KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 156, GOD. X, BEOGRAD, UTORAK, 17. FEBRUAR 2015. Redakcija: Milo{ @ivanovi}, Sa{a ]iri}; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 17. marta SPASONOSNA NAIVNOST Vojni~ki bluz Dozvolite da po~nem li~nom ispove{}u. Bio je mir, u Beogradu makar, i bio je novi talas, prva polovina osamdesetih. Bila je ve- lika dr`ava, SFRJ, i bilo je obavezno slu`enje vojnog roka. I bila je mladost: u vojsku se i{lo odmah posle srednje {kole. Nikad ni- sam saznao za{to, pretpostavljam zbog rezultata testa inteli- gencije koji se radio pri regrutaciji, mene je dopalo da slu`im kao grani~ar na tada{njoj granici Socijalisti~ke Autonomne Po- krajine Kosovo i Albanije. Bilo je onih koji su vrteli glavom i cok- tali kada su ~uli za to odredi{te, ali je meni bilo svejedno. ^inilo mi se da je glavni problem bio onaj neprivla~ni vojni~ki `i- vot, kome se valjalo prilagoditi. Ispostavilo se da je bilo i dru- gih i mo`da te`ih isku{enja. Jednom gurnut u dozna~enu ulogu, susreo sam se ne samo sa realno{}u takore}i unutra{njih, nego i spolja{njih opasnosti, sa, ako ne statusom okupacionih snaga, ono sa neprijateljskim okru`enjem. O tome su pri~ali uglavnom uvijeno: o razli~itim obi~ajima lokalnog stanovni{tva, o pretnja- ma pri izlasku u grad, o po`eljnim i nepo`eljnim ugostiteljskim objektima... Znao sam i za demonstracije godinu dana ranije i video da su kapaciteti kasarne o~ito prebukirani zbog opasnosti od novih. Ali ne samo da mi nije bilo jasno {ta se sve i ta~no tu de{ava, nego ni preterano va`no. Neuni{tivi optimizam je bio uveren da dobrolju|e mo`e sve da re{i. Svi smo u istom ~amcu ili ~abru, pa kad nas je sudbi- na ve} bacila na tu hridinu, izgledalo mi je belo- dano i op{teprihvatljivo, samo ako se pravilno pristupi, da nam svima preostaje samo da gleda- mo kako zajedno i solidarno mo`emo {to bolje da pro|emo na njoj. Vra}ao sam se sa karaule. Devojka me je ~ekala u gradu i dobio sam izlazak. To je bilo tek nekih osamnaest kilometara pe{aka. Ni po jada. Morao sam da idem, naravno, u uniformi i, sada mi ba{ ne izgleda naravno, sa pu{kom. Sam. Pre{av{i do- bar deo puta, srda~no i vi{e pozdravljaju}i ih pi- tao sam neke ljude koji su pili u kafani kraj puta, ili je to bila prosto ku}a koja je imala goste, pitao koliko jo{ ima do Prizrena. Jedan od njih je po{ao prema meni, govore}i neke re~i koje nisam razu- meo, a koje su o~ito bile neljubazne, ako ne i psovke. Drugi ga je zadr`avao i istovremeno me upu}ivao da nastavim dalje, da se ne zadr`avam. Bolno neprijatno iskustvo, neverica naivnog. Ne toliko iz straha, koliko iz stida i pora`enosti zbog, ~inilo mi se, ni~im izazvanog animoziteta i nepri- kladnog odgovora na moju poslovi~nu filantropi- ju, poslu{ao sam ga. Verovatno sam tada bio sim- bol svega protiv ~ega je taj ~ovek bio ili protiv ~e- ga su ti ljudi bili. A da sâm nisam sebe smatrao oli~enjem i~ega do su{te dobrote. Sudar sa dubo- ko ukorenjenom i nepomerivom mr`njom, kojoj ne vidite razlog, pa onda ni lek. Moje {irenje dobrote, dodu{e s pu{kom na rame- nu, zavr{ilo se neslavno. Ali ubrzo sam uvideo da uop{te nisam bio jedini. Bilo nas je jo{ „neinfor- misanih“ i lakovernih u pogledu toga da je dovoljno da se pojavi dobra volja da bi se ionako izmi{ljeni nesporazumi sami od sebe re{ili. To nije bila stvar samo samoskrivljenog neznanja; tada se i malo toga objavljivalo i smelo objaviti. Uskoro se, me|utim, tek- tonskiji poreme}aji proklamovano skladnog bratstva & jedinstva i u{an~ene netrpeljivosti nisu mogli sakriti i postali su deo javne pri~e. Kako se, zaista, uop{te moglo reagovati na nju, a da to ne bude deo partijsko-politi~ke mantre? [ta su tada radili oni koji su bili zna~ajniji od tek svr{enog srednjo{kolca maskiranog u si- vomaslinastu uniformu, oni koji su „{kolovani“ na istom novom talasu ili ~ak bili njegovi zastupnici i u~itelji, a istovremeno uve- reni da mogu ili moraju mirotvora~ki da interveni{u? KO NE SLU[A PJESMU SLU[A]E OLUJU Goran Bregovi} }e priznati da je shvatio da je kona~no kraj kada su 1989. godine svirali „\ur|evdan“ u Splitu, pesmu sa i ina~e „pacifisti~kog“ albuma „]iribiribela“ iz prethodne godine, i ka- da je pola hale zaneseno pevalo a pola strasno zvi`dalo. Godine 1983. Bijelo dugme je, valjda, jo{ imalo plemenite iluzije: napi- salo je pesmu „Kosovska“ i izvelo je na albanskom jeziku. Pod pretpostavkom da nije re~ o nameri osvajanja jo{ ne sasvim osvojenog tr`i{ta, opravdano je pomisliti da je reintegracija jo{ ne sasvim dezintegrisane Jugoslavije, Jugoslavije za koju neki od nas nisu ni slutili da bi mogla biti i za{to bi mogla biti dezin- tegrisana, bila ciljana meta. Pesma je imala i alternativni naziv: „Ho}u da bude{ najsvetlija“. Autor se obra}a devojci izra`avaju}i `elju da „me|u svima bude najsvetlija“ i izdaje joj precizna uputstva kako da to ostvari: pre nego {to kasno ve~eras do|e k njoj i odvede je na veselje gde }e „biti svi“, da izabere najbolju haljinu iz ormana, dotera kosu i u nju stavi bo`ur. Refren koristi poznati pokli~: „Roka mandolina / sviraj na }ifteliju, / svi }e opjevati, / pjesma nek se zaori“ – ne bi li se str- moglavo i velikodu{no zaklju~ilo da „Sve to mo`e biti rock’n’roll“. Ti stihovi }e se jo{ jednom ponoviti, po{to se devojka prethodno dodatno instrui{e da ignori{e eventualnu maj~inu zabranu izla- ska, sa~eka da zaspi, iza|e nekako preko kapid`ika, ali i da tom pri- likom obrati pa`nju da ne podere haljinu i – „ne izgubi bo`ur“. „Kosovski bo`uri,/ rascvetajte se vi. / Boja va{a nek nas podse- }a na boj kosovski. / Kosovski bo`uri, / rascvetajte se vi, / pro- {lost slavnu, cve}a svojih / i dalje ~uvajte vi“. To je jedini tekst u gitarskom instrumentalu pesme „Kosovski bo`uri“ Yu grupe iz 1972. godine. Legenda kazuje da je kompozicija prvobitno i za- mi{ljena kao ~ist instrumental, ali da je pred sam ulazak u studio za nju napisan tekst uz pomo} Nikole Karaklaji}a i Petra Popovi- }a. Kasnije }e i neostarogradski sastav Legende obraditi motiv bo`ura u svjoj pesmi „Kosovski bo`uri“, ali je to ve} sasvim otvo- reno zavi~ajna pri~a o Radi sa Kosova koja se jada u naru~ju svog dragog da „bo`urove sadi“: „ja ~u vodu, a ti koren / nek izniknu mladi“ – budu}i da „{irom polja bo`urova nema“, ve} „samo kamen, ljuto trnje / pod oblakom dre- ma“. U zaklju~noj poenti slika me|utim nagove- {tava ne{to {to nije tek botani~ki raj: „Da procve- ta ravno polje / oko manastira / i da pastir ispod brda u frulu zasvira“. Ni{ta nije, ili ni{ta vi{e nije nevino. Bo`uri naro- ~ito, ~ak i kad su u konjukciji sa roka mandoline i kapid`ikom. Bagremi, kao {to se osvedo~io \ole Bala{evi} s pesmom u kojoj upu}uje da mu ih ne lome, tako|e. Jednom ustanovljena optika pre- meravanja pripadnosti i prisustva ovih ili onih amblema unapred je odlu~ila pobednika u bici. Naivni nemaju {ansu, utoliko manje ukoliko pri- staju na ravnote`u. MI SMO LJUDI CIGANI SUDBINOM PROKLETI D`oni [tuli} je boravio na Kosovu 1990. godine, kada je ve} bilo i novih demonstracija i novih ustava i novih {trajkova i jo{ o{trijih i opipljivijih ili brutalnijih linija podele. Na sebe je preuzeo ulogu reportera. Kamera snima kako ide ulicama Pri{tine i pita prolaznike na koje nabasa {ta bi oni po`eleli od njega da je kojim slu~ajem zlatna ribica. Uglavnom ga gledaju zbunjeno i ne odgo- varaju – {ta bi i rekli? – i sve izgleda neubedljivo i neuspelo. I to je, mo`da i hotimice, najubedlji- viji, najupe~atljiviji utisak. U pozadini, zlokobno ili signifikantno, idu stihovi pesme „ili je nemir, ili je strast, ima tog ovdje isuvi{e...“ D`oni zaklju~uje, valjda da bi autorefleksijom izba- vio neizbavljivu stvar i relaksirao neuspeh, kako „svi bje`e od njega“, i u naporu da bude duhovit pripi- suje to svojoj sudibni koja ga prati od mladi}kih da- na: ru`no}i. Sagovornike }e na}i tek me|u ~lanovi- ma Predsedni{tva omladine Kosova (Koka Ljuan, Zvonimir Sto{i} i Neboj{a Caki}). Uprkos D`onijevim MIXER Pi{e: Predrag Krsti} I MIXER Predrag Krsti}: Spasonosna naivnost [TRAFTA Aleksandar Novakovi}: Ludilo politike ili politike ludila ARMATURA Robert Alagjozovski: Ra|anje medveda Slobodan Georgiev: Lutke na koncu VREME SMRTI I RAZONODE Sini{a Tuci}: Diktator BETON BR. 156 DANAS, Utorak, 17. februar 2015. Î Fotografije u broju: Vera Vujo{evi} Í
4
Embed
[TRAFTA ARMATURA - elektrobeton.net · Bijelo dugme je, valjda, jo{ imalo plemenite iluzije: napi-salo je pesmu „Kosovska“ i izvelo je na albanskom jeziku. Pod pretpostavkom da
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 156, GOD. X, BEOGRAD, UTORAK, 17. FEBRUAR 2015.
Redakcija: Milo{ @ivanovi}, Sa{a ]iri}; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 17. marta
SPASONOSNA NAIVNOST
Vojni~ki bluz
Dozvolite da po~nem li~nom ispove{}u. Bio je mir, u Beogradumakar, i bio je novi talas, prva polovina osamdesetih. Bila je ve-lika dr`ava, SFRJ, i bilo je obavezno slu`enje vojnog roka. I bilaje mladost: u vojsku se i{lo odmah posle srednje {kole. Nikad ni-sam saznao za{to, pretpostavljam zbog rezultata testa inteli-gencije koji se radio pri regrutaciji, mene je dopalo da slu`imkao grani~ar na tada{njoj granici Socijalisti~ke Autonomne Po-krajine Kosovo i Albanije. Bilo je onih koji su vrteli glavom i cok-tali kada su ~uli za to odredi{te, ali je meni bilo svejedno.^inilo mi se da je glavni problem bio onaj neprivla~ni vojni~ki ̀ i-vot, kome se valjalo prilagoditi. Ispostavilo se da je bilo i dru-gih i mo`da te`ih isku{enja. Jednom gurnut u dozna~enu ulogu,susreo sam se ne samo sa realno{}u takore}i unutra{njih, negoi spolja{njih opasnosti, sa, ako ne statusom okupacionih snaga,ono sa neprijateljskim okru`enjem. O tome su pri~ali uglavnomuvijeno: o razli~itim obi~ajima lokalnog stanovni{tva, o pretnja-ma pri izlasku u grad, o po`eljnim i nepo`eljnim ugostiteljskimobjektima... Znao sam i za demonstracije godinudana ranije i video da su kapaciteti kasarne o~itoprebukirani zbog opasnosti od novih. Ali ne samoda mi nije bilo jasno {ta se sve i ta~no tu de{ava,nego ni preterano va`no. Neuni{tivi optimizam jebio uveren da dobrolju|e mo`e sve da re{i. Svismo u istom ~amcu ili ~abru, pa kad nas je sudbi-na ve} bacila na tu hridinu, izgledalo mi je belo-dano i op{teprihvatljivo, samo ako se pravilnopristupi, da nam svima preostaje samo da gleda-mo kako zajedno i solidarno mo`emo {to bolje dapro|emo na njoj.Vra}ao sam se sa karaule. Devojka me je ~ekala ugradu i dobio sam izlazak. To je bilo tek nekihosamnaest kilometara pe{aka. Ni po jada. Moraosam da idem, naravno, u uniformi i, sada mi ba{ne izgleda naravno, sa pu{kom. Sam. Pre{av{i do-bar deo puta, srda~no i vi{e pozdravljaju}i ih pi-tao sam neke ljude koji su pili u kafani kraj puta,ili je to bila prosto ku}a koja je imala goste, pitaokoliko jo{ ima do Prizrena. Jedan od njih je po{aoprema meni, govore}i neke re~i koje nisam razu-meo, a koje su o~ito bile neljubazne, ako ne ipsovke. Drugi ga je zadr`avao i istovremeno meupu}ivao da nastavim dalje, da se ne zadr`avam.Bolno neprijatno iskustvo, neverica naivnog. Netoliko iz straha, koliko iz stida i pora`enosti zbog,~inilo mi se, ni~im izazvanog animoziteta i nepri-kladnog odgovora na moju poslovi~nu filantropi-ju, poslu{ao sam ga. Verovatno sam tada bio sim-bol svega protiv ~ega je taj ~ovek bio ili protiv ~e-ga su ti ljudi bili. A da sâm nisam sebe smatraooli~enjem i~ega do su{te dobrote. Sudar sa dubo-ko ukorenjenom i nepomerivom mr`njom, kojojne vidite razlog, pa onda ni lek.Moje {irenje dobrote, dodu{e s pu{kom na rame-nu, zavr{ilo se neslavno. Ali ubrzo sam uvideo dauop{te nisam bio jedini. Bilo nas je jo{ „neinfor-
misanih“ i lakovernih u pogledu toga da je dovoljno da se pojavidobra volja da bi se ionako izmi{ljeni nesporazumi sami od sebere{ili. To nije bila stvar samo samoskrivljenog neznanja; tada sei malo toga objavljivalo i smelo objaviti. Uskoro se, me|utim, tek-tonskiji poreme}aji proklamovano skladnog bratstva & jedinstvai u{an~ene netrpeljivosti nisu mogli sakriti i postali su deo javnepri~e. Kako se, zaista, uop{te moglo reagovati na nju, a da to nebude deo partijsko-politi~ke mantre? [ta su tada radili oni kojisu bili zna~ajniji od tek svr{enog srednjo{kolca maskiranog u si-vomaslinastu uniformu, oni koji su „{kolovani“ na istom novomtalasu ili ~ak bili njegovi zastupnici i u~itelji, a istovremeno uve-reni da mogu ili moraju mirotvora~ki da interveni{u?
KO NE SLU[A PJESMU SLU[A]E OLUJUGoran Bregovi} }e priznati da je shvatio da je kona~no kraj kadasu 1989. godine svirali „\ur|evdan“ u Splitu, pesmu sa i ina~e„pacifisti~kog“ albuma „]iribiribela“ iz prethodne godine, i ka-da je pola hale zaneseno pevalo a pola strasno zvi`dalo. Godine1983. Bijelo dugme je, valjda, jo{ imalo plemenite iluzije: napi-salo je pesmu „Kosovska“ i izvelo je na albanskom jeziku. Podpretpostavkom da nije re~ o nameri osvajanja jo{ ne sasvimosvojenog tr`i{ta, opravdano je pomisliti da je reintegracija jo{ne sasvim dezintegrisane Jugoslavije, Jugoslavije za koju nekiod nas nisu ni slutili da bi mogla biti i za{to bi mogla biti dezin-tegrisana, bila ciljana meta. Pesma je imala i alternativni naziv: „Ho}u da bude{ najsvetlija“.Autor se obra}a devojci izra`avaju}i `elju da „me|u svima budenajsvetlija“ i izdaje joj precizna uputstva kako da to ostvari: prenego {to kasno ve~eras do|e k njoj i odvede je na veselje gde }e„biti svi“, da izabere najbolju haljinu iz ormana, dotera kosu i u njustavi bo`ur. Refren koristi poznati pokli~: „Roka mandolina / sviraj
na }ifteliju, / svi }e opjevati, / pjesma nek se zaori“ – ne bi li se str-moglavo i velikodu{no zaklju~ilo da „Sve to mo`e biti rock’n’roll“.Ti stihovi }e se jo{ jednom ponoviti, po{to se devojka prethodnododatno instrui{e da ignori{e eventualnu maj~inu zabranu izla-ska, sa~eka da zaspi, iza|e nekako preko kapid`ika, ali i da tom pri-likom obrati pa`nju da ne podere haljinu i – „ne izgubi bo`ur“.„Kosovski bo`uri,/ rascvetajte se vi. / Boja va{a nek nas podse-}a na boj kosovski. / Kosovski bo`uri, / rascvetajte se vi, / pro-{lost slavnu, cve}a svojih / i dalje ~uvajte vi“. To je jedini tekst ugitarskom instrumentalu pesme „Kosovski bo`uri“ Yu grupe iz1972. godine. Legenda kazuje da je kompozicija prvobitno i za-mi{ljena kao ~ist instrumental, ali da je pred sam ulazak u studioza nju napisan tekst uz pomo} Nikole Karaklaji}a i Petra Popovi-}a. Kasnije }e i neostarogradski sastav Legende obraditi motivbo`ura u svjoj pesmi „Kosovski bo`uri“, ali je to ve} sasvim otvo-reno zavi~ajna pri~a o Radi sa Kosova koja se jada u naru~ju svogdragog da „bo`urove sadi“: „ja ~u vodu, a ti koren / nek izniknu
mladi“ – budu}i da „{irom polja bo`urova nema“,ve} „samo kamen, ljuto trnje / pod oblakom dre-ma“. U zaklju~noj poenti slika me|utim nagove-{tava ne{to {to nije tek botani~ki raj: „Da procve-ta ravno polje / oko manastira / i da pastir ispodbrda u frulu zasvira“. Ni{ta nije, ili ni{ta vi{e nije nevino. Bo`uri naro-~ito, ~ak i kad su u konjukciji sa roka mandoline ikapid`ikom. Bagremi, kao {to se osvedo~io \oleBala{evi} s pesmom u kojoj upu}uje da mu ih nelome, tako|e. Jednom ustanovljena optika pre-meravanja pripadnosti i prisustva ovih ili onihamblema unapred je odlu~ila pobednika u bici.Naivni nemaju {ansu, utoliko manje ukoliko pri-staju na ravnote`u.
MI SMO LJUDI CIGANI SUDBINOM PROKLETID`oni [tuli} je boravio na Kosovu 1990. godine,kada je ve} bilo i novih demonstracija i novihustava i novih {trajkova i jo{ o{trijih i opipljivijihili brutalnijih linija podele. Na sebe je preuzeoulogu reportera. Kamera snima kako ide ulicamaPri{tine i pita prolaznike na koje nabasa {ta bioni po`eleli od njega da je kojim slu~ajem zlatnaribica. Uglavnom ga gledaju zbunjeno i ne odgo-varaju – {ta bi i rekli? – i sve izgleda neubedljivoi neuspelo. I to je, mo`da i hotimice, najubedlji-viji, najupe~atljiviji utisak. U pozadini, zlokobnoili signifikantno, idu stihovi pesme „ili je nemir,ili je strast, ima tog ovdje isuvi{e...“D`oni zaklju~uje, valjda da bi autorefleksijom izba-vio neizbavljivu stvar i relaksirao neuspeh, kako „svibje`e od njega“, i u naporu da bude duhovit pripi-suje to svojoj sudibni koja ga prati od mladi}kih da-na: ru`no}i. Sagovornike }e na}i tek me|u ~lanovi-ma Predsedni{tva omladine Kosova (Koka Ljuan,Zvonimir Sto{i} i Neboj{a Caki}). Uprkos D`onijevim
MIXERPi{e: Predrag Krsti}
I
MIXER
Predrag Krsti}: Spasonosna naivnost
[TRAFTA
Aleksandar Novakovi}: Ludilo politike ili politike ludila
ARMATURA
Robert Alagjozovski: Ra|anje medvedaSlobodan Georgiev: Lutke na koncu
VREME SMRTI I RAZONODE
Sini{a Tuci}: Diktator
BETON BR. 156 DANAS, Utorak, 17. februar 2015.
Foto
graf
ije u
bro
ju: V
era
Vujo
{evi
}
II
[TRAFTAPi{e: Aleksandar Novakovi}
LUDILO POLITIKE ILI POLITIKE LUDILA
Sedam veli~anstvenih je festival dugometra`nog dokumentarnogfilma koji ve} jedanaest godina opstaje tamo gde su mnoge doma-}e fe{te sli~nog tipa podbacile. Uvek aktuelan, bilo da je re~ o dru-{tvenim, politi~kim ili umetni~kim temama, obezbedio je stalnupubliku koja posve}eni~ki, iz godine u godinu, dolazi u Sava centari odu{evljava reditelje koji, gotovo svi odreda, nikad nisu videli ta-ko brojnu publiku na svojim projekcijama. Direktori festivala, Sve-tlana i Zoran Popovi}, sa skoro nepojmljivim entuzijazmom a uz po-mo} svojih inostranih kolega, pre svega uglednog danskog doku-mentariste i selektora Festivala Tue Stin Milera, uspeli su da Beo-gra|anima ponovo otkriju dokumentarni film koji je, op{te je po-znato, ve} dugo na margini u odnosu na igrani film. ^esto se za-boravlja da je prvi javno prikazani film bio dokumentarac Ulazakvoza u stanicu Bra}e Limijer, te da je razvoj dokumentarnog iteka-ko uticao na razvoj igranog filma, od italijanskog neorealizma pre-ko filmova Kasavetesa, Jan~a, Lou~a pa do Dogme i sve popularni-jih „mockumentaryja“. Aktuelnost festivalu su ove godine obez-bedili tretman problema nezaposlenosti u Francuskoj (Pravilaigre), borba za elementarna ljudska prava u Zimbabveu (Demokra-te) ili bolnice za du{evno obolele kao metafore dru{tvenog sistema (Iznenada moje su misli stale).
USTAVNI DANI U ZIMBABVEUDemokrate, ostvarenje danske dokumentaristkinje srednje generacije, Kamile Nilson (1973), tre-tira neobi~nu politi~ku situaciju: vlada Roberta Mugabea je pod pritiskom me|unarodne javnostiprimorana da pregovara s opozicijom oko dono{enja novog Ustava. Mugabe, koji je slavu u svojojzemlji stekao kao borac protiv re`ima aparthejda Jana Smita u Zimbabveu (nekada{nja Rodezija)pretvorio se, kao {to to neretko biva, u svoju su{tu suprotnost kada je preuzeo vlast. Represija,nasilje, rasizam prema bela~koj manjini, homofobija, jednopartijska dr`ava, militarizam, hipe-rinflacija, sve su to odlike dana{njeg Zimbabvea. Pobeda opozicije na parlamentarnim izborimaje, gle ~uda, poni{tena a mnogi glasovi pokradeni. Ono {to posebno iznena|uje u ovom filmu je ~i-njenica da su Nilsonova i njena ekipa bez ve}ih problema snimali dvojicu glavnih protagonista ko-ji vode tim koji treba da donese nacrt ustava: Daglasa Mvonzoru, opozicionara i advokata po pro-fesiji, iz stranke MDC-T, koju vodi Morgan Cvangirai, i Mugabeovog predstavnika iz ZANU-PF, PolaMangvanu, biv{eg ministra informisanja. Mangvana se pritom hvali{e svojom korumpirano{}u ipodsmeva politi~kim protivnicima bez zazora, govore}i o opoziciji kao o ljudima koji se zanose dasvojim glasovima mogu ne{to da doprinesu, jer se zna kako se vlast menja (~itaj: oru`jem), otvo-reno napada novinare, jer su sebi dozvolili „previ{e slobode“ i bavi se raznim mahinacijama „naterenu“. O kakvim mahinacijama je re~? Kako su javne debate o Ustavu organizovane u svim obla-
stima zemlje, vlasti su, preko agenata zimbabveanske varijante DB-a i policije, vr{ile pritisak nagra|ane da izjavljuju kako im promene nisu potrebne, te da Mugabe treba da vlada do`ivotno. Napovr{ini, ka`e Mvonzora, sve deluje normalno. Zimbabvenanci deluju opu{teno, sme{kaju se i ple-{u na politi~kim skupovima (i lideri s njima, {to je svojevrsni deo protokola) i sve je skoro pa idi-li~no. U srcu opozicije, prestonici Harareu, pojavljuju se brojni ljudi iz unutra{njosti koje Mugabe-ovi ljudi autobusima dovoze na javne skupove i tako stvaraju utisak da je i prestonica za Velikog Vo-|u. Naravno, u pojedinim gradskim ~etvrtima dolazi do nasilja i ljudskih `rtava.
SRPSKA POSLA...Ovaj „milo{evi}evski scenario“, za razliku od „petooktobarskog metoda“ koji je uspe{no prime-njen u Obali Slonova~e, neodoljivo podse}a na SPS-JUL-SRS strahovladu 90-ih, kra|e na lokalnimizborima i kontramiting iz 1996. godine, ali i na odnos aktuelnih vlasti prema slobodi medija ko-ji oli~ava, gle ~uda, nekada{nji ministar informisanja a sada{nji premijer. Nilsonova naizmeni~noprikazuje pute{estvija opozicionara i Mugabeovih ljudi po unutra{njosti, otkrivaju}i postepeno,deo po deo karaktera pregovara~a sukobljenih strana. Pretnje nasiljem, prozivanje izdajnika (ko-je je u Zimbabveu smrtonosno koliko i u Srbiji), potraga za prislu{kiva~ima po spava}im sobama ipasivno dr`anje naroda prate opozicionare od prvog dana. U ovoj mu~noj storiji, ~iji se dobar deozbiva u sterilnim konferencijskim salama, ono {to privla~i pa`nju je da, bez obzira koliko se sme-jali i pomalo teatralno pripovedali, pregovara~i iz oba tima kriju isto ose}anje: strah od tiranina.
otka~enim pitanjima, njihovi odgovori pre spadaju u arsenal poli-ti~ke nemu{tosti i ispraznih obe}anja. Osim mo`da jednog. D`onipita Ljuana „kako da se od ovoga napravi raj na zemlji“, a ovaj od-govara „te{ko“. D`oni dalje insistira: „Nemogu}e?“ Ljuan (koji }euskoro postati predstavnik romske nacionalne manjine u Rambu-jeu, pa predsednik nacionalnog saveta romske nacionalne manjineu SCG, a onda i novinar i politikolog) potvr|uje: „Nemogu}e.“U me{avini ekranizovanih formi (i enformela), D`oni pri~a usputi viceve, odsvira i otpeva u naturalnim pejza`ima poneku pesmukoja se mo`e u~initi da ima „poruku“ ili da opominje, a na pomenda je Kosovo du{a srpskog naroda, tuma~i du{u i ̀ ivot uop{te, jo{tada na osnovu anti~kih poslovica. Na ambiciozno zami{ljenomgradili{tu, na bregu iznad Pri{tine, jednako referi{u}i na drevnumudrost, kazuje kona~no: „Do|oh, vidjeh, propadoh”.Jo{ od 1984, a definitivno od 1991, D`oni odlazi za Holandiju isve manje, ili zapravo uop{te ga vi{e ne interesuju doma}i pro-blemi. U izuzetno retkim intervjuima, tvrdi da ne zna ni{ta o nji-ma, da ga ne treba ni pitati, da ne `eli ni{ta da zna, ~ak da nika-da nije ni bio Jugosloven, iako nikada nijedan drugi paso{ nije nitra`io... Preterano bi verovatno bilo tvrditi da je kosovsko repor-tersko iskustvo bilo prelomno za ovo udaljavanje, za geografski,pa i profesionalni beg u prevode kult(ur)nih dela starine, za izmi-canje od aktuelnosti. Mo`da ve} tada nije bio razo~aran, ili nijeni{ta drugo ni o~ekivao; mo`da je u pitanju (bila) ona sladostrastkoje mo`e biti i u propasti, i u pesimizmu, i u objavi apokalipse.Mo`da ovaj poku{aj suo~avanja ljudi u Pri{tini sa vlastitim ̀ elja-ma nije mogao ni pro}i druga~ije nego kao samosuo~avanje sazidovima, nerazumevanjima, bezizlazom, porazom. Priznanjemneuspeha investicije. Na koju se ipak moralo odva`iti.
KAKO SU ME RASTURALI U IME NARODAAutorka proznog spisa pod gornjim me|unaslovom, GordanaSto{i}, oti{la je na drugi, kardinalniji na~in. Godine 1994. se ba-cila sa solitera u Zemunu. Bila je pesnikinja, erotska pesnikinja,
obi~no ka`u i po tome je prepoznaju, ve} uveliko poznata osam-desetih. Bila je i profesorka knji`evnosti, omiljena me|u u~eni-cima, tako|e ne propuste da ka`u. I bila je pod stalnom pret-njom partijskih struktura i dr`avnih komisija tog doba da }e do-biti otkaz, budu}i da ta dva ne idu skupa.Ali bila je ne samo profesionalno nego i „javno anga`ovana“,opet na jedan specifi~an i vrlo odre|en na~in. Onako kako joj jepoezija bila li~na i putena, smatrala je obavezom da li~nim ulo-gom svedo~i svoja uverenja, ili makar da spase {to se spasti mo-`e od nesumnjivog zla. Oti{la je na Kosovo, jer je smatrala svo-jim dugom da tada, krajem osamdesetih, tamo obrazuje u~eni-ke. Ubrzo se vratila, dakako, pora`ena. Duboka, neispunjivapraznina, u`as i bespomo}nost, strefljenost i rastrojstvo. Po~e-tak kraja, sloma, koji je vrhunio porodi~nim tragedijama, du{ev-nom bolnicom, izlaskom i nakratko udadbom, pa poklanjanjemvlastitog stana izbeglicama, podstanarskim statusom na ovom,odakle se preselila na onaj svet. U pesmi „No}no seme“ napisala je, „Takav je zvuk no}nog seme-na / zaboravljam ~istu misao. / Nije ono po`uda / ni kajanje / nimoja ~edna bestidnost. / Nesavladivo zastaje u meni / ~eka svebli`nje. / I nikad ne znam / ko me raspinje: / ti ili no}no seme.
WE ARE THE WORLD, WE ARE THE CHILDRENMo`da je pitanje ose}ajnosti ili, ta~nije, preosetljivosti. Ali uvekje re~ o osetljivosti, i o ovim ili onim odgovorima na nju. I jo{ ivi{e o onom drugom, o neosetljivosti. Osetljivost koja se ovdeima u vidu jeste osetljivost na nepravdu, ali i vi{e od toga. Onaje naivnost onog soul pitanja Timi Tomasa jo{ iz 1972. godineWhy can’t we live together?, sa neprebrojnim obradama i pre i po-sle njega, pitanja nad kojim se cinizam svih vremena ismevao.Ona je nepristajanje na nepo~in i njegovu evidenciju, na zlomi-sao i koloplete ekonomije nasilja.Od Erazmove Pohvale ludosti do Sartrovih Bele`aka o ludoriji rata,traje ova prozopopeja otpora logici sukoba i podela. Ona je uza-
ludna, Bodrijar je u pravu: zlo je transparentno i dobro ukorenje-no; mirotvora~ke inicijative su beskrvne i demobilizatorske. Ali{ta drugo preostaje onima koji ne pristaju, i onima koji interve-ni{u u ono na {ta ne pristaju, do da vlastitim svodo~enjem bez-nade`no ustaju protiv be{~a{}a, da i pre rata sa pomiriteljskomnamerom uplove i bolno isku{aju predratnu stvarnost. Kao ne-kad Andre @id evropsku, pred Prvi svetski rat, tako sada, skorije,pesnici popularne i alternativne kulture, kosovsku.„Tekst“ njihovog anga`ovanog ~ina je razli~it, ali ih sjedinjujerezignacija koja je usledila po uvidu u njegovu nedelotvornost,pa i u neuspeh ili nemogu}nost uspeha (samo)zadate misije.Ako ne suprotstavljanje ili izrugivanje, ignorisanje i pre}utkiva-nje javnosti, ponajvi{e one na koju se „poruka“ odnosila, jama~-no je doprinelo izolovanju ovih ionako usamljeni(~ki)h poku{a-ja individualnog doprinosa „smirivanju situacije“. Njihovi nosi-oci su najzad morali zavr{iti u drugim svetovima, inozemnim ilionozemnim. Verovatno su oduvek i bili odande, gledano sa onete{ke zemlje koja im se bacila u lice po{to su joj pristupili i kojaje pesni~ke ideale mogla da vidi samo kroz rodoljubivu ili mar-{evsku poeziju.Osu|ena na izolaciju i blamiranje, merena metrom efikasnosti,dobrohotna opomena nepristajanja imala je makar dovoljno po-{tenja da se izlo`i. Napadu, nerazumevanju, ismevanju. Ali je ipreko toga, imala i dovoljno samoodgovornosti da prihvati vla-stiti ste~aj i sa~uva ponekad doslovno ostatke sveta koji zastu-pa. Na ovaj ili onaj na~in njeni protagonisti i agonisti bili su ili supostali svesni da je, paradoksalno, tek u tim preteklim ostaci-ma pohranjen zalog one nade koja je jedini protivotrov patnji,one slike sveta koja bi se mogla samo kompromitovati razme-nom za dobitke u sitnijoj moneti. To malo, li~no, svojstveno i sa-mosvojno odbijanje, jedino je uspelo da umakne i jedino uvekizmi~e silama nedostojno ure|enog `ivota i ~uva drugu zemljubez teritorije i prestonice. Nju sam naivno mislio i nju smo naiv-no mislili da ~uvamo na bilo kojim granicama
BETON BR. 156 DANAS, Utorak, 17. februar 2015.
BETON BR. 156 DANAS, Utorak, 17. februar 2015.III
ARMATURAPi{e: Robert Alagjozovski
RA\ANJE MEDVEDA
Makedonska politi~ka situacija nije nikad bila slo`enija, madaparadoksalno sve ve}i broj ljudi, ili barem oni koji su uvek bilispremni re}i da vladavina Nikole Gruevskog i njegove VMRO-DPMNE nema kraja, sad ve} vide svetlo na kraju tunela. ^ak suspremni da parafraziraju onaj veliki otpora{ki slogan – gotov je.Zamr{enost politi~ke situacije i masovna pojava nade se isklju-~ivo odnosi na unutra{nji ambijent. Na`alost, ~ini se da su odno-si sa Gr~kom, a i sa ostalim susedima, zabetonirani kao Gordi-jev ~vor koji jo{ uvek ~eka nenacionalisti~kog Aleksandra da gaotpetlja. Premijer Gruevski je pre par dana telefonom razgova-rao sa novim gr~kim premijerom Ciprasom, ali levi~ar Aleksis ni-je imao da ka`e ni{ta novo i razli~itije od Samarasa i da malo iz-bavi svog nacionalisti~kog kolegu iz unutra{njeg blata. Gr~ka~vrsto stoji na formuli „erga omnes“: jedno slo`eno ime sa geo-grafskom odrednicom – Severna ili Gornja Makedonija, na pri-mer – za sveukupnu upotrebu.
PREMIJER OD STIROPORACipras ima toliko pre~eg posla da je poslao jasnu poruku da mure{avanje spora sa susedom, u kojem je Gr~ka u superiornijoj di-plomatskoj poziciji, nije prioritet. Jo{ su gr~ki i bugarski izasla-nici u evroparlamentu u starom dobrom „dobrosusedskom“ ma-niru zatrpali izve{taj o Makedoniji sa nekoliko stotina negativ-nih amandmana. Pritom su svi izve{taji Europske Unije veomanepovoljni po Vladu u odnosu na sve klju~ne kategorije: vlada-vina prava, demokratski odnosi, reforme, gra|anska prava i slo-bode. Zapadni zid aktualna vlast nije mogla kompenzovati veli-kim preokretom prema evro-azijskim integracijama. Ozbiljna ru-ska politi~ka potpora je izostala, a jurenje ekonomskih tajkunaTad`ikistana, Indije i Kine nije dalo neki plod. Desio se tek kine-ski ulaz u dobro razvijenu prekarnu laku tekstilnu industriju: datje kredit od pola milijardi evra za gradnju autoputeva pod uslo-vom da se pola potro{i na kineske podizvo|a~e i da se mala ko-lonija kineskih radnika naseli tik uz novu trasu.Da bi se tako sku~en Nikola Gruevski odr`ao, morao je jo{ maloda oja~a tri stuba svoje vladavine: da jo{ vi{e pove}a represiju,da produ`i da potkupljuje bira~e i da i dalje pere novac prekograndomanskog nacionalisti~kog projekta „Skopje 2014“, i to uveoma nepovoljnoj situaciji kad je ponestalo novca jer je pro-}erdao sve povoljne i nepovoljne kredite od EU, MMF-a, privatihbanaka i Kine. Dakle potkupljivanje bira~a, uglavnom penzione-ra i administracije, odvijalo se za sve ve}i sitni{ – besplatni pre-
voz u utorak i petak, besplatne banje, pove}anje penzije i plateza nekoliko stotina denara (7-9 eura). „Skopje 2014“ je produ-`ilo da se gradi i pored ve} provaljene fasadne prevare, ugradnjestiropornih kulisa umesto pravog mermera, i velikog me|una-rodnog odijuma i podsmeha projektu.Da bi pove}ao represiju premijer je doneo notorni zakon o viso-kom obrazovanju koji do krajnjih granica ugro`ava autonomijuuniverziteta. Nju je ve} ranije uspe{no napao a profesori je nisumogli odbraniti. Sada je uvo|enjem eksternog ispita hteo daponizi i studente, optu`uju}i ih izme|u redova za lenjost, pro-vincijalnost u referencama i kupovinu ispita i diploma. E, tu jezapelo.Onda je hteo da malo zakrpi prazne bud`ete penzionog i zdrav-stvenog fonda time {to }e da pove}a porez na honorare, a timeda jo{ vi{e prekarizuje nepokornu elitu intelektualaca, profeso-ra i novinara koja ̀ ivotari od stranih grantova. I jo{ je u grotesk-nom procesu poslao na robiju novinara koji je istra`ivao sum-njivu smrt kultnog makedonskog urednika.
PROTESTNO GRA\ANSKO BESNILOTu se otvorila Pandorina kutija nekoliko sitnih frontova stude-nata, honoraraca, novinara, jo{ i protivnika graditeljskog pro-jekta „Skopje 2014“. U protest se ubacilo i nekoliko aktivista,grupa, novih sindikata i nevladinih organizacija koji su po~elida u praksi sprovode teorijske pojmove o samoorganizaciji, ho-rizontalnog odlu~ivanja, neotrovnog a ubojitog govora i udru-`ivanja po svim osnovama, nepartijskoj, nenacionalisti~koj i in-tegrativnoj.Ti mladi, nekompromitovani ljudi, nepodlo`ni prljavoj propa-gandi, svojim govorima, protestnim pismima, medijskim izjava-ma i debatnim programima su rasplakali mater aktuelnoj vlasti,dr`e}i partijsku opoziciju van svojih aktivnosti. Ako su politi~a-ri, kao kontroverzni Ljube Bo{kovski, koji se jedini u predizbor-noj kampanji drznuo da vladaru u senci, {efu tajne slu`be, Sa{iMijalkovu, ka`e „lete}e{ Sa{a“, ili opozicioni medijski magnatVelija Ramkovski, zavr{avali u zatvoru podvrgnuti raznim tehni-kama savremene torture, sad se bez straha oglasilo desetakmladih ljudi dobijaju}i instantnu slavu jedne la belle de jour.Usred tog gra|anskog besnila kad je svako svakome dolazio naproteste kao na ku}nu slavu, a fenomenalne fotke i klipovi supomo}u novih tehnologija, pa ~ak i dronova, obilazile svet, uigru se ubacila i dugogodi{nja, prebijena ali ipak unutra{njekonsolidovana, opozicija na ~elu sa socijaldemokratima, „deto-nirav{i“ prvu od najavljenu seriju „bombi“ preko kojih `ele daposrame premijera i nateraju ga na ostavku. Ta serija, tempira-na po scenariju „Crnog Labuda“ Darena Aronovskog je u ladici„Prole}e“ iznela dokaze o prislu{kivanju preko 26.000 gra|ana,pripadnike cele dru{tvene elite. Prosto, nije bilo politi~ara, no-vinara, kolumnista, biznismena koji nisu bili prislu{kivani. Veli-ko uho nije po{tedelo ~ak ni ~lanove Akademije, Rijaseta i Sve-tog Sinoda. Na listi su se na{li i koalicioni partneri iz albanskihpartija, pa ~ak i prvi saradnici Premijera, Ministarka policije iMinistar finansija, koji su govorkali izme|u sebe o politi~kim
Do preobra`aja kod lidera Mugabeovog tima dolazi u trenut-ku kad ga re`imski mediji bez ikakvih osnova optu`e za uno-{enje klauzule u Ustav po kojoj predsednik koji je vladao u dvamandata, ne mo`e da se kandiduje za istu funkciju {to je, kao{to znamo, Mugabeov slu~aj. Iako to nije njegov stav, Man-gvana vi{e ne mo`e da se odbrani i od progonitelja postajeprogonjeni. Sateran u }o{ak, on po~inje da druga~ije posma-tra Mvonzoru koji trpi {ikaniranja, hap{enja i izre`irana su-|enja. S vremenom, on razvija skoro prijateljski odnos s opo-zicionarom. Kona~ni produkt, Ustav, je napisan i predstavlja,gle ~uda, jedan od najslobodnijih Ustava na svetu. Zemlja }ekona~no imati mir i stabilnost. No, zanimljiv je jedan detaljkoji je prili~no ominozan: na po~etku i pri kraju filma, Nilso-nova snima vojni orkestar koji u Parlamentu svira nacional-nu himnu. Ra{timovan, neujedna~en, trom, u pompeznimuniformama, on zvu~i i izgleda ba{ kao i sama dr`ava. Nakonintoniranja himne, Robert Mugabe, tobo`e ̀ ovijalnim tonomkoji redovno prati poltronsko smejanje hora dr`avne kamari-le, upozorava okupljene politi~are, i to na samoj ceremonijiprogla{enja Ustava, da ne zaborave odakle „stvarna mo} do-lazi“. Ustav, poga|ate, nikad nije fakti~ki primenjen. Mugabeje pobedio na name{tenim izborima a demokratija je jednakodaleka kao i pre dono{enja famoznog Ustava.
GALOP SVESTIPortugalsko ostvarenje Iznenada moje misli su stale @or`aPelikanua (1977), reditelja koji ima dva dugometra`na do-kumentarca iza sebe, je potresna storija o {ti}enicima du-{evne bolnice Konde de Fereira u Lisabonu. Pelikanuov pri-stup je specifi~an: jedna nit naracije je ispovednog karak-tera i povezuje sudbine ljudi sme{tenih u bolnici, njihove„pre|a{nje `ivote“, dok je druga nit ona koja se odnosi narad na pozori{noj predstavi. Koncipirana da animira du{ev-ne bolesnike, ova predstava govori o istorijatu ustanove isudbinama onih koji su boravili u njoj a bazirana je na isto-rijama bolesti onih koji su krajem 19. veka sme{teni u tadanovootvorenu bolnicu. Zanimljivo je da pacijenti igraju idoktore i pacijente, kao i tada{nje portugalske uglednike,pa i kralja li~no. Samo je jedan od njih, Migel Bor`e{, profe-sionalan glumac. Posebno je zanimljiva Bor`e{ova pozicijakoji, kao svojevrsni agent provocateur, `ivi s pacijentima isvoja iskustva koristi u dva pravca: s jedne strane se trudine da pronikne u razloge koji su ih doveli u ovo stanje, koli-ko da ih zaista upozna, i s druge, da u|e u ulogu An`ela DeLime, velikog portugalskog pesnika i boema koji je bio sme-{ten u ovu ustanovu. Naziv filma je, nimalo slu~ajno, De Li-min stih. Ono {to je zadivljuju}e u De Liminoj poeziji je upra-vo autorova sposobnost da, u retkim lucidnim intervalima,potpuno objektivno i s distancom, sagleda sopstveni polo-`aj i opi{e, na iskren i potresan na~in, stanje svoje svesti.Posebno je upe~atljiva scena u kojoj Bor`e{, u bolni~komkrugu, poku{ava da, u`ivljavaju}i se u ulogu konja koji u DeLiminoj poeziji predstavlja mozak koji sumanutim tempomgalopira, pravi krugove na travi, fingiraju}i trans uz mono-tonu pratnju ra{timovane gitare jednog od {ti}enika.
ANGA@MAN ILI EGO-TRIP?Glavni problem filma nastaje u vezi sa samom predstavom oistorijatu bolnice. Naime, neko bi pomislio da je u pitanjusamo terapeutska uloga predstave koja na kreativan na~insocijalizuje i relaksira {ti}enike. Drugi bi storiju o du{evnojbolnici povezali sa sugerisanom analogijom u programu fe-stivala sa Manovim ^arobnim bregom i Formanovim Letomiznad kukavi~jeg gnezda. Ono na {ta pripremanje predstavei njena realizacija najvi{e podse}aju je drama Petera VajsaMara-Sad koja se odvija u du{evnoj bolnici u kojoj slavnimarkiz re`ira predstavu koja za temu ima ubistvo francuskogrevolucionara @an Pol Maraa. Sama predstava u predstavi,u dru{tvenom kontekstu restaurirane monarhije, predsta-vlja usamljen i izolovan revolucionarni ~in. No, to je Vajso-va pozicija. U Pelikanuovoj pri~i te subverzivnosti nema.Osim predvidljive zamene uloga pacijenti – doktori (ali ne idoktori – pacijenti, {to bi bilo i zanimljivo i subverzivno)ovaj segment ne nudi ni{ta novo.^injenica je da razgovori izme|u „glumaca“ i glumca ~estodeluju izre`irano i da kamera pre~esto po~iva na glum~evomlicu punom saose}anja, kao i to da predstava koja se igra,rigidna i nezanimljiva po svojoj su{tini, nije podvrgnuta ne-kom ironijskom ili kriti~kom osvrtu {to, u neku ruku, ~ini te-atarsku storiju bespredmetnom. Mnogo bi bilo bolje da je,primera radi, napravljen dokumentarni film o glumcu koji,oslanjaju}i se na tzv. method-acting boravi u du{evnoj bol-nici i po~inje da gubi veru u svoj razum. Sasvim je sigurnoda bi tako film Iznenada moje misli su stale bio mnogo zani-mljiviji, kra}i i jezgrovitiji da epizode s pozori{nom predsta-vom nije bilo i da su oni, koji `ive na „tamnoj strani Mese-ca“, ostali u fokusu od po~etka do kraja
BETON BR. 156 DANAS, Utorak, 17. februar 2015. IV
skandalima koji su potresali javnost.Opozicioni lider, Zoran Zaev, koji ima savmaterijal u svojim rukama a obe}ao je da}e u javnost tek izneti i vi{e i bolnije, re-kao je da prakti~no samo telefoni dvoji-ce ljudi, Premijera Gruevskog i njegovogro|aka Mijalkova, {efa tajne slu`be, nisubili prislu{kivani.Prva „zvu~na“ bomba je Premijera do-hvatila vi{e nego {to je njegova propa-ganda tvrdila. On je poku{ao da preduhi-tri lidera opozicije, okriviv{i ga za ucenui pu~, na nu{i}evski na~in - „plava riba,kljukana dinastija“. Ali izgleda da mu za-pad nije dozvolio da uhapsi Zaeva. U po-trazi za {irim politi~kim manevrom, zna-ju}i da bitku ne mo`e da bije na dva fron-ta, Premijer je u nekoliko dana udovoljiosve zahteve gra|anskog sektora: odlo`ioZakon o visokom obrazovanju, smanjioporeski zahvat na honorare, pustio nauslovnu slobodu zatvorenog novinara iudovoljio sindikalnim zahtevima.
ALTERNATIVA TRE]EG PUTAIdeolo{ki profilisan i prakti~no sad ve}dobro organizovan gra|anski sektor jeosetio da su ulozi porasli. I da zabrekta-lu aktivisti~ku ma{inu ne}e umiriti pita-nje poreskog procenta i me{etarenje ste-penom autonomije. Aktivisti ose}aju dase u Makedoniji opet budi ̀ elja o tzv. tre-}em politi~kom subjektu, nasuprot naci-onalisti~ke i socijaldemokratske opcije.U proteklih dvadesetak godina centri-sti~ke partije nisu uspele da ga oforme,lome}i se o Scile i Haribde binarnog mo-dela. Taj optativni politi~ki subjekt sadaima {anse da se formira u okvirima radi-kalne levi~arske paradigme i ponoviuspehe susedske Sirize, {panskog Pode-mosa i sli~nih slovena~kih i hrvatskih po-kreta.Na tom talasu studenti su okupirali skop-ske fakultete, iskoristiv{i i druge dosadnevi|ene forme otpora i aktivizma, a ho-norarci i novinari su rekli da }e nastavitiproteste bez obzira na sitne ustupke.Makedonija je godinama bila nemo}napred „hibridnim re`imom“ Gruevskog. Kogod da je ne{to poku{avao, nije uspevao.Vlast je svakoga ga|ala torpedom. Pro-menili su sijaset zakona da bi promenilisistem Ustavnog suda. Izmislili lustraci-ju da bi denuncirali par svojih kriti~ara.Namestili nezakonsku predizbornu dona-ciju da bi utamni~ili svog rivala. Kako secini~no izrazio pokojni Nikola Mladenov,ve} pomenuti kultni urednik, koji je po-ginuo u ~udnim saobra}ajnim okolnosti-ma: „svi su imali utisak da ra|aju medve-da jer su imali ze~je srce“. Sad se situaci-ja izgleda promenila. Svima je lako dabudu hrabri. Svi su odva`ni. Niko ne gre-{i u javnim nastupima. Osim biv{eg pre-mijera Ljup~a Georgievskog, posrnulogmentora sada{njeg premijera, koji jeubacio dopunski haos oblepiv{i Skopljebilbordima „Stop srpskoj asimilaciji ma-kedonskog naroda“, aludiraju}i na sve-prisutni turbofolk po diskotekama i na(provladinim) nacionalnim televizijama.Gre{i samo vlast. Njoj ni{ta ne polazi odruke. Nemo}ni Premijer se klonio javno-sti nekoliko dana.Prva reakcija glavnog spinera VMRO-DPMNE, mladog poslanika Ilija Dimov-skog, na uspeh gra|anskih akcija je bilaprete}a: „Vide}ete vi {ta zna~i narod kadga mi izvedemo”. U tom smislu po Make-doniji se ve} kotrlja tzv. Gra|anski pokretza odbranu Makedonije. Tu su ujedinjeniglumci, muzi~ari, pisci, {oumeni, istori-~ari i ostali radnici nacionalisti~kog mi-ta, koji su se navukli na dnevno-politi~kispin da opozicioni lider uz pomo} stranihslu`bi uni{tava otad`binu
Pi{e: Slobodan Georgiev
LUTKE NA KONCU
Kada bude pisana istorija najnovije Srbije, ovekoja je nastala silom prilika 2006. godine, zna-~ajno mesto }e zauzeti prilog o nastanku ono-ga {to se zove Srpska napredna stranka. Ova po-liti~ka grupacija je formalno napravljena 2008.godine tako {to se deo najja~e parlamentarnestranke u Srbiji, Srpske radikalne stranke, odvo-jio od „otad`binske uprave“ i re{io da krene dru-gim putem, putem koji je bio u potpuno suprot-nom smeru od onoga do tog trenutka.Tada su nam nasmejani Tomislav Nikoli} i Alek-sandar Vu~i}, sve do leta te godine vo|i SRS-a uotad`bini, poru~ili da „najbolji idu napred“. Zablazirane to je bilo sme{no, kao {to su im se go-dinama smejali jer su pobe|ivali na izborima anisu mogli da formiraju vladu.Ova tvorevina je nastala iz magle koju su stvaraledoma}e i strane obave{tajne slu`be, odnosno lju-di oko tada{njeg predsednika Srbije Borisa Tadi-}a i predstavnici uticajnih ambasada u Beograduuradili su ono {to je u Briselu tada ocenjeno kao
najve}e dostignu}e Srbije od pada Slobodana Mi-lo{evi}a: ru{enje SRS-a koja je bila „nekontrolisa-na sila“ i sa kojom nisu mogli da budu napravlje-ni dogovori oko budu}nosti Srbije i Balkana.U jesen 2008, dok se svet pitao {ta donosi svet-ska finansijaka kriza, u Srbiji se likovalo: Tadi}je toliko u~vrstio vlast da je mogao da pravi idruge politi~ke partije i da to predstavlja kaoneku vrstu uravnote`ivanja srpskog politi~kogprostora. Greh pravljenja SNS-a trebalo je dabude zanemaren pred interesima koji su namgovorili da ako nema radikala Srbija }e brzo mo-}i da krene napred.I, zaista, samo ~etiri godine kasnije taj i takavSNS, nastao u nejasnim okolnostima i kao poli-ti~ka artikulacija nerazja{njenih „centara mo-}i“, preuzeo je vlast u Srbiji i vrlo brzo pokazaosvoje pravo, radikalsko lice, kome su se mnogismejali godinama jer se nekako podrazumevaloda oni nikada ne}e biti na vlasti.Me|utim, simboli~ki skok Tomislava Nikoli}a sa sti-ropora u kanabe na Andri}evom vencu izazvao jecunami na srpskoj politi~koj sceni: doga|aj je imaotako veliku simboli~ku snagu da je gotovo u potpu-nosti pomeo i izbrisao politi~ki ̀ ivot u Srbiji.Za dve i po godine naprednja~ke vlasti ̀ ivot u Sr-biji je gotovo zaustavljen ili sveden na simboli~-ke pokrete i gestove koji vi{e li~e na samrtni ro-pac nego na artikulaciju pokreta. Pokazalo se dau Srbiji politike nema, u vidu institucija politi~-kog ̀ ivota, a kada je to poharano pre{lo se na sve
segmente dru{tva u cilju dokazivanja neke novenejasne vrednosti.Ispostavilo se da na tom putu usisavanja svega,SNS-u smeta nekoliko pojedinaca koji imaju ne-ku poziciju u javnom diskursu, par medija sa po-vr{inskom penetracijom u srpsko bira~ko telo ineke organizacije koje finasijski nisu zavisne odljudi iz i oko SNS-a. U tom kontekstu se dogodio Vu~i}ev „napad naBIRN“ koji je u poslednjih godinu dana svojimistra`iva~kim teksovima dodirnuo vlast tamogde je najvi{e boli, u potencijalne centre njenefinansijske dominacije i poku{aja da uspostavinovu klasu svojih „preduzetnika“.SNS, napravljena da bude lagana kontrate`aDS-u, da bude onaj Tadi}ev nedosanjani drugipol na politi~koj sceni, otrgao se na unutra-{njem planu jer tu nije bilo nikakve kontrole i tuje bilo mogu}e da se ispolje sve godinama ste-~ene radikalske osobine. Dok je Vu~i}eva Vladaposlu{na po pitanju Kosova, te niti kontrole po-pu{taju kada se igra na doma}em terenu i kadakontrolori puste konce lutka kre}e da se nearti-kulisano pona{a.Iz saznanja o sopstvenoj prirodi i svesti o tomegde su granice uticaja i odlu~ivanja, Vlada i Vu-~i} sam procenjuju da ne mo`e biti da sad tamoneki BIRN ili uop{te tako neko mali i nebitan
sme i mo`e da radi bilo {ta {to bi bilo u suprot-nosti sa medijskim glavnim tokom. Zato je pre-mijer uperio prst u Evropsku uniju kao glavnog,kao onu „silu“ koja koristi alatljike tipa BIRNjer, veruju oni, na njih „mo`e da krene samo ve-lika sila“, jer ih je velika sila i pravila.Pored toga, BIRN-u ne ide u prilog ~injenica dapoliti~ke opozicije skoro da nema, da niko neuspeva da politi~ki artikuli{e potrebe gra|anausred ogromne ekonomske krize, pa se ljudima~ini da ako neko govori kriti~ki o Vladi i Vu~i}uonda taj i jeste opozicija.Za ljude koji `ele da se bave novinarstvom ili is-tra`iva~kim novinarstvom ~ini se da ne postojini{ta gore od toga da budu svrstani uz neku„stranu“ jer je to siguran na~in da se okruni kre-dibilitet, jedina stvar koju novinari i mediji mo-gu zaista da poseduju kao „namaterijalnu vred-nost“. Vu~i}, koji se najbolje od svega razume umedije, upravo je u tom pravcu fokusirao svojnapad na BIRN: bilo je potrebno izolovati „tugrupu“, predstaviti ih kao „strana tela“ i ondabi ih sam kontekst progutao.Me|utim, takva strategija se lomi na jednoj stva-ri koju je te{ko promeniti: istra`ivanja BIRN-a za-snovana su na dokumentima i izjavama razli~itihizvora i, najbolje od svega, predstavljeni nalazisu istiniti. Koliko god se trudili da debatu pome-rite na drugi teren, od ~injenica ne mo`ete da po-begnete. Le{evi iz ormara iza|u i mulj iz Koluba-re ispliva. To je neminovno
VREME SMRTI I RAZONODEPi{e: Sini{a Tuci}
DIKTATOR
Sve je to propisano,ispitano,diktatura je zanatkoji se u~i.
Dug je putdiktator mora da izdr`i brainwashing,da pro|e brainstormingdo retu{iranog lica na bilbodu.
Diktator ne mora da voli ljudekojima vlada,ali mora da ih razume -
Njihove mane i vrlinenjihovu volju,njihove `elje.
On zna {ta piju, {ta jedu.Koliko dece imajui platu koliku dobijaju.
Diktator uvek sagledavadr`avu u celini.Diktator ima uvid.Ponekad baci pogled,na grafikone i statistiku.
Diktator zna {ta se de{avau knji`evnosti, muzici, slikarstvu...zna koliko ljudi ide u crkvua koliko je ateista.
Koliko agnostika sedi po ku}i i filozofiraima u vidu i astrologe zalu|enikekoji crtaju natalne karte.
Diktator naro~ito voli isto~nja~ka u~enjaNew age, astrologiju, jogu...