• U XVII veku Nizozemska je podeljena na Severnu Nizozemsku (Holandija) i Južnu Nizozemsku (današnja Belgija i deo Francuske) • 1581. god severne pokrajine Nizozemske (posle represivnih mera spanskog vladara Filipa II protiv protestanata) pod vođstvom Viliama Tihog objavile su nezavisnost od Španije. • Kako su Flandrijom vladali španski regenti Habzburgovci, koji su sebe smatrali braniocima katoličke vere, umetnici su zavisili pre svega od porudžbina crkve i države, ali su važni pokrovitelji umetnosti bili i plemići i bogati trgovci. • Flamanska umetnost XVII veka je u znaku umetnosti Pitera Pola Rubensa. Umetnost , tačnije Antverpen je izdigao do međunarodne slave. • Teme flamanske umetnosti i Rubensovih slika bile su pre svega religiozne: to su često bile velike oltarske slike s likovima u prirodnoj večličini, ali bilo je i dosta portreta. Osim ovih tema Rubens često slika pejzaže, a ostali umetnici rade mrtve prirode, žanr slike i slike sa verskim i mitološkim motivima.
21
Embed
U XVII veku Nizozemska je podeljena na Severnu Nizozemsku ... · •U XVII veku Nizozemska je podeljena na Severnu Nizozemsku (Holandija) i Južnu Nizozemsku (današnja Belgija i
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
• U XVII veku Nizozemska je podeljena na Severnu Nizozemsku (Holandija) i Južnu Nizozemsku (današnja Belgija i deo Francuske)
• 1581. god severne pokrajine Nizozemske (posle represivnih mera spanskog vladara Filipa II protiv protestanata) pod vođstvom Viliama Tihog objavile su nezavisnost od Španije.
• Kako su Flandrijom vladali španski regenti Habzburgovci, koji su sebe smatrali braniocima katoličke vere, umetnici su zavisili pre svega od porudžbina crkve i države, ali su važni pokrovitelji umetnosti bili i plemići i bogati trgovci.
• Flamanska umetnost XVII veka je u znaku umetnosti Pitera Pola Rubensa. Umetnost , tačnije Antverpen je izdigao do međunarodne slave.
• Teme f lamanske umetnosti i Rubensovih slika bile su pre svega religiozne: to su često bile velike oltarske slike s likovima u prirodnoj večličini, ali bilo je i dosta portreta. Osim ovih tema Rubens često slika pejzaže, a ostali umetnici rade mrtve prirode, žanr slike i slike sa verskim i mitološkim motivima.
•Bio je načitan, dosta putovao, poznavao klasičnu književnost i govorio nekoliko jezika. Hvalili su njegov um i vitalnost koja mu je omogućavala da spoji prirodno i natprirodno te da postigne baroknu teatralnost i dramatičnost.
•Skolovao se kod domaćih umetnika ali tek posle odlaska u Italiju razvija svoj lični stil.
•Posle deset godina provedenih u Italiji, u umetničkim i pokroviteljskim centrima- Mantovi, Firenci, Đenovi i Rimu- prihvatio je italijansku tradiciju potpunije od ijednog severnog umetnika pre njega. Strastveno je proučavao antičke spomenike, remek-dela visoke renesanse, i dela Karavađa i Anibalea Karačija.
Prikazana dramatična radnja
Mišićavi likovi oblikovani tako da pokažu telesnu snagu i strastvena osećanja, podsećaju na antičke, helenističke skulpture koje je Rubens video, crtao i skupljao kao i na likove sa svoda Sikstinske kapele koje je takođe kopirao.
Svoje raskošne boje i osvetljenje duguje Ticijanovom uticaju.
Na slici se ogleda Rubensova sposobnost da spoji italijanski uticaj sa nizozemskim idejama i tako stvori nešto sasvim novo.
Flamanski uticaj se oseća po detaljima kao što su lišće, vojnikov oklop, kudravi pas u prvom planu.
Raskošno odevena u beli saten s odgovarajućim plaštom, okićena draguljima i zlatnim lančićem optočenim oniksima i rubinima.