Oct 24, 2014
Izdavač: Umjesto slatkiša
Biblioteka: Tek malo od najboljega
Uredio i pripremio za tisak: Umjesto slatkiša
Lektura i korektura: Tanja Španjić
Likovna i grafička obrada: Renato Ristić
Prvo izdanje, Pakrac, 2012.
Slika na naslovnici: Ruke, Marijana Markalaus
Ilustracije: Ana Zec
Naklada: 30 primjeraka
Tisak: Umjesto slatkiša
© Marijana Markalaus i Umjesto slatkiša
TRAŽENJA
MARIJANA MARKALAUS
Pakrac, lipanj, 2012.
5
PROSLOV
Poezija neograničeno lebdi nad životom
koji je ponekad nagrđuje.
E. Montale
Poezija nije samo privilegij poetskih genija. U vremenu sveopće
površnosti doživljavanja, mišljenja, razumijevanja i komunikacije,
zadovoljstvo je prepoznati senzibilitet pjesnikinje, a velika je radost
mogućnost sudjelovanja u njegovanju i rastu pjesničkoga bića, u
mogućnosti poticanja kreativnosti i stvaralaštva. Kreativnost je
očitovanje ljudskosti koja, ostvarujući ljepotu, rađa pozitivne
vrijednosti. Ova je knjižica tek mali poticaj učenici za daljnje stvaranje
i treba je čitati prije svega kao poeziju traženja.
Semantiku Traženja odlikuje mnogolikost i višeznačnost:
istodobna je to potraga za vlastitim glasom i izrazom kojim bi se taj
glas materijalizirao, kao i potraga za smislom, spoznajom i novim
znanjem, obilježena dubokom zagledanošću u vlastito biće,
zapitanošću nad zagonetkama vlastitoga srca i duha, nad istinskim
bivanjem u vremenu zagubljenih vrijednosti. Kompozicijski ustrojena
u tri ciklusa, Traženja su dvosmjerno putovanje: putovanje u vanjski
svijet i u nutrinu bića, propitivanje sebe, života i svijeta, sebe u svijetu
i životu. Usredotočenost na vanjski svijet i okrenutost ka vlastitom
biću nastojanje je da se pjesničkom snagom pomiri dvije udaljene
6
stvarnosti, iz čega proizlazi misaonost kao dominantno obilježje
poezije Traženja, ponegdje figuralno, ponegdje aforistički sažeto.
U oblično-izraznom smislu Traženja su zbir slobodnih stihova,
pjesama u prozi i proznih zapisa, spjevana bez formalnog
predumišljaja. Mlada pjesnikinja prepušta bujici misli, osjećaja i
doživljaja da slobodno pronađe prikladnu formu. Nema pravilnosti
stiha u tradicionalnom smislu, ponegdje je teško razlučiva pjesma u
prozi od proznoga sloga, kako to i jest u suvremenom pjesništvu.
Pjesnički jezik Traženja slikovit je i sugestivan, obiluje bogatstvom
pjesničkih figura, ljepotonosnim izričajima, prijenosom značenja u
širokom spektru, a sintaksa ove poezije u znaku je opkoračenja i
inverzije što doprinosi osebujnosti ritmičke strukture, kako u stihu,
tako i u rečenici. Reducirana interpunkcija podražava neposrednost
iskaza, a grafostilematika izražava želju povezivanja značenja pjesme
i njezina oblika.
Suvremeni francuski pjesnik Pierre Reverdy jednom je rekao: „U
poeziji zaslužuje da bude rečeno samo ono neizrecivo, upravo stoga se
uvelike pouzdajemo u ono što se zbiva među recima.“
Slijedom te misli, Traženja pozivaju i na čitanje između redaka.
Tanja Španjić, prof.
- Traženja -
7
Kako li je teško
ponovno uzeti u ruke to pero
I otplesati kao da još nikad otplesao nisi!?
Gledati onom očima
sakrivenim od znatiželjnosti drugih
kroz masku-maske neslućenosti
U karnevalu lica
Samo tako
I
Nikako
Bez ičega
Ti zaposjedaš
Nešto
- Marijana Markalaus -
8
Kreni i ostavi sve…
- Traženja -
9
Djetinjstvo
Djetinjstvo…
Kolijevka snova,
Sjećanja,
Igra sreće -
Ne iskušah plodove
okrutnog svijeta
Budućnost mi se prividno
Nasmiješila.
Tek nabujala rijeka nove stranice
Okreće,
odnoseći
požutjele listove jedne slikovnice…
- Marijana Markalaus -
10
* * *
Ne odveć prije toga-
bilo je to stablo
Meni veliko, nedostižno, slatko
Drač do kamenja bilo je podnožje
Ružin trn krasio ga
u grmu bez ruža
U dražesti bez ploda
ostalo je uznosito
A meni drago
I pozdravljasmo se:
šaptom proljeća
mirisom jeseni
U bojama
sutona
naše duše
sastajahu se
Mine sve to.
Stablo
sahne
Ja ga
prerastam
- Traženja -
11
Vrijeme je…
Ne misli da gotovo je
život dalje ide
sve prolazi,
u zaborav odnosi
sjen slutnje što mišlju prolazi.
„Tren nezapečaćen kao da proživio nisi!“,
željezni sat dobacuje.
Ostvariti bih se željela,
ostvariti i postati vječna.
Ali ništa što ostaje
od uništenja sačuvano nije.
Materijalno je tek preslika neostvarive ljudske čežnje!
Nedokučivo je ljudskom umu
što živeći ljepotu trenutka živimo sebe,
što unutarnje sačuvano ostaje
dok u pepeo jednom ne vrati se.
- Marijana Markalaus -
12
* * *
Kreni i ostavi sve…
Kovčege prošlosti, patnje i uspomena
Ostavi!
Za njih predug je put …
Vreću snova preko leđa prebaci
I dođi
ploviti sa mnom …
- Traženja -
13
Razluči
- Marijana Markalaus -
14
V.
Nekoć…ne tako davno…
Ljudi su znali slušati romon kiše:
bili su djeca koja s ozbiljnošću prate kaplje vode
bili su smireniji, postojaniji, sabraniji u srcu
razumniji u govoru (birali su riječi jer su znali vrijednost stvari).
Danas (usprkos globalizaciji)
kao da izgubiše vlastita usta:
ljudi se više ne znaju izražavati
ne uvažavaju tuđe
egoizam (kao da se hrani ljudskom neuviđavnošću), veći je no
ikada.
I uvijek se iznova pitamo:
Zašto smo tu gdje jesmo?
Odgovor ne lebdi eterom iznad nas;
on je u nama samima.
Kada smo saslušali drugog čovjeka bez koristoljublja?
Kada smo saslušali drugog čovjeka suosjećajući s njime?
Ne sažalijevajući ga!
Odgovor, dakako, izaziva nemir.
Stojimo vani na kiši, (gledamo u nebo)!
Nesvjesni sreće što još uvijek pada,
kožom pijemo s izvora života
Rosa nas nebeska posvećuje a kori – za oholost.
Zar smo gluhi? (Ili smo slijepi?)
- Traženja -
15
Povodeći se često vlastitim ugodnostima
bez kolebanja zanemarujemo i omalovažavamo,
uživajući krive vrijednosti
dobivajući samo ravnodušne šamare
(i bezbrižno ih prosljeđujemo, poput neželjenog nasljeđa, svojim
potomcima).
- Marijana Markalaus -
16
Tradicija
Razluči:
Trenutak kada buntovnički
raskinusmo korijenja pripadnosti…
Sat kada glavu od perja okrenusmo
nesmionosti…
Dan – javu, koju iznajmismo
nadničaru ljudskih požuda.
Sve to
razluči dobro!
Oluju pješčanog sata
što neprekidno kovitla svakim od nas
(i tobom i mnome).
Naročito razluči
ono što proždrljivim ustima zaborava
u stanju nismo bili otrgnuti.
More naše više nema pučine:
Ostala je tek pješčara boli.
- Traženja -
17
* * *
Ta i riječi postaju
beskorisne… prazne…
Maglica u zraku
Otpuh
negdje…tko zna gdje
Sitne kapljice što hvataju se
Na trepavice
Ispred očiju bljeska oaza
Zanoseći onu misao
Što maršira prema litici uma
Niz liticu htjela bih se strovaliti!
Osloboditi čahuru
Slijepo tijelo
i onda
nestati
…
lakoćom leptira
- Marijana Markalaus -
18
VI.
Tisuće bijelih cvjetova ne mogu nanijeti bol kao ljudi, zar ne? Odlučih
pobjeći od stvarnosti – u svoje utočište.
Glasan me tresak prenu. Pucanje. Srušilo se stablo?
Priroda se obnavlja, ne ostavljajući što joj ne koristi. Uvijek slijedi
zakone. Možda je to stablo odavno trebalo biti srušeno, naletom vjetra
il' udarom groma? Odoljevši nasrtajima, sada se srušilo – kao da mu je
života dosta.
Možda je tako i s ljudima? Možda odustaju od života upravo kad izda
ih snaga i izdržljivost korijenja? Pogledamo li stablo, odgovor je očit.
Biljke nemaju volju niti svijest. Atomi kruže i protječu bez da
shvaćaju.
Stablo ne zna da umire.
Čovjek zna.
U tom nam se valja uzdignuti!
- Traženja -
19
Bijeg
Sjedoh
I slušah
Glas
U sebi
Nešto govori
Osluškujući
Ne čuh
Odlaziti – od sebe
Otići?
Tražeći – nađoh
spoznah
Kako predivno
Vječne ptice pjevaju
- Marijana Markalaus -
20
VII.
Dolazi li pamet s godinama ili ludost dolazi?
Prije ovo drugo.
Pamet imaš ili nemaš, a mudrost se vremenom stječe.
Biti svijetla točkica u ovom svijetu?
To znači biti svoj.
Znači li samopriznanje sreću? Je li ljubiti sebe dobra osobina?
Samodostatnost nije, a teško je steći poštovanje prema
sebi. Priznati sebi: ja sam ja, s vrlinama i manama.
Čemu mržnja, nezadovoljstvo?
Zavoljeti se treba, u prilici svakoj tražiti ostvarenje.
To je životni proces.
- Traženja -
21
Mogla bih…
- Marijana Markalaus -
22
Što je strah?
Uzmicanje pred nepoznatim?
Iščekivanje u zabludi?
Najveći neprijatelj čovjeka u zabludi.
Sprječava i potpomaže.
Jučer za danas, za sutra – zauvijek
kretati u osvajanje strahova.
Rušitelj predrasuda.
Lovac na strahove!
Čovjek neka bude baš to.
Ne budi čovjek u svom vremenu,
budi čovjek ektos svog doba.
Budi odbačeni
to je prizvuk samačkih mirnih dana.
Budi progonjen
– pravda neka bude tvoja družica.
Budi svoj
– jer čovjek nije stvoren za manje od istine.
Neka ti je okrepa studena voda uz šumski puteljak.
Kročiš kud prije tebe kročili su
hodočasnici vremeplovci.
Strah je bio njihov savladani prijatelj,
prvi svjedok pronicljivih umova.
Pogledaj – da razmisliš o sebi.
Shvati – jedino svijet je urota strahova,
a vlastiti um oslobođenje
- Traženja -
23
I.
Živjela sam u nepostojećem svijetu davnih, izgubljenih vremena.
Vidjela u ljudima možda ono što ne postoji, vidjela sebe onakvu kakva
nisam. Ne mogu se otrgnuti samo tako od njega jer on jest dio mene.
Kako odbaciti ono što te godinama izgrađivalo i ispunjavalo?
Krive predodžbe? Ne. Samo kriva gledišta.
Zar svijet nije predivan kada u zabačenom kutu sobe pogledaš iznad
sebe i otkriješ prozor? I pogled odmah poteče do neke nove obale i
novih nepreglednih oceana koji je okružuju.
Sasvim slučajno, moj pogled je tamo zalutao.
Samo jedan pogrešno-ispravan pogled u drugom smjeru?
I ništa više nije kao prije.
- Marijana Markalaus -
24
Buđenje
Na razmeđu dviju epoha
Stojim
Jesam
Stvaram
Volim nova jutra
Nova buđenja
Podsjećaju me
na nove
početke
Novi početci
započinju u svjetlu
U
zreloj jabuci
na stablu
I rosa zemlju umiva
Umiva
lica naša
Oronula u prljavštini.
Čistimo se;
Počinjemo
iznova
Tko odoljet može
Dobroti
- Traženja -
25
posvemašnjoj
Svemogućega
Sve nanovo se rađa
Tijela užarena
hladi svježina
zraka
I
Duh zemlje
što se budi
- Marijana Markalaus -
26
II.
Bijele se jorgovani na mom prozoru. Sićušno savršenstvo!
Savršenstvo kompozicije uvjetovano skladom detalja. Sveprisutno
renesansno načelo. A čovjek traži sreću u daljini premda mu je sreća
nadohvat. Je l' to nagon ili potreba za bijegom? Svatko od nas pita se
postoji li negdje naša „bolja polovica“. Postojim ovdje i sada, i nitko
drugi umjesto mene. Stvorena kao individua razaznajem se i
ostvarujem. Ne postoje sinonimni ljudi, tek bliskoznačni.
Nosce te ipsum – bezbroj interpretacija, jedno značenje.
- Traženja -
27
Duboko u sebi
Na čas, samo na tren zamisli:
Livadu mirisa spokoja i nade.
Dopusti da te opije!
Na čas, samo na tren zamisli:
Blagodat kiše u lepezi boja.
Dopusti da te obuzme!
Na tren, na trenutak osluhni:
Glas iz prostranstva horizonata.
Dopusti da te zagluši!
I dotakni! Vršcima prstiju osjeti:
Tvoje biće, kosti tvoje, tvoja srž,
Nek zrake sunca ispije!
Zadrži to!
U dubine duboke sakrij
Neprolaznost!
- Marijana Markalaus -
28
III.
Sprema se nevrijeme.
Kako li samo naglo priroda promijeni draž, baš kao i čovjek! Od istog
smo praha satkani, u isti prah ćemo se vratiti. Nebo je zakrililo sunce.
Livade zelènē, uljuljkujući pejzaž u tihi san. Ponad njih prepuštena
stabla patnički vijore, poput bijelog stijega iznemoglih četa vojnika,
iščekujući novi nalet.
Neprijateljski bijes?
Vjetar?
Ništa neobično – siva je cesta umorna kao i prije, tek malo tamnija. Na
isti me vodi put, onaj uzaludni put posut sablasnim zvijezdama,
nedokučivim. Lijepe su tako mučenički ovjenčane!
Nikom obećane!
Vječno slobodne!
Ta (sasvim normalna) promjena vremena budi zaboravljene slutnje
čovjeka! I čovjek, proživljavajući taj nemir, uspostavljajući ponovno
sebe, traga za savršenim skladom. Spoj je to dviju naoko odvojenih
cjelina. Odgoneta ono što mu izvanjski znakovi žele reći, upirući
prstom na crnu mrlju u njegovoj duši.
Ono sneno i nevoljko u nama,
svjetlošću dana obasjano,
budi se s mišlju
čovječnosti.
- Traženja -
29
I mjesečina, i ja
Opet smo ostali – ti i ja,
dvoje usamljenika i tješitelja
koji vrebaju noćne slavuje.
Pikova dama noćas dolazi,
u bijelom,
njenu mrežu
nebeskim zvijezdama zasićeno
valovi svileni
ljuljuškaju.
Lice blijedo otkriva
u prazninu zraka,
u prazninu neba,
u svemira prazninu
– u prazninu duše.
Poklonih što imah,
znoj i suze –
svježinom dodira lakih
da ih brišeš.
U vječnost hrama prizovi me,
u svjetlosti svetosti svoje operi me,
u prah da ne saspem se
sama dok stojim.
- Marijana Markalaus -
30
IV.
Kada sve dobije neki smisao,
kad radost se osjeti,
san postaje suviše težak.
Misli ne spavaju noću.
Posjećuju nam snove.
Čovjek – biće razmišljanja.
Čovjek – tvar od koje građeni su snovi.
Život je međuprostor početka i kraja.
Rođenje i smrt.
Tad osjećamo vrijednost koju ima
zemaljski život naš.
Prati nas pritom neizbježan strah.
Blagoslov je i jedno i drugo:
i rađanje
i smrt…
- Traženja -
31
Sreća u sreći
I postadoh svjestan
te ruke čovječje
Velike
i Male
Hvatamo…
I usta nam prepuna
slatke peludi
I
Drveće nam se smije
smijemo se i mi
Od sreće
Što sreće
ima
- Marijana Markalaus -
32
* * *
Pjevati bih mogla cijeli život,
ali nejako odzvanja glas u daljini.
Maštati bih mogla cijeli život,
ali mašta je daleko nemaštovita.
Sanjati bih mogla cijeli život,
ali stvarnost je snu nesklona.
Mogla bih živjeti bez straha od kraja,
bez straha od rana voljeti bih mogla!
Mogla bih….
- Traženja -
33
Razli se ljubav moja
- Marijana Markalaus -
34
Ti
Noćas tako strani, daleki čovječe!
Komu svoje misli podaješ
naoko zabrinuta lica
stisnutih usana…
I ta suza što oko ti je zamaglila
nanosi bol.
Ne primjećuješ, ne slutiš
tko patnju s tobom
dijeli.
Tko u sjeni
stope tvoje broji
i potiho se
nada.
- Traženja -
35
Otajni oproštaj
Tiho!
Tiše!
strahom svojim mrak
drveća krošnje oviše,
Tiho i tiše
u njima
diše.
Djeva bijela
alejom kroči.
U vrbe sjeni
zakrijesiše oči,
lice se plaho
njegovim usnama primače.
A pohlepni mjesec
svjetlost uze,
na lišcu djevinu
zablistaše
suze.
- Marijana Markalaus -
36
Kaplja do lista – hladnoća predstojeće tuge
I ona došla je…
danak iščekivanja naplatiti
I kako inače to biva
gramzljivo uzima,
pustoš od sebe daje.
Zavarava uzorkom svojih boja
obavila himbom me radosnom:
„Doći ću, prvi nagovještaj
nek' vlažna kiša rekne ti.“
Ti, što prisegu davaše,
posustaješ,
od srama
oči ti se ne vide,
viteštvo ures ti nije,
jer… čekam te nestrpljivo,
dugo već,
predugo…
- Traženja -
37
Iluzija ljubavi
Premda sve je isto, ništa isto nije.
Zrikavac ustaljeno zriče
vjetar otpuhuje umorne čežnje noći.
Mada sve upućuje na isto, ništa isto nije.
Vrati, kradljivče noćnog neba,
osmjeh što plamtio je u zvijezdama!
Neka udare u bubnjeve modre vile,
potok neka žubori
pjesmu dalekim krajevima
sa slasnoga izvora ljubavi nek pije.
Odjekujući,
neka posvemašnja moć zamamnosti
vodu u rijekama pretače,
iza zelenih brda i dolina
nove ljude nek povezuje.
Moja samoća neka m o j a ostane.
- Marijana Markalaus -
38
Jeza melankolije
O ljubavi moja, čista i nevinija
od rose jutarnje!
Rasipljem ostatke svog srca
Kao sjeme svoje biljka
u vjetar nemirni.
Noćas je mjesečina obasjala
bijelo lice moje,
ostavila sjaj očiju tvojih u jezeru
i odsjaju zvijezda
-nestašno, zadirkujuće.
Noć tražila je ruke naše,
ruke tražile su nas
želeći
premostiti daljinu.
- Traženja -
39
Krv, suze i zlato
Tvoj me ponovni odlazak vrijeđa!
I sve što nedovršeno ostavljaš ruševnim postaje.
S neba crnilo mjesto srebra
rosi,
što ljeskalo se ljupkošću bljedilom
krvari.
Osvit je pomrčina dana,
tek suzne sjene
u tamnoj lutaju
noći.
Zlato razli se potocima.
Razli se ljubav
moja.
40
41
O MENI…
Kao Marijana Markalaus rođena sam 4. lipnja 1994. godine. Od
ranih dana svog djetinjstva pa sve do danas živim i boravim u
mjestu Sirač gdje sam završila osnovnu školu. Srednju školu
pohađam u Pakracu, smjer medicinska sestra - medicinski
tehničar, 3. razred. Upravo u tom razdoblju počinje moje
ozbiljnije bavljenje pisanjem. Premda još od osnovnoškolskih
dana bilježim dnevničke zapise, pjesmama i lirskim zapisima
izražavam se tek u srednjoj školi. Sve je veća zaljubljenost u
pjesničko izražavanje i kreativno utočište što mi ga pisanje
pruža. Goranovo proljeće, na kojemu sam ove godine ponosno
sudjelovala, smatram najdivnijim iskustvom i poticajem za
daljnje napredovanje.
42
Komentari nastavnika-čitatelja
Djevojačka naivnost preskočena u jasnoću i zrelost emocija: radost
otkrivenog prozora, strah, sumnju i nadu. Izdvajam pjesme: Kreni i
ostavi sve, Otajni oproštaj, I mjesečina, i ja, Sreća u sreći .
Slavica Šebić
Nagovještavanje, propitkivanje, potraga, spoznavanje – motivi su koji
uokviruju svojevrsni omnibus čije poetske cjeline razotkrivaju zrelost
i senzibilitet mlade i samosvojne pjesnikinje.
Gorana Vukadinović
Čitajući Marijanine pjesme, pomislio sam da je za mladu, poetsku
dušu najbolji način za ulazak u svijet odraslih promišljanje njihova
svijeta, ali bio sam zadovoljan uvidjevši da još uvijek postoje niti što je
povezuju s djetinjstvom.
Renato Ristić
43
44