Top Banner
Diplomski rad Ivan Vrljić SADRŽAJ PREGLED VELIČINA I OZNAKA KRATICE 1 UVOD 1 1.1 NAVARIVANJE 1 1.2 AKTIVNOSTI NA KONTROLI I OSIGURANJU KVALITETE KOD NAVARIVANJA 1 1.2.1 Kontrola prije početka navarivanja 1 1.2.2 Kontrola tijekom navarivanja 3 1.2.3 Kontrola nakon navarivanja 3 2 PRIJENOSNI VALJCI ZA ČELIČANE 4 2.1 NAMJENA I UVJETI EKSPLOATACIJE 4 2.2 OSNOVNI MATERIJAL 4 2.3 IZGLED I OSNOVNE MJERE 4 2.3.1 Pogonski i gonjeni valjak 4 2.3.2 Valjak – osovina 5 3 IZBOR TEHNOLOGIJE NAVARIVANJA 7 3.1 IZBOR POSTUPKA NAVARIVANJA 7 3.2 IZBOR DODATNOG MATERIJALA 8 3.2.1 Dodatni materijal za navarivanje kratkih valjaka 9 3.2.2 Dodatni materijal za navarivanje valjaka – osovina EPP postupkom 9 3.3 IZBOR PARAMETARA 10 3.3.1 Utjecajni parametri kod MAG postupka navarivanja 10 3.3.2 Utjecajni parametri kod EPP postupka navarivanja 11 3.4 NORMATIVI KOD NAVARIVANJA 12 3.4.1 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju MAG postupkom 12 3.4.2 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju EPP postupkom 14 3.5 OPREMA ZA NAVARIVANJE 17 3.5.1 Izvori struje zavarivanja 17 3.5.2 Mehanizacija i automatizacija zavarivanja 22
40

Tvrdo navarivanje povrsine prijenosnih valjaka za celicane ......Diplomski rad Ivan Vrljić 4 EKSPERIMENTALNI DIO 24 4.1 OPIS PROVEDBE POSTUPKA NAVARIVANJA 24 4.1.1 Uređaji i oprema

Oct 20, 2020

Download

Documents

dariahiddleston
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
  • Diplomski rad

    Ivan Vrljić

    SADRŽAJ

    PREGLED VELIČINA I OZNAKA

    KRATICE

    1 UVOD 1

    1.1 NAVARIVANJE 1

    1.2 AKTIVNOSTI NA KONTROLI I OSIGURANJU KVALITETE KOD

    NAVARIVANJA 1

    1.2.1 Kontrola prije početka navarivanja 1

    1.2.2 Kontrola tijekom navarivanja 3

    1.2.3 Kontrola nakon navarivanja 3

    2 PRIJENOSNI VALJCI ZA ČELIČANE 4

    2.1 NAMJENA I UVJETI EKSPLOATACIJE 4

    2.2 OSNOVNI MATERIJAL 4

    2.3 IZGLED I OSNOVNE MJERE 4

    2.3.1 Pogonski i gonjeni valjak 4

    2.3.2 Valjak – osovina 5

    3 IZBOR TEHNOLOGIJE NAVARIVANJA 7

    3.1 IZBOR POSTUPKA NAVARIVANJA 7

    3.2 IZBOR DODATNOG MATERIJALA 8

    3.2.1 Dodatni materijal za navarivanje kratkih valjaka 9

    3.2.2 Dodatni materijal za navarivanje valjaka – osovina EPP

    postupkom 9

    3.3 IZBOR PARAMETARA 10

    3.3.1 Utjecajni parametri kod MAG postupka navarivanja 10

    3.3.2 Utjecajni parametri kod EPP postupka navarivanja 11

    3.4 NORMATIVI KOD NAVARIVANJA 12

    3.4.1 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju MAG

    postupkom 12

    3.4.2 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju EPP

    postupkom 14

    3.5 OPREMA ZA NAVARIVANJE 17

    3.5.1 Izvori struje zavarivanja 17

    3.5.2 Mehanizacija i automatizacija zavarivanja 22

  • Diplomski rad

    Ivan Vrljić

    4 EKSPERIMENTALNI DIO 24

    4.1 OPIS PROVEDBE POSTUPKA NAVARIVANJA 24

    4.1.1 Uređaji i oprema za navarivanje 24

    4.1.2 Navarivanje valjaka punjenom žicom bez zaštitnog plina 25

    4.1.3 Navarivanje valjaka punjenom žicom pod zaštitom praha 29

    4.2 POTEŠKOĆE KOD PROVEDBE NAVARIVANJA UZ OSVRT NA

    RJEŠAVANJE ISTIH 32

    4.3 KRITIČKI OSVRT NA PROVEDENU TEHNOLOGIJU 34

    5 ZAKLJUČAK 35

    6 LITERATURA 36

  • Diplomski rad

    Ivan Vrljić

    PREGLED VELIČINA I OZNAKA

    Oznaka Naziv veličine Jedinica

    D nazivni promjer mm

    Dp polazni promjer mm

    Dn promjer navarivanja mm

    ln duljina navarivanja mm

    δ višak materijala – dodatak za obradu mm

    I jakost struje zavarivanja A

    U napon električnog luka V

    v brzina zavarivanja mm/s

    η koeficijent iskoristivosti električnog luka -

    E unos toplinske energije J/mm

    vž brzina dovoda žice mm/s

    pž posmak žice mm/okr.

    b otklon žice mm

    α nagib žice °

    lž slobodni kraj žice mm

    Gd količina taljenja (depozit) kg/h

    To temperatura predgrijavanja oC

    Tm međuslojna temperatura oC

    ti vrijeme izrade h

    U0 napon praznog hoda V

    ε intermitencija -

    In nazivna jakost struje A

    I100 jakost struje kod 100 % intermitencije A

  • Diplomski rad

    Ivan Vrljić

    KRATICE

    REL ručno elektrolučno zavarivanje taljivom obloženom elektrodom

    MAG elektrolučno zavarivanje taljivom elektrodom u zaštitnoj atmosferi

    aktivnog plina

    MIG elektrolučno zavarivanje taljivom elektrodom u zaštitnoj atmosferi

    inertnog plina

    TIG elektrolučno zavarivanje netaljivom elektrodom od volframa u zaštitnoj

    atmosferi inertnog plina

    EPP elektrolučno zavarivanje pod zaštitom praška

    ZUT zona utjecaja topline

  • Diplomski rad 1

    Ivan Vrljić

    1 UVOD

    1.1 NAVARIVANJE

    Tehnologija zavarivanja materijala se dijeli prema svrsi u dvije skupine:

    -zavarivanje i

    - navarivanje.

    Zavarivanje je spajanje dvaju ili više, istorodnih ili raznorodnih materijala, taljenjem ili

    pritiskom, sa ili bez dodavanja dodatnog materijala, na način da se dobije homogeni zavareni

    spoj.

    Navarivanje je postupak nanošenja dodatnog materijala na površinu radnog predmeta radi

    postizanja željenih svojstava, dimenzija i oblika.

    Navarivanje se obično provodi u horizontalnom položaju, rjeđi su slučajevi nekih drugih

    položaja. Zbog velikih količina topline i plinova izgaranja te rasprskavanja potrebno je

    predvidjeti odgovarajuće mjere zaštite na radu.

    1.2 AKTIVNOSTI NA KONTROLI I OSIGURANJU KVALITETE KOD

    NAVARIVANJA

    Postupci kontrole kod navarivanja se prema načinu izvođenja dijele na:

    - postupci kontrole prije početka navarivanja

    - postupci kontrole tijekom izvođenja navarivanja

    - postupci kontrole nakon završetka navarivanja.

    1.2.1 Kontrola prije početka navarivanja

    Sastoji se iz niza postupaka:

    a) Kontrola projektne i radioničke dokumentacije ili provjera tehnologičnosti

    Služi za otklanjanje eventualnih dvojbi i nejasnoća kojih može biti pri izvođenju radova.

  • Diplomski rad 2

    Ivan Vrljić

    To je ujedno prilika da se dogovori moguća prilagodba ako određene radove nije moguće

    izvesti prema zadanom projektu.

    b) Kontrola osnovnog i dodatnog materijala

    Najčešće se provodi dali oznake u popratnoj dokumentaciji odgovaraju onima na materijalu

    ili ambalaži. U posebnim slučajevima potrebno je izvršiti reatestiranje.

    c) Atestiranje zavarivača i postupka navarivanja

    Za manje složene proizvode dovoljan je atest zavarivača, dok se pri radu s legiranim i

    visokolegiranim materijalima redovito zahtjeva probno zavarivanje.

    Primjer za navedeno je izvršeno atestiranje postupka navarivanja valjaka (opisanog u

    4.1.2) na probnom uzorku, te izrada makroizbuska na kojem je izvršeno mjerenje tvrdoće. Mjesta

    mjerenja tvrdoće i rezultati prema slici 1.1 .

    1 2

    3 4

    5 6

    7 Navar 1. i 2. sloja

    ZUT

    M 2:1

    Mjerno mjesto 1 2 3 4 5 6 7 Tvrdoća; HB 230 236 265 270 282 439 450

    Slika 1.1 Rezultati i mjesta mjerenja tvrdoće na probnom uzorku

    Zahtijevana tvrdoća navarenog sloja je 40-45 HRC a izmjerena na uzorku ~ 47 HRC.

    d) Kontrola izvođenja i temperature predgrijavanja

    U postupcima pod 4.1.2 i 4.1.3 opisan je način predgrijavanja a kontrola je vršena

    termokredom odgovarajućom za propisanu temperaturu.

  • Diplomski rad 3

    Ivan Vrljić

    1.2.2 Kontrola tijekom navarivanja

    Najvažniji postupci su:

    a) Kontrola postupka navarivanja

    Praćenjem radnih aktivnosti po propisanom postupku, te na osnovu dobivenih rezultata

    ujedno se provjerava ispravnost postupka.

    b) Vizualna kontrola

    Omogućuje otkrivanje okom vidljivih grešaka: poroznosti, zareza i pukotina. Pri

    automatiziranom postupku omogućuje nadzor nad gorenjem električnog luka.

    1.2.3 Kontrola nakon navarivanja

    Sadrži slijedeće postupke kontrole:

    a) vizualna kontrola

    Za opisani postupak navarivanja valjaka uključuje detaljan pregled navarene površine prije i

    nakon grube strojne obrade jer je tada moguće izvršiti popravak bez poteškoća.

    b) Kontrola popravaka - vizualna i penetrantska kontrola

    c) Završna kontrola - nakon završene strojne obrade

    Uključuje dimenzionalnu kontrolu i detaljan pregled obrađene navarivane površine.

    Mjerenje tvrdoće navara prijenosnim instrumentom te kontrola metodom prozvučavanja u

    opsegu propisanom po planu kontrole.

  • Diplomski rad 4

    Ivan Vrljić

    2 PRIJENOSNI VALJCI ZA ČELIČANE

    2.1 NAMJENA I UVJETI EKSPLOATACIJE

    Prijenosni valjci služe pri transportu užarenih ingota od peći do valjaoničkog stana. Izloženi

    su složenim naprezanjima u teškim uvjetima rada, te se od njih zahtjeva velika nosivost uz

    minimalno trošenje radne površine.

    Obzirom na zahtjeve potrebno je odabrati osnovni materijal koji ima određenu čvrstoću i

    žilavost, a nanošenjem tvrdog sloja na radnu površinu postići otpornost na habanje pri povišenim

    temperaturama.

    2.2 OSNOVNI MATERIJAL

    Odabrani materijal je Cr–Mo čelik za poboljšanje Č 4732 koji se koristi za izradu statički i

    dinamički opterećenih dijelova vozila, strojeva i za dijelove većih presjeka. Zbog visokog

    sadržaja ugljika zavarivanje je moguće uzevši u obzir oprezno predgrijavanje i hlađenje.

    Kemijski sastav Č 4732 u % je:

    C Si Mn P S Cr Mo

    0,38-0,45 0,15-0,4 0,5-0,8 max. 0,035 max. 0,035 0,9-1,2 0,15-0,3 [1]

    U poboljšanom stanju za promjere presjeka veće od 160 do 250 mm zatezna čvrstoća iznosi 740

    do 890 N/mm2.

    2.3 IZGLED I OSNOVNE MJERE

    U ovome radu obrađene su dvije vrste valjaka različite po obliku i mjerama.

    2.3.1 Pogonski i gonjeni valjak

    Izgled valjka prema slici 2.1 i osnovne mjere prema tablici 2.1.

  • Diplomski rad 5

    Ivan Vrljić

    Bitno je naglasiti da se poslije navarivanja i strojne obrade navlače po 3 komada na

    izrađenu osovinu i sastavljaju u sklop s kućištima u koje se ugrađuju ležaji.

    Valjci prikazani na slici 2.1 rađeni su u tri dužine i promjera. Osnovne mjere dane su u

    tablici 2.1 .

    Slika 2.1 Pogonski i gonjeni valjak

    D – nazivni promjer (dobiven nakon navarivanja i strojne obrade)

    Dp – polazni promjer (grubo obrađeni otkivak pripravan za navarivanje)

    ln – duljina navarivanja

    Tablica 2.1 Osnovne dimenzije valjka

    Redni brojD

    mm

    Dp

    mm

    ln

    mm

    1 2 3 4

    1 230 223

    2 250 243

    3 300 293

    620, 710, 790

    2.3.2 Valjak – osovina

    Izgled prema slici 2.2 i osnovne mjere prema tablici 2.2 . Od prethodnika se razlikuje

    osim po obliku još i po debljini navarenog sloja.

    D D p

    l n

  • Diplomski rad 6

    Ivan Vrljić

    Tablica 2.2 Osnovne dimenzije za valjak – osovinu

    Redni broj D

    mm

    Dp

    Mm

    ln

    mm

    l

    mm

    1 2 3 4 5

    1 240 220 1952

    2 260 240 1952

    3 280 260 1968

    4 320 300

    1500

    2622

    Valjak osovina sa slike 2.2 rađen je u 4 promjera, mjere prema tablici 2.2 .

    Slika 2.2 Valjak – osovina

    D – nazivni promjer (dobiven nakon navarivanja i strojne obrade)

    Dp – polazni promjer (grubo obrađen otkivak pripravan za navarivanje)

    ln – duljina navarivanja

    l – ukupna duljina.

    l

    l n

    D

    D p

  • Diplomski rad 7

    Ivan Vrljić

    3 IZBOR TEHNOLOGIJE NAVARIVANJA

    3.1 IZBOR POSTUPKA NAVARIVANJA

    Gotovo svi klasični postupci zavarivanja mogu biti primijenjeni u svrhu navarivanja.

    Najčešće korišteni postupci su:

    - plinski postupak: za navarivanje tvrdih metala i karbida

    - ručni elektrolučni postupak (REL): za navarivanje manjih površina, npr. zupčanika ili tvrdih

    slojeva na zubima utovarivača, čeljustima drobilica i sl.

    - elektrolučni postupak taljivom elektrodom pod zaštitom aktivnog ili inertnog plina

    (MIG/MAG): za navarivanje rotacionih dijelova npr. osovina. Povećana učinkovitost se

    postiže uz primjenu praškom punjenih žica

    - elektrolučni postupak taljivom elektrodom pod zaštitom praška (EPP): za navarivanje većih

    ploha. Učinkovitost se povećava korištenjem trake kao elektrode

    - elektrolučni postupak netaljivom elektrodom pod zaštitom inertnog plina (TIG), ali uz

    dodavanje dodatnog materijala u obliku žice u električni luk tijekom zavarivanja. Ovaj se

    postupak koristi za manje popravke, npr. kod navarivanja zupčanika.

    Pri izboru postupka navarivanja treba izabrati onaj koji s tehnološkog i ekonomskog gledišta

    daje najbolje rezultate.

    Kod ocjenjivanja pogodnosti primjene, pojedine postupke treba uspoređivati prema

    kriterijima kao što su:

    - kvaliteta navarenog sloja

    - utjecaj navarivanja na osnovni materijal

    - oblik i dimenzije radnog komada

    - broj komada u seriji

    - mogućnost mehaniziranja i automatiziranja postupka

    - količina istaljenog metala u jedinici vremena

    Iz navedenog slijedi da su za navarivanje radnih komada u obliku valjaka, u serijskoj

    proizvodnji pogodni postupci MAG i EPP čija će primjena u radioničkim uvjetima biti prikazana

    u poglavlju 4 ovoga rada.

  • Diplomski rad 8

    Ivan Vrljić

    3.2 IZBOR DODATNOG MATERIJALA

    Posebna učinkovitost postupaka nanošenja tvrdih slojeva otpornih na trošenje postiže se

    korištenjem praškom punjenih žica za navarivanje bez zaštite plina.

    Prednosti primjene praškom punjenih žica su:

    - Dobra iskoristivost vremena (50 – 60%) zbog kontinuiranog dodavanja žice. Pomoćne radnje

    kao što su mijenjanje elektrode i čišćenje šljake u ovom slučaju nisu potrebne

    - Povećana količina istaljenog metala (5 – 10 kg/h), zbog veće strujne opteretivosti. Usporedba

    punjene žice s drugim vrstama dodatnog materijala prikazana je na slici 3.1

    - Praškom punjenom žicom je moguće načiniti legure kao i kod pune, a još je bitna pogodnost

    da se u prahu mogu nalaziti legirajući elementi koji će dodatno poboljšati leguru navara npr.

    otpornost na trošenje.

    - Samozaštitne praškom punjene žice omogućuju navarivanje na otvorenom bez dodatne

    zaštite plina pa nema problema s otpuhivanjem zaštite zbog propuha i vjetra. Područje

    električnog luka se štiti plinovima koji nastaju izgaranjem dodataka.

    - Brzo skrućivanje i lagano čišćenje troske. Pri zavarivanju s optimalnim parametrima čak i

    kad nema dovoljno vremena za hlađenje zavara troska se odvaja i otpada sama. Ostatke

    troske koja nije otpala pretaljuje slijedeći sloj tako da ona ispliva na površinu gdje se skrutne.

    Slika 3.1 Količina istaljenog metala kod različitih postupaka i pri korištenju odgovarajućih

    dodatnih materijala [2]

    0123456789

    10

    100 200 300 400 500Jakost struje, A

    Kol

    ičin

    a is

    talje

    nog

    met

    ala,

    kg/

    h

    REL - ELEKTRODAEPP - žicaMAG - puna žicaMAG - punjena žica

  • Diplomski rad 9

    Ivan Vrljić

    3.2.1 Dodatni materijal za navarivanje kratkih valjaka, prikazanih na slici 2.1

    Prema tehničkim zahtjevima za izradu valjaka, za navarivanje u dva sloja i debljinom

    navarenog sloja nakon strojne obrade min. 3 mm, odabrana je punjena žica, sastava prema tablici

    3.1, proizvođača Welding Alloys Ltd. UK.

    Tablica 3.1 Vrsta i kemijski sastav žice za navarivanje kratkih valjaka [3]

    Kemijski sastav % Redni

    broj

    sloja

    Naziv

    žice C Mn Si Cr Ni Mo S P N

    Tvrdoća

    HRC

    1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

    1 Chromecore

    430 – 0 0,043 0,83 0,84 17,99 - - 0,005 0,006 - 18-25

    2 Chromecore

    414 - N 0,044 1,01 0,74 13,67 4,45 0,51 0,006 0,008 0,1 40-45

    Žica je promjera φ 2,4 mm, pakovana je u kartonske bačve u namotaje od 330 kg.

    3.2.2 Dodatni materijal za navarivanje valjaka–osovina EPP postupkom (prikazanih na slici 2.2)

    Prema zahtjevu za tvrdoću površinskog sloja 45-47 HRC i minimalnom debljinom nakon

    strojne obrade 10 mm po strani za navarivanje EPP postupkom odabrana je kombinacija žice i

    praška.

    - Punjena žica Chromecore 420–S Φ 3,2 mm kemijskog sastava:

    0,03 C %, 13 % Cr, 0,73 % Si i 0,86 % Mn [4]

    - Prašak WAF 325.

    Proizvođač žice i praška je Welding Alloys Ltd. UK. Žica je pakovana u bačvama u

    namotajima od 330 kg a prašak u količine od 25 kg u papirnoj ambalaži.

  • Diplomski rad 10

    Ivan Vrljić

    3.3 IZBOR PARAMETARA

    Pravilnim izborom parametara postiže se miran i stabilan električni luk, a uz izbor

    odgovarajućeg dodatnog materijala imaju najveći utjecaj na kvalitetu zavara.

    3.3.1 Utjecajni parametri kod MAG postupka zavarivanja

    Utjecajni parametri kod MAG postupka zavarivanja su:

    - jakost struje zavarivanja

    - napon električnog luka

    - brzina zavarivanja

    - promjer žice

    - slobodni kraj žice

    - količina zaštitnog plina

    - polaritet žice

    - nagib pištolja (glave)

    - unos toplinske energije.

    Jakost struje zavisi o debljini materijala. Podešava se brzinom dovoda žice, tako što je veća

    brzina dovođenja veća je i jakost a time i učinak taljenja. Prekomjerno povećanje jakosti dovodi

    do većeg prskanja i veće penetracije što kod navarivanja nije dobro jer dolazi do povećanog

    miješanja osnovnog i dodatnog materijala.

    Napon električnog luka utječe na širinu zavara te zavisi direktno o dužini luka. Što je duži

    luk veći je napon time i širina zavara te penetracija. Smanjenjem napona povećava se nadvišenje

    zavara.

    Brzina zavarivanja zavisi o položaju zavarivanja. Velika brzina daje uzak zavar i veliko

    nadvišenje dok mala daje veliku količinu taline što može dovesti do naljepljivanja i uključaka.

    Promjer žice se odabire prema debljini osnovnog materijala tako da se odabiranjem većeg

    promjera uz veću jakost struje ostvaruje veći učinak taljenja.

    Slobodni kraj žice predstavlja udaljenost od izlaza iz kontaktne vodilice do mjesta početka

    gorenja luka. Povećanjem dužine dobiva se veći učinak taljenja. Preporuka odabira dužine

    slobodnog kraja žice je 10 × φ žice. Prekomjernim povećanjem dolazi do iskrivljenja zavara i

    nemirnog luka dok prekomjerno smanjenjem dolazi do povećanog onečišćenja sapnice.

  • Diplomski rad 11

    Ivan Vrljić

    Nagib pištolja tj. položaj glave utječe na oblik zavara i prikazan je u poglavlju 4 slika 4.2 .

    Polaritet žice je najčešće (+), a količina zaštitnog plina utječe na kvalitetu zavara tako da pri

    maloj količini zaštitnog plina utječe na kvalitetu zavara tako da pri maloj količini zaštitnog plina

    dolazi do poroznosti.

    Unos toplinske energije je za konkretan slučaj obrađen po 4.1.4 a .

    Stvarni parametri su rezultat probnog navarivanja i navarivanja radnih komada a dani su u 4

    poglavlju pod 4.1.2 .

    3.3.2 Utjecajni parametri kod EPP postupka zavarivanja

    Parametri uz izbor dodatnog materijala žice i praška određuju oblik i dimenzije zavara te

    kemijski sastav i mehaničke osobine.

    Utjecajni parametri su:

    - jakost struje

    - napon

    - brzina zavarivanja

    - dužina slobodnog kraja žice

    - nagib žice u odnosu na radni komad

    - vrsta i polaritet struje

    - redoslijed polaganja i broj slojeva

    - unos toplinske energije.

    Jakost struje utječe na količinu rastaljenog metala. Povećanjem jakosti struje uz jednake

    ostale parametre postiže se povećanje nadvišenja zavara, penetracije a s time i učinka taljenja.

    Napon utječe na penetraciju i širinu zavara te potrošnju praška i prijelaz legirajućih

    elemenata iz praška u zavar. Povećanjem napona smanjuje se penetracija dok se povećava učinak

    ostalih navedenih pojava.

    Brzina zavarivanja utječe na izgled zavara, penetraciju, izgled površine i potrošnju praška.

    Njen izbor ovisi o jakosti struje, naponu i karakteristikama praška. Povećanjem brzine smanjuje

    se penetracija, širina zavara i potrošnja praška.

    Dužina slobodnog kraja žice najviše utječe na količinu rastaljenog metala.

    Nagib žice tj. položaj glave u odnosu na radni komad za konkretni primjer navarivanja

    prikazan je u 4 poglavlju slika 4.4 .

  • Diplomski rad 12

    Ivan Vrljić

    Vrsta i polaritet struje utječu na količinu istaljenog metala koje je veća kada je žica spojena

    na + pol.

    Broj slojeva utječe u opisanom slučaju višeslojnog navarivanja valjka – osovine na

    mehaničke osobine navara tako što pri nanošenju novog sloja dolazi do toplinske obrade

    prethodno nanesenog sloja.

    Unos toplinske energije je za konkretan slučaj obrađen pod 4.1.4 b .

    3.4 NORMATIVI KOD NAVARIVANJA

    3.4.1 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju MAG postupkom

    Radni komadi su valjci opisani u poglavlju 2, slika 2.1. Navarivanje je izvedeno

    punjenom žicom u dva sloja. Uzdužni presjek navarenog valjka prikazan je na slici 3.2.

    Slika 3.2 Uzdužni presjek navarenog valjka

    D – nazivni promjer je ujedno i konačna mjera nakon strojne obrade

    Dp – polazni promjer prije navarivanja 1. sloja

    D1 – promjer nakon navarivanja 1. sloja

    D2 – promjer nakon navarivanja 2. sloja

    δ - višak materijala (dodatak za strojnu obradu)

    ln – duljina navarivanja

    Iz slike je vidljivo da se višak materijala δ može izračunati formulom:

    D

    δ l n

    D

    D D 1 2 p

  • Diplomski rad 13

    Ivan Vrljić

    22 DD −=δ (3.1)

    Tijekom rada mjerenjem je utvrđena vrijednost δ = 2 – 2,5 mm .

    Vrijednosti za D, Dp, D1 i D2 dane su u tablici 3.2.

    Pošto su tri vrste valjaka ( D = 230, 250 i 300 mm) rađene u duljinama ln = 620, 710 i

    790, radi pojednostavljenja prikaza količina navarenog materijala po pojedinom promjeru

    izražena je u kg/m i dana u tablici 3.3.

    Ako se navedeno primjeni na 1 seriju valjaka od:

    D = 230 mm = 108 komada

    D = 250 mm = 120 komada

    D = 300 mm = 126 komada

    Tablica 3.2 Karakteristične veličine presjeka navarenog valjka

    Veličina Redni

    broj D

    mm

    Dp

    mm

    D1

    mm

    D2

    Mm

    1 2 3 4 5

    1 230 223 228 235

    2 250 243 248 255

    3 300 293 298 305

    Tablica 3.3 Količina navarenog materijala zavisno od promjera valjka

    Količina navarenog materijala

    kg/m Redni broj

    sloja D = 230 D = 250 D = 300

    1 2 3 4

    1 13,9 15,2 18,3

    2 20,1 21,7 26,1

  • Diplomski rad 14

    Ivan Vrljić

    Količina materija koju je potrebno navariti je:

    za prvi sloj 3922 kg žice φ 2,4 mm

    za drugi sloj 5628 kg žice φ 2,4 mm.

    Cijena za žicu prvog i drugog sloja je 6 Eur/kg.

    Ukupna količina dodatnog materijala (uobzirena troska i rasprskavanje) za navedenu

    seriju valjaka je 9550kg žice φ 2,4 mm.

    Uz rad na tri stroja i u tri smjene sa po 2 djelatnika u svakoj smjeni, ostvarena je

    potrošnja žice 200 – 250 kg po danu.

    Uz ostvarenu potrošnju dodatnog materijala od 4,1 kg/h po jednom radnom mjestu

    vrijeme zavarivanja za jedan valjak zavisno od promjera i dužine dano je u tablici 3.4 .

    Tablica 3.4 Ukupno vrijeme potrebno za navarivanje 1 valjka izraženo u h

    Dužina navarivanja, ln

    mm Nazivni promjer, D

    mm 620 710 790

    1 2 3 4

    230 5,2 5,9 6,6

    250 5,6 6,4 7,1

    300 6,7 7,7 8,5

    3.4.2 Utrošak dodatnog materijala i vremena pri navarivanju EPP postupkom

    Radni komadi su oblika opisanog u poglavlju 2, slika 2.2. Navarivanje je izvedeno

    punjenom žicom u zaštiti praška. Uzdužni presjek navarenog komada prikazan je na slici 3.3.

    Vrijednosti za D, Dp, Dn, ln prikazane su u tablici 3.5, uz napomenu da su navarivani

    komadi četiri nazivna promjera.

  • Diplomski rad 15

    Ivan Vrljić

    Slika 3.3 Uzdužni presjek navarenog valjka - osovine

    D - nazivni promjer (konačna mjera nakon strojne obrade)

    Dp - polazni promjer

    Dn - promjer navarivanja

    δ - višak materijala (dodatak za strojnu obradu)

    ln - duljina navarivanja

    Prema slici višak materijala δ može se izračunati prema formuli:

    δ = 2

    n DD − (3.2)

    Tijekom rada se pokazalo da je potrebna vrijednost δ = 2 - 2,5 mm.

    Tablica 3.5 Karakteristične mjere navarenog valjka-osovine

    Mjera Redni

    broj D

    mm

    Dp

    mm

    Dn

    mm

    ln

    mm

    1 2 3 4 5

    1 240 220 245

    2 260 240 265

    3 280 260 285

    4 320 300 325

    1500

    l n δ

    D

    D p

    D n

  • Diplomski rad 16

    Ivan Vrljić

    Količina navarenog materijala za valjak-osovinu prema nazivnom promjeru i duljini

    navarivanja ln=1500 mm dana je u tablici 3.6 .

    Tablica 3.6 Količina navarenog materijala

    Redni

    broj

    Nazivni promjer, D

    mm

    Količina navarenog materijala za 1 kom

    kg

    1 2 3

    1 240 107,8

    2 260 117,0

    3 280 126,3

    4 320 144,8

    Ako se navedene vrijednosti primjene na 1 seriju valjaka - osovina:

    D = 240 mm -6 kom

    D = 260 mm -4 kom

    D = 280 mm -11 kom

    D = 320 mm -19 kom

    Iz naprijed navedenog može se zaključiti da je ukupna potrošnja dodatnog materijala:

    - 5260 kg žice Chromecore 420-S (AISI 420) φ 3,2

    - 6500 kg praška WAF 325.

    Cijena dodatnog materijala:

    1 kg žice Chromecore 420 φ 3,2 = 7 Eur

    1 kg praška WAF 325 = 2 Eur.

    Uz prosječnu potrošnju 3,6 kg/h vrijeme izrade za valjak-osovinu zavisno od promjera

    dano je u tablici 3.7 .

  • Diplomski rad 17

    Ivan Vrljić

    Tablica 3.7 Ukupno vrijeme navarivanja za valjak-osovinu zavisno od promjera za 1 komad

    Redni

    broj

    Nazivni promjer, D

    mm

    Vrijeme navarivanja, t

    h

    1 2 3

    1 240 30,0

    2 260 32,5

    3 280 35,1

    4 320 40,2

    3.5 OPREMA ZA NAVARIVANJE

    3.5.1 Izvori struje zavarivanja

    Izvori se prema vrsti struje zavarivanja dijele na: izvore istosmjerne struje i izvore

    izmjenične struje.

    Osnovni izvori struje zavarivanja su:

    - Generatori istosmjerne struje

    U radioničkim uvjetima pogone se elektromotorom, a na gradilištima gdje nema električne

    energije pogonjeni su dizel motorom. Primjenjivi su za sve postupke osim za TIG postupak

    zavarivanja aluminija i Al-legura. Ističu se dugim vijekom trajanja (i do 20 godina) i daju

    stabilan električni luk.

    Loša strana ovih uređaja u odnosu na ostale je visoka nabavna cijena te povećani troškovi

    održavanja. Dosta su bučni u radu. Pogonski troškovi veći su u odnosu na ostale izvore jer troše

    električnu energiju i u praznom hodu.

  • Diplomski rad 18

    Ivan Vrljić

    - Ispravljači - izvori istosmjerne struje

    Koriste se za sve postupke osim za TIG zavarivanje aluminija i Al-legura. Prednosti su im u

    jednostavnom rukovanju i održavanju, te u radu gotovo ne proizvode nikakvu buku. Dosta su

    osjetljivi na prašinu i pogonske nečistoće.

    Manje su nabavne cijene u odnosu na generatore, ali veće u odnosu na transformatore.

    - Transformatori - izvori izmjenične struje

    Njihove osobine su: niska nabavna cijena, jednostavnost u održavanju, ne proizvode buku u

    radu i nisu osjetljivi na pogonske radne uvjete.

    - Generatori visokofrekventne struje

    - Invertori - daju istosmjernu ili visokofrekventnu impulsnu struju

    U odnosu na prethodno navedene vrste izvora znatno su smanjenih dimenzija i težine.

    Uz vrstu izvora i struje, ostali važni elementi pri izboru izvora struje zavarivanja su:

    a) napon praznog hoda U0

    Predstavlja napon na sekundarnim izvodima izvora struje bez ikakvog opterećenja tj. u

    praznom hodu. Minimalni napon je ograničen radi paljenja i stabilnosti električnog luka, dok se

    maksimalni ograničava radi sigurnosti zavarivača. Napon praznog hoda mora biti veći od radnog

    napona, i kreće se u granicama U0 = 35 - 80 V. Ne bi trebao biti viši od 60 V jer može biti

    opasan za zavarivača niti niži od 40 jer se tada luk teško pali.

    Kod zavarivanja u zatvorenim posudama ograničen je napon praznog hoda na 42 V. To se

    postiže transformatorima koji su snabdjeveni posebnim uređajima pomoću kojih se povisuje ili

    snižava napon praznog hoda na uvjetovani. Proizvođači izvora teže izvedbama izvora s većim

    naponom praznog hoda, jer je tada masa i cijena izvora manja. Kod izmjenične struje napon

    praznog hoda treba biti viši jer poslije prekida električnog luka (100 puta u sekundi za struju 50

    Hz) dolazi do lakšeg ponovnog uspostavljanja luka. [7]

  • Diplomski rad 19

    Ivan Vrljić

    b) Intermitencija ε

    ε = vrijemeradnoukupno

    lukagelektricnogorenjavrijeme * = %100⋅periodukupni

    periodradni [7]

    * - uključuje i vrijeme kratkog spoja pri paljenu luka (npr. 2 s)

    Intermitencija koja je označena na izvoru odnosi se na nazivno ili maksimalno opterećenje.

    Većina izvora za ručno zavarivanje ima označenu dozvoljenu jakost struje za intermitenciju

    60%, dok kod izvora za automatsko zavarivanje označena je jakost struje za 100 %

    intermitenciju. Izvor kod manjeg opterećenja ima veću intermitenciju.

    Ako je poznata nazivna struja izvora In i intermitencija ε, može se izračunati struja I100 tj.

    koju izvor može davati kod 100 % intermitencije, prema formuli:

    I100 = In ε (3.1)

    c) Karakteristike izvora

    Svaki izvor struje zavarivanja ima statičku i dinamičku karakteristiku.

    - Statička karakteristika prikazuje odnos struje i napona za pojedino opterećenje. Izvori struje

    za ručno zavarivanje imaju strmu statičku karakteristiku, prikazanu na slici 3.4 . U radnom

    području jakost struje je praktički konstantna što znači i brzina taljenja. Radna točka sustava

    se dobije ucrtavanjem statičke karakteristike luka.

    Iz slike 3.4 je vidljivo da relativno velike promjene duljine luka uzrokuju veće promjene

    napona ali ne i jakosti struje.

  • Diplomski rad 20

    Ivan Vrljić

    Dugački luk

    Kratki luk

    Radna točka

    U U

    I I min

    min

    max

    max

    U, V

    I, A

    Slika 3.4 Strma statička karakteristika izvora struje [8]

    Izvori struje za automatske postupke zavarivanju su tzv. ravne ili blago padajuće

    karakteristike. Odnos jakosti struje i napona luka prikazan je na slici 3.5 .

    Energija koja se troši u električnom luku za vrijeme zavarivanja, može se održati samo

    unutar jednog određenog područja napona luka i jakosti struje. Kod toga važnu ulogu ima dužina

    luka, koja se za vrijeme zavarivanja mijenja. Mijenjanjem dužine električnog luka mijenja se

    napon luka, a time i jakost struje zavarivanja.

    Pri takvim promjenama izvor reagira na način prikazan na slici 3.5 . Povećanjem dužine

    električnog luka L2 na L3 napon električnog luka se poveća, a jakost struje smanji sa I2 na I1, time

    se manji i brzina taljenja žice. Budući da je brzina dovoda žice vž za vrijeme zavarivanja stalna,

    dužina luka će se brzo vratiti na dužinu L2.

    Obrnuto kod smanjenja električnog luka sa L2 na L1, jakost struje se poveća sa I2 na I3, a s

    tim i brzina taljenja žice vt. Kod stalnog dovođenja žice dužina električnog luka se vrlo brzo

    vrati na prethodnu dužinu koja je određena parametrima zavarivanja.

    Tako se zahvaljujući posebnoj gradnji izvora struje obavlja "samoregulacija" električnog

    luka za vrijeme zavarivanja.

  • Diplomski rad 21

    Ivan Vrljić

    L L

    L 1

    3 2

    I I I, A I 1 2 3

    U, V karakteristike električnog luka

    statička karakteristika izvora

    Slika 3.5 Prikaz djelovanja statičke karakteristike izvora struje za MIG-MAG zavarivanje na

    održavanje električnog luka [9]

    Moguća je i vanjska regulacija visine luka. Visina luka L je stabilna kada je brzina taljenja

    vt jednaka brzini dodavanja žice vž ,što je prikazano na slici 3.6 .

    Kada zbog poremećaja u dovodu žice dođe do skraćenja luka, napon luka se smanji. Niži

    napon uzrokuje manji broj okretaja motora za dovod žice, i sa sporijim dovođenjem žice dolazi

    do produženja luka, povećanja napona i s time se uspostavlja ravnoteža vž i vt .

    v v

    ž t

    L

    Slika 3.6 Visina električnog luka L u zavisnosti od vž i vt [7]

  • Diplomski rad 22

    Ivan Vrljić

    - Dinamička karakteristika izvora struje prikazuje reagiranje izvora na nagle promjene kao

    što su uspostavljanje i prekid električnog luka.

    Na dinamička svojstva izvora struje zavarivanja tj. na brzinu porasta struje kod kratkih

    spojeva može se utjecati dodatnim induktivitetom, odnosno prigušnicom koja je posebno

    ugrađena u izvor struje zavarivanja.

    Ukoliko u pogonu radi veći broj zavarivača, pogotovo ako su grupirani na manjem radnom

    prostoru ekonomična je primjena matičnih ili grupnih izvora.

    Postoje dvije vrste matičnih izvora:

    - Sa promjenjivim brojem radnih mjesta - izvori konstantnog napona i velikog kapaciteta.

    Broj zavarivača ovisi o potrošnji struje na pojedinim radnim mjestima. Ovi matični izvori

    ekonomični su samo za male intermitencije (25-35 %).

    - Sa stabilnim brojem radnih mjesta - češće se upotrebljavaju iako su nešto skuplji. Kod

    pretvarača jedan elektromotor pogoni više generatora, a kod matičnih ispravljača jedan

    transformator napaja nekoliko ispravljača, za svako rano mjesto po jedan s tim da svaki od njih

    ima svoju regulaciju.

    3.5.2 Mehanizacija i automatizacija zavarivanja

    Naprave i automati za zavarivanje služe za:

    - poboljšanje proizvodnosti (količine taljenja, brzine zavarivanja), niža kvalifikacija

    zavarivača zadovoljava uz primjenu naprava

    - poboljšanje kvalitete zavarenih spojeva, smanjenje grešaka

    - smanjenje deformacija

    - poboljšanje zaštite zdravlja na radu

    - humanizacija rada (izbjegava se težak rad i rad u prisilnim položajima). [7]

    Vrste naprava koje se najčešće koriste pri zavarivanju su:

    a) Naprave za pripajanje - stezne naprave kojima se predmeti dovode u propisani položaj za pripajanje, i ujedno za kasnije zavarivanje.

  • Diplomski rad 23

    Ivan Vrljić

    b) Stezne naprave - sprječavaju deformacije zavarenih proizvoda tako što se pomoću njih onemogućavaju slobodne deformacije. Poslije zavarivanja i vađenja radnog

    komada uz elastični povrat, ukupne deformacije su znatno smanjene u odnosu da se

    zavarivalo bez naprave.

    c) Naprave za osiguranje kupke zavarivanja - najčešće se koriste keramičke, metalne, podloške od praha i Cu-podloške koje omogućavaju kvalitetno provarivanje korijena

    zavara.

    d) Naprave za okretanje radnih komada - cilindričnog oblika (okretaljke). Služe za dovođenje mjesta zavarivanja u povoljan položaj npr. kod zavarivanja kružnih zavara

    na posudama i slično.

    e) Okretni i nagibni stolovi - služe za okretanje i nagibanje radnog komada zbog dovođenja u najpovoljniji položaj koji daje najbolju proizvodnost i kvalitetu.

    f) Nosači uređaja za zavarivanje - služe za učvršćenje glave automata za zavarivanje, te za njeno kretanje (rotacija, translacija, poprečno njihanje). Pri tome se rad nosača

    obično kombinira sa radom okretaljki ili okretnih stolova.

    Ostale naprave za zavarivanje su:

    - podesti za zavarivače

    - naprave za zaštitu na radu (ventilacija, platforme)

    - specijalne naprave npr. za točkasto zavarivanje

    - automati za zavarivanje

    - orbitalne naprave

    - senzori za praćenje i mjerenje upravljanja procesom zavarivanja

    - roboti, manipulatori, uređaji za prijem, transport, okretanje i vožnju.

    Tehnološka vremena samog zavarivanja relativno su mala ~ 10 % od ukupnog vremena

    proizvodnje a za sastavljanje, okretanje, transport i pripremno završna vremena i do 90 %.

    Primjenom mehaniziranih linija može se postići znatna ušteda i ubrzanje procesa

    proizvodnje.

  • Diplomski rad 24

    Ivan Vrljić

    4 EKSPERIMENTALNI DIO

    4.1 OPIS PROVEDBE POSTUPKA NAVARIVANJA U RADIONIČKIM UVJETIMA

    4.1.1 Uređaji i oprema za navarivanje

    Iz zahtijevanog obima radova, 6 valjaka na dan zaključilo se da je potrebno sastaviti

    najmanje tri uređaja za zavarivanje uz ostalu opremu za okretanje valjaka pri navarivanju.

    Pošto se nije raspolagalo odgovarajućom opremom, a nastojalo se izbjeći prilično velika

    ulaganja u kupnju nove, prišlo se sastavljanju uređaja za okretanje od dva rashodovana tokarska

    stroja. Treći uređaj je sastavljen od postojećeg pozicionera, navojnog vretena s pogonskim

    elektromotorom i nosača šiljka pričvršćenog na postolje, prema slici 4.1.

    Slika 4.1 Uređaj za navarivanje valjaka

    (A – pozicioner, B – šiljak, C – pogonski elektromotor, D – EPP glava, E – vodilica, F – navojno

    vreteno)

    Za izvor struje zavarivanja korišteni su postojeći 500 A kod 100-postotne intermitencije

    izvori raznih proizvođača (ESAB, Iskra, Končar).

    A B

    C D E

    F

  • Diplomski rad 25

    Ivan Vrljić

    Za dodavanje žice korištene su glave koje su služile u EPP zavarivanju zajedno s

    pripadajućim mehanizmom za dodavanje žice i upravljačkim kutijama u kojima su smješteni

    instrumenti za praćenje zavarivanja.

    Žica za zavarivanje dodavana je izravno iz posuda u kojima je dopremljena i smještena

    iza uređaja za navarivanje.

    Mjesto navarivanja ograđeno je limenim zastorima s ugrađenim otvorima sa zaštitnim

    staklom za neposredno promatranje procesa navarivanja.

    Pošto je kao dodatni materijal korištena praškom punjena žica koja pri taljenju daje

    velike količine plinova, iznad svakog radnog mjesta je ugrađena fleksibilna cijev za odvod

    plinova pomoću ventilatora.

    Za postavljanje valjaka na stroj i skidanje po završetku postupka navarivanja korištena je

    konzolna dizalica postavljen tako da poslužuje sva radna mjesta.

    4.1.2 Navarivanje valjaka punjenom žicom bez zaštitnog plina

    Pošto je radni komad postavljen na uređaj za navarivanje pritegnut je na pogonskom

    dijelu uređaja, steznoj glavi tokarilice ili steznoj glavi na ploči okretnog stola-pozicionera.

    Slika 4.2 Pretokareni valjci spremni za navarivanje

  • Diplomski rad 26

    Ivan Vrljić

    Redoslijed postupaka je sljedeći:

    - čišćenje i odmašćivanje površina navarivanja

    - predgrijavanje

    - priprema za navarivanje, provjera položaja glave

    - navarivanje prvog sloja po cijeloj dužini radnog komada

    - skidanje preostale šljake i čišćenje navarenog sloja

    - vizualni pregled

    - brušenje i popravak pogrešaka

    - prijenos radnog komada na uređaj za navarivanje drugog sloja

    - navarivanje drugog sloja po cijeloj površini radnog komada

    - skidanje preostale šljake i čišćenje navarenog sloja

    - vizualni pregled

    - brušenje i popravak pogrešaka

    - skidanje radnog komada i stavljanje na mjesto za polagano hlađenje do temperature okoline

    Slika 4.3 Navarivanje valjaka - 1. sloja

    Odmašćivanje površina obavljeno je krpom namočenom acetonom uz okretanje radnog

    komada.

  • Diplomski rad 27

    Ivan Vrljić

    Predgrijavanje je provedeno plinskim plamenom, posebnim plamenikom. Gorivi plin je

    bio propan sa kisikom. Predgrijavana je početna strana navarivanja 200 mm po izvodnici uz

    istovremeno okretanje , na 200 oC. Daljnje predgrijavanje nije bilo potrebno jer se valjak

    dovoljno zagrijavao navarivanjem.

    Navarivanje je izvođeno u dva sloja žicom istog promjera, φ 2,4 mm, ali značajno različite

    kvalitete:

    - za prvi sloj žica Chromecore 430-0

    - za drugi sloj žica Chromecore 414 N-0.

    Da bi se dobilo na uštedi radnog vremena potrebnog za mijenjanje žice i da ne bi došlo do

    zabune pri odabiru vrste, na jednom radnom mjestu se radilo samo s jednom vrstom žice.

    Nakon obavljenog navarivanja prvog sloja još zagrijan valjak se prenosi i postavlja na stroj

    za navarivanje drugog sloja.

    Potrebna temperatura predgrijavanja za drugi sloj je 250 oC, i ukoliko se valjak ohladio

    ispod temperature ponovno je potrebno predgrijavanje.

    Međuslojna temperatura kod prvog i drugog sloja je 420 oC.

    Ostali parametri prema tablici 4.1.

    Tablica 4.1 Parametri navarivanja [3]

    Veličina Redni broj

    sloja Jakost struje, I

    A

    Napon luka, U

    V

    Brzina zavarivanja, v

    cm/min

    1 2 3 4

    1 300-320 25-27 60-65

    2 340-360 28-30 48-52

    Uz posmak žice 9-10 mm/o debljina navarenog sloja je bila 2,2-2,5 mm za prvi sloj i 3-

    3,2 mm za drugi sloj.

    Nakon navarivanja valjak je ugrijan na 450-500 oC. Slijedi čišćenje šljake i otkrivanje,

    vađenje brušenjem i popuna mjesta mogućih grešaka, i tada se valjak odlaže u posebnu posudu

    obloženu vatrostalnom vunom da bi se polagano hladio max 50 oC/h do temperature okoline.

  • Diplomski rad 28

    Ivan Vrljić

    Da bi se postigla odgovarajuća površina navara, bez udubina i izbočina između pojedinih

    prolaza bilo je potrebno naći najpovoljniji nagib glave uređaja u odnosu na slaganje prolaza te

    položaj glave u odnosu na presjek valjka radi relativno malog promjera.

    Na slici 4.5 prikazan je položaj glave koji ima bitan utjecaj na kvalitetu navarivanja.

    Slika 4.4 Navarivanje valjaka - 2. sloja

    Slika 4.5 Položaj glave uređaja kod navarivanja

    3-5 O 8-10

    Presjek A - A A

    A

  • Diplomski rad 29

    Ivan Vrljić

    Slika 4.6 Navareni valjci s popravljenim površinskim greškama

    4.1.3 Navarivanje valjaka punjenom žicom pod zaštitom praha

    Radni komad je postavljen na tokarski stroj i stegnut u steznoj glavi s jedne strane i

    okretni šiljak s druge strane. Zbog relativno malog promjera (200-300 mm) prašak nije

    prikupljan s usisnom cijevi EPP glave, nego je neposredno ispod samog mjesta navarivanja

    ugrađena posuda za prikupljanje praška. Shematski prikaz uređaja prikazan je na slici 4.7.

    Redoslijed postupaka je slijedeći:

    - čišćenje i odmašćivanje površine navarivanja

    - predgrijavanje

    - priprema, provjera položaja glave u odnosu na radni komad

    - navarivanje u 4 sloja na zadani promjer

    - pregled navarene površine i mjerenje debljine navara

    - brušenje i popuna eventualnih grešaka

    - skidanje i odlaganje na mjesto za polagano hlađenje do temperature okoline

    - mjerenje tvrdoće navara.

    Čišćenje i odmašćivanje je obavljeno acetonom namočenom krpom.

  • Diplomski rad 30

    Ivan Vrljić

    Predgrijavanje je vršeno cijevnim gorionikom dužine 700 mm po izvodnici uz okretanje

    radnog komada. Dogrijavanje je po potrebi provođeno propan-kisik gorionikom.

    Položaj glave u odnosu na radni komad prikazan je na slici 4.8.

    Navarivanje je izvedeno u 4 sloja žicom Chromecore 420-S, φ 3,2 mm u zaštiti praška WAF-

    325. Tijekom navarivanja je potrebno čistiti šljaku kako ne bi došlo do njena pretapanja i

    poroznosti u slijedećem prolazu.

    p o sm a k

    C

    B

    E

    D

    A

    Slika 4.7 Uređaj za navarivanje valjka - osovine

    A - radni komad

    B - EPP - glava

    C - posuda za prikupljanje praška

    D - stezna glava sa četkicama za spoj (-) pola na radni komad

    E - pogonski elektromotor s reduktorom

    Glavni parametri prema tablici 4.2.

    Tablica 4.2 Glavni parametri navarivanja osovina [5]

    Veličina Redni broj

    sloja Jakost struje, I

    A

    Napon, U

    V

    Brzina zavarivanja, v

    cm/min

    1 2 3 4

    1 - 4 300 - 350 28 - 30 35 – 40

  • Diplomski rad 31

    Ivan Vrljić

    Ostali parametri zavarivanja:

    - posmak žice pž = 10-12 mm/okr

    - brzina dovoda žice vž = 2,5-3 m/min

    - slobodni kraj žice lž koji predstavlja udaljenost od donje površine kontaktne provodnice

    do početka električnog luka; preporučuje se 10x debljina žice

    Slika 4.8 Položaj glave u odnosu na radni komad

    U opisanom primjeru usvojeno je 15 mm jer je daljnjim povećanjem dolazilo do

    iskrivljivanja gusjenice. Žica φ 3,2 mm je izravnavana koliko je bilo moguće samo prolazom

    kroz kontaktnu provodnicu.

    Temperatura predgrijavanja je 250 oC, a između prolaza 420 oC

    Nakon navarivanja na zadani promjer slijedi skidanje radnog komada i odlaganje u posudu

    izoliranu vatrostalnom vunom i hlađenjem do temperature okoline.

    10-15 mm 2-3 o α

    b

  • Diplomski rad 32

    Ivan Vrljić

    4.2 POTEŠKOĆE KOD PROVEDBE NAVARIVANJA UZ OSVRT NA RJEŠAVANJE

    ISTIH

    Mogu se podijeliti u dvije grupe karakteristične za postupak navarivanja:

    a) Navarivanje valjaka MAG postupkom (opis postupka pod 4.1.2)

    Uslijed velikih zahtjeva za količinom navarenog materijala rad se odvijao u 3 smjene, što je

    predstavljalo veliko opterećenje osoblja i opreme. Vrijeme gorenja luka po jednom radnom

    mjestu bilo je najmanje 5,5 sati u smjeni. Rezultat toga bila je velika količina plinova izgaranja i

    svjetlosnog zračenja, čiji su se nepovoljni utjecaji bitno smanjili ugradnjom ventilacijske opreme

    i zaštitnih ograda.

    Ipak štetan utjecaj svijetla nije se mogao sasvim izbjeći jer su zavarivačka mjesta postavljena

    tako da bi mogla biti posluživana jednom konzolnom dizalicom.

    Glavni oblici pogrešaka u navaru su bili u obliku:

    - Poroznosti koje su se pojavljivale uglavnom po sredini navarenog prolaza. Najčešće su

    posljedica neravnomjernog dovoda žice, pri čemu dolazi do kraćeg prekida luka tj. dolazi

    do neusklađenosti struje i napona luka.

    - Uključci šljake koji su se pojavljivali u obliku listića zarobljenih između dva prolaza po

    crti staljivanja. Uzrok pojavljivanja je istrošenje kontaktne vodilice što dovodi do

    njihanja luka.

    - Loša geometrija navara čiji je nastanak vezan uz neusklađenost parametara i

    neodgovarajućim položajem glave u odnosu na radni komad.

    Namještanjem odgovarajućih parametara zavarivanja, položaja glave u odnosu na radni

    komad te odstranjivanjem nakupljenih prskotina s vrha kontaktne provodnice prije pada u kupku

    greške su svedene na minimum.

    Pri završetku navarivanja zbog nemogućnosti odvođenja topline dolazilo je do pregrijavanja

    valjaka pa je bilo potrebno praviti stanku 5 minuta na 4 prolaza prije kraja i zatim završiti

    navarivanje.

  • Diplomski rad 33

    Ivan Vrljić

    Unos toplinske energije za opisani MAG postupak je: [6]

    E = η⋅⋅

    ⋅⋅1000

    60v

    UI (4.1)

    I - jakost struje, A

    U - napon električnog luka, V

    v - brzina zavarivanja cm/min

    η - koeficijent iskoristivosti električnog luka, za MAG je 0,85.

    Za vrijednosti iz tablice 4.1, 2. sloj: I=350 A, U=29 V, v=48 cm/min.

    E = 85,0100048

    6029350⋅

    ⋅⋅ = 10,78 kJ/cm.

    b) Navarivanje valjaka – osovina EPP postupkom (opis postupka pod 4.1.3)

    Navarivanjem pod zaštitom praška izbjegnut je štetni utjecaj svjetla i nema velikih količina

    plinova, ali se pojavljuju poteškoće vezane uz primjenu praška.

    Pošto je presjek radnog komada kružnog oblika relativno malog promjera i radi toga što je

    potreban pomak glave suprotno od smjera vrtnje dolazi do rasipanja praška. Navedena pojava je

    spriječena ispravnim namještanjem tako da se podešavanjem razmaka sapnice i radnog komada

    održava potrebna visina sloja praška (vidi sliku 4.4).

    Naprijed navedeno je rezultiralo povećanom potrošnjom praška, uslijed ručnog skupljanja i

    prosijavanja.

    Neravnine navara su posljedica istrošenosti kontaktne vodilice zbog čega dolazi do njihanja

    luka što dovodi do nadvišenja i ulegnuća na navarenoj površini.

    Tijekom rada uslijed pregrijavanja dolazi do težeg odvajanja šljake i pojave grube površine.

    Unos toplinske energije za opisani postupak je.

    Za vrijednosti iz tablice 4.2: I=350 A, U=29 V, v =37 cm/min i η koeficijent iskoristivosti

    električnog luka za EPP 0,9.

    E = 813,149,0100037

    60293501000

    60=⋅

    ⋅⋅⋅

    =⋅⋅

    ⋅⋅ ηv

    UI kJ/cm

  • Diplomski rad 34

    Ivan Vrljić

    4.3 KRITIČKI OSVRT NA PROVEDENU TEHNOLOGIJU

    Prilikom analize provedene tehnologije postavlja se pitanje promjene iste, radi povećanja

    učinkovitosti uz postizanje zahtijevane kvalitete.

    Pri tome je potrebno poduzeti slijedeće:

    a) Neposredno uz mjesto navarivanja instalirati plinsku peć ili komoru za predgrijavanje

    gdje bi se radni komadi postupno brzinom 50 oC/h predgrijavali na potrebnu temperaturu.

    b) Radi povećanja učinkovitosti moguća je primjena postupka navarivanja s dvije glave

    istovremeno na radnom komadu.

    Za opisani postupak pod 4.1.2 to bi značilo navarivanje oba sloja istovremeno.

    c) Uz nabavku odgovarajuće opreme potrebna je dodatna obuka zavarivača i atestiranje

    postupka navarivanja

  • Diplomski rad 35

    Ivan Vrljić

    5 ZAKLJUČAK

    U radu su prikazani automatizirani postupci navarivanja novih valjaka za čeličane uz

    korištenje nestandardne opreme kao što su stari tokarski strojevi te rabljeni izvori i EPP glave

    koji su služili kao dodavači žice.

    Unatoč tome, ostvarena je zadovoljavajuća kvaliteta i potrebni učinak kako ne bi bilo

    zastoja u proizvodnom ciklusu.

    Može se zaključiti da bi se upotrebom nove standardne opreme i dodatnom obukom

    osoblja postigao veći učinak i kvaliteta rada što bi utjecalo na smanjenje troškova proizvodnje.

  • Diplomski rad 36

    Ivan Vrljić

    6 LITERATURA

    [1] Čelici za cementiranje, nitriranje i poboljšanje, Katalog Slovenske železarne-Železarne

    Ravne 1976, str. 191-197

    [2] Winkler F.: Primjena suvremenih praškom punjenih žica za navarivanje površina

    podložnih trošenju, Zavarivanje 31, 1988, 5-6, str. 239-244

    [3] Pepić M, Vrljić I.: Tvrdo navarivanje površina prijenosnih valjaka za čeličane,

    Zavarivanje 42, 1999, 1-2. str. 31-34

    [4] Lukačević Z.: Tehnološke podloge za navarivanje osovina, 1998, str. 1-2

    [5] Tehnološka dokumentacija, Đuro Đaković – Strojna obrada d.o.o.

    [6] Živčić M.: MAG zavarivanje punjenom žicom dio II, Zavarivanje 40, 1997, 4, str. 172

    [7] Lukačević Z.: Zavarivanje, Strojarski fakultet Slavonski Brod 1998

    [8] Anzulović B.: Zavarivanje i srodni postupci, Fakultet el. str. i brod. Split ,1990

    [9] Živčić M.: Elektrolučno MIG-MAG zavarivanje, Zavarivanje 27, 1984, 3