PLANIRANJE I KONTROLA TROKOVAI KVITICA
1. Vrednost osnovnih sredstava
Osnovno sredstvo ima odgovarajuu vrednost. Vrednost osnovnih
sredstava predstavlja njegovu cenu koja slui za praenje i
evidentiranje u poslovnim knjigama preduzea. Cena se obino definie
kao vrednost izraena u novcu.
Osnovna sredstva se evidentiraju po:
1. nabavnoj vrednosti
2. amortizovanoj vrednosti
3. sadanjoj vrednosti.Nabavna vrednost se uglavnom koristi kod
evidentiranja i praenja stanja osnovnih sredstava. ine je fakturna
vrednost i zavisni trokovi.
NVOS=FV+Tz
Fakturna vrednost osnovnih sredstava je ona vrednost ili cena po
kojoj se sredstva nabavljaju od dobavljaa. To je iznos koji je
iskazan na fakturi pri kupovini i predstavlja osnov za isplatu
nabavljenog osnovnog sredstva
Zavisni trokovi su svi trokovi koji nastaju od preuzimanja
osnovnog sredstva od isporuioca do njegovog stavljanja u funkciju
tj. putanja u rad. To su: trokovi transporta (Tt), trokovi
manipulacije - utovara i istovara (Tma), trokovi montae (Tmo),
trokovi osiguranja (To), trokovi obuke kadrova (Tok) i drugi
trokovi (Td).
Tz=Tt+Tma+Tmo+To+Tok+Td
Amortizovana vrednost iskazuje stanje istroenosti osnovnih
sredstava. U toku rada osnovna sredstva se postepeno troe i svoju
utroenu vrednost prenose na nove proizvode. U sutini, amortizovana
vrednost predstavlja otpisanu vrednost datog sredstva u toku
prethodnog rada.
Sadanja vrednost predstavlja stvarnu vrednost osnovnog
sredstva.To je neamortizovani ili neotpisani deo osnovnih
sredstava. Izraunava se kada se od nabavne vrednosti oduzme ukupan
iznos do tada obraunate amortizacije.
SVOS=NVOS-UAm
Za praenje i sagledavanje vrednosti imovine poseban znaaj ima i
trina vrednost (TV), koja pokazuje koliko sredstva vrede u datom
trenutku na tritu. Ta vrednost se obrazuje u trinim odnosima, pod
uticajem ponude i tranje. Ona esto odstupa od vrednosti sredstava
iz poslovnih knjiga. 2. Zone dinamikeKod sprovoenja poslovne
politike neophodno je trokove u dinamici reprodukcije sagledavati i
pratiti sa vie aspekata:
ukupne i prosene trokove
fiksne i varijabilne trokove
uee fiksnih i varijabilnih trokova u ukupnim i prosenim
trokovima na razliitim stepenima uposlenosti kapaciteta...U
zavisnosti od relativnog uea FT i VT u strukturi ukupnih i prosenih
trokova, ovi trokovi ispoljavaju razliiti trend kretanja na
pojedinim nivoima uposlenosti kapaciteta. Oni mogu imati:
degresivni, proporcionalni i progresivni karakter.
U poetku, obim proizvodnje ima trend breg rasta od porasta
ukupnih i prosenih trokova, zatim nastupa kratak period ujednaenog
rasta, da bi posle toga ukupni i proseni trokovi, imali izrazitu
progresiju uveanja u odnosu na kretanje proizvodnje.
Sa poveanjem obima proizvodnje menja se struktura ukupnih i
prosenih trokova. Poveava se uee varijabilne a smanjuje fiksne
komponente.
Kretanje obima proizvodnje prikazano je na sledeim
grafikonima:
UT UT
I zona II zona III zona FT
Q
200 400 600 800 1000Grafikon: Kretanje ukupnih trokova po zonama
dinamike trokova
Ut
Prva Druga Trea
zona zona zona
q
200 400 600 800 1000Grafikon: Kretanje prosenih trokova po
zonama dinamike trokovaTrokovi u svojoj dinamici prolaze kroz 3
zone:
1. zonu degresije
2. zonu proporcionalnosti3. zonu progresije.Zona degresije -
zapoinje od nultog stepena proizvodnje (zaposlenosti kapaciteta) i
traje do poetka zone proporcionalnosti, odnosno take u kojoj se
ostvaruju minimalni trokovi po jedinici proizvoda. U ovoj zoni
ukupni trokovi imaju sporiji rast od porasta obima proizvodnje, a
trokovi po jedinici proizvoda opadaju. Takvu dinamiku trokova
predodreuje uee FT. Sa promenom obima proizvodnje oni ostaju
konstantni, nepromenljivi, uslovljavajui time da ukupni trokovi
dobiju degresivni karakter. A kolika e biti degresija zavisi od
relativnog uea FT u ukupnim trokovima poslovanja.
Degresija je znak nedovoljnog korienja kapaciteta, zbog ega se
ova zona esto i naziva tim imenom. Uveanjem proizvodnje, tj. boljim
korienjem raspoloivih kapaciteta, smanjuju se fiksni trokovi po
jedinici proizvoda (ft), opada cena kotanja i poboljava
profitabilnost u poslovanju.
Zona proporcionalnosti - se nalazi iznad zone degresije i
nastaje u uslovima kada se proizvodnja pribliava maksimalnom
stepenu uposlenosti kapaciteta, a degresija fiksnih se izjednauje
sa progresijom varijabilnih trokova. U ovoj zoni, ukupni trokovi se
uveavaju proporcionalno porastu obima proizvodnje, tj. imaju isti
trend rasta. Na drugoj strani, proseni trokovi su stalno
konstantni, ne menjaju se. U ovoj zoni ostvaruje se optimalno
korienje kapaciteta i najnii trokovi po jedinici proizvoda. Zato se
ova zona jo zove i zonom optimalnosti. Zona optimalnosti po pravilu
kratko traje. Zona progresije - daljim uveanjem proizvodnje iznad
zone optimalnosti, ulazi se u zonu progresije. Ona traje sve do
maksimalnog nivoa iskorienosti kapaciteta. U ovoj zoni ukupni
trokovi znatno bre rastu od porasta obima proizvodnje, to se isto
odnosi i na prosene trokove po jedinici proizvoda.Progresija
trokova je rezultat prezaposlenosti preduzea, koja se ogleda u
uvoenju nove smene, uveanom kartu, prekovremenom radu, trokovima
pripreme proizvodnje...
U zoni progresije (prezaposlenosti) do izraaja dolaze ukupni
varijabilni trokovi (VT), zajedno sa varijabilnom komponentom
relativno fiksnih trokova (FTr). Oni su osnovni generator breg
rasta trokova.
Zona dinamike trokova su podlone odgovarajuim promenama. Za
menadzment preduzea je bitno da obezbedi optimalno korienje
kapaciteta i najnie trokove po jedinici proizvoda. II KVITICA
1. Kapacitet osnovnih sredstavaKapacitet predstavlja proizvodnu
mo ili proizvodu sposobnost nekog sredstva. Najee se vezuje za
ostvarene uinke. Kapacitet se moe razliito posmatrati i izraavati.
Prema predmetu (objektu) posmatranja, postoji:
1. kapacitet jednog sredstva
2. kapacitet grupe sredstava
3. kapacitet pogona
4. kapacitet celog preduzea.U zavisnosti od vremenske dimenzije
u kojoj se ispoljava proizvodna sposobnost osnovnog sredstva,
razlikuje se:
dnevni nedeljni meseni godinji kapacitet.Najee se kapacitet
prati preko ostvarenog uinka obim proizvodnje, prometa I izvrenih
usluga. U tom smislu, razlikuju se:1. Maksimalni ili ugraeni
kapacitet (Kmax) koji predstavlja najveu proizvodnu sposobnost
osnovnih sredstava. On se ispoljava korienjem sredstava bez
zastoja. U praksi ovaj kapacitet se retko ostvaruje, pa se zato
naziva teorijski ili idealni.
2. Minimalni kapacitet (Kmin) - je donja granica korienja
sredstava. Obim proizvodnje je najnii, s tim to se obezbeuje
prihvatljiva ekonomija poslovanja.
3. Realni kapacitet (Kre) - je kapacitet koji se ostvaruje u
realnim,odnosno objektivnim uslovima poslovanja. Manji je od
maksimalnog kapaciteta za sve gubitke (Gi) koji nastaju pri
funkcionisanju osnovnih sredstava (odravanje, zamena postojeih
delova i sl.). Kre=Kmax-Gi
4. Optimalni kapacitet (Kopt) predstavlja najpovoljniji
kapacitet sa aspekta ekonomije poslovanja jer obezbeuje najnie
trokove po jedinici proizvoda.
5. Planirani kapacitet (Kplan) - je kapacitet koji se planira
(predvia) da se ostvari u narednom periodu.
6. Ostvareni(izvreni) kapacitet (Kost) - je kapacitet koji je
ostvaren u odreenom vremenskom periodu. Moe da bude manji od
realnog kapaciteta za nastale gubitke, koji su uglavnom
subjektivnog karaktera - loa organizacija rada, neblagovremena
nabavka inputa (predmeta rada) i sl. Nivo iskorienosti kapaciteta
se prati i sagledava preko koeficijenta korienosti kapaciteta
(Kka), pri emu se uporeuje ostvareni sa ostalim vrstama
kapaciteta.
Kka=Kost/Kmax*100 Kka=Kost/Kmin*100 Kka=Kost/Kre*100
Kka=Kost/Kopt*100 Kka=Kost/Kplan*100
Korienje kapaciteta uslovljavaju mnogi faktori, koji mogu
biti:
1. objektivne (spoljne) prirode
2. subjektivne (unutranje) prirode.Objektivni (spoljni) faktori-
deluju van preduzea i na njih lanovi radnog kolektiva ne mogu
uticati ili je njihov uticaj neznatan. Najznaajniji su:
- trite
- kvalitet predmeta rada
- usklaenost osnovnih i obrtnih sredstava I dr.Subjektivni
(unutranji) faktori - re je o faktorima koji deluju u okviru samog
preduzea, to su tzv. faktori organizacionog karaktera. Tu
spadaju:
- organizacija poslovanja
- stanje zaposlenosti
- efikasnost rada nabavne i prodajne slube i dr.Za sagledavanje
stepena korienosti kapaciteta osnovnih sredstava koriste se mnoge
metode, koje se najee razvrstavaju na:
1. analitiko-proraunske
2. metode trenutnih zapaanja
3. statistike metode.Analitiko-proraunske metode zasnivaju se na
korienju velikog broja parametara kao to su: obim proizvodnje,
kvalitet predmeta rada, kvalitet proizvoda.. Prisutnost velikog
broja parametara i sloenost njihovog praenja I analiziranja
umnogome oteavaju primenu ovih metoda.
Metoda trenutnih zapaanja je dosta jednostavna i praktina za
primenu. Prati se i sagledava vremenski period rada i nerada
(period stajanja) osnovnih sredstava. Lako se utvruje injenino
stanje i uzroci koji su doveli do zastoja i preduzimaju se mere da
se oni otklone u to kraem roku.
Statistike metode se najvie primenjuju, baziraju se na
raspoloivim parametrima, koji se prate i sagledavaju u preduzeu, to
su:
- obim proizvodnje
- mainski asovi
- asovi rada radnika.Od statistikih metoda koji se u praksi
najee koriste treba istai:
- metod maksimalne proizvodnje
- metod ostvareni mainski asovi
- metod izvreni asovi rada radnika.
Polazna osnova za sagledavanje stepena korienosti kapaciteta
metodom maksimalne proizvodnje je ostvarena proizvodnja u nekom
prethodnom periodu (mesec, godina), koja predstavlja konstantu, i
sa kojim se uporeuje proizvodnja ostvarena u tekuem (posmatranom)
periodu.Proizvodnja se izraava u fizikim (naturalnim) jedinicama.
Kka=Qost/Qmax*100Prikazani model je pogodan za korienje samo u
uslovima homogene proizvodnje. Meutim, kako je proizvodnja u veini
preduzea heterogena (sa prisutnom itavom lepezom proizvoda), namee
se potreba svoenja raznovrsne proizvodnje na uslovni proizvod (u).
Kka=Qost(u)/Qmax(u)*1002. Relativno fiksni trokoviZa razliku od
apsolutno fiksnih trokova, relativno fiksni trokovi su
nepromenljivi samo u pojedinim zonama poslovanja. Prelaskom iz
jedne zone u drugu gube fiksni karakter i brzo se menjaju, rastu
ili opadaju. Zbog toga se nazivaju i zonalnim trokovima. Relativno
fiksni trokovi se uglavnom odnose na organizaciju poslovanja. Tu
spadaju:
zarade radnika na poslovima tehnike pripreme, kontrole i
odravanja
trokovi materjala pogonske reije
trokovi tuih usluga
trokovi administrativnih radnih mesta...U strukturi ukupnih
trokova poslovanja, relativno fiksni trokovi imaju najvei udeo.
Ukupni relativno fiksni trokovi U prvoj zoni relativno fiksni
trokovi imaju fiksni karakter. Sa prelaskom u drugu zonu, zbog
dodatnih ulaganja, trokovi naglo rastu, to se odraava i na treu i
etvrtu zonu.
FTr
Prva Druga Trea etvrta
zona zona zona zona
Q
500 1000 1500 2000
Proseni relativno fiksni trokovi - sa poveanjem proizvodnje (Q)
proseni relativno fiksni trokovi opadaju ali samo u okviru date
zone. Oni su najvei u prvoj a najmanji u etvrtoj zoni. Pri prelasku
iz jedne u drugu zonu, proseni relativno fiksni trokovi se uveavaju
nezavisno od obima proizvodnje. 20 ftr
Prva Druga Trea etvrta
zona zona zona zona
0
q
500 1000 1500 2000Metode razgranienja relativno fiksnih
trokovaRelativno fiksni trokovi se sastoje iz fiksne i varijabilne
komponente. Kod donoenja poslovnih odluka neophodno je poznavati
udeo pojedinih trokova u strukturi ukupnih relativno fiksnih
trokova.Veoma je bitno koji iznos trokova ostaje konstantan, a koji
se menja sa izmenom obima proizvodnje. Postoji vie metoda pomou
kojih se vri razgranienje relativno fiksnih trokova na fiksnu i
varijabilnu komponentu: Metoda najvieg i najnieg stepena
zaposlenosti
Metoda linearne interpolacije
Metoda linije trenda
Metoda najmanjih kvadrata
Metoda procene
Kod primene ovih metoda polazi se od pretpostavke postojanja
samo apsolutno fiksnih i proporcionalno varijabilnih trokova, tako
da se dovodi u pitanje njihova objektivnost. Ali bez obzira na
odreene nepreciznosti, primenom ovih metoda obezbeuju se:
obraun trokova po "Direct costing" metodi
primena konvencionalne metode obrauna trokova
realnije utvrivanje ostvarenih rezultata
pravilno voenje poslovne politike preduzea.Metoda najvieg i
najnieg stepena zaposlenosti
Ova metoda se ogleda u tome to se razlika relativno fiksnih
trokova izmeu najvieg i najnieg stepena zaposlenosti podeli sa
porastom proizvodnje da bi se dobio iznos varijabilnih trokova po
jedinici proizvoda.
vt = Ftrmax Ftrmin / Qmax - Qmin
ili
vt = FTr/Q
vt - varijabilni trokovi po jedinici proizvoda
FTrmax - relativno fiksni trokovi najvieg stepena
zaposlenosti
FTrmin - relativno fiksni trokovi najnieg stepena
zaposlenosti
Qmax - najvei obim proizvodnje
Qmin - najmanji obim proizvodnje
FTr i Q - razlika relativno fiksnih trokova i obima proizvodnje
izmeu najvieg i najnieg stepena zaposlenosti.
Dobijeni iznos varijabilnih trokova po jedinici proizvoda se
dalje mnoi sa obimom proizvodnje za svaki nivo zaposlenosti i
dobija iznos ukupnih varijabilnih trokova.
VT=Q * vt
Oduzimanjem ukupnih varijabilnih trokova od ukupnih relativno
fiksnih trokova dobijaju se ukupni fiksni trokovi.
FT = FTr - VT
Metoda linearne interpolacije
Sastoji se u tome da se na osnovu podataka o relativno fiksnim
trokovima (FTr) i obimu proizvodnje (Q) utvruju dva nivoa kao
osnova za izraunavanje varijabilnih trokova za svaki nivo
proizvodnje izmeu ta dva obima. Drugim reima, vri se interpolacija
(umetanje pomou prave) ostalih podataka.Na mestu preseka
interpolirane linije dobija se iznos varijabilnih trokova za svaki
obim proizvodnje, tako dobijenom iznosu dodaje se fiksna komponenta
radi utvrivanja ukupne visine relativno fiksnih trokova (FTr).
Metoda linije trenda
Ova metoda se dosta koristi u praksi, verovatno zbog jednostavne
upotrebe. Do reenja se dolazi grafikim putem.Na grafikonu se unose
podaci o kretanju obima proizvodnje (Q) i relativno fiksnih trokova
(FTr). Izmeu dobijenih taaka ucrtava se kosa linija (trend). Taka
preseka izmeu kose linije i ordinatne ose oznaava iznos fiksnih
trokova za svaki obim proizvodnje (horizontalna linija). Rastojanja
izmeu pojedinih taaka na horizontalnoj liniji koja oznaava fiksne
trokove i pojedinih taaka na liniji trenda pokazuju iznos
varijabilnih trokova. Metoda najmanjih kvadrata
Kod ove metode razgranienje relativno fiksnih trokova (FTr), vri
se matematikim postupkom, na dosta precizan nain, primenom linearne
jednaine.
y=ax+b
y - ukupni relativno fikni trokovi (FTr)
a - varijabilni trokovi po jedinici proizvoda (vt)
x - obim proizvodnje
b - ukupni fiksni trokovi (FT)Prema tome, ukupni relativno
fiksni trokovi su jednaki zbiru proizvoda varijabilnih proizvoda po
jedinici proizvoda i obima proizvodnje i ukupnih fiksnih trokova.
FTr=vt*Q+FT
Pri reavanju jednaine parametri x i y su poznati, a parametri a
i b nepoznati.
Reavanjem linearne jednaine dolazi se do modela za izraunavanje
nepoznatih veliina. xy - xy
a = x2 xx gde je x = x / n i y = y / n
b = y - axMetoda procesa odnosno analitika metoda, zasniva se na
utvrivanju koeficijenata varijabiliteta, koji pokazuju udeo
varijabilnih u ukupnim relativno fiksnim trokovima. Do koeficijenta
varijabiliteta se dolazi tako to se prvo, za svaku vrstu trokova
utvruje relativni i apsolutni udeo varijabilne i fiksne komponente,
zatim se sabiranjem dolazi do kumulativnih iznosa na nivou
preduzea, a deljenjem ukupnog iznosa varijabilnih trokova sa
ukupnim relativno fiksnim trokovima dolazi se do eljenog
koeficijenta. Metoda procene je dosta jednostavna za primenu i esto
se koristi. Nedostatak joj je izraena subjektivnost u proceni. III
KVITICA
1. Tehnika opremljenost radaTehnika opremljenost preduzea (rada)
u osnovi pokazuje nivo raspoloivih osnovnih sredstava po jedinici
rada, odnosno po zaposlenom radniku.
Kao pokazatelji tehnike opremljenosti rada u preduzeu koriste
se:
vrednost osnovnih sredstava po radniku, TOR=VROS/R
vrednost opreme po radniku, TOR=VROP/R
U prvom sluaju vrednost osnovnih sredstava moe da se iskazuje u
vidu nabavne (NVOS) i sadanje vrednosti osnovnih sredstava (SVOS),
i ona se uporeuje sa ukupnim brojem radnika (R) ili samo sa brojem
proizvodnih radnik (Rp). Time dobijamo sledee obrasce:TOR =
VROS/R
TOR = NVOS/R
TOR = NVOS/RpTOR = SVOS/R TOR = SVOS/Rp
U drugom sluaju umesto vrednosti osnovnih sredstava uzima se
vrednost opreme, kao najznaajnijeg dela osnovnih sredstava.
TOR = VROP/R
TOR = NVOP/R TOR = NVOP/Rp TOR = SVOP/R TOR = SVOP/Rp2. Ciklusi
razvoja investicionih projekata
Investicije predstavljaju ulaganja u poslovna sredstva preduzea
u cilju proirenja i unapreenjamaterijalne osnove rada.
Prema osnovnoj nameni investicije se dele na:
proizvodne investicije (ulaganja u pojedine privredne delatnosti
industriju,poljoprivredu, saobraaj, turizam...)
neprivredne investicije (ulaganja u neprivredne oblasti kolstvo,
zdravstvo, kultura...) Takoe, prema ovom kriterijumu, mogu se
podeliti i na ulaganja u osnovna i ulaganja u obrtna sredstva.
Izvori finansiranja investicija predstavljaju postupak odnosno
nain na koji investitori obezbeuju potrebna sredstva za
ostvarivanje svojih planiranih investicionih aktivnosti.
Finansiranje investicija se moe vriti iz:- sopstvenih izvora
(osnovni kapital i amortizacija)
- pozajmljenih (zajmovi od banaka i drugih kreditora).
Cilj investiranja jeste nabavka novih sredstava, kratkorona i
dugorona ulaganja i ulaganja u RS. Politika investiranja polazi od
strategije preduzea, vodei rauna o prioritetnim ciljevima razvoja
preduzeaCiklus razvoja investicionih projekata sastoji se od:
predinvesticionog perioda
perioda investiranja
radnog perioda.Predinvesticioni period - obuhvata period i
radnje koje neposredno prethode investiranju. One imaju pripremni
karakter i u funkciji su sagledavanja stanja i iznalaenja
optimalnih reenja. Celokupna aktivnost odvija se kroz nekoliko
faza, izradom odgovarajuih studija:
1. studije mogunosti
2. predstudija izvodljivosti
3. studija izvodljivosti.Studija mogunosti - daje opti pristup o
predmetu istraivanja. Osnovni parametri su: - raspoloivi
investicioni kapacitet
visina ulaganja
godinja proizvodnja
ekonomski efekti.Ovi parametri su orjentacione prirode, dobijeni
obino primenom neke iskustvene metode. Zbog toga je ova studija
dosta jednostavna i veoma prihvatljiva sa aspekta vremena i trokova
izrade.
Predstudija izvodljivosti - je sadrajnija i objektivnija od
prethodne studije. Radi se na osnovu pouzdanih elemenata. Po mnogim
segmentima slina je studiji izvodljivosti, ali se na osnovu nje ne
donosi konana odluka ve se samo vri izbor najpovoljnije varijante
ulaganja. Zbog visokih trokova, njena izrada se esto izostavlja,
pogotovo ako je studija mogunosti kvalitetno uraena.
Studija izvodljivosti - detaljno, precizno i kompleksno obrauje
sve aspekte investiranja. Predstavlja najviu etapu u okviru
pripremnih aktivnosti i slui investitoru kao osnova za konano
odluivanje.
Prema UNIDO standardima, studija izvodljivosti se sastoji iz
sledeih delova:
1. rezime projekta
2. prethodne informacije i istorijat projekta
3. trite i kapacitet
4. ulazni resursi, sirovine i materijal
5. lokacija i poloaj
6. projektni ininjering
7. organizacija i trokovi reije
8. radna snaga
9. realizacija projekta
10.finansijska i ekonomska ocena.Period investiranja - poinje
donoenjem odluke o prihvatanju studije izvodljivosti kada se
okonava predinvesticioni period i poinje period realizacije
investicije. Njega karakteriu sledee aktivnosti:
izrada investiciono-tehnike dokumentacije
izbor izvoaa radova
gradnja, montaa opreme, ostali investicioni zahvati putanje
kapaciteta u rad.Investiciono-tehnikom dokumentacijom razrauju se
tehnika i tehnoloka reenja projekata. Na osnovu nje se izvode
projektovani radovi i obezbeuju potrebne saglasnosti, odnosno
odobrenja za gradnju odgovarajuih kapaciteta, predviena zakonom.
Izbor izvoaa radova - sastoji se u tome da se raspie tender
(oglas), prikupe i razmotre ponude, izabere najbolja ponuda i
zakljui ugovor o izvoenju radova.
Gradnja objekata i montaa opreme - zapoinje kada se izaberu
izvoai radova. Uz ulaganja kapitala ovde do izraaja jo dolazi i
vreme i kvalitet izvoenja radova. Odstupanja od projektovanih
tehnikih i tehnolokih reenja i dinamike izvoenja negativno utiu na
ekonomiku ulaganja i budue poslovanje kapaciteta.
Putanje kapaciteta u rad - njime se zavrava period investiranja.
Taj period po mogustvu treba da je to krai kako bi se to pre
postigao planirani stepen korienja kapaciteta, tj. eljeni obim
proizvodnje.
Radni period - poklapa se sa vekom trajanja projekta. U njemu do
izraaja dolazi korienje instaliranih kapaciteta i ostvarenje
proizvodnih i finansijskih rezultata. Poslovni efekti koji se
postiu u ovom periodu ukazuju na profitabilnost projekta i
opravdanost investiranja.I u radnom (eksploatacionom) periodu mogue
se korekcije projekata ali, po pravilu, treba da budu manjeg obima,
u funkciji poboljanja datih reenja i prilagoavanja novonastalim
uslovima poslovanja, bez veih ulaganja i dodatnih trokova.IV
KVITICA1. Vrste zalihaU toku proizvodnje preduzea su prinuena da
deo obrtnih sredstava angauju u zalihama. Njihovo postojanje je
neophodno bez obzira da li je re o proizvodnom, trgovinskom ili
uslunom preduzeu. Zalihe kao sloena ekonomska kategorija, imaju
znaajnu i raznovrsnu ulogu. U proizvodnim preduzeima zalihe
predmeta rada su uslov kontinuirane i stabilne proizvodnje.
Putem zaliha otklanjaju se mnoge vremenske i prostorne
nepodudarnosti i obezbeuje kontinuirani tok procesa
reprodukcije.
Kod vremenske dimenzije, vremenski razmak izmeu proizvodnje i
potronje premoava se zalihama.
Prostorne nepodudarnosti izmeu mesta proizvodnje i mesta
potronje reava se putem zaliha robe.
U teoriji i praksi sree se veliki broj kriterijuma koji se
koriste kod klasifikacije zaliha. Zalihe se najee razvrstavaju
prema: vrstama i karakteristikama proizvoda
privrednim delatnostima
fazama procesa reprodukcije
planiranju i ostvarenju plana
vremenu posmatranja
veliini zaliha i dr.
Klasifikacija zaliha
Kriterijum razvrstavanjaVrste zaliha
Vrsta i karakteristike proizvodaZalihe brana, eera, gvoa,
cementa, tekstila...
Privredna delatnostZalihe poljoprivrednih proizvodaZalihe umskih
proizvoda
Zalihe industrijskih proizvoda Zalihe trgovinske robe
Faze procesa reprodukcijeZalihe predmeta radaZalihe nedovrene
proizvodnje i poluproizvoda
Zalihe gotovih proizvoda
Planiranje i ostvarenje planaPlanirane zalihe Stvarne zalihe
Veliina zalihaNedovoljne zaliheNormalne zalihe
Prekomerne zalihe
Zalihe prema vremenu posmatranja
Prema vremenu posmatranja zalihe se dele na:
poetne
tekue i
krajnje zaliheRaspoloive koliine proizvoda na poetku posmatranog
perioda predstavljaju poetne zalihe. U osnovi, to su prenete,
neiskoriene zalihe iz prethodnog perioda. Mogu biti jednake nuli i
vee od nule.
Za poslovanje u toku posmatranog perioda koriste se tekue
zalihe. One su podlene stalnim promenama u skladu sa zahtevima i
potrebama procesa poslovanja. U ekonomiji zaliha poseban znaaj
imaju prosene zalihe, odnosno prosene raspoloive koliine proizvoda
koje se izraunavaju tako to se ukupan zbir posedovanih koliina svih
perioda podeli sa brojem perioda. Prosena zaliha omoguuje da se
sagleda prosena visina angaovanih sredstava pojedinih proizvoda,
grupe proizvoda ili asortimana u celini. Zalihe koje ostanu na
kraju posmatranog perioda ine krajnje zalihe. One su prelazne
zalihe jer se u istom iznosu prenose u naredni poslovni period.
Mogu biti:
- ravne nuli - postojee zalihe podmiruju tranju
- vee od nule zalihe odnosno ponuda je vea od tranje
- manje od nule - tranja je vea od zaliha tj.ponuda.Raspoloive
zalihe koje nisu u stanju da zadovolje prisutnu tranju za tim
proizvodima nazivaju se negativnim zalihama.
Zalihe prema veliiniKod formiranja zaliha treba poi od dva
osnovna naela:1. Naela obima - koje zahteva da se veliina zaliha
zasniva na planiranim aktivnostima preduzea, jer raspoloive koliine
zaliha trebaju kontinuirano da podmiruju potrebe procesa rada.
2. Naela ekonomije - koje zahteva razmatranje pitanja
racionalnosti, jer obrazovanje zaliha povlai sa sobom odreene
trokove a oni se moraju kretati u ekonomski prihvatljivim
granicama.Veliki broj faktora uslovljava visinu zaliha i po svom
karakteru obino se razvrstavaju na spoljne i unutranje. To su:
1. Brzina obrta zaliha - to je obrt vei zalihe su manje i
obrnuto. Vei obrt zaliha smanjuje trokove angaovanja sredstava,
skladitenja i uvanja zaliha i poboljava ekonomiju poslovanja.
Brzina obrta zaliha izraava se preko koeficijenta obrta, koji
pokazuju koliko puta se zalihe obrnu u odreenom vremenskom
periodu.
Ko=P/Z, P-ostvareni promet, Z- prosene zaliheObrt zaliha moe da
se sagledava na nivou preduzea, pogona, stovarita, maloprodajnih
objekata, kao i na nivou celog asortimana, grupe proizvoda,
pojedinano za svaki proizvod...Kod sagledavanja brzine obrta treba
uzeti u obzir jos jedan parametar, to je vreme trajanja obrta
zaliha (To). To=360/Ko. Vreme trajanja obrta izraunava se kada se
broj dana u godini podeli sa koeficijentom obrta.
Brzina obrta zavisi od vrste i karakteristike proizvoda,
asortimana, lokacije objekta i drugo.2. Stanje na tritu nabavke
Poslovna aktivnost u preduzeu zapoinje nabavkom, naime ona je
preduslov uspenog odvijanja ostalih faza procesa reprodukcije.
Obino se kae da je robu lake nabaviti nego prodati i to je tano u
uslovima normalnog stanja na tritu. Meutim, u uslovima poremeenih
odnosa na tritu situacija je obrnuta. Naime, privredni subjekti su
prinueni, radi kontinuiteta u poslovanju, da obrazuju uveane
zalihe. Oni su svesni da e uveane zalihe iznad normalnih
prouzrokovati dodatne trokove dranja zaliha ali raunaju na
kontinuiranu proizvodnju i uveane prihode. 3. Vreme trajanja
nabavke - Vreme trajanja nabavke obuhvata vremensko razdoblje od
prvih kontakta sa dobavljaima pa do prijema naruene robe, i
obuhvata sledee aktivnosti:
-priprema porudbine(ponuda dobavljaa, pregovaranje, zakljuivanje
ugovora, slanje porudbine)
- vreme isporuke robe
- doprema naruene robe i
- prijem i kontrola prispele robe.
Vreme trajanja nabavke direktno se odraava na veliinu zaliha.
Ako nabavka due traje zalihe se obrazuju na viem nivou i
obrnuto.
4. Raspoloiva finansijska sredstva - U zalihama je blokiran
jedan deo obrtnih sredstava. Politikom zaliha se ureuje iznos,
vreme, uslovi investiranja u zalihama.5. Stanje na tritu prodaje
elja svakog privrednog subjekta je da raspoloiva dobra odmah proda
i naplati kako bi zapoeo naredni proizvodni ciklus. Oteana
realizacija dovodi do gomilanja zaliha, veeg angaovanja obrtnih
sredstava, dodatnih trokova uvanja zaliha i drugo. Primenom
marketing koncepcije, navedene pojave bi mogle biti otklonjene li
pak svedene na minimum.
6. Stanje konkurencije na tritu Usled mnogih okolnosti tranja na
tritu esto oscilira. Kod nekih proizvoda je to vie, a kod drugih
manje izraeno. Preduzea su u obavezi da stalno prate, sagledavaju i
da se prilagoavaju nastalim promenama na tritu. Na primer, uoi
dravnih i verskih praznika, zalihe treba uveati kako bi se spremno
doekala poveana tranja i ostvario uveani promet.
7. Tehniki faktori Veliina zaliha uslovljena je i mnogim
tehnikim faktorima, kao to su:
- kapacitet skladita - broj i veliina maloprodajnih objekata-
kapacitet pogona sa proizvodnim programom
- transportni kapaciteti...Prema veliini, zalihe se mogu
podeliti na:- Nedovoljne su one zalihe koje ne obezbeuju normalno
odvijanje poslovnih aktivnosti. Nedovoljne zalihe predmeta rada
odrazie se na smanjenje pa i prekid obima proizvodnje. U trgovini
nestaica robe uslovie pad prometa.Uzroci nedovoljnih zaliha mogu
biti objektivne i subjektivne prirode - prekid isporuke od strane
dobavljaa, zabrana uvoza, loa politika nabavke, nedostatak
finansijskih sredstava, razni poremeaji na tritu.
- Normalne - Po obimu, normalne zalihe su vee od nedovoljnih
zaliha. One po veliini, strukturi i kvalitetu zadovoljavaju potrebe
preduzea. Obezbeuju kontinuirano ostvarenje planiranih aktivnosti i
povoljno utiu na ekonomiju poslovanja.- Prekomerne zalihe Zalihe
veeg obima od normalnih nazivaju se prekomerne zalihe. To su
nepovoljne zalihe po ekonomiju preduzea, jer nepotrebno angauju
odreeni iznos obrtnih sredstava, smanjuju koeficijent obrtaja i
poveavaju trokove dranja zaliha. Meutim, u uslovima poremeenih
odnosa na tritu, preduzea svesno obrazuju prekomerne zalihe oekujui
povoljne ekonomske efekte na dui rok oekivana nestaica robe,
problemi sa uvozom, rast cena i sl. Ali, takve promene treba da
budu privremenog i povremenog karaktera.Normalne zalihe se mogu
podeliti na minimalne, optimalne i maksimalne. Iako se radi o
povoljnim zalihama, bitno se razlikuju.- Minimalne zalihe
predstavljaju donju granicu u okviru normalnih zaliha. To je
najmanja koliina proizvoda (predmeta rada, trgovinske robe) koja
obezbeuje normalno odvijanje procesa reprodukcije.
Mogua su dva pristupa odnosno modela izraunavanja minimalnih
zaliha:- Naturalni po ovom modelu zalihe se izraunavaju mnoenjem
dnevne potronje (prodaje) i vremena trajanja nabavke.
Zlmin = Pd*Vn- Vrednosni model izraunava se pomou obrasca:
VrPg * Vn
Zlmin = tgVrPg vrednost godinje potronje (prodaje)Vn vreme
trajanja nabavke tg broj radnih dana u godini- Maksimalne zalihe
ine gornju granicu u okviru normalnih zaliha. To je najvea
ekonomski opravdana zaliha koja se ne sme prekoraiti, jer bi se ulo
u zonu prekomernih zaliha. Maksimalne zalihe obino nastaju prilikom
prispea nabavljene robe. Izraunavaju se po modelu:
Zlmax = Zlmin * Qo
Qo optimalna koliina nabavke.
- Optimalne zalihe jesu u ekonomskom pogledu najpovoljnije
zalihe jer imaju najnie trokove nabavke, uskladitenja i prodaje.
Optimalne zalihe se mogu izjednaiti sa minimalnim i maksimalnim,
ali se najee nalaze izmeu njih. Postoje vie naina za izraunavanje
optimalnih zaliha:
Zlopt = Qo / 2 * Ros
Ros obavezne sigurnosne rezerve.
Drugim reima, optimalne zalihe se izraunavaju kada se polovina
optimalnih koliina jedne nabavke uvea za obavezne sigurnosne
rezerve.
Donju granicu optimalnih zaliha ine obavezna sigurnosna rezerva
dok gornju granicu ine, zbir optimalnih koliina jedne nabavke i
sigurnosne rezerve.Optimalna koliina jedne nabavke predstavlja
pojedinanu nabavku kod koje su trokovi nabavke i skladitenja
najnii. Utvruje se na dva naina:
- tehnikim (polazi od tehnikih karakteristika najpovoljnijih
nabavki: kontejner, cisterna, vagon...) i
- ekonomskim pristupom (zasniva se na trokovima nabavke i
skladitenja). Zalihe i ekonomija poslovanja se prikazuju preko
ekonomskih i finansijskih principa: 1. Princip ekonominosti polazi
od toga da se ostvari odreena vrednost proizvodnje, prometa i
usluga sa to manje trokova. Izraunava se uporeivanjem ukupnih
prihoda i trokova poslovanja.
2. Princip rentabilnosti polazi od zahteva da se sa to manje
angaovanih sredstava ostvari vea dobit. Rentabilnost poslovanja moe
da se izraava preko bruto i neto dobiti. Dobit predstavlja razliku
izmeu ukupnih prihoda i rashoda.
D = UP - UR
3. Princip likvidnosti princip koji oznaava sposobnost preduzea
da na vreme, u ugovorenom roku, izmiri svoje dospele obaveze. To je
stanje gde su usklaeni novani tokovi tj. prilivi i odlivi.2.
Reagibilnost trokova
Elastinost (promenljivost) trokova u odnosu na promenu obima
proizvodnje naziva se reagibilnost trokova. Radi se o odreenim
zakonitostima kretanja trokova u zavisnosti od dinamike
proizvodnje. Stepen reagibilnosti trokova izraava se preko
koeficijenta reagibilnosti, koji predstavlja odnos izmeu procenta
promena ukupnih trokova i procenta promena ostvarenog obima
proizvodnje.
Kr=%UT
%Q Kr - koeficijent reagibilnost trokova% UT - procenat promena
ukupnih trokova
% Q - procenat promena obima proizvodnje.Do istog rezultata se
moe doi i primenom modela:
Kr = Q UT
UT Q U zavisnosti od vrste trokova koficijent reagibilnosti se
razliito sagledava:
Kr=%UT/%Q -koeficijent reagibilnosti ukupnih trokovaKr=%FT/%Q
-koeficijent reagibilnosti ukupnih fiksnih trokovaKr=%VT/% Q
-koeficijent reagibilnosti ukupnih varijabilnih trokovaKr=%ut/%q
-koeficijent reagibilnosti prosenih ukupnih trokovaKr=% vt/%q
-koeficijent reagibilnosti prosenih varijabilnih trokovaKr=% ft/%q
- koeficijent reagibilnosti prosenih fiksnih trokovaU zavisnosti od
ponaanja trokova koeficijent reagibilnosti moe biti jednak nuli i
jedinici, kao i vei ili manji od jedinice.
Kr=0 - promene u obimu proizvodnje nisu dovele do promene u
ukupnim trokovima.
Kr=1 - rast proizvodnje uslovljava srazmeran rast trokova
poslovanja.
Kr>1 - rast trokova je znatno bri od rasta proizvodnje.
Kr