruje duhovni život
vjernika, prodire u njihovo srce, te sudionici (pričesnici) slavlja
postaju factores Verbi, ‘tvorci’, a ne samo audi-tores Verbi –
slušatelji Riječi.
Ako bismo teologiju Riječi unutar liturgi-je htjeli sročiti u
nekoliko rečenica, valjalo bi se poslužiti Augustinovim izrijekom:
»Dodaj riječ materijalnomu znaku i nastaje sakrament, a na taj
način i riječ postaje vidljivom.« Litur-gija je događaj
Riječi-odgovora i slavlje u snazi Duha koje je finalizirano. Boga
šalje svoju riječ po otajstvu svoga plana spasenja (mysterium).
Mjesto na kojemu se naviješta Riječ snagom spomen-čina (memoriale)
jest liturgija i to po obredu i molitvama. Time postaje jasno da
li-turgijska riječ – i ona koja se ostvaruje kao od-govor zajednice
– mora biti upućena na biblij-sku riječ. Na taj se način rađa
poseban odnos u kojemu liturgijski čitač (lektor) postaje
pri-matelj božanskoga očitovanja. U pozadini je dakle vertikalna
komunikacija s Bogom, ali je litur gija dovodi do međuljudske
komunikacije. Riječ se u svojoj silaznoj dinamici objave
(ka-tabazi) posadašnjuje u izričajnome obliku Pis-ma koje ulazi u
slavlje pomoću spomen-čina, koji čitanjem (čitači koji su
prepoznati od Crkve i kao takvi postavljeni u službu) pobuđuju
vje-ru, a vjera u dijabazi sudjelovanja stremi prema protumačenomu
slavlju ostvarene anabaze. (Usp. Red misnih čitanja, br. 3).
Liturgijski čitač u službi 'transupstancijacije' RiječiIvan
Šaško
iturgijsko je slavlje djelotvorna spasenja, ali ujedno i po-
'transupstancijacije' Riječi
-
8
u litu
rgijs
koj s
lužb
iu
liturg
ijsko
j slu
žbi
LAIC
INAŠAtema
Čitač kao sakramentalni znakLiturgijska služba čitača ili
lektora tvori veoma jasan sakramentalni znak. Radi se o stvaranju
navještajnoga ‘posredništva’ između z ajednice i Boga koji se
objavljuje na liturgijskome mjes-tu; na onome naime na kojemu Riječ
postaje događajem. Naviještati Božju riječ u liturgij-skome slavlju
znači uprisutniti Krista, odjelo-tvoriti njegovo vazmeno otajstvo u
učinkovitosti naviještanoga. Pokušavajući povući paralelu s
euharistijskim slavljem, s pravom se može ust-vrditi da služba
čitača »po Duhu Svetome ost-varuje ‘transupstancijaciju’ Riječi
života, jer nje-gova liturgijska služba daje tijelo Božjoj riječi«
(M. Paternoster). Zapravo, mislim da bi čitanja u Crkvi izgledala
sasvim drukčije kad bi si čitači posvijestili da su oni nositelji
Božje riječi, da preko njih zajednica čuje što Bog poručuje
čovjeku.
Zato nije dostatno doći tek nekoliko minuta prije liturgijskoga
slavlja, gdje će netko (najčešće župnik) odrediti tko će čitati ili
biti presretan da ima nekoga tko želi čitati. Čitanje koje tre-ba
navijestiti zahtijeva razmatranje i pripremu. I zbog toga je
potrebna skupina (liturgijska) lju-di koja će pomoći u pripremanju
čitanja. U to-me slučaju valja pripaziti i na čitanja djece, jer
ona nisu najprikladnija za tu službu. Možda je i to razlog što
liturgiji pristupamo na odviše dje-tinjast način.
Nema nikakve dvojbe da se razmatranje i slušanje Riječi Božje
odnosi i na z ajednicu vjernika i na zaređene službenike, ali je
kao pret hodni korak potrebna formacija za službu čitača. Nije
riječ samo o nekome tko dobro čita, već o nekome tko čita na
liturgijski način, a to znači da čitač bude uronjen u Riječ, da
bude prožet vjerom i odgovornošću za riječ. Da bi se to moglo, uz
tehničku i govorničku pripravlje-nost potrebno je razmatranje i
poznavanje kon-teksta liturgijskoga slavlja.
Čitač je unutar dinamike RiječiSvojom službom čitač omogućuje
drugima posadašnjiti događaj spasenja, kako bi se on u njima
ostvario. Odgovornost koja zahtijeva ne
samo svijest crkvenosti službe, već i doličnu pripravu za službu
čitanja. Prije svega Riječ mo-ra biti usađena u čitača kroz osobno
razmatran-je, kako bi iz te vertikalne povezanosti mogla biti
priopćena, naviještena drugima. Čitač kao nosi-telj znaka mora biti
osposobljen za prenošenje znaka, premda ga ljudski nedostatci mogu
spriječiti u djelotvornosti.
Kao svoju nužnu posljedicu ovi zahtjevi imaju potrebu
pripremanja za liturgijsko čitanje koje će od čitača tražiti
duhovnu, intelektualnu, retoričku pripremu i sve što je povezano sa
sla-vljem kao cjelovitošću slavljeničkoga izričaja, uključujući sve
dramatske (etimološki dramma
Čitač je služitelj Božje riječi. (S. Köder)
-
9
živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi
LAICI
= akcija) čimbenike, ali se ne zadržavajući samo na njima, već
imajući u vidu teološka načela. Svakako da će se praksa u
liturgijskim slavljima naših zajednicâ naći pred mnogim pitanjima
na koja neće biti teško pronaći pogrešne pri stupe pripreme i
slavljenja Riječi. Koliko je samo čitača koji su »pronađeni u
zadnji čas«, ili onih određenih samo zbog toga jer nitko drugi ne
želi čitati; jer je to posao za »mlađe«, jer je to »pre-blizu
oltaru«, jer je to vezano uz vjeronauk dje-ce, kao da je
sudjelovanje u liturgiji svedeno na gledanje a ne na
»su-djelovanje«.
To će od čitača zahtijevati da bude prije svega kršćanin u
susretu s Riječju koja ga je oduševila i okršćanila (=obratila), a
zatim do-bar čitač. Za jedno i drugo je potrebno nezaobi-lazno
vrijeme pripreme, koje podrazumijeva i određenu dob, a ne
ograničenje čitanja na dje-cu i na župne suradnike koji to rado
rade, ali ne uvijek onako kako bismo priželjkivali. Može se
porazmisliti o raznim školama, tečajevima čitanja unutar
liturgijskih skupina koje pripre-maju liturgiju, ali ne pukog
čitanja, nego i raz-matranja Riječi iznoseći na vidjelo različite
vidove po kojima se Riječ u različitosti liturgij-skoga ozračja
izriče (povezanost s različitim to-nalitetima sakramenata, nijanse
u povezanosti s ostalim čitanjima, sa sposobnošću percepcije
zajednice, s ostalim euhološkim tekstovima, s tehničkim
mogućnostima, datostima liturgij-skoga prostora i sl.). Prema želji
Drugog vati-kanskog sabora (SC 51) potrebno je pripremiti »stol
Riječi«, te otvoriti baštinu i bogatstvo Pi-sma.
Priprema čitača u nekoliko vidika1. Prije svega čitač treba
poznavati red čitanjâ i lekcionare kroz sva tri ciklusa nedjeljnih
i blag-danskih slavljā, dvodjelni ciklus običnih danā, ciklus
svetačkih i prigodnih čitanjā. Trebao bi biti upoznat s naravi i
raznolikošću čitanja različitih sakramentalnih i nesakramentalnih
slavljā crkvene zajednice.2. Od toga vanjskoga poznavanja potreban
je prijelaz u poznavanje naravi različitih književnih rodova u
istoj knjizi: povijest, poslanice-pisma,
proroštvo, pjesništvo...; biti svjestan da postoje i različiti
načini izričaja: činjenične tvrdnje, ispo-vijesti, pripovijedanja,
parabole.3. Korisno je misliti na zajednicu, na njezin unutarnji
sastav i osobine koje ju određuju; prema tomu valja prilagoditi ton
glasa, pogle-de, povezanost sa zajednicom šutnjom, stanke, te,
rečeno jednostavno, uspostaviti plodono sno priopćavanje Riječi;
odnosi čitača i zajedni-ce su obilježeni ne samo čitanim tekstom,
već i svakodnevnim životom u zajednici (zajedni-ca poznaje čitača,
jer bi on trebao biti njihov pomoćnik u prihvaćanju Riječi i na
neki način izabran); sve to treba iskoristiti i usavršiti.4. Na to
se nadovezuju praktične upute: pozna-vanje korištenja mikrofona;
vrijeme koje valja uporabiti za samu tehničku izvedbu čitanja
(razmatrajući ga, tekst postaje prisno i nutarnje srašten s
čitačem, te se po razumijevanju lakše odrede stanke, izričaj,
naglasci, ali ako se tekst ne razumije, kako će se prenijeti?); u
početku je uputno snimati čitanje i provjeravati nedostat-ke u
njemu.5. Uz sve ovo, važan je ponekad i vanjski izgled, već prema
prilikama slavljenja; ne treba bi-ti strogo uokviren u propise, već
izgrađen tako da čitava osoba čitača progovara Riječ, u odjeći,
pokretima, glasu... Svi će se ti elementi odredi-ti i prema spektru
ostalih datosti koje određuju slavlje.
»Vjerno predaj riječ Božju«Na kraju, dobro je osvrnuti se na tu
zahtjev-nost i s gledišta samoga obreda koji se naziva
»Postavljanje čitača«. U prijedlogu homilije za tu prigodu, koji je
samo skica mogućih Riječi, važno je uočiti elemente koji su
sadržani u njoj: Prije svega daje se uvod u misterij (otajstvo
spa-senja), naglašavajući silazni put Božje Objave: izvršenje
otajstva spasenja po Isusu Kristu, te Crkva kao nosilac
naviještanja, Crkva - Chris-tus totus. Čitači postaju »prenositelji
Riječi« za službu vjere. Važno je naglasiti da je čitanje usmjereno
na vjeru, ali vjera prethodi do-brom služenju i zato je kao premisa
postavljeno otajstvo koje se sažima u rečenicu: »I dok dru-
-
10
u litu
rgijs
koj s
lužb
iu
liturg
ijsko
j slu
žbi
LAIC
INAŠAtema
gima naviještate božansku Riječ, i sami je pri-mite kao dobri
učenici Duha Svetoga... a svojim ponašanjem očitujte Spasitelja
našega Isusa Krista.« Tako je i ovdje očita dinamika o kojoj smo
govorili unutar liturgijske teologije.
Namjerno sam spomenuo na kraju ovaj tekst-vodič za homiliju,
koji raščlanjuje blago-slovnu molitvu, da se prvi i drugi dio ovoga
po-kušaja razmišljanja uzajamno pojasne. Osobi to je rječita
predaja knjige Svetoga Pi sma: »Pri-mi knjigu Svetoga Pisma i
vjerno predaj Riječ Božju, da bude što jača u ljudskim srcima.«
Dakle, prima knjigu (antropološki vid koji pret-postavlja znak) ali
je ta knjiga ujedno i Sveto Pismo - izričaj Božje samoobjave, a
dana je ne da bi ju čitač čitao za sebe (»sebi u bradu«), već da
»vjerno predana... bude što jača u ljudskim srcima«. Služba je to
za druge, kao i svaka dru-ga u Crkvi.
Premda je priopćivanje unutar liturgije sa-kramentalne naravi i
ne može se staviti na ra-zinu običnoga društvenog priopćavanja,
litur-gija je ujedno i unutar ljudskoga. U njemu se utjelovljuje da
bi ga otkupilo. Ostvaruje se ljud-skom suradnjom s Bogom među
ljudima. Uko-liko je priopćavanje, već u sebi sadrži dimenziju
»društvenosti«. Htjeli mi to ili ne, p rimatelji, oni kojima je
upućena Božja Riječ promijenili su oblike priopćavanja, te je Božja
Riječ, ušavši u hermeneutski krug koji ne prestaje, izišla iz
korica svetih knjiga stricte dictum. Ona nije ograničena samo na
liturgiju ili egzegezu i ne pripada samo kršćanskoj zajednici. I
dobro da je tako, ali se time ulazi u mrak nesigurnosti i potiče
pitanje vjerodostojnosti. Pozitivne stra-ne koje nudi naše vrijeme
svakako je izazovno, jer Božja riječ nije svedena na knjigu, iako
go-vorimo o »religiji Knjige«, već se teži dosegnu-ti ona živa
Riječ koja susreće ljude našega vre-mena, često izgubljene poput
učenika na putu u Emaus. Pokušaj je to i prilika našemu vreme-nu
pokušati otkriti dinamiku navještaja u svo-joj širini, svjesni
povijesnoga rasta od Riječi do Pisma, od Pisma do Knjige, od
Knjige-slavlja do Riječi. A Riječ nije samo riječ već Slika-riječ i
Duh-riječ.
Uliturgijskoj obnovi nakon Drugoga vati-kanskoga sabora jedna od
najvećih zadaća obnove bila je vratiti bogoslužje Crkvi, zajednici
vjernika. Liturgijski su čini, naime, stoljećima bili tijesno i
gotovo isključivo vezani uz osobu i službu zaređenoga službenika
(ponajprije svećenika). Zajednica vjernika bila je pozvana
prisustvovati liturgijskom činu ko-ji je pripadao svećeniku, ali
način slavlje nja li-turgijskoga čina nije joj dopuštao shvat iti
da bogoslužje pripada zajednici. Svećenik je bogoslužje slavio za
zajednicu vjernika. Ostale liturgijske službe koje je tradicija
očuvala, svodi-le su se tek na pomoć svećeniku u vršenju »nje-gove«
liturgijske službe. Ponovno otkrivanje prave naravi kršćanskoga
bogoslužja – kao dje-la Krista-Svećenika i njegova tijela, koje je
Crk-va (SC 7) – pokazalo je da se liturgija ne vrši sa-mo
svećeničkom službom, nego službom Crkve u kojoj pojedinci vrše
različite službe. Crkva, za-jednica vjernika s Kristom, iznova se
razumijeva subjekt bogoslužja. Takvo shvaćanje bogoslužja otvorilo
je i vjernicima laicima pristup u litur-gijske službe.
Oživljavanje negdašnje službeMeđu liturgijskim službama koje
Crkva kroz zadnja desetljeća povjerava vjernicima laicima najviše
je pažnje privukla služba izvanrednog služitelja pričesti, odnosno
izvanrednog djelite-lja pričesti (kako se ta služba uobičajeno i
nedo-voljno jasno naziva). Koliko god se taj novi oblik
liturgijskoga služenja doimao kao pokušaj osu-vremenjavanja
bogoslužja, riječ je zapravo o oživljavanju drevne liturgijske
prakse koja je bila u potpunosti zaboravljena. Naime, sve do osmoga
stoljeća vjernici laici bili su služitelji pričesti noseći
euharistiju nemoćnicima, bolesni-cima ili zatvorenicima. Vršenjem
te »službe« bilo je omogućeno da euharistijskom s lavlju budu
pridruženi i odsutni članovi zajednice. Me-đutim, u kasnijim
stoljećima snažna klerikaliza-cija liturgije i sve veće udaljavanje
zajednice od bogoslužja vodili su k sve rjeđoj pričesti vjerni-ka,
zbog čega je s vremenom iščezla i potreba za pomoćnim služiteljima
pričesti.
-
11
živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi
LAICI
Plodovi nastojanja u liturgijskoj obnovi zadnjih desetljeća
pokazuju se osobito očitima u pristupu zajednice sakramentu
euharistije. Zajedništvo euharistijskoga stola (pričest) izno-va se
shvaća vrhuncem i unutarnjim razlogom slavljenja euharistije. Te
nove okolnosti stvori-le su potrebu uključenja većeg broja
liturgijskih službenika u posluživanje euharistije. Već god. 1969.
uputom Fidei custos Crkva na tu potrebu odgovara dopuštenjem da, u
okolnostima koje to izi-skuju, služitelji pričesti mogu biti i
vjernici laici. Godine 1972. pri obnovi li-turgijskih službi (usp.
Mi-nistaria quaedam) dijelje-nje pričesti povjerava se akolitu kao
dio njegove službe. Akolit je vjernik laik koji je posebnim
litur-gijskim obredom uveden u tu službu i kojega zajedni-ca
prepoznaje kao takvo-ga. Njegova je služba traj-na i redovita,
sastoji se u pomoći đakonu, a službu dijeljenja pričesti preuzi-ma
svaki put kad to izisku-je stvarna potreba. Biskup, svećenik i
đakon redoviti su služitelji pričesti. Prvi koji im u tome pomaže,
ako je i kad je to potrebno, jest akolit.
Konačno, god. 1973., uputom Immensae caritatis ustanovljena je i
služba izvanrednog služitelja pričesti čija je zadaća pomagati
redo-vitim služiteljima u posluživanju euharistije.
Služba za neredovite prilikeTrideset godina nakon uvođenja
službe izvanred-nog služitelja pričesti, nakon određenih opiranja
od strane pojedinih skupina, može se reći da su vjerničke zajednice
u velikoj mjeri senzibilizira-
ne za tu službu. Njezinu opravdanost i korisnost nije više
potrebno braniti ili dokazivati. Nameće se međutim potreba stalnoga
pojašnjavanja na-ravi i pravoga načina vršenja te službe.
Čini se da služba izvanrednog služitelja pričesti još uvijek
nije zaživjela u svim onim za-jednicama (župama) u kojima postoji
stvarna potreba za njom, dok je – s druge strane – te službenike
moguće susresti u onim zajednicama
u kojima se njihova prisut-nost ne osjeća nužnom, a katkad ni
potrebnom. Težnja za »suvremenošću« i otvorenošću određene
za-jednice novim gibanjima u Crkvi nije dostatan razlog uvođenju te
službe. Katkad se naime povjeravanjem te službe laicima pokušavaju
pokazati otvorenost Crkve vjernicima laicima, pasto-ralna
organiziranost zajed-nice i angažiranost laika. Takva su
uvjeravanja u ot-vorenost laicima i njiho-vu pastoralnu zauzetost
po često neuvjerljiva, pa i varljiva. Prva odredni-ca izvanrednog
služitelja pričesti pokazuje se naj-
prije u njegovoj izvanrednosti, neredovitosti. U uredbi kojom je
ustanovljena ova služba
nedvojbeno se ističe da je nositelj te službe mi-nister
extraordinarius, izvanredni služitelj. Nje-gova je služba
izvanredna i zamjenska (additi-cium et extraordinarium), te svoju
službu vrši samo u posebnim (neredovitim!) prilikama: kad nedostaje
redoviti služitelj (biskup, svećenik, đakon; a zatim i akolit); kad
su oni zapriječeni u vršenju svoje službe, ili kad je broj
vjerni-ka stvarno velik te bi dijeljenje pričesti znatno produžilo
samo slavlje.
Služba izvanrednog služitelja pričestiAnte Crnčević
Izvanredni služitelj euharistije, služitelj u izvanrednim
prilikama. (Snimio: Z. Atletić)
-
12
u litu
rgijs
koj s
lužb
iu
liturg
ijsko
j slu
žbi
LAIC
INAŠAtema
Događa se, međutim, da izvanredni služitelj pričesti bude
shvaćen kao »redoviti« služitelj. Hvale je vrijedno da već više
godina u pojedinim župama imamo laike kojima je povjerena služba
izvanrednog služitelja pričesti. Međutim, kako protu mačiti njihovu
pravu ulogu i kako defini-rati njihovu službu ako u tim istim
župama ne-mamo ustanovljene trajne službe akolita, koja je redovita
služba. Takvim odabirom službi na neiz-ravan je način u tim zajed
nicama proglašeno »trajno iz vanredno stanje«.
Povjeravanje službeVažnost službe izvanrednog služitelja
pričesti ne dopušta da ona bude prepuštena trenut-nim rješenjima
ili improviza ciji svećenika s lavitelja. Imenova-nje vjernika
laika izvanrednim služiteljem euharistije pripa-da mjesnom biskupu.
Župnici ili voditelji povjere nih im za-jednica savjetujući se s
pasto-ralnim vijećem (i župnom li-turgijskom skupinom) potražit će
osobe koje smatraju naj-prikladnijima za tu službu te njihova imena
predložiti mjes-nom biskupu. Mjesni ordinarij službu izvanrednog
služitelja može podijeliti za pojedinačna slavlja, za određeno
vrijeme (na jednu ili više godina) ili pak trajno ako se osjeća
takva potreba. Imenovanje od strane biskupa daje samoj službi jasno
obilježje crkvenosti, čime se pomaže da se njezi-no vršenje u
zajednici ne shvati tek kao sprem-nost pojedinca na pomoć svećeniku
nego kao odgovorno vršenje povjerene službe i dužnosti.
Liturgijske norme nalažu da imenovani pred zajednicom budu
uvedeni u službu koja im se povjerava. Obred započinje pozivom
imeno-vanima čime se zajednici predstavljaju kao oda-brani
služitelji euharistije. U prikladnom se na-govoru odabranicima i
zajednici izlaže narav i važnost njihove službe. Odgovarajući potom
na
pitanja koja im voditelj slavlja postavlja, oda-branici izriču
svoju spremnost preuzeti povje-renu im zadaću na korist zajednici.
Na kraju za-jednica posebno moli za nove služitelje, a njih je
moguće spomenuti i u zazivima sveopće mo-litve. Sâm obred
povjeravanja te službe treba zadržati izvjesnu jednostavnost kako
se ne bi iz-gubilo iz vida da je riječ o neredovitoj i izvanred-noj
službi.
Mjesni biskupi mogu dopustiti i samim svećenicima da prema
potrebi službu izvan-rednog služitelja euharistije povjere nekoj
oso-bi za određeno slavlje (dakle jednokratno). U
takvoj potrebi prikladno je da svećenik slavitelj službu
povje-ri nekim vidljivim znakom. Obred predviđa riječi: » Neka te
Gospodin blagoslovi da mo-žeš sada Tijelo Kristovo dije liti svojoj
braći.«
Način vršenja službeSam način vršenja službe iz-vanrednog
služitelja pričesti ne razlikuje se ni u čemu od načina na koji
redoviti služitelj dijeli pričest. Ipak, potrebno je ukazati na
neke pojedino-sti u kojima praksa pokazuje neujednačenost.
Izvanredni služitelj priče-sti, jednako kao i akolit, kad sve
ćeniku pomažu u misi dije-liti pričest vjernicima, ne pris-tupaju
oltaru prije nego se sve-ćenik pričesti. Ponegdje se
promiče drugačija praksa: sugerira se da izvan-redni služitelji
pristupe oltaru odmah nakon doksologije kojom završava
euharistijska molit-va, dakle prije Molitve Gospodnje, kad
započinju obredi pričesti. Ipak, liturgijske norme nasto-je
razlikovati služitelja euharistije i služitelja pričesti. Stoga i
nova OURM (br. 162) izrijekom kaže da izvanredni služitelj pristupa
oltaru tek kad se svećenik pričesti te da prima pričest iz ru-ku
svećenika na način kako se pričešćuju i osta-li vjernici.
Snim
io: M
. Sok
ol
-
13
živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi
LAICI
SIJEČANJ16. N DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU17. P Sv. Antun Opat,
spomendan Heb 5,1-10; Ps 110,1-4; Mk 2,18-2218. U Svagdan Heb
6,10-20; Ps 111,1-5.9.10c; Mk 2,23-2819. S Svagdan Heb 7,1-3.15-17;
Ps 110, 1-4; Mk 3,1-620. Č Svagdan, ili: Sv. Fabijan, Sv.
Sebastijan Heb 7,25–8,6; Ps 40,7-10.17; Mk 3,7-1221. P Sv. Agneza,
djevica i mučenica, spomendan Heb 8,6-13; Ps 85,8.10-14; Mk
3,13-1922. S Svagdan, ili: Sv. Vinko Pallotti Heb 9,2-3.11-14; Ps
47,2-3.6-9; Mk 3,20-21
23. N TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU24. P Sv. Franjo Saleški,
spomendan Heb 9,15.24-28; Ps 98,1-6; Mk 3,22-3025. U OBRAĆENJE SV.
PAVLA APOSTOLA, blagdan Dj 22,3-16 ili Dj 9,1-22; Ps 117,1-2; Mk
16,15-1826. S Sv. Timotej i Tito, biskupi, spomendan vl: 2Tim
1,1-8; Ps 96,1-3.7-8a.10; Lk 10,1-927. Č Svagdan; ili: Sv. Anđela
Merici Heb 10,19-25; Ps 24,1-6; Mk 4,21-2528. P Sv. Toma Akvinski,
spomendan Heb 10,32-39; Ps 37; Mk 4,26-3429. S Svagdan Heb
11,1-2.8-19; Ps: Lk 1,69-75; Mk 4,35-41
LITURGIJSKIkalendarkalendarkalendarkalendarkalendarkalendar
30. N ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU31. P Sv. Ivan Bosco,
prezbiter, spomendan Heb 11,32-40; Ps 31,20-24; Mk 5,1-20
VELJAČA1. U Svagdan Heb 12,1-4; Ps 22,26b-28.30-32; Mk 5,21-432.
S PRIKAZANJE GOSPODINOVO, SVIJEĆNICA3. Č Svagdan, ili: Sv. Blaž,
Sv. Oskar Heb 12,18-19; Ps 48,2-4.9-11; Mk 6,7-134. P Svagdan Heb
13,1-8; Ps 27,1.3.5.8b-9; Mk 6,14-295. S Sv. Agata, djevica i
mučenica, spomendan Heb 13,15-17; Ps 23,1-6; Mk 6,30-346. N PETA
NEDJELJA KROZ GODINU7. P Svagdan Post 1,1-19; Ps 104; Mk 6,53-568.
U Svagdan Post 1,20–2,4a; Ps 8,4-9; Mk 7,1-139. S PEPELNICA Jl
2,12-18; Ps 51,3-6a.12-14.17; 2Kor 5,20–6,2; Mt 6,1-6.16-1810. Č
Svagdan; ili: Bl. Alojzije Stepinac Pnz 30,15-20; Ps 1,1-4.6; Lk
9,22-2511. P Svagdan, ili: Majka Božja Lurdska Iz 58,1-9a; Ps
51,3-6a.18-19; Mt 9,14-15 12. S Svagdan Iz 58,9b-14; Ps 86,1-6; Lk
5,27-32
Jednako je potrebno ukazati da izvanredni služitelj posudu s
prilikama presvete euharistije za pričest vjernika prima uvijek iz
ruku svećenika slavitelja. Tim davanjem posude s euharistijskim
prilikama, kao i dijeljenjem pričesti vjernicima, jasnim se jezikom
znaka pokazuje posrednička i služiteljska uloga Crkve u slavlje nju
sakrame-nata. Sakramente »ne uzimamo«, oni nam se daju po poslanju
i službi Crkve. Stoga sakra-mentalnoj stvarnosti ne priliči nikakav
oblik »samoposluživanja« odnosno » uzimanja«.
Izvanrednom služitelju može se, kad to izis-kuje stvarna
potreba, povjeriti i da nosi pričest bolesnicima, osobito kad je
riječ o pričesti bo-lesnika u bolnicama ili sličnim ustanovama, a
nedostaje redovitih služitelja.
Prije povjeravanja službe izvanrednog služi-telja pričesti,
odabrane je potrebno poučiti o na-ravi njihove službe, o njezinu
značenju za za-jednicu, o teološkom značenju euharistije i same
pričesti, ali i o svim liturgijsko-obred-nim elementima koji se
tiču njihove službe. Neujednačenost koja se očituje u našim
zajed-nicama s obzirom na tu službu nije pokazatelj raznolikosti i
bogatstva nego nepripremljenos-ti i nepoučenosti. Stoga se osjeća
potreba na ra-zini biskupija (ili dekanata) organizirati stručne
tečajeve priprave bez kojih se ta služba ne bi smjela nikomu
povjeriti. Služba izvanrednog služitelja pričesti nije »privilegij«
udijeljen poje-dincima nego služba na korist zajednici.
-
14
OTAJSTVO i zbilja
Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 108 Kliči Bogu, zemljo svaPripj.
ps.: 102 Evo dolazim, GospodinePrinosna: 233 Punina kad dođe
vremenaPričesna: 247 Uzmite, jediteZavršetak: 589 Slavna majko
Spasitelja (ili 590 ili 591)
Prvo čitanjeIz 49,3.4b-6
Postavit ću te za svjetlost narodima, da budeš spas moj.
Čitanje Knjige proroka IzaijeGospodin mi reče: »Ti si sluga moj,
Izraele, u kom ću se proslaviti!«A sad govori Gospodin, koji me od
utrobe slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se
sabere Izrael.Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi
snaga.I reče mi: »Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena
Jakovljeva i vratiš ostatak Izraelov,nego ću te postaviti za
svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.«Riječ je
Gospodnja.
Pripjevni psalamPs 40,2.4.7-10
Pripjev: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnimi on se k meni prignu i
usliša vapaj moj.U usta mi stavi pjesmu novu,slavopoj Bogu
našemu.
Žrtve i prinosi ne mile ti se,nego si mi uši otvorio;paljenicâ
ni okajnicâ ne tražiš.Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:Milje mi je, Bože moj, vršit volju
tvoju,Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikomi usta svojih
zatvoriti neću,Gospodine, sve ti je znano.
Druga nedjelja kroz godinu 16. siječnja 2005.
Ulazna pjesmaPs 66,4
Sva zemlja, Bože, nek ti se klanja i nek ti pjeva,neka pjeva
tvom imenu.
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva
i srca ljudi:usliši molitve svoga narodai udijeli mir našem
vremenu.Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim
poštovanjem.Kad god se slavi spomen Kristove žrtve,vrši se u nama
djelo otkupljenja,po Kristu, Gospodinu našemu.
Pričesna pjesmaPs 23,5
Trpezu preda mnom prostireš,čaša se moja prelijeva!
Popričesna molitva
Udijeli nam, Gospodine, Duha svoje ljubavi.Nahranio si nas
jednim kruhom s neba,daj da tvojom milošću živimo u bratskoj
slozi,po Kristu Gospodinu našemu.
DRU
GA n
edje
ljane
djel
ja
-
živo vrelo 200511
15
Molitva vjernikaBraćo i sestre, Krist Gospodin došao je k nama
uspostaviti Kraljevstvo nebesko i obdariti nas spasenjem. Potrebni
dara spasenja, smjerno mu uputimo svoje molitve:
1. Za tvoju svetu Crkvu: vodi je svojim Duhom da i u današnjem
vremenu znade prepoznavati tvoj put te svim ljudima bude znakom
tvoje blizine, molimo te.
2. Za sve kršćane: obnovi njihovu vjernost evanđelju i ujedini
ih u zajedničkom ispovijedanju vjere, molimo te.
3. Za sve one koji se dvôje pred pozivom koji im upućuješ:
ohrabri ih svojom milošću da s punim predanjem pristupe tebi i u
tebi prepoznaju Spasitelja, molimo te.
4. Za ovu zajednicu tvojih krštenika: pohodi nas svojom milošću
i pomozi da budemo vjerni nositelji tvoga Duha, molimo te.
5. Za braću i sestre koji dovršiše svoj ovozemaljski put: po
svojoj neizmjernoj ljubavi udijeli im obećani dar vječnog
zajedništva s tobom, molimo te.
Gospodine, Bože naš, tvojom milošću jesmo što jesmo. Snaži nas i
danas svojim Duhom da tvoja milost u nama ne bude uzaludna nego da
uvijek možemo rasti u prednju tebi. Po Kristu Gospodinu našemu.
Drugo čitanje1Kor 1,1-3
Početak Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaPavao,
po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten
Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima,
svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa
Krista, Gospodina našega, njihova i našega.Milost vam i mir od
Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!Riječ je Gospodnja.
AlelujaIv 1,14.12b
Riječ tijelom postade i nastani se među nama; onima koji Njega
primiše podade moć da postanu djeca Božja.
EvanđeljeIv 1,29-34
Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Ivan ugleda
Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji
odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi
čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam
poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje
Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi
kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji
me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i
ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to
vidio i svjedočim:on je Sin Božji.«Riječ je Gospodnja.
DRU
GAnedjeljanedjelja
Molitva vjernikaDrugo čitanje
Duh Gospodnji siđe na Njega i svjetlost ga jarka obasja.Kršćanin
se poznaje po Duhu koji na njemu počiva.
-
16
OTAJSTVO i zbiljaD
RUG
A ned
jelja
nedj
elja DRU
GA
Nakon što nas je kroz gotovo cijelo došašće pratio lik Ivana
Krstitelja, pomalo nas možda začuđuje da je Crkva u drugoj nedjelji
kroz godi-nu ponovno izabrala evanđeoski tekst o Ivanu Krstitelju.
Pitamo se zašto sada opet treba razmišljati o Ivanu Krstitelju,
kada on zapravo pripada adventskome iščekivanju, koje se ispuni-lo
u slavljenju božićnih blagdana? Na neki način već smo se umorili od
Ivanovih upozorenja, nje-gova oporoga i krutoga govora. No, Crkva
nam ipak s pravom stavlja na razmišljanje odlomak iz Ivanova
evanđelja o svjedočanstvu Ivana Krsti-telja. Možda smo se sada, u
tek započetoj crkve-noj i građanskoj godini, mislili olako riješiti
sve-ga onoga što smo slavili u došašću i u božićnim blagdanima. Kao
da smo se odlučili ponovno zaodjenuti sivilom svakidašnjice,
vratiti se već uhodanim navikama te »ozbiljnosti normalnoga
života«. Stoga je dobro poslušati ponovno Iva-na Krstitelja, koji
nam poručuje da vjera u Bo-ga nikada ne prestaje s »ozbiljnošću
normalno-ga života«.
Strast s distancomU prvome poglavlju Ivanova evanđelja od 19. do
37. retka govori se o svjedočanstvu Ivana Krsti-telja. U tome
teološki bogatome tekstu mogli bis-mo izdvojiti tri misli, koje bi
mogle biti poticaj-ne ne samo za nas kršćane, nego i za današnjega
čovjeka koji još nije povjerovao u Isusa Krista.
Ivan se predstavlja kao onaj koji ne pozna Isusa Krista. U
tekstu se dva puta ponavlja glagol »ne poznavati«. Ivan Krstitelj
ne poznaje Isusa Krista. Njegov je navještaj Božje riječi i poziv
na obraćenje vođen strašću za Bogom, koju bismo mogli nazvati
strast s distancom: »On pri zna; ne zanijeka, nego prizna: ‘Ja
nisam Krist’«. To je strast koja je potpuno luda za Bogom, strast u
kojoj se čovjek potpuno predaje njemu. Ali isto-vremeno to je
strast s distancom, tj. strast ko-ja nije fanatično umišljena da
posjeduje Boga, već svjesna da još nije do kraja pronašla Boga
Kršćanska strast za Bogom
te koja je sama potrebita obraćenja i napredova-nja u što većoj
spoznaji i ljubavi Boga. I ta strast s distancom još ne poznaje
Isusa Krista, ali ona pripravlja put Kristu. Ona krsti samo vodom,
iščekujući istinsko krštenje Duhom. Sada posta-je jasno zašto je
danas teško govoriti o Isusu Kris-tu. Današnji čovjek nema više
čvrste i odlučne strasti ni za čim, a kamoli strasti za Bogom,
ko-ja još ne poznaje Isusa Krista. Stoga je potrebno buditi u
današnjem čovjeku prvo tu Ivanovu dis-tanciranu strast za Bogom,
koja je preduvjet pre-poznavanja Božje strasti u Isusu Kristu. No,
je li ona dovoljno prisutna kod nas kršćana?
»Ugleda Isusa… Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta.«
Ivanova distancirana strast za Bogom u gledanju Isusa Krista
posta-je još strastvenija, a to znači odlučnija, konkret-nija. Ivan
u Isusu Kristu prepoznaje veću strast
K visinama oči svoje uzdižem, u žeđi svojoj za Bogom.
Snim
io: N
. Pin
tarić
-
živo vrelo 20051
17
Tko je zaljubljen u Boga ne očekuje ni korist ni nagradu, želi
jedino u svemu izgubiti sebe – iz ljubavi prema njemu.
Sv. Ivan od Križa
Kršćanin koji živi samo za ovaj svijet nije dostojan toga
imena.
M. Kirigin
Bože moj, uzmi sve što sam ja i daj mi da vidim što sam bez
tebe.
M. Ward
Gospodine, darovao si mi život,kao dar najveći,da on bude dom
tvome novom Dolasku,put do punine tvoga Kraljevstva.Tvoj prvi
dolazak zbio se na način protivan svakom ljudskom očekivanju.I u
tomu je prava vrijednost dara:on nije ni zaslužen ni čekan.On je
darovan.To neočekivano i nenadanodalo je mom životu novo čekanje i
novo nadanje.
N. N.
Spasenje koje nam je darovano povjereno je našoj slobodi i time
izloženo krhkosti ljuds-koga bića. Spasenje započinje iznova u
sva-kome čovjeku. Čovjek ga ne stječe svojim rođenjem, niti ga može
učvrstiti kako bi mu zauvijek bilo na raspolaganju. Potrebno ga je
neprestano tražiti u slobodi koja nam je darovana.
kard. J. Ratzinger
ZRnjenjenjenjeZRnjeZR
Bogolikost Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim (Ps 40,9)
Među onima koje se poštuju, cijene i vole, u zadnje je vrijeme
kružila i sms-poruka sljedećeg sadržaja: »Poslah svog anđela čuvara
da te čuva. Ubrzo se vratio. Upitah ga zašto? Samo se nasmiješio i
rekao: Anđeli ne čuvaju anđele!«
J. Zečević
PSALAMu sliciu slici
DRU
GA
DRU
GAnedjeljanedjelja
za Bogom, koja postaje i mjerilom njegove stra-sti, njegova
govora o Bogu, o Božjem oduzima-nju grijeha svijeta. Da, i ta je
strast postala ne-snosna i teška, jer kao da više ne možemo ljubiti
pojedinačno, konkretno. Previše smo univerzal-ni, kozmopoliti.
Želimo intenzitet Božjega i ljuds-koga zagrljaja bez susreta licem
u lice, bez blis-kosti. Želimo strast sa strance. Kao ljudi stranci
želimo Boga stranca… Nismo li i mi kršćani pa-li u tu privlačnu
zamku, zaboravljajući konkret-no i pojedinačno, zaboravljajući
Krista i njegovu veću strast za Bogom?
Kršćanski glas o Bogu»Ugleda Isusa… ‘Evo Jaganjca Božjega!’ Te
njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.»
Na početku je Ivan Krstitelj bio samo glas, koji navješćuje da se
poravna put Gospodinu. To je bio glas bez Riječi ili glas koji
pripravlja put Riječi. Taj glas strasti s distancom postaje glas
ispunjen Božjom riječi. Pritom Ivan i dalje ostaje samo glas, a ne
Riječ. To je glas ko-ji sada ukazuje na Isusa Krista. Čuvši takav
glas dvojica se učenika odlučuju krenuti za Isusom. No, kakav je
današnji kršćanski glas o Riječi? Ne zasjenjuju li ili, ne
potamnjuju li glasovi kršćana Riječ? Može li se ta Riječ uopće čuti
od našega samo-oglašivanja, koje ne može više nikoga oduševiti za
Isusa? Stoga sada, na početku crk-vene godine, postanimo drugačiji
glas, Ivanov glas, u kojemu će odjekivati Riječ. Poput dvoji-ce
učenika, i mi pođimo za Isusom.
Ivica Raguž
-
18
OTAJSTVO i zbilja
Prvo čitanjeIz 8,24–9,3
Čitanje Knjige proroka IzaijeU prvo vrijeme obescijeni zemlju
Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će
proslaviti put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku.
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli
kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio,
uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju
žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov,
batinu plećâ njegovih, šibu nje-gova goniča slomio si ko u dan
midjanski.Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalamPs 27,1.4.13-14
Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:koga da se bojim?Gospodin je
štit života moga:pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,samo to ja tražim:da živim u domu
Gospodnjemsve dane života svoga,da uživam milinu Gospodnjui dom
njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnjau zemlji živih.U Gospodina
se uzdaj, ojunači se,čvrsto nek bude srce tvoje:u Gospodina se
uzdaj!
Drugo čitanje1Kor 1,10-13.17
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola
KorinćanimaZaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa
Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego
budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi,
braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što
svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja
Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdije-
Treća nedjelja kroz godinu 23. siječnja 2005.
Ulazna pjesmaPs 96,1.6
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!Pjevaj Gospodinu sva zemljo!Slava
je i veličanstvo pred njim,sila i sjaj u svetištu njegovu.
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju
volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima.Po
Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pomiri na sa sobom i primi ove darove: posveti ih
snagom svoga Duhada nam budu na spasenje,po Kristu, Gospodinu
našemu.
Pričesna pjesmaPs 34,6
Pristupite ka Gospodinu i razveselite seda se ne postide lica
vaša.
Popričesna molitva
Svemogući vječni Bože, ovom svetom gozbomdao si nam udio u svom
božanskom životu:daj da u tom daru uživamo svu vječnost,po Kristu
Gospodinu našemu.
Prijedlozi za pjevanje(u osmini za jedinstvo kršćana)Ulazna: 82
Pjevajte Gospodu ili: 704.3 Saberi nas (Ps 133)Pripj.ps.: Gospodin
mi je svjetlost (vidi glazbeni prilog, str. 38)Prinosna: 220 Gdje
god su dvojicaPričesna: 199 O Kruše živi, milosni (200)Završetak:
183 Ti Kriste kralj si vjekova
TREĆ
A ned
jelja
nedj
elja TREĆ
A
-
živo vrelo 20051
19
Molitva vjernikaBraćo i sestre, Krist Gospodin došao je k nama
uspostaviti Kraljevstvo nebesko i obdariti nas spasenjem. Potrebni
dara spasenja, smjerno mu uputimo svoje molitve:1. Za tvoju Crkvu
koja živi u kraljevstvima
ovoga svijeta: osnaži je da u kušnjama ostane postojana i vjerna
svome evanđeoskom poslanju, molimo te.
2. Za pastire Crkve i sve one kojima si povjerio naviještanje
Radosne vijesti: pomozi im tvoje spasenje donesu i onima koji žive
na rubu društva, molimo te.
3. Potakni u srcima naših mladih želju da te slijede u
potpunijem predanju kroz život svećeništva i redovništva, molimo
te.
4. Za nas, tvojim Duhom ovdje sabrane:oslobodi nas od straha
pred budućnošćui obdari nas evanđeoskom nadom u svijet ispunjen
tvojim mirom, molimo te
5. Našu braću i sestre, koje si s ovoga svijeta pozvao k sebi,
nagradi vječnim zajedništvom među svojim svetima, molimo te.
Gospodine Isuse Kriste, ti si evanđelje spasenja došao
navijestiti svim narodima zemlje. Usliši molitve ovdje okupljenoga
naroda i svojim nas Duhom osnaži da budemo ustrajni graditelji
tvoga kraljevstva, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
ljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime
kršteni?Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje,
i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.Riječ
je Gospodnja.
AlelujaMt 4,23
Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvui liječio svaku
bolest u narodu.
EvanđeljeMt 4,12-23
Čitanje svetog Evanđelja po MatejuKad je Isus čuo da je Ivan
predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u
Kafarnaumu, uz more, na području Zebulu-novu i Naftalijevu da se
ispuni što je rečeno po proroku Izaiji:
»Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva,put uz more, s one
strane Jordana,Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini
svjetlost vidje veliku;onima što mrkli kraj smrti
obitavahusvjetlost jarka osvanu.«
Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo
se kraljevstvo nebesko!«Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva
brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u
more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas
ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši
odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana:
u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih.
Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.I obilazio je Isus svom
Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući
evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u
narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu
sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja –
op-sjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je
pohrlio silan svijet iz Galileje, Deka-pola, Jeruzalema, Judeje i
Transjordanije.Riječ je Gospodnja.
Kraljevstvo je nebesko među ljudima.(S. Köder)
TREĆ
A
TREĆAnedjeljanedjelja
-
20
OTAJSTVO i zbilja
»Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje
veliku; onima što mrklī kraj smr-ti obitavahu svjetlost jarka
osvanu.« Te snažne i dojmljive Izaijine riječi višestruko
odzvanja-ju i prožimaju današnje euharistijsko slavlje. I premda se
čini da je njihova snaga prvenstve-no u ljepoti poetskog, one
oslikavaju svu breme-nitost nade koja prosijava u teškim vremenima
asirske okupacije Galileje. U trenutku kad se sve čini beznadnim,
Izaija naviješta oslobođenje ko-je se čini nestvarnim i tako
dalekim. Ali, Galile-ja je istovremeno i »granična zemlja«,
granična prema područjima koje nastanjuju pogani, zem-lja
nastanjena različitim narodima što ju čini sumnjivom u očima
religijskih vođa u Jeruza-lemu.
U tu graničnu zemlju, u kojoj je odrastao i po kojoj je dobio
naziv Galilejac, Isus dolazi ka-ko bi uputio poziv na obraćenje i
navijestio bli-zinu kraljevstva nebeskoga. Upravo taj navještaj
dominira njegovim cjelokupnim propovijedan-jem. Cjelokupna njegova
poruka može se sabrati u riječi: Kraljevstvo se nebesko
približilo!
Kraljevstvo nebeskoKako danas razumjeti Isusov navještaj
Kraljevst-va nebeskoga? Danas je ‘kraljevstvo’ izraz koji se čini
opterećenim, nejasnim i dalekim premda često o njemu slušamo.
‘Kraljevstvo’ nam se ne čini privlačnim jer kao da priziva staleške
razlike, a ‘nebesko’ nam se čini tako dalekim od naše zemaljske
stvarnosti. Ali kraljevstvo o kojem Isus govori nije ništa drugo
doli plod njegovo-ga osobnog odnosa s Ocem, i njegova se poseb-nost
pokazuje u njegovu djelovanju u povijesti. Kraljevstvo nebesko,
koje Isusu naviješta, veza-no je prije svega uz njegovu osobu.
Stoga će Ori-gen reći da je Isus autobasileia, da je on sam to
kraljevstvo. I dok je Ivan pretpostavljao radikal-nu blizinu suda
kao motiv obraćenja, Isus poziva na obraćenje stavljajući u prvi
plan blizinu spa-senja, ne u vremenskom nego prije svega u
ob-jektivnom smislu. Spasenje koje naviješta otkri-
va se u njegovu životu, u »činima i riječima« (DV 4) koji
pokazuju koje je pravo Božje lice i kakav će biti susret s njime na
kraju vremenā. U načinu na koji Isus živi vlastiti autoritet
djelotvorno je prisutno Božje spasenje i njegovo kraljevstvo. Stoga
navještaj kraljevstva čini Isusov put zacr-tanim, usmjerenim spram
križa.
Povezano s time često se pitamo kako će izgledati posljednji
sud? Po kojim će kriterijima i na koji način Bog suditi kad ga
jednom budemo gledali »licem u lice«? Upravo je to pitanje
obli-kovalo generacije kršćana te u traženju odgovo-ra iznjedrilo
Michelangelov ‘Posljednji sud’, već gotovo zaboravljeni himan ‘Dies
irae’ te našlo svoj izričaj u velikim umjetničkim djelima, kao i u
načinu pobožnosti i kršćanskoga djelovan-ja. Premda danas govor o
»posljednjem sudu« mnogi kršćani ne uzimaju ozbiljno, vjernik ne
može ne zaustaviti se pred tom zbiljom prema kojoj hodimo. A pravi
odgovor nalazi se u okre-nutosti Isusovu načinu života i
djelovanja.
U njegovom životu i načinu susretanja s lju-dima, u njegovu
govoru i razlikovanju duhova, u njegovim postupcima već se
ostvarilo kraljevst-vo koje je naviještao i već se dogodio sud.
Krite-riji koje je on postavio, koje je svjedočio i koje je
naviještao ljudima za nas su kršćane kriteriji eshatološkoga
susreta s Bogom. Ne kaže se sto-ga uzalud kako je Pismo ‘memoria’ s
pogledom u budućnost.
TREĆ
A ned
jelja
nedj
elja TREĆ
A
Kraljevstvo bez granica
Kristovo Kraljevstvo nije utvrđeno utvrdama i bedemima. Ono je
otvoreno svima koji su željni spasenja.
Snim
io: Z
. Atle
tićSn
imo:
Z. A
tletić
-
živo vrelo 20051
21
(Ne)postojanost i (ne)uravnoteženost bića
Čvrsto nek bude srce tvoje (Ps 27,14)
Sveti Efrem Sirijski opisao je ponašanje muškarca koji se daje
voditi svojom požudom slijedećim riječima: »Slastoljubivi pri
susretu sa ženama postaje veseo i biva privučen njihovom ljepotom.
Njega tjelesna ljepota dovodi do ludila, lijep izgled lica ga
ushićuje, vitkost stasa ga opčinjava. On se u razgovoru sa ženama
topi od zadovoljstva. Pri sjećanju na ono što je vidio on
po-hotljivo mašta, živo predočavajući u umu ženska lica, njihove
strasne izraze, opčinjavajuće osmjehe, pokrete očiju, ljepotu
odjeće, laskave riječi, stisnute usne. Sa muškarcima njemu je
dosadno, a ako vidi ženu on postaje radostan i trči naprijed-nazad
kako bi se našao na usluzi. Tada se kod njega odnekuda javlja i
glas za pjevanje, i umješnost da kaže oštroumnu riječ, i da se
smije, i da se pokaže kao zanimljiv i prijazan.«
J. Zečević
Izaći na rubU tome ozračju i današnje evanđelje i govor o
Galileji koju obasjava »jarka svjetlost« zadobiva posebno značenje.
Kristov navještaj i djelovanje unose svjetlo ondje gdje se čini da
je sve obavila tama, ondje gdje je izgubljena svaka nada. Nje-govo
djelovanje ne počiva na sigurnosti ustalje-nih načinā odnosā, nego
započinje u »rubnome području« izlaska iz vlastite sigurnosti, iz
vlas-titih očekivanja, iz vlastitih spoznaja. Spasitelj je
Galilejac, čovjek koji znade što je »rubno«, on znade kako je
živjeti u različitosti mnoštva i kako je biti »na margini«, premda
ukazuje na središte. Vratio se u Galileju kako bi na granici
židovskoga i poganskoga svijeta započeo svoje naviještanje, upravo
u želji da izbriše granice ko-je mi ljudi postavljamo, granice
često satkane od naše vlastite uskoće. Došao je ukloniti, kako je
to volio reći pokojni profesor na KBF-u u Zagrebu Vjekoslav Bajsić,
»strah za granicu«.
Njegova ponuda spasenja i navještaj kral-jevstva i danas su
upućeni svima koji su spremni izići na rub vlastitoga shvaćanja
stvarnosti i do-pustiti njemu da je on preoblikuje. On je kadar
svakoga tko se otvori njegovom Duhu učiniti sposobnim činiti isto.
A za današnje vrijeme to
»isto« posebno se ogleda u tome jesmo li spo-sobni odnos s njime
učiniti središtem vlastitoga života kako se ne bismo bojali za
vlastite grani-ce. Današnje nas evanđelje poziva da promijeni-mo
logiku: otkrijmo središte i nemajmo straha za granica!
Željko Tanjić
TREĆ
A
TREĆAnedjeljanedjelja
Kršćanskom je savršenstvu samo jedna gra-nica: da nema
granica.
sv. Grgur Nisenski
Svakog dana našega života nalazimo se pred izborom: trpjeti jer
ljubimo ili – još više t rpjeti jer ne ljubimo.
D. Hammarskjöld
Najvažnije je vrijeme samo jedno: trenu-tak. Samo nad njim imamo
vlast. Najvažniji je čovjek onaj s kojim nas združi trenutak,
najvažnije je djelo činiti mu dobro, jer samo zato je čovjek poslan
u život.
L. Tolstoj
Pozvan sam biti netko i činiti nešto na što nije pozvan nitko
drugi. U Božjem naumu na zemlji mi je dano mjesto koje nema ni-tko
drugi.
kard. H. NewmanPSALAMu sliciu slici
ZRnjenjenjenjeZRnjeZR
-
22
OTAJSTVO i zbilja
Prvo čitanjeSef 2,3;3,12-13
Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod.
Čitanje Knjige proroka SefanijeTražite Gospodina, svi skromni na
zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove!Tražite pravdu, tražite
poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva
Gospodnjega.»Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan
narod, i u imenu Gospodnjem tražit će okrilje ostatak Izraelov. Oni
neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim
ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pâsti i odmarati
se i nitko im neće smetati.«Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalamPs 146,6c-10
Pripjev: Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo
nebesko!Gospodin ostaje vjeran dovijeka,potlačenima vraća pravicu,a
gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje.Gospodin slijepcima oči otvara.Gospodin
uspravlja prignute,Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice.Sirote i udovice podupire,a grešnicima
mrsi putove.Gospodin će kraljevati dovijeka,tvoj Bog, Sione, od
koljena do koljena.
Drugo čitanje1Kor 1,26-31
Slabe svijeta izabra Bog.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola
KorinćanimaGledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mno-go mudrih po
tijelu, nema mnogo snažnih,
Četvrta nedjelja kroz godinu 30. siječnja 2005.
Ulazna pjesmaPs 106,47
Spasi nas, Gospodine, Bože naš,i saberi nas iz narodada slavimo
tvoje sveto ime,da se tvojom slavom ponosimo.
Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoja Crkva počinje svetu službu:daj da te
štujemo svom dušomte u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude.Po
Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, donosimo na oltar daroveu znak svoga služenja i
predanja:primi ih i pretvori u otajstvo našeg otkupljenja,po
Kristu, Gospodinu našemu.
Pričesna pjesmaMt 5,3.5a
Blago siromasima duhomnjihovo je kraljevstvo nebesko!Blago
krotkima – oni će baštiniti zemlju.
Popričesna molitva
Gospodine, ova pričest obnovila je u nama božanski život.Molimo
da po tom sredstvu spasenjaneprestano rastemo u vjeri,po Kristu
Gospodinu našemu.
Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 79.1 Spasi nas (Ps 106) ili: 206 S
nebesa Krist je sišaoPripj. ps.: Blago siromasima duhom (vidi
glazbeni prilog, str. 38)Prinosna: 229 Od Božje snagePričesna: 278
BlaženstvaZavršetak: 599 Zdravo budi, Marijo
ČET
VRTA
nedj
elja
nedj
elja ČETVRTA
-
živo vrelo 200511
23
Molitva vjernikaSvemogućemu Bogu, koji je izvor blaženoga
života, uputimo svoje ponizne molitve: 1. Za Crkvu koju si pozvao
na život evanđe o-
skog blaženstva: da svjedočan stvom života bude znak novog neba
i nove zemlje,molimo te.
2. Za pastire Crkve: udijeli im evanđeoske mudrosti da uzmognu
tvoj narod voditi putem evanđelja, molimo te.
3. Za sve kršćane: osnaži ih da znaju dijeliti patnju i bol svih
potrebnih, molimo te.
4. Za nas ovdje sabrane: ispuni nas mudrošću Duha Svetoga da
umijemo pravo vrednovati zemaljska dobra i uvijek težiti za onim
nebeskima, molimo te.
5. Za pokojnu našu braću i sestre: izliječi ih od rana ljudske
nasvršenosti i obdari ih vječnim blaženstvom, molimo te.
Svemogući Bože, u svome Sinu Isusu Kristu pokazao si nam put
blaženstva. Osnaži nas da ustrajemo na putu koji smo započeli te
jednom dospijemo do vječnog zajedništva s tobom.Po Kristu Gospodinu
našemu.
nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami
mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite
svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što
jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da
vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i
pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano:
Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.Riječ je Gospodnja.
AlelujaMt 5,12a
Radujte se i kličite:velika je plaća vaša na nebesima!
EvanđeljeMt 5,1-12a
Blago siromasima duhom!
Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Isus, ugledavši
mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On
progovori i stane ih naučavati:»Blago siromasima duhom: njihovo je
kraljevstvo nebesko!Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!Blago
krotkima: oni će baštiniti zemlju!Blago gladnima i žednima
pravednosti: oni će se nasititi!Blago milosrdnima: oni će zadobiti
milosrđe!Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!Blago
mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Blago progonjenima
zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago vama kad vas
– zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte
se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!« Riječ je
Gospodnja.
Po životu evanđeoskih blaženstava kršćanin postaje Živo
evanđelje. (B. Heinen, 2002.)
ČET
VRTA
ČETVRTAnedjelja
nedjelja
-
24
OTAJSTVO i zbiljaČ
ETVR
TAne
djel
jane
djel
ja ČETVRTA
Kršćaninovo je blago mjerljivo samo Božjim očima. (B.
Dorotić)
Svaka misna čitanja, pa i ove četvrte nedjelje kroz godinu
predstavlja-ju izazov, ne samo za kršćansko razmišljanje nego i za
životno op-redjeljivanje u svakodnevici.
Potraga za blagomČini se da živimo u svijetu u ko-jem se
svakodnevno zbiva ne sa-mo potraga, nego prava jurnjava za blagom.
Blago postaje ne us-putna, nego središnja tema. Po-gledamo li
promidžbene poruke na televiziji, poslušamo li koju ra-dio stanicu
ili prolistamo novi-ne, naći ćemo mnoštvo zamamnih prijedloga i
ponuda svakovrsnog blaga za koje se tvrdi kako će nas usrećiti!
Dosegnuće blaga, prikazanog u liku novca ili materijalnih dobara, u
obličju mlados-ti, zdravlja i mogućnosti uživanja, postaje sino-nim
za osmišljenje, ispunjenje života. Usred tak-ve ljudske težnje za
blagom, ni Isus tu temu nije mogao zaobići.
Blago tebi!No, zastanimo načas! Koliko puta smo, u susretu s
ljudima, rekli: Blago tebi! Iskreno doživljavajući i misleći kako
je dotičnoj osobi doista blago! Kao djeca smo zamišljali i
govorili: »Blago tebi jer imaš, jer posjeduješ, jer si bogat, jer
možeš što i kako hoćeš!« Blāgo smo vidjeli u posjedovanju dobara,
vremena ili prostora slobode.
Kad smo poodrasli otkrila su nam se područja osjećajnosti,
drugih razina slobo-de, novih mogućnosti i svakovrsnih doživljaja u
kojima nam se činilo mogućim pronaći baš naše blago, a već sama
potraga za njim činila nas je ushićenima. A onda smo se našli usred
stvarnosti. Stječući životno iskustvo shvatili smo da postoje neke
dublje razine na kojima se ot-kriva životno blago, a to su
zdravlje, mir savjes-
ti, prijateljstvo, povjerenje, obitelj. I pomalo smo počeli
shvaćati kako ne postoji znak jednakosti između posjedovanja
materijalnih dobara i unutarnjeg iskustva blaga. Dapače, čak se
dogodi da neka dobra posta-nu zapreka blagu.
Tako se danas, kao odrasli, često nasmijemo ili začudimo ko-me
li smo sve govorili »Blago te-bi«, jer vidimo da tu blaga nije
bilo. Možda je bilo svega osim istinsko-ga blaga. Doista, potraga
za mate-rijalnim probitkom, i još više ona za vlašću – kad bistrije
pogledamo – pričinja nam se kao iluzija koja zapravo priječi pogled
u daljinu.
Kome je danas blago?Na svijetu trećina čovječanstva živi u
oskudici i siromaštvu. Milij-uni i milijuni su pogođeni
fizičkim
i psihičkim bolestima. Čini se da je sve man-je ljudi koje
možemo nazvati sretnima i reći im »Blago tebi!« Neki bježe iz
zamagljenih i zatrovanih velegrada u egzotične krajeve, dru-gi se
iz nepodnošljive oskudice slijevaju u još nepodnošljivu buku
gradova i jad predgrađa. I tko je sretan? Komu je zapravo danas
blago? On-ima koji su bili te sreće da se rode u imanju ili su u
još nezagađenom okolišu, koji mogu iskoristi-ti svoje mogućnosti
ili uživati trenutne ugode ne-zasitnog tijela?
Tko ozbiljno shvaća život, spoznaje da blago nije samo odrednica
sadašnjosti. Netko reče da je blāgo prāvo samo dok mu se nadamo.
Pravo blago je blago budućnosti. I zato je blago onima koji imaju
budućnost? Ne skriva li se upravo tu srž Isusove besjede? Narod
koji umire jer nema potomstva, čija je zemlja i kultura zatrovana
ne posjeduje blago, makar imao novac i materijalna dobra. Blago je
eshatološka kategorija. Konačno, pravo je blago tek ono koje se
očekuje. I doista, kršćanska vjera drži kako je pravo blago buduće
ispunjenje života u zajedništvu s Gospodinom, a sadašnje samo
njegov predokus!
Božje blago
-
živo vrelo 20051
25
Stari bijahu uvjereni da nitko ne može Bo-ga vidjeti i ostati
živ. Time su izricali Božju veličinu i slavu. Isus međutim obećava
»Bla-go čistima srcem: oni će Boga gledati!« Time naviješta pravo
Božje lice: Bog u svo-joj dobroti i ljubavi prema ljudima ide sve
dotle da onima koji ga ljube daje povlas-ticu da ga vide, jer što
nemoguće ljudima, moguće je Bogu.
sv. Irenej Lionski
Vjera nije nikada ni jača ni slavnija nego kad je izložena
trpljenju.
M. Luther
Mekoća znade biti jača od tvrdoće, voda jača od stijene, ljubav
jača od sile, i šutnja jača od riječi.
H. H.
ČET
VRTA
ČETVRTAnedjelja
nedjelja
PSALAMu sliciu sliciPametniji popušta
Grešnicima mrsi putove (Ps 146,9)
John Wesley (1703.-1791.), poznati engleski propovjednik, imao
je mnogo prijatelja i pristalica, ali i mnogo neprijatelja i
protivnika. Njegove propovijedi bile su nekim njegovim
suvremenicima odviše neposredne i neugodne, jer je grijeh nazivao
pravim imenom i nije štedio grešnika. Kada je jednom Wesley
prolazio nekom uskom uličicom, s druge strane naiđe neki lord koji
je bio bijesan na propovjed-nika. Lord zastade neposredno pred
Wesleyem i ljutito reče: »Budalama se ne mičem s puta!« Wesley se
izmaknu u stranu i smiješeći se izrazito prijazno mu reče: »Ja
naprotiv to vrlo rado činim!«
J. Zečević
ZRnjenjenjenjeZRnjeZR
Je li Isus naivan?Slušajući Isusov Govor na gori, a osobito
poz-nata nam blaženstva, doista se valja upitati: Je si li ti,
Isuse, naivan!? Kako možeš izreći takve tvrdnje, kad svi znamo da
je jao onome tko je si-romah i žalostan, kad svi znamo kako se
krotke gazi a pravedne izvrće ruglu, kad svi znamo da se na
milosrđe odgovara bahatošću a na mirot-vorstvo oružanom silom, kad
svi znamo da pro-gonjeni redovito stradaju a na one koje su čista
srca nitko se ni ne osvrće! Nije li, Isuse, tvoj pro-glas načela
kraljevstva Božjeg čista idealistička naivnost?
Sva bi se ova pitanja mogla ostaviti otvoreni-ma da se s Isusom
nije već dogodila budućnost. U njegovu životu, smrti i uskrsnuću
otkrilo se blago. On koji je prvi od siromaha Božjih, bla-ga i
ponizna srca, gladan i žedan pravednos-ti, milosrdan i čista srca
te raspet od onih koji su tako željeli izvrći ruglu Božju
pravednost, od Oca je u snazi Duha postao prvi od onih kojima je
konačno blago, koji su baštinici budućnosti, kraljevstva Očeva,
punine života u radosti kojoj nema mjere i kraja.
Blago onom tko se bogati u Bogu!Koja je poruka današnje
nedjelje? Isus reče: Gdje je blago tvoje ondje će biti i srce
tvoje! i Blago onome tko se bogati u Bogu! Sveti Pa-vao u današnjem
drugom čitanju veli da je sam Krist Božje blago koje nam je
darovano! On »nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i
posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pi-
sano: tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali« (1Kor
1,30-31).
Uskrsli Krist reći će svojim apostolima: »Ne bojte se!« Zašto se
ne treba bojati? Jer onima ko-ji su njegovi nitko ne može oduzeti
istinsko bla-go, jer je to sam Bog! Jer je to blago Ljubav! Ona
ljubav od koje nas ne može nitko niti išta rasta-viti. Jer blago
istinskog vjernika je ljubav Očeva koja nam je darovana u Kristu
Isusu, Gospodi-nu našemu, kojemu neka je svaka čast i hvala, u
našemu životu, sada i vazda i po sve vijeke.
Ante Mateljan
-
26
OTAJSTVO i zbilja
Ulazna pjesmaPs 48,10-11
Spominjemo se, Bože, tvoje dobroteusred hrama tvojega. Kao ime
tvoje, Bože, tako i slava tvoja do na kraj zemlje doseže;puna je
pravde desnica tvoja.
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, na današnji je dan Sin tvoj u našem
ljudskom tijelu prikazan u hramu.Smjerno te molimo: daj da se i mi
čiste duše prikažemo tebi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ti si htio da se tvoj jedinorođeni Sintebi prinese
kao nekaljani Jaganjac za život svijeta. Primi, molimo te, ove
darove što ti ih Crkva u radosti prikazuje,po Kristu, Gospodinu
našemu.
Popričesna molitva
Po ovoj pričesti, Gospodine, nastavi u nama svoje milosno djelo.
Ti si ispunio Šimunovu nadu da neće umrijeti dok ne primi Krista u
naručaj: daj da i mi idemo u susret Gospodinui postignemo vječni
život,po Kristu Gospodinu našemu.
Prvo čitanjeMal 3,1-4
Doći će u Hram svoj Gospodin koga vi tražite.
Čitanje Knjige proroka MalahijeOvo govori Gospodin Bog:Evo
šaljem glasnikada put preda mnom pripravi.I doći će iznenada u Hram
svojGospodin koga vi tražitei Anđeo Saveza koga žudite.Evo ga,
dolazi već –govori Gospodin nad Vojskama.Ali tko će podnijeti dan
njegova dolaskai tko će opstati kad se on pojavi?Jer on je kao
oganj ljevačevi kao lužina bjeliočeva.I zasjest će kao onaj što
topi srebro i pročišćava.Očistit će sinove Levijevei pročistit će
ih kao zlato i srebro,da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti.Tad
će biti draga Gospodinužrtva Judina i jeruzalemskakao u drevne dane
i kao prvih godina.Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalamPs 24,7-10
Pripjev: Tko je taj Kralj slave? To je sâm Gospodin.Podignite,
vrata, nadvratnike svoje,dižite se, dveri vječne,da uniđe Kralj
slave!
Tko je taj Kralj slave?Gospodin silan i junačan,Gospodin silan u
boju!
Podignite, vrata, nadvratnike svojedižite se, dveri vječne,da
uniđe Kralj slave!
Tko je taj Kralj slave?Jahve nad Vojskama – on je Kralj
slave!
Prikazanje Gospodinovo. Svijećnica 2. veljače 2005.
Prijedlozi za pjevanjeKod palj. svij.: 184 Ti divni Kralj si
nebesnikOphodna: 138 Svjetlost na prosvjetlje- nje narodaUlazna:
75.1 Spominjemo se, Bože Pripjevni ps.: Tko je taj kralj slave?
(vidi glazbeni prilog, str. 38)Prinosna: 233 Punina kad
dođePričesna: 201 O svjetlo duša IsuseZavršetak: 228 Odbaci, dušo,
sumnje sve (u pj. Slavimo Boga) ili: 769.3 Svi u glas (1. i 3.
strofa)
PRIK
AZAN
JEG
ospo
dino
voG
ospo
dino
vo
PRIKAZAN
JE
-
živo vrelo 20051
27
Molitva vjernikaBraćo i sestre, na dan kad je Isus bio prikazan
Ocu nebeskom u hramu, i mi istom Ocu nebes-kom prinesimo sebe
iznoseći pred njega svoje ponizne molitve. Molimo zaj