-
U SLUŽBI MALOGA ISUSA
Vjesnik Družbe sestara Služavki Malog Isusa
Broj 1./377. Zagreb, ožujak 2015. Godina – LX.
VJESNIK Za internu uporabu
Nakladnik
VRHOVNA UPRAVA DRUŽBE SESTARA SLUŽAVKI MALOGA ISUSA
Zagreb, Naumovac 12 tel.: 00385 01/4673 411
e- mail: [email protected]
Odgovara
s. M. Radoslava Radek vrhovna glavarica
Glavna urednica s. M. Ana Marija Kesten
Uredničko vijeće s. M. Maneta Mijoč
s. M. Petra Marjanović s. M. Kristina Adžamić
Lektura – djelomično
Omotnica O. Berberović, akademski slikar
Tisak „Naša djeca“, tiskara d.d., Zagreb
Naklada
180 primjeraka
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 2
RIJEČ UREDNIŠTVA
„Radujte se!“
U Godini posvećenog života i jubilarnoj godini naše Družbe
nadahnjivat ćemo se porukama iz učiteljstva pape Franje koje je
Kongregacija za usta-nove posvećenog života i družbe apostolskog
života podarila svim posve-ćenim muškarcima i ženama u okružnici
Radujte se. Ona je i nama u pripra-vi slavlja 125. obljetnice
Družbe izvanredno pomagalo u kojemu ćemo moći pronalaziti smjernice
za put kojim trebamo ići i način na koji ćemo živjeti što
intenzivnije milosno vrijeme koje nam Dobri Bog u svojoj dobroti
daru-je.
Ključna riječ okružnice jest „radost“. Ona je kao zvijezda
vodilja koja nas vodi k našemu Gospodinu Isusu. Možemo i sami
posvjedočiti da se u susre-tu i prisutnosti Gospodinovoj naše srce
veseli, klikće i raduje. U tome du-hovnom raspoloženju spremni smo
više čuti Božju riječ i doživjeti da smo na putu života pronađeni
od Gospodina, zahvaćeni, preobraženi. „On nas uči kako postati
svet“.
Svetost života iskazuje se u vjernosti učeništvu, kroz stvarnost
života u kojoj smo pozvani podupirati jedni druge, jer „Božja je
riječ ta koja dira srca, obraća ih Bogu i njegovoj logici koja je
različita od naše.“
Papa Franjo potiče nas da smo svi mi, Bogu posvećene osobe,
pozvani nositi Božju poruku nade koja daje vedrinu i radost, Božju
utjehu, njegovu njež-nost prema svima. Kako bismo mogli biti
nositelji te radosti drugima, pot-rebno je da mi prvi budemo ti
koji će iskusiti radost da smo u Gospodinu utješeni i da nas on
ljubi.
Drage sestre i dragi čitatelji, u ovome uskrsnom broju Vjesnika
naše Družbe donosimo vam svjedočanstva radosti, veselja i klicanja
zbog divnih djela koja je Gospodin učinio našoj redovničkoj
zajednici i svakoj njezinoj članici; zahvaćenosti Duha Svetoga i
njegove preobrazbe u svim vremenima, svje-dočanstva svetosti
života, Gospodinove utješenosti i nježnosti darovane onima kojima
smo poslane...
Isus je uskrsnuo! Aleluja!
Uredništvo
-
3 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
RIJEČ CRKVE
Naš život ne završava pred kamenom jednoga groba
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Sutra je Veliki četvrtak. U popodnevnim satima, misom "Večere
Gospodnje", započet će Vazmeno trodnevlje Kristove muke, smrti i
uskrsnuća, koje je vrhunac cijele liturgijske godine i ujedno
vrhunac našeg kršćanskog života. Trodnevlje započinje spomenom
Posljednje večere. Isus, uoči svoje muke, prinio je Ocu svoje
tijelo i krv pod prilikama kruha i vina i, dok ih daje apos-tolima
za hranu, zapovijeda im da to trajno čine njemu u spomen. Evanđelje
koje se čita na tome slavlju, podsjećajući na pranje nogu, izražava
isto zna-čenje euharistije u drugoj perspektivi. Isus - poput sluge
- pere noge Šimu-nu Petru i ostaloj jedanaestorici učenika (usp. Iv
13, 4-5). Tom proročkom gestom on izražava smisao svoga života i
svoje muke, kao služenje Bogu i
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 4
braći: "Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i
život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10, 45).
Isto to se dogodilo na našem krštenju, kada nas je Božja milost
očistila od grijeha i kada smo se zaodjenuli Kristom (usp. Kol 3,
10). To se događa sva-ki put kad se spominjemo Gospodina u
Euharistiji: ulazimo u zajedništvo s Kristom Slugom poslušni
njegovoj zapovijedi da ljubimo jedni druge kao što je On nas ljubio
(usp. Iv 13, 34; 15, 12). Ako pristupamo pričesti a da nismo
iskreno raspoloživi prati noge jedni drugima, mi ne prepoznajemo
Gospodinovo tijelo. To je služenje Isusa koji nam daje samoga sebe,
u pot-punosti.
Zatim, sljedeći dan, u bogoslužju Velikog petka razmišljamo o
otajstvu Kris-tove smrti i klanjamo se križu. U posljednjim
trenucima života, prije nego će predati duh Ocu, Isus je rekao:
"Dovršeno je!" (Iv 19, 30). Što znače te riječi, to što je Isus
rekao: "Dovršeno je!"? To znači da je djelo spasenja dov-ršeno, da
sva Pisma nalaze svoje ispunjenje u ljubavi Krista, žrtvovanog
Jaganjca. Isus je, svojom žrtvom, pretvorio najveću nepravdu u
najveću ljubav.
Kroz stoljećâ bilo je muškaraca i žena koji su svjedočanstvom
svoga života odražavali zraku te savršene, pune, netaknute ljubavi.
Drago mi je podsjeti-ti na junačkog svjedoka našeg vremena don
Andrea Santora, svećenika Rimske biskupije i misionara u Turskoj.
Nekoliko dana prije nego je ubijen u Trabzonu, napisao je: "Ovdje
sam zato da živim među ovim ljudima i omogućim Isusu da to čini
posuđujući mu svoje tijelo... Postajemo sposobni za spasenje samo
prinošenjem svog vlastitog tijela. Zlo svijeta valja nositi i bol
treba dijeliti, upijajući ga u vlastito tijelu sve do kraja, kao
što je Isus učinio "(A. Polselli, Don Andrea Santoro, naslijeđe,
Città Nuova, Rim 2008., str. 31).
Ovaj primjer čovjeka našeg vremena, i mnogih drugih, podupire
nas u pri-nošenju našeg života kao dara ljubavi prema braći, po
uzoru na Isusa. I da-nas postoje mnogi muškarci i žene, pravi
mučenici koji prinose vlastiti život s Isusom da ispovjede svoju
vjeru, samo zbog tog razloga. To je služba, slu-žba kršćanskog
svjedočenja sve do krvi, služba koju nam je učinio Krist: on nas je
otkupio sve do kraja. I to je značenje tih riječi "Dovršeno je!"
Kako bi bilo lijepo je da svi mi, na kraju svoga života, s našim
pogreškama, našim grijesima, pa i našim dobrim djelima, našom
ljubavlju prema bližnjemu, možemo poput Isusa reći Ocu: "Dovršeno
je!"; ne na savršen način kako je on rekao, već da možemo reći:
"Gospodine, učinio sam sve što sam mogao učiniti. Dovršeno je!".
Klanjajući se križu, promatrajući Isusa, mislimo na ljubav,
služenje, svoj život, na kršćanske mučenike, a bit će dobro i da
mis-limo na kraj života. Nitko od nas ne zna kada će se to
dogoditi, ali možemo tražiti milost da možemo reći: "Oče, učinio
sam sve ono što sam mogao. Dovršeno je!".
-
5 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
Velika subota je dan kada Crkva razmatra Kristov "počinak" u
grobu nakon pobjedonosne borbe na križu. Na Veliku subotu Crkva se,
još jednom, pois-tovjećuje s Marijom: sva njezina vjera sabrana je
u njoj, prvoj i savršenoj učenici, prvoj i savršenoj vjernici. U
tami koja obavija stvoreni svijet, ona je ostala sama da drži
upaljenim plamen vjere, nadajući se protiv svake nade (usp. Rim 4,
18) u Isusovo uskrsnuće.
Na velikom Vazmenom bdjenju, u kojem će ponovno odjeknuti
Aleluja, sla-vimo Krista uskrslog, središte i svrhu svemira i
povijesti; bdijemo puni na-de u očekivanju njegova ponovnog
dolaska, kada će Uskrs imati svoje puno objavljenje.
Katkad nam se čini kao da tama noći prodire u dušu; ponekad
mislimo, "sad se više ništa ne može učiniti", i srce više ne nalazi
snage za ljubav... Ali u toj tami Krist pali vatru Božje ljubavi:
bljesak svjetla razbija tamu i najavljuje novi početak, nešto
započinje u najdubljoj tami. Znamo da je noć najveća, najtamnija
neposredno prije svanuća. No, upravo u toj tami Krist pobjeđuje i
pali vatru ljubavi. Kamen patnje je odvaljen ostavljajući prostora
za nadu. To je veliko otajstvo Uskrsa! U toj svetoj noći, Crkva nam
daje svjetlo Uskrs-loga, jer u nama više nema žaljenja onoga koji
kaže "sad se više...", već nada onoga koji se otvara sadašnjosti
punoj budućnosti: Krist je pobijedio smrt, i mi zajedno s njim. Naš
život ne završava pred kamenom jednoga groba, naš život ide dalje s
nadom u Krista koji je uskrsnuo upravo iz toga groba. Kao kršćani
pozvani smo biti jutarnja straža, koja zna razabrati znakove
Uskrs-loga, kao što su to učinile žene i učenici koji su pohrlili
na grob u zoru prvo-ga dana u tjednu.
Draga braćo i sestre, u ovim danim vazmenog trodnevlja ne
ograničavajmo se samo na to da se spominjemo Gospodina, već uđimo u
to otajstvo, usvo-jimo njegove osjećaje, njegove stavove, kao što
nas poziva to činiti apostol Pavao: "Neka u vama bude isto
mišljenje kao i u Kristu Isusu" (Fil 2, 5). Ta-da će nam biti
"sretan Uskrs"!
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 1. travnja
2015.
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 6
USKRSNA ČESTITKA VRHOVNE GLAVARICE
Aleluja! Radujmo se! Isus je uskrsnuo!
Poštovane sestre provincijalke!
Drage sestre, sestre novakinje, postulantice i kandidatice!
U prigodi slavlja svetkovine Uskrsa želim radosna srca uputiti
svima vama iskrene čestitke i poželjeti vam istinsku uskrsnu radost
koja se uvijek izno-va rađa u našemu srcu kada susretnemo Uskrsloga
Krista. Radujmo se, ses-tre, jer je i nas, između mnogih drugih,
Uskrsli Gospodin pozvao da poput njegovih učenika budemo svjedoci i
navjestitelji Radosne vijesti sve do na kraj svijeta. Svjesne smo
da taj Gospodinov poziv traži od nas darivanje do kraja, bez
podijeljenosti srca. Takav primjer služenja nalazimo u
svjedočan-stvima vjere mnogih Kristovih učenika.
-
7 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
Jedan od njih jest i naš otac Utemeljitelj, sluga Božji
nadbiskup Josip Stad-ler. Upoznavajući dublje njegov duhovni
životni profil, možemo vidjeti da je on, unatoč žrtvi i trpljenju
koje ga je pratilo tijekom cijeloga života, veliko-dušno služio
Bogu i uvijek pronalazio razloge za radost i radosno naviješta-nje
Evanđelja. O tome svjedoče mnogi njegovi sugovornici, njegovi
svećeni-ci, a to su nam jednako svjedočile i mnoge naše pokojne
sestre koje su ga osobno poznavale.
Iako je to nekima od vas poznato, ipak u ovoj prigodi želim sa
svakom od Vas podijeliti jedan radosni događaj koji se zbio oko
svetkovine Uskrsa, a zabilježen je prije 100 godina u povijesti
naše Družbe.
Ove godine, 5. travnja, na svetkovinu Kristova uskrsnuća,
navršit će se 100 godina kako je naš otac Utemeljitelj, uz slavlje
imendana darovao časnoj majci Krescenciji kipić Maloga Isusa, koji
su, kako je on to želio, vrhovne glavarice Družbe po završetku
svoje službe s posebnom radošću i ljubavlju predavale na čuvanje
svojim nasljednicama. Tako je taj kipić Maloga Isusa sačuvan sve do
danas.
Čuvajući ga, i noseći sa sobom u teškim povijesnim vremenima,
sestre pog-lavarice Družbe imale su uvijek na umu da im je taj
kipić ostavio u baštinu sam otac Utemeljitelj i brižno su čuvale
njegovu poruku „da ih sjeća preve-like ljubavi Maloga Isusa“ i “
još i zato što je taj dar primljen od pape Pija IX. koji je umro na
glasu svetosti, a po čijem su se zagovoru mnoga čudesa
do-godila.“
Uz kipić Maloga Isusa, Utemeljitelj je podario časnoj majci
Krescenciji i kor-picu jaja da je sjećaju muke Isusove, njegova
uskrsnuća i blaženoga neba. Ponukana pobožnošću i odanošću
Utemeljitelja prema tome kipiću Maloga Isusa, časna majka
Krescencija u svojoj knjizi, koju je pisala o povijesti Dru-žbe,
zapisala je da je Utemeljitelj, „dok je taj kipić držao na svom
pisaćem stolu, svaki dan ga više puta klečeći poljubio.“
Drage sestre, razmišljajući o ovoj očinskoj gesti našega oca
Utemeljitelja, odlučila sam upravo ove godine o svetkovni Uskrsa i
100. obljetnici primit-ka kipića Maloga Isusa podijeliti sa svima
vama radost ovoga povjerenog i darovanog nam dara, koji ima ne samo
vrijednost za vrhovne poglavarice Družbe nego upravo za svaku
sestru u našoj Družbi.
Dok nas papa Franjo u ovoj Godini posvećenog života potiče da se
s radošću vraćamo na karizmatske početke svoje redovničke obitelji
i na njezin povi-jesni hod radi očuvanja identiteta živim, kao i
radi jačanja jedinstva obitelji i osjećaja pripadnosti njezinih
članova, željela sam da u našoj jubilarnoj godini i ovo bude jedan
mali poticaj na očuvanje naše svete povijesti, naše baštine,
jačanje našega jedinstva i pripadnosti našoj dragoj Družbi.
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 8
Sestre, iz dana u dan obnavljajmo u srcu ponajprije pripadnost
Uskrslom Gospodinu. Susrećimo ga u svetim tajnama naše vjere. Kako
reče papa Fra-njo, nastojmo sve više da naše misli i srce prožimaju
„nosive vrijednosti Utemeljitelja i prvih utemeljenih zajednica“.
Upoznavajući više svoju povi-jest, moći ćemo i mi danas, poput
našeg oca Utemeljitelja i mnogih koji su utkali svoj život u našu
Družbu, pronalaziti „bezbrojne putove za nošenje daha evanđelja u
sve kulture i najrazličitije društvene sredine.“
Drage sestre, o ovom lijepom jubileju, kojeg se prisjećamo ove
godine upra-vo na dan Kristova uskrsnuća, darujem Vam svakoj
prigodnu sličicu na ko-joj je slika „kipića Maloga Isusa“. Neka Vas
ona, po želji Utemeljitelja, potiče na što veću ljubav prema Malom
Isusu. A na njoj ispisane riječi od časne majke Krescencije, koja
je ostavila trag svetog života u Družbi, neka nam budu poticaj da,
poput pravih Služavki Maloga Isusa, budemo ponizne, po-žrtvovne i
samozatajne redovnice, kako su nam to svjedočile i mnoge druge naše
pokojne sestre. „Ovakvim putem sestre – idite vazda“ (M.
Krescencija).
I na kraju ovih poticajnih riječi, u ime sestara savjetnica i u
svoje osobno ime, želim vama drage provincijalke, drage sestre,
sestre novakinje, postu-lantice i kandidatice, obilje Božje utjehe,
Božje ljubavi, Božjeg milosrđa i praštanja. Obdarene ovim darovima
koji se primaju u susretu s Uskrslim Kristom, darujmo ih svakoga
dana jedna drugoj, a potom svima kojima nas u ovoj Jubilarnoj
godini naše Družbe i u Godini posvećenog života šalje Us-krsli
Gospodin.
Zahvalna Uskrslom Gospodinu na svim primljenim darovima i
svjedočan-stvima navještaja Radosne vijesti tijekom povijesti naše
Družbe, pozdrav-ljam vas i želim još jednom svima vama sretan i
blagoslovljen Uskrs!
Vaša u Malom Isusu i Mariji
U Zagrebu o svetkovini Uskrsa, 2015.
s. M. Radoslava Radek,
vrhovna glavarica
-
9 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
USKRSNE ČESTITKE
PROVINCIJSKIH GLAVARICA
Sarajevo
„Pastor Dobri cijenom krvi Stado svoje odsvud skuplja.
Kraljevstvo je odsad Božje Zemlja, nebo, svemir cijeli.“
Drage sestre!
Svjedoci smo snažnih životodajnih poruka svetoga oca Franje u
Go-dini posvećena života koje primamo u jubilarnom oduševljenju
naše 125. obljetnice. Vidim papu naših dana s križem na kojemu je
oslikan Isus – dobri pastir. On će nas s tim pastirskim znakom na
srcu uskoro
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 10
pohoditi. Radost i zahvalnost se šire domovinom kao miomiris
pro-ljeća. Otvorila sam časoslov i pogled mi se zaustavi na
uskrsnome himnu jutarnje molitve. Divan je! S Crkvom pjevamo u čast
Uskrsno-me, slaveći čudesni naum našega spasenja u Isusu Kristu,
Dobrom Pastiru. Sve smo sjedinjene, okupljene odasvud događajem
Uskrsa u čežnji da Ga čujemo, prepoznamo, vidimo, da osjetimo
Njegovu zašti-tu. I naš Utemeljitelj je među nama. Živi u Duhu.
Pisao je 1890. godine svećenicima i vjernicima o sedam Isusovih
riječi s križa, te o ljubavi i pobožnosti prema Kristu (Vrhbosna,
br. 3. i 4. 1890.). Bio je snažno zahvaćen i ponesen otajstvom
Isusova života, te je poticao svećenike i vjernike da Ga časte,
upoznaju i da uživaju u sigurnoj zaštiti Spasite-lja – Dobroga
Pastira. Baš toga proljeća nastajale smo u njegovu ple-menitu srcu.
Sam će posvjedočiti kako je Družba Božje djelo nastalo iz Isusove
ljubavi prema malenima, siromašnima. Te iste godine, sa-mo devet
godina od preuzimanja nadbiskupske službe u Bosni, stav-ljao je
žive temelje i našoj Bogosloviji. Duhovni pastir Vrhbosanske crkve
imao je tada 47 godina, a kakva je tek bila ta 1890. godina!
Dok nas papa Franjo poziva da se sa zahvalnošću prisjetimo
prošlosti i u njoj otkrijemo Božje vodstvo i brigu, svim srcem
želim da, zajedno s našim ocem Utemeljiteljem, slavimo uskrsloga
Spasitelja snažno – kao u godinama zanosnoga žara nastajanja.
U ovim mislima srcem čestitam sveti Uskrs poštovanoj Časnoj
majci Radoslavi, dragim sestrama provincijalkama Anemarie i
Katarini, svim sestrama, novakinjama i pripravnicama. Prenesite,
drage sestre, naše srdačne čestitke i sjedinjenost u molitvi i
zanosnoj pjesmi svim članovima Društva PMI i prijateljima Družbe i
svima za koje, i s koji-ma, radimo na pučini života.
U ime sestara Sarajevske provincije, osobito mojih suradnica u
upra-vi i u povjerenstvima – vaša, po Djetetu Isusu,
sestra M. Admirata Lučić
-
11 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
Split
Uskrs, 2015.
„A anđeo progovori ženama:
"Vi se ne bojte!
Ta znam: Isusa Raspetoga tražite!
Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. ...
One otiđoše žurno s groba te sa strahom
i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima.“
(Mt 28,5-6.8)
Drage sestre, novakinje, postulantice i kandidatice,
želim nas anđelovim riječima potaknuti na razmišljanje kako Isus
Raspeti ne ostaje u grobu, nego je uskrsnuo. Donio je radost
pobije-divši smrt i iznenadivši sve koji su Ga slušali, a nisu
razumjeli.
Često se pogled i nas, Njegovih zaručnica zaustavlja na križu,
patnji i smrti, te ne čujemo i ne razumijemo što bi u našem životu
značilo:
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 12
„Nije ovdje! Uskrsnu kako reče.“ Potrebno je izdignuti se iznad
misli koje vide samo patnju, slabosti, nemoć, smrt, napuštenost i
podignu-tim pogledom koji osvjetljava radost Uskrsnog jutra
uvidjeti ljepotu i smisao života, te svjesne svojeg ljudskog
straha, ali s velikom radoš-ću, poput žena otrčati bratu i sestri i
javiti im ljepotu i radost Novog života.
U ovoj jubilarnoj 125. godišnjici naše Družbe i Godini
posvećenog života, kao posvećene žene, nađimo se u ovim ženama koje
su pos-lane biti glasnice Novog života koji nam svima donosi
promjenu. Žurno prenesimo jedna drugoj, ali i braći i sestrama ovu
ljepotu uskrslog jutra koja mijenja našu svakodnevnicu i ispunja je
Ži-vim Bogom.
Časnoj Majci s. Radoslavi i njezinu vijeću, provincijalkama s.
Admirati i s. Katarini, svim sestrama, novakinjama i kandidaticama
cijele Dru-žbe, našim dobročiniteljima i Prijateljima Malog Isusa,
u ime splitske Provincije sv. Josipa
SRETAN USKRS I OBILJE USKRSNOG MIRA I RADOSTI ŽELI
s. Anemarie Radan, provincijska glavarica sa Vijećem
-
13 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
Zagreb
Drage sestre!
Blagdan Gospodinova uskrsnuća ispunjen je radošću i nadom. Uskrs
je novi Život. A mi kao Bogu posvećene osobe pozvane smo biti znak
tog novog Života već ovdje i sada.
Ponavljam, da nam je kao redovnicama ova Godina u Crkvi darovana
i kao takva za nas je neponovljiva. Milosno je to vrijeme i milosni
su ovi trenutci u kojima nas uskrsli Krist poziva na radosnije
slavlje po kojem ćemo i Njemu proslavljenom biti sve sličnije, biti
i postajati više Božje.
On je pobijedio grijeh koji nas razdvaja, a i mi ga možemo
pobijediti djelima ljubavi i praštanja. Isus treba radosne i
djelotvorne svjedoke ljubavi i uskrsnuća. Mi, koje smo obasjane
svjetlom Njegova uskrsnu-ća pozvane smo biti svjedoci i svjetlo
ovom svijetu. Pozvane smo
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 14
radosno živjeti svoju sadašnjost, biti nositeljice uskrsne
radosti i isti-ne konkretnom čovjeku…
Otvorimo srca radosti Uskrsa unatoč svim našim slabostima,
boles-tima, grijesima i krhkostima. Zato budimo otvorene ovim
milosnim trenutcima kako bi radost uskrsnuća obnovila našu nadu i
podržala u nama istinsku radost koja izvire iz sigurnosti da je
Krist uskrsnuo i da je s nama.
U molitvi jednih za druge i pozivom na istinsko svjedočenje
Ra-dosne vijesti svim sestrama, novakinjama i kandidaticama
Sretan Uskrs žele
s. M. Katarina Penić-Sirak
provincijalna glavarica
i članice vijeća zagrebačke provincije
-
15 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
IZ DUHOVNE RIZNICE SESTARA
SLUŽAVKI MALOGA ISUSA
Neobjavljeni životopis
V. dio:
Providnost Božja odabire
dr. Josipa Stadlera za nadbiskupa
Zaposjednućem Herceg–Bosne 18.VIII. 1878. godine po austrijskim
četama prema zaključku Berlinskog kongresa prestaje iznimno
misijsko stanje u tim zemljama te se automatski, po crkvenom ustavu
poče uvoditi redovita crkvena uprava – hijerarhija i to konvencijom
od 6. VI. 1881. između Svete Stolice i austrijske vlade. Papa Leon
XIII. izdade u tu svrhu bulu „Ex Hac
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 16
augusta“ od 5. srpnja 1881. Tom bulom podigao je hijerarhiju u
Bosni, i sad je bilo pitanje tko će prvi na nadbiskupsku stolicu
vrhbosansku.
Bilo je više kandidata. Bečki Nuncije Jacobini upitao je za
savjet opata Ho-pergera kao dobrog poznavaoca Bosne, a ovaj mu
preporuči Stadlera. Nun-cije je došao osobno u Zagreb, a Stadler bi
pozvan na objed Nadbiskupu, a da nije znao zašto. Htio ga je
Nuncije da vidi. I kocka je pala na Stadlera.
Uoči Tijelova molio je Stadler sa svojim drugom Baronom časoslov
u svo-jem stanu, kad mu dođe poruka od bana, neka odmah dođe u
banske dvore. Ban mu isporuči, da je predložen za sarajevskog
nadbiskupa. Dne 18. kolo-voza 1881. bilo je prekonizovan od sv.
Oca. Kardinal Monako posvetio ga je za biskupa u Rimu u bazilici
sv. Klementa, gdje je grob našeg slavenskog apostola sv. Ćirila.
Bilo je to 20. studenog 1881.
Iz Rima kreće mladi biskup preko Beča u Zagreb, odakle se zaputi
u Bosnu, no najprije se svrati u rodno mjesto u Sl. Brodu, gdje mu
rodoljubivi Brođa-ni upriličiše veličanstven doček. Njemu dohrliše
u Sl. Brod i obližnji Fra-njevci, da cjeluju svome prvom nadbiskupu
ruku. Nakon zanositih pozdrava svom sugrađaninu, zaželiše mu
Brođani zadnji „S Bogom“. Od svih Brođana najviše se radovala baka
Oršićeva, koja je malog Jozu iza smrti njegovih roditelja kao sina
zavoljela i ljubila. Sva sretna i ushićena gledala je negdaš-njeg
malog Jozicu kao nadbiskupa, kako mu je prije 10 godina bila
prorekla. I gle, sad vidi da se njeno proročanstvo ispunilo.
Sutradan 11. siječnja stupi Stadler u Bosnu, kao njezin
nadbiskup. Svuda su ga Franjevci s pukom najoduševljenije
pozdravljali, pratili na putu, pokazi-vali lijepe naše krajeve i
pričali mu zgode i nezgode iz davne i nedavne mu-čeničke prošlosti.
Tako dočekivan i praćen stiže Stadler 13. siječnja u ravnu Zenicu
pred večer. Tu je nadbiskupa dočekao i srdačno pozdravio s naro-dom
tadašnji župnik i ugledan Franjevac Anto Ćurić. Tu u središtu
Bosne, u središtu nekadašnjeg patarenstva, koje je zanijekalo
Božanstvo Kristovo, te tako zauvijek iskopalo grob slobodnog
kraljevstva Bosne, dao je Stadler oduška svojoj neodoljivoj ljubavi
prema Isusu, Sinu Boga živoga, upravivši na sebe njegove riječi:
“Oganj sam došao baciti na zemlju, pa što hoću nego da se
zapali!“/Luka 12.49/
U tim riječima navješten je program budućeg rada, izražena
njegova glavna misija kao nadbiskupa u Bosni: još jače učvrstiti i
raspiriti u vjeru u Božan-stvo Kristovo, što su je već prije
Franjevci usadili u srcima vjernika u Bosni, a onda uvesti
pobožnost Presv. Srcu Isusovu, sve to jače upravljati njihova srca
ljubavlju prema Njemu. Osim drugih Franjevaca tu se nađoše i dva
definitora: fra Marijan Marković i fra Bono Milišić. Oni su bili
izabrani da u ime franjevačke redo-države bosanske službeno
dočekaju i prate Stadlera sve do Sarajeva. To je onaj isti Bono
Milišić kojega je Stadler kao klerik od svih Franjevaca iz Bosne
prvog vidio u Rimu s fra Jerkom Barbarićem, a koji
-
17 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
ima nalog da kao definitor prati Stadlera u njegovu novu
rezidenciju. A fra Marković? To je onaj, koji posta kasnije biskup
u Banjaluci i to najviše zau-zimanjem samog Stadlera. Definitor
Marković istaknuvši Stadlerovu poseb-nu ljubav prema Bosni održa
tom prilikom govor, po prilici ovog sadržaja:
“Svemogući i dobri Bog ravna i vodi cijeli svijet i sve stvari
na svijetu prema nedostiživoj mudrosti i beskonačnoj dobroti
svojoj. On upravlja životom svakog čovjeka i privodi ga njegovoj
svrsi. To vrijedi naročito za nekoje znamenite muževe u katoličkoj
Crkvi, koje Bog od vremena do vremena podigne u najkritičnijem času
po Crkvi. Takove ljude On odlikuje darovima naravi i milosti,
osposobljuje u svakovrsnoj znanosti i nauci, pa što ih odre-đuje za
veću službu, tim veće darove i milosti za tu službu podjeljuje.
Među ovakove rijetke, znamenite i providencijalne muževe spada i
Stadler.“
Vrlo su značajni govori što ih je održao Stadler. Odgovarajući
na pozdrav fra Ante Ćurića, spomenuo je, kako je do nedavna u ovim
zemljama zveketa-lo ubojito oružje, radi čega je morala muza
zašutjeti. Ali sad su nastala dru-ga vremena, sad moramo mačem
znanosti i mačem nauka u miru vojevati, širiti prosvjetu u narodu i
pridizati materijalno stanje. Svoj govor završi Stadler veoma
značajnim Isusovim riječima: “Oganj sam došao baciti na zemlju, pa
što hoću, nego da se zapali!“ Prije nego će Stadler stupiti u prvi
župni stan svoje nadbiskupije, pozdravi ga definitom Marković na
pragu riječima sv. Pisma: „Izađi iz zemlje svoje i od roda svojega
i dođi u zemlju, koju ću ti pokazati. I učinit ću te velikim
narodom i blagoslovit ću te i pros-lavit ću ime tvoje i bit ćeš
blagoslovljen./Mojs.12,1-2/ I u daljnjem govoru duhovito opisuje
Stadlerov dolazak u Bosnu. Stadler očevidno blago ganut, najtoplije
se zahvali starješinstvu Franjevačke redo-države, izrazujući, da će
u njemu naći bratsku ljubav, pomoć i jaki oslon, bude li kakovih
neprilika i nezgoda u radu za vjeru i domovinu.
14. Siječnja dođe Stadler preko Vjetrenice u Han-Kumpaniju, gdje
ga dočeka Isusovac o. Brandis, koji je još 6. I. osvanuo u
Travniku, da nađe mjesto za buduće sjemenište. U Han-Kumpaniji
bijaše tada hotel pod imenom „Zur Sonne“ i ondje pozdravi o.
Brandis s deputacijom Travljana, Stadlera. Taj hotel sam i ja
upamtio. Zanimljivo je, da je Stadler kasnije ono isto tlo, gdje je
prvi puta nogom stupio u Han-Kumpaniji kupio za sirotište ss.
Služavki Malog Isusa god. 1907., gdje je na dobru od 30 jutara god.
1909 podignuta kuća, a 1930 crkvica.
Po velikoj studeni krene velika povorka preko Busovače na
Kiseljak. Stadler hrli poput vihora, da na Ime Isusovo počne svoj
apostolat. Na čitavom putu izlazili bi župnici na glavni drum s
narodom iz udaljenih i obližnjih sela, da iskažu svoje poklone,
štovanje i čuvstvo veselja zbog dolaska novog pastira. Val iskrenog
oduševljenja bijaše zahvatio i narod i dušobrižnike, župnike
Franjevce. Na Kiseljaku sjati se silno mnoštvo naroda predvođeni
Franjev-cima iz Kreševa i Fojnice, od dva najstarija ugledna
samostana na čelu s fra
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 18
Grgom Martićem. Nadbiskup sav blažen radi tolike odanosti i
ljubavi braće Franjevaca grli ih kao braću, pobožnom puku dijeli
svečano svoj blagoslov.
Na domak Sarajeva, u Blažuju zbi se ganutljiv prizor. Bilo je
poznato Stadle-ru, da se je negdje u blizini toga sela nalazilo
sijelo biskupije bosanske „Vrhbosna“. Ona je morala izdržati
najžešće navale od svojih neprijatelja, napokon morade podleći
sili, da joj nažalost s vremenom nesta i traga. Pod dojmom ovako
tužnih činjenica, pripovjedaju da se je Stadler tu zaustavio,
izašao iz kočije i klečeći izmolio Nicejsko vjerovanje i najposlije
poljubio zemlju. Tko zna duboku religioznost Stadlerovu, razumjet
će njegovu bol, radi nestanka katolika u tim krajevima.
Već je bio mrak, kad je nadbiskup Stadler stigao do svoje
katedrale u Sara-jevu. Bila je to mala drvena crkvica sv. Ante.
Dne 15. siječnja bilo je svečano ustoličenje nadbiskupa Stadlera
u spome-nutoj župnoj, ujedno i stolnoj crkvi sv. Ante. Pod sv.
Misom asistirali su nadbiskupu: sarajevski župnik fra Andrija
Buzuk, fra Marijan Marković, fra Ilija Čavarović. U crkvi je sa
svog prijestolja čitao pastirsko pismo i alokuci-ju na kler. Tekst
i čitav govor bio je iz Poslanice sv. Petra: “Pasite povjereno
stado Božje, gledajte ga ne silom, nego dragovoljno po Bogu; niti
za nepra-vedan dobitak, nego iz ljubavi, niti kao oni što vladaju
nad baštinom, već postavši izgled stadu od srca. I kad se javi
poglavar pastirski, primit ćete neuveli vijenac slave“.
Iza poklona vojničkih i civilnih organa i biskup Buconjić napose
pozdravi Stadlera u ime Franjevaca i katolika Bosne i Hercegovine.
I tako se svrši opća svečanost i veselje. Sutradan se sastadoše
definitori s provincijalom fra Nikolom Krilićem kod Stadlera te u
sjednici pretresoše najvažnija pita-nja, našto 17. siječnja
napustiše Sarajevo.
Istog dana izdaje nadbiskup prvu pastirsku okružnicu „Crkvi
Božjoj u Sara-jevu i svim vjernicima, koji su u nadbiskupiji
vrhbosanskoj“. U ovoj poslani-ci govori o raspetom Isusu. Na kraju
okružnice ovako sebe i svoje stado posvećuje Raspetom Spasitelju:
“Gle, evo i ja, predragi Spasitelju moj, Tvo-jem milom pozivu se
odazivam, te sebi i cijeloj nadbiskupiji, koju si mi nev-rijednom
milostivo povjerio, trostruki stan u Tebi uzimam. Ja sebe i sve
ovce Tvoje, koje si mi povjerio, stavljam u otvorene rane ruku
Tvojih, da uvijek pred očima imajući djela ruku Tvojih, djela za
nas učinjena kroz cijeli Tvoj život, naročito na križu i sami
počnemo djela Tebi ugodna činiti i od njih se ne damo rastaviti.
Tebe, predragi Isuse moj, i Tvoje dragocjenom krvlju otkupljene, a
meni od Tebe milostivo povjerene ovce, stavljam u ot-voreno Tvoje
ljubavlju goruće srce, da tu promatrajući neizmjernu ljubav Tvoju,
od koje si za nas čovjekom postao i na drvetu križa za sve umro, od
ljubavi i sami naspram Tebi usplamtimo, te nas ni smrt, ni život,
ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni što je sad, ni što će biti,
ni Moć, ni visina, ni dubi-
-
19 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
na, ni drugo kakvo stvorenje ne uzmogne razdvojiti od ljubavi
Božje, koja je u Tebi Isuse Kriste, naš Gospodine!“
Dne 15. siječnja izišao je prvi broj „Srca Isusova“ službenog
lista za Vrhbo-sansku nadbiskupiju. U ovom broju iznosi nadbiskup
prvu svoju okružnicu za svećenike: “Pod zastavom Srca Isusova“.
Pravim apostolskim zanosom pisana je ova okružnica. „Pobožnost Srca
Isusova“, veli u njoj nadbiskup, „odobriše pape, biskupi
prihvatiše, puk obljubi i lice se zemlje preobrazi, gdje god se ona
nastani. Grešnici, taknuti ljubavlju, grijeha se odrekoše, a
pravednici zaneseni istom ljubavlju, prionuše jedino uz Isusa,
jedino za Njega revnovat počeše. I ja, imajući sve to na pameti,
odlučih Nadbiskupiji Vrhbosanskoj, dati za geslo: “Srce Isusovo“. I
evo, ja najmanji od braće svo-je, nevrijedan stanovati u Srcu
Gospodina mojega, ipak pozvan od Njega, stavljam sebe i svu braću
svoju i sav puk svoj cijele Vrhbosanske Nadbisku-pije u Srce
Njegovo. Jedno smo tražili, da stanujemo u domu Gospodnjem sve dane
života svojega. Isuse, dobri naš pastiru, smiluj se nama, Ti nas
spasi, Ti nas brani, Ti i u nebu nas nastani. Ja zato glasujem, da
je glavni naš čuvar i patron ove nadbiskupije SRCE ISUSOVO... Srce
Isusovo, to je, što će svako zlo utamaniti. Ono je što će nam
vrutak biti svega dobra. Pred nepri-jateljem hoćeš li biti siguran,
kad na te ustaje? Evo Srce Isusovo. Ono je štit, koji će suzbiti
svako koplje. Ono pred sulicom ne izmače. U burnom životu gdje si u
pogibelji, da silni morski valovi udare u greben, sigurno li kaniš
proći? Eto sulicom otvoreno Srce Isusovo. Ono ti otvoreno stoji,
kano sigur-na luka, u kojoj ćeš se moći ukrcati. U suhoj pustoši
ovog života želiš li se krijepiti? Eto iz Srca Isusova poteče i krv
i voda za spasenje svega naroda. To ti je vrutak odakle pij po
volji. U svijetu, punu nemira, u suznoj ovoj do-lini punoj grijeha,
hoćeš li živjeti? Hoćeš li mir sveti uživati? Eto Srce Isuso-vo,
gdje ćeš pravi mir naći. Ono sve umiljato poziva: “Dođite svi vi k
meni, koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti“. Gle,
Gospodine, mi svi u nadbiskupiji Vrhbosanskoj opterećeni smo,
umorni smo svi! De, pogledaj milostivo na nas! Ah, Gospodine, hoće
li nevolje naše prevladati milosrđe Tvoje, ili će milosrđe Tvoje
nadjačati nevolje naše? Neka Gospodine milosr-đe Tvoje prevlada,
neka Tvoja mudrost prevlada našu zloću! Velika je istina naša
zloća, no nije li Gospodine ljubav Tvoja kud i kamo veća. Zato nas
umorne i opterećene Ti okrijepi, Ti utješi, prigrli nas Ti!“
Zatim nadalje u okružnici ističe nadbiskup moć Bl. Djevice
Marije nad Presv. Srcem Isusovim. Ona gospoduje Srcem Isusovim. Ona
ima ključ k Srcu Isusovu. Eto, to je uzrok – nastavlja nadbiskup –
zašto od ovog dana i Majku našu Mariju bez grijeha začetu,
proglašujem čuvaricom i patronom nadbiskupije Vrhbosanske. Tko može
tako uspješno Srcu našega Gospodina govoriti kao Bl. Djevica
Marija? Ništa nema, što ne bi mogla Marija od svoga Sina isprositi.
Krasno veli sv. Efrem: „Što je do toga, ako je zlo koje se
prika-zuje neizlječivo? To je upravo razlog zašto se Marija za
takvu stvar zauzima, ako je samo u njezine ruke stavimo. Ne znate
li, da je Majka Božja ufanje
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 20
onima, koji malo ne zdvajaju, dapače i onima, koji nemaju
nikakve nade... Tko god dakle hoće da iz vrela Srca Isusova crpi
milost, neka se ponajprije uteče Majci Mariji i s Njom neka se
obrati na Srce Isusovo. Budemo li tako činili, tim ćemo ugoditi
Bogu, jer ćemo mu biti zahvalni, što ju je svome Sinu odabrao za
Majku. Ugodit ćemo i Isusu jer ćemo ga slaviti, što ju je za
kralji-cu i gospodaricu svoga Srca postavio. Ugodit ćemo i samoj
Majci, jer ćemo joj time najveću hvalu dati, što ćemo joj u pamet
dozvati izvor njene moći, i njezine dobrote napram ljudima.“
Tako može govoriti samo jedan svetac, koji je pun ljubavi Božje,
i gori že-ljom, da tom božanskom ljubavi raspali čitav svijet.
Razvijajući tako zastavu Srca Isusova i Neoskvrnjene nad svojom
nadbiskupijom, započinje mladi biskup u Ime Isusovo svoj apostolski
rad. I blagoslivlja ga jednako Srce Isu-sovo, pomaže mu svagdje
nebeska Majka Marija.
Za biskupa Vrhbosanskog šalje namjesnik Kristov Stadlera. On tu
čast nije ni želio, ni tražio, primio ju je iz svete poslušnosti.
To je jamstvo da će ga Bog pomagati u njegovoj teškoj službi.
Dolazi u Sarajevo, rezidencije nema, rezidencija mu je stara
židovska kuća. Mora po nalogu Svete Stolice imati svoj kler –
sjemeništa nema. Odluči podići dom Presv. Srcu Isusovu – ne smije
na to ni misliti. Treba dijecezu iz temelja sređivati po crkvenim
propi-sima, koliki posao. Većina dosadašnjih dušobrižnika susreće
novog nadbis-kupa s nepovjerenjem, puni predrasuda prema njemu. On
dolazi među svo-je, a njegovi ga većina ne primi. Koliki bol za
njega, koji toliko ljubljaše. Ko-liko nenaslućeno gorko razočaranje
pod upravom kršćanske vlade, katolič-kog suverena. Koliko ga sve to
gorčinom napuni, koliko progonstva pretrpi. Još ne bijahu na
pomolu, teški dugovi, koji su ga sve do smrti poput more tištili
dan i noć, a koja mu slatka i draga Karitas kršćanska nametnu. On,
nosilac mira i ljubavi, nailazi na protivnike vjere i kreposti. Da
je sve teške križeve pri nastupu na nadbiskupsku stolicu najednom
uočio, zgrozio bi se i morao bi podleći.
Ali div, potpomagan Bogom, junački trpi, sve zapreke ruši i
konačno slavno trijumfira. Sjetimo se onog pokladnog utorka, kad su
mu braću dijelili, a on skriven u crkvi sprovodi čitave sate u
molitvi. Njega je već tada Bog odredio da bude: “odabrana posuda“,
koja će proslaviti Boga žarom ljubavi spram Isusa, Sina Boga
živoga, u patnjama i progonstvima. On je oboružan nepo-kolebljivom
i živom vjerom u Boga i slatkim ufanjem, on se ničega ne boji, osim
da Boga ne uvrijedi, on ništa ne iščekuje od ljudi, sve od Boga, on
traži samo slavu Božju, spas duša, on jedino želi da se sav žrtvuje
za apostolsku službu, te poput sv. Pavla s Kristom u srcu, s križem
u ruci, i s riječima u ustima kliče: “Sve mogu u Onome, koji me
jača.“/Filip.4/
-
21 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
PORTRET NADBISKUPA STADLERA
/Ovdje spada slika mladog Stadlera. Ova je slika vrlo značajna,
jer prikazuje Stadlera iz prvih dana apostolskog rada kao
nadbiskupa./
Njemu nije stalo, da istakne svoju osobu u bogatom ornatu
nadbiskupa i sa raznim titulama. On hoće, da se predstavi svome
narodu kakav je u svome srcu. Nosi križ svoga Spasitelja na
priprostom lančiću, teški križ raznih bri-ga je Stadlera tištio
kroz cijeli život. Prsten ga sjeća ljubavi, koja ga veže sa
ljubavlju vječnom-Kristom. Zato njegov biskupski prsten nije
nikakav puki ures, već ga je dao izraditi u obliku srca, s ranom u
sredini, a optočen sa 33 mala dragulja t.j. Srce Isusovo probodeno,
koje je za nas živjelo 33 godine, pa kad vjernici poljube biskupski
prsten, neka ljube samo Božansko Srce Isusovo. To je sve od
njegovih biskupskih oznaka. No on ima i druge pred-mete, koji su mu
najdraži i najdragocjeniji. To je brižno skupio i s njima se kao
najvećim blagom svome narodu predstavio. Oni će biti nerazdruživi
pratioci na trnovitom nadbiskupskom putu, oni su mu ideali, u koje
svoje uzdanje stavlja najsjajnije uspjehe postizava, trijumfe
slavi. Ti su predmeti veliki križ, na kojem je prikovana vječna
ljubav Srca Isusova, Sina Božjega. Uz križ Majka Božja bez istočnog
grijeha začeta. God. 1854. proglasuje se dogma Bezgrješnog Začeća.
U Lurdu god. 1858. odaje Majka Božja svoje potpuno ime: Ja sam
Bezgrješno Začeće.
I tu Bezgrješnu – Stadler najvatrenije, da upravo djetinjskom
ljubavlju štuje i ljubi. I zato ga ona još ovdje na zemlji usrećuje
i od dugova oslobađa. Sred križa i Majke Božje je slika namjesnika
Kristova na zemlji – sv. Oca. Njemu nadbiskup Stadler iskazuje iza
toga najveće štovanje i sinovsku privrženost. Ali sve te kreposti
ne bi imale prave i trajne kreposti bez molitve. Stadler je bio u
trajnom sjedinjenju s Bogom. Zato u desnoj ruci drži časoslov,
dragi brevir, koga nikad nije propustio do smrti. Da bude galerija
svetih predme-ta potpuna, morali bi dodati još i svetu krunicu,
koju je Stadler cijelu svaki dan kroz sav život molio, dapače je
zadnjom okrunio Prečistu još prije nego će ispustiti svetu
dušu.
U tim simbolima je ključ za njegovu svetost, njegovu veličinu i
čudesne us-pjehe.
Nastavlja se ...
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 22
„Kipić Maloga Isusa“
100 godina u baštini Družbe
Kipić Maloga Isusa, koji se čuva kao velika dragocjenost u
baštini Družbe, dar je prvoga vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa
Stadlera i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa
tadašnjoj časnoj majci Družbe s. M. Krescenciji Zwiefelhofer. Uz
dar „malog kipića Maloga Isusa“, Utemeljitelj je napisao i
imendansku čestitku časnoj majci s. Krescenciji.
U prigodi 100. godišnjice primljenog nam dara i pisane
imendanske čestit-ke nadbiskupa Stadlera, koja je upravo na
svetkovinu Uskrsa o. g., donosi-mo ovdje dio teksta čestitke koji
se odnosi samo na „mali kipić Maloga Isu-sa“.
Časna majko!... Šaljem Vam za uspomenu mali kipić Maloga Isusa.
To je dar pape Pija IX (devetoga), koji je sam papa darovao jednoj
gospogji, a ta ga je gospogja darovala časnoj sestri Radegundi,
bivšoj glavarici bijelih sestara u Sarajevu; a ta časna sestra
darovala ga je meni, a eto sada ja ga darujem Vama s molbom, da bi
za uvijek ostao u sobi, gdje stanuje časna majka kon-gregacije
služavaka Maloga Isusa; a to stranom zato, što predstavlja Maloga
Isusa; da Vas i svaku drugu časnu majku sjeća njegove prevelike
ljubavi, a stranom zato, što je papa Pio IX umro na glasu svetosti
i kažu, da su se na njegov zagovor mnoga čudesa dogodila... Vas i
sve Vaše Vam podložne i svu Kongregaciju blagoslivljajući ostajem s
odličnim počitanjem.
Sarajevo, 5/4 1915.
+ Josip, nadbiskup
-
23 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
Časna majka Krescencija u svojoj je knjizi o povijesti Družbe
zapisala da je Utemeljitelj, „dok je taj kipić Maloga Isusa držao
na svom pisaćem stolu, svaki dan ga više puta klečeći
poljubio.“
Kako je s puno ljubavi, zahvalnosti i povjerenja primila časna
majka Kres-cencija ovaj posebni dar od oca Utemeljitelja, s
„oporukom“ koju je on napi-sao na postolju kipića, tako ga je ona
godine 1925. predala vrhovnoj glava-rici s. M. Mehtildi Miklenić,
koja je poslije nje preuzela vodstvo Družbe. Od tada pa sve do
danas vrhovne glavarice Družbe čuvale su vjerno u baštini Družbe
„kipić Maloga Isusa“. I on je, zajedno sa sestrama, doživio ratna
stradanja, protjerivanja, premještanja te je tijekom svoje
stoljetne povijesti više puta tražio dom, zaklonište i mjesto gdje
će biti smješten. Vjerujem kako nije imao uvijek prikladnu sobu i
stol, ali je zasigurno imao posebno mjesto na prostrtom stolu
ljubavi u srcu vrhovnih glavarica, a On im je go-vorio i posredovao
veliku Božju brigu, zaštitu i ljubav o kojoj im je uvijek govorio
sam Utemeljitelj.
O 100. obljetnici primljenog nam dara u baštinu Družbe, neke od
živih vr-hovnih glavarica Družbe posvjedočile su nam pismeno ono
što im je ovaj dragocjeni dar, „kipić Maloga Isusa“, značio na
radnom stolu u njihovo sobi. Njihove doživljaje donosimo ovdje.
Lik Maloga Isusa na radnom stolu vrhovne glavarice Družbe
Ima slika ili kipova u kršćanskoj pobožnosti koje rado štujemo i
kojima ukra-šavamo naše prostore. Nama sestrama Služavkama Maloga
Isusa posebno je drag lik Maloga Isusa. Naš nam je Utemeljitelj
ostavio ga u baštinu, kao pose-ban znak ljubavi i želje, da nam on
bude savjetnik, učitelj, vođa i štit u životu.
Kroz sve dane naše Družbe, kroz mnoge nevolje, On nam je bio
zaštita, utjeha i vođa.
Kada nam je tadašnja vlast prisvojila naša obitavališta puna
djece, siročadi i iznemoglih starica, uvjerena sam da je to
Utemeljitelj s bolom pratio i za nas molio, a njegov zagovor Otac
nebeski nije prečuo, pa se uvijek našlo rješenje, iako kroz
patnju.
Mi, sestre Služavke Maloga Isusa, nastojimo zazivati Božju pomoć
u svim ži-votnim situacijama. Božja je pomoć opipljiva u našem
životu.
Svaka sestra koja bi došla u sobu vrhovne glavarice mogla je
vidjeti na njezi-nom radnom stolu lik Maloga Isusa na križu i
prisjetiti se oca Utemeljitelja i njegove velike ljubavi prema
svojoj Družbi.
On je vodio brigu o svojoj patničkoj biskupiji i njezinim
vjernicima, kao i o našim sestrama, djeci i starijim osobama o
kojima vode brigu njegove sestre.
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 24
Vjerujem da ga je Otac Nebeski svojom očinskom ljubavlju
nagradio za njego-vu nesebičnu ljubav.
s. M. Ljiljana Perković
Mali Isus – Dar
Što je za mene, kao jednu od vrhovnih glavarica Družbe, značio i
znači taj „kipić Maloga Isusa“?
Uistinu, to ne mogu dovoljno jako izreći riječima, jer ljubav je
neizreciva i nedokučiva, a u toj „relikviji“ i više je od toga
sadržano.
U prvome mi je redu predstavljao i predstavlja moga Božanskog
Zaručnika, koji me ljubi, kojega sam gledala u tome liku – kao
maleno dijete – a koji je oko svoga djetinjeg lika imao sve znakove
Muke. Taj me kipić trajno podsje-ćao na malenost Boga koji postade
čovjekom da spasi svijet i svaku od nas.
Drugo, Onoga koji već vidi svoju muku, znoj, čavle, križ, ali i
čovjeka, svoje ljubljeno biće koje ga zatajuje, izdaje, razapinje,
a On za čovjeka sebe prika-zuje Ocu, spreman vršiti Njegovu volju
sve do smrti, smrti na križu za naše otkupljenje.
U svakoj od gore spomenutih uloga mogla sam se naći ja, a i
svaka povjerena mi sestra. Pogled na taj „kipić Maloga Isusa“
uvijek me na to podsjećao i tra-žio moje opredjeljenje, moj EVO ME,
svakoga dana, biti malena poput njega, umrijeti sebi da bih imala
život u njemu; ljubiti, jer sam ljubljena, jer on me prvi ljubio i
sama sebe predao za mene. Kako ne ljubiti Ljubav koja me ljubi, ali
i ne primiti dar Ljubavi, a to je križ koji on daje posebno
odabranim duša-ma, a on ga u nama nosi. Ljubiti = Služiti, biti
istinska služavka poput Blažene Djevice Marije.
Uspomena je to našega svetog oca Utemeljitelja koji napominje da
je to i dar od pape Pija IX., a znamo koliko je Utemeljitelj
vrednovao Svetu Stolicu i vr-hovnoga poglavara Crkve da je pisma
koja im je upućivao pisao klečeći.
„Kipić Maloga Isusa“ drag mi je bio jer je od Pape koji je
posebno častio Malo-ga Isusa i odobrio Krunicu Djeteta Isusa.
Isti je papa, uz zalaganje hrvatskog bana Josipa Jelačića, 1852.
Zagrebačku
biskupiju promaknuo na razinu metropolije i nadbiskupije, a
nadbiskupa
Jurja Haulika 1856. imenuje kardinalom.
Bulom "Ineffabilis" od 8. prosinca 1854. papa Pio IX. definirao
je dogmu o
Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, o čemu se savjetovao
s biskupi-
ma iz cijeloga svijeta. Pio IX., 8. prosinca 1869., otvara Prvi
vatikanski sabor
(20. ekumenski), za čiji je rad i naš Utemeljitelj pripreman kao
stenograf.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Banhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Jela%C4%8Di%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/1852.http://hr.wikipedia.org/wiki/Zagrebhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Metropolijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Juraj_Haulikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1856.http://hr.wikipedia.org/wiki/8._prosincahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1854.http://hr.wikipedia.org/wiki/Dogmahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Bezgre%C5%A1no_za%C4%8De%C4%87e_Bla%C5%BEene_Djevice_Marijehttp://hr.wikipedia.org/wiki/8._prosincahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1869.http://hr.wikipedia.org/wiki/Prvi_vatikanski_sabor
-
25 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
Pontifikat pape Pija IX. bio je najdulji u povijesti Crkve.
Godine 1985. papa
Ivan Pavao II. donio je službenu izjavu o njegovim „herojskim
krepostima“, a
3. rujna 2000. isti Papa koji je molio na grobu našega
Utemeljitelja proglasio
ga je blaženim.
Ovaj kipić Maloga Isusa ima puno poveznica s našim
Utemeljiteljem, našom duhovnošću i našom Družbom.
Svakoga sam dana prikazivala molitvu Malom Isusu za sve sestre,
novakinje i kandidatice, kao i Prijatelje Maloga Isusa.
Ovaj sam kipić, Maloga Isusa, često pokazivala sestrama kada bi
bili susreti u Generalnoj kući, jer ga mnoge nisu imale prilike
vidjeti. Također sam dala napraviti kopiju toga kipića Maloga Isusa
i darovala je sestrama provincijal-kama za Veliki Jubilej 2000.
godine s napomenom da bude i na stolu svake provincijalke kako bi
ih na isto podsjećao.
Istina, „kipić Maloga Isusa“ dar je časnoj majci kongregacije
Služavki Maloga Isusa „da bi za uvijek ostao u sobi, gdje stanuje
časna majka kongregacije služavaka Maloga Isusa“. Time je zapravo
darovan i cijeloj Družbi – svakoj sestri – da Onaj na kojega nas
podsjeća taj Kipić zauvijek stanuje u sobi – kući naših srdaca kako
bi se sve jednom našle u zajedništvu s Njim u Kući Očevoj. To molim
i neka tako bude. Amen.
s. M. Mirjam Dedić
„San Malog Isusa“
100 godina uprisutnjuje Utemeljiteljevu brižnost
Kada mi je u srpnju 2000. godine povjerena služba časne majke
naše Družbe, tada me u sobi na stolu dočekao i „kipić Maloga Isusa“
koji spava na križu. U stvari, ovaj kipić nosi naziv „San Maloga
Isusa“. Mali Isus leži na križu, spava na križu, a uz njega su
čavli i trnova kruna. Sanja svoju otkupiteljsku muku za cijeli
svijet.
Ta spoznaja da je sam Utemeljitelj predao ovaj kipić časnoj
majci – voditeljici Družbe – u mene je odmah ulila nekakvu posebnu
zaštitu i sigurnost da nisam sama pred velikim zadatkom koji mi je
povjeren.
Vjerujem da je i sam Utemeljitelj osjetio nadahnuće ovoga svetog
lika i da je zbog toga želio da prati svaku poglavaricu kroz
povijest Družbe. Taj osjećaj da su njegove ruke doticale i njegove
usne ljubile ovaj sveti lik, u meni je stva-rao osjećaj
Utemeljiteljeve brižnosti za mene osobno i za sve sestre, preko
poglavarica koje će ovaj sveti lik trajno imati na svom radnom
stolu. Zaista bi mi vrlo često pogled bio uprt na „San Maloga
Isusa“ i misli osnažene ovom
http://hr.wikipedia.org/wiki/1985.http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Pavao_II.http://hr.wikipedia.org/wiki/3._rujnahttp://hr.wikipedia.org/wiki/2000.
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 26
svetom prisutnošću oca Utemeljitelja. I ja sam ga često doticala
svojim ruka-ma i ljubila tražeći pomoć i nadahnuće posebno u težim
momentima službe.
Budući da mi je, zaista, drag i znakovit ovaj lik kao trajni
znak Utemeljiteljeve prisutnosti i brižnosti, i danas imam repliku
toga originala na noćnom orma-riću. Ujutro, kada se probudim, prvi
pozdrav i pogled pada mi na Maloga Isusa. I navečer, prije
spavanja, posljednji pozdrav i pogled opet ide Malome Isusu, koji
mirno sanja svoj san Ljubavi na križu.
Hvala ti, oče Utemeljitelju, na tvojoj brižnosti i tvojoj
trajnoj prisutnosti u našemu hodu.
s. M. Sandra Midenjak
Zahvalna molitva Malenom Isusu za primljeni dar
Maleni Isuse!
Hvala ti na tvojoj stoljetnoj prisutnosti u posebnom daru koji
nam „iz ruke u ruku“ predade u baštinu tvoj vjerni i revni pastir,
sluga Božji nadbiskup Josip Stadler.
Ti si nam po tome daru bio posrednik tolikih milosti na putu
naše duge povi-jesti.
Pomozi nam da mi, sestre Služavke Maloga Isusa, promatramo
uvijek tvoj dragi lik, primamo te i čuvamo u srcu i darujemo onima
kojima nas šalješ.
Po našim poglavarima bdij i danas nad našom Družbom, vodi je u
drugom stoljeću svojim putem.
U povijesti koju nam daruješ kao nove obzore, budi naša
nada.
Molimo te samo jedno: učini da uvijek budemo spremne biti znak
tvoje ljubavi i milosrđa.
Hvala ti, Maleni Isuse, na našemu ocu Utemeljitelju, koji nam je
po ovome daru posredovao sto godina tvoju neizmjernu ljubav.
Ostani s nama zauvijek. Amen.
Priredila: s. Ana Marija Kesten
-
27 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
U susret 125. obljetnici Družbe
Jubileji u Družbi
Korak po korak do srebrenog jubileja
(24. X. 1890. – 24. X. 1915.)
Kako je čudesnim i providonosnim nadahnućem Duha Svetoga
osnovana naša premila Kongregacija možemo iščitavati upravo iz
raznih spisa njezina osnivača, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, sada
sluge Božjega dr. Josipa Stadlera, kao i iz drugih važnih spisa
koji su sačuvani. Ti su nam spisi vrlo dragocijeni jer u njima
otkrivamo „Gospodinov nailazak“ koji je ostavio neprocjenjiv trag u
životu Družbe, posebno tijekom formiranja Družbe i života u prvih
25 godina, točnije od njezina osnutka 1890. do 1915., što vam u
ovome prilogu želimo kronološki predstaviti.
Kako biste što vjerodostojnije saznali važan put početka rađanja
naše Dru-žbe korisno je iščitati „Kratku povijest ženske ubožnice i
družbe služavaka Maloga Isusa u Sarajevu“ koju je svojom rukom
zabilježio sam utemeljitelj Družbe dr. Josip Stadler, a nalazi se u
prijepisu u Povijesti Družbe sestara Služavki Maloga Isusa,
Krescencija Zwiefelhofer, Zagreb-Sarajevo, 2000., str. 29-31. Ovdje
nećemo iznositi podatke iz toga zapisa jer je potrebno iščitati
cijeli spis kako biste saznali taj Božji providnosni zahvat i
događaj u životu nadbiskupa Stadlera, što vam toplo
preporučujemo.
Sljedećim sadržajem nastojat ćemo vas barem djelomično provesti
kroz životni put Družbe tijekom prvih 25. godina.
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 28
Prvo sirotište i Nadbiskupsku ubožnicu kupio je i otvorio
nadbiskup Stadler godine 1889. u Mjedenici ulici, u Sarajevu. Kada
je uređena malena i vrlo trošna kuća primljeno je u tu skromnu
ubožnicu nekoliko starica i otvoren je taj maleni zavod na sam
blagdan sv. Rafaela, 24. listopada 1890.
Nadbiskup Stadler i utemeljitelj Družbe zapisao je: „I dan danas
smatra se dan 24. listopada 1890. kao dan utemeljenja. Izabrao se
taj dan naumice zato, da bude pod pokroviteljstvom sv. arhangela
Rafaela, koji se onako očinski pobrinuo za obitelj staroga i
mladoga Tobije, ne bi li svojim nebes-kim i milostivim pogledom
gledao i na sirote ženske u ubožnici i na njihove
odgojiteljice.“
Prve djevojke kojima je nadbiskup Stadler povjerio brigu za ovu
ubožnicu bile su kasnije i naše prve dvije sestre: s. M. Marta
Golec, koja je u Družbu došla 4. veljače 1890., i s. M. Franciska
Vrglez, koja je u Družbu došla 19. travnja 1890. Obje su bile iz
Celja u Sloveniji.
Na poziv nadbiskupa Stadlera došlo je služiti u nadbiskupsku
ubožnicu u Sarajevu još 5 djevojaka iz zavoda sv. Josipa u Trstu
koji je vodila dobra gospođa Giovana Sorman. U nadbiskupskoj
ubožnici radilo je tijekom 3 godine 7 djevojaka kao laikinje i u
svjetovnom odjelu. Godine 1893., na svo-ju osobnu zamolbu
Nadbiskupu, položile su prve redovničke zavjete.
Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova 1895. u nadbiskupskoj
ubožnici te sestre (njih 7), koje su dvije godine prije toga
položile privremene redov-ničke zavjete, obukle su redovničo
odijelo kao znak posvećenja i potpune pripadnosti Bogu i
zajednici.
U toj prvoj ubožnici u ulici Mjedenici sestre su služile
nemoćnim starijim ženama i njegovale djecu punih 8 godina.
Na dan 14. siječnja 1898. ostvarila se davna želja nadbiskupa
Stadlera. U Sarajevu na Bjelavama toga je dana blagoslovljena
gradnja nove kuće Malo-ga Isusa „Betlehem“ koja bi do kraja iste
godine mogla primiti pod svoj krov „djecu Maloga Isusa i njihove
marne uzgojiteljice“ iz nadbiskupske ubožnice u Mjedenici.
Na Ime Marijino, 11. rujna 1898., nadbiskup Stadler blagoslovio
je ovo već izgrađeno djelo, „Betlehem“. „Iza blagoslova kapelice i
kuće pjevao je tu pod vedrim nebom u zelenom šljiviku Nadbiskup
pontifikalnu sv. Misu“.
Na svetkovinu sv. Rafaela, 24. listopada 1898., „u svečanoj
procesiji, noseći Malog Isusa, preselile su se sestre s 52
djevojčice iz Mjedenice ulice u novi zavod, u 'Betlehem' na
Bjelavama, koja je postala glavna kuća Družbe ili kuća - matica“,
jer je u njoj godinu dana kasnije (1899.) na svetkovinu Svih
Svetih, započeo i otvoren Družbin novicijat.
-
29 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
„Prva ljubica, ubrana od našeg Božanskog vrtlara Maloga Isusa
bila je naša dobra djevica Marija Čolnić“ koja je bila „primljena
među prve naše sirotice u Mjedenici. ... Željela je da postane č.
sestra Sl. Maloga Isusa. Kad je navršila 16. godina bila je
primljena među časne djevice.“ Mali Isus pozvao ju je k sebi iz
ovozemaljskog „Betlehema“ u kojem je vjerno služila i sticala k
sebi zasluge za vječnost 6. studenoga 1899. godine.
Dana 21. studenoga 1899. nadbiskup Stadler otvorio je novu
ubožnicu na Bjelavama, i to u blizini „Betlehema“, a nazvao ju je
„Egipat“. U ovu ubožni-cu doselile su se sestre i nemoćne starije
žene iz prve ubožnice u ulici Mje-denici. U ovu se ubožnicu primalo
siromašnu mušku nezbrinutu djecu do dvanaest godina.
Dana 1. svibnja 1900., nedugo poslije položenih privremenih
redovničkih zavjeta, umrla je i prva sestra u Družbi u „Betlehemu“,
i to č. s. Valburga Kotoraš rodom s otoka Hvara. U Družbu je
stupila 12. listopada 1898.
Dana 9. srpnja 1900. sestre su doselile na Mladice pokraj
Sarajeva, u kuću koju je kupio nadbiskup Stadler, s velikim imanjem
koje je prozvao polje „Srca Isusova“ kako bi se radom na tome polju
moglo uzdržavati djecu i starije osobe za koje se sestre skrbe.
U jesen, 23. rujna 1901., sestre su, po želji Utemeljitelja,
pošle u ravnu Po-savinu na „Polje sv. Filomene“ blizu Bosanskog
Šamca. Radom na ovome polju uzdržavale su ubožnice u Sarajevu.
Godine 1904. u „Betlehemu“ je otvorena osnovna škola, 4 razreda,
za djecu Betlehema i Egipta, a od 1921. škola je bila otvorena i za
vanjsku djecu.
Dana 29. studenoga 1904. odlazi 6 sestara u Split, gdje će
djelovati u „Javnoj dobrotvornosti“, skrbeći za siromašne i
iznemogle starije žene.
Početkom prosinca 1904. sestre su, u pratnji oca Utemeljitelja,
pošle u Pe-rast, u samostan Sv. Antuna.
Dana 2. ožujka 1906. Družba je primila od Svete Stolice (pape
Pija X.) odob-renje Ustanova na 5 godina.
Na blagdan sv. Ane 1906. sestre su primile u Betlehemskoj
kapelici iz Ute-meljiteljevih ruku Sv. Pravilo.
Početkom mjeseca rujna 1906. nadbiskup Stadler šalje svoje
sestre u Vrgo-rac, a kuću i sestre povjerava zaštiti Bezgrješne.
Kuću koju je kupio za ses-tre nazva „Zavod Imakulate“.
Godine 1907., na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka, 7 sestara
položilo je doži-votne zavjete, kako je to bilo propisano
Pravilima.
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 30
Istoga dana iste godine, 1907., održan je prvi generalni kapitul
u Družbi, a za vrhovnu glavaricu izabrana je s. M. Izidora
Terzić-Pavičić. Tu je službu u Družbi obavljala od 1907. do
1913.
Dana 1. travnja 1907. Utemeljitelj je poslao sestre na još jedno
novo misij-sko polje djelovanja, i to u Han-Kumpaniju, današnji
Vitez, gdje će djelovati na polju „Svetoga Josipa“.
U Čardaku kod Modriče nadbiskup Stadler kupio je „Adu“, polje s
trošnom kućom. To je mjesto prozvao „Doloroza“ i darovao ga svojim
sestrama. Za-želio je da se jedan dio sestara preseli s polja sv.
Filomene u novi samostan „Doloroza“ upravo na blagdan Žalosne
Gospe, 20. rujna 1908., što su sestre i učinile.
Početkom 1910. sestre odlaze djelovati u biskupsko dječačko
sjemenište u Splitu.
Dana 10. listopada 1910., na želju Utemeljitelja, sestre odlaze
u novu kuću u Splitu, koju je sam nadbiskup nazvao „Samostan sv.
Ane“ jer je, kako reče, „Družba Službenica Maloga Isusa pod
osobitom zaštitom sv. Ane, jer je po njezinu zagovoru dobiven
zajam, da se je mogao udariti prvi temelj ovoj Družbi“.
Godine 1910. Družba je proslavila 20 godina opstanka. Urednik
službenog glasila Vrhbosna, u br. 21. iz 1910. godine, str.
337-338, zapisao je kako su sestre proslavile ovu 20.
obljetnicu.
Kongregacija Služavki Maloga Isusa proslavila je dne 24.
listopada o.g., na dan Sv Rafaela Arhangjela, 20-godišnjicu svojega
opstanka. U kapelici sirotiš-ta Betlehem bila je svečana sv. misa
koju je služio presvijetli gospodin biskup dr. Ivan Šarić uz
podvorbu preč. gg. kanonika Tome Igrca i Andrije Predmerskyja. Na
koru su pjevale latinsku misu čč. sestre Služavke Maloga Isusa sa
svojim učenicama. Pod sv. misom iza evangjelja izrekao je presvj.
g. biskup lijepu prigodnu propovijed, u kojoj je najprije pokazao
moćnu zaštitu sv. Rafaela Arhangjela, a onda svetih angjela čuvara
u opće, a napose svetih angjela čuvara mlade kongregacije. Služavke
Maloga Isusa utemeljio je prije 20 godina u Sarajevu naš
preuzvišeni gospodin Nadbiskup. Matica im je u Sarajevu u zavodu
Betlehem. Svrha kongregaciji jest briga za siročad našu. Sveta
Stolica već je odobrila pravila ove kongregacije.
U to 20 godina sam Bog zna koliko je već dobra učinila ova
kongregacija za našu sirotinju u Bosni. Kongregacija Služavki
Maloga Isusa radi već na raz-nim mjestima. U Sarajevu ima 3 kuće:
Betlehem, Egipat i Polje Presv. Srca. U Posavini ima 2 kuće. U
Vitezu kraj Travnika jednu. Po želji presvijetle gospode
dalmatinskih biskupa djeluju Služavke Maloga Isusa i po Dalmaciji u
5 kuća: u Spljetu (3), Vrgorcu (1) i Perastu (1). Lijep je to
napredak u tako kratko vrijeme.
-
31 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
Andjeli Božji pratili i u napredak ovu našu hrvatsku
kongregaciju na utjehu naše sirotinje, koju je preuz. gospodin dr J
o s i p S t a d l e r toliko zadužio i ovim svojim svetim i velikim
djelom!
Dana 25. travnja 1912. dobivena je od Svete Kongregacije za
proširenje Vjere, od pape Pija X., konačna potvrda Družbe i
Ustanova „Služavke Bo-žanskoga dječaka Isusa“.
Na taj je dan u Družbi bilo 148 zavjetovanih sestara Služavki
Maloga Isusa.
Dana 1. svibnja 1912. sestre su proširile svoje djelovanje u
Metkoviću, u kući koju im je Utemeljitelj kupio sa željom da se
bave odgojem djece, pou-čavanjem u ručnom radu, a kasnije su sestre
otvorile i domaćinsku školu.
Dana 13. travnja 1913. održan je drugi generalni kapitul u
Družbi, na koje-mu je za vrhovnu glavaricu izabrana s. M.
Krescencija Zwiefelhofer. Službu Vrhovne glavarice Družbe obavljala
je u dva mandata, sve do 1925. Godine, a potom je još na petom
generalnom kapitulu koji je održan 1931. godine izabrana za Vrhovnu
glavaricu.
Godine 1913. nadbiskup Stadler, na želju biskupa Frane Nakića,
poslao je sestre u Trogir, gdje su držale zabavište i davale pouku
iz krojenja i šivanja.
Godine 1914., kada je započeo Prvi svjetski rat, Utemeljitelj
je, na zamolbu više liječnika, poslao 64 sestre za dvorenje
bolesnika u ratnim i vojnim bol-nicama, u raznim mjestima.
Godine 1915. bjesnio je po cijelome svijetu rat. Upravo u tim
teškim vreme-nima Družba se pripremala za slavlje 25. obljetnice
svoga postojanja.
Na blagdan sv. Rafaela, 24. listopada 1915., proslavljena je 25.
obljetnica Družbe. Utemeljitelj je sam odredio kako će sestre tu
25. godišnjicu prosla-viti po svim kućama i po vojničkim bolnicama.
Za tu je prigodu svim ses-trama u Družbi poslao prigodnu čestitku,
Okružnicu, koja je pripremljena u 12 važnih točaka. Tekst ove
Okružnice tiskan je u istoj knjizi Krescencije Zwifellhofer, 2000.,
str. 74-95.
Prema programu koji je odredio sam Utemeljitelj u Okružnici,
sestre su u svim zajednicama pripremile se i proslavile 25.
obljetnicu svoga postojanja. Najsvečanije je bilo u kući matici u
„Betlehemu“, gdje je na slavlju srebre-nog jubileja Družbe nazočio
sam Utemeljitelj, nadbiskup Stadler.
Iz čestitke primljene za 25. obljetnicu Družbe, od Vrhbosanskog
ordinarija-ta izdvajamo sljedeći tekst:
Na blagdan sv. Rafaela, arkangjela-čuvara, stupila je
kongregacija Služavki Maloga Isusa pred 25 godina u život. Maleni i
skromni su bili počeci, ali velik je bio njezin zadatak i obilan je
bio blagoslov Božji, što je pratio kroz 25 godi-na rad ove časne
Družbe. Nadbiskupski je Ordinarijat budno pratio razvitak
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 32
ove kongregacije, veselio se uzornom redovničkom životu Služavki
Maloga Isusa i njihovu toplom zauzimanju za sirotnu djecu, za uboge
i zapuštene. U neumornom radu ove naše domaće redovničke Družbe, u
molitvama njima povjerene nevine djece Ordinarijat je nazrijevao
izvor blagoslova Božjega za čitavu nadbiskupiju Vrhbosansku... Neka
kongregacija Služavki Maloga Isusa kao i do sada, tako i unaprijed
ostane vjerna sv. evangjeoskim zavjetima i svojim štićenicima,
zapuštenoj djeci, sirotama i siromasima. Onda je sigurno da će
Gospodin Bog uzeti kongregaciju pod svoju očinsku zaštitu.
Iz čestitke rektora Družbe Isusove iz Travnika izdvajamo: Oj
blagoslovljeni dane, koji si donio našoj Bosni u svom krilu i
radost i utjehu i sreću; dvostruko blagosloveni svi oni samostani:
i Betlehem i Egipat i Dolorosa i sv. Filomena i Sv. Josip i Mladice
(ne znam, da nisam koji ispustio), kuće molitve i rada, žrtve
ljubavi; - svaki Vaš uzdah, svaku kapljicu znoja zapisali su sv.
angjeli čuvari Vaši u knjizi života, - sve one hiljade djece i
sirota mladih i starih svjedoci su i spomenici vaše ljubavi spram
maloga Isusa; triput blagosloven ti izabrani zbore maloga Isusa, ne
mareč za trud, što ga u svom svetom zvanju na se uzimlješ – Isus
nada sve i sve Isus!
Kada je Družba slavila 25. obljetnicu svoga postojanja, 24.
listopada 1915., broj članova porastao je na 177 sestara. Tijekom
25 godina života i djelo-vanja u Crkvi 51 sestra, novakinja i
kandidatica preselila se u vječni život, kamo su s molitvom na
usnama odlazile u susret svome Kralju kojem su velikodušno i s
mnogo ljubavi darovale svoj mladi život.
U 25 godina postojanja Družbe sestre su djelovale u 14 mjesta u
Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Na preporuku časne majke s. M. Krescencije, sestre su nastojale,
upravo prema programu Utemeljitelja koji je predložio za slavlje
25. Obljetnice, slaviti sve do danas i druge jubileje u Družbi.
Priredila: s. Ana Marija Kesten
***
Dne 24 ovog mjeseca bit će 25 godina, od kada kongregacija
služavaka Malo-ga Isusa opstoji. Kroz to vrijeme Mali Isus ne
običnom svojom providnošću nego upravo vanrednom svaku je od Vas
rukovodio, dok je nije k sebi uzeo u Betlehem, da mu što vjernije
služi kroz sav život svoj nastojeć njemu jedinom ugoditi
obdržavanjem njegovih sv. zapovijedi i triju njemu preugodnih
zavje-ta ...
Iz okružnice za 25. obljetnicu Družbe
Sarajevo, 15. listopada 1915. + Josip, vrhbosanski nadbiskup
-
33 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
DUHOVNA OBNOVA U DRUŽBI
RAZMATRANJE O MALENOM ISUSU ZA 25. TRAVANJA
Tema:
Štalica betlehemska jest škola siromaštva
Prva vježba: Zamisli gradić Betlehem. Gledaj siromašnu špilju,
gdje su jas-lice i u njima Djetešce Isus; uđi i pogledaj
jednostavnu, prostu odjeću Bogo-rodice i svetoga Josipa.
Druga vježba: Započni razmatranje odlukom da ćeš, uz pomoć
milosti Bož-je, to uistinu i zavoljeti.
Prva točka
Isus – uzor ljubavi posvemašnog siromaštva
Vi znadete milost Gospodina našega Isusa Krista, jer radi vas je
postao siro-mašan, premda je bio bogat, da biste po oskudici
Njegovoj vi bogati postali (Kor 8,9). Pomisli kako ti sv. Pavao
ovim riječima predstavlja Isusovo siro-maštvo u štalici. Tebe je
ljubio, stoga je i siromaštvo tvoje i nevolju tvoju ljubio te poput
siromašna djeteta na svijet došao. Otac je njegov htio da upravo
siromaštvo kao svoj dio za sebe odabere i, budući da je Oca ljubio,
ispunio je volju njegovu iz ljubavi. Hotimice, ne prisiljeno,
odabrao je sam ovu štalicu za palaču, ove jaslice za kolijevku,
siromašnu Djevicu za majku, siromašnog sv. Josipa za hranitelja i
siromašne pastire da mu se prvi poklo-ne. Donesi zlatnu kolijevku,
da Božansko Dijete u nju položiš. Misliš li da bi ga time
obradovao? Nipošto! Rastužit ćeš ga, jer bi ga lišio dragog mu
siro-maštva.
Ako upitaš zašto je ovo Božansko Dijete upravo siromaštvo, pače
najveće siromaštvo za sebe odabralo, čuj što ti odgovara: „Jer
siromaštvo ljubim, jer sam došao ljude naučiti kako će siromaštvo
voljeti. Siromaštva je na zemlji i bez mene bilo, no nitko svoga
siromaštva nije ljubio. Stoga sam postao si-romašniji od lisice u
njezinoj špilji, od ptice u njezinu gnijezdu. Ljudima
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 34
želim kazati: 'Tko hoće biti savršen, neka proda sve što ima,
podijeli siro-masima i neka me slijedi'... Tko bi htio glas moj
čuti, tko učenik moj biti te siromaštvo ljubiti, ako ne bi vidio
kako ja, učitelj, od ove ljubavi plamtim? Vatra, također vatra
ljubavi ne veli nikada: dosta! Stoga mi se nijedno ljuds-ko
obitavalište nije činilo dovoljno siromašno, nego sam odabrao ovu
štali-cu. Vidio sam tvrde postelje siromaha, no nijedna mi nije
bila dosta tvrda i siromašna. Zbog toga sam sebi odabrao ove
jaslice. Pokaži mi veće siromaš-tvo, zagrlit ću ga usrdnom
ljubavlju. Stoga, hoćeš li me ljubiti, ostavi mi mo-je siromaštvo,
pače i sam ga zavoli, kao što ga pravi učenici moji vole. Evo,
učenik moj Franjo odabrao je siromaštvo za svoju zaručnicu,
Ignacije ga je ljubio kao najdražu majku, Alfonz ga je grlio kao
što otac u očinskoj ljubavi grli svoje dijete, jer je grlio mene.
Nitko ne može mene zagrliti, a da ujedno i siromaštvo ne miluje i
grli.“
Druga točka
Neka osobito redovnička osoba ljubi siromaštvo
Da tebe obogati, Sin je Božji postao siromašan. Hoćeš li zaista
bogatstvo njegovo dobiti, trebaš se s ljubavlju prema siromaštvu s
njim u jedinstvo združiti. Njegovo bogatstvo mogu osvojiti samo oni
koji ga ljube. Ne ljubi ga onaj tko od siromaštva njegova bježi i
boji ga se.
Pomisli onda da te Bog iz osobite ljubavi prema tebi pozvao, da
si siroma-šan, i to potpuno, ne samo duhom nego i vanjskom pojavom.
Poseban za-kon, naime, zavjet tvoj, obvezuje te da uistinu budeš
siromašan. Nije te Bog silio da ovaj zavjet položiš, nego te
prisilila ljubav. No, ljubav prema siro-maštvu ne smiješ uskratiti
zavjetu siromaštva, jer zavjet bi onda bio poput tijela bez duše.
Ljubiš li siromaštvo? Na koji stupanj ljubavi si se popeo? Kad si
se zavjetom siromaštva obvezao tada si visok čin ljubavi prema
si-romaštvu obavio. Svako pomanjkanje što ga vršeći svoj zavjet
rado trpiš nov je čin iste ljubavi. Ali, je li sada tvoja ljubav
zaista još ona ista kao za polaganja zavjeta?
Sv. Alfonz pita: „Kako može siromaštvo njegovati i prema Isusovu
primjeru biti siromašan duhom onaj čija se usta puno tuže, ako mu
jelo ili odjeća nije po volji?“ Ako se ti tako tužiš, onda nisi
više na onome stupnju što si ga za polaganja zavjeta zauzeo. Ali
ostat ćeš možda na tome stupnju onda kada poglavare moliš i molbom
nekako prisiliš da ti bez prave potrebe dopuste udobnosti i
iznimke, a ti se tješiš da to nije protiv zavjeta? Ali, ne može se
stajati uvijek na istome mjestu! No, i kada bi se moglo, bi li ti
smio to odab-rati? Siromaštvo moraš ljubiti, a ljubav nikada ne
govori: Dosta! Sveti Ivan veli: „Ne ljubimo riječju i jezikom, neg
djelom i istinom“. Ako bi ti samo ka-zao: Imam svoj zavjet, mogao
bi ti bližnji tvoj, koji nema zavjeta, ali siroma-štvo voli, reći:
„Pokaži mi zavjet svoj bez djelotvorne ljubavi prema siroma-štvu, a
ja ću svoju ljubav djelima pokazati“. Nitko neće vjerovati da
siromaš-
-
35 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
tvo doista ljubiš ako biraš uvijek kada birati možeš upravo ono
što je bolje. Prispodobi svoju sobicu sa štalicom Djeteta Isusa,
svoju postelju s njegovim jaslicama, svoju odjeću s njegovim
pelenicama. Hoćeš li onda još jadikovati da ti manjka prava
udobnost? Nećeš li osjećati kako te Isusov primjer nuka da još
manjim stvarima svoje potrebe zadovoljiš? Pomisli napokon kako je
blago, ali i nesreća tvoga društva također u tvojim rukama. Sveti
Alfonz opominje: „Čuvajmo se da sebi ne dopuštamo izobilje!
Dogodilo bi se s na-ma kao s mnogim drugim redovima koji su zbog
izobilja počeli propadati. Ista će nesreća pogoditi kongregaciju
ako se u njoj siromaštvo najtočnije ne obdržava. Zato neka
poglavari bdiju. Svatko se od nas ponosi što je Isusov učenik, ali
svatko neće primiti njegov sveti nauk i neće činiti ono što je on
činio da nam bude ne samo Spasiteljem nego i uzorom.“ Što čuva
redovnič-ke zajednice da ne propadnu? Tvoja ljubav prema
siromaštvu, istina – mnogo ovisi o budnosti poglavara. Ali da se
redovnička obitelj održi, da ne gubi od svoga dobra duha, da ne
malakše u svojoj revnosti potrebno je ne-pogrješivo sredstvo – da
njezini članovi doista ljube siromaštvo. Na noge, dakle! Budi
svjedok i pravi učenik svoga siromašnog Učitelja, doista tako što
ćeš ljubav prema siromaštvu pokazati i činom i istinom.
Č U V S T V A. Potiči čuvstva ljubavi prema siromašnom Djetetu i
prema siromaštvu, osjećaje zahvale za pouku u štalici, osjećaje
stida ako na sebi opaziš da siromaštvo dovoljno ne ljubiš i ne
živiš.
O D L U K A: Odluči siromaštvo ljubiti ne samo riječima nego i
činom, budu-ći da i onda hoćeš biti zadovoljan kad te snađe takva
oskudica da ne dobi-ješ sve što želiš.
RAZMATRANJE O MALENOM ISUSU ZA 25. SVIBNJA
Tema:
Štalica betlehemska jest škola djevičanske čistoće
Prva vježba:
U svetom strahu klekni na ulazu u štalicu i raduj se u duhu zbog
miomiris-nog djevičanstva što ga oćutiš.
Druga vježba:
Kao plod ovoga razmatranja isprosi milost da sav zanesem umiješ
divnu krepost čistoće srca istinski cijeniti i prema tome odlučiti
da ćeš nastojati u sebi je neozlijeđenu sačuvati.
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 36
Prva točka
Uzori djevičanske čistoće u štalici.
Promotri svijet pred Isusom i izvan Isusa. Što vidiš? Eto ono
što je vidio Bog prije potopa: I pogleda Bog na zemlju i ona bješe
pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji (1 Moj
6,12.). Poput tamne noći prostire se nad rodom ljudskim neobuzdana
raskalašenost i poput crna oblaka uzdiže se nad njega gadni smrad
truleži i pokvarenosti. No, usred te pokvarenosti vidiš Betlehemsku
štalicu kako sjaji ljepše od najjačeg svjetla i čuješ glas Duha
Svetoga, koji kliče: „O kako je lijep čist naraštaj u svome
sjaju.“
Ovdje prebiva samo najdivnije djevičanstvo.
Kao da Isus govori: „U djevičanskoj sam čistoći došao, Sin
Djevice, kao Za-ručnik djevica, da presjajne čete djevica od zemlje
u nebo povedem. Tijelo sam od tvoga tijela, ali ne pokvareno,
pohotno, požudno, nego čisto, sveto, vječno djevičanstvo. Samo je
ovakvo tijelo priličilo Riječi nebeskoga Oca, samo je ovakvo Duh
Sveti mogao stvoriti.“
Dođi, dakle, i u najdubljem se strahopočitanju klanjaj malenomu
Kralju anđela i djevica, jer s punim pravom veli pobožni pisac:
„Tko vjeruje u utje-lovljenog Božjeg Sina, klanja se dubokim
počitanjem pred djevičanstvom. Štovanje djevičanstva dokaz je vjere
u utjelovljenje Isusa Krista. Tko prezi-re čistoću, prezire
Gospodina. Jedino onaj može ljubiti i njegovati čistoću srca koji
iz ljubavi ide za Isusom. Isusova je ljubav sunce za
djevičanstvo.“
Uz jaslice gledaš djevičansku Majku Božju, koja je iz svete
ljubavi prema djevičanstvu kazala anđelu: „Ja muža ne poznajem!“
Možeš li je pogledati, na nju pomisliti ili ime njezino čuti a da
nisi ispunjen štovanjem i ljubavlju prema ovoj kreposti? Uz Mariju
vidiš sv. Josipa, njezina djevičanskog zaruč-nika.
Kao što je Bog u Starom zavjetu zapovjedio da se u zavjetnu
škrinju smjeste dva zlatna kerubina kao uresi, tako slično vidiš u
štalici uz Isusa, koji je prava zavjetna škrinja, dva kerubina u
slici čovječjoj, presjajna u čistu zlatu djevičanstva – Mariju i
Josipa. U ono najsvetije mogao je veliki svećenik samo jednom u
godini doći, i to u svetom strahu, budući da se prvo pripre-mao
uzdržnim životom i tijelo svoje temeljito očistio od svake i
najmanje ljage. Ondje je bila sjena i slika, a ovdje sjaji
najsvjetlija istina: Čista srca neka bude onaj tko hoće stupiti u
Betlehemsko svetište k Božanskom Dje-tetu! Samo se duše čiste i
sjajne poput kerubina mogu odvažiti i pristupiti sasvim blizu. Eto,
tisuće je i tisuće primamio sjaj čistoće u Betlehemskoj štalici i
još ih primamljuje. Čistoću su duše sačuvali velikim žrtvama i
teš-kim borbama, ili je iznova zadobili opravši se u suzama
pokorničkim. O, sreća je biti u tome broju! Ne shvaća svatko ove
riječi, no, tko može, neka je shvati!
-
37 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
Druga točka
O brizi za čistoću
Jesi li Bogu od srca zahvalan što te pozvao da Isusa slijediš
uzdržnim živo-tom? Što te smjestio u red prevoljene djece
djevičanske Bogorodice i pod osobitu zaštitu anđeoskoga svetog
Josipa? Ti stanuješ u kući gdje stanuju samo oni koji su se iz
ljubavi prema Betlehemskom Djetešcu i prema Preči-stoj Materi
njegovoj upravo obvezali da će djevičansku čistoću srca brižno
čuvati i njegovati. Nema te kuće koja bi sa svojim stanovnicima
toliko sličila na Betlehemsku štalicu kao kuća samostanska.
Spasitelj neće nigdje tako rado ispuniti svoju riječ: Gdje su
dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima, kao
upravo ovdje. Pitaj se kako ispunjavaš dužnosti na koje si zbog
tolike časti obvezan? Ti znaš da ti sveta čistoća i oduševljena
ljubav prema njoj nije prirođena. Samo ti jaka milost Isusova i
majčinska Marijina zaštita daju snage te možeš u tijelu živjeti
životom anđeoskim. Tebi je moguće pohotu vazda obuzdavati, i to
snagom od Boga isprošenom, a to si i dužan i obvezan, i zato će to
biti najljepša zahvalnost za Utjelovlje-nje Sina Božjega. No, da
pohota ne bi nikada protiv volje pokleknula, to nije u našim
rukama. Žeravicu strahovite vatre nosiš pod pepelom u srcu svo-me.
Milost Božja neće dopustiti da plamen bukne i onda vatra hara, ako
moliš i bdiješ, Bog neće vatru potpuno ugasiti sve do smrtnog časa.
Bdiješ li doista? Možda si previše slobodan i neoprezan ondje gdje
bojazan i brige ne mogu nikada biti dovoljno velike. Zar ti se čini
pretjerano što o svecima čitaš kako su u tome pogledu bili strogi,
kako su neprestano pazili i bdjeli? Ne usudiš se misliti da si
svetac, no, kako bi se usudio misliti da imaš pogle-dom na svetu
čistoću više jakosti od njih? Pomisli da svijet sebi na sramotu ni
ne vjeruje da je potpuna djevičanska čistoća moguća.
Ako hoćeš biti Isusu vjeran, budi vjeran svojim zavjetima i
dokaži svijetu da se vara i da je tvrdnja njegova lažna. No, znaj
da svijet na tebe upravo vreba kad god se ti u svijetu pokažeš jer
on vidi i najmanju pogrješku, a i najmanje ti slobode u tvome
ponašanju oprostiti neće. Bi li htio nanositi sramotu Isusu, svetoj
Crkvi njegovoj i svojoj Družbi dopustivši sebi najmanju slobo-du?
Pomisli napokon kako si pozvan biti mučenik i borac za krepost i
istinu. Treba ti junačke odvažnosti i jakosti. No, čuj! Samo su
čiste duše snažne i jake. Tko podlegne tjelesnom, njegova je
duševna snaga oslabljena. Čisto srce vidi bistrije od najoštrijeg
duha, jer samo čisto srce ima nesebične po-žrtvovnosti i odvažnosti
za junačka djela. „Bez djevica nema mučenika, bez mučenika nema
pobjede“. To je geslo Isusovih sljedbenika. Moli, dakle, Bo-žansko
Djetešce, njegovu prečistu Majku i svetog Josipa da se i tebi, u
srce tvoje ovo geslo što dublje ureže, dok motriš štalicu
Betlehemsku.
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 38
RAZMATRANJE O MALENOM ISUSU ZA 25. LIPNJA
Tema:
Betlehemska štalica jest škola poslušnosti
Prva vježba:
Stupi u duhu u Betlehemsku štalicu, klekni pred jaslice i
osluhni kako Bo-žansko Djetešce u srcu moli: „Evo dolazim, Bože,
vršiti volju Tvoju!“
Druga vježba:
Moli drago Djetešce, njegovu Majku Mariju i svetoga Josipa da
uzmogneš postići nakanu ovoga razmatranja, naime, odlučnu volju –
točno slušati radi Boga.
Prva točka
Zaista vam kažem, ako ne budete kao djeca, nećete ući u
Kraljevstvo nebesko (Mt 18,3).
Ovo je ozbiljna i oštra riječ iz usta Učitelja nad svim
učiteljima. Ali gle kako je jasna, slatka i laka ovdje u štalici.
Onaj isti koji je to govorio eto ovdje leži kao nježno milo
Djetešce i glasno te i živahno neodoljivom milinom poziva da budeš
kao dijete. Čuj kako ti govori: Maleno sam dijete postao ja,
nei-zmjerni svemogući Bog. Je li previše, ako zahtijevam da i ti
postaneš dijete? Postao sam dijete da tebe učinim sretnim, da
sretan budeš, od mene uči biti dijete.“ Možeš li odoljeti njegovu
pozivanju? Ne! Ti govoriš: „Spremno je srce moje da učinim prema
želji, prema zapovijedi tvojoj, ali kako da zapo-čnem te budem
poput djeteta?“ „Slušaj“, odgovara ti Božanska Mudrost, „dobro
dijete rado sluša. Ne smiješ usvojiti njihovo neznanje, njihovu
sla-bost, nego njihovu spremnost na poslušnost. Neka u vama bude
isto mišlje-nje kao i u Kristu Isusu: „On, trajni lik Božji, nije
se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom nego sam sebe
oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudi-ma sličan, obličjem
čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“
(Fil 2,5 sq.). Postani dijete Božje i po Isusovu primjeru podvrgni
svoju volju volji Božjoj tako da možeš sa svojim Gospodinom i
Učiteljem kazati: Moja je hrana vršiti volju Onoga koji me posla i
dovršiti djelo njego-vo (Iv 4,34). Pogledaj na Majku Isusovu uz
jaslice. Nije li poslaniku Božjemu kazala: „Evo, službenice
Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38). Radi
poslušnosti je postala dostojna biti Majka jedinoga i najvišega
Gospodina. Radi poslušnosti je postala prva i najizvrsnija učenica
Božan-skog Učitelja.
-
39 Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015.
O svetom Josipu znaš kako je ispunjavao volju Božju brzo, bez
oklijevanja, bez prigovaranja, bez ustručavanja i bez straha.
Poslušnost, dakle, i samu poslušnost nalaziš u štalici
Betlehemskoj. Je li moguće da ti je teško u takvoj školi učiti o
poslušnosti? Zar te ne privlači ljubav prema Božanskom Djete-tu,
ali i ljubav prema Preblaženoj Djevici i njezinu Zaručniku? No,
kada ne bi uspjela ni Božanska riječ iz usta Isusa Bogo-čovjeka od
tebe učiniti posluš-no dijete, ni neopisivo ljubazan primjer
Božanskoga Djeteta, ni napokon poticaj Službenice Gospodnje, neće
li te na to prisiliti tvoja vlastita čast? Sveti Augustin kaže:
„Poslušnost je uzvišena prednost, jer se samo u razbo-ritu stvoru
može naći“. Ti više nisi razborit čovjek ako ne slušaš. Životinja
ne može slušati, mora se pokoravati sili. No, čovjeku je Bog dao
razum i slobodnu volju, dakle, učinio ga sposobnim da se slobodnom
i razboritom poslušnošću podvrgava. Kako čovjek sluša, već se prema
tome sve više pri-bližava onome stupnju savršenstva na koji se može
u svojoj razboritoj na-ravi popeti. Bez poslušnosti nema časti, bez
poslušnosti nema nasljedova-nja za Isusom, bez poslušnosti nema
ljubavi Božje, bez poslušnosti nema ni kreposti ni blaženstva. Bi
li moglo biti teško iz srca zavapiti: „Hoću slušati“?
Druga točka
Ti hoćeš slušati, ali ne možeš bez milosti Gospodina našega
Isusa Krista. Tko nije od naravi sklon više voljeti vlastitu volju
od tuđe? Drugoga možeš silom ili nadom u velik dobitak potaknuti da
čini tvoju volju, ali to nije pos-lušnost. Da se ono što drugi
zapovijeda čini baš iz srca, da pristanu razum i volja, to može
samo ljubav postići. Tu ljubav Bog od tebe zahtijeva po
nam-jesnicima, na to si se zavjetom obvezao, da ćeš upravo
posvjedočiti koliko Boga ljubiš. Na koji si se stupanj te
poslušnosti popeo iz ljubavi? Bog ne zahtijeva da poslušnost ne
smije biti teška. Poslušnost više vrijedi nego žrtva, tvrdi sveto
pismo (1 Kr 15,22). No, poslušnost je uvijek žrtva pa je stoga
bolja od ostalih žrtava, jer je najteža žrtva. Gledaj Učitelja
svoga koji se krv-lju znojeći govori: Oče, ne moja, nego tvoja
volja neka bude! (Mt 26, 39). To je najuzvišenija poslušnost, ali
radosti i zanosu nema traga, nego mučno nadvladavanje, krvava
žrtva, koja u vatri božanske ljubavi sasvim izgori. Jesi li spreman
tako iz srca slušati, makar morao sve svoje sklonosti ugušiti,
najžešću oporost svladavati, pače i krv prolijevati?
Slušati treba u svjetlu vjere. Vjera ti pokazuje kako je sve što
se volji Božjoj protivi strašno zlo, gore nego da izgubiš sav
svijet. Vjera ti, dakle, također kaže kako ne smiješ slušati nikoga
tko bi ti zapovjedio štogod što se volji Božjoj protivi. Vjera te
poučava kako je upravo poslušnost najizvrsnije sredstvo da sigurno
spoznaš i lakše ispuniš volju Božju. Držiš da ti u osobi poglavara
zapovijeda sam Bog i tek onda, kada riječ poglavarovu držiš kao da
je riječ samoga Boga, tek će onda poslušnost tvoja biti sigurna,
savršena, ustrajna, dokaz ljubavi prema Bogu. Je li tvoja
poslušnost prosvijetljena svetom vjerom? Ako činiš razliku među
poglavarima – jednoga slušaš, a
-
Vjesnik | U službi Malog Isusa | 1/2015. 40
drugoga ne – onda tvoja poslušnost nije prosvijetljena vjerom.
Jer, Bog je samo jedan, od vijeka do vijeka nepromijenjen. Ne mora
li, dakle i posluš-nost tvoja biti nepromjenjiva prema svima koji
su tvoji zakoniti poglavari? Kada rado i veselo slušaš, koja te
misao vodi? Ako time želiš samo steći pri-znanje poglavara, ako te
na poslušnost navodi samo ljubaznost poglavareve osobnosti, tvoja
poslušnost ne bi bila ništa negoli samo ljudska mudrost, koja je
pred Bogom ludost. Ako volju zakonitog poglavara držiš voljom
Bož-jom, kako se usuđuješ mrmljati, prig