-
Diplomski rad
Ivan Vrljić
SADRŽAJ
PREGLED VELIČINA I OZNAKA
KRATICE
1 UVOD 1
1.1 NAVARIVANJE 1
1.2 AKTIVNOSTI NA KONTROLI I OSIGURANJU KVALITETE KOD
NAVARIVANJA 1
1.2.1 Kontrola prije početka navarivanja 1
1.2.2 Kontrola tijekom navarivanja 3
1.2.3 Kontrola nakon navarivanja 3
2 PRIJENOSNI VALJCI ZA ČELIČANE 4
2.1 NAMJENA I UVJETI EKSPLOATACIJE 4
2.2 OSNOVNI MATERIJAL 4
2.3 IZGLED I OSNOVNE MJERE 4
2.3.1 Pogonski i gonjeni valjak 4
2.3.2 Valjak – osovina 5
3 IZBOR TEHNOLOGIJE NAVARIVANJA 7
3.1 IZBOR POSTUPKA NAVARIVANJA 7
3.2 IZBOR DODATNOG MATERIJALA 8
3.2.1 Dodatni materijal za navarivanje kratkih valjaka 9
3.2.2 Dodatni materijal za navarivanje valjaka – osovina EPP
postupkom 9
3.3 IZBOR PARAMETARA 10
3.3.1 Utjecajni parametri kod MAG postupka navarivanja 10
3.3.2 Utjecajni parametri kod EPP postupka navarivanja 11
3.4 NORMATIVI KOD NAVARIVANJA 12
3.4.1 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju
MAG
postupkom 12
3.4.2 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju
EPP
postupkom 14
3.5 OPREMA ZA NAVARIVANJE 17
3.5.1 Izvori struje zavarivanja 17
3.5.2 Mehanizacija i automatizacija zavarivanja 22
-
Diplomski rad
Ivan Vrljić
4 EKSPERIMENTALNI DIO 24
4.1 OPIS PROVEDBE POSTUPKA NAVARIVANJA 24
4.1.1 Uređaji i oprema za navarivanje 24
4.1.2 Navarivanje valjaka punjenom žicom bez zaštitnog plina
25
4.1.3 Navarivanje valjaka punjenom žicom pod zaštitom praha
29
4.2 POTEŠKOĆE KOD PROVEDBE NAVARIVANJA UZ OSVRT NA
RJEŠAVANJE ISTIH 32
4.3 KRITIČKI OSVRT NA PROVEDENU TEHNOLOGIJU 34
5 ZAKLJUČAK 35
6 LITERATURA 36
-
Diplomski rad
Ivan Vrljić
PREGLED VELIČINA I OZNAKA
Oznaka Naziv veličine Jedinica
D nazivni promjer mm
Dp polazni promjer mm
Dn promjer navarivanja mm
ln duljina navarivanja mm
δ višak materijala – dodatak za obradu mm
I jakost struje zavarivanja A
U napon električnog luka V
v brzina zavarivanja mm/s
η koeficijent iskoristivosti električnog luka -
E unos toplinske energije J/mm
vž brzina dovoda žice mm/s
pž posmak žice mm/okr.
b otklon žice mm
α nagib žice °
lž slobodni kraj žice mm
Gd količina taljenja (depozit) kg/h
To temperatura predgrijavanja oC
Tm međuslojna temperatura oC
ti vrijeme izrade h
U0 napon praznog hoda V
ε intermitencija -
In nazivna jakost struje A
I100 jakost struje kod 100 % intermitencije A
-
Diplomski rad
Ivan Vrljić
KRATICE
REL ručno elektrolučno zavarivanje taljivom obloženom
elektrodom
MAG elektrolučno zavarivanje taljivom elektrodom u zaštitnoj
atmosferi
aktivnog plina
MIG elektrolučno zavarivanje taljivom elektrodom u zaštitnoj
atmosferi
inertnog plina
TIG elektrolučno zavarivanje netaljivom elektrodom od volframa u
zaštitnoj
atmosferi inertnog plina
EPP elektrolučno zavarivanje pod zaštitom praška
ZUT zona utjecaja topline
-
Diplomski rad 1
Ivan Vrljić
1 UVOD
1.1 NAVARIVANJE
Tehnologija zavarivanja materijala se dijeli prema svrsi u dvije
skupine:
-zavarivanje i
- navarivanje.
Zavarivanje je spajanje dvaju ili više, istorodnih ili
raznorodnih materijala, taljenjem ili
pritiskom, sa ili bez dodavanja dodatnog materijala, na način da
se dobije homogeni zavareni
spoj.
Navarivanje je postupak nanošenja dodatnog materijala na
površinu radnog predmeta radi
postizanja željenih svojstava, dimenzija i oblika.
Navarivanje se obično provodi u horizontalnom položaju, rjeđi su
slučajevi nekih drugih
položaja. Zbog velikih količina topline i plinova izgaranja te
rasprskavanja potrebno je
predvidjeti odgovarajuće mjere zaštite na radu.
1.2 AKTIVNOSTI NA KONTROLI I OSIGURANJU KVALITETE KOD
NAVARIVANJA
Postupci kontrole kod navarivanja se prema načinu izvođenja
dijele na:
- postupci kontrole prije početka navarivanja
- postupci kontrole tijekom izvođenja navarivanja
- postupci kontrole nakon završetka navarivanja.
1.2.1 Kontrola prije početka navarivanja
Sastoji se iz niza postupaka:
a) Kontrola projektne i radioničke dokumentacije ili provjera
tehnologičnosti
Služi za otklanjanje eventualnih dvojbi i nejasnoća kojih može
biti pri izvođenju radova.
-
Diplomski rad 2
Ivan Vrljić
To je ujedno prilika da se dogovori moguća prilagodba ako
određene radove nije moguće
izvesti prema zadanom projektu.
b) Kontrola osnovnog i dodatnog materijala
Najčešće se provodi dali oznake u popratnoj dokumentaciji
odgovaraju onima na materijalu
ili ambalaži. U posebnim slučajevima potrebno je izvršiti
reatestiranje.
c) Atestiranje zavarivača i postupka navarivanja
Za manje složene proizvode dovoljan je atest zavarivača, dok se
pri radu s legiranim i
visokolegiranim materijalima redovito zahtjeva probno
zavarivanje.
Primjer za navedeno je izvršeno atestiranje postupka navarivanja
valjaka (opisanog u
4.1.2) na probnom uzorku, te izrada makroizbuska na kojem je
izvršeno mjerenje tvrdoće. Mjesta
mjerenja tvrdoće i rezultati prema slici 1.1 .
1 2
3 4
5 6
7 Navar 1. i 2. sloja
ZUT
M 2:1
Mjerno mjesto 1 2 3 4 5 6 7 Tvrdoća; HB 230 236 265 270 282 439
450
Slika 1.1 Rezultati i mjesta mjerenja tvrdoće na probnom
uzorku
Zahtijevana tvrdoća navarenog sloja je 40-45 HRC a izmjerena na
uzorku ~ 47 HRC.
d) Kontrola izvođenja i temperature predgrijavanja
U postupcima pod 4.1.2 i 4.1.3 opisan je način predgrijavanja a
kontrola je vršena
termokredom odgovarajućom za propisanu temperaturu.
-
Diplomski rad 3
Ivan Vrljić
1.2.2 Kontrola tijekom navarivanja
Najvažniji postupci su:
a) Kontrola postupka navarivanja
Praćenjem radnih aktivnosti po propisanom postupku, te na osnovu
dobivenih rezultata
ujedno se provjerava ispravnost postupka.
b) Vizualna kontrola
Omogućuje otkrivanje okom vidljivih grešaka: poroznosti, zareza
i pukotina. Pri
automatiziranom postupku omogućuje nadzor nad gorenjem
električnog luka.
1.2.3 Kontrola nakon navarivanja
Sadrži slijedeće postupke kontrole:
a) vizualna kontrola
Za opisani postupak navarivanja valjaka uključuje detaljan
pregled navarene površine prije i
nakon grube strojne obrade jer je tada moguće izvršiti popravak
bez poteškoća.
b) Kontrola popravaka - vizualna i penetrantska kontrola
c) Završna kontrola - nakon završene strojne obrade
Uključuje dimenzionalnu kontrolu i detaljan pregled obrađene
navarivane površine.
Mjerenje tvrdoće navara prijenosnim instrumentom te kontrola
metodom prozvučavanja u
opsegu propisanom po planu kontrole.
-
Diplomski rad 4
Ivan Vrljić
2 PRIJENOSNI VALJCI ZA ČELIČANE
2.1 NAMJENA I UVJETI EKSPLOATACIJE
Prijenosni valjci služe pri transportu užarenih ingota od peći
do valjaoničkog stana. Izloženi
su složenim naprezanjima u teškim uvjetima rada, te se od njih
zahtjeva velika nosivost uz
minimalno trošenje radne površine.
Obzirom na zahtjeve potrebno je odabrati osnovni materijal koji
ima određenu čvrstoću i
žilavost, a nanošenjem tvrdog sloja na radnu površinu postići
otpornost na habanje pri povišenim
temperaturama.
2.2 OSNOVNI MATERIJAL
Odabrani materijal je Cr–Mo čelik za poboljšanje Č 4732 koji se
koristi za izradu statički i
dinamički opterećenih dijelova vozila, strojeva i za dijelove
većih presjeka. Zbog visokog
sadržaja ugljika zavarivanje je moguće uzevši u obzir oprezno
predgrijavanje i hlađenje.
Kemijski sastav Č 4732 u % je:
C Si Mn P S Cr Mo
0,38-0,45 0,15-0,4 0,5-0,8 max. 0,035 max. 0,035 0,9-1,2
0,15-0,3 [1]
U poboljšanom stanju za promjere presjeka veće od 160 do 250 mm
zatezna čvrstoća iznosi 740
do 890 N/mm2.
2.3 IZGLED I OSNOVNE MJERE
U ovome radu obrađene su dvije vrste valjaka različite po obliku
i mjerama.
2.3.1 Pogonski i gonjeni valjak
Izgled valjka prema slici 2.1 i osnovne mjere prema tablici
2.1.
-
Diplomski rad 5
Ivan Vrljić
Bitno je naglasiti da se poslije navarivanja i strojne obrade
navlače po 3 komada na
izrađenu osovinu i sastavljaju u sklop s kućištima u koje se
ugrađuju ležaji.
Valjci prikazani na slici 2.1 rađeni su u tri dužine i promjera.
Osnovne mjere dane su u
tablici 2.1 .
Slika 2.1 Pogonski i gonjeni valjak
D – nazivni promjer (dobiven nakon navarivanja i strojne
obrade)
Dp – polazni promjer (grubo obrađeni otkivak pripravan za
navarivanje)
ln – duljina navarivanja
Tablica 2.1 Osnovne dimenzije valjka
Redni brojD
mm
Dp
mm
ln
mm
1 2 3 4
1 230 223
2 250 243
3 300 293
620, 710, 790
2.3.2 Valjak – osovina
Izgled prema slici 2.2 i osnovne mjere prema tablici 2.2 . Od
prethodnika se razlikuje
osim po obliku još i po debljini navarenog sloja.
D D p
l n
-
Diplomski rad 6
Ivan Vrljić
Tablica 2.2 Osnovne dimenzije za valjak – osovinu
Redni broj D
mm
Dp
Mm
ln
mm
l
mm
1 2 3 4 5
1 240 220 1952
2 260 240 1952
3 280 260 1968
4 320 300
1500
2622
Valjak osovina sa slike 2.2 rađen je u 4 promjera, mjere prema
tablici 2.2 .
Slika 2.2 Valjak – osovina
D – nazivni promjer (dobiven nakon navarivanja i strojne
obrade)
Dp – polazni promjer (grubo obrađen otkivak pripravan za
navarivanje)
ln – duljina navarivanja
l – ukupna duljina.
l
l n
D
D p
-
Diplomski rad 7
Ivan Vrljić
3 IZBOR TEHNOLOGIJE NAVARIVANJA
3.1 IZBOR POSTUPKA NAVARIVANJA
Gotovo svi klasični postupci zavarivanja mogu biti primijenjeni
u svrhu navarivanja.
Najčešće korišteni postupci su:
- plinski postupak: za navarivanje tvrdih metala i karbida
- ručni elektrolučni postupak (REL): za navarivanje manjih
površina, npr. zupčanika ili tvrdih
slojeva na zubima utovarivača, čeljustima drobilica i sl.
- elektrolučni postupak taljivom elektrodom pod zaštitom
aktivnog ili inertnog plina
(MIG/MAG): za navarivanje rotacionih dijelova npr. osovina.
Povećana učinkovitost se
postiže uz primjenu praškom punjenih žica
- elektrolučni postupak taljivom elektrodom pod zaštitom praška
(EPP): za navarivanje većih
ploha. Učinkovitost se povećava korištenjem trake kao
elektrode
- elektrolučni postupak netaljivom elektrodom pod zaštitom
inertnog plina (TIG), ali uz
dodavanje dodatnog materijala u obliku žice u električni luk
tijekom zavarivanja. Ovaj se
postupak koristi za manje popravke, npr. kod navarivanja
zupčanika.
Pri izboru postupka navarivanja treba izabrati onaj koji s
tehnološkog i ekonomskog gledišta
daje najbolje rezultate.
Kod ocjenjivanja pogodnosti primjene, pojedine postupke treba
uspoređivati prema
kriterijima kao što su:
- kvaliteta navarenog sloja
- utjecaj navarivanja na osnovni materijal
- oblik i dimenzije radnog komada
- broj komada u seriji
- mogućnost mehaniziranja i automatiziranja postupka
- količina istaljenog metala u jedinici vremena
Iz navedenog slijedi da su za navarivanje radnih komada u obliku
valjaka, u serijskoj
proizvodnji pogodni postupci MAG i EPP čija će primjena u
radioničkim uvjetima biti prikazana
u poglavlju 4 ovoga rada.
-
Diplomski rad 8
Ivan Vrljić
3.2 IZBOR DODATNOG MATERIJALA
Posebna učinkovitost postupaka nanošenja tvrdih slojeva otpornih
na trošenje postiže se
korištenjem praškom punjenih žica za navarivanje bez zaštite
plina.
Prednosti primjene praškom punjenih žica su:
- Dobra iskoristivost vremena (50 – 60%) zbog kontinuiranog
dodavanja žice. Pomoćne radnje
kao što su mijenjanje elektrode i čišćenje šljake u ovom slučaju
nisu potrebne
- Povećana količina istaljenog metala (5 – 10 kg/h), zbog veće
strujne opteretivosti. Usporedba
punjene žice s drugim vrstama dodatnog materijala prikazana je
na slici 3.1
- Praškom punjenom žicom je moguće načiniti legure kao i kod
pune, a još je bitna pogodnost
da se u prahu mogu nalaziti legirajući elementi koji će dodatno
poboljšati leguru navara npr.
otpornost na trošenje.
- Samozaštitne praškom punjene žice omogućuju navarivanje na
otvorenom bez dodatne
zaštite plina pa nema problema s otpuhivanjem zaštite zbog
propuha i vjetra. Područje
električnog luka se štiti plinovima koji nastaju izgaranjem
dodataka.
- Brzo skrućivanje i lagano čišćenje troske. Pri zavarivanju s
optimalnim parametrima čak i
kad nema dovoljno vremena za hlađenje zavara troska se odvaja i
otpada sama. Ostatke
troske koja nije otpala pretaljuje slijedeći sloj tako da ona
ispliva na površinu gdje se skrutne.
Slika 3.1 Količina istaljenog metala kod različitih postupaka i
pri korištenju odgovarajućih
dodatnih materijala [2]
0123456789
10
100 200 300 400 500Jakost struje, A
Kol
ičin
a is
talje
nog
met
ala,
kg/
h
REL - ELEKTRODAEPP - žicaMAG - puna žicaMAG - punjena žica
-
Diplomski rad 9
Ivan Vrljić
3.2.1 Dodatni materijal za navarivanje kratkih valjaka,
prikazanih na slici 2.1
Prema tehničkim zahtjevima za izradu valjaka, za navarivanje u
dva sloja i debljinom
navarenog sloja nakon strojne obrade min. 3 mm, odabrana je
punjena žica, sastava prema tablici
3.1, proizvođača Welding Alloys Ltd. UK.
Tablica 3.1 Vrsta i kemijski sastav žice za navarivanje kratkih
valjaka [3]
Kemijski sastav % Redni
broj
sloja
Naziv
žice C Mn Si Cr Ni Mo S P N
Tvrdoća
HRC
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
1 Chromecore
430 – 0 0,043 0,83 0,84 17,99 - - 0,005 0,006 - 18-25
2 Chromecore
414 - N 0,044 1,01 0,74 13,67 4,45 0,51 0,006 0,008 0,1
40-45
Žica je promjera φ 2,4 mm, pakovana je u kartonske bačve u
namotaje od 330 kg.
3.2.2 Dodatni materijal za navarivanje valjaka–osovina EPP
postupkom (prikazanih na slici 2.2)
Prema zahtjevu za tvrdoću površinskog sloja 45-47 HRC i
minimalnom debljinom nakon
strojne obrade 10 mm po strani za navarivanje EPP postupkom
odabrana je kombinacija žice i
praška.
- Punjena žica Chromecore 420–S Φ 3,2 mm kemijskog sastava:
0,03 C %, 13 % Cr, 0,73 % Si i 0,86 % Mn [4]
- Prašak WAF 325.
Proizvođač žice i praška je Welding Alloys Ltd. UK. Žica je
pakovana u bačvama u
namotajima od 330 kg a prašak u količine od 25 kg u papirnoj
ambalaži.
-
Diplomski rad 10
Ivan Vrljić
3.3 IZBOR PARAMETARA
Pravilnim izborom parametara postiže se miran i stabilan
električni luk, a uz izbor
odgovarajućeg dodatnog materijala imaju najveći utjecaj na
kvalitetu zavara.
3.3.1 Utjecajni parametri kod MAG postupka zavarivanja
Utjecajni parametri kod MAG postupka zavarivanja su:
- jakost struje zavarivanja
- napon električnog luka
- brzina zavarivanja
- promjer žice
- slobodni kraj žice
- količina zaštitnog plina
- polaritet žice
- nagib pištolja (glave)
- unos toplinske energije.
Jakost struje zavisi o debljini materijala. Podešava se brzinom
dovoda žice, tako što je veća
brzina dovođenja veća je i jakost a time i učinak taljenja.
Prekomjerno povećanje jakosti dovodi
do većeg prskanja i veće penetracije što kod navarivanja nije
dobro jer dolazi do povećanog
miješanja osnovnog i dodatnog materijala.
Napon električnog luka utječe na širinu zavara te zavisi
direktno o dužini luka. Što je duži
luk veći je napon time i širina zavara te penetracija.
Smanjenjem napona povećava se nadvišenje
zavara.
Brzina zavarivanja zavisi o položaju zavarivanja. Velika brzina
daje uzak zavar i veliko
nadvišenje dok mala daje veliku količinu taline što može dovesti
do naljepljivanja i uključaka.
Promjer žice se odabire prema debljini osnovnog materijala tako
da se odabiranjem većeg
promjera uz veću jakost struje ostvaruje veći učinak
taljenja.
Slobodni kraj žice predstavlja udaljenost od izlaza iz kontaktne
vodilice do mjesta početka
gorenja luka. Povećanjem dužine dobiva se veći učinak taljenja.
Preporuka odabira dužine
slobodnog kraja žice je 10 × φ žice. Prekomjernim povećanjem
dolazi do iskrivljenja zavara i
nemirnog luka dok prekomjerno smanjenjem dolazi do povećanog
onečišćenja sapnice.
-
Diplomski rad 11
Ivan Vrljić
Nagib pištolja tj. položaj glave utječe na oblik zavara i
prikazan je u poglavlju 4 slika 4.2 .
Polaritet žice je najčešće (+), a količina zaštitnog plina
utječe na kvalitetu zavara tako da pri
maloj količini zaštitnog plina utječe na kvalitetu zavara tako
da pri maloj količini zaštitnog plina
dolazi do poroznosti.
Unos toplinske energije je za konkretan slučaj obrađen po 4.1.4
a .
Stvarni parametri su rezultat probnog navarivanja i navarivanja
radnih komada a dani su u 4
poglavlju pod 4.1.2 .
3.3.2 Utjecajni parametri kod EPP postupka zavarivanja
Parametri uz izbor dodatnog materijala žice i praška određuju
oblik i dimenzije zavara te
kemijski sastav i mehaničke osobine.
Utjecajni parametri su:
- jakost struje
- napon
- brzina zavarivanja
- dužina slobodnog kraja žice
- nagib žice u odnosu na radni komad
- vrsta i polaritet struje
- redoslijed polaganja i broj slojeva
- unos toplinske energije.
Jakost struje utječe na količinu rastaljenog metala. Povećanjem
jakosti struje uz jednake
ostale parametre postiže se povećanje nadvišenja zavara,
penetracije a s time i učinka taljenja.
Napon utječe na penetraciju i širinu zavara te potrošnju praška
i prijelaz legirajućih
elemenata iz praška u zavar. Povećanjem napona smanjuje se
penetracija dok se povećava učinak
ostalih navedenih pojava.
Brzina zavarivanja utječe na izgled zavara, penetraciju, izgled
površine i potrošnju praška.
Njen izbor ovisi o jakosti struje, naponu i karakteristikama
praška. Povećanjem brzine smanjuje
se penetracija, širina zavara i potrošnja praška.
Dužina slobodnog kraja žice najviše utječe na količinu
rastaljenog metala.
Nagib žice tj. položaj glave u odnosu na radni komad za
konkretni primjer navarivanja
prikazan je u 4 poglavlju slika 4.4 .
-
Diplomski rad 12
Ivan Vrljić
Vrsta i polaritet struje utječu na količinu istaljenog metala
koje je veća kada je žica spojena
na + pol.
Broj slojeva utječe u opisanom slučaju višeslojnog navarivanja
valjka – osovine na
mehaničke osobine navara tako što pri nanošenju novog sloja
dolazi do toplinske obrade
prethodno nanesenog sloja.
Unos toplinske energije je za konkretan slučaj obrađen pod 4.1.4
b .
3.4 NORMATIVI KOD NAVARIVANJA
3.4.1 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju MAG
postupkom
Radni komadi su valjci opisani u poglavlju 2, slika 2.1.
Navarivanje je izvedeno
punjenom žicom u dva sloja. Uzdužni presjek navarenog valjka
prikazan je na slici 3.2.
Slika 3.2 Uzdužni presjek navarenog valjka
D – nazivni promjer je ujedno i konačna mjera nakon strojne
obrade
Dp – polazni promjer prije navarivanja 1. sloja
D1 – promjer nakon navarivanja 1. sloja
D2 – promjer nakon navarivanja 2. sloja
δ - višak materijala (dodatak za strojnu obradu)
ln – duljina navarivanja
Iz slike je vidljivo da se višak materijala δ može izračunati
formulom:
D
δ l n
D
D D 1 2 p
-
Diplomski rad 13
Ivan Vrljić
22 DD −=δ (3.1)
Tijekom rada mjerenjem je utvrđena vrijednost δ = 2 – 2,5 mm
.
Vrijednosti za D, Dp, D1 i D2 dane su u tablici 3.2.
Pošto su tri vrste valjaka ( D = 230, 250 i 300 mm) rađene u
duljinama ln = 620, 710 i
790, radi pojednostavljenja prikaza količina navarenog
materijala po pojedinom promjeru
izražena je u kg/m i dana u tablici 3.3.
Ako se navedeno primjeni na 1 seriju valjaka od:
D = 230 mm = 108 komada
D = 250 mm = 120 komada
D = 300 mm = 126 komada
Tablica 3.2 Karakteristične veličine presjeka navarenog
valjka
Veličina Redni
broj D
mm
Dp
mm
D1
mm
D2
Mm
1 2 3 4 5
1 230 223 228 235
2 250 243 248 255
3 300 293 298 305
Tablica 3.3 Količina navarenog materijala zavisno od promjera
valjka
Količina navarenog materijala
kg/m Redni broj
sloja D = 230 D = 250 D = 300
1 2 3 4
1 13,9 15,2 18,3
2 20,1 21,7 26,1
-
Diplomski rad 14
Ivan Vrljić
Količina materija koju je potrebno navariti je:
za prvi sloj 3922 kg žice φ 2,4 mm
za drugi sloj 5628 kg žice φ 2,4 mm.
Cijena za žicu prvog i drugog sloja je 6 Eur/kg.
Ukupna količina dodatnog materijala (uobzirena troska i
rasprskavanje) za navedenu
seriju valjaka je 9550kg žice φ 2,4 mm.
Uz rad na tri stroja i u tri smjene sa po 2 djelatnika u svakoj
smjeni, ostvarena je
potrošnja žice 200 – 250 kg po danu.
Uz ostvarenu potrošnju dodatnog materijala od 4,1 kg/h po jednom
radnom mjestu
vrijeme zavarivanja za jedan valjak zavisno od promjera i dužine
dano je u tablici 3.4 .
Tablica 3.4 Ukupno vrijeme potrebno za navarivanje 1 valjka
izraženo u h
Dužina navarivanja, ln
mm Nazivni promjer, D
mm 620 710 790
1 2 3 4
230 5,2 5,9 6,6
250 5,6 6,4 7,1
300 6,7 7,7 8,5
3.4.2 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju EPP
postupkom
Radni komadi su oblika opisanog u poglavlju 2, slika 2.2.
Navarivanje je izvedeno
punjenom žicom u zaštiti praška. Uzdužni presjek navarenog
komada prikazan je na slici 3.3.
Vrijednosti za D, Dp, Dn, ln prikazane su u tablici 3.5, uz
napomenu da su navarivani
komadi četiri nazivna promjera.
-
Diplomski rad 15
Ivan Vrljić
Slika 3.3 Uzdužni presjek navarenog valjka - osovine
D - nazivni promjer (konačna mjera nakon strojne obrade)
Dp - polazni promjer
Dn - promjer navarivanja
δ - višak materijala (dodatak za strojnu obradu)
ln - duljina navarivanja
Prema slici višak materijala δ može se izračunati prema
formuli:
δ = 2
n DD − (3.2)
Tijekom rada se pokazalo da je potrebna vrijednost δ = 2 - 2,5
mm.
Tablica 3.5 Karakteristične mjere navarenog valjka-osovine
Mjera Redni
broj D
mm
Dp
mm
Dn
mm
ln
mm
1 2 3 4 5
1 240 220 245
2 260 240 265
3 280 260 285
4 320 300 325
1500
l n δ
D
D p
D n
-
Diplomski rad 16
Ivan Vrljić
Količina navarenog materijala za valjak-osovinu prema nazivnom
promjeru i duljini
navarivanja ln=1500 mm dana je u tablici 3.6 .
Tablica 3.6 Količina navarenog materijala
Redni
broj
Nazivni promjer, D
mm
Količina navarenog materijala za 1 kom
kg
1 2 3
1 240 107,8
2 260 117,0
3 280 126,3
4 320 144,8
Ako se navedene vrijednosti primjene na 1 seriju valjaka -
osovina:
D = 240 mm -6 kom
D = 260 mm -4 kom
D = 280 mm -11 kom
D = 320 mm -19 kom
Iz naprijed navedenog može se zaključiti da je ukupna potrošnja
dodatnog materijala:
- 5260 kg žice Chromecore 420-S (AISI 420) φ 3,2
- 6500 kg praška WAF 325.
Cijena dodatnog materijala:
1 kg žice Chromecore 420 φ 3,2 = 7 Eur
1 kg praška WAF 325 = 2 Eur.
Uz prosječnu potrošnju 3,6 kg/h vrijeme izrade za valjak-osovinu
zavisno od promjera
dano je u tablici 3.7 .
-
Diplomski rad 17
Ivan Vrljić
Tablica 3.7 Ukupno vrijeme navarivanja za valjak-osovinu zavisno
od promjera za 1 komad
Redni
broj
Nazivni promjer, D
mm
Vrijeme navarivanja, t
h
1 2 3
1 240 30,0
2 260 32,5
3 280 35,1
4 320 40,2
3.5 OPREMA ZA NAVARIVANJE
3.5.1 Izvori struje zavarivanja
Izvori se prema vrsti struje zavarivanja dijele na: izvore
istosmjerne struje i izvore
izmjenične struje.
Osnovni izvori struje zavarivanja su:
- Generatori istosmjerne struje
U radioničkim uvjetima pogone se elektromotorom, a na
gradilištima gdje nema električne
energije pogonjeni su dizel motorom. Primjenjivi su za sve
postupke osim za TIG postupak
zavarivanja aluminija i Al-legura. Ističu se dugim vijekom
trajanja (i do 20 godina) i daju
stabilan električni luk.
Loša strana ovih uređaja u odnosu na ostale je visoka nabavna
cijena te povećani troškovi
održavanja. Dosta su bučni u radu. Pogonski troškovi veći su u
odnosu na ostale izvore jer troše
električnu energiju i u praznom hodu.
-
Diplomski rad 18
Ivan Vrljić
- Ispravljači - izvori istosmjerne struje
Koriste se za sve postupke osim za TIG zavarivanje aluminija i
Al-legura. Prednosti su im u
jednostavnom rukovanju i održavanju, te u radu gotovo ne
proizvode nikakvu buku. Dosta su
osjetljivi na prašinu i pogonske nečistoće.
Manje su nabavne cijene u odnosu na generatore, ali veće u
odnosu na transformatore.
- Transformatori - izvori izmjenične struje
Njihove osobine su: niska nabavna cijena, jednostavnost u
održavanju, ne proizvode buku u
radu i nisu osjetljivi na pogonske radne uvjete.
- Generatori visokofrekventne struje
- Invertori - daju istosmjernu ili visokofrekventnu impulsnu
struju
U odnosu na prethodno navedene vrste izvora znatno su smanjenih
dimenzija i težine.
Uz vrstu izvora i struje, ostali važni elementi pri izboru
izvora struje zavarivanja su:
a) napon praznog hoda U0
Predstavlja napon na sekundarnim izvodima izvora struje bez
ikakvog opterećenja tj. u
praznom hodu. Minimalni napon je ograničen radi paljenja i
stabilnosti električnog luka, dok se
maksimalni ograničava radi sigurnosti zavarivača. Napon praznog
hoda mora biti veći od radnog
napona, i kreće se u granicama U0 = 35 - 80 V. Ne bi trebao biti
viši od 60 V jer može biti
opasan za zavarivača niti niži od 40 jer se tada luk teško
pali.
Kod zavarivanja u zatvorenim posudama ograničen je napon praznog
hoda na 42 V. To se
postiže transformatorima koji su snabdjeveni posebnim uređajima
pomoću kojih se povisuje ili
snižava napon praznog hoda na uvjetovani. Proizvođači izvora
teže izvedbama izvora s većim
naponom praznog hoda, jer je tada masa i cijena izvora manja.
Kod izmjenične struje napon
praznog hoda treba biti viši jer poslije prekida električnog
luka (100 puta u sekundi za struju 50
Hz) dolazi do lakšeg ponovnog uspostavljanja luka. [7]
-
Diplomski rad 19
Ivan Vrljić
b) Intermitencija ε
ε = vrijemeradnoukupno
lukagelektricnogorenjavrijeme * = %100⋅periodukupni
periodradni [7]
* - uključuje i vrijeme kratkog spoja pri paljenu luka (npr. 2
s)
Intermitencija koja je označena na izvoru odnosi se na nazivno
ili maksimalno opterećenje.
Većina izvora za ručno zavarivanje ima označenu dozvoljenu
jakost struje za intermitenciju
60%, dok kod izvora za automatsko zavarivanje označena je jakost
struje za 100 %
intermitenciju. Izvor kod manjeg opterećenja ima veću
intermitenciju.
Ako je poznata nazivna struja izvora In i intermitencija ε, može
se izračunati struja I100 tj.
koju izvor može davati kod 100 % intermitencije, prema
formuli:
I100 = In ε (3.1)
c) Karakteristike izvora
Svaki izvor struje zavarivanja ima statičku i dinamičku
karakteristiku.
- Statička karakteristika prikazuje odnos struje i napona za
pojedino opterećenje. Izvori struje
za ručno zavarivanje imaju strmu statičku karakteristiku,
prikazanu na slici 3.4 . U radnom
području jakost struje je praktički konstantna što znači i
brzina taljenja. Radna točka sustava
se dobije ucrtavanjem statičke karakteristike luka.
Iz slike 3.4 je vidljivo da relativno velike promjene duljine
luka uzrokuju veće promjene
napona ali ne i jakosti struje.
-
Diplomski rad 20
Ivan Vrljić
Dugački luk
Kratki luk
Radna točka
U U
I I min
min
max
max
U, V
I, A
Slika 3.4 Strma statička karakteristika izvora struje [8]
Izvori struje za automatske postupke zavarivanju su tzv. ravne
ili blago padajuće
karakteristike. Odnos jakosti struje i napona luka prikazan je
na slici 3.5 .
Energija koja se troši u električnom luku za vrijeme
zavarivanja, može se održati samo
unutar jednog određenog područja napona luka i jakosti struje.
Kod toga važnu ulogu ima dužina
luka, koja se za vrijeme zavarivanja mijenja. Mijenjanjem dužine
električnog luka mijenja se
napon luka, a time i jakost struje zavarivanja.
Pri takvim promjenama izvor reagira na način prikazan na slici
3.5 . Povećanjem dužine
električnog luka L2 na L3 napon električnog luka se poveća, a
jakost struje smanji sa I2 na I1, time
se manji i brzina taljenja žice. Budući da je brzina dovoda žice
vž za vrijeme zavarivanja stalna,
dužina luka će se brzo vratiti na dužinu L2.
Obrnuto kod smanjenja električnog luka sa L2 na L1, jakost
struje se poveća sa I2 na I3, a s
tim i brzina taljenja žice vt. Kod stalnog dovođenja žice dužina
električnog luka se vrlo brzo
vrati na prethodnu dužinu koja je određena parametrima
zavarivanja.
Tako se zahvaljujući posebnoj gradnji izvora struje obavlja
"samoregulacija" električnog
luka za vrijeme zavarivanja.
-
Diplomski rad 21
Ivan Vrljić
L L
L 1
3 2
I I I, A I 1 2 3
U, V karakteristike električnog luka
statička karakteristika izvora
Slika 3.5 Prikaz djelovanja statičke karakteristike izvora
struje za MIG-MAG zavarivanje na
održavanje električnog luka [9]
Moguća je i vanjska regulacija visine luka. Visina luka L je
stabilna kada je brzina taljenja
vt jednaka brzini dodavanja žice vž ,što je prikazano na slici
3.6 .
Kada zbog poremećaja u dovodu žice dođe do skraćenja luka, napon
luka se smanji. Niži
napon uzrokuje manji broj okretaja motora za dovod žice, i sa
sporijim dovođenjem žice dolazi
do produženja luka, povećanja napona i s time se uspostavlja
ravnoteža vž i vt .
v v
ž t
L
Slika 3.6 Visina električnog luka L u zavisnosti od vž i vt
[7]
-
Diplomski rad 22
Ivan Vrljić
- Dinamička karakteristika izvora struje prikazuje reagiranje
izvora na nagle promjene kao
što su uspostavljanje i prekid električnog luka.
Na dinamička svojstva izvora struje zavarivanja tj. na brzinu
porasta struje kod kratkih
spojeva može se utjecati dodatnim induktivitetom, odnosno
prigušnicom koja je posebno
ugrađena u izvor struje zavarivanja.
Ukoliko u pogonu radi veći broj zavarivača, pogotovo ako su
grupirani na manjem radnom
prostoru ekonomična je primjena matičnih ili grupnih izvora.
Postoje dvije vrste matičnih izvora:
- Sa promjenjivim brojem radnih mjesta - izvori konstantnog
napona i velikog kapaciteta.
Broj zavarivača ovisi o potrošnji struje na pojedinim radnim
mjestima. Ovi matični izvori
ekonomični su samo za male intermitencije (25-35 %).
- Sa stabilnim brojem radnih mjesta - češće se upotrebljavaju
iako su nešto skuplji. Kod
pretvarača jedan elektromotor pogoni više generatora, a kod
matičnih ispravljača jedan
transformator napaja nekoliko ispravljača, za svako rano mjesto
po jedan s tim da svaki od njih
ima svoju regulaciju.
3.5.2 Mehanizacija i automatizacija zavarivanja
Naprave i automati za zavarivanje služe za:
- poboljšanje proizvodnosti (količine taljenja, brzine
zavarivanja), niža kvalifikacija
zavarivača zadovoljava uz primjenu naprava
- poboljšanje kvalitete zavarenih spojeva, smanjenje grešaka
- smanjenje deformacija
- poboljšanje zaštite zdravlja na radu
- humanizacija rada (izbjegava se težak rad i rad u prisilnim
položajima). [7]
Vrste naprava koje se najčešće koriste pri zavarivanju su:
a) Naprave za pripajanje - stezne naprave kojima se predmeti
dovode u propisani položaj za pripajanje, i ujedno za kasnije
zavarivanje.
-
Diplomski rad 23
Ivan Vrljić
b) Stezne naprave - sprječavaju deformacije zavarenih proizvoda
tako što se pomoću njih onemogućavaju slobodne deformacije. Poslije
zavarivanja i vađenja radnog
komada uz elastični povrat, ukupne deformacije su znatno
smanjene u odnosu da se
zavarivalo bez naprave.
c) Naprave za osiguranje kupke zavarivanja - najčešće se koriste
keramičke, metalne, podloške od praha i Cu-podloške koje
omogućavaju kvalitetno provarivanje korijena
zavara.
d) Naprave za okretanje radnih komada - cilindričnog oblika
(okretaljke). Služe za dovođenje mjesta zavarivanja u povoljan
položaj npr. kod zavarivanja kružnih zavara
na posudama i slično.
e) Okretni i nagibni stolovi - služe za okretanje i nagibanje
radnog komada zbog dovođenja u najpovoljniji položaj koji daje
najbolju proizvodnost i kvalitetu.
f) Nosači uređaja za zavarivanje - služe za učvršćenje glave
automata za zavarivanje, te za njeno kretanje (rotacija,
translacija, poprečno njihanje). Pri tome se rad nosača
obično kombinira sa radom okretaljki ili okretnih stolova.
Ostale naprave za zavarivanje su:
- podesti za zavarivače
- naprave za zaštitu na radu (ventilacija, platforme)
- specijalne naprave npr. za točkasto zavarivanje
- automati za zavarivanje
- orbitalne naprave
- senzori za praćenje i mjerenje upravljanja procesom
zavarivanja
- roboti, manipulatori, uređaji za prijem, transport, okretanje
i vožnju.
Tehnološka vremena samog zavarivanja relativno su mala ~ 10 % od
ukupnog vremena
proizvodnje a za sastavljanje, okretanje, transport i pripremno
završna vremena i do 90 %.
Primjenom mehaniziranih linija može se postići znatna ušteda i
ubrzanje procesa
proizvodnje.
-
Diplomski rad 24
Ivan Vrljić
4 EKSPERIMENTALNI DIO
4.1 OPIS PROVEDBE POSTUPKA NAVARIVANJA U RADIONIČKIM
UVJETIMA
4.1.1 Uređaji i oprema za navarivanje
Iz zahtijevanog obima radova, 6 valjaka na dan zaključilo se da
je potrebno sastaviti
najmanje tri uređaja za zavarivanje uz ostalu opremu za
okretanje valjaka pri navarivanju.
Pošto se nije raspolagalo odgovarajućom opremom, a nastojalo se
izbjeći prilično velika
ulaganja u kupnju nove, prišlo se sastavljanju uređaja za
okretanje od dva rashodovana tokarska
stroja. Treći uređaj je sastavljen od postojećeg pozicionera,
navojnog vretena s pogonskim
elektromotorom i nosača šiljka pričvršćenog na postolje, prema
slici 4.1.
Slika 4.1 Uređaj za navarivanje valjaka
(A – pozicioner, B – šiljak, C – pogonski elektromotor, D – EPP
glava, E – vodilica, F – navojno
vreteno)
Za izvor struje zavarivanja korišteni su postojeći 500 A kod
100-postotne intermitencije
izvori raznih proizvođača (ESAB, Iskra, Končar).
A B
C D E
F
-
Diplomski rad 25
Ivan Vrljić
Za dodavanje žice korištene su glave koje su služile u EPP
zavarivanju zajedno s
pripadajućim mehanizmom za dodavanje žice i upravljačkim
kutijama u kojima su smješteni
instrumenti za praćenje zavarivanja.
Žica za zavarivanje dodavana je izravno iz posuda u kojima je
dopremljena i smještena
iza uređaja za navarivanje.
Mjesto navarivanja ograđeno je limenim zastorima s ugrađenim
otvorima sa zaštitnim
staklom za neposredno promatranje procesa navarivanja.
Pošto je kao dodatni materijal korištena praškom punjena žica
koja pri taljenju daje
velike količine plinova, iznad svakog radnog mjesta je ugrađena
fleksibilna cijev za odvod
plinova pomoću ventilatora.
Za postavljanje valjaka na stroj i skidanje po završetku
postupka navarivanja korištena je
konzolna dizalica postavljen tako da poslužuje sva radna
mjesta.
4.1.2 Navarivanje valjaka punjenom žicom bez zaštitnog plina
Pošto je radni komad postavljen na uređaj za navarivanje
pritegnut je na pogonskom
dijelu uređaja, steznoj glavi tokarilice ili steznoj glavi na
ploči okretnog stola-pozicionera.
Slika 4.2 Pretokareni valjci spremni za navarivanje
-
Diplomski rad 26
Ivan Vrljić
Redoslijed postupaka je sljedeći:
- čišćenje i odmašćivanje površina navarivanja
- predgrijavanje
- priprema za navarivanje, provjera položaja glave
- navarivanje prvog sloja po cijeloj dužini radnog komada
- skidanje preostale šljake i čišćenje navarenog sloja
- vizualni pregled
- brušenje i popravak pogrešaka
- prijenos radnog komada na uređaj za navarivanje drugog
sloja
- navarivanje drugog sloja po cijeloj površini radnog komada
- skidanje preostale šljake i čišćenje navarenog sloja
- vizualni pregled
- brušenje i popravak pogrešaka
- skidanje radnog komada i stavljanje na mjesto za polagano
hlađenje do temperature okoline
Slika 4.3 Navarivanje valjaka - 1. sloja
Odmašćivanje površina obavljeno je krpom namočenom acetonom uz
okretanje radnog
komada.
-
Diplomski rad 27
Ivan Vrljić
Predgrijavanje je provedeno plinskim plamenom, posebnim
plamenikom. Gorivi plin je
bio propan sa kisikom. Predgrijavana je početna strana
navarivanja 200 mm po izvodnici uz
istovremeno okretanje , na 200 oC. Daljnje predgrijavanje nije
bilo potrebno jer se valjak
dovoljno zagrijavao navarivanjem.
Navarivanje je izvođeno u dva sloja žicom istog promjera, φ 2,4
mm, ali značajno različite
kvalitete:
- za prvi sloj žica Chromecore 430-0
- za drugi sloj žica Chromecore 414 N-0.
Da bi se dobilo na uštedi radnog vremena potrebnog za mijenjanje
žice i da ne bi došlo do
zabune pri odabiru vrste, na jednom radnom mjestu se radilo samo
s jednom vrstom žice.
Nakon obavljenog navarivanja prvog sloja još zagrijan valjak se
prenosi i postavlja na stroj
za navarivanje drugog sloja.
Potrebna temperatura predgrijavanja za drugi sloj je 250 oC, i
ukoliko se valjak ohladio
ispod temperature ponovno je potrebno predgrijavanje.
Međuslojna temperatura kod prvog i drugog sloja je 420 oC.
Ostali parametri prema tablici 4.1.
Tablica 4.1 Parametri navarivanja [3]
Veličina Redni broj
sloja Jakost struje, I
A
Napon luka, U
V
Brzina zavarivanja, v
cm/min
1 2 3 4
1 300-320 25-27 60-65
2 340-360 28-30 48-52
Uz posmak žice 9-10 mm/o debljina navarenog sloja je bila
2,2-2,5 mm za prvi sloj i 3-
3,2 mm za drugi sloj.
Nakon navarivanja valjak je ugrijan na 450-500 oC. Slijedi
čišćenje šljake i otkrivanje,
vađenje brušenjem i popuna mjesta mogućih grešaka, i tada se
valjak odlaže u posebnu posudu
obloženu vatrostalnom vunom da bi se polagano hladio max 50 oC/h
do temperature okoline.
-
Diplomski rad 28
Ivan Vrljić
Da bi se postigla odgovarajuća površina navara, bez udubina i
izbočina između pojedinih
prolaza bilo je potrebno naći najpovoljniji nagib glave uređaja
u odnosu na slaganje prolaza te
položaj glave u odnosu na presjek valjka radi relativno malog
promjera.
Na slici 4.5 prikazan je položaj glave koji ima bitan utjecaj na
kvalitetu navarivanja.
Slika 4.4 Navarivanje valjaka - 2. sloja
Slika 4.5 Položaj glave uređaja kod navarivanja
3-5 O 8-10
Presjek A - A A
A
-
Diplomski rad 29
Ivan Vrljić
Slika 4.6 Navareni valjci s popravljenim površinskim
greškama
4.1.3 Navarivanje valjaka punjenom žicom pod zaštitom praha
Radni komad je postavljen na tokarski stroj i stegnut u steznoj
glavi s jedne strane i
okretni šiljak s druge strane. Zbog relativno malog promjera
(200-300 mm) prašak nije
prikupljan s usisnom cijevi EPP glave, nego je neposredno ispod
samog mjesta navarivanja
ugrađena posuda za prikupljanje praška. Shematski prikaz uređaja
prikazan je na slici 4.7.
Redoslijed postupaka je slijedeći:
- čišćenje i odmašćivanje površine navarivanja
- predgrijavanje
- priprema, provjera položaja glave u odnosu na radni komad
- navarivanje u 4 sloja na zadani promjer
- pregled navarene površine i mjerenje debljine navara
- brušenje i popuna eventualnih grešaka
- skidanje i odlaganje na mjesto za polagano hlađenje do
temperature okoline
- mjerenje tvrdoće navara.
Čišćenje i odmašćivanje je obavljeno acetonom namočenom
krpom.
-
Diplomski rad 30
Ivan Vrljić
Predgrijavanje je vršeno cijevnim gorionikom dužine 700 mm po
izvodnici uz okretanje
radnog komada. Dogrijavanje je po potrebi provođeno propan-kisik
gorionikom.
Položaj glave u odnosu na radni komad prikazan je na slici
4.8.
Navarivanje je izvedeno u 4 sloja žicom Chromecore 420-S, φ 3,2
mm u zaštiti praška WAF-
325. Tijekom navarivanja je potrebno čistiti šljaku kako ne bi
došlo do njena pretapanja i
poroznosti u slijedećem prolazu.
p o sm a k
C
B
E
D
A
Slika 4.7 Uređaj za navarivanje valjka - osovine
A - radni komad
B - EPP - glava
C - posuda za prikupljanje praška
D - stezna glava sa četkicama za spoj (-) pola na radni
komad
E - pogonski elektromotor s reduktorom
Glavni parametri prema tablici 4.2.
Tablica 4.2 Glavni parametri navarivanja osovina [5]
Veličina Redni broj
sloja Jakost struje, I
A
Napon, U
V
Brzina zavarivanja, v
cm/min
1 2 3 4
1 - 4 300 - 350 28 - 30 35 – 40
-
Diplomski rad 31
Ivan Vrljić
Ostali parametri zavarivanja:
- posmak žice pž = 10-12 mm/okr
- brzina dovoda žice vž = 2,5-3 m/min
- slobodni kraj žice lž koji predstavlja udaljenost od donje
površine kontaktne provodnice
do početka električnog luka; preporučuje se 10x debljina
žice
Slika 4.8 Položaj glave u odnosu na radni komad
U opisanom primjeru usvojeno je 15 mm jer je daljnjim povećanjem
dolazilo do
iskrivljivanja gusjenice. Žica φ 3,2 mm je izravnavana koliko je
bilo moguće samo prolazom
kroz kontaktnu provodnicu.
Temperatura predgrijavanja je 250 oC, a između prolaza 420
oC
Nakon navarivanja na zadani promjer slijedi skidanje radnog
komada i odlaganje u posudu
izoliranu vatrostalnom vunom i hlađenjem do temperature
okoline.
10-15 mm 2-3 o α
b
-
Diplomski rad 32
Ivan Vrljić
4.2 POTEŠKOĆE KOD PROVEDBE NAVARIVANJA UZ OSVRT NA
RJEŠAVANJE
ISTIH
Mogu se podijeliti u dvije grupe karakteristične za postupak
navarivanja:
a) Navarivanje valjaka MAG postupkom (opis postupka pod
4.1.2)
Uslijed velikih zahtjeva za količinom navarenog materijala rad
se odvijao u 3 smjene, što je
predstavljalo veliko opterećenje osoblja i opreme. Vrijeme
gorenja luka po jednom radnom
mjestu bilo je najmanje 5,5 sati u smjeni. Rezultat toga bila je
velika količina plinova izgaranja i
svjetlosnog zračenja, čiji su se nepovoljni utjecaji bitno
smanjili ugradnjom ventilacijske opreme
i zaštitnih ograda.
Ipak štetan utjecaj svijetla nije se mogao sasvim izbjeći jer su
zavarivačka mjesta postavljena
tako da bi mogla biti posluživana jednom konzolnom
dizalicom.
Glavni oblici pogrešaka u navaru su bili u obliku:
- Poroznosti koje su se pojavljivale uglavnom po sredini
navarenog prolaza. Najčešće su
posljedica neravnomjernog dovoda žice, pri čemu dolazi do kraćeg
prekida luka tj. dolazi
do neusklađenosti struje i napona luka.
- Uključci šljake koji su se pojavljivali u obliku listića
zarobljenih između dva prolaza po
crti staljivanja. Uzrok pojavljivanja je istrošenje kontaktne
vodilice što dovodi do
njihanja luka.
- Loša geometrija navara čiji je nastanak vezan uz neusklađenost
parametara i
neodgovarajućim položajem glave u odnosu na radni komad.
Namještanjem odgovarajućih parametara zavarivanja, položaja
glave u odnosu na radni
komad te odstranjivanjem nakupljenih prskotina s vrha kontaktne
provodnice prije pada u kupku
greške su svedene na minimum.
Pri završetku navarivanja zbog nemogućnosti odvođenja topline
dolazilo je do pregrijavanja
valjaka pa je bilo potrebno praviti stanku 5 minuta na 4 prolaza
prije kraja i zatim završiti
navarivanje.
-
Diplomski rad 33
Ivan Vrljić
Unos toplinske energije za opisani MAG postupak je: [6]
E = η⋅⋅
⋅⋅1000
60v
UI (4.1)
I - jakost struje, A
U - napon električnog luka, V
v - brzina zavarivanja cm/min
η - koeficijent iskoristivosti električnog luka, za MAG je
0,85.
Za vrijednosti iz tablice 4.1, 2. sloj: I=350 A, U=29 V, v=48
cm/min.
E = 85,0100048
6029350⋅
⋅⋅ = 10,78 kJ/cm.
b) Navarivanje valjaka – osovina EPP postupkom (opis postupka
pod 4.1.3)
Navarivanjem pod zaštitom praška izbjegnut je štetni utjecaj
svjetla i nema velikih količina
plinova, ali se pojavljuju poteškoće vezane uz primjenu
praška.
Pošto je presjek radnog komada kružnog oblika relativno malog
promjera i radi toga što je
potreban pomak glave suprotno od smjera vrtnje dolazi do
rasipanja praška. Navedena pojava je
spriječena ispravnim namještanjem tako da se podešavanjem
razmaka sapnice i radnog komada
održava potrebna visina sloja praška (vidi sliku 4.4).
Naprijed navedeno je rezultiralo povećanom potrošnjom praška,
uslijed ručnog skupljanja i
prosijavanja.
Neravnine navara su posljedica istrošenosti kontaktne vodilice
zbog čega dolazi do njihanja
luka što dovodi do nadvišenja i ulegnuća na navarenoj
površini.
Tijekom rada uslijed pregrijavanja dolazi do težeg odvajanja
šljake i pojave grube površine.
Unos toplinske energije za opisani postupak je.
Za vrijednosti iz tablice 4.2: I=350 A, U=29 V, v =37 cm/min i η
koeficijent iskoristivosti
električnog luka za EPP 0,9.
E = 813,149,0100037
60293501000
60=⋅
⋅⋅⋅
=⋅⋅
⋅⋅ ηv
UI kJ/cm
-
Diplomski rad 34
Ivan Vrljić
4.3 KRITIČKI OSVRT NA PROVEDENU TEHNOLOGIJU
Prilikom analize provedene tehnologije postavlja se pitanje
promjene iste, radi povećanja
učinkovitosti uz postizanje zahtijevane kvalitete.
Pri tome je potrebno poduzeti slijedeće:
a) Neposredno uz mjesto navarivanja instalirati plinsku peć ili
komoru za predgrijavanje
gdje bi se radni komadi postupno brzinom 50 oC/h predgrijavali
na potrebnu temperaturu.
b) Radi povećanja učinkovitosti moguća je primjena postupka
navarivanja s dvije glave
istovremeno na radnom komadu.
Za opisani postupak pod 4.1.2 to bi značilo navarivanje oba
sloja istovremeno.
c) Uz nabavku odgovarajuće opreme potrebna je dodatna obuka
zavarivača i atestiranje
postupka navarivanja
-
Diplomski rad 35
Ivan Vrljić
5 ZAKLJUČAK
U radu su prikazani automatizirani postupci navarivanja novih
valjaka za čeličane uz
korištenje nestandardne opreme kao što su stari tokarski
strojevi te rabljeni izvori i EPP glave
koji su služili kao dodavači žice.
Unatoč tome, ostvarena je zadovoljavajuća kvaliteta i potrebni
učinak kako ne bi bilo
zastoja u proizvodnom ciklusu.
Može se zaključiti da bi se upotrebom nove standardne opreme i
dodatnom obukom
osoblja postigao veći učinak i kvaliteta rada što bi utjecalo na
smanjenje troškova proizvodnje.
-
Diplomski rad 36
Ivan Vrljić
6 LITERATURA
[1] Čelici za cementiranje, nitriranje i poboljšanje, Katalog
Slovenske železarne-Železarne
Ravne 1976, str. 191-197
[2] Winkler F.: Primjena suvremenih praškom punjenih žica za
navarivanje površina
podložnih trošenju, Zavarivanje 31, 1988, 5-6, str. 239-244
[3] Pepić M, Vrljić I.: Tvrdo navarivanje površina prijenosnih
valjaka za čeličane,
Zavarivanje 42, 1999, 1-2. str. 31-34
[4] Lukačević Z.: Tehnološke podloge za navarivanje osovina,
1998, str. 1-2
[5] Tehnološka dokumentacija, Đuro Đaković – Strojna obrada
d.o.o.
[6] Živčić M.: MAG zavarivanje punjenom žicom dio II,
Zavarivanje 40, 1997, 4, str. 172
[7] Lukačević Z.: Zavarivanje, Strojarski fakultet Slavonski
Brod 1998
[8] Anzulović B.: Zavarivanje i srodni postupci, Fakultet el.
str. i brod. Split ,1990
[9] Živčić M.: Elektrolučno MIG-MAG zavarivanje, Zavarivanje 27,
1984, 3