TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: · Povjesno gledajući najprije se pojavila monarhija, ali je ona danas manje zastupljena nego republika.Republika je vrsta vlasti gdje

TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr

1

Sadržaj:

Država i pravo

Pravni subjekti

Javna trgovačka društva

Dioničko društvo

Društvo sa ograničenom odgovornošću

Povezana društva

Stečaj i sudski registar

Obvezni odnosi - ugovori

Šteta, krivnja, zakašnjenje, kompenzacija i cesija

Ugovor o prodaji

Ugovor o posredovanju, zastupanju i komisiji

Ugovor o otpremi, uskladištenju i graĎenju

Ugovori o zakupu i zajmu

Ugovori o prijevozu stvari: željeznicom i morem

Ugovori o prijevozu stvari: cestom i zrakom te turističkim uslugama

Bankovni ugovori

Mjenica

Ček

http://www21.brinkster.com/faks/clan/klik.htm



















2

DRŽAVA I PRAVO

Pojam drţave i prava - Pravo je društvena norma jer regulira odnose u društvu. Norme odreĎuju odnose izmeĎu osoba. Pravo je klasna kategorija jer je do prava došlo u onom trenu kad je došlo do klasnog raslojavanja ljudi. Istovremeno s pravnom normom nastaje i drţava. Drţava je aparat koji sluţi vladajućoj klasi da drţi u pokornosti potlačenu, a pravo je njen instrument. Dakle, drţava i pravo su uzajamno povezani i upućeni jedno na drugo.

Nastanak drţave i prava. - Pravo je klasna kategorija jer je do prava došlo u onom trenu kad je došlo do klasnog raslojavanja ljudi. U prvobitnoj zajednici postojala je apsolutna ravnopravnost pripadnika cijele zajednice. Nije bilo ni bogatih ni siromašnih. Zato povijesno gledajući, kad su stvorene prve nastambe u plodnim prostorima gdje je bilo najjednostavnije ţivjeti, organizirati ljudski ţivot, te kada je čovjek uspio savladati prve prirodne prepreke, stvoriti dobit od poljoprivrede, pripitomljavanja ţivotinja i sl. javlja se klasno raslojavanje. Spretniji uzimaju dio viška proizvoda koji je dovoljan da se javi razlika unutar homogene zajednice. Na tom višem stupnju razvoja ljudskog društva pojavljuje se norma koja za sobom povlači prisilu. Istovremeno s pravnom normom tj. sa pravom nastaje i drţava. Pravo je instrument drţave. Od pojave drţave i prava pa do danas imali smo različite društveno-ekonomske formacije sustava. U početku je to pravo bilo oskudno i kruto, a kasnije ono ide prema sve humanijem ophoĎenju.

Pravo i moral. Pravo nije jedina društvena norma. To su i običaji i moral. Moral je društvena norma koja govori o dobru i zlu, savjesti i nesavjesti. Pravna norma dobiva podršku od strane drţave, dok za običaje i moral nema sankcije.

Elementi i funkcije drţave. Drţava ima različite funkcije: gospodarske, vojne, u sferi socijalne skrbi, obrazovanja, politike i sl. Prva drţava imala je vojnu zadaću da sačuva svoj teritorij od napada; gospodarsku funkciju koja sluţi omogućavanju gospodarske djelatnosti u njenim segmentima itd. Ostale funkcije drţave sluţe normalnom odvijanju ţivota. U današnjim uvjetima drţava je vrlo vaţna da bi sve sfere ţivota imale redoviti tijek. Što je drţava modernija to ima više funkcija. Elementi drţave su: suverena vlast, teritorij i stanovništvo. Pod suverenom vlasti se podrazumijeva najviša vlast drţave i nezavisna u odnosu na sve druge. Ako drţava ima suverenu vlast sve svoje probleme riješava bez uplitanja drugih. Teritorij je područje na kojem se prostire odreĎena drţavna vlast. Promatramo ga trodimenzionalno (površina, unutrašnjost i zračni prostor). Stanovništvo ne daje jednoliko riješenje, jer svi stanovnici jedne zemlje nemaju isti odnos prema toj drţavi, pa kaţemo da su to drţavljani odreĎene zemlje, osobe roĎene u toj zemlji čiji su roditelji roĎeni u toj zemlji. Drţavljanin se moţe postati i primitkom drţavljanstva. TakoĎer postoje osobe bez drţavljanstva.

Oblici vlasti. Povjesno gledajući najprije se pojavila monarhija, ali je ona danas manje zastupljena nego republika.Republika je vrsta vlasti gdje se na vlast dolazi izborima koji mogu biti posredni, neposredni, kombinirani i sl. Moguća je i kolektivna vlast kada je uz predsjednika još nekoliko članova predsjedništva (prezidija). Takva vlast bila je u socijalističkim drţavama. Republika pokazuje demokratičnost u odnosu na monarhiju gdje se na vlast dolazi nasljedno. Monarh je osoba koja na vlast dolazi zahvaljujući tome što je odreĎeno zakonski da će nakon smrti njegova oca, strica...


3

on nasljediti prijestolje. Bilo da se radi o ustavnoj ili neustavnoj monarhiji vlast je u monarhiji nasljedna.

Drţavno ureĊenje. S obzirom na drţavno ureĎenje razlikujemo proste ili jednostavne drţave i sloţene drţave. Stvarna razlika polazi od toga da li osim središnjih organa vlasti postoje i lokalni koji imaju svoju samostalnost koja proizlazi iz ustava. Ako je sva vlast koncentrirana u središnjim organima onda govorimo o prostim drţavama u kojima će se pojaviti neke teritorijalne jedinice ili neke lokalne vlasti. Sloţene drţave zbog povjesnih, nacionalnih, gospodarskih ili drugih razloga uz organe vlasti imaju zasebne organe vlasti koji takoĎer imaju neku samostalnost uz centralnu vlast. Tu ubrajamo federaciju sa ustavom kao glavnim aktom. Konfederacija je savez drţava, a najveći pravni akt je drţavni ugovor. U konfederaciji nosioci suverenosti su svaka članica za sebe. Personalna unija dvije ili više drţava zadrţavaju samostalnost ali preko odreĎene osobe imaju zajedničku drţavnu

tvorevinu. To je dosta labava drţavna tvorevina za razliku od realne unije u kojoj je objedinjavanje kroz odreĎene drţavne djelatnosti a ne samo kroz osobu.

Pravna norma (djelovi). Pravna norma sastoji se od dispozicije, hipoteze i sankcije. U hipotezi pravne norme nalazi se predviĎeno, očekivano ili zabranjeno ponašanje ili odnos subjekata na koji se ta norma odnosi. Dispozicija odreĎuje volju donositelja pravne norme da se u tom pravnom odnosu pojavi ono ponašanje koje iz dispozicije proizlazi. Sankcija je onaj dio pravne norme koji odreĎuje negativne posljedice za onoga koji nije poštivao pravne norme. Ovakva podjela ne vrijedi uvjek. Ima i nepotpunih pravnih normi koje nemaju odreĎenu sankciju već se sankcije nalaze na kraju odreĎenog propisa ili nekom drugom propisu. Imamo još jednu vrstu normi - LEGES IMPERFECTAC. To su one norme koje nemaju sankcije.

Podjela pravnih normi. Imamo više vrsta pravnih normi: 1. nareĎujuće (nareĎuju odreĎeno ponašanje i njih se mora poštovati jer inače postupamo protupravno), 2. ovlašćujuće (koje daju ovlaštenje pa je tako ovlašćujuća norma recimo norma da se radniku daje godišnji odmor itd.), 3. zabranjujuće (koje brane odreĎeno ponašanje). Iz ovakvog razlikovanja pravnih normi dolazimo do spoznaje da zakonodavac ureĎuje odnose na način da pretpostavljeno hipotetički dovodi ponašanje adresata u okvire tog ponašanja.

Tumaĉenje prava. Imamo povjesno tumačenje pravne norme koje ima teţište na povjesnim okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja tog propisa. Govorimo o autentičnom ili originalnom tumačenju kojeg daje sam zakonodavac. Moţemo govoriti o suţenom tumačenju kada se ţeli odreĎenu normu ograničiti na uţi broj osoba, za razliku od proširenog ili ekstenzivnog tumačenja koje je opće. Imamo i sociološko tumačenje koje podrazumijeva stanje odnosa u jednom društvu.

Vremensko vaţenje pravnih normi. Pravna norma mora imati početak primjene i kraj djelovanja jer pravna norma ne djeluje zauvjek već za odreĎeno vrijeme. Pravne norme se počinju primjenjivati onog dana nakon proglašavanja. Tu imamo i iznimaka kada se pravne norme počinju primjenjivati i ranije. Zakon vaţi u pravilu dok ga ne izmjene a tu izmjenu nazivamo derogacijom. Moţemo govoriti i o zastarjelosti, tj. više


4

nema pravnih odnosa koji se ureĎuju tim pravnim normama. Pretpostavka je da se starije norme neće primjenjivati donošenjem novog zakona.

Sustav prava. Postoji objektivno i subjektivno pravo. Objektivno pravo je skup pravnih pravila za reguliranje odnosa u društvu. Ne odnosi se na odreĎenu osobu već govori općenito o nečemu. Kroz pravna pravila ţeli dakle urediti odnose u društvu. Subjektivno pravo je ovlaštenje koje iz objektivnog prava proizlazi za odreĎene subjekte. Ono je subjektivno utoliko što se odnosi na odreĎenog subjekta u okviru objektivnog prava. Tu se radi u biti o jednoj te istoj pojavi samo što objektivno pravo pretpostavlja jedan skup prava koje će subjekt na osnovu subjektivnog prava moći koristiti ukoliko zadovoljava sve uvjete koje objektivno pravo postavlja.

Pravna vrela. Razlikujemo formalne od pravnih vrela a kada je riječ o trgovačkom pravu govorimo o pravnim vrelima trgovačkog prava. Formalna pravna vrela jesu: zakon, autonomna pravna vrela, sudska i/ili arbitraţna pravna vrela, pravna znanost. Pod zakonom podrazumijeva se samo akt koji i u naslovu nosi naziv zakon. Tu se podrazumjevaju svi propisi koje je zakonodavac donio u obliku zakona ili podzakonskih akata. Opća je tendencija da zakoni budu jednoobrazni. Autonomna pravna vrela podrazumjevaju sva pravna vrela koja nije donio drţavni zakonodavac. Nastaju meĎu subjektima koji se javljaju u trgovačkom pravu. Do toga dolazi svjesnim pristankom zakonodavca koji prepušta subjektima da reguliraju odnose meĎu sobom i autonomnim pravnim vrelima.

Uzance i obiĉaji. Kao podvrste autonomnih pravnih vrela javljaju se običaji. Poslovni običaji nastaju izmeĎu poslovnih ljudi ali ne više s obvezom da traju dugo vremena. Dovoljno je da se ustali odreĎen običaj i eto poslovnog običaja. Zatim imamo i uzance. To su skupljeni i u pisanom obliku objavljeni poslovni običaji. Ponekad se poslovanje obavlja po pripremljenim ugovorima - formulari, adhezijski ugovori. Oni nastaju zbog ponude i potraţnje na trţištu zbog koje se unaprijed stvaraju adhezijski ugovori.

Opći uvjeti poslovanja. Opći uvjeti poslovanja i nisu ugovori već samo neki djelovi koji i ne moraju ući u ugovor. Oni su izazvali pravu revoluciju svojom pojavom jer se nije znalo je li to ugovor, zakonodavna djelatnost ili nešto sl. I danas se provodi kontrola tih općih uvjeta poslovanja koja se moţe javiti kao sudska kontrola, upravna autonomna ili kontrola javnih sredstava. Dakle, pod općim uvjetima poslovanja smatramo adhezione ugovore, tipske ugovore te opće uvjete u uţem smislu.

Pravne praznine i njihovo popunjavanje. Drţave se svakodnevno susreću s tim da za odreĎene pravne odnose nema pravovaljanih odgovarajućih pravnih normi. Najprije se primjenjuje analogija - pozivanje na pravilo koje regulira jedan sličan institut. Analogija nije dopuštena u kaznenom pravu jer nema krivičnog djela bez zakona i nema kazne bez zakona. To znači da ako zakonodavac propusti za neko kazneno djelo odrediti sankciju za to djelo nema ni kazne. Osim analogije moţe se govoriti o primjeni normi koje su nekada vaţile, o suprotnome argumentu tj. ako je nešto dopušteno ono suprotno nije dopušteno. Ovakvim načinom popunjavanja praznina drţava uspjeva nadoknaditi svoju nesposobnost izdavanja poslovnih pravnih normi.


5

PRAVNI SUBJEKTI

Pravni subjekti. Sve pravne norme imaju svoju svrhu u reguliranju odnosa izmeĎu pravnih subjekata. Pravni subjekt su fizičke i pravne osobe. Fizičke osobe su naravne prirodne osobe tj. pojedinci, a pravne osobe su tvorevine u kojima se pojavljuje više ljudi i više imovina. Čovjek postaje fizička osoba samim svojim roĎenjem ali tek punoljetnošću stječe prava i obveze za svoje radnje i očitovanja. Kod fizičke osobe razlikujemo pravnu sposobnost, djelatnu ili poslovnu sposobnost i kaznenu sposobnost. Pravne osobe su tvorevine koje se pojavljuju s gospodarstvom ali i nekom drugom svrhom postojanja. Moraju imati zasebnu imovinu i vlastitu organizaciju i u njima se pojavljuje odreĎen broj ljudi koji istupaju kao pravne osobe koji imaju ekonomsku organizaciju, imovinu i svoje organe koji istupaju ispred te organizacije.

Pravna, poslovna i djelatna sposobnost fiziĉkih osoba. Pravna sposobnost je svojstvo biti nositelj prava i obveza (samim roĎenjem). Djelatna ili poslovna sposobnost je sposobnost vlastitim radnjama preuzimati prava i stjecati obveze (sa navršenih 18 godina). Svaka punoljetna osoba ne moţe imati djelatnu sposobnost (duševna bolest, narkoman, alkoholičar). Moţe dobiti ograničenu djelatnu sposobnost. Osim toga stupanjem u brak prije 18 godina dobije se djelatna sposobnost. Razlog tome je jednakost bračnih partnera.

Zastupanje. Ima situacija kada fizičke osobe ne mogu sudjelovati u poduzimanju nekih pravnih radnji te se tada imenuje zastupnik koji za vaše ime i račun zastupa vas tj. dobiva vašu punomoć da vas zastupa. To je ugovorno zastupanje za razliku od zakonskog zastupanja kada neku maloljetnu osobu ili sl. zastupa njen skrbnik. Institut zastupanja omogućava jednostavnije obavljanje poslova. Zastupanje dakle omogućava da se pravni poslovi obavljaju bez odgode te se moţe postaviti i privremeni zastupnik. Radi se o okolnostima kada to sama fizička osoba ţeli pa traţi ugovornog zastupnika ili se radi o maloljetnoj fizičkoj osobi koju društvo štiti imenovanjem zastupnika po sili zakona tj. skrbnika. Posao kojeg zastupnik sklapa stvara pravne posljedice za zastupanog. Zastupnik sve te posljedice prenosi na zastupanog. Kod pravnih osoba zastupanje je obvezno u svakoj situaciji. To čine odreĎeni organi koji su ovlašteni za to po sili zakona ili prema statutu pravne osobe. Takvim ponašanjima stvaramo potpunu pravnu sigurnost i glede istupanja pravne osobe u pravnom prometu.

Punomoćnik i prokurist. Zajedno sa zastupnikom mogu se pojaviti i punomoćnici po zaposlenju koji sklapaju pravne poslove u skladu sa svojom redovitom djelatnošću. Na taj način se omogućava jednostavnije obavljanje pravnih poslova. Vrlo blizu zastupanju je uloga prokuriste. To je osoba koja nije u radnom odnosu odreĎenog pravnog subjekta posebno pravne osobe ali radi po njegovim nalozima. Jako često se javlja u trţišnoj privredi. Smisao prokuriste je da obavi dobar posao i da bude zadovoljan i on i onaj koji daje prokuru.

Pravni posao. Pravni posao je jedna vrsta pravnih odnosa i to onih koji nastaju sukladno pravnom poretku i temeljem dopuštenog očitavanja volje. Pravni poredak je prihvatio da dopuštenim očitovanjem volje doĎe do pravnog posla. Svatko od nas


6

ima volju koja nije dovoljna za pravni posao već se mora i očitovati i to: izričito (najčešće - pisana narudţba), prešutno ( povezano uz pristanak ponuĎenog. Prisutno je kod dugotrajnog poslovanja), konkludentnim radnjama (iz radnje se ne moţe zaključiti o volji). Postoji još i nedopušteno očitovanje volje - nije dopušteno od strane pravnog poretka i nije pravni posao. Nevaljani pravni posao u sebi sadrţi odreĎene nedostatke zbog kojih ga pravni poredak ne priznaje. Nedostaci mogu biti od šireg značenja i od značenja za pojedine pravne subjekte. Dakle, tu postoje ništavni ili pobojni pravni poslovi gdje oštećena strana mora pokazati zainteresiranost i istaknuti nedostatak te pobijati pravni posao.

Uvjet i rok u pravnom poslu. Uvjet je pravno neizvjestan budući dogaĎaj od čijeg nastanka subjekti odreĎenog pravnog odnosa čine ovisnim zasnivanje, trajanje i prestanak pravnog odnosa. Uvjet u pravilu ne smije ovisiti o volji ugovornih strana. Vrste uvjeta su: odgodni (ne dolazi do nestajanja pravnog posla ili njegovih posljedica sve dok ne protekne vrijeme naznačeno kao uvjet), raskidni uvjet (pravni posao nastaje kao da tog uvjeta nema ali kad i ako se dogodi ono što je naznačeno kao raskidni uvjet pravni posao se raskida i smatra se da nije ni sklopljen). Uvjetima se ţeli izbjeći nepovoljno djelovanje budućih neizvjesnih dogaĎaja.

Rok je vremensko razdoblje koje utječe na sklapanje, trajanje i prestanak pravnog posla. Rok moţe biti: odgodan (sklapanje ugovora odgaĎa se do odreĎenog datuma), raskidan (odreĎeni termin prestanka pravnog posla). Rok se moţe računati početkom mjeseca, prvoj polovici mjeseca, drugoj polovici mjeseca, sredinom mjeseca i koncem mjeseca.

Subjekti trgovaĉkog prava (općenito). To nisu samo pravne osobe jer se u trgovačkom pravu pojavljuju i fizičke osobe koje predstavljaju značajnu kariku u trgovačkom poslovanju. Dakle, svi subjekti u prometu roba i usluga. Upoznavanje ovog djela trgovačkog prava omogućit će nam da spoznamo koje kvalitete mora ispunjavati subjekt i na koji način se to svojstvo stječe. Do prije 50 godina kao subjekti trgovačkog prava egzistirali su trgovačka društva, obrtničke radnje i sl. MeĎutim s vremenom su svi ti subjekti nestajali uvoĎenjem drţavnog vlasništva i stvaranjem drţavnih organa... Niti zakon o poduzećima 1989. godine nije uspio dovesti do potpune orjentacije na trţište, jer je ostao dosljedan sredini iz koje je ponikao, jer se nije mogao odreĎi društvenog vlasništva. Imamo značajke koje su karakteristične u svakoj osobi (trgovačkom subjektu). Tako govorimo o predmetu trgovačkog poslovanja. Kada je u pitanju predmet poslovanja to je ona djelatnost koju taj subjekt obavlja stalno i sa svrhom ostvarivanja gospodarske koristi. Današnji zakon kaţe da se moţemo baviti svim djelatnostima koje zakonom nisu zabranjene. Sve te djelatnosti moraju biti upisane u sudski registar. Kad se otpočinje sa djelatnošću mora se od nadleţnog drţavnog organa pribaviti dokaz da su ispunjeni svi uvjeti za početak djelovanja.

Trgovac pojedinac. Kad se otpočinje sa djelatnošću mora se od nadleţnog drţavnog organa pribaviti dokaz da su ispunjeni svi uvjeti za početak djelovanja.Sljedeće zajedničko svim subjektima je sjedište - mjesto u kojem trgovac ima svoju upravu i iz kojeg rukovodi svojom osnovnom djelatnošću. Danas se uz pomoć sjedišta riješava mnogo stvari jer se odreĎujući sjedište odreĎuje nadleţnost registarstva u koji će se taj trgovac registrirati pošto vlast ţeli da zna koji su to gospodarski subjekti na njenom području zato jer se tako odreĎuje broj zaposlenih,


7

plaćanje poreza ili drugih pristojbi, snaga odreĎenog gospodarskog područja i sl. Sljedeće je tvrtka (firma) - ime trgovca pod kojim on posluje. Uobičajeno je da se pod imenom spominje ime i prezime te osobe kao ime tvrtke dok je ranije to bilo i nedopušteno. Danas se moţe dati ime i povjesne osobe ali je potrebno dobiti dozvolu od njegovih nasljednika. U zakonu stoji da se kao tvrtka ne mogu koristiti strani nazivi. Iz tvrtke se mora doznati djelatnost poduzeća, puni naziv tvrtke. Tako se dobiva puna slika o nekom subjektu. Ovakvim odreĎenjem mi prepoznajemo trgovačke subjekte. Sud upisuje trgovce prema redosljedu podnesene prijave te onaj tko je prvi prijavio ima prednost. Tu imamo i zaštitu upisanih subjekata koja se tjera preko suda.

JAVNA TRGOVAĈKA DRUŠTVA

Javno trgovaĉko društvo. To je društvo osoba u koje se udruţuju 2 ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom. Svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom. Razlikujemo društva osoba u kojima izraziti utjecaj imaju sami subjekti koje se udruţuju. Ona se ne javljaju u velikom broju ali ipak nisu malobrojna. Osim društva osoba imamo i društvo kapitala. Javno trgovačko društvo nastaje ugovorom u pismenom obliku koji mora biti ovjeren kod javnog biljeţnika. Odredbe zakona primjenit će se samo onda ako se u ugovoru nije što drugo uredilo. Ako drugačije nije odreĎeno ni zakonom onda se stvara ugovor o ortakluku. Razlikujemo pravne odnose izmeĎu članova i prema trećim osobama. U odnose izmeĎu članova posebno mjesto se daje problemu konkurencije. Zakonodavac ne propisuje najniţi iznos kapitala koji se moţe sastojati od novca, stvari, prava rada ili neke druge usluge ili dobra čiju će vrijednost sporazumno urediti članovi društva. To su načini na koji se stvara imovina JTD . Član društva ne moţe obavljati neku gospodarsku djelatnost koji ulaze u predmet poslovanja društva. Na ovaj način ţeli se ostvariti lojalnost članova JTD jer bi to očito vodilo zloupotrebama.

Kod JTD je interesantan način upravljanja jer svi članovi JTD mogu obnašati tu funkciju, ali se ta funkcija moţe dati samo od tih članova. Drugi članovi mogu u svako doba zahtjevati polaganje računa. Oni se u svim svojim obvezama imaju ponašati pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika jer povredom takve pozornosti mogu odgovarati za nastalu štetu. Ako se javlja prokurista on je ovlašten činiti sve radnje koje su sadrţane u toj prokuri. Dobit u JTD se djeli istekom poslovne godine kada se ustanovljuje rezultat poslovanja. Svakom članu daje se srazmjeran udio njegovom ulogu koji je imao tijekom prošle završene godine. Ako i poslje ovakve podjele ostane sredstava udio u dobiti svakog člana odreĎuje se udjelom per capita. Isto tako je kad se radi o gubitku. Zakon o trgovačkom društvu posebno govori o poslovima društva prema trećim osobama: zabrana otuĎenja svog udjela bez suglasnosti ostalih članova, poloţaj u zastupanju, ograničenje koje članovi JTD odrede odrede u zastupanju ne tiče se dogovora sa trećim osobama, interesantnost poloţaja novog člana.

Razlozi za prestanak JTD taksativno su naznačeni u zakonu: istek vremena za koje je osnovano društvo, otkaz jednog člana društva, pravomoćna odluka suda kojom se utvrĎuje da je upis bio nezakonit, stečaj društva, smrt jednog od članova društva,


8

otvaranje stečajnog postupka nad jednim od članova društva ili njegovog vjerovnika. Svi ovi razlozi ne dovode do automatskog prestanka rada JTD, ono i dalje radi a njegovi članovi postaju njegovi likvidatori koji nakon trećeg poziva vjerovnicima da naplate svoja potraţivanja dijele imovinu izmeĎu sebe. Ako nema imovine u obzir dolazi neograničena solidarna odgovornost svakog člana svojom vlastitom imovinom. Onaj član društva koji je iz svoje imovine platio dugove društva ima pravo regresa prema ostalim članovima do namirenja njihovih dugova. U tome je značenje JTD kao i u tajnosti poslovanja jer JTD kada utvrĎuje dobit na koncu godine, to čini interno.

Komanditno društvo. Društvo osoba koje ima pravnu osobnost i mora se udruţiti najmanje jedna osoba koja za obveze društva odgovara neograničeno solidarno s cjelokupnom svojom imovinom i ta osoba se naziva komplementar i jedna osoba koja za obveze odgovara samo do visine uloga a to je komanditor. Zakon ne propisuje najniţi iznos uloţenog kapitala ali je suština u tome da su to društva u kojima je teţište na osobama te da li će oni dati novce, prava, usluge ili sl. nije bitno. Zakonodavac pretpostavlja da su ti ulozi jednaki, iako ne moraju biti. Ranije su članovima KD mogle biti samo fizičke osobe a sada je normalno da i jedna pravna osoba to bude. KD nastaje temeljem ugovora: tvrtka, predmet poslovanja, sjedište. Kad se podnosi prijava za upis u sudski registar onda je potrebno naznačiti ne samo tko je komplementar već i sve komanditore i njihove uloge iako se oni neće spominjati nigdje. Funkciju upravljanja imaju samo komplementari. Komanditori imaju pravo uvida u dokumente, izvješća o poslovanju i sl. Kad je riječ o odnosima prema trećim osobama govorimo o zastupanju KD koje takoĎer pripada komplementarima, ali zakonodavac dopušta da se nekim komanditorima omogući prokura. Taj rizik preuzimanja posla zastupanja društva, stvaranja prava i obveza mnogi dovode u vezu s promjenom stava komanditora u tom KD jer za taj pravni posao odgovara cjelokupnom svojom imovinom. KD ima za svrhu ostvarenej dobiti.

Tu se primjenjuju odredbe koje reguliraju JTD ako drugačije nije odreĎeno. Komplement i komanditor u 1. stupnju podjele mogu podjeliti najviše do 1/3 srazmjerno udjelima. Isto vrijedi i za gubitak jer i komplementi i komanditori sudjeluju srazmjerno udjelu. Zabrana konkurencije kod JTD vrijedi i ovdje, ali samo za komplementare, dakle, komanditor moţe istovremeno obavljati sam ili u nekom drugom društvu istu djelatnost kao i u KD. Ako bi se komplementari bavili istom djelatnošću sve koristi i interese koje bi ostvarili iz takvog djelovanja morali bi predati KD i odgovarati za naknadu štete. Komanditor će u stjecanju dobiti imati stvarno uplaćen ulog, ali za gubitak odgovara onim ulogom odreĎenim ugovorom (najčešće veći od stvarnog uloga).

Tajno društvo. U njega se udruţuje tajni član koji ulaţe neku imovinsku vrijednost u poduzeće nekog drugog vlasnika te na temelju tog uloga stječe pravo na dobit. Tako nastalo tajno druŠtvo nema pravnu osobnost niti tvrtku, ali ima svoje gospodarsko opravdanje. Prednosti - ne pojavljuje se nigdje onaj koji se naziva tajnim članom i na taj način postiţe ekonomsku dobit a da se ne mora pojaviti nigdje. Ulog tajnog člana predaje se poduzetniku koji će sa njim raspolagati samostalno, jer tajni član nema nikakvog utjecaja na poslovanje ali mu se priznaje pravo da moţe provjeriti dokumentaciju ili na drugi način izvršiti uvid. Ugovorom o osnivanju TD ureĎuje se udio tajnog člana u dobiti tj. gubitku, ako to ugovorom nije odreĎeno njegov udio je


9

primjeren okolnostima i srazmjeran njegovu ulogu time da se ugovorom moţe predvidjeti isključenje tajnog člana u podmirenju gubitka. Da bi poduzetnik privukao ovakvog člana isključuje ga iz podmirenja gubitka, odnosno uvlači ga u siguran posao. Sudjelovanje u dobiti odreĎuje se krajem poslovne godine. Ako bi došlo do smrti tajnog člana to nije razlog prestanka tajnog društva jer se taj član ne spominje nigdje te za poslovanje TD nije bitno da li je taj član i dalje na ţivotu. Ukoliko se radi o stečaju poduzetnika razlikujemo nekoliko situacija: ako tajni član ima potraţivanja prema tom poduzeću biti će u istoj poziciji kao i drugi vjerovnici, ako je poduzeće u gubitku a tajni član nije podmirio obveze, on odgovara do visine svog uloga. Zakonodavac zato spominje razloge za prestanak rada društva: protek vremena na koji je ugovor sklopljen (ako je TD sklopljeno na odreĎeni rok), ostvarivanje cilja, smrt poduzetnika (tajni član ne moţe preuzeti vodstvo ni po ugovoru), ako poduzetnik prestane s gospodarskim djelatnostima, otvaranje stečajnog postupka nad poduzetnikom ili tajnim članom. U slučaju prestanka TD sastavlja se obračun i isplaćuje se tajnom članu u novcu udio u dobiti (ako se nije drugačije dogovorilo). U slučaju stečaja poduzetnika tajničlan će biti u ulozi stečajnog vjerovnika samo onim djelom uloga koji prelazi visinu njegovog udjela u gubitku društva. Tajni član je obavezan uplatiti ulog na koji se obvezao ugovorom ali samo u djelu u kojem ga već nije uplatio. Na taj način on sudjeluje i u gubitku. Stečajni upravitelj ima pravo podnijeti tuţbu protiv tajnog člana koji odbija vratiti ono što je nezasluţeno dobio ili ima pravo traţiti od tajnog člana da sudjeluje u pokriću gubitka.

DIONIĈKO DRUŠTVO

Tajno društvo. U njega se udruţuje tajni član koji ulaţe neku imovinsku vrijednost u poduzeće nekog drugog vlasnika te na temelju tog uloga stječe pravo na dobit. Tako nastalo tajno druŠtvo nema pravnu osobnost niti tvrtku, ali ima svoje gospodarsko opravdanje. Prednosti - ne pojavljuje se nigdje onaj koji se naziva tajnim članom i na taj način postiţe ekonomsku dobit a da se ne mora pojaviti nigdje. Ulog tajnog člana predaje se poduzetniku koji će sa njim raspolagati samostalno, jer tajni član nema nikakvog utjecaja na poslovanje ali mu se priznaje pravo da moţe provjeriti dokumentaciju ili na drugi način izvršiti uvid. Ugovorom o osnivanju TD ureĎuje se udio tajnog člana u dobiti tj. gubitku, ako to ugovorom nije odreĎeno njegov udio je primjeren okolnostima i srazmjeran njegovu ulogu time da se ugovorom moţe predvidjeti isključenje tajnog člana u podmirenju gubitka. Da bi poduzetnik privukao ovakvog člana isključuje ga iz podmirenja gubitka, odnosno uvlači ga u siguran posao. Sudjelovanje u dobiti odreĎuje se krajem poslovne godine. Ako bi došlo do smrti tajnog člana to nije razlog prestanka tajnog društva jer se taj član ne spominje nigdje te za poslovanje TD nije bitno da li je taj član i dalje na ţivotu. Ukoliko se radi o stečaju poduzetnika razlikujemo nekoliko situacija: ako tajni član ima potraţivanja prema tom poduzeću biti će u istoj poziciji kao i drugi vjerovnici, ako je poduzeće u gubitku a tajni član nije podmirio obveze, on odgovara do visine svog uloga. Zakonodavac zato spominje razloge za prestanak rada društva: protek vremena na koji je ugovor sklopljen (ako je TD sklopljeno na odreĎeni rok), ostvarivanje cilja, smrt poduzetnika (tajni član ne moţe preuzeti vodstvo ni po ugovoru), ako poduzetnik prestane s gospodarskim djelatnostima, otvaranje stečajnog postupka nad poduzetnikom ili tajnim članom. U slučaju prestanka TD sastavlja se obračun i isplaćuje se tajnom članu u novcu udio u dobiti (ako se nije drugačije dogovorilo). U


10

slučaju stečaja poduzetnika tajničlan će biti u ulozi stečajnog vjerovnika samo onim djelom uloga koji prelazi visinu njegovog udjela u gubitku društva. Tajni član je obavezan uplatiti ulog na koji se obvezao ugovorom ali samo u djelu u kojem ga već nije uplatio. Na taj način on sudjeluje i u gubitku. Stečajni upravitelj ima pravo podnijeti tuţbu protiv tajnog člana koji odbija vratiti ono što je nezasluţeno dobio ili ima pravo traţiti od tajnog člana da sudjeluje u pokriću gubitka.

Pojam i osnivanje DD-a. Suština DD je u tome da se jedna ili više osoba opredjeljuje gospodarsku djelatnost tako što će sudjelovati svojim ulozima u temeljnom kapitalu koji je podjeljen na dionice. Dioničari ne odgovaraju za obveze društva. Oni su obvezni samo uplatiti upisane dionice. Moţe se javiti samo odgovornost osnivača dok se dioničko društvo ne upiše u sudski registar. Osnivači pozivaju zainteresirane na upis i uplatu dionica, ako se DD ne osnuje, osnivači su odgovorni onima koji su već uplatiti kapital. Statut je isprava koja predstavlja temeljni akt DD, a to znači da nema ugovora o osnivanju. Temeljni kapital podjeljen je na dionice koje glase na nominalan iznos. Naknadno se taj iznos mjenja u trţišni. Zakon propisuje minimalni iznos temeljnog kapitala, a to je 30000 DEM u kunama. Dionica ima minimalnu cijenu od 100 DEM u kunama. Ako bi netko izdao dionicu s manjom vrijednošću ili osnovao DD s manjim temeljnim kapitalom, to je ništavan pravni posao i ti osnivači solidarno odgovaraju za štetu koja bi nastala tim postupcima. Osnivanje DD moţe biti simultano (osnivači otkupljuju sve dionice pri osnivanju DD, ne moraju jednaki broj otkupiti) i sukcesivno (osnivači upućuju poziv zainteresiranima da u odreĎenom vremenu otkupe dionice). Prilikom simultanog osnivanja jedan ili više članova potpisujući statut istovremeno otkupljuju sve dionice i potpisuju izjavu o osnivanju. DD je osnovano i onda kada dioničari upišu dionice za cjelokupni iznos temeljnog kapitala ali kada kod ovlaštene banke uplate barem 1/2 iznosa. Najmanje 1/3 temeljnog kapitala mora se uplatiti u novcu. Ako se dio temeljnog kapitala uplaćuju ulaganjem stvari i prava prije upisa u sudski registar mora se uplatiti onaj dio koji se ne plaća ulaganjem stvari i prava.

Ako se kao temeljni kapital javljaju svi oblici uloga, to nazivamo kombinirano ulaganje. Ako se ulaţu stvari i prava mora se pristupiti njihovoj procjeni. Nakon što se uplate dionice usvaja se statut. Statut DD mora sadrţavati: tvrtka i sjedište, predmet poslovanja, iznos temeljnog kapitala, nominalni iznos dionice, broj dionica svakog rada, da li su dionice na ime ili na donosioca, broj članova uprave i nadzornog organa, način i oblik objave priopćenja DD o stanju svog poslovanja ili o odrţavanju skupštine dioničara, ime i prebivalište svakog osnivača. DD se moţe osnovati na odreĎeno i neodreĎeno vrijeme što treba naznačiti u statutu. Prilikom osnivanja mora se odmah odrediti uprava.

Pravni odnosi izmeĊu DD-a i dioniĉara. Temelje se na načelu jednakog poloţaja dioničara tj. pod jednakim uvjetima dioničari imaju jednak poloţaj u društvu koji ovisi o njihovom ulogu koji im omogućuje sudjelovanje u dobiti. Glavna obveza svakog dioničara je uplatiti na račun DD iznos koji odgovara nominalnom iznosu dionice. To je obveza koja se mora ispuniti u odreĎenim rokovima jer postoje posljedice koje će pogoditi svakog dioničara koji tu svotu ne uplati u roku: zatezne kamate, ugovorna kazna, isključenje zbog nepravodobne uplate... Ne moţe se kao jedna od posljedica pojaviti povrat dioničarske uplate tj. zabranjeno ga je osloboditi od ispunjenja njegove obveze ili plaćanja kamete. Pored one glavne obveze dioničara i posljedica ako se to ne učini, mogu se javiti i neke dodatne obveze - u dionicama i privremenicama se


11

mogu predvidjeti obveze dioničara na ispunjenje činidbi koja nije niti u novcu niti ulazi u temeljni kapital. Njima se moţe ograničiti slobodan prijenos dionica jer se prije toga mora javiti DD ili potpisati u dioničku knjigu ili sl. DD ne smije upisivati vlastite dionice niti ih smije preuzimati, ali u izvjesnim situacijama kada to zahtjevaju interesi i dobrobit društva društvo moţe raspolagati vlastitim dionicama da bi se omogućilo normalno poslovanje.

Pojam i vrste dionica. Dionica je vrijednosni obveznopravni papir koji ukazuje na obvezu ali ima i korporacijska svojstva što znači da daje pravo sudjelovanja u upravljanju i imovinskoj koristi. Mogu glasiti na donosioca i na ime. Prenošenje dionica na donosioca vrši se jednostavno prodajom po iznosu koji moţe biti manji, veći ili jednak nominalnom. Na dionici na ime točno je naznačeno tko je imalac dionice, a njezin prijenos vrši se indosamentom koji se naznačuje na poleĎini dionice. Neka DD traţe da se promjena imatelja dionice na ime evidentira u knjizi dioničara, pa se tek nakon upisa mogu ostvarivati prava iz dionice. Moguće je da su prije uplate cjelokupnog iznosa temeljnog kapitala i emitiranje dionice pojavi tzv. privremenica. To je isprava privremene valjanosti, a valjana je dok se ne emitiraju dionice. Vrste dionice - redovne i povlaštene (prioritetne). Razlika je u pravima koje se dobivaju na temelju dionica. Imatelj redovne dionice ostvaruje pravo glasa u glavnoj skupštini DD, pravo na isplatu dividende (DD neće isplatiti dividendu ako ne ostvaruje dobit ili ako je odlučilo da dio dobiti ne utroši na isplatu dividendi - nikada se sva dobit ne isplaćuje kao dividenda već samo dio) i pravo na isplatu ostatka likvidacije, odnosno stečajne mase DD. Imatelj povlaštene dionice ostvaruje sljedeća prava: pravo prvenstva pri isplati dividendi, pravo prvenstva prilikom isplate djela iz likvidacijske mase, ali nema pravo glasa u glavnoj skupštini. Povlaštene dionice mogu biti kumulativne i participativne. Kumulativna povlaštena dionica daje svome imatelju pravo naplate svih neisplaćenih dividendi prije isplate dividendi imateljima redovnih dionica. Participativna povlaštena dionica daje pravo iamtelju da istovremeno naplati ono što mu je proizašlo iz povlaštene dionice, a i ono što će moći ostvariti imatelji redovne dionice. Prema redosljedu izdavanja razlikujemo osnivačke dionice i dionice idućih emisija. Imatelji osnivačkih dionica imaju pravo prvenstva kupovine dionica idućih emisija. Sastojci dionice: oznaka da je dionica, oznaka o vrsti i rodu dionice, tvrtka i sjedište izdavatelja dionice, tvrtka odnosno ime i prezime osobe na koji glasi dionica ako je to dionica na ime a ako ne onda naznaka da se radi o dionici na donosioca, datum izdavanja, serijski broj dionice, faksimil potpisa ovlaštenih osoba izdavatelja dionice. Svaka dionica sastoji se od 3 dijela: plašt (navedeni sastojci dionice), talon (sluţi kao dokaz da smo imatelji dionice i da moţemo doći u posjed novih kupona kada proširimo kuponski arak) i kuponski arak (sastoji se od kupona koji se koriste za ostvarivanje prava na dividendu).

Organi DD-a. Upravu mora imati svako DD. U upravi mogu biti osobe koje su poslovno sposobne i za koje nema smetnje što znači da nisu u odreĎenom roku doveli do stečaja ili likvidacije nekog drugog DD, da nisu zbog privrednog prijestupa odgovarali pred sudom, te osobe protiv kojih je iznesena mjera sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je u potpunosti ili djelomično zahvaćeno predmetom poslovanja. Zastupati društvo mogu svi članovi uprave zajedno, ali je neki put dovoljno da treća osoba daje priopćenje samo jednom članu i da to vrijedi za sve. Uprava vodi poslove DD na vlastitu odgovornost. U njoj se nalazi jedna ili više fizičkih osoba koji se mogu imenovati direktorom. Uprava mora osim svakodnevnog voĎenja poslova, pripremati odluke za skupštinu i provoditi u djelo ono što odluči glavna


12

skupština. Imenovanje i opoziv članova u nadleţnosti je nadzornog odbora tako da on imenuje članove na 5 godina, a ista osoba moţe biti ponovo izabrana nakon 5 godina. U hitnim slučajevima uprava moţe zatraţiti od suda imenovanje 1 ili više članova uprave ako to ne moţe nadzorni odbor. To je privremeno riješenje da bi uprava mogla obavljati svoje poslove i obveze. Uprava je duţna prisustvovati sjednicama glavne skupštine bez prava odlučivanja. Članovi uprave su u radnom odnosu, mogu dobivati plaću, a ugovorom mogu i predvidjeti i druga prava ako društvo pristane na to (pravo učestvovanja u dobiti, naknade, posebni krediti i sl.). Za članove uprave vrijedi zabrana konkurencije, a isto je tako nedopustivo da jedna osoba bude istovremeno u upravi i nadzornom odboru. Članovi su duţni postupati pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika a to je pooštrena odgovornost. U protivnom, svi članovi su solidarni duţnici, što znači da svi jednako odgovaraju za naplatu štete. Spasiti se moţe samo onaj koji dokaţe da nije znao ili nije mogao znati za taj posao.

Drugi organ DD je nadzorni odbor, kao takoĎer obvezatan organ u DD. Nadzorni odbor mora imati najmanje 3 člana ali to moţe biti i drugaţije ako se radi o većoj odgovornosti (do 3000000 - najviše 9 članova, preko 3000000 - najviše 15 članova, a preko 20000000 najviše 21 član). Kao član se moţe pojaviti fizička osoba a pravna moţe samo utjecati da se u NO naĎu osobe od povjerenja. Razlozi koji su predviĎeni za nemogućnost bivanja članom su isti kao i kod uprave. NO odlučuje u svojoj ukupnosti cjelovito. Svi članovi NO odluţuju natpolovičnom većinom o stanju poslovanja jer imaju pravo nadzora i pregleda poslovnih knjiga, pravo zahtjevati izvješća o poslovanju od strane uprave, pregledati blagajnu, vrijednosne papire i tako podnositi izvješća glavnoj skupštini. NO moţe odlučiti da se sazove glavna skupština naročito ako se radi o hitnim stvarima. NO iz reda svojih članova bira predsjednika i najmanje jednog zamjenika. takoĎer se moţe traţiti od suda da imenuje nedostajući broj članova NO ako postojeći članovi ne mogu obavljati sve poslove. NO se bira na vrijeme od 4 godine i nema smetnje da netko bude ponovo biran. Odsutni članovi mogu glasovati i pismeno, pa i putem telefona ili telefaksa i na taj način omogućiti zakonit i pravovaljan rad NO. I oni mogu imati odreĎena primanja s tim da oni u pravilu nisu u radnom odnosu. Nagrada mora biti u skladu sa odgovornošću tog člana NO i mogućnostima društva. Moţe se pojaviti i pravo na isplatu drugih naknada, pa i pravo na kredite kao i kod članova uprave. Glavna skupština je organ u kome svi dioničari mogu ostvarivati svoja prava u poslovima DD. Članovi uprave i NO su obvezatni da prisustvuju glavnoj skupštini ali bez sudjelovanja u odlučivanju. Nadleţnosti GS jesu:imenovanje i razriješenje članova uprave i NO, odlučivanje o godišnjim financijskim izvještajima i upotrebi dobiti, imenovanje revizora društva, izmjene statuta, davanje razriješnice članovima uprave i NO, povećanju i smanjenju temeljnog kapitala društva, imenovanjem revizora za ispitivanje radnji voĎenja poslovanja i obavljenih radnji u osnivanju društva, odlučivanje o prestanku rada društva. GS moţe sazvati uprava i u iznimnim situacijama NO. GS se mora sazvati i kada to traţi manjina dioničara koji navedu razlog, a oni sudjeluju s najmanje 1/20 dionica u temeljnom kapitalu. U GS imamo javnog biljeţnika koji vodi zapisnik i ovjerava ga, te on ima oblik javno biljeţničke isprave, gdje se navode svi prisutni ili zastupani dioničari s time da se uz njihova imena naglašava i vrijednost njihovih dionica. Kvorum za obavljanje za rad GS mora iznositi najmanje 1/5 temeljnog kapitala. Skupština donosi odluke većinom prisutnih glasova i to je tzv. obična većina, a kvalificirana većina se moţe predvidjeti statutom ili zakonom. Pravo glasa ostvaruje se prema nominalnim iznosima dionica. Na GS se nema pravo glasa ako se radi o


13

vlastitim pitanjima ili problemima o kojima odlučuje GS. Ako se radi o odluci ukidanja povlaštenosti potrebna je suglasnost povlaštenih dioničara. Ako doĎe do ukidanja povlaštenosti takve dionice postaju redovne i priznaje se pravo glasa njihovim imateljima. U GS se moţe razgovarati samo o pitanjima naznačenima u pozivu za njeno odrţavanje. Povreda tog pravila daje dioničarima koji čine 1/10 temeljnog kapitala pravo da pobijaju takvu odluku u GS.

Povećanje i smanjenje kapitala. Odluka o povećanju temeljnog kapitala društva ulozima donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Povećanje temeljnog kapitala društva ulozima moguće je samo izdavanjem novih dionica. Ne moţe se povećati temeljni kapital društva dok se ne uplate svi dotadašnji ulozi, osim ako on nije uplaćen u samo neznatnom dijelu. Ako se za povećanje kapitala koristi ulaganje stvari i prava, u odluci o povećanju temeljnog kapitala društva moraju se navesti predmet ili pravo koje društva stječe ulaganjem, osoba od koje ih društvo stječe i nominalni iznos dionica koje se stječu takvim ulaganjem. Povećanje kapitala ulozima u stvarima i u pravima moraju pregledati jedan ili više revizora. Odluka o povećanju kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u trgovački registar. Temeljni kapital moţe se povećati uplatama novih ili povećanjem postojećih temeljnih uloga ali i unošenjem rezervi i dobiti društva u temeljni kapital. Imamo i uvjetno povećanje temeljnog kapitala, a glavna skupština društva moţe donijeti odluku o povećanju temeljnog kapitala društva da bi se zamjenjive obveznice pretvorile u dionice ili da bi se ostvarilo pravo prvenstvenog upisa novih dionica kojega daje društvo. Odluka o uvjetnom povećanju temeljnog kapitala društva moţe se donijeti samo radi ostvarivanja prava vjerovnika društva na zamjenu zamjenjivih obveznica u dionice i prava prvenstva pri upisu novih dionica društva, pripreme za spajanje više društava, ostvarenja prava prvenstva zaposlenih u društvu pri upisu novih dionica za ulaganje potraţivanja u novcu koja im pripadaju prema društvu na temelju prava da sudjeluju u dobiti društva. Temeljni kapital se moţe povećati i iz sredstava društva pretvorbom kapitalne dobiti, rezervi i zadrţane dobiti u temeljni kapital.

Za donošenje odluke o smanjenju temeljnog kapitala društva potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnog kapitala društva zastupljenog na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke. Temeljni kapital se moţe smanjiti smanjenjem nominalnog iznosa dionica, spajanjem dionica koje je dopušteno samo ako se najniţi nominalni iznos dionica ne moţe više smanjiti. Temeljni kapital društva moţe se smanjiti na pojednostavljen način ako se to čini radi izravnavanja niţe vrijednosti, da bi se pokrili gubici ili sredstva prenjela u kapitalnu dobit.

Prestanak DD-a. Razlozi za prestanak rada DD: 1. istek vremena odreĎenog u statutu ako je društvo bilo osnovano na odreĎeno vrijeme; 2. odluka glavne skupštine ako nema odreĎenja o vremenu i to sa 3/4 većinom glasova - kvalificirana većina; 3. pravomoćna odluka suda kojom se utvrĎuje da je upis društva u trgovački registar bio nezakonit; 4. pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom; 5. pravomoćna odluka suda kojom se odbija otvaranje stečajnog postupka jer imovina


14

društva nije dostatna za pokriće troškova stečajnog postupka; 6. samoprovoĎenje stečajnog postupka; 7. ukidanje društva. Svi ovi razlozi osim provoĎenja stečajnog postupka ne dovode automatski do gašenja funkcija i poslovanja društva već dolazi do likvidacije kada se imovina društva unovčava, naplaćuju potraţivanja i plaćaju dugovi vjerovnicima. Na prijedlog pojedinih dioničara glavna skupština moţe razrješiti pojedine članove uprave od obavljanja funkcije likvidatora i namjesto njih ili poredo s njima budu novi likvidatori. Likvidatore moţe imenovati i sud ako to opravdava voĎenje likvidacijskog postupka. Ako imovina nije dovoljna za podmirenje vjerovnika postupak likvidacije se obustavlja i zatraţuje se od suda da pokrene postupak stečaja. Sami dioničari mogu svoja potraţivanja prema društvu temeljem dionica ostvariti tek nakon 1 godine nakon što je 3 put objavljen poziv vjerovnicima da naplate svoja potraţivanja. Time se spriječava podjela imovine na brzinu i izigravanje vjerovnika i s druge strane zaštita dioničara. Ako dioničar ima potraţivanje s neke druge osnove on će moći naplatiti to potraţivanje kao i svaki drugi vjerovnik. Podjela imovine dioničarima ima se ostvariti u roku 30 dana od dana kada je likvidacijsko vijeće donijelo takvu odluku. Kad se ovaj postupak završi obavještava se sud i iz sudskog registra briše se DD. Tek tada ono prestaje postojati kao i pravni subjekt.

DRUŠTVO SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU

Pojam i osnivanje d.o.o.-a. D.o.o. se pojavljuje krajem 19. st. u Njemačkoj. Jedna ili više osoba osniva druŠtvo u kojem se unaprijed dogovara temeljni kapital i da utvrĎuju svoje pojedinačne temeljne uloge kako bi pod zajedničkom tvrtkom obavljali gospodarsku djelatnost, te ostvarili svrhu postojanja društva. Postoji samo simultano i sukcesivno osnivanje d.o.o. i ako je u pitanju više osoba, pravna osnova je društveni ugovor, a ako je u pitanju samo jedan osnivač, on daje izjavu o osnivanju d.o.o. U oba slučaja obvezatan je javno-biljeţnički oblik ugovora. Temeljni ulozi svakog od onih koji sudjeluju u osnivanju d.o.o. ne moraju biti jednaki, ne mogu se izraziti dionicama a mogu se sastojati u novcu, stvarima i pravima koji imaju imovinsku vrijednost. Temeljni kapital d.o.o. je najmanji 5000 DEM u protuvrijednosti u kunama, bilo da se radi o novcu, stvarima ili pravima. Stvarima i pravima se mora odrediti točna vrijednost, i oni ne smiju biti opterećeni zahtjevima trećih osoba. Jedna osoba kao temeljni ulog imat će vrijednost cjelokupnog kapitala.Članovi društva odgovaraju za obveze samo do one vrijednosti do koje su se obvezali prilikom osnivanja društva. Ugovor kojim se osniva društvo mora sadrţavati: tvrtku (ime i prezime), prebivalište (sjedište), i ako je osnivač fizička osoba onda i JMBG, naznaku predmeta poslovanja, ukupni iznos temeljnog kapitala te iznos svakog pojedinog uloga osnivača, te točno naznačiti i opisati vrijednost i vrste stvari i prava, odredba da li je poduzeće osnovano na odreĎeno ili neodreĎeno, odrediti prava i obveze članova prema društvu i društva prema članovima. Osim toga propisan je minimalni ulog svakog osnivača - 200 DEM. Radi li se o ulaganju stvari ili prava ona moraju biti data na raspolaganje d.o.o. prije upisa u registar i mora se d.o.o. omogućiti njihovo nesmetano korištenje. Najmanje polovica kapitala mora biti u novcu i to uplaćeno prije upisa u sudski registar. Troškovi upisivanja snose sami osnivači. Sud se zadovoljava time da će ispitati smo ono što bi trebalo odgovarati zakonskim odredbama i ako ne naĎe nedostataka odobrit će osnivanje d.o.o. U sudski registar upisuju se svi gore navedeni podaci + svi članovi uprave i nadzornog odbora.


15

Pravni odnosi izmeĊu društva i ĉlanova. Članovi društva odgovaraju za obveze samo do one vrijednosti do koje su se obvezali prilikom osnivanja društva. Tu se pojavljuje obveza uplate temeljnih uloga. To znači da onaj član d.o.o. koji je u zakašnjenju s uplatom, nakon što je opomenut moţe biti i isključen. Ako je u pitanju više članova svima se daje jednaki rok ispunjenja obveze. Time se ţeli postići ravnopravnost članova, a ako se radi o pravima ili stvarima ne moţe se zadrţati pravo zadrţaja, zaloga, retencije jer se u protivnom mora odgovarati za štetu u protuvrijednosti. Ako dolazi do smanjenja temeljnog kapitala i temeljni ulozi se mogu smanjiti u istom srazmjeru. Moţe se podnijeti i tuţba radi neplaćanja uloga a isključeni član gubi sva prava u d.o.o., time da i nadalje odgovara zbog neuplate uloga. Moţe se pojaviti i odgovornost onoga koji stupa na mjesto isključenog člana da mora ispuniti njegove obveze. Tu se ne moţe očekivati prijeboj (kompenzacija). Ako se ţeli prodati udio to se radi putem javne dradţbe. Tu se misli na prodaju udjela koji nije uplaćen od strane člana koji je tu obvezu preuzeo. Članovi d.o.o. ne mogu traţiti vraćanje svojih uloga ako bi takav povrat značio smanjenje temeljnog kapitala ispod minimuma jer bi to ugrozilo opstanak d.o.o. Takvim članovima preostaje samo čekati podjelu dobiti svake godine (krajem godine). Ne mogu se pojaviti vlastiti poslovni udjeli društva u vlastitom temeljnom kapitalu. Ako doĎe do istupanja člana uz suglasnost d.o.o. članu se moţe u 3 mj. isplatiti trţišna vrijednost njegova poslovna udjela.

Organi društva. Organi društva su uprava, nadzorni odbor i skupština. Uprava je organ koji vodi poslove d.o.o. na vlastitu odgovornost i zastupa društvo. Moţe se sastojati od jedne ili više osoba koje moraju imati punu poslovnu sposobnost i ne smiju se steći negativne pretpostavke (isto kao kod DD). Upravu imenuju članovi d.o.o. time da broj članova ne bi smio biti veći od 15. Članovi uprave poduzimaju radnje voĎenja poslova zajedno, a ako je samo neki od članova ovlašten poduzimati, ostali članovi mogu se suprotstaviti takvim radnjama. Moţe se traţiti da sud imenuje nedostajući broj članova ukoliko nisu odreĎeni zamjenici. Ova odredba omogućava efikasno i aţurno obavljanje poslova. Mandat uprave iznosi 2 godine a nakon toga po 4 godine, s time da netko moţe biti više puta izabran u jednu te istu upravu. Opoziv članova ne moţe usljediti prije nego društvo prihvati financijska izvješća iz kojih se vidi što su radili članovi uprave. Članovi dobivaju plaću ili sl. Ako postoje ograničenja, članovi ih moraju poštovati, ali njihovo kršenje neće negativno utjecati na zaključene poslove s trećim osobama. Uprava se brine o urednom voĎenju poslovnih knjiga, izradi financijskih izvještaja i dr. dokumente. Za članove d.o.o. postoji zabrana obavljanja poslova koji su temelj d.o.o. Mora se pojaviti pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, a za sve što čine članovi mogu dobiti priznanje (krediti, naknade, pogodnosti i sl.).

Nadzorni odbor se mora pojaviti u 2 slučaja: ako je prosječan broj zaposlenih 300, i ako je to propisano zakonom. Nadzorni odbor broji 3 člana bez obzira na veličinu d.o.o. Članom NO moţe postati samo potpuno poslovna osoba i to ona koja ne moţe biti članom više od 10 NO. Članovi društva ili glavna skupština (ako postoji) biraju članove NO. Ako postoje partneri s velikim udjelima oni mogu sami birati članove NO. Članovi NO imaju slične zadaće kao i u DD, a takoĎer i ista prava.

Skupština je najveći organ u druŠtvu u kojem sudjeluju svi članovi jer svaki član ima pravo sudjelovati aktivno i pasivno u radu skupštine bez obzira na njegov udio. Ona odlučuje o financijskim izvješćima, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka,


16

zahtjevima za uplatama temeljnih uloga,, imenovanju i opozivu članova uprave (kad ne postoji NO), izboru i opozivu članova NO, podjeli i povlačenju poslovnih udjela, davanju prokure za sva poduzeća, mjerama za ispitivanje i nadzor nad voĎenjem poslova, izmjenom društvenog ugovora, postavljanju zahtjeva za naknadu štete. Skupštinu saziva uprava ili odreĎeni broj članova sa 20% temeljnog kapitala. Skupština se mora sazvati barem jedanput godišnje ili ako se radi o pitanjima koji su od značenja za društvo. Zapisnik se vodi u obliku javno-biljeţničke isprave. Glasovanje se provodi uglavnom većinom prisutnih a samo ako se radi o odluci prestanka rada d.o.o. onda odlukom kvalificirane većine. Manjina moţe zahtjevati imenovanje revizora koji će pregledati financijsko stanje i izvještaje društva. TakoĎer moţe posebnim tuţbama pobijati odluke skupštine ili uprave te zahtijevati da neki drugi član ili članovi d.o.o. plate društveni dug, naplate štetu ili vrate odreĎene stvari, a sve zbog toga što takve zahtjeve nije pravovremeno podnijela uprava. Ovlaštenje manjine ograničeno je samo time da kad vode postupak protiv društva ne mogu otuĎiti niti raspolagati svojim temeljnim ulozima.

Izmjene ugovora o osnivanju d.o.o. Ugovor se moţe izmjeniti samo odlukom članova društva. Odluka mora biti u obliku javnobiljeţničke isprave. Odluka o izmjeni nema učinka dok se ne upiše u trgovački registar. Odluka o izmjeni donosi se većinom od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Svaka izmjena se mora prijaviti registarskome sudu radi upisa u trgovački registar. Prijavi treba priloţiti učinjene izmjene u obliku javnobiljeţničke isprave.

Prestanak postojanja d.o.o.. Razlozi za prestanak jesu: - istek vremena odreĎenog u društvenom ugovoru; - odluka članova društva; - pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom; - pravomoćna odluka suda kojom se odbija otvaranje stečajnog postupka zbog nemogućnosti da se iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka; - pravomoćna odluka suda kojom se utvrĎuje da je upis u sudski registar bio nezakonit; - provoĎenje stečajnog postupka; - odluka registarskog suda; - ukidanje društva. Osim u slučaju stečaja sve ove točke ne znače automatski prekid rada d.o.o. jer se mora provesti postupak likvidacije gdje su članovi uprave likvidatori a uz njih se mogu imenovati drugi likvidatori na zahtjev manjine ili članova društva.

POVEZANA DRUŠTVA

Povezana društva. Društva su povezana kapitalom tako da jedno društvo ima udjela u drugom ili drugim društvima, ili poduzetničkim ugovorima, a najčešće na oba načina pri čemu povezivanje kapitalom najčešće prethodi sklapanju poduzetničkih ugovora. Društva koja se povezuju su samostalna društva koja tu svoju samostalnost pravno ne gube povezivanjem. Ovisno društvo premda pravno samostalno, gubi u velikoj mjeri svoju poslovnu i gospodarsku samostalnost pod utjecajem vladajućeg društva. Povezivanje društava ima očitih prednosti, ali ima i mana. Povezivanje znatno utječe na gospodarski napredak i sluţi dobrobiti društva u cjelini. Njime se objedinjuje kapital, tehnologija, stručni potencijal i svi drugi izvori. Povezana društva koncentracijom moći ostvaruju monopol na trţištu i mogu ograničiti ili posve isključiti konkurenciju drugih gospodarskih subjekata. Vladajuće društvo moţe usmjeravanjem tehnološkog razvoja u ovisnim društvima taj razvoj prilagoditi svojim vlastitim


17

potrebama, raznim pravnim i financijskim transakcijama prenijeti dio dobiti pa i imovine ovisnih društava na vladajuće društvo i sl. Naš zakon je svojim odredbama pruţio zaštitu kako ovisnim društvima, tako i njihovim članovima i vjerovnicima.

Prema našem zakonu povezana društva u meĎusobnom odnosu mogu stajati kao: 1. Društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo odlučivanja (ako jedno društvo ima većinu udjela ili većinsko pravo odlučivanja u drugome pravno samostalnom društvu smatra se da se to drugo društvo nalazi u većinskom sudjelovanju, a prvo društvo s većinskim sudjelovanjem u njemu. Većinsko pravo odlučivanja daje mogućnost većeg utjecaja na poslovanje društva.); 2. ovisno i vladajuće društvo (ovisno društvo je pravno samostalno društvo na koje neko drugo društvo - vladajuće društvo - ima neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj. Pretpostavlja se da je društvo koje se nalazi u većinskom sudjelovanju ovisno o društvu koje u njemu ima većinski udio. Prevladavajući utjecaj je utjecaj vladajućeg društva na voĎenje poslova i donošenje odluka u ovisnom društvu. Neposredno prevladavajući utjecaj je utjecaj koji vladajuće društvo neposredno ostvaruje prema ovisnom društvu.); 3. Društvo koncerna (naš zakon razlikuje četiri tipa koncerna. To su: koncern u kojem je jedno ili više ovisnih društava objedinjeno jedinstvenim voĎenjem od strane vladajućeg društva; meĎu kojima je sklopljen ugovor o voĎenju poslova društva; od kojih je jedno priključeno drugome; pretpostavlja se da koncern čine ovisno i vladajuće društvo.); 4. Društva s uzajamnim udjelima (to su društva kapitala sa sjedištem u RH koja su povezana tako da svako društvo ima više od četvrtine udjela u drugome društvu. Viši stupanj povezanosti postoji ako jednom od društava s uzajamnim udjelima pripada većinski udio u drugome društvu ili ako jedno društvo moţe imati neposredno uili posredno vladajući utjecaj na drugo društvo, kada će se prvo društvo smatrati vladajućim, a drugo ovisnim društvom.); 5. Društva povezana poduzetničkim ugovorima (vidi).

Naš zakon poznaje slijedeće vrste poduzetničkih ugovora: a) ugovor o voĎenju poslova društva (je ugovor kojim društvo kapitala podvrgava voĎenje poslova svog društva drugom društvu koje moţe biti trgovačko društvo bilo kojeg oblika); b) ugovor o prijenosu dobitka (je ugovor kojim se društvo kapitala obvezuje da će drugome društvu prenijeti cijelu svoju dobit. Kod ovog ugovora ovisno društvo samo vodi svoje poslovanje ali je obvezno prenijeti svoj neto dobitak vladajućem društvu); c) ugovor o zajednici dobitka (je ugovor kojim se dva ili više društava kapitala obvezuju da će svoj dobitak ili dobitak pojedinih svojih pogona u potpunosti ili djelomično udruţiti s dobitkom drugih društava ili pojedinih pogona tih društava radi podjele zajedničkog dobitka); d) ugovor o djelomičnom prijenosu dobitka (je ugovor kojim se društvo kapitala obvezuje da će dio svojeg dobitka ili dobitka pojedinih svojih pogona u potpunosti ili djelomično prenijeti nekom drugom); e) ugovor o zakupu pogona (je ugovor kojim društvo kapitala - zakupodavaoca daje u zakup odreĎenoj osobi - zakupoprimaocu svoj cjelokupni pogon na odreĎeno vremensko razdoblje, a zakupoprimalac se obvezuje plaćati zakupodavaocu ugovorm odreĎneu zakupninu. Zakupoprimalac vodi cjelokupni pogon u svoje ime i za svoj račun); f) ugovor o prepuštanju pogona (je ugovor kojim društvo kapitala - zakupodavalac daje u zakup odreĎenoj osobi - zakupoprimaocu svoj cjelokupni pogon na odreĎeno vremensko razdoblje, a zakupoprimalac se obvezuje plaćati ugovorom odreĎneu zakupninu. Za razliku od prethodnog ugovora, zakupoprimalac vodi cjelokupni pogon u ime zakupodavaoca, ali za svoj račun).


18

Preoblikovanje društava. Svako društvo moţe na temelju odluke organa društva i u skladu s odredbama Zakona promijeniti oblik i nastaviti djelovati kao društvo drugog oblika. Društvo ne moţe promijeniti oblik prije nego što proteknu dvije godine od njegova upisa u trgovački registar ili od upisa u taj registar posljednje promjene oblika društva. Prilikom promjene oblika društva ne provodi se likvidacija društva. Nakon preoblikovanja društvo nastavlja djelovati kao ista pravna osoba, ali drugog pravnog oblika. Preoblikovanje društva upisuje se u trgovački registar.

Inozemna trgovaĉka društva i trgovac pojedinac. Inozemnim trgovačkim društvom zakon smatra društvo koje je valjano osonovano po pravu zemlje u kojoj ono ima registrirano sjedište izvan RH. O nacionalnosti trgovačkih društava postoje dvije teorije. Po jednoj na trgovačko društvo primjenuje se pravo zemlje u kojoj društvo ima sjedište (teorija sjedišta), a po drugoj pravo zemlje u kojoj je društvo osonovano (teorija osnivanja). Ako je društvo osnovano u jednoj zemlji, ali ima sjedište u drugoj, smatrat će se da ima pripadnost drţave u kojoj ima sjedište ako ga pravo te drţave smatra svojim društvom.

Inozemni trgovac pojedinac je fizička osoba kojoj se to svojstvo priznaje izvan RH u zemlji u kojoj ima registrirano sjedište i gdje vodi poduzeće što djeluje u RH.

Inozemna trgovačka društva i trgovci pojedinci, pod uvjetima propisanim zakonom, izjednačeni su u poslovanju na području RH s domaćim osobama. Ta društva i trgovci pojedinci ne mogu obavljati djelatnost na području RH dok u njoj ne osnuju podruţnicu.

Inozemna ulaganja. Inozemni ulagač je: - svaka pravna osoba ( dakle nije neophodno da to bude trgovačko društvo) čije je registrirano sjedište izvan RH; - svaka fizička osoba koja je strani drţavljanin, izbjeglica ili apatrid; - drţavljanin RH koji ima trajno boravište izvan RH.

Inozemni ulagač, pod uvjetima uzajamnosti koja se pretpostavlja, osniva ili sudjeluje u osnivanju trgovačkih društava u RH, u njima stječe prava i preuzima obveze pod istim uvjetima i ima isti poloţaj kao i domaća osoba. Strani ulagač se izjednačava po svojim pravima i obvezama s domaćom osobom, a uzajamnost se pretpostavlja. Uzajamnost znači da će strani ulagač biti izjednačen sa domaćom osobom samo u slučaju ako je hrvatski ulagač u toj zemlji izjednačen s domaćom osobom u toj zemlji.

Gospodarsko interesno udruţenje. Udruţenje je pravna osoba čije su značajke: - udruţenje ima status trgovačkog društva; - udruţenje mogu osovati dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba; - predmet poslovanja udruţenja mora biti u svezi s gospodarskim djelatnostima koje obavljaju članovi udruţenja s time da uz to moţe obavljati samo pomoćnu djelatnost (cilj je udruţenja da olakša i promiče obavljanje gospodarskih djelatnosti koje čine predmet poslovanja članova te da poboljša ili poveća njihov učinak); - udruţenje za sebe ne stječe dobit.

Članovi udruţenja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, ali se u njega mogu učlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima. Ugovor o osnivanju sklapa se u obliku javnobiljeţničke isprave. Udruţenje se upisuje u trgovački registar i s danom upisa stječe pravnu osobnost. Udruţenje moţe biti nositelj svih prava i obveza, moţe sklapati ugovore i poduzimati druge pravne radnje


19

te moţe tuţiti i biti tuţeno pred sudom. Za obveze udruţenja odgovaraju članovi udruţenja cijelom svojom imovinom. Dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti udruţenj jest dobit članova i dijeli se meĎu njima u omjeru odreĎenom ugvorom o osnivanju udruţenja.

Funkciju organa udruţenja mogu obavljati svi članovi udruţenja zajedno ili jedan ili više članova uprave. Ugovorom se mogu predvidjeti i drugi organi i tada treba odrediti i njihove ovlasti. Udruţenje moţe prestati odlukom članova udruţenja ili odlukom suda. Prestanak dovodi do likvidacije koju provodi uprava udruţenja. Prijedlog za osnivanje stečajnog postupka ili postupka za sklapanje prisilne nagodbe moţe staviti i uprava udruţenja.

STEĈAJ I SUDSKI REGISTAR

Pojam i naĉela steĉaja. Zakonodavac propisuje uvjete kada se ima provesti stečajni postupak. Postoje različiti razlozi koji dovode do stečaja, a najčešći je insolventnost, tj. duţnik koji trajnije nije sposoban podmirivati svoje dugove ide u stečaj (bankrot). Stečaj je postupak namjenjen zaštiti vjerovnika, pa se on od drugih načina naplate razlikuje jer ima i odreĎena načela: - univerzalnosti (iz cjelokupne imovine duţnika se traţi naplata njegovih dugova); - ravnopravnosti (svi vjerovnici su u istoj poziciji prema stečajnom duţniku); - načelo stečajne mase (sva imovina duţnika će se pretvoriti u novac koji čini stečajnu masu); - načelo abandona (načelo ustupanja stvari umjesto novca); - načelo zakonitosti (u postupku mogu sudjelovati samo osobe kojima to pravo daje zakon i to je postupak u kome se imaju poštivati odredbe zakona koje su stroge naravi); - načelo stečajnih organa (moraju se pojaviti oni organi koji pripadaju sudovima (stečajno vijeće, stečajni sudac i odbor vjerovnika i stečajni upravitelj - u RH)). Stečajni postupak moţe pokrenuti sam duţnik, vjerovnici, ZAP ili neki drugi organ ovlašten za to. Predlagatelj je duţan učiniti vjerojatnim postojanje osnove za pokretanje postupka - trajnija insolventnost. Tu se moţe imenovati i prisilna nagodba.

Organi steĉajnog postupka. Moraju se pojaviti oni organi koji pripadaju sudovima. U RH su to stečajno vijeće, stečajni sudac i odbor vjerovnika, te stečajni upravitelj. Stečajno vijeće sadrţi 3 suca. Stečajni sudac je zaseban i ne ulazi u vijeće. Odbor vjerovnika je fakultativni organ (do 5 čalnova) i on treba pomagati u voĎenju stečajnog postupka ispred vjerovnika. Stečajni upravitelj stupa na mjesto uprave, direktora...

Tijek steĉajnog postupka. Stečajni postupak moţe pokrenuti sam duţnik koji se obraća trgovačkom sudu, vjerovnici (jedan ili više), ZAP ili neki drugi organ ovlašten za to. Predlagatelj je duţan učiniti vjerojatnim postojanje osnove za pokretanje postupka. Predlagatelji stečajnog postupka duţni su predujmiti troškove stečajnog postupka. Ta sredstva dijele sudbinu troškova stečajnog postupka, a ne potraţivanje. Kada je usljedio prijedlog stečajnog postupka susrećemo se s prethodnim postupkom, odnosno prvom fazom stečajnog postupka u kojoj se utvrĎuje stvarno činjenično stanje pri čemu veliku ulogu ima stečajno vijeće koje odlučuje da li će se voditi stečajni postupak. Ako nema uvjeta za otvaranje stečajnog postupka stečajno vijeće će ga obustaviti. U tom prethodnom postupku moguće je ograničiti prava


20

ovlaštenih osoba duţnika. Pri tome se misli na zabranu podizanja novih kredita ili povećanje plaća, a sve radi zaštite vjerovnika. Zakazuje se ročište (mjesto i vrijeme odrţavanja sudske rasprave) na koje se poziva duţnik, predlagač(i) stečajnog postupka i ZAP. Tamo se moţe predloţiti sklapanje prisilne nagodbe. Ako se to ne učini, onda se na temelju priloţene dokumentacije odlučuje da se ide na sljedeću fazu stečajnog postupka a to je otvaranje stečajnog postupka. Odluku o otvaranju stečajnog postupka donosi stečajno vijeće. Ona se mora objaviti na oglasnoj ploči suda i od tog trenutka nastupaju pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. Kada je došlo do otvaranja stečajnog postupka moţe se doznati da je stečajni duţnik pogodovao jednom ili više vjerovnika. Ta potraţivanja moraju biti starija od 60 dana od otvaranja stečajnog postupka da bi se mogla pobijati. Pravo pobijanja imaju stečajni upravitelj i oni vjerovnici koji se smatraju pogoĎenima. Tuţba se mora podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana otvaranja stečajnog postupka. S time su povezana izlučna i razlučna prava. Izlučno pravo ima vlasnik odreĎene stvari koja se zatekla u imovini duţnika i on moţe traţiti naknadu za troškove nastale zbog te stvari.

Poslovni partneri duţnika u odreĎenim situacijama stječu tzv. zaloţno pravo i pravo razlučnog namirenja koje se priznaje prilikom otvaranja stečajnog postupka. Vjerovnici su duţni nakon otvaranja stečajnog postupka. Vjerovnici su duţni nakon otvaranja stečajnog postupka u roku od 30 dana poslati prijavu potraţivanja, u kojoj se navodi tko je vjerovnik, pravna osnova i iznos potraţivanja, te broj ţiro-računa na koji ţele da im se doznači iznos iz stečajnog postupka. Kad protekne ovaj rok zakazuje se ročište za priznanje potraţivanja na kome se ispituju potraţivanja i na koje se oglasom pozivaju duţnik, vjerovnici i stečajni upravitelj. Na tom ročištu stečajno vijeće utvrĎuje postojanje potraţivanja za koje sudski upravitelj kaţe da nisu sporna ili ih ne ospore prisutni vjerovnici. Ako se pojave osporena potraţivanja, sud upućuje vjerovnike da se u posebnom postupku pokrenu postupak pred sudom ili nekim drugim organom. Poštujući načelo hitnosti postupka vjerovnici u roku od 8 dana moraju podnijeti tuţbu za utvrĎenje njihovog potraţivanja. Sljedeća faza stečajnog postupka je postupak unovčenja imovine duţnika. To znači da se sva imovina koja čini stečajnu masu nastoji pretvoriti u novac. Unovčenje se moţe vršiti nadmetanjem, prikupljanjem ponuda i iznimno neposrednom nagodbom. Ako se ide na javno nadmetanje, početna prodajna cijena ne moţe biti manja od 1/2 procjenjene vrijednosti. Ako se imovina ne moţe prodati, primjenjuje se načelo abandona. Druga mogućnost u pogledu unovčenja je prodaja duţnika. Cjelokupna imovina duţnika se prodaje i ako se tako uspije dobiti novac onda se stečajni postupak više ne vodi protiv tvrtke, nego protiv stečajne mase u koju ulazi novac dobiven prodajom duţnika. Na taj način duţnik ostaje "ţiv" a u sastavu svoga kupca. Kad stečajni upravitelj ocjeni da je sakupljeno dovoljno novaca iz imovine stečajnog duţnika, predlaţe stečajnom vijeću da se ide na postupak glavne diobe. Stečajno vijeće izraĎuje njen nacrt i s njim upoznaje vjerovnike na ročištu za glavnu diobu. Na tom ročištu moguće je stavljati primjedbe u pogledu kojih kojih stečajno vijeće mora izjasniti odmah ili u roku ne duljem od 8 dana.

Glavnom diobom utvrĎuje se postotak isplate vjerovnika koji su svrstani u 2 isplatna reda: 1. potraţivanja koja su prihod od drţavnog proračuna RH ili fondova koji se namiruju iz plaća djelatnika; 2. svi ostali vjerovnici. Kada je odluka o glavnoj diobi pravomoćna stečajni upravitelj je duţan u roku od 15 dana doznačiti sredstva vjerovnicima na ţiro-račun. Ako se u meĎuvremenu pojave nova sredstva imamo


21

naknadnu diobu. Njeno provoĎenje ostaje u nadleţnosti stečajnog upravitelja ili stečajnog suca, a provodi po istim načelima kao i glavna dioba. Kad su i ta sredstva potrošena, stečajni upravitelj predlaţe stečajnom vijeću da se zaključi stečajni postupak. Ta odluka se objavljuje samo u narodnim novinama, a ne na oglasnoj ploči suda ona se dostavlja registarskom sudu, a danom upisa u sudski registar prestaje trajanje stečajnog duţnika kao pravnog subjekta. Time se zaključuje stečajni postupak.

Pravne posljedice otvaranja steĉajnog postupka. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka su mnogobrojne. Prestaju sve ovlasti dotadašnjih organa upravljanja i zastupanja, a na njihovo mjesto dolazi stečajni upravitelj koji suglasno onome što utvrdi sa stečajnim sucem obavlja njihove poslove. Gase se računi na kojima su dotada bila novčana sredstva duţnika, a otvara se novi raţun na koji se prenosi sve ono što je bilo na dotadašnjim raţunima i ono što će se kasnije pojaviti kao imovina koja će ući u stečajnu masu. Od tog dana formira se stečajna masa koja obuhvaća svu imovinu duţnika. Radni odnosi zaposlenih prestaju trajati, a za sve radnike vrijedi jedinstveni otkazni rok od 30 dana. Na prijedlog stečajnog upravitelja moţe se zasnovati radni odnos s odreĎenim brojem zaposlenih ako su oni potrebni radi dovršenja započetih poslova, otklanjanja štete ili pomoći u poslovima koje treba obaviti stečajni upravitelj.U tvrtki duţnika dodaje se "u stečaju". Kamate prema duţniku prestaju teći danom otvaranja stečajnog postupka. Ako se radi o postupku izvršenja ili osiguranja nad imovinom stečajnog duţnika ti se postupci obustavljaju. Ako se radi o povremenim davanjima, ona se pretvaraju u jednokratno. Ako se susreću dugovanja i potraţivanja izmeĎu duţnika i njegovih duţnika vrši se zakonski prijeboj (kompenzacija). Ako se radi o dvostranim teretnim ugovorima koji su sklopljeni prije stečajnog postupka ali se nije počelo sa realizacijom, stečajni upravitelj je duţan izjasniti se što će biti s njima, a kupac duţnikovih proizvoda ili usluga moţe odustati od ugovora bez posljedica.

Prisilna nagodba. Prisilna nagodba je prisilna jer zakonodavac pruţa mogućnost da se duţnik i odreĎeni broj vjerovnika dogovore kako će duţnik podmiriti dugove, a da ne doĎe do stečajnog postupka. Vjerovnici su to čija potraţivanja iznose 50% cjelokupnih potraţivanja. Vjerovnici uvjek bolje proĎu ako doĎe do prisilne nagodbe, jer duţnik u svom prijedlogu moţe reći da odgaĎa podmirenje dugova. Ako taj duţnik ţeli ići u postupak prisilne nagodbe onda će se prije imenovanja stečajnog vijeća imenovati vijeće prisilne nagodbe (3 suca), pojavit će se upravitelj prisilne nagodbe, ali nećemo imati stečajnog suda, jer će izvan ročišta upravljati društvom predsjednik vijeća prisilne nagodbe. Da bi se moglo pristupiti prisilnoj nagodbi duţnik mora prezentirati takovo stanje da i vjerovnici i sud steknu uvjerenje o ostvarljivosti predloţene prisilne nagodbe. Mora se pokazati popis vjerovnika i njihovih potraţivanja, te duţnikovih duţnika. Ako se nagodba sklopi nju mora odobriti nagodbeno vijeće. To će u krajnjem slučaju biti isprava da se naplati dogovoreni iznos. Ovako sklopljena nagodba moţe se izmjeniti iz 2 razloga: 1. ako je prijevarno postupao duţnik (vjerovnik moţe podnijeti tuţbu u roku od 2 god. od dana pravomoćno sklopljene nagodbe); 2. ako su se ekonomsko-gospodarstene-financijske prilike promjenile, te se traţi izmjena (u roku od 6 mj. nakon ispunjenja roka za ispunjenje prisilne nagodbe). Ţaliti se protiv rješenja o odobrenju prisilne nagodbe mogu se duţnik sam, vjerovnici, i svaka druga osoba koja za to ima pravni interes.


22

Pojam i naĉela sudskog (trgovaĉkog) registra. Svrha sudskog registra je da se u njega upišu svi subjekti trgovačkog prava za koje postoji takva zakonska obveza. Upisom u sudski registar stječe se pravna sposobnost pravne osobe a takoĎer i fizičke osobe. Za osobe koje se u obvezi upisati se u SR valja se priloţiti odreĎena prijava sa imenom, predmetom poslovanja i sjedištem. Ta prijava mora imati javno-biljeţnički oblik. Uz prijavu valja priloţiti ugovor koji je temelj odreĎenog pravnog subjekta odnosno statut (kod DD). Tu prijavu potpisuju i podnose svi članovi društva osoba (svi članovi uprave i predsjednik NO). Načela na kojima se temelji sudski registar:

- načelo zakonitosti - iz čega proizlazi da SR mora postupati onako kako zakon odreĎuje. S druge strane ovo načelo znači da su svi subjekti za koje to proizlazi iz zakona duţni prijaviti se u SR

načelo istinitosti - podaci uneseni u SR moraju biti istiniti tj. moraju odgovarati stvarnom stanju i svatko tko se pouzda u te podatke neće snositi nikakve štetne posljedice

načelo javnosti - SR je javni registar i svatko moţe izvršiti uvid u SR, u dokumenta koja su tamo priloţena, moţe traţiti prijepis, fotokopije... Ali zakonodavac odreĎuje da se to javnost ne mora potkrijepiti nekakvom osnovom

načelo prvenstva - podrazumijeva da se u SR upisuju oni zahtjevi koji su prije podneseni

Subjekti, predmeti i vrste upisa u sudski (trgovaĉki) registar. Svrha sudskog registra je da se u njega upišu svi subjekti trgovačkog prava za koje postoji takva zakonska obveza. Upisom u sudski registar stječe se pravna sposobnost pravne osobe a takoĎer i fizičke osobe. Za osobe koje se u obvezi upisati se u SR valja se priloţiti odreĎena prijava sa imenom, predmetom poslovanja i sjedištem. Ta prijava mora imati javno-biljeţnički oblik. Uz prijavu valja priloţiti ugovor koji je temelj odreĎenog pravnog subjekta odnosno statut (kod DD). Tu prijavu potpisuju i podnose svi članovi društva osoba (svi članovi uprave i predsjednik NO). Vrste upisa u SR jesu:

- kada se govori o konačnom upisu to je upis osnivanja, poslovanja, statusno mijenja ili prestanak pravnog subjekta

- uvjetni ili privremeni upis - nemamo sve elemente za konačan upis ali ţelimo da imamo u SR odreĎene podatke o poduzeću

- zabiljeţba ili zabilješka - ona vrsta upisa koja nam daje odreĎene obavijesti o odreĎenom subjektu. Takvim obavjestima ţelimo upozoriti svakog trećeg na tog subjekta.


23

OBVEZNI ODNOSI - UGOVORI

Pojam, znaĉajke i vrste obveznih odnosa. Obvezni odnosi govore o odnosima izmeĎu subjekata koji su u početku prepoznatljivi, radi se dakle o odnosima koji ureĎuju odnose izmeĎu subjekata. Za obvezu je najznačajnije da ona već u trenutku nastajanja ima odreĎene subjekte. Obvezni odnos je npr. ugovor o prodaji gdje odmah znamo oba subjekta, onog koji prodaje i onog koji kupuje. Obvezni odnosi su interesantni jer oni nalaţu odreĎenu činidbu koja se moţe sastojati u stvarnom činjenju, propuštanju ili trpljenju. Dakle, predmet ovog odnosa je činidba koja se sastoji u ispunjenju odreĎenog posla. Obvezni odnos je uvjek pravni odnos, odnos izmeĎu poznatih osoba pa se kaţe da svaki vjerovnik ima svog duţnika i obratno. Dakle to je odnos izmeĎu 2 subjekta, bez obzira što se na strani jednog ili drugog subjekta moţe pojaviti više osoba. To su odnosi koji za činidbu imaju izvjesnu imovinsku vrijednost. Pravilo je da se kod obveznih odnosa radi o dvostrano obvezujućim odnosima jer je jedan subjekt istovremeno duţnik i vjerovnik u istoj osobi. Postoji više vrsta obveza:

- imamo djeljive i nedjeljive obveze - gledamo da li je ta obveza djeljiva a da se ne dira u srţ obveze. Novčana obveza je djeljiva jer plaćati u nekoliko rata ili odjednom ne dira u suštinu te obveze

- imamo novčane i nenovčane obveze - da li se jedna obveza ispunjava u novcu ili u činjenju. Ako se radi o zakašnjenju u isporuci novca naplaćuju se kamate, a kod zakašnjenja u stvarima nema kamata

- imamo jednostavne i sastavljene obveze - da li je na strani duţnika da učini jednu obvezu ili više njih odjednom

- pozitivne i negativne obveze - ovo razlikovanje ide u pravcu da se pozitivne obveze sastoje od pozitivnih činidbi, a negativne u propuštanju činidbi

- pojedinačne (individualne) i generične obveze

- alternativne, fakultativne i kumulativne obveze - polazi od toga što se kod alternativnih obveza ima učiniti nekoliko od njih tako da onaj tko potraţuje ima pravo izbora; fakultativne obveze daju pravo duţniku izbor koju će obvezu izvršiti; kumulativna obveza gdje duţnik mora izvršiti sve obveze koje se date

- strogoosobne i običnoosobne obveze - strogoosobne, onaj tko je duţnik ne moţe tu obvezu prenjeti na nekog trećeg; običnoosobne, svejedno je tko obavlja obvezu

- trajne, trenutne i sukcesivne obveze - trajne kad netko preuzima obvezu na dugo vrijeme, trenutna obveza je jednokratnog karaktera, sukcesivna je kada se s vremena na vrijeme čini odreĎena obveza.

S obzirom na subjekte obveze se dijele na:

- razdijeljene- kada se nekolicinom osoba dogovori o ispunjenju jednog posla s podjelom obveza na odreĎene subjekte


24

- nerazdijeljene - sama obvezna radnja ne nedjeljiva

- solidarna obveza - gdje se više osoba nalaze u istom odnosu prema vjerovniku. Ova obveza je prednost za vjerovnika jer on nije ograničen izborom osobe/osoba od koje će traţiti ispunjenje činidbe

- jamstvo - uz glavnog duţnika javlja se i jamac. Jamstvo je dodatna sigurnost vjerovniku. Kod običnog jamstva moramo najprije loviti glavnog duţnika, a jamac se naknadno uvlači u obvezni odnos. Postoji mogućnost i solidarnog jamstva ali se tada jamac javlja kao platac (suodgovoran glavnom duţniku u istoj ravni).

Oblik i sadrţaj ugovora. Ugovori su dvostrani pravni poslovi u kojima se susreću dva pravna subjekta. Kod ugovora nam se nameće isticanje autonomije volje tj. više-manje je dopuštena sloboda odluke o stupanju subjekta u pravni odnos, s kim, kakvim sadrţajem i u kojem obliku. Kod ugovora moramo imati izjavu volje koja moţe biti izričita (netko usmeno ili pismeno daje do znanja da je njegova volja upravo takva), prešutna (iz nečije šutnje se da zaključiti da je njegova volja onakva kakvu mi ţelimo) ili se izraţava kroz konkludentne radnje (radnje iz kojih se izvodi odreĎeni zaključak).

Oblik ugovora - ugovor moţe nastati neformalno (bez forme i oblika koji su propisani), ali i sa formom i oblikom. Ako se radi o neformalnom obliku ugovor se moţe sklopiti bilo kako te tu govorimo o usmenim ugovorima koji su valjani čim se strane dogovore o bitnim sastojcima. S druge strane stranke mogu zahtjevati odreĎeni oblik, najčešće pisani. Ugovor je valjan samo u obliku koji je dogovoren. Ima ugovora koji su zakonski oblikovani (ako se radi o motornim vozilima, nekretninama moraju biti pisani ugovori i ovjereni kod nadleţnog organa). Isto se tako za valjanost ugovora moţe traţiti upis u odreĎene evidencije. Nedostatak oblika dovodi do pravne nevaljnosti tog ugovora.

Sadrţaj ugovora - u ugovoru nalazimo bitne elemente, prirodne i uzgredne elemente. Bitni su oni bez kojih ugovor ne moţe valjati. Prirodni elementi podrazumjevaju se sami po sebi jer to proizlazi iz ugovora o kome je riječ. Ovi elementi se mogu izbaciti te će valjati ono što su stranke odredile. Ne mogu se izbaciti samo oni prirodni elementi koji oslobaĎaju ugovornu stranu odgovornosti. Uzgredni elementi se pojavljuju samo ako to ugovorne strane izrekom navedu. Svi ovi elementi čine jednu cjelinu

Vrste ugovora. Razlikujemo jednostrano i dvostrano obvezujuće ugovore. Razlikovanje polazi od toga da li je obveza na strani samo jedne ili obje ugovorne strane. Jednostrano obvezujući ugovor je ugovor o darovanju jer se samo darovatelj obvezuje. Većina drugih ugovora je dvostranoobvezujuća.

Imamo aleatorne i ekvivalentne ugovore. Kod aleatornog ugovora izvjesna je činidba samo jedne ugovorne strane dok je činidba druge ugovorne strane posve sigurna i izvjesna (ugovor o osiguranju). Ekvivalentni ugovori - kod njih se pojavljuje jednaka ekonomska vrijednost jedne i druge činidbe (da li cijena odgovara kvaliteti ili sl.). Kod ovih ekvivalentnih ugovora moţe se pojaviti prigovor prikrate preko polovice vrijednosti koji nas moţe spasiti od neugodne situacije.


25

Dalje razlikujemo konsenzualne i realne ugovore. Razlikovanje polazi od toga da li nam je za nastanak ugovora potreban samo konsenzus ili još i realni ugovor (realnom ugovoru potrebna je odreĎena činidba). Dakle, konzesualni nastaju u trenutku kada su se stranke dogovorile o bitnim sastojcima ugovora. Ugovor je sklopljen prihvatom ponude pa nije potreban nikakav drugi akt. Većina ugovora je konsenzualna. Realni ugovor je onaj kod kojih je pored suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora potrebna i predaja stvari (zajam, posudba).

Razlikujemo nadalje, glavne i sporedne ugovore. Glavni ugovor je kad investitor ugovara s izvoĎačem koji će sklopiti sporedne ugovore s nekim projektantima, krovopokrivačima...

Govorima o kauzalnim i apstraktnim ugovorima. Najveći broj ugovora su kauzalni jer mora postojati uzrok (kauza) sklapanja ugovora. Kod apstraktnih ugovora ne vidi se osnov obvezivanja.

Imamo tu i naplatne i besplatne platne ugovore iz čega vidimo da se kod naplatnog posla pojavljuje zahtijev da se kod odreĎene činidbe nešto plati, za razliku od besplatnih ugovora.

Još imamo i imenovani i neimenovani (koji se rjeĎe sklapaju pa nisu dobili svoje ime. Razlikuju se po tome što su kod imenovanih ugovora bitni sastojci utvrĎeni zakonom).

Predugovor (preuzima se obveza za kasniji ugovor) i glavni ugovor.

Formalni (ima zakonski utvrĎeni oblik) i neformalni. Po pravilu nije potreban neki poseban oblik ugovora.

Sklapanje ugovora primjenom općih uvjeta poslovanja. Opći uvjeti poslovanja (OUP) su nezamjenjivi kod sklapanja ugovora. Oni su unaprijed formulirani ugovorni uvjeti kod kojih se razlikuju adhezijski ugovori, tipski ugovori i OUP u uţem smislu. Adhezijski ugovori - kod njih ponuditelj ne odstupa ni u bilo kojem detalju od ponuĎenog teksta (nastaju prihvaćanjem svih uvjeta u ugovoru; npr. ugovori s HPT; ugovor uzmi ili ostavi - tzv. monopolski ugovori). Kod tipskih ugovora dopušteno je pregovarati. Ono što je dodano ima prednost na ono unaprijed tiskano. OUP u uţem smislu predstavljaju listu klauzula od kojih će sve/neke/nijedne biti sastavni dio ugovora. OUP su u pisanom obliku. Zahtjeva se i odreĎena kontrola OUP (upravna, sudska kontrola, kontrola javnog mjenja, autonomna ili vlastita kontrola samih privrednih subjekata). Svi ti oblici kontrole mogu biti vrlo efikasni.

Ponuda i prihvat ponude. Ponuda je izjava ponuditelja upućena drugoj strani sa svrhom sklapanja ugovora. Nije bitno tko će dati ponudu. Ponuda se mora jasno izjaviti i u njoj se moraju naći bitni sastojci ugovora (oglasi, prospekti, cjenici i sl.). Mora postojati volja sklopiti ugovor, a ona se pojavljuje tek susretom 2 subjekta koji ţele sklopiti ugovor. Ponuda se mora prihvatiti od strane ponuĎenog i ta izjava o prihvatu ponude mora biti u potpunosti suglasna s ponudom. Ta suglasnost ograničena je samo na bitne elemente.


26

(ponuda je akt kojim bilo koja od budućich ugovornih strana inicira postanak ugovora. Ponuda se moţe sastaviti odreĎenoj osobi ili neodreĎenom broju osoba - opća ponuda (npr. izlaganje cijene u izlogu). Ponuda obvezuje samo ponuditelja. U sadrţajnom pogledu ponuda mora sadrţavati najmanje bitne sastojke budućeg ugovora. To su predmet i cijene. U ponudi mora biti jasno izraţena namjera da se zaključi ugovor. Ponuda je u pravilu neformalni akt. Ponuda započinje kao jednostrani pravni akt i pretvara se u jednostrani posao onog časa kada stigne prihvatiocu. To znači da opoziv ponude vaţi samo onda ako je stigao prije ponude prihvatiocu. Izjava o prihvatu ponude mora biti u potpunosti usuglašena s ponudom. Prihvat je očitovanje volje ponuĎene strane o prihvaćanju ponude, osobno ili preko zakonskog ili ugovornog zastupnika. Ponuda i prihvat su u načelu neformalni akti. Četiri različite teorije kada se smatra da je ugovor sklopljen: teorija izjave trenutkom kad je ponuĎeni dao izjavu, trenutak otpravka izjave, teorija primitka (kada ponuditelju pristigne prihvat ponude. Prihvaća je RH.), teorija saznanja (onog trenutka kad je sluţbenik doznao prihvat ugovora).)

Opoziv ponude i/ili prihvata ponude. Opoziv ponude vaţi samo onda ako je stigao prihvatiocu prije ponude ili istovremeno s ponudom. Na ovaj način mogu se i ponuda i prihvat opozvati.

Nudilac moţe opozvati ponudu koja vrijedi ukoliko ponuĎenome stigne prije ponude ili istovremeno kad i ponuda. Najčešći naćini opoziva ponude su: putem telefona, telegrafa ili teleprintera.

Opoziv prihvata ponude - ponuĎeni moţe opozvati prihvat, opoziv vrijedi ako je nudiocu stigao prije prihvata ili u isto vrijeme kad i prihvat.

Vrijeme i mjesto sklapanja ugovora. Što se tiče vremena sklapanja ugovora javljaju se 4 teorije:

- teorija izjave - kada je ponuĎeni dao izjavu, ugovor je sklopljen. Ova izjava je diskutabilna

- teorija trenutka otpravka izjave - trenutak kada je ponuĎeni otpravio svoj prihvat ponude

- teorija primitka - kada u sluţbene prostorije ponuditelja stigne prihvat ponude

- teorija saznanja - onog trenutka kada je odgovarajući djelatnik doznao za prihvat

Najveći dio prava prihvaća teoriju primitka, koja se smatra najmjerodavnijom.

Mjesto sklapanja ugovora je različito zavisno da li se radi o prisutnim stranama (trenutak susreta) ili odsutnim stranama (ugovor je sklopljen u mjestu odakle je svoju ponudu otposlao ponuditelj) ili ako se dogodi protuponuda (mjesto odakle je protuponuditelj).

IzmeĎu prisutnih strana ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada ponuĎeni prihvati ponudu ponuditelja za sklapanje ugovora. Ako ponuditelj nije stavio rok ponuĎeni se mora odmah izjasniti. Ugovor je sklopljen i onda ako su ga stranke


27

sklopile putem telefona i sl. MeĎu prisutnima ugovor je sklopljen u mjestu gdje su se nalazili prilikom perfekcije ugovora. IzmeĎu odsutnih stranaka ugovor se sklapa putem pisma ili telegrama. Ugovor je sklopljen u trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuĎenoga da prihvaća ponudu. RH prihvatila je trenutak primitka prihvata ponude od strane ponuditelja kao vrijeme sklapanja ugovora

Pojaĉanje ugovora. Ugovorne strane ţele ojačati svoj poloţaj u ugovoru bilo da je ugovor sklopljen, najavljen, u tijeku ili mu prijeti prestanak. Npr. kad hoćemo kupiti auto, a nemamo dovoljno novaca dajemo jedan dio, a ostatak poslije. Kapara bi trebala pojačati ugovornu sigurnost. Ako odustaje onaj koji daje kaparu, pravo veli da je gubi. Onaj tko je primio kaparu ne moţe je se samo tako riješiti već je mora vratiti dvostruko. Jedna druga mogućnost pojačanja ugovora je odustatnina - ugovorne strane su se sporazumijele sklopiti ugovor ali su i predvidjele da se dobije imovinska zadovoljština ako netko odustaje od ugovora. To je najbezbolniji naţin. I odustatnina i kapara moraju se naznačiti u ugovoru (uzgredni elementi). Zatim se moţe pojaviti ugovorna kazna tj. ugovorne strane predviĎaju kaţnjavanje one ugovorne strane koja svoje obveze ne ispunjava kako treba ili na vrijeme. Od suda se moţe traţiti sniţavanje ove ugovorne kazne. Na kraju imamo kamate koje su pojačanje ugovora u slučaju novčanih obveza. Često zakonodavac propisuje te kamate. TakoĎer se moţe pojaviti kao sredstvo pojačanja ugovora i kaucija - novčani iznos koji se daje kao sigurnost da će se odreĎena roba vratiti. Na kraju je avans ili predujam - iznos koji jedna strana predujmljuje drugoj koja još nije počela s činidbom. To je dio obveze koju će inače morati platiti naručitelj. Predujam tako izbjegava razlike u cijeni do koje bi naknadno moglo doći. predujam omogućava pravovremeno ispunjenje posla.

Promjene i raskid ugovora. Sklopljeni ugovor se moţe mjenjati i raskinuti ali ne bilo kako. Da bi došlo do promjene u ugovoru mora postojati sporazum odnosno suglasnost da će se odreĎeni dio u ugovoru promjeniti onako kako se dogovore ugovorene strane. Promjene moraju biti u suglasju s oblikom ugovora ako je on odreĎen. Ako je ugovor u pisanom obliku i promjene su u pisanom obliku i promjene su u pisanom obliku. Ako je oblik ugovora propisan zakonom, promjene moraju biti u skladu sa zakonom. Moţe se provesti jednostrana izmjena ugovora, ali samo ako druga strana na to pristane. Ako jedna strana predlaţe promjenu ugovora, a druga strana to ne prihvaća, do promjene neće doći.

Promjene okolnosti (rebus sic stantibus). Jedna ugovorna strana nije više u stanju ispuniti ugovor i to ne svojom krivnjom. Ona mora bez odgode izvjestiti drugu stranu o tome i predloţiti izmjenu ili raskid ugovora. Bez obzira što druga strana izabere nema odgovornosti za štetu s nijedne strane. Ugovorna strana koja je svojom krivnjom došla u stanje u kojem ne moţe ispuniti ugovor ne moţe se pozvati na ovu klauzulu.


28

ŠTETA, KRIVNJA, ZAKAŠNJENJE, KOMPENZACIJA I CESIJA

Pretpostavke odgovornosti za štetu. Pretpostavke odgovornosti za štetu se šteta i protupravna radnja. Šteta mora biti posljedica štetne radnje. Odgovornost za štetu moţe biti uvjetovana uvoĎenjem subjektivne ili objektivne odgovornosti da bi počinitelja štete mogli vezati za popravljanje štete. Po subjektivnom kriteriju štetnik je odgovoran za štetu ako ju je namjerno i svjesno učinio, propustio opreznost tj. ako je šteta posljedica nehata i nemarnosti odnosno izostanak pozornosti za nastanak moguće posljedice. Nepaţnja moţe bit obična (svaka normalna osoba moţe zaključiti o posljedici) i gruba (kod osobe za koju se s obzirom na naobrazbu očekuje da to ne uradi). Objektivni kriterij kaţe da postoji odgovornost bez obzira da li se radi o namjeri, nehatu ili ne. Dovoljno je samo da je kao posljedica štetne radnje nastala šteta, odnosno potrebno je utvrditi uzročnoposljedičnu vezu.

Dokazivanje odgovornosti za štetu:

- kod uzročnosti dovoljno je dovesti u vezu štetu i štetnu radnju

- pretpostavljena krivica - olakšavajući način utvrĎivanja štete sa stajališta oštećenog - on dovodi u vezu štetnu radnju i štetu i pretpostavlja tko je štetnik, a štetnik mora dokazati suprotno

- dokazana krivnja - oštećeni mora dokazati da je štetnik doista kriv

Subjekti odgovornosti za štetu. Odgovornost pravnih osoba - pravne osobe mogu biti počinitelji i odgovorni za štetu koja nastaje u obavljanju njihove djelatnosti. Moraju postojati istepretpostavke kao i kod odgovornosti fizičkih osoba. Ako je djelatnik pravne osobe učinio nešto namjerno ili iz krajnje nepaţnje oštećeni moţe zahtjevati naknadu i od pravne osobe i/ili od djelatnika. Ako je oštećeni odabrao pravnu osobu za naknadu štete, ona moţe od djelatnika traţiti naknadu regresivnim zahtjevom.

Šteta. Šteta moţe biti prikazana na različite načine. Šteta je pogoršanje imovinskog stanja, a nastaje i povredom ugovora. Onaj tko jednostrano raskine ugovor mora nadoknaditi štetu. Moţe se raditi i o drugim povredama propisa, npr. stavljanje u promet hrane kojoj je istekao rok trajanja. Šteta moţe biti i osobne naravi. Šteta moţe biti stvarna šteta i izgubljena dobit. Šteta moţe biti direktna (slomljeno staklo) i indirektna (trošak za postovljanje novog stakla). Šteta moţe biti imovinska, šteta na interesima i neimovinska. Ono što je uraĎeno u okviru propisa ne dovodi do odgovornosti za štetu tj. ne moţe se smatrati protupravnom radnjom.

Štetna radnja. Svaki čin ili propust štetnika koji prouzrokuje štetu oštećenom. Štetne radnje dijelimo u dvije osnovne grupe: graĎanski delikt i povreda ugovornog odnosa. GraĎanski delikt je prouzrokovanje štete drugom takvom štetnom radnjom koja ne predstavlja povredu neke ranije ugovorne obveze. GraĎanskim deliktom nastaje izmeĎu štetnika i oštećenog izvorna i samostalna obveza odgovornosti za štetu. Povreda ugovornog odnosa je štetna radnja kojom se čini povreda postojeće ugovorne obveze, te se obvezopravni odnos preinačuje. Štetnom radnjom moţe se potpuno onemogućiti ispunjenje obveze, a u tom slučaju umjesto dotadašnje


29

ugovorne obveze dolazi obveza naknade štete. Kad obveznopravni odnos povrijedi vjerovnik on vrši zloupotrebu subjektivnog prava - tzv. šikanu koja se takoĎer tretira kao štetna radnja kojom se prouzrokuje odgovornost za štetu. Štetne radnje mogu se vršiti na osobama, stvarima, činidbama i stanjima, a šteta se reflektira na pravima i interesima oštećenog.

Protupravnost štetne radnje. Protupravna radnja je svako kaţnjivo djelo. Pojavljuje se kao kazneno djelo, privredni prijestup, povreda ugovora, povreda graĎanske duţnosti. Zakon poznaje situacije kada se ne radi o protupravnosti i kada neće doći do odgovornosti za štetu

Krivnja - umišljaj, obiĉna i gruba nepaţnja. Umišljaj postoji kad je oštetitelj bio svjestan da će zbog njegove protupravne radnje nastati ili da moţe nastati šteta, pa je ipak namjerno učinio tu radnju. Nepaţnja postoji kad netko nije upotrijebio onu paţnju koju je bio duţan upotrijebiti pri vršenju odreĎene radnje i zbog toga nije predvidio da će nastupiti štetne posljedice njegova djelovanja. Krajnja (gruba) nepaţnja postoji onda kad oštetitelj nije upotrijebio ni onu paţnju koja se očekuje od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti. Obična (jednostavna) nepaţnja postoji onda kad oštetitelj u svom djelovanju nije upotrijebio onu paţnju koja se očekuje od naročito briţljiva čovjeka.

Oblici i kriteriji poravljanja štete. Šteta se popravlja na više načina:

- dovoĎenje u prijašnje stanje kad god je to moguće, a ako ne:

- kod imovinskih šteta - novčana naknada koja odgovara vrijednosti oštećenih stvari

- kod šteta koje su neimovinskog karaktera traţi se satisfakcija - novčani iznos koji nije ekvivalentan šteti. To je dakle takav oblik štet kojim se priznaje oštećenom neko subjektivno zadovoljenje bez obzira na visinu štete i njenu naknadu. Postoje slučajevi gdje se ne moţe dati satisfakcija (npr. kod pretrpljenih bolova). U tom slučajevu dobiva se odreĎeni novčani izraz koji nije novčani ekvivalent jer nije moguće utvrditi novčani ekvivalent.

Popravljanje šteta je naknaĎivanje ili ublaţavanje štetnih posljedica koje su nastupile zbog odreĎenih štetnih radnji za koje se odgovara. Zakon razlikuje materijalnu i nematerijalnu štetu

Kompenzacija (prijeboj). Tu se potraţivanje vjerovnika i protupotraţivanje duţnika ukidaju meĎusobnim obračunavanjem. Prijeboj postoji i kao mogući prestanak obveznog odnosa u slučaju kada izmeĎu istog vjerovnika i duţnika istovremeno postoje potraţivanja iz dvaju ili više meĎusobnih obveznih odnosa. Prijeboj moţe biti potpun, kad su potraţivanja i dugovanja u istom iznosu, ili što je češće, djelomičan, tj. nakon prijeboja stranci s većim potraţivanjem plaća se razlika. Prebijati se ne mogu bilo kakve tradţbine, nego samo one koje odgovaraju zakonskim uvjetima, tj. potrebne su sljedeće pretpostavke: - istovrsnost (oba potraţivanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće); - dospjelost (oba potraţivanja moraju biti dospjela jer moraju nastupiti nakon ispunjenja postojećih obveza iz potraţivanja koja se prebijaju); - utuţivost (potraţivanja moraju biti takva da se mogu


30

ostvariti i sudskim putem); - uzajamnost (stranke koje vrše prijeboj moraju uzajamno i neposredno biti vjerovnik i duţnik).

Prijeboj ili kompenzacija se moţe učiniti na više načina: ugovorom, jednostranom izjavom, sudskom odlukom.

Zakašnjenje duţnika. Zakašnjenje je svako zakašnjenje ili otezanje s ispunjenjem preuzete obveze. Duţnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku odreĎenom za ispunjenje. Ako takav rok nije odreĎen, duţnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove na ispunjenje obveze. Taj poziv moţe biti učinjen pismeno, usmeno, izvansudskom opomenom ili započinjanjem postupka čija je osnovna svrha da se postigne ispunjenje obveze. Vjerovnik ima pravo od duţnika traţiti naknadu štete ako ju je zbog zakašnjenja pretrpio. Ali naknadu moţe traţiti samo u slučaju da je do zakašnjenja došlo iz subjektivnih razloga koji su se stekli kod duţnika, zato jer ako se dokaţe da je duţnik zakasnio zbog objektivnih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora a koji nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

Zakašnjenje vjerovnika. Vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi i ako je spreman primiti ispunjenje duţnikove istovremene obveze, a ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze.

Vjerovnik ne zapada u zakašnjenje ako se dokaţe da u vrijeme ispunjenja duţnik nije mogao ispuniti svoju obvezu. Dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje duţnika a na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti i oštećenja stvari. Od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaje teći kamata, a pored toga duţan je naknaditi duţniku svu štetu nastalu zbog zakašnjenja za koje odgovara kao i troškove oko daljnjeg čuvanja stvari.

Zastara. Zastara je odreĎeni protek vremena koji je propisan zakonom nakon kojeg vjerovnik ne moţe traţiti ispunjenje duga i da se on nalazi u situaciji koju opravdano zagovaramo u prilog duţnika. Dakle, pasivnost se kaţnjava nemogućnošću isticanja zahtjeva za ispunjenje obveze. Duţnik je taj koji mora istaknuti prigovor zastare da bi se onda moglo govoriti o tome da je vjerovnik aktivna strana pa treba to potraţivati u kratkom roku, prije zastare. To se čini radi sprečavanja gomilanja pravnih poslova. Zastarjevanje počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Stranke putem ugovora ne mogu zaključiti da zastara ne teče. Opći zastarni rok iznosi 5 godina, to je tzv. apsolutni zastarni rok, što znači da se potraţivanja za koja je proteklo 5 godina ne mogu više sudski naplatiti. Postoje i kraći zastarni rokovi kao npr. potraţivanja HE, HRT, HPT 1 godina ( za domaćinstva) i 3 godine za gospodarske subjekte. Rok od 3 godine za naplatu štete i za samu štetu ( od dana kada se počinila šteta). Ukoliko je šteta nastala povredom ugovora zastara je nastupila onda kada je to navedeno u ugovoru. Ukoliko se radi o naknadi štete prouzrokovanoj krivičnim djelom, zastara nastupa i nakon više godina i to u onom roku u kojem zastarjeva krivično gonjenje. Duţnik moţe platiti zastarjeli dug, ali ako ga je platio ne moţe ga traţiti natrag i pozivati se na zastaru. Zakonodavac shvaća da se vjerovnik moţe naći u situaciji kada nije u stanju traţiti naplatu svog potraţivanja, pa tako razlikuje zastoj i prekid zastare. Ako se radi o zastoju kaţemo da se radi o okolnostima kada su u pitanju supruţnici, roditelja i djece, štićenika i skrbnika -- za to vrijeme ne moţe se računati zastarjelost. Zastarjenje ne teče ako se


31

radi o nepremostivim preprekama kao što su npr. mobilizacija, maloljetnost ili sl. Kada te okolnosti nestanu sve se nastavlja kao da zastare nije ni bilo. **tima i vjerovnika i duţnika koje prekidaju dosadašnji tok zastare (zastara ne teče dok traje sudski spor ili sl.). Nakon prekida zastare ide se na novi zastarni rok. Ugovorom se ne mogu niti produljiti niti skratiti zakonom propisani zastarni rokovi. Prekid zastare je slučaj kada dolazi do prekida dosadašnjeg tijeka zastare i počinje se s novim rokom zastare.

Cesija (ustup) i asignacija (uputa). Cesija - umjesto dosadašnjeg vjerovnika prema duţniku se pojavljuje novi vjerovnik. Dakle, pojavljuje se CEDENT (ustupitelj), koji prenosi na primatelja potraţivanja svoje potraţivanje. Primatelj potraţivanja naziva se CESIONAR, a duţnik se ne mjenja on je CESUS. Promjenom vjerovnika duţnik ne smije doći u novi poloţaj. CEDENT mora obavijestiti duţnika da će svoj dug platiti CESIONARU, a duţniku ostaju svi oni prigovori prema dosadašnjem vjerovniku i prema novom vjerovniku. Tako se ţeli omogućiti subjektima iz odreĎenog pravnog posla da se izmjene uloge. Poloţaj duţnika je da će on biti u obhvezi podmiriti svoj dug samo CESIONARU ako je obavješten o promjeni, a ako nije obavješten o promjeni ostaje duţnik CEDENTA. Moguća je pojava odgovornosti za valjanost potraţivanja ali samo izmeĎu CEDENTA i CESIONARA.

Asignacija - ASIGNANT upućuje ASIGNATA da plati ASIGNATORU. Ovdje se u stvari dogovaraju vjerovnik i ASIGNANT da će dug preuzeti netko treći. ASIGNATAR daje pristanak jer bez njega ne moţe doći do promjene duţnika jer se ta promjena dogaĎa prije izvršenja posla, te je ASIGNATAR ovlašten odabrati osobu koja će mu biti duţnik. Ovakvim zamjenama pravni poredak dopušta promjene jer one u stvari ţele da se čim prije ostvari u što je moguće primjerenijim rokovima odreĎeni pravni posao.

Sluĉaj i viša sila. Slučaj je okolnost koja se dogodi bez volje odreĎenog subjekta, ali posljedice mogu biti itekako prisutne kad se radi o jednom pravnom odnosu. IzmeĎu ugovornih strana se dakle nešto desi što nitko nije predvidio ni ţelio. Za slučaj se ne odgovara. Slučaj pada na teret onome kome se on dogodio.

Viša sila je dogaĎaj koji dolazi izvana, ne moţe se predvidjeti ni odgoditi. Takav je slučaj sa poplavom, potresom i sl. koji oslobaĎaju odgovornosti jednu ugovornu stranu. Druga strana ima pravo zahtijevati povrat novca. Ovaj način ureĎenja odnosa ţeli pridonijeti što pravičnijem rješenju takvih situacija. Termin REASONABLE PERSON sve se više koristi u terminima više sile. Dakle, moći će se opravdati ona osoba koja se razumno ponašala i nije mogla predvidjeti tu višu silu.


32

UGOVOR O PRODAJI

Ugovor o prodaji. Jedan je od najznačajnijih pravnih poslova. Reguliran je zakonom o obveznim odnosima (kod nas), a u meĎunarodnom pravu to je Bečka konvencija UN o meĎunarodnoj prodaji. Suština ovog ugovora je da jedna obvezna strana (prodavalac) treba isporučiti drugoj obveznoj strani (kupcu) odreĎenu robu za koju kupac plaća odreĎenu cijenu. ZOO spominje i to da je prodavatelj duţan omogućiti kupcu stjecanje prava vlasništva. Iz ovakve definicije proizlazi da su bitni elementi ugovora o prodaji predmet prodaje i cijena. To su bitni elementi po prirodi posla što ne znači da ugovorne strane ne mogu odrediti još elemenata (rok, kvaliteta, način isporuke...). Stvar koja se prodaje mora biti izloţena prometu da bi ugovor bio valjan, dakle stvar mora biti dopuštena. Ima stvari koje su ograničene u prometu i mogu se pojaviti ako su zadovoljeni odreĎeni uvjeti (oruţje, eksploziv, kemikalije). Potrebna je i dozvola za trgovanje tim sredstvima. Ako nema dopuštenosti onda kaţemo da je u pitanju nevaljani prodajni posao. Mora se prodati ona stvar nad kojom prodavatelj ima pravo vlasništva jer ugovor nije valjan bez prava vlasništva. Isto tako ako se radi o spornom pravu jer ni takav ugovor neće biti valjan. Cijena je novčani iznos koji se plaća kao protuusluga za isporuku prodane stvari. Ugovor o prodaji je konsenzualan kada se radi o prodaji pokretnina, a kada se radi o nekretninama on mora biti u pisanom obliku. Postoji više načina odreĎivanja cijena: propisana, uobičajena i ugovorena od strane trećih osoba. Najčešće je to tekuća razumna cijena. ugovorne strane mogu odrediti još bitnih elemenata kao što su npr. rok, kvaliteta i sl.

Vrste ugovora o prodaji. To su u stvari ugovori s naročitim pogodbmam:

1. ugovor s pravom prvokupa - kada kupac odluči prodati kupljenu stvar nekom trećem mora je najprije ponuditi prodavatelju pod istim uvjetima pod kojima ima namjeru tu stvar prodati trećoj osobi. Takav ugovor vrijedi najmanje 5 godina od dana prodaje (nikako duţe, ali moţe kraće). Prodavatelj se je duţan izjasniti u roku od 1 mj. da li ostaje pri pravu prvokupa ili ne. Ako odustane kupac ima pravo tu robu prodati trećoj osobi. Ako je kupac obmanuo prodavatelja u roku od 6 mjeseci prodavatelj moţe tuţiti kupca i zahtjevati da mu se ta roba proda po istim uvjetima, dakle traţii poništenje prodaje trećoj osobi. Neplaćanje se takoĎer smatra odustajanjem od prvokupa.

2. kupnja na probu (pokus) - suština ovog načina prodaje je u tome da prodavatelj i kupac ugovaraju jedno vrijeme u kome će kupac isprobati svojstva ili neke druge odlike kupljene stvari. Ako u datom roku kupac ne vrati stvar ili je ne stavi na raspolaganje prodavatelju smatra se da je to trajna kupovina odreĎene stvari.

3. kupnja po uzorku (modelu) - prodavatelj se obvezuje prodati onakvu vrstu robe za kakvu su zajedno putem uzorka dogovorili prodavatelj i kupac. Odstupanje od uzorka daje pravo kupcu odustanak od ugovora ili naknadui i isporuku.

4. prodaja sa specifikacijom - kupac zadrţava pravo naknadno javiti pojedinosti koje su bitne za kupljenu stvar. To pravo je predviĎeno u odreĎenom roku, pa ako on ne priloţi tu specifikaciju ili nije odreĎen rok i ako je prodavatelju poznato koje su te pojedinosti on moţe sam napraviti specifikaciju, obavjestiti kupca i dati mu rok za korigiranje specifikacije. Ako to ne učini, mjerodavna je ona specifikacija koju je


33

učinio prodavatelj. Ako prodavatelj ne zna što treba kupcu ima pravo raskinuti ugovor. Ovakvim načinom se štite interesi prodavatelja i kupca.

5. prodaja sa zadrţajem (pridrţajem) prava vlasništva - prodavatelj zadrţava pravo vlasništva sve dok se ne plati i zadnji obrok dogovorene cijene. Kod ovog načina prodaje najviše je zaštićen interes prodavatelja.

6. prodaja s obročnim otplatama cijene - prodavatelj i kupac ugovaraju prodaju i stjecanje prava vlasnika kupca čim je plaćena prva rata. Ovaj ugovor mora biti u pisanom obliku i kupac moţe biti samo fizička osoba i različit je od ugovora o kreditu. Kupac moţe izgubiti ovu pogodnost ako prvi obrok ne plati na vrijeme. Kod ugovora o kreditu to je nešto drugačije (na glavnicu se pribrajaju kamate).

Obveze prodavatelja. Prije svega da isporuči kupcu prodanu stvar. To znači da će prodavatelj u mjestu prebivališta isporučiti prodanu stvar. Time se odreĎuje pozicija prodavatelja koji će individualizirati i pojedinačno odrediti stvar koja je predmet ugovora. To neće biti problem ako se stvar moţe individualno naglasiti u ugovoru, ali ako se radi o generičkim stvarima onda je prodavatelj u obvezi te stvari izvagati, izmjeriti ili na drugi način pripremiti za isporuku. S tim u svezi moderno vrijeme nam pomaţe kroz odgovarajuće termine a to su incotermsi. Jedna druga obveza prodavatelja govori o njegovim jamstvima. Jamstvu prije svega za fizička svojstva (mat. nedostatke) na kupljenoj stvari. Bitan trenutak u kome se kod ugovora o prodaji utvrĎuje kvaliteta robe je mjesto prijenosa rizika. Kvaliteta se moţe odrediti na razne načine. Srednja kvaliteta moţe po odreĎenim standardima omogućiti jednostavnije utvrĎivanje kvalitete. Zato je bitno u vrijeme isporuke odrediti kvalitetu ili u najkraćem roku putem zapisnika utvrditi kvalitetu. UtvrĎivanju bi trebale prisustvovati obje strane ili treća koja će biti objektivna. Jedno drugo jamstvo je i jamstvo kroz pravne nedostatke (evikcija). TakoĎer je kao posebnu obvezu potrebno spomenuti jamstvo garancije za ispravno funkcioniranje stvari.

Obveze kupca. Prije svega obveza je da primi kupljenu robu (stvar). On ne smije odbiti primitak kupljene stvari i mora poduzeti sve one radnje koje je s obzirom na vrstu robe to za očekivati da se izvrši isporuka. Ima pravo reklamirati i sl. ali ne moţe odbiti primitak. Ako treba prethodno poslati ambalaţu, specifikaciju itd. to je dio njegove obveze. U tom smislu kupčeva obveza je da omogući prodavatelju ovaj dio njegove obveze. Druga obveza je plaćanje koje se ima obaviti u mjestu prebivališta prodavatelja, i to na način kako je to u ugovoru predviĎeno. To je dug koji se donosi tj. kupac mora donijeti prodavatelju kupovnu cijenu. Ako se radi o sukcesivnim ugovorima i plaćanje moţe imati ta obiljeţja i kupac nema prava raskinuti ugovor osim ako prodavatelj tvrdi da neće ispuniti ugovor. Ako to nije slučaj kupac je obavezan plaćati cjenu nakon isporuke. Moţe se ugovoriti i plaćanje unaprijed. Za tu svrhu najbolje nam sluţi faktura kao dokument kojim prodavatelj iskazuje vizinu svog potraţivanja i podsjeća na mjesto i vrijeme plaćanja. Obveza čuvanja stvari za drugog suugovaratelja, jer se moţe desiti da je kod prodavatelja ostala roba koju kupac nije preuzeo ili je roba prispjela u većoj količini. U oba slučaja i prodavatelj i kupac su duţni čuvati stvari na trošak i rizik druge ugovorne strane a svoje troškove, pa i nastalu štetu naplatiti od suugovaratelja. Ako doĎe do slučajne propasti stvari ta propast pada na teret kupca. Ako doĎe do pošiljke koja je prevelika, često ne smijemo odbiti primanje te robe, s time da veću količinu plaća kupac u istoj cijeni dogovorenoj u ugovoru ili se kasnije višak robe predaje natrag prodavatelju. Ukoliko


34

se isporuči roba više kvalitete kupac je duţan prihvatiti robu, ali nije duţan platiti je po cijeni višoj od dogovorene, a ako prodavatelj ne pristaje na tu cijnu, on je o svom trošku duţan preuzeti robu i poslati novu.

Prijelaz rizika i snošenje troškova (incoterms-i). Oni se s vremena na vrijeme moderniziraju, revidiraju, usavršavaju. 1936.g. je objavljena prva verzija, a posljednja revizija je 1990. god. Suština incotermsa je u tome da se u njima na jasan i precizan način utvrĎuju obveze i prava prodavatelja i kupca u svezi isporuke stvari, snošenja troškova i prelaska rizika. Mnogi ih nazivaju i transportnim klauzulama jer su sklopljene u distancijskim poslovima. Pravilo je da se ti incotermsi ne mjenjaju, jer poslovna praksa i sudska praksa ne vole puno eksperimentirati. Ima više vrsta incotermsa i oni su razvrstani u 4 grupe:

1. grupa E - (EXW) koja govori da se na skladištu prodavatelja vrši isporuka tj. rizik s prodavatelja na kupca prelazi s utovarom robe na prijevozno sredstvo

2. grupa F - (FCA) govori o franko prijevozniku predajući stvari prijevozniku kojeg je odabrao kupac dolazi do isporuke od kada roba prelazi na rizik kupca i sve troškove snosi kupac.

Sljedeće (FAS) govori o franko uz bok broda - prodavatelj je duţan dopremiti robu u luku ukrcaja na dohvat lučke ili brodske dizalice, a sve ostalo je briga, trošak i rizik kupca.

Posljednja klauzula (FOB) je ona koja govori o franko na brod gdje se kaţe da se isporuka ima obaviti na brodu pa se pretpostavlja da ona zamišljena crta iznad brodske ograde dolazi do isporuke i prelazi na rizik kupca.

3. grupa C - (CFR) obuhvaća klauzulu koja govori o cijeni i vozarini u koju su veće obveze prodavatelja jer on nabavlja transportno sredstvo (brod) i plaća vozarinu a isporuka se vrši u luci iskracaja a putovat će na rizik kupca uz naznaku luke opredjeljenja.

Zatim imamo klauzulu (CIF) koja uključuje cijenu, osiguranje i vozarinu gdje je još više obveza na strani prodavatelja jer je duţan osigurati robu.

Ove klauzule idu u prilog onim prodavateljima koji su rezidenti pa mogu angaţirati vlastite pomorske kompanije pri prijevozu robe.

Tu je još klauzula (CPT) koja govori da je prijevoz plaćen do odreĎene luke (točke).

I na kraju imamo posebno (CIP) klauzulu koja govori da je prijevoz i osiguranje plaćeno, do odreĎenog mjesta.

4. grupa D - primjenjuje se u kontinentalnom prijevozu i obuhvaća klauzule DAF, DES, DEQ, DDU, DDP koje odreĎuju granicu izvozne ili uvozne zemlje.

Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke. Kod odgovornosti za materijalne nedostatke razlikujemo nedostatke u kvaliteti i nedostatke u količini. Radi se o tome


35

da kroz ovo jamstvo prodavatelj odgovara kupcu ako se netko treći pojavi sa zahtjevima u vezi s kupljenom stvari. Kroz ovo jamstvo kupcu se jamči da je kupljena stvar samo njegova. Kupac ima pravo da mu prodavatelj zamjeni stvar ili vrati kupovnu cijenu u slučaju nekog trećeg. Materijalni nedostaci postoje u slučaju: - kada stvar ne svojstva potrebna za njezinu upotrebu (npr. kupovina jabuka);

- ako stvar nema svojstva potrebna za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a ona je bila ili morala biti poznata prodavatelju (npr. kupac kupuje jabuke za izloţbu);

- ako stvar nema svojstva koja su prešutno dogovorena (npr. pečara jabuke kupuje jabuke III kvalitete za rakiju);

- ako je prodavalac predao stvar kupcu koja nije jednaka uzoru.

Vrijedi pravilo da je odgovornost na prodavateljevoj strani uvijek kada se radi da treba predati stvari za naročitu upotrebu i prema uzorku. No kada prodavatelj treba isporučiti stvari za redovnu upotrebu ili kada su prešutno dogovorena postoji mogućnost da prodavatelj i ne odgovara. On za njih neće odgovarati ako su oni u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu. Odredbe koje se odnose na kvalitetu mogu se primijeniti i na kvantitetu. Ako je isporučena količina manja od ugovorene kupac moţe raskinuti ugovor. Odgovornost za pravne nedostatke naziva se još i zaštita od evikcije. Evikcija je pravno uznemiravanje stjecatelja stvari od nekog trećeg. Do evikcije dolazi uslijed nekog prava trećega na neku stvar. Kada se pokaţe da neka treća osoba polaţe pravo na stvar kupac je duţan obavijestiti prodavatelja i pozvati ga da u razumno vrijeme oslobodi stvar od prava trećeg. Propuštanje kupca da obavijesti prodavatelja ne dovodi do prestanka odgovornosti prodavatelja, ali umanjuje poziciju kupca.

Garancija za ispravno funkcioniranje stvari. Ona se ne pojavljuje u svim ugovorima. To je garancija da će u odreĎenom roku kupljena stvar ispravno funkcionirati. Tu imamo ili zakonom propisani ili ugovoreni garantni rok. Ovdje prodavatelj zajedno s proizvoĎačem jamči garanciju za ispravan ureĎaj. Ako se ureĎaj pokvari kupac ima pravo zamjene ureĎaja, popravka, raskida ugovora i sl. U toku popravka koji traje dulje prekida se garantni rok i nakon popravka teče ispočetka.

Garancija se prihvaća samo ako doĎe do kvara pod normalnim uvjetima. Zato se za proizvod trajne vrijednosti mora priloţiti uputa kako se njime rukuje i garantni list kojim se daje jamstvo za ispravno funkcioniranje proizvoda u garantnom roku u kojem se eventualne greške i nedostaci uklanjaju ukoliko su nastali pri normalnom upotrebi. Garancijski rok moţe se utvrditi propisom, uzancama ili ga stranke mogu same ugovoriti. U toku garancijskog roka kupac moţe traţiti popravak i zamjenu stvari koja je neispravna. Kupac ima pravo i na naknadu štete što je zbog popravka ili zamjene bio lišen upotrebe stvari. Prodavatelj je duţan o svom trošku prenijeti stvar do mjesta gdje se treba popraviti i vratiti kupcu.

Zaštita potrošaĉa u ugovorima o prodaji. Zaštita potrošača se ostvaruje sudskim putem i moţe biti ostvarena prema dvijema osnovama: na osnovi ugovora i na osnovu deliktne odgovornosti.


36

UGOVOR O POSREDOVANJU, ZASTUPANJU I KOMISIJI

Ugovor o posredovanju. Jedna ugovorna strana - posrednik (mešetar) se obvezuje dovesti u vezu svog komintenta s trećim osobama radi sklapanja nekog od trgovačkih poslova. Taj mešetarski posao ima veliko značenje, jer se radi o profesionalcima koji poznaju ili odreĎeno trţište ili vrstu trţišta te mogu pomoći u dovoĎenju potencijalnih poslovnih partnera u svezu. Posrednik istupa u svoje ime i za tuĎi račun (samostalni gospodarski subjekt). Uloga posrednika sastoji se u tome da dovede svog nalogodavatelja u kontakt s potencijalnim partnerima za sklapane odreĎenih ugovora. Posrednik ne sklapa ugovor s trećom osobom. On sklapa samo ugovor o posredovanju. Ugovor o posredovanju je neformalni ugovor (nema odreĎneu formu) jer se za njegovu pravovaljanost ne traţi pismeni ili neki drugi oblik ugovora. On je konsenzualan (nastaje u trenutku dogovora stranaka) jer je perfektan u trenutku sukladnog očitovanja volje stranaka. Posrednici i posredovanje javljaju se razvitkom robnog prometa. Gospodarsko značenje suvremenog posrednika sastoji se u upotrebi angaţiranja stručnjaka koji poznaje stanje i učesnike udaljenih regija ili zemalja.

Obveze ugovornih strana. Kao prva obveza posrednika pojavljuje se postupanje s pozornošću dobrog gospodarstvenika. S druge strane obvezu čini i čuvanje poslovne tajne. Posrednik je u obvezi voditi mešetarski dnevnik u kome se kronološki moraju naznačiti svi poslovi koje on kao posrednik obavlja i temeljem kojeg se mora izdati posrednički list, u kojem ne smije biti netočnosti, ispravki i sl. Ovo je naplatan posao te posrednik ima pravo na naplatu (proviziju) koja se odreĎuje u postotku ili u odnosu na vrijednost sklopljenog posla. Posrednik moţe putem suda traţiti da njegova provizija bude u skladu sa realnom vrijednošću tog posla. Posrednik je to svoje pravo na proviziju stekao ili u vrijeme sklapanja ugovora ili kod dovoĎenja u vezu ili u vrijeme ispunjenja ugovora. Najčešće se kao takvo prihvaća vrijeme sklapanja ugovora. Posrednik ima pravo naplatiti proviziju od obje strane, ali zbir provizija mora biti jednak ukupnoj vrijednosti kao kada bi proviziju naplatio od jedne strane. Posrednik je više nego dobra osoba kojoj se moţe povjeriti na čuvanje uzorak ili model (kad smo se dogovorili o ugovorima o prodaji). Posrednik u pravilu nema pravo na posebne troškove jer se smatra da je te troškove pokrio provizijom, ali ako je na poseban zahtjev klijenta imao troškove koji nisu uobičajeni, naknadu takvih troškova ima pravo traţiti. Ukoliko bi se radilo o previsokim troškovima i proviziji klijent ima pravo da se obrati sudu i traţi sniţenje troškova.

Pojam i vrste ugovora o trgovaĉkom zastupanju. Dvije poslovno sposobne osobe dogovaraju pravni posao. Zastupnik se obvezuje sklopiti jedan ili više ugovora u ime i za račun nalogodavca, a ovaj mu se obvezuje isplatiti proviziju. Bez zastupnika se ne moţe obaviti svo poslovanje. To je neformalan posao i moţe se sklopiti na bilo koji način mada zakon o obveznim odnosima i mnogi propisi zemalja zahtijevaju pismeni oblik.

S obzirom na područje na kojem se obavlja govorimo o zastupanju u vanjskoj i unutarnjoj trgovini. Ako se radi o zastupanju koje isključuje mogućnost konkurenata govorimo o generalnom zastupstvu za razliku od običnog. Generalni zastupnik predstavlja zastupanog i smatra se osobnim predstavnikom zastupanog. Konsignacijska skladišta javljaju se kod generalnog zastupstva, a radi se o tome da roba koja je prispjela iz inozemstva ostaje pretpostavljeno u inozemstvu do trenutka


37

prodaje i tada se uzima kao da je došla iz inozemstva (carina, porez,...). Zatim moţemo govoriti o običnim i Del credere zastupnicima. Moţemo govoriti o stacioniranim i putujućim zastupnicima. Ugovor o trgovačkom zastupanju nije posao dugotrajne naravi. Do prestanka tog posla dolazi i radi pravovaljanog obavješćivanja trećih osoba, ovaj pravni posao moţe prestati ispunjenjem naloga ako je posao bio odreĎen odreĎenim brojem poslova ili jednim poslom. Drugi način je istekom roka, ako je rečeno da je zastupanje do odreĎenog datuma. Opoziv je način kojim zastupani izračava svoju nespremnost da i nadalje bude u odreĎenoj vezi s zastupnikom. I zastupnik i zastupani mogu otkazati ugovor o zastupanju s relativno duljim otkaznim rokom jer se trebaju okončati započeti poslovi, prenjeti se prava i obveze i potrebno je odreĎeno vrijeme da poslovni partneri saznaju za prekid. Tu postoji i zaloţno pravo u korist zastupnika kako bi on naplatio naknadu i troškove. Zaloţno pravo odnosi se na stvari i robu zastupanog i ako se radi o stvarima koje se nalaze kod nekog trećeg a zastupnik ima isprave za predaju tih stvari.

Obveze ugovornih strana. OBVEZE ZASTUPNIKA - da vodi interesa o pravima i probitku nalogodavca. U svakom trenutku zastupnik mora štititi prava i interese svog nalogodavca (čuvanjem robe i sl.). To je takoĎer čuvanje poslovne tajne. On je zatim duţan po okončanju posla predati sve stvari i prava zastupanome. Zastupnik će imati potrebe za odreĎenim materijalom i sve to duţan je vratiti. Isto tako će predati i koristi koje je iz tog ugovora izvukao. Njegova obveza je da vodi računa s kakvim osobama sklapa ugovor. Neki put se javlja DEL CREDERE odgovornost, pa je zastupnik u prilici dobiti dvostruku proviziju.

OBVEZE ZASTUPANOG - stavljanje na raspolaganje svih podataka da bi zastupnik mogao izvršiti svoj posao. Duţnost obaviješćivanja o promjenama koje mogu biti od značenja za ulogu zastupnika. Isplata naknade koju je zastupnik zasluţio - ta naknada se moţe odrediti paušalno, postotno, prema broju zaposlenih i sl.

Pojam i vrste ugovora o komisiji. Takav pravni posao u kojem se komisionar obvezuje da će u svoje ime a za račun komintenta obaviti jedan ili više poslova koje mu ovaj povjeri uz naknadu. Naš zakon kaţe da komisionar ima pravo na naknadu i onda kada to nije ugovorom nije spomenuto.

Kod komisije susrećemo tri ugovorna odnosa: - odnos komisionara i komintentna putem naloga, - odnos komisionara i treće osobe, - odnos komintenta i treće osobe (odnos isključivo vezan za ispunjenje ugovora).

Komision je dvostranoobvezni i naplativi pravni posao. Vaţan sadrţajni element komisionog ugovora je nalog ili mandat. Komisionar ne nastupa prema trećim osobama kao komintentov punomoćnik. Komisionar sklapa poslove u svoje ime. On radi po nalogu komintenta, jer sva prava i sve obvez koje proizlaze iz pravnih poslova što ich sklapa komisionar stvarno pripadaju komintentu. Vrste pravnih poslova koje sklapa komisonar: 1. Komisija kupnje - komisionar kupuje na račun komintenta odreĎene stvari; 2. komisija prodaje - komisionar će prodati odreĎene stvari po nalogu komintenta za svoje ime i njegov račun; 3. komision transporta - pojavljuje se samo u nekim zemljama (Francuska); 4. komisija s klauzulom STAR DEL CREDERE - komisionar jamči komintentu da će treća osoba ispuniti ugovor a u krajnjem slučaju da će sam komisionar ispuniti ulogu treće osobe. U tom slučaju imamo solidarnu


38

odgovornost komisionara i treće osobe (komisionar ima pravo na dvostruku proviziju.).

Obveze ugovornih strana. Obveze komisionara:

1. čuvanje i osiguranje komintentove robe jer je komisionar kao dobar gospodarstvenik duţan se brinuti o robi komintenta. Tu se predviĎa osiguranje od rizika. Ako primjeti odreĎene nedostatke ili bilo kakav drugi razlog za kršenje prava i interesa komintenta, a ako komintent nije dostupan duţan je sam nešto poduzeti.

2. ispunjenje naloga komintenta - moguće je razlikovati 3 vrste naloga: a) limitativni - sadrţe stroge upute što i kako smije komisionar učiniti; b) demonstrativni - nalog koji olakšava, pokazuje, upućuje, kako se moţe ponašati komisionar, a na komisionaru je pravo izbora; c) fakultativni - koji daju nekoliko mogućih načina postupanja a izbor je na komisionaru. Ako komisionar postupi suprotno od dobivenih naloga postoji mogućnost odgovornosti za štetu.

3. sklapanje ugovora s trećim osobama s time da obavljajući tu obvezu komisionar ne jamči da će treća osoba ispuniti obvezu na način kako je ugovorena, samo se kod STAR DEL CREDERE javlja jamstvo

4. zaštita interesa komintenta koje obveza postoji za vrijeme sklapanja ugovora i dok ugovor traje. Obveza se ogleda u tome što će komisionar biti u prilici znati tko povreĎuje interese komintenta, osigurati dokaze, provesti neke pravne radnje i sl. Tu govorimo o potrebi pribavljanja suglasnosti da se neka roba proda na kredit, da se odobri plaćanje akontacije i sl.

5. obveza izvještavanja komintenta gdje se misli na osiguranje na bilo koji način prisutnost komintenta u ispunjenju posla, pa se tako doprinosi usklaĎenosti radnji komisionara i komintenta

6. obveza čuvanja poslovne tajne i to ne samo dok traje poslovni odnos već i kasnije

7. obveza voĎenja knjiga - najbolji uvid u suštinu, sadrţaj i opseg odnosa komisionara i komintenta

8. obveza polaganja računa - komisionar svoj posao prema komintentu završava polaganjem računa bez nepotrebne odgode

Obveze komintenta:

1. obveza plaćanja provizije - zakonodavac nije odredio rok plaćanja, ali trebalo bi biti na isti način kako komisionar ispunjava svoje obveze prema komintentu. Ukoliko se radi o dugoročnijim poslovima bilo bi nepravedno pustiti komisionara da čeka pa se provizija podmiruje u ratama. Visina provizije je najčešće odreĎena ugovorom, a ako nije naglašeno u ugovoru onda će to biti prema prilikama koje su uobičajene tamo gdje komisionar obavlja poslove. Komisionaru nije pruţena mogućnost da od suda traţi povišenje provizije, dok je komintentu pruţena mogućnost da traţi smanjenje.


39

2. obveza naknade troškova - komisionar u svojoj proviziji predviĎa i naknadu troškova, ali posebnu vrstu troškova koji izlaze izvan normalnih tijekova stvari komisionar ima pravo naplatiti, ali ne moţe traţiti predujam.

Kod ovog ugovora se javlja pravo zaloga - koje komisionar ima u odnosu na stvari i potraţivanja komintenta radi naplate svojih potraţivanja. Komisionar se tako osigurava protiv aljkavih komintenata, pa čak i protiv trećih osoba. To je posao koji daje za pravo da se zaštite interesi komisionara.

UGOVOR O OTPREMI, USKLADIŠTENJU I GRAĐENJU

Pojam i vrste ugovora o otpremi (špediciji). Jedna ugovorna strana - otpremnik ili špediter - obvezuje se da će u svoje ime a za račun nalogodavca sklopiti ugovor o špediciji, obaviti otpremu ili/i dopremu robe. Nalogodavac se obvezuje da će platiti proviziju. Ovaj posao nije stekao svugdje zakonodavno pravo graĎanstva. Ovaj posao je od izuzetnog značenja, jer se ovdje raio o organiziranju djelatnosti koje su vrlo često skopčane sa udaljenošću i osobnim izostankom ugovornih strana. Špediter čini mnogo toga a da ne vidi nalogodavce. Špedicija se dijeli na unutarnju i vanjsku. To razlikovanje je zasnovano na osnovu teritorija. Unutarnja otprema - sve se dešava u jednoj drţavi. Vanjska otprema - na bilo kakav način roba dodiruje teritorije dvije zemlje. Broj obveza je znatno veći kod vanjske špedicije. Moţemo govoriti o nepotpunoj, čistoj ili djelomičnoj špediciji - kada otpremnik samo otprema i doprema robu - faza prijevoza nije uključena. U ovakvom ugovoru o otpremi ugovorne strane nalaze svoj interes u obavljanju onih tipičnih poslova za niţi pojam otpreme. Najčešći ugovor je ugovor o potpunoj otpremi gdje otpremnik preuzima sve otpremničke radnje na sebe, prijevoz robe sam ili pomoću treće osobe. Jedna druga vrsta otpreme je zajednička (zbirna, skupna) otprema - otpremnik obavlja jednu vrstu javne djelatnosti jer jednim vagonom, kamionom ili sl. prevozi robe različitih nalogodavaca. I na kraju govorimo o fiksnoj (paušalnoj) špediciji koja dosta sliči onoj potpunoj, ali razlika je što se sada otpremnik obvezuje za unaprijed odreĎenu proviziju obaviti sve radnje u svezi s otpremom bez prava da kasnije mjenja iznos provizije.

Obveze ugovornih strana. OBVEZE OTPREMNIKA:

1. obveza upozorenja nalogodavca na nedostatke naloga

2. upozoriti na nedostatke pakiranja

3. obveza čuvanja interesa nalogodavca - treba se briţljivo čuvati roba i poduzeti se one radnje kako bi se otklonili uzroci za nastanak štete jer je otpremnik sam prepušten raspolaganjima robom

4. obveza postupanja po nalozima - imamo limitativne, fakultativne i ______ naloge, ali zasebnost ugovora o otpremi kazuje da je on posebno odgovoran za očuvanje pravca kojim se ona prijevozi i treba zatraţiti suglasnost ako treba doći do devijacije puta


40

5. obveza prijema robe - ovisi o tome da li otpremnik ima neku vrstu javne djelatnosti ili ne. Otpremnik ne mora primiti svaku robu na prijevoz

6. obveza polaganja računa - analogno se imaju primjeniti odredbe koje vrijede za ugovor o komisiji

OBVEZE NALOGODAVCA:

1. obveza plaćanja provizije bez obzira da li je ona ugovorena ili nije - ova naknada će se isplatiti u svakom slučaju i to po obavljenu poslu ili u ratama (fazno)

2. obveza naknade troškova jer to se u pravilu javlja i puno je neizvjesnija kod otpremnika nego kod komisionara. Otpremnik moţe čak i zahtjevati predujam naknade poslova

ODGOVORNOST OTPREMNIKA - on često ne obavlja sam sve poslove, pa za većinu tih osoba on ne odgovara, već odgovara samo za izbor tih osoba, ali ako je u samoj djelatnosti angaţirao tzv. podotpremnika, podšpeditera tada odgovara i za njegove radnje i postupke. Kao zaloţno pravo - on ima pravo da se iz vrijednosti stvari ili potraţivanja komintenta namire njegova potraţivanja. To zaloţno pravo vrijedi i na strani komintenta, ako doĎe do stečaja otpremnika (špeditera).

Pojam i vrste ugovora o uskladištenju. Posao u kojem jedna ugovorna strana - skladištar, preuzima na čuvanje robu te poduzima potrebne i ugovorene mjere zaštite i očuvanja uz obvezu predaje robe na zahtjev ostavodavatelja, a ovaj se obvezuje platiti odreĎenu naknadu. Posao skladištara predstavlja jedan od značajnih trg. poslova jer omogućuje čuvanje robe i njeno raspolaganje na prikladan način.

Vrste skladišta: 1. Javna skladišta - koja bez obzira na osobu vlasnika obavljaju sluţbu skladišta kao javne djelatnosti. Ta skladišta propisuju svojim općim uvjetima koje vrste roba primaju na čuvanje i onda pojavom takve robe moraju je primiti bez obzira tko je njen vlasnik i tko njome raspolaţe

2. Carinska slobodna skladišta - nalaze se uz granične prijelaze. Takva skladišta sluţe za uskladištenje robe koja je namjenjena izvozu ili uvozu i pod izravnom je kontrolom carinskih organa - unosi se ili iznosi uz prethodno odobrenje ovih organa.

3. Carinska smjestišta - mala carinska skladišta koja su dislocirana i najčešće se nalaze u krugu pojedinih gospodarskih subjekata gdje se takoĎer drţi roba namjenjena uvozu ili izvozu.

4. Konsignacijska skladišta - nalaze se u okviru djelatnosti generalnih zastupnika ino-firmi u kojima do trena prodaje roba praktično nije uvezena u dotičnu zemlju.

Obveze ugovornih strana. OBVEZE SKLADIŠTARA - objavljivanje općih uvjeta poslovanja da bi mogle imati jednak postupak prema svim zainteresiranima. Zatim, obveza voĎenja poslovnih knjiga - skladišne knjige - jer se na taj način najbolje, najpreglednije i najsigurnije moţe utvrditi koja je roba, kada i u kojoj količini primljena na skladište. Čuvanje interesa ostavodavatelja - pazi se ukoliko doĎe do promjena na


41

robi da se pravovremeno obavjesti nalogodavac radi poduzimanja odreĎenih mjera. Izdavanje robe osobi koja je ovlaštena zahtjevati robu.

PRAVA SKLADIŠTARA - pravo na naknadu tj. proviziju koja se odreĎuje ugovorom ili općini uvjetima ili prema mjesnim prilikama. Pravo na naknadu troškova i to onih koji nisu uobičajeni. Pravo zaloga (zaloţno pravo). Pravo prodaje robe ako se u odreĎenom roku ne pojavi vlasnik robe a isteklo je vrijeme čuvanja robe.

Skladišnica i skladišni list. Skladišnica je isprava (vrijednosni papir) koji daje pravo osobi naznačenoj u toj skladišnici da moţe raspolagati sa uskladištenim stvarima. Raspolaganje skladišnicom bez prisustva robe na mjestu prodaje - kupnje. Dakle, imatelj skladišnice svoj dug moţe jamčiti zaloţnicom (skladišnica se sastoji od priznanice i zaloţnice). Onaj koji ima zaloţnicu neće dobiti robu, već će skladištar zapisati da se javila osoba sa zaloţnim pravom i kada se pojavi druga osoba sa priznanicom treba se ostaviti da bi opet došla osoba sa zaloţnicom i preuzela robu.

Potvrda skladišta (skladišni list) je samo legitimacijski papir i nema ulogu kakvu ima skladišnica. Zato što skladišnica dopušta prijenos moţe glasiti na ime, donositelja i sl.

Pojam i vrste ugovora o graĊenju. IzvoĎač se obvezuje da će u ugovorenom roku i prema odreĎenom projektu sagraditi odreĎenu graĎevinu na odreĎenom zemljištu odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge graĎevinske radove, a naručitelj (investitor) se obvezuje za izvršenje tih radova isplatiti odreĎenu cijenu. Ugovor o graĎenju je vrsta ugovora o djelu. U trenutku sklapanja ugovora o graĎenju naručitelj mora imati odreĎenu tehničku dokumentaciju do koje dolazi redovno sklapanjem ugovora o projektiranju s projektantom. Bez projekta se ugovor o graĎenju ne moţe sklopiti. Pored predmeta i cijene, bitan sastojak ugovora o graĎenju je i rok za izgradnju. U vezi s izgradnjom bilo koje graĎevine treba urediti niz pravnih pitanja u samom ugovoru o graĎenju kao što su mogućnost izmjene cijene, dodatni i nepredviĎeni radovi i sl. Pored toga obavezno treba sklopiti i niz drugih paralelnih ugovora te niz dozvola, potvrda, odobrenja, suglasnosti i mišljenja od nadleţnih upravnih organa, stručnih i drugih objekata.

Obveze izvoĊaĉa radova. Glavne su obveze izvoĎača izgradnja graĎevine, odgovornost za nedostatke i odgovornost za solidnost graĎevine. Obveza izgradnje graĎevine - glavna je obveza izvoĎača sagraditi graĎevinu. IzvoĎač je duţan izvršiti svoju obvezu graĎenja prema odreĎenom projektu i u ugovorenom roku. IzvoĎač koji u ugovorenom roku ne isvrši ugovorene graĎevinske radove pada u zakašnjenje i na njega se primjenjuju opće odredbe o duţničkom zakašnjenju. Za zakašnjenje se najčešće ugovara ugovorna kazna sa svim posljedicama primjene tog instituta. Za čitavo vrijeme izgradnje izvoĎač je duţan omogućiti naručitelju stalan nadzor nad radovima. Za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova, izvoĎač mora imati pismenu suglasnost naručitelja i ne moţe zahtijevati povećanje ugovorene cijene za izvršene radove. Jedino u slučaju nepredviĎenih radova ima pravo traţiti naknadu.

Odgovornost za opće nedostatke - posebno obiljeţje odnosa koji su vezani uz ugovor o graĎenu odraţava se i u tome da se pri odgovornosti izvoĎača javlja nov oblik odgovornosti za solidnost graĎevine. Zakonodavac naime razlikuje opću


42

odgovornost izvoĎača za nedostatke graĎevine (kakvoća malih radova) i odgovornost vezana uz nedostatke koji ugroţavaju stabilnost i solidnost same graĎevine.

Obveze naruĉitelja (investitora) radova. Obveze naručitelja jesu da preuzme graĎevinu i da za nju plati cijenu. Za obavljene graĎevinske poslove prema ugovoru naručitelj se obvezuje platiti odreĎenu cijenu. Cijena radova moţe se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena), ili u ukupnom iznosu za cijeli objekt (ukupno ugovorena cijena). Visina ugovorene cijene, iako u načelu nepromjenjiva ipak se u iznim slučajevima moţe izmjeniti bez obzira jesu li stranke iznimku predvidjele. Zakonodavac je predvidio da izvoĎač moţe zahtjevati povećanje cijene radova ako ugovorom u pogledu izmjene cijene nije nešto drugo predviĎeno, a cijene elemenata na temelju kojih je odreĎena cijena radova su se povećale u vrijeme izmeĎu sklapanja ugovora i njegova ispunjenja za više od 2%. Sve to prod pretpostavkom da je svoju obvezu ispunio u roku. Ako izvoĎač svojom krivnjom nije izveo radove u roku predviĎenom ugovorom, ipak moţe traţiti povećanje cijene u slučaju da su se od sklapanja ugovora do dana kada je trebalo da bvudu izvršeni radovi povećale cijene elemenata. Ako bi ta cjena bila znatno povećana naručitelj moţe raskinuti ugovor.

Odgovornost naruĉitelja, projektanta i izvoĊaĉa radova. Odgovornost izvoĎača i projektanata za solidnost graĎevine - stroţa je kad se radi o solidnosti graĎevine. Ta odgovornost je pojačana samo ako se odnosi na solidnost same graĎevine, a ne i na solidnost ostalih graĎevinskih radova koji mogu biti predmetom ugovora o graĎenju. Radi se o samo takvoj nesolidnosti graĎevine koja ugroţava njenu stabilnost i sigurnost. Stroţa odgovornost sastoji se u tome da traje deset godina od primopredaje objekta, dok inače odgovornost izvoĎača zastarijeva za dvije godine od primitka posla.

Uz izvoĎača za nedostatak graĎevine odgovara i projektant, ako nedostatak graĎevine potječe od nekog nedostatka u projektu. Odgovornost izvoĎača i projektanta ne odnosi se samo na naručitelja, nego i na svakog stjecatelja graĎevine, a njihova odgovornost za solidnost graĎevine ne moţe se ugovorom ni isključiti ni ograničiti. Kad su za štetu odgovorni izvoĎač i projektant, odgovornost svakog od njih odreĎuje se prema veličini njegove krivnje.

UGOVORI O ZAKUPU I ZAJMU

Pojam i vrste ugovora o zakupu. Ugovorom o zakupu zakupodavac se obvezuje predati odreĎenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obvezuje da će mu za to platiti odreĎenu zakupninu i nakon prestanka zakupa vratiti zakupljenu stvar. Upotreba obuhvaća i uţivanje stvari (pribiranje plodova), ako nije drugačije dogovoreno ili uobičajeno. Bitni sastojci ugovora o zakupu su suglasnost o predmetu ugovora, zakupnini i vremenu trajanja ugovora. Zakup je konsenzualan ugovor jer je za valjanost njegova sklapanja dovoljan sporazum stranaka o bitnim sastojcima ugovora. Zakup je naplatni ugovor, jer ukoliko bi se pokretna stvar dala na upotrebu bez naplate bio bi to ugovor o posudbi. Zakup je neformalan ugovor jer se ne traţi nikakav poseban oblik za njegovo sklapanje. U preteţitom broju slučajeva ovaj ugovor se sklapa pismeno. U zakup se daju prvenstveno stvari (pokretnine i


43

nekretnine). Izuzetno bi se u zakup moglo dati i neko pravo upotrebe i korištenja na zakupodavčevoj stvari (podzakup) ili ako primalac licence ustupi drugome pravo korištenja predmeta licence (podlicenca). Zakup je dvostrano obvezni i recipročni ugovor. I zakupodavac i zakupac u meĎusobnim odnosima su u poloţaju i vjerovnika i duţnika.

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija. Ugovorom o zakupu zakupodavac se obvezuje predati odreĎenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obvezuje da će mu za to platiti odreĎenu zakupninu i nakon prestanka zakupa vratiti zakupljenu stvar. Upotreba obuhvaća i uţivanje stvari (pribiranje plodova), ako nije drugačije dogovoreno ili uobičajeno. Bitni sastojci ugovora o zakupu su suglasnost o predmetu ugovora, zakupnini i vremenu trajanja ugovora. Pod jedinstveni pojam zakupa ne mogu se svrstati svi ţivotni odnosi koji se tiču upotrebe i korištenja tuĎe stvari. ZOO je utvrdio da se njegove odredbe neće primjenjivati na zakupe ureĎene posebnim propisima, kao što je zakup poslovnih prostorija i zgrada koji je ureĎen Zakonom o poslovnim zgradama i prostorijama. Zakup je konsenzualan ugovor jer je za valjanost njegova sklapanja dovoljan sporazum stranaka o bitnim sastojcima ugovora. Zakup je naplatni ugovor, jer ukoliko bi se pokretna stvar dala na upotrebu bez naplate bio bi to ugovor o posudbi. U preteţitom broju slučajeva ovaj ugovor se sklapa pismeno.

Obveze ugovornih strana. OBVEZE ZAKUPODAVCA - jesu: predaja stvari, odnosno prava, odrţavanje stvari, odgovornost za materijalne i pravne nedostatke. Predaja stvari odnosno prava - zakupodavac je duţan predati zakupcu zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima. Čin predaje sastoji se od predaje iz ruke u ruku, simboličke predaje i predaje očitovanjem. Odrţavanje stvari - za čitavo vrijeme trajanja zakupa zakupodavac je duţan odrţavati stvar u ispravnom stanju, što podrazumijeva obavljanje potrebnih popravaka. Ukoliko zakupodavac ne izvrši potrebne popravke, moţe ih izvršiti sam zakupac, a zakupodavac mu je duţan naknaditi nastale troškove. Troškove sitnih popravaka, kao i troškove redovne upotrebe stvari snosi zakupac. Odgovornost za materijalne nedostatke - zakupodavac odgovara zakupcu za sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njenoj ugovorenoj ili redovnoj uporabi bez obzira je li zakupodavac za njih znao. Isto tako zakupodavac odgovara za svojstva ili odlike koje je izričito ili prešutno ugovorio. Odgovornost za pravne nedostatke - zakupodavac odgovara zakupcu za pravne nedostatke koji se manifestiraju na taj način da na stvari danoj u zakup uopće ne postoji pravo zakupodavca, pa nekom trećem pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na upotrebu stvari, odnosno pravo nekog trećeg ograničava zakupčevo pravo.

OBVEZE ZAKUPCA - osnovne njegove obveze jesu upotreba stvari prema ugovoru odnosno namjeni same stvari, plaćanje zakupnine i vraćanje stvari nakon prestanka zakupa. Upotreba stvari prema ugovoru ili njenoj namjeni - potpuna upotreba i uţivanje stvari je normalna, redovna pojava kod ugovora o zakupu, ako ne postoji drugačiji običaj, odnosno ako se drugačije ne ugovori. Plaćanje zakupnine - vrlo je bitno za kvalifikaciju ugovora kao zakupa da bez plaćanja nema ni zakupa. Ako bi se neka stvar dala na besplatnu upotrebu onda se ne bi radilo o zakupu nego o posudbi. Zakupnina je naknada za upotrebu i korištenje zakupljene stvari. Vraćanje zakupljene stvari - vraćanje stvari je bitan sastojak ugovora o zakupu, jer bez vraćanja stvari otpala bi kvalifikacija ovog ugovora kao ugovora o korištenju tuĎe stvari. Ujedno je i vraćanje neoštećene stvari zakupodavcu nakon prestanka zakupa, treća, najvaţnija


44

obveza kupca. Za istrošenost stvari koja nastaje njenom redovitom upotrebom kao i za oštećenja koja potječu od njene dotrajalosti, zakupac ne odgovara.

Pojam i vrste ugovora o zajmu. Zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu odreĎen iznos novca ili odreĎenu količinu drugih zamjenjivih stvari na kojima ovaj stječe pravo raspolaganja, odnosno vlasništva, a zajmoprimac se obvezuje da zajmodavcu poslije odreĎenog vremena vrati isti iznos novca, odnosno istu koliţinu stvari iste vrste i kakvoće. Ovaj ugovor je konsenzualan, jer se smatra sklopljenim u trenutku kada su se stranke sporazumjele o njegovim bitnim sastojcima. Bitni sastojci ugovora o zajmu su predmet, trajanje i u slučaju da se radi o naplatnom zajmu, naknada za pozajmljivanje. Zajam je dvostrano obvezujući ugovor jer je zajmodavac duţan predati zajmoprimcu, a zajmoprimac je duţan poslije odreĎenog vremena vratiti isti iznos primljenog novca, osnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Zajmoprimac se moţe obvezati da uz glavnicu duguje i kamatu. Zajam moţe biti novčani ili robni. Kod vraćanja novčanog zajma vraća se samo u iznosu novčanih jedinica u kojem iznosu je novčani zajam bio izraţen, a kod robnog zajma radi se o zamjenjivim stvarima kod kojih se obveza vraćanja ne sastoji u vraćanju primljene stvari, nego druge stvari iste vrste, količine i kakvoće. Osim toga zajam moţe biti namjenski i nenamjenski. Nenamjenski je kad ga zajmoprimac moţe koristiti u bilo koju svrhu, a namjenski kod kojeg je unaprijed odreĎena svrha u koju zajmoprimac mora upotrijebiti primljenu stvar ili novac.

Obveze ugovornih strana. OBVEZE ZAJMODAVCA - jesu predaja obećanih stvari i odgovornost za nedostatke. Predaja obećanih stvari - zajmodavac je duţan predati odreĎene stvari u ugovoreno vrijeme. Ako rok za predaju nije odreĎen, zajmoprimac ima pravo traţiti predaju odreĎenih stvari u roku od tri mjeseca od dolaska zajmodavca u zakašnjenje (subjektivni rok), a u svakom slučaju u roku od godine dana od sklapanja ugovora. Odgovornost za nedostatke - zajmodavac odgovara zajmoprimcu za štetu koja bi mu bila uzrokovana zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari.

ODGOVORNOST ZAJMOPRIMCA - osnovna obveza je vraćanje primljenih stvari ili novca, a ako se radi o naplatnom zajmu i plaćanje naknade. Vraćanje zajma - zajmoprimac je duţan vratiti u ugovorenom roku isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Ako rok za vraćanje nije ugovoren zajmoprimac je duţan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne moţe biti kraći od dva mjeseca od dana zajmodavčeva zahtjeva da mu se zajam vrati. Kod zajma se često vrši vraćanje u obrocima. Zajmoprimac takoĎer odgovara za nedostatke vraćenih stvari po istim kriterijima kao zajmodavac. Zajmoprimac moţe vratiti zajam i prije roka odreĎenog za vraćanje. Naknada za korištenje zajma - kod naplatnog zajma zajmoprimac je duţan platiti zajmodavcu odreĎen iznos naknade za korištenje zajma - kamatu. Visina kamatne stope moţe biti propisana, uobičajena ili ugovorena.


45

UGOVORI O PRIJEVOZU STVARI: ŢELJEZNICOM I MOREM

Pojam i vrste ugovora o prijevozu stvari. Ugovorom o prijevozu prijevoznik se obvezuje prevesti u odreĎeno mjesto neku osobu ili neku stvar, a putnik ili pošiljatelj se obvezuje za obavljeni prijevoz platiti odreĎenu naknadu. Iz ove najopćenitije definicije ugovora o prijevozu vidi se da predmet prijevoza moţe biti putnik i stvar, pa su se tim u vezi razvile i dvije osnovne grupe ugovora o prijevozu. Ugovor o prijevozu osoba i prtljage i ugovor o prijevozu stvari. S obzirom na vrste prijevoza razvili su se i posebni oblici ugovora o prijevozu stvari: ugovor o prijevozu stvari ţeljeznicom, ugovor o prijevozu stvari u pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, ugovor o prijevozu stvari u cestovnom prometu i ugovor o prijevozu stvari u zračnoj plovidbi. Svaka vrsta prijevoza ima svoje posebnosti, pa nije moguće na jednak način urediti odnose iz svih ugovora o prijevozu. Stoga ZOO sastoji samo opće norme koje se primjenjuju na sve vrste ugovora o prijevozu, a posebni oblici ugovora što ih zahtjevaju pojedine vrste prijevoza ureĎeni su posebnim zakonima. Zbog toga se u trgovačkom pravu razvilo transportno pravo. Mnoge odredbe o prijevozu danas su unificirane, na taj način da ih gotovo sve drţave ratificiraju pa tako i naša zemlja.

Sklapanje ugovora o prijevozu stvari ţeljeznicom. Subjekti ugovora o prijevozu jesu prijevoznik i pošiljatelj, kod ugovora o prijevozu stvari, odnosno prijevoznik i putnik kod ugovora o prijevozu osoba. Prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovotim poslovanjem, ali i svaka druga osoba koja na osnovi ugovora o prijevozu obavlja prijevoz uz naknadu. Osoba koja besplatno prevozi neku osobu ili stvar ne smatra se prijevoznikom i ne odgovara za štetu kao prijevoznik iz ugovora o prijevozu. Prijevoz moţe biti slobodan kad nisu utvrĎena stalna vremenska i prostorna doticanja odreĎenih stanica, i linijski, na odreĎenim relacijama i prema odreĎenom redu voţnje. Linijski prijevoz organiziran je po pravilu kao javni prijevoz u kojem je cijena prijevoza utvrĎena tarifom prijevoznika, obično uz suglasnost drţavnog organa ili udruţenja prijevoznika. Prijevoznik koji obavlja linijski prijevoz obvezan je obavljenu liniju redovito i uredno odrţavati i primiti na prijevoz svaku osobu i svaku stvar koji udovoljavaju objavljenim općim uvjetima prijevoza. Ako prijevoznikova redovna prijevozna sredstva nisu dovoljna za primitak osoba ili stvari, od njega se ne zahtijeva uvoĎenje i upotreba dodatnih prijevoznih sredstava, ali je duţan primiti na prijevoz osobe ili stvari za koje je posebnim propisom predviĎeno prvenstvo. Daljnje prvenstvo odreĎuje se prema redosljedu zahtijeva s time da se izmeĎu istovremenih zahtijeva prvenstveno odreĎuje prema većoj duţini prijevoza. Visina naknade za prijevoz odreĎuje se po pravilu tarifom ili kojim drugim aktom, i ne moţe se ugovoriti veća naknada. Naknada za prijevoz moţe se utvrditi i ugovorom, a ako nije utvrĎena ni tarifom ni ugovorom, prijevoznik ima pravo na uobičajenu naknadu za odreĎenu vrstu prijevoza.

Ţeljezniĉki tovarni list. Da bi isprava imala značajke tovarnog lista, mora odgovarati sadrţaju tovarnog lista propisanom posebnim propisima. Tako je zakonom o ugovorima o prijevozu u ţeljezničkom prometu, utvrĎen sadrţaj tovarnog lista koji se sastoji od osam bitnih sastojaka:

1. mjesta i datuma sastavljanja

2. naznake odredišnog kolodvora koja mora odgovarati imeniku ţeljezničkih kolodvora


46

3. imena i prezimena ili naziva primatelja i njegove adrese

4. naznaka vrste i teţine stvari

5. imena i prezimena ili naziva pošiljatelja, te njegova potpisa koji moţe biti zamjenjen posebnim pečatom

6. ţiga otpremnog kolodvora

7. iznosa prijevoznih i drugih troškova

8. popisa isprava koje se prilaţu uz tovarni list

TakoĎer tovarni list sadrţi i nebitne sastojke npr. dostavni rok, obavijesti primatelju i sl. Tovarni list je tiskani obrazac s odreĎenim rubrikama, a izjave i podaci u tovarnom listu moraju biti točni i za njih odgovara pošiljatelj. Tovarni list izdaje se najmanje u 3 primjerka.

Obveze ugovornih strana. OBVEZE POŠILJATELJA STVARI

Obveza propisanog pakiranja stvari - Pošiljatelj je obvezan zapakirati stvari na propisan ili uobičajen način kako se ne bi ugroţavala sigurnost ljudi i dobara i kako ne bi nastala materijalna šteta. Prijevoznik je duţan upozoriti pošiljatelja na nedostatke pakiranja jer inače odgovara za oštećenje pošiljke zbog nepropisnog pakiranja.

Obveza obavještavanja o podacima koji se odnose na pošiljku - Pošiljatelj mora obavijestiti prijevoznika o vrsti pošiljke, njenom sadrţaju i količini, saopćiti mu kada pošiljka treba biti prevezena, ime i adresu primatelja pošiljke, svoje ime i svoju adresu, te druge podatke koji omogućavaju prijevozniku da bez ikakvih odgaĎanja i smetnji moţe ispuniti svoje obveze. Kad se radi o prijevozu skupocijenih stvari pošiljatelj mora na to upozoriti prijevoznika i naznačiti vrijednost pošiljke, takoĎer i za opasne stvari.

Obveza plaćanja naknade i troškova u vezi s prijevozom - Pošiljatelj je obvezan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom. No, naknadu i troškove moţe platiti i primatelj ako je to izričito navedeno u tovarnom listu. Već i time što u tovarnom listu nije navedeno da pošiljatelj plaća troškove prijevoza postoji zakonska pretpostavka da ih prijevoznik naplati od primatelja.

OBVEZE PRIJEVOZNIKA

Obveza prijevoza stvari - Osnovna je obveza prijevoznika da uredno, na ugovoreni način i ugovorenim putem obavi prijevoz i stvar preda označenoj osobi. Ako nije ugovoreno kojim putem treba obaviti prijevoz, prijevoznik mora odabrati onaj put koji najviše odgovara interesima pošiljatelja.

Obveza izdavanja tovarnog lista - Tovarni list je prijevozna isprava kojom prijevoznik potvrĎuje da je primio na prijevoz odreĎenu količinu robe. Za prijevoz stvari u ţeljezničkom prometu tovarni list je obvezatna isprava.


47

Obveza obavještavanja pošiljatelja i postupanje prema nalozima - Prijevoznik mora obaviještavati pošiljatelja o svim okolnostima koje bi utjecale na prijevoz i postupiti prema uputama što ih od njega dobije.

Odgovornost prijevoznika za gubitak ili oštećenje pošiljke - U toku prijevoza moţe doći do gubitka ili oštećenja stvari. Opće je pravilo da prijevoznik odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine predaje. Prijevoznik se oslobaĎa te odgovornosti ako dokaţe da su gubitak ili oštećenje nastali usljed radnje ovlaštene osobe, svojstva same pošiljke, uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. Ta odgovornost se ne moţe isključiti niti smanjiti ugovorom ili sl.

Odgovornost ţeljeznice. Prijevoznik je obvezan primatelja obavijestiti bez odgaĎanja aktom o prispjeću pošiljke i staviti mu je na raspolaganje. Ako je izdan tovarni list, prijevoznik ga je obvezan podnijeti primatelju. Primatelj je obvezan isplatiti prevozninu i troškove kojima je pošiljka opterećena, ako je tako utvrĎeno ugovorom ili tovarnom listu. Zajednička obveza prijevoznika i primatelja je utvrĎivanje istovjetnosti i stanja pošiljke. Pošiljka je istovjetna ako prijevoznik preda primatelju onu pošiljku koju je primio od pošiljatelja. Pošiljka nije istovjetna ako je prijevoznik predao primatelju drugu pošiljku.

Pojam i vrste ugovora o prijevozu stvari morem. Subjekti ugovora o prijevozu jesu prijevoznik i pošiljatelj, kod ugovora o prijevozu stvari, odnosno prijevoznik i putnik kod ugovora o prijevozu osoba. Prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovotim poslovanjem, ali i svaka druga osoba koja na osnovi ugovora o prijevozu obavlja prijevoz uz naknadu. Osoba koja besplatno prevozi neku osobu ili stvar ne smatra se prijevoznikom i ne odgovara za štetu kao prijevoznik iz ugovora o prijevozu. Prijevoz moţe biti slobodan kad nisu utvrĎena stalna vremenska i prostorna doticanja odreĎenih stanica, i linijski, na odreĎenim relacijama i prema odreĎenom redu voţnje. Linijski prijevoz organiziran je po pravilu kao javni prijevoz u kojem je cijena prijevoza utvrĎena tarifom prijevoznika, obično uz suglasnost drţavnog organa ili udruţenja prijevoznika. Prijevoznik koji obavlja linijski prijevoz obvezan je obavljenu liniju redovito i uredno odrţavati i primiti na prijevoz svaku osobu i svaku stvar koji udovoljavaju objavljenim općim uvjetima prijevoza. Ako prijevoznikova redovna prijevozna sredstva nisu dovoljna za primitak osoba ili stvari, od njega se ne zahtijeva uvoĎenje i upotreba dodatnih prijevoznih sredstava, ali je duţan primiti na prijevoz osobe ili stvari za koje je posebnim propisom predviĎeno prvenstvo. Daljnje prvenstvo odreĎuje se prema redosljedu zahtijeva s time da se izmeĎu istovremenih zahtijeva prvenstveno odreĎuje prema većoj duţini prijevoza. Visina naknade za prijevoz odreĎuje se po pravilu tarifom ili kojim drugim aktom, i ne moţe se ugovoriti veća naknada. Naknada za prijevoz moţe se utvrditi i ugovorom, a ako nije utvrĎena ni tarifom ni ugovorom, prijevoznik ima pravo na uobičajenu naknadu za odreĎenu vrstu prijevoza.

Teretnica i pomorski tovarni list. Da bi isprava imala značajke tovarnog lista, mora odgovarati sadrţaju tovarnog lista propisanom posebnim propisima. Tako je zakonom o ugovorima o prijevozu u ţeljezničkom prometu, utvrĎen sadrţaj tovarnog lista koji se sastoji od osam bitnih sastojaka: 1. mjesta i datuma sastavljanja

2. naznake odredišnog kolodvora koja mora odgovarati imeniku ţeljezničkih kolodvora


48

3. imena i prezimena ili naziva primatelja i njegove adrese

4. naznaka vrste i teţine stvari

5. imena i prezimena ili naziva pošiljatelja, te njegova potpisa koji moţe biti zamjenjen posebnim pečatom

6. ţiga otpremnog kolodvora

7. iznosa prijevoznih i drugih troškova

8. popisa isprava koje se prilaţu uz tovarni list

TakoĎer tovarni list sadrţi i nebitne sastojke npr. dostavni rok, obavijesti primatelju i sl. Tovarni list je tiskani obrazac s odreĎenim rubrikama, a izjave i podaci u tovarnom listu moraju biti točni i za njih odgovara pošiljatelj. Tovarni list izdaje se najmanje u 3 primjerka.

Teretnica (konosman) je isprava o pomorskom prijevozu kojom brodar (prijevoznik) potvrĎuje da je stvari primio na prijevoz i da će ih na odredištu predati zakonitom imatelju isprave. Teretnica i njezine potrepštine ureĎene su zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi koji zahtjeva devet bitnih elemenata:

1. naziv i sjedište tvrtke ili ime i prebivalište brodara koji izdaje teretnicu

2. ime i druge podatke o identitetu broda

3. naziv i sjedište tvrtke ili ime i prebivalište krcatelja

4. naziv i sjedište tvrtke ili ime prebivališta primatelja

5. luka i pristanište ili vrijeme kad će se odnosno mjesto gdje će se luka odnosno pristanište odrediti

6. količinu tereta prema broju komada, teţini, obujmu ili drugoj jedinici mjere već prema vrsti tereta

7. vrstu tereta i oznake koje se na njemu nalaze

8. stanje stvari ili omota prema vanjskom izgledu

9. mjesto i datum ukrcaja tereta i izdavanja teretnice

Teretnicu izdaje brodar i potpisuje ju osobno ili preko punomoćnika. Osim ovih moţe sadrţavati i druge sastojske, a izdaje se po pravilu prema unaprijed pripremljenim formularima. Teretnica ima trostruko značenje: njome se potvrĎuje da postoji ugovor


49

o prijevozu, ona sluţi kao dokaz da je brodar primio teret na prijevoz, njome se utvrĎuje pravni odnos prema primatelju stvari.





OBVEZE PRIJEVOZNIKA






50

Odgovornost brodara. Brodar je fizička ili pravna osoba koja je kao drţatelj broda nositelj plovidbenog pothvata. To je osoba koja obavlja plovidbu morem u unutrašnjoj ili vanjskoj plovidbi u vlastito ime i za vlastiti račun, svojim ili tuĎim brodom. Brodar je obvezan primatelja obavijestiti bez odgaĎanja aktom o prispjeću pošiljke i staviti mu je na raspolaganje. Ako je izdan tovarni list, brodar ga je obvezan podnijeti primatelju. Primatelj je obvezan isplatiti prevozninu i troškove kojima je pošiljka opterećena, ako je tako utvrĎeno ugovorom ili tovarnom listu. Zajednička obveza brodara i primatelja je utvrĎivanje istovjetnosti i stanja pošiljke. Pošiljka je istovjetna ako brodar preda primatelju onu pošiljku koju je primio od pošiljatelja. Pošiljka nije istovjetna ako je brodar predao primatelju drugu pošiljku.

(odgovornost brodara: primiti robu izdati teretnicu čuvati robu odgovarati za rad zapovjednika broda i posade, prevesti robu i obavjestiti primatelja označenog u teretnici s primateljem utvrditi istovjetnost i stanje pošiljke. Istovjetnost se utvrĎuje prema vanjskim obiljeţjima i usporeĎivanjem s podacima u teretnici. Za stvari odgovara po načelu pretpostavljenje krivnje. Za prijevoz osoba odgovara dijelom po načelu krivnje, a dijelom po načelu dokazane krivnje. Za izvanugovorne obveze odgovara po načelu dokazane krivnje, osim za slučaj oštećenje lučkih naprava i drugih postrojenja za koje odgovara po načelu uzročnosti.

Havarije. Havarija je oštećenje prijevoznog sredstva (broda, zrakoplova i sl.) stroja i postrojenja

iz bilo kojeg razloga u kretanju ili mirovanju. U pomorskom pravu havarija označuje sva oštećenja, gubitke, izvanredne troškove koje pretrpi ili podmiri brod i/ili teret tijekom pomorskog pothvata. Pomorske havarije dijele se na: havarije štete i havarije troškova. Vrste havarija: zajednička (štetu snose svi pojedinci pomorskog pothvata) i pojedinačna ( oštečenje ili gubitak proizvodnog sredstva ili tereta koju snosi onaj kome se desila). Dakle, zajednička havarija predstavlja sve izvanredne štete odnosno troškove koji su učinjeni namjerno i razumno obično po naredbi zapovjednika broda a u svrhu da se otkloni veća šteta odnosno da koristi brodu i onome kome pripada teret. Posebna havarija je izvanredni trošak ili oštećenje koje nastane samom brodu ili samome teretu zbog više sile ili slučaja (bura, ...). takvu štetu snosi onaj kome se dogodila.

UGOVORI O PRIJEVOZU STVARI: CESTOM I ZRAKOM TE TURISTIĈKIM USLUGAMA

Pojam i vrste ugovora o prijevozu stvari cestom. Prijevoz robe u cestovnom prometu prikladan je za prijevoz stvari veće vrijednosti na kraćim relacijama. Taj je prijevoz brţi je od prijevoza u ţeljezničkom prometu. Pogodnost tog prijevoza je što se ne mora vršiti pretovar već se roba prevozi od skladišta na skladište. Subjekti ugovora o prijevozu jesu prijevoznik i pošiljatelj, kod ugovora o prijevozu stvari, odnosno prijevoznik i putnik kod ugovora o prijevozu osoba. Prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovotim poslovanjem, ali i svaka druga osoba koja na osnovi ugovora o prijevozu obavlja prijevoz uz naknadu. Osoba koja besplatno prevozi neku osobu ili stvar ne smatra se prijevoznikom i ne odgovara za štetu kao prijevoznik iz ugovora o prijevozu. Ugovorom o prijevozu stvari


51

prijevoznik se obvezuje pošiljatelju ili drugoj osobi da će stvari prevesti do mjesta koje je ugovoreno i tamo ich predati primatelju, a pošiljatelj se obvezuje za to platiti odreĎneu naknadu. To je imenovani ugovor. Ugovor o prijevozu robe u cestovnom prometu je neformalni, konsenzualni ugovor koji nastaje suglasnošću volje prijevoznika i osobe koja daje robu na prijevoz, te prodajom robe prijevozniku. Ugovor je dvostrano obvezan i naplativ. Tovarni list u cestovnom prometu je isprava koja se sastavlja uz ugovor o prijevozu. Nepostojanje, neispravnost ili gubitak tovarnog lista nemaju pravnog učinka na postojanje i sadrţaj ugovora o prijevozu. Tovarni list u cestovnom prometu sastavlja se u tri izvorna primjerka. Postoji i prenosivi tovarni list u cestovnom prometu s istim pravnim učinkom koji ima prenosivi tovarni list u ţeljezničkom prometu. Carinska konvencija u meĎunarodnom prijevozu robe cestom omogućava pojednostavljenje carinske procedure. Vozila koja imaju oznake TIR i TIR-karnet propuštaju se na carinskim prijelazima po najkraćem postupku uz propisane dokumente i plombe. Korištenje TIR-karnetom omogućeno je svakom cestovnom prijevozniku uz potpisivanje obveze da će poštovati propise zemlje kroz koju prevozi robu ili u koju robu vozi. Prijevoz moţe biti slobodan kad nisu utvrĎena stalna vremenska i prostorna doticanja odreĎenih stanica, i linijski, na odreĎenim relacijama i prema odreĎenom redu voţnje. Linijski prijevoz organiziran je po pravilu kao javni prijevoz u kojem je cijena prijevoza utvrĎena tarifom prijevoznika, obično uz suglasnost drţavnog organa ili udruţenja prijevoznika. Prijevoznik koji obavlja linijski prijevoz obvezan je obavljenu liniju redovito i uredno odrţavati i primiti na prijevoz svaku osobu i svaku stvar koji udovoljavaju objavljenim općim uvjetima prijevoza. Ako prijevoznikova redovna prijevozna sredstva nisu dovoljna za primitak osoba ili stvari, od njega se ne zahtijeva uvoĎenje i upotreba dodatnih prijevoznih sredstava, ali je duţan primiti na prijevoz osobe ili stvari za koje je posebnim propisom predviĎeno prvenstvo. Daljnje prvenstvo odreĎuje se prema redosljedu zahtijeva s time da se izmeĎu istovremenih zahtijeva prvenstveno odreĎuje prema većoj duţini prijevoza. Visina naknade za prijevoz odreĎuje se po pravilu tarifom ili kojim drugim aktom, i ne moţe se ugovoriti veća naknada. Naknada za prijevoz moţe se utvrditi i ugovorom, a ako nije utvrĎena ni tarifom ni ugovorom, prijevoznik ima pravo na uobičajenu naknadu za odreĎenu vrstu prijevoza.




Obveza plaćanja naknade i troškova u vezi s prijevozom - Pošiljatelj je obvezan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom. No, naknadu


52

i troškove moţe platiti i primatelj ako je to izričito navedeno u tovarnom listu. Već i time što u tovarnom listu nije navedeno da pošiljatelj plaća troškove prijevoza postoji zakonska pretpostavka da ih prijevoznik naplati od primatelja.

OBVEZE PRIJEVOZNIKA





Odgovornost cestovnog prijevoznika. Cestovni prijevoznik je obvezan primatelja obavijestiti bez odgaĎanja aktom o prispjeću pošiljke i staviti mu je na raspolaganje. Ako je izdan tovarni list, cestovni prijevoznik ga je obvezan podnijeti primatelju. Primatelj je obvezan isplatiti prevozninu i troškove kojima je pošiljka opterećena, ako je tako utvrĎeno ugovorom ili tovarnom listu. Zajednička obveza cestovnog prijevoznika i primatelja je utvrĎivanje istovjetnosti i stanja pošiljke. Pošiljka je istovjetna ako cestovni prijevoznik preda primatelju onu pošiljku koju je primio od pošiljatelja. Pošiljka nije istovjetna ako je cestovni prijevoznik predao primatelju drugu pošiljku.

Pojam i vrste ugovora o prijevozu stvari zrakom. Subjekti ugovora o prijevozu jesu prijevoznik i pošiljatelj, kod ugovora o prijevozu stvari, odnosno prijevoznik i putnik kod ugovora o prijevozu osoba. Prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovotim poslovanjem, ali i svaka druga osoba koja na osnovi ugovora o prijevozu obavlja prijevoz uz naknadu. Osoba koja besplatno prevozi neku osobu ili stvar ne smatra se prijevoznikom i ne odgovara za štetu kao prijevoznik iz ugovora o prijevozu. Prijevoz moţe biti slobodan kad nisu utvrĎena stalna vremenska i prostorna doticanja odreĎenih stanica, i linijski, na odreĎenim relacijama i prema odreĎenom redu voţnje. Linijski prijevoz organiziran je po pravilu kao javni prijevoz u kojem je cijena prijevoza utvrĎena tarifom prijevoznika, obično uz suglasnost drţavnog organa ili udruţenja prijevoznika. Prijevoznik koji obavlja linijski prijevoz obvezan je obavljenu liniju redovito i uredno odrţavati i primiti na prijevoz svaku osobu i svaku stvar koji udovoljavaju objavljenim općim uvjetima prijevoza. Ako prijevoznikova redovna prijevozna sredstva nisu dovoljna za primitak osoba ili


53

stvari, od njega se ne zahtijeva uvoĎenje i upotreba dodatnih prijevoznih sredstava, ali je duţan primiti na prijevoz osobe ili stvari za koje je posebnim propisom predviĎeno prvenstvo. Daljnje prvenstvo odreĎuje se prema redosljedu zahtijeva s time da se izmeĎu istovremenih zahtijeva prvenstveno odreĎuje prema većoj duţini prijevoza. Visina naknade za prijevoz odreĎuje se po pravilu tarifom ili kojim drugim aktom, i ne moţe se ugovoriti veća naknada. Naknada za prijevoz moţe se utvrditi i ugovorom, a ako nije utvrĎena ni tarifom ni ugovorom, prijevoznik ima pravo na uobičajenu naknadu za odreĎenu vrstu prijevoza.





OBVEZE PRIJEVOZNIKA




Odgovornost prijevoznika za gubitak ili oštećenje pošiljke - U toku prijevoza moţe doći do gubitka ili oštećenja stvari. Opće je pravilo da prijevoznik odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine predaje. Prijevoznik se oslobaĎa te odgovornosti ako dokaţe da su gubitak ili oštećenje nastali usljed radnje


54

ovlaštene osobe, svojstva same pošiljke, uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. Ta odgovornost se ne moţe isključiti niti smanjiti ugovorom ili sl.

Odgovornost zraĉnog prijevoznika. Zračni prijevoznik je obvezan primatelja obavijestiti bez odgaĎanja aktom o prispjeću pošiljke i staviti mu je na raspolaganje. Ako je izdan tovarni list, zračni prijevoznik ga je obvezan podnijeti primatelju. Primatelj je obvezan isplatiti prevozninu i troškove kojima je pošiljka opterećena, ako je tako utvrĎeno ugovorom ili tovarnom listu. Zajednička obveza zračnog prijevoznika i primatelja je utvrĎivanje istovjetnosti i stanja pošiljke. Pošiljka je istovjetna ako zračni prijevoznik preda primatelju onu pošiljku koju je primio od pošiljatelja. Pošiljka nije istovjetna ako je zračni prijevoznik predao primatelju drugu pošiljku.

Pojam i vrste ugovora o turistiĉkim uslugama. Turizam je skup odnosa koji nastaju privremenom i dobrovoljnom odsutnošću neke osobe (turist) iz mjesta stalnog boravišta i putovanjem u drugo mjesto, ali ne zbog obavljanja neke djelatnosti nego zbog zadovoljenja potreba za odmorom, razonodom, liječenjem, upoznavanjem drugih krajeva i ljudi i sl. Turizam se danas pojavljuje u više oblika, pa ga moţemo podjeliti s različitih aspekata, npr. prema: drţavnoj pripadnosti turista (domaći i strani), kretanju turista (mobilni i stacionirani), trajanju boravka ( tranzitni i boravišni), motivima (zdravstveni, kulturni, rekreacijski itd.), prema godišnjoj dobi, prema geografskom smještaju (planinski i morski, gradski i seoski, itd.). ZOO obraĎuje praktički 4 ugovora koji se odnose samo na turizam, a to su: ugovor o organiziranju putovanja (obvezuje se organizator putovanja da pribavi putniku skup usluga koje se sastoje od prijevoza, boravka i drugih usluga koje su s njim vezane, a putnik se obvezuje organizatoru platiti jednu ukupnu cijenu), posrednički ugovor o putovanju (posrednik se obvezuje da u ime i za račun putnika sklopi bilo ugovor o organiziranju putovanja, bilo ugovor o izvršenju jedne ili više posebnih usluga koje omogućuju da se ostvari neko putovanje ili boravak, a putnik se obvezuje za to platiti naknadu), ugovor o alotmanu (odnosno, ugovor o angaţiranju ugostiteljskih kapaciteta. Njime se ugostitelj obvezuje u toku odreĎenog vremena staviti na raspolaganje turističkoj agenciji odreĎen broj leţajeva u odreĎenom objektu, pruţiti ugostiteljske usluge osobama koje uputi agencija i platiti joj odreĎenu proviziju. Turistička agencija se obvezuje ugostitelju da će nastojati popuniti njegove kapacitete, odnosno obavijestiti ga u odreĎenim rokovima da to ne moţe učiniti, te da će platiti ugovorenu cijenu za pruţene usluge. Gost nije direktni klijent ugostitelja, nego klijent turističke agencije, pa je tako njegov poloţaj posebno zaštićen.) i ugovor o ugostiteljskoj ostavi (obvezuje se ugostitelj-ostavoprimac da primi pokretnu stvar od gosta-ostavodavca koju je ovaj donio sa sobom u ugostiteljski objekt da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatraţio). U širem smislu ovdje bi još pripadao i ugovor o prijevozu osoba.

Obveze ugovornih strana. OBVEZE ORGANIZATORA PUTOVANJA - on je duţan dati putniku usluge koje imaju sadrţaj i svojstva predviĎena ugovorom, potvrdom i brinuti se o pravima i interesima putnika u skladu s dobrim poslovnim običajima; dati putniku potrebnu obavijest o cijenama, uvjetima prijevoza, boravku i posebnim uvjetima, o kvaliteti prijevoznih sredstava, o voznom redu, vezama, carinskim formalnostima i drugim administrativnim propisima; čuvati kao tajnu podatke koje dobije o putniku i njegovoj prtljazi; naknaditi putniku štetu koju prouzrokuje zbog nepotpunog izvršenja obveza; srazmjerno sniziti cijenu putniku, ako su usluge iz ugovora nepotpuno ili nekvalitetno izvršene, uz uvjet da je putnik stavio prijavu organizatoru u roku od 8 dana od dana završetka putovanja.


55

OBVEZE PUTNIKA - platiti organizatoru ugovorenu cijenu; dostaviti pravodobno organizatoru sve točne podatke potrebne za organiziranje putovanja; voditi brigu da on osobno, njegove isprave i prtljaga ispunjavaju uvjete koje zahtjevaju adminastritivni propisi.

Putnik moţe odrediti i drugu osobu da se umjesto njega koristi ugovorenim uslugama pod uvjetom da ta osoba zadovoljava posebnim zahtjevima predviĎenima za odreĎeno putovanje i da putnik naknadi organizatoru troškove uzrokovane zamjenom. Organizator ne moţe traţiti povišenje ugovorene cijene. Izmjene u programu mogu se izvršiti samo u slučaju više sile, s tim da povećanje troškova ide na teret organizatora, a smanjenje u korist putnika. Putnik moţe odustati od ugovora ako organizator izvrši bitne promjene programa bez opravdanog razloga.

OBVEZE TURISTIČKE AGENCIJE - ona je duţna obavijestiti ugostitelja u toku popune smještajnih kapaciteta; obavjestiti ugostitelja u ugovorenom roku ili u roku koji je za tu obavijest utvrĎen u poslovnim običajima, da u cijelosti odustaje od ugovora o alotmanu, ili da privremeno odustaje od korištenja angaţiranih smještajnih kapaciteta a da time ne raskida ugovor u cijelosti niti stvori sebi obvezu naknade štete ugostitelju; popuniti angaţirane ugostiteljske kapacitete ako ugovorom o alotmanu ne preuzme takvu posebnu obvezu; pridrţavati se ugovorenih cijena a osobama što ih šalje u ugostiteljski objekt ne moţe zaračunati veće cijene od onih predviĎenih ugovorom; platiti cijenu danih ugostiteljskih usluga; izdati pismenu ispravu osobama što ih šalje.

OBVEZE UGOSTITELJA - duţan je preuzeti konačnu i neopozivu obvezu da u toku odreĎenog vremena stavi na korištenje ugovoren broj leţajeva i dade osobama koje upućuje turistička agencija usluge navedene u posebnoj pismenoj ispravi; odbiti svaku drugu turističku agenciju u pogledu angaţiranja kapaciteta koji su već rezervirani na temelju ugovora o alotmanu; osobama što ih uputi turistička agencija dati pod istim uvjetima usluge kao i osobama s kojima je neposredno sklopio ugovor o ugostiteljskim uslugama; pridrţavati se ugovorenih cijena; platiti agenciji proviziju na promet ostvaren na temelju ugovora o alotmanu.


56

BANKOVNI UGOVORI

Pojam, vrste i predmet bankarskih poslova. Tipični bankovni ugovori su ugovor o novčanom depozitu, ulogu na štednju, o deponiranju vrijednosnih papira, o bankovnom tekućem računu, o sefu, o kreditu, o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira, o akreditivu, o bankovnoj garanciji. Od bankovnih ugovora vaţno je razlikovati bankovne poslove jer su to različite pravne kategorije. Na prvi pogled bi se moglo zaključiti da su bankovni poslovi i bankovni ugovori identični instituti. Zakonodavac pod bankovnim poslovima podrazumijeva i poslove koji nisu ugovori, npr. obavljanje platnog prometa, emisija vrijednosnih papira i izdavanje novčanih kartica itd. Dakle, svaki bankovni ugovor se smatra bankovnim poslom, dok svaki bankovni posao nije i bankovni ugovor. Dakle pod bankovnim poslovima podrazumijevamo sveukupnost poslova koje su banke ovlaštene obavljati u okviru svojih djelatnosti, a vrste, opseg i ovlaštenja banaka preteţno su propisani upravnim propisima.

Zakon o obveznim odnosima poznaje slijedeće tipične bankovne ugovore: ugovor o novčanom depozitu, ugovor na štednjui, ugovor o deponiranju vrijednosnih papira, ugovor o bankovnom tekućem računu, ugovor o sefu, ugovor o kreditu, ugovor o akreditivu, ugovor o bankovnoj garanciji.

Od bankovnih ugovora vaţno je razlikovati bankovne poslove jer su to dvije kategorije. Osnovno je da je svaki bankovni ugovor ako ga sklapa banka bankovni posao, dok svaki bankovni posao (koji moţe biti i obavljanje platnog prometa, emisija vrijednosnih papira, itd.) nije bankovni ugovor. Moţemo navesti još primjera, mjenjački posao je bankovni posao, a nije bankovni ugovor.

Značajka bankovnih ugovora za razliku od ugovora trgovačkog prava je da je njihov predmet promet novca i vrijednosnih papira i obavljanje odreĎenih usluga u vezi s platnim prometom.

U bankovnim ugovorima jedna stranka je uvijek banka, a samo izuzetno neka druga organizacija, a da je izričito ovlaštena za obavljanje odreĎenih bankovnih poslova.

Bankovni ugovori su formalni jer se za njihovu pravovaljanost zahtijeva zakonska forma. Oni su dvostranoobvezni ugovori u kojima su obje strane i vjerovnik i duznik gdje pravo na jednoj strani predstavlja obvezu na drugoj strani. Nema ugovora u kojem se banka ne pojavljuje i kao vjerovnik i kao duţnik. Za sve bankovne ugovore predviĎena je naplatnost za učinjene usluge, pa banka ima pravo na odreĎene kamate kao naknadu koju plaća klijent za korištenje njezinih sredstava, ili je to obveza banke za plaćanje kamata na pravo korištenja i raspolaganja novcem dobivenim od klijenta ili pak banka ima pravo i na naknadu - proviziju za usluge koje obavlja. Kod bankovnih ugovora se radi o novčanim činidbama. Banke se sluţe formuliranim ugovorima i sadrţaj je unaprijed pripremljen. Bankovni ugovori su adhezijski. Sklapajući ugovor s bankom komitenti stječu prava upravljanja bankom, kao i pogodnosti u korištenju bankovnih sredstava. Bankovni ugovori su tipični ugovori trgovačkog prava i podvrgnuti su odredbama tog prava.

Ugovori o kreditu. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje odreĎeni iznos novčanih sredstava na odreĎeno ili neodreĎeno


57

vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrĎene namjene, a korisnik se obvezuje banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni novčani iznos vratiti u vrijeme i na način utvrĎen ugovorom. Ugovor o kreditu ima svoje ishodište u ugovoru o zajmu, od kojeg se razlikuje u više bitnih značajki: ugovor o kreditu zajmodavatelj je u pravilu banka, kod ugovora o kreditu predmet ugovora mogu biti samo novčana sredstva, ugovor o kreditu uvjek je naplatan i mora biti sklopljen u pismenom obliku. Ugovor o kreditu je takoĎer uz ovo i konsenzualni jer ne nastaje tek davanjem novca nego obvezom banke da će ga klijentu staviti na raspolaganje, a takoĎer je i dvostrano obvezni jer osim obveza banke, postoji i obveza korisnika plaćati kamate, vratiti glavnicu te vršiti i druge obveze preuzete ugovorom. Obično se radi o adhezijskom ugovoru. Bitni sastojci ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja i uvjeti vraćanja kredita.

Vrste kredita: nenamjenski (korisnik ih moţe koristiti u bilo koju svrhu) i namjenski (unaprijed je utvrĎena svrha kredita) kredit, krediti s obzirom na trajanje roka otplate, domaći (u domaćoj valuti) i inozmeni ( jedan od stranaka je inozemac) kredit, gospodarstveni (daju se subjektima trgovačkog prava) i potrošački (daju se graĎanima) krediti, krediti uz osiguranje vraćanja, krediti s obzirom na način kojim se korisniku daju na raspolaganje i dr.

Akreditivi. Akreditiv je stvorila, mijenjala i usavršavala poslovna i bankovna praksa udovoljavajući potrebama suvremene privrede. Kod svih ugovora kod kojih se jedna ugovorna strana obvezuje platiti cijenu ili naknadu za obveze druge ugovorne stranke moţe se utanačiti da će se radi osiguranja besprijekornog ispunjavanja glavne obveze, plaćanje izvršiti putem akreditiva. Plaćanje akreditivom moţe se utvrditi posebnim ugovorom, ili posebnom klauzulom osnovnog ugovora, koji obično sadrţe iznos, valutu i vrstu akreditiva, rok otvaranja akreditiva i njegovo vaţenje, uvjete koje korisnik akreditiva treba ispuniti, naziv akreditivne banke i dr. Na osnovu toga stranka kupoprodajnog ili drugog ugovora koja treba ispuniti obvezu plaćanja daje nalog banci za otvorenje akreditiva. Ugovor o akreditivu je ugovor izmeĎu nalogodavatelja (kupca) i banke (nalogoprimatelja) u korist treće osobe (prodavatelj), koji bi u svemu morao biti u skladu s ugovorom ili ugovornom klauzulom izmeĎu stranaka glavnog ugovora o plaćanju akreditivom. Ugovor o akreditivu je konsenzualan, formalan, dvostranoobvezan i naplatan. U pravilu je i adhezijski ugovor. Vrste akreditiva: uvjetni i bezuvjetni, obični i dokumentarni, opozivi i neopozivi, potvrĎeni i nepotvrĎeni, prenosiv i neprenosiv.

Dokumentarni robni akreditiv. Kod njega je banka obvezna ispuniti svoju obvezu korisniku akreditiva tek ako joj budu podneseni dokumenti prema uvjetima iz ugovora, smatramo da je definicija koju pruţaju jednoobrazna pravila, potpunija i adekvatnija. Izraz dokumentarni akreditivi obuhvaća svako utanačenje bez obzira na njegov naziv ili opis po kojem neka banka na zahtjev i u skladu s instrukcijama nekog komintenta treba izvršiti plaćanje nekoj trećoj osobi u gotovini ili po njegovom nalogu, ili treba platiti, akceptirati ili negocirati mjenice izdane korisniku ili ovlašćuje neku drugu banku da takvo plaćanje izvrši. Posebno je vaţan u meĎunarodnom prometu, gdje se plaćanje s inozemstvom preteţno obavlja putem dokumentarnog akreditiva.

Bankarska garancija. U vanjskotrgovačkim i u ugovorima izmeĎu domaćih subjekata trgovačkog prava, kao iznimno djelotvorno sredstvo osiguranja potraţivanja sve se više primjenjuju bankovne garancije. Tu se pojavljuju najmanje tri osobe i tri odvojena pravna odnosa: nalogodavatelj - banka (banka preuzima obvezu


58

da će po njegovu nalogu izdati odreĎenu garanciju), banka - korisnik (banka dostavlja garanciju korisniku, a ovaj je prihvaća), korisnik - nalogodavatelj (odnos izmeĎu stranaka iz nekog osnovnog ugovora). Bez obzira na višebojnost pojedinih izraza i meĎusobnih razlika, u biti postoje dvije grupe bankovnih garancija: akcesorne i samostalne. Akcesorne (nesamostalne) garancije jesu takve kod kojih je garancijska obveza banke ovisna o postojanju obveze osnovnog ugovora. Te garancije banka izdaje s naslova jamstva. Samostalne garancije su takve kod kojih banka preuzima prema korisniku samostalnu obvezu koja je u odnosu prema duţničkoj obvezi iz glavnog ugovora odvojena. Razlika je u tome što kod akcesorne garancije banka kao jamac ne ispunjava svoju, već tuĎu obvezu, i ona pretpostavlja postojanje pravovaljane i utuţive obveze glavnog duţnika, pa korisnika garancije praktički osigurava samo od rizika insolventnosti glavnog duţnika. Kod samostalne garancije banka se na temelju garancijskih ugovora obvezuje da će ispuniti vlastitu obvezu i zaštićuje korisnika garancije ne samo od insolventnosti glavnog duţnika nego i od rizika postojanja i utuţivosti same obveze iz osnovnog ugovora.

Pasivni bankarski poslovi. U pasivnim bankarskim poslovima banke istupaju kao duţnici i redovito plaćaju za svoj dug (pasivne) kamate. U takve poslove idu svi ulozi i depoziti, emisije novčanica, reeskont, relombard, meĎubankarska zaduţivanja, emisije vrijednosnih papira itd. Tim poslovima banke pribavljaju sredstva za svoj rad.

Pojam i vrste vrijednosnih papira. Vrijednosni papir je pismena isprava kojom se njen izdatnik obvezuje ispuniti obvezu upisanu na toj ispravi njezinom zakonitom imaocu. Obiljeţja vrijednosnog papira su: to je pisana isprava, sadrţi pravo koje je obveznopravnog karaktera, izdatnik se obvezuje pravo upisano u ispravi ispuniti ne bilo kojem, nego samo zakonitom imaocu, pravo upisano u ispravi se ne moţe bez nje ostvariti. Imamo slijedeće vrijednosne papire: mjenica, ček, skladišni list, teretnica (konosman), dionica, obveznica, blagajnički zapis, potvrda o deponiranim sredstvima itd. Svaki vrijednosni papir mora sadrţavati sljedeće: naznaku vrste vrijednosnog papira, tvrtku, naziv i sjedište odnosno ime i prebivalište izdavaoca vrijednosnog papira i takoĎer osobe na koju taj vrijednosni papir glasi ili naznaku da glasi na donosioca, točno naznačenu obvezu izdavaoca koja proizlazi iz vrijednosnog papira, mjesto i datum izdavanja vrijednosnog papira, a kod onih koji se izdaju u seriji i njihov serijski broj, potpis izdavaoca vrijednosnog papira odnosno faksimil potpisa izdavaoca vrijenosnih papira koji se izdaju u seriji. Za pojedine vrijednosne papire mogu biti posebnim zakonom odreĎeni i drugi bitni sastojci.


59

MJENICA

Pojam, nastanak i pravna priroda mjenice. Mjenica je vrijednosni papir na odreĎenu svotu novaca čije su potrepštine, prijenos, naplata i ostvarenje drugih prava imaoca mjenice regulirani mjeničnim pravom. Danas mjenica ima preteţito značaj kreditnog sredstva; zato se kaţe da mjenice izdaje onaj tko nema novaca, a ček onaj tko ga ima. Mjenica je nastala u talijanskim gradovima u 13. stoljeću. Zbog rizika prijenosa novca trgovac je u svom gradu dao mjenjaču svotu novca, a mjenjač trgovcu uputnicu na odreĎen iznos u drţavi ili gradu u koji je trgovac putovao, upućujući ga na tamošnjeg mjenjača s kojim je imao poslovne veze.

Mjenica se uvjek izdaje u pismenoj formi. Obično se izdaje na mjeničnom blanketu, ali vrijedi i na drugom materijalu. Mjenica se izdaje u vezi s osnovnim pravnim poslom. Mjenični duţnik u pravilu nema prava prigovora iz osnovnog pravnog posla, jer je njegova mjenična obveza apstraktna. Mjenica je papir javne vjere i ono što je u njoj napisano smatra se istinitim.

Svi potpisnici mjenice odgovaraju solidarno imaocu mjenice. Imalac mjenice ima pravo prema svima. Ako postupi prema pojedinim obveznicima nije duţan pridrţavati se reda kojim su se oni obvezali. Specifičnost mjeničnih obveza je u tome što imalac mjenice ima pravo zahtjevati naplatu od regresnih obveznika tek ako se utvrdi da glavni duţnik nije akceptirao odnosno isplatio mjenicu; potpisnik mjenice koji je iskupio mjenicu ima pravo od svih duţnika traţiti naplatu cjelokupnog potraţivanja.

Vrste mjenica. Trasirana mjenica (trasa) je mjenica u kojoj izdatnik (trasant) mjenice poziva drugu osobu (trasat) da imaocu mjenice (remitent), isplati odreĎenu svotu novca. Vlastita mjenica je ona kojoj se izdavalac (trasant) obvezuje da će odreĎenu svotu platiti imaocu mjenice (remintentu). Kod nje nema poziva trasatu da akceptira i plati mjenicu kao kod trasirane mjenice. Izdatnik (trasant) vlastite mjenice odgovara onako kao što odgovara akceptant trasirane mjenice. Tu imamo još i bjanko mjenicu koja nema sve bitne elemente mjenice. Takva isprava postaje mjenicom kad se sporazumno od stranaka ispune svi bitni sastojci.

Elementi mjenice. To su: oznaka da je mjenica napisana u samom slogu isprave, na jeziku na kome je ona sastavljena; bezuvjetan uput da se plati odreĎena svota novca; ime onoga koji treba da plati (trasat); označenje dospjelosti; mjesto gdje se plaćanje ima izvršiti; ime onoga kome ili po čijoj naredbi se mora platiti (remintent); označenje dana i mjesta izdanja mjenice; potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant).

Mjeniĉne radnje. Radnje u mjeničnom prometu sastoje se uglavnom u potpisivanju mjenice. Svaki valjani potpis na mjenici znači odrenu obvezu. Potpisivanje se u načelu vrši u vlastito ime. Mjenicom se moţe obvezivati svaka osoba koja se prema propisima graĎanskog ili privrednog prava moţe ugovorom obvezati. Potpisivanje se moţe vršiti po zastupniku; mjenicu moţe potpisati zastupnik u ime zastupanog. Trasant izdaje i potpisuje mjenicu. On svojim potpisom postaje prvi duţnik i odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena. On odgovara za isplatu mjenice i onda ako u mjenici stavi klauzulu da ne odgovara za akcept. Trasant se moţe osloboditi odgovornosti za akcept, ali svaka odredba kojom se oslobaĎa za isplatu smatra se da nije ni napisana. Mjenica se moţe prenijeti indosamentom. Od tog pravila odudara samo recta-mjenica tj. ona kojoj je trasant zabranio prijenos indosamentom


60

naznakom klauzule "ne po naredbi". Takva mjenica moţe se prenijeti samo cesijom. Kod prijenosa cesijom novom vjerovniku se mogu staviti svi prigovori koji su se mogli staviti prijašnjem vjerovniku, a kod prijenosa indosamentom ne mogu se staviti nikakvi prigovori. Kod indosamenta, imalac mjenice (indosant), odreĎuje pismenom izjavom na mjenici da se mjenična svota plati drugoj osobi.

Akcep je trasatova izjava uz potpis na mjenici da prihvaća trasantov poziv da plati mjeničnu svotu. Akcept mora biti bez uvjeta, ali se moţe ograničiti na jedan dio mjenične svote.

Aval je mjenično jamstvo kojim se moţe osigurati isplata mjenične svote u cjelini ili jednim djelom. Avalist je redovno treća osoba, ali moţe biti i koji od potpisnika mjenice. Jamstvo se u mjenici daje pismenim izrazom "per aval", "kao jamac", te potpisom avaliste.

Pod dospjelošću mjenice razumjeva se u mjenici naznačeno vrijeme kada se mjenica ima isplatiti, tj. kad mjenični iznos dospjeva za isplatu. Mjenica dospjeva onako kako je na u njoj naznačeno, a ona moţe biti: mjenica po viĎenju (mjenica se moţe podnositi na naplatu po nahoĎenju imaoca mjenice), mjenica na odreĎeno vrijeme po viĎenju (mjenica se ima naplatiti u odreĎenom roku po donošenju mjenice na akcept), mjenica na odreĎeno vrijeme od dana izdanja (dospjeva istekom naznačenog vremena od datuma izdanja ili od viĎenja), mjenica na odreĎeni dan (dospjeva na odreĎeni dan).

Ako trasat ne akceptira mjenicu ili ne datira akcept mjenice koja dospijeva na odreĎeno vrijeme po viĎenju, ili ne isplati mjenicu, ili ako samo djelomično akceptira ili isplati mjenicu, to se mora utvrditi javnom ispravom - dizanjem protesta. Svrha protesta se sastoji u tome da bi imalac mjenice stekao pravo regresa od regresnih obveznika. O odbijanju akceptiranja ili isplate mjenice imalac mora obavjestiti svog indosanta i trasanta u roku od 4 dana poslije protesta ili nakon dana podnošenja mjenice, ako je bio osloboĎen od podizanja protesta - to se zove notifikacija.

Regres je pravo imaoca mjenice da od trasata, indosanta i ostalih regresnih obveznika zahtijeva isplatu mjeničnog duga, kad trasat odbije akcept ili isplatu mjenice ili kad je zbog stečaja prestala sigurnost redovite naplate. Imamo regres prije dospjeća mjenice i regres nakon dospijeća mjenice.

Mjenična naplata moţe se ostvarivati dok ne nastupi zastarjelost. Vrijeme zastarijevanja razlikuje se prema tome protiv koga se postavljaju mjenični zahtjevi. Svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine od dospjelosti.

Mjenična intervencija jest akceptiranje ili isplata mjenice od strane intervenijenta. Trasant, indosant ili avalist mogu u mjenici naznačiti osobu koja će po potrebi akceptirati ili platiti.

Onaj kome je nestala mjenica moţe nadleţnom sudu po mjestu plaćanja predloţiti da se pokrene postupak amortizacije tj. sudski postupak oko poništenja mjenice. U prijedlogu se mora iznijeti: glavni sadrţaj nestale mjenice, učiniti vjerovatnim da je predlagač mjenicu imao ili da mu na temelju ove pripada neko pravo. Ako sud naĎe


61

da su podneseni podaci dovoljni izdat će oglas da onaj kod koga se nalazi mjenica istu pokaţe sudu u roku od 60 dana jer će je sud po isteku tog roka proglasiti poništenom.

Radne organizacije mogu u vezi s predmetom poslovanja ili zbog ostvaqrivanja poslovne suradnje davati kredite poduzećima, društveno-političkim zajednicama i graĎanima. Mjenica je u tim odnosima instrument koji pojačava disciplinu u ispunjavanju obveze vraćanja kredita.

Eskont mjenice znači odbijanje ugovorenih ili odreĎenih kamata od još nedospjele traţbine, unaprijed prilikom kupnje mjenice tako da se prodavaocu mjenice isplaćuje mjenični iznos umanjen za iznos kamata od dana kupnje mjenice do njena dospijeća. Reeskont je ponovno eskontiranje već eskontirane mjenice. Pri reeskontu odbijaju se kamate od reeskonta dospijeća.

Formalna i materijalna legitimacija u mjenici. Pitanjem prijenosa mjenice indosamentom javlja se i pitanje tzv. „formalne mjenične legitimacije“ i potreba da se taj pojam odijeli od „ materijalne legitimacije“. Formalno je legitiman onaj koji drţi mjenicu u svojim rukama i moţe se iskazati neprekinutim redom indosamenata. To znači da prvi indosament mora biti remitent-osoba koja je označena kao prvi vjerovnik u samoj mjenici, a indosant u svakom daljnjem indosamentu mora biti indosator u prijašnjem indosamentu itd. dok se ne doĎe do drţatelja mjenice. Ako to nije tako kaţemo da je indosament prekinut i da mjenica nema formalne legitimacije. Materijalnu legitimaciju ima vlasnik mjeničnog papira. Redovito je formalno legitimirani ujedno i materijalno. MeĎutim moţe se dogoditi da je imalac mjenice ovu dalje indosirao, ali je nije izručio indosatoru već je ovaj došao do nje nedozvoljenim načinom, npr. kraĎom. U tom slučaju drţalac mjenice - lopov ima formalnu legitimaciju ali ne i materijalnu.

Mjenica je proistekla iz funkcije novca kao plateţnog sredstva, ona čini veoma vaţno sredstvo u suvremenom robno-novčanom prometu. Najčešće sluţi kao sredstvo za dobivanje kredita, a rjeĎe kao sredstvo plaćanja. Ponekad poprima i svojstvo kreditnog novca ( kada u sferi ponuda cirkulira kao doznaka za novac i sluţi za podmirivanje meĎusobnih obveza izmeĎu prodavalaca i kupaca prenošenjem potraţivanja duga).


62

ĈEK

Pojam i vrste ĉeka. Čekovno pravo jest skup pravnih propisa kojima se ureĎuju pravni odnosi u čekovnom prometu. Ček je vrijednosni papir kojim izdavalac (trasant) nalaţe trasatu da iz trasantova pokrića isplati zakonitom imaocu čeka odreĎenu svotu novca. Ček se upotrebvljava kao plateţno sredstvo za razliku od mjenice koja je u prvom redu - kreditno. Pokriće moţe biti stvarno i u obliku odobrenog kredita. Ček mora imati 6 bitnih elemenata: naznaku da je ček napisan u tekstu isprave, uputu da se plati odreĎena suma novca iz trasatova pokrića, ime trasata (onaj tko ima platiti), mjesto plaćanja, mjesto i datum izdanja, potpis trasanta. Za valjanost čeka nije potrebna oznaka remintenta ni dospjelosti, jer je ček u načelu vrijednosni papir na donosioca pa oznaka remintenta nije neophodna. Ček se uvjek plaća po viĎenju. Ček moţe glasiti na ime (u njemu je označen remintent), na donosioca i po naredbi (naznačeno da se ima isplatiti po naredbi odreĎene osobe). Za ček vrijedi načelo formalonosti, načelo inkorporacije ( nema čekovne obveze bez čeka), načelo strogosti (pridrţavanje svih potrepština i rokova, poduzimanje radnji i sl.), načelo solidarnosti (svaki potpis na čeku stvara solidarnu odgovornost potpisnika prema imatelju čeka), načelo samostalnosti ( svaki potpis na čeku stvara samostalnu obvezu itd.). danas ček sve više istiskuje plaćanje gotovinom jer su prednosti čeka višestruke. Deponiranjem kod banke novac je bolje čuvan nego kod vlasnika. Korištenjem depozita oslobaĎaju se znatne količine gotovine i kapital što ga banke imaju koncentrirane te ga one mogu investirati u različite gospodarske djelatnosti. Podijela čekova prema obliku i namjeni, prema načinu odreĎivanja korisnika (način izdavanja čeka). Ček moţe biti: gotovinski (trasant nalaţe trasatu da iz njegova pokrića isplati imaocu čeka odreĎenu svotu u gotovu, izdaje se radi podizanja gotovine sa ţiro-računa), barirani (imalac ga moţe naplatiti samo preko banke ili ZAP-a obračunom a ne u gotovom), virmanski (trasant daje banci nalog da izvrši plaćanje svote naznačene u čeku prijenosom u korist računa treće osobe, na obračunskom čeku stoji „samo za obradu“ i ne moţe se opozvati), cirkularni ček (izdaje banka i trasira ga na sebe odnosno na svoje filijale ili korespondente. U tom slučaju je banka i trasant i trasat, a korisnik je bančin komintent), putnički ček (posebna vrsta čeka u meĎunarodnom platnom prometu) i bančin (ček izdaje banka i trasira ga na sebe odnosno svoje filijale, tj. banka je trasant i trasat, a korisnik je bančin komintent koji ima kod banke pokriće).

Sliĉnosti i razlike mjenice i ĉeka. Kod čeka se javlja niz istih potrepština i radnji kao i kod mjenice, pa će mo funkcije čeka najlakše shvatiti ako uočimo razlike izmeĎu mjenice i čeka. Čekovi plativi u zemlji mogu biti trasirani samo na bankovne ustanove. Ako je ček plativ izvan zemlje, moţe se prema zakonu mjesta plaćanja trasirati i na druge osobe. U mjeničnom pravu trasat moţe biti svaka osoba, iako je to u praksi redovito bankovna institucija. U trenutku izdavanja čeka trasant mora imati pokriće kod trasata u novcu ili novţanom kreditu, a mjenica moţe biti trasirana i na onu osobu kod koje trasant uopće nema pokriće. U našem pravu nije potrebna radnja akceptiranja čeka, dok je kod mjenice ona neophodna. Ček se moţe opozvati, a izdana mjenica ne. Kod vlastite mjenice trasant i trasat su ista osoba, a kod čeka su različite osobe. Mjenica se moţe indosirati i na trasata, a indosiranje čeka na trasata vrijedi samo kao priznanica o isplati. Trasirana mjenica ima osam bitnih sastojaka, a ček šest. Na čeku nije nuţna naznaka remintenta, a na mjenici jest, pa se ček moţe izdati i na donositelja. Ček je sam po sebi vrijednosni papir po viĎenju, pa nije potrebno u čeku odreĎivati rok dospijeća. Dakle, osnovna razlika je u tome što ček


63

sluţi kao instrument plaćanja i po svojoj prirodi je plateţno sredstvo, a mjenica ima ponajprije ulogu kreditnog sredstva.

Ĉekovne radnje. Prijenos čeka - ček se prenosi na tri načina: jednostavnom predajom, indosamentom i cesijom. Podnošenje (prezentacija) čeka na isplatu i opoziv čeka - ček je vrijednosni papir po viĎenju i svaka drugačija odredba je ništavna. No zakonom su propisani krajnji rokovi do kojih se čekovi moraju podnijeti trasatu na isplatu. Pri tome valja razlikovati da li je mjesto izdavanja i mjesto plaćanja isto ili ne. Ček se moţe opozvati samo iznimno i to: kad istekne rok koji je odreĎen za podnošenje na isplatu i ako trasant neposredno pošalje trasatu ček koji glasi na ime ili po naredbi.

Plaćanje (isplata) čeka - čekovnu svotu isplaćuje u čeku naznačeni trasat, pa ček mora biti njemu prezentiran na isplatu. Ako trasat odbije izvršiti isplatu, to se mora utvrditi protestom nakon čega čekovni vjerovnik stječe pravo obratiti se trasantu i ostalim čekovnim duţnicima. Ček se isplaćuje zakonitom imatelju čeka. Trasat mora prije isplate ispitati identitet imatelja čeka.

Protest zbog neisplate, regres i prigovori - kad trasat odbije isplatu ili ponudi samo djelomičnu isplatu čeka imatelj čeka moţe svoja čekovna prava očuvati poduzimanjem čekovnih radnji koje započinju protestom. Kako kod čeka nema akcepta, protest zbog neakceptiranja ne dolazi u obzir, nego se podiţe protest zbog neisplate, koji se obavlja na isti naţin kao i u mjeničnom pravu.

Zastarjelost - ček je isprava namjenjena kratkotrajnoj cirkulaciji, jer sluţi kao plateţno sredstvo pa su rokovi zastarjelosti kraći nego za mjenicu koja je kreditno sredstvo. Regresni zahtjevi imatelju čeka protiv indosanta i trasanta zastarijevaju za 6 mjeseci od isteka roka za podnošenje čeka na isplatu. Istekom roka zastarjelosti ne mogu se više ostvarivati zahtjevi regresnom tuţbom, nego samo tuţbom iz temeljnog odnosa.

Tuţba iz temeljnog odnosa - naţin dokazivanja obveza čekovnog duţnika podizanjem tuţbe iz odnosa na temelju kojeg je nastao čekovno-pravni posao. Imatelju čeka dakle stoji na raspolaganju regresna tuţba i tuţba iz temeljnog odnosa. O ovoj tuţbi odlučuje se u sljedećim slučajevima: ako ocjeni da otvaranje zahtjeva moţe lakše postići ovom tuţbom, ako je izgubio regresna prava, ako je regresni zahtjev zastario. Ako podnese ovu tuţbu duţan je vratiti ček trasantu.

Neopravdano obogaćenje u mjenici i ĉeku. Neopravdano bogaćenje u čeku i mjenici vrši se preinačenim čekom ili mjenicom ili laţnim čekom ili mjenicom. Preinačeni ček je takav kod kojeg je nakon izdanja izvršena neka neovlaštena izmjena u čekovnom slogu. Laţni ček je takav na kojem je potpis trasanta falsificiran ili je trasanta potpisala neovlaštena osoba. Osnovno pitanje kod neopravdanog bogaćenja je pitanje tko odgovara za štetu koja nastane zbog toga što je iskupljen preinačeni odnosno laţni ček. U našem čekovnom pravu pravnu štetu snosi: trasant preinačenog čeka ili trasat (banka).

Sukob zakona. Sposobnost osobe da se mjenično obveţe odreĎuje zakon njezine zemlje. Ako taj zakon upućuje na zakon neke druge zemlje onda se primjenuje zakon te druge zemlje. Osoba koja bi po tom zakonu bila mjenično pravno nesposobna ipak je pravovaljano obvezna, ako je dala potpis na području zemlje po čijim zakonima


64

ima mjeničnonopravnu sposobnost. Oblik priznanja mjeničnih obveza odreĎuje zakon zemlje na čijem su području te obveze primljene.

Ako primljene mjenične obveze nisu pravovaljane prema propisima zemlje na čijem su području primljene, ali odgovaraju području gdje je neka kasnija obveza primljena, onda ta okolnost da su prijašnje obveze u pogledu oblika nepravilne ne oduzima pravovaljanost kasnijim obvezama.

Mjenične obveze izmeĎu našich drţavljana primljene u inozemstvu, ako odgovaraju propisima naĎeg zakona, pravovaljane su, bez obzira da li odgovaraju zakon mjesta gdje su nastale.

Oblik i rokove protesta, kao i oblik ostalih radnji potrebnih za vršenje ili za uzdrţavanje mjeničnih prava odreĎuje zakon zemlje na čijem se području mora podići protest ili izvršiti radnja. Učinak obaveza akceptanta transirane mjenice i izdavaoca vlastite mjenice odreĎuje zakon koji vrijedi u mjestu gdje su ove isprave plative. Učinak koji proizvode obaveze ostalih mjeničnih duţnika odreĎuje zakon zemlje na čijem su području dani potpisi kojima su te obveze primljene. Rokove za utvrĎivanje regresivnih zahtijeva odreĎuje u pogledu svih mjeničnih potpisnika zakon mjesta u kojem je mjenica izdana. Zakon mjesta gdje je mjenica plativa odreĎuje mjere koje se imaju poduzimati u slučaju gubitka ili krade mjenice. Sve ove propise o sukobu zakona iz Zakona o mjenici prihvatio je i Zakon o ceku pa se one isto tako primjenjuju i na ček.

TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: · Povjesno gledajući najprije se pojavila monarhija, ali je ona danas manje zastupljena nego republika.Republika je vrsta vlasti gdje

Documents