TVRDJAVA MEHMED MESA SELIMOVIC Poslije romana Dervis i smrt (1966), koji je izazvao knjizevnu senzaciju, Mesa Selimovic je dosta brzo, 1970, objavio novi roman slicna roda i oblika, sa srodnim crtama u sadrzaju, u sastavu: Tvrdjavu. Pisac to i sam naglasava u Napomeni Tvrdjave tumaceci joj smisao: "Tvrdjava je pandan Dervisu i smrti. Tvrdjava je svaki covjek, svaka zajednica, svaka drzava, svaka ideologija." Citajuci brzo se uvjeravamo da je novi roman smjesten u isti prostorni i vremenski okvir kao i prvi, i to odredjeniji, jasniji, sa malo naglasenijom dozom hronicarskog realizma, kojega malo ima u Dervisu i smrti. Gotovo da bi se obavjesteniji citalac i bez pisceva upozorenja mogao lako prisjetiti da djelo ima srodstva sa sarajevskom hronikom Mula Mustafe Baleskije iz XVIII stoljeca. U Napomeni nam pisac otkriva i vise od toga: "Ovo je trebalo da bude roman o Mula Mustafi Baseskiji. Odatle dosta imena i podataka iz njegove Hronike. Ali dok sam pisao, nametnule su mi se druge licnosti, narocito Ahmet Sabo, Mahmut Neretljak i Sehaga Soco. Prva glava je u pocetku napisana kao ispovijest Mula Ibrahimova, poslije sam sve prenio na Ahmeta Sabu." <br >Te se izjave vidljivo u tekstu ispoljavaju, i potvrdjuju, posebno u nekim glavama kao sto je sesta Cudno ljeto, vidno baseskijska sa podacima o nesrecama, posastima koje su pogadjale Sarajevo i okolicu. Hronicarski realizam potvrdjuje se i napomenom u dijelu o braci Moricima: "Samo dvadeset godina je proslo, a sve se zaboravilo, i braca Morici i Sari- Murat, i njihovo bezakonje, i ljudi koje su pobili." Ovdje je za tu realisticku baseskijsku stranu djela izrazajno i vidjenje tog dogadjaja, koji je iz hronicarskih anala i ljudskog pamcenja presao i u legendu, naravno preoblicen: "Izdalo je", kaze pisac u produzetku gornjega teksta, i "narodno pamcenje, pa se pjevala tuzna pjesma o vjesanju dvojice brace, kao da su junaci a ne surove siledzije. I mozda bas ta pjesma, u kojoj je narod stvarao junake od onih koji to nisu, i taj zaborav, kao da je sve stoljecima daleko, doveli su moga rodjaka u Sarajevo." Tako je na odredjeni, ne sasvim andricevski nacin, svakodnevica skopcana s istorijom i legendom, kao sto je bas verzija o Moricima karakteristicna i za Andricev Put Alije Djerzeleza, priblizno slicno vremenski smjestena. Slicna je i demitizacija legendi, samo sto se to ovdje kod Selimovica uopsteno potvrdjuje, a u Andrica se pripovjedno razvija. Izmedju dva