-
1 C r n o g o r s k i g l a s n i k
GODINA XX. _ BROJ 118. _ SRPANJ-KOLOVOZ / JUL-AVGUST _ 2019.
Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa
crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba
PEROJ OBLJETNICA 2019.
ČESTITAMO 13. JUL DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE i DAN OPŠTENARODNOG
ORUŽANOG USTANKA CRNOGORSKOG NARODA PROTIV FAŠIZMA
NEK JE VJEČNA CRNA GORA!
Tradicija Petrovdana u 2019.
-
2 3 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a
s n i k
Izdavači: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE I VIJEĆE
CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trnjanska c.
35, Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264, E-mail:
[email protected], [email protected], Internet adresa:
www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr
* Za izdavače: Danilo Ivezić i Dušan Mišković * Glavni i
odgovorni urednik: Maša Savićević * Redakcija: Milanka Bulatović,
Danilo Ivezić, Nikola Čulić, Jovan Abramović, Suzana Krunić-Šegvić,
Dušan Roganović * Grafička priprema i tisak: Skaner studio d.o.o. *
Rukopisi se ne vraćaju * Naklada /Tiraža 1000Glasilo je, putem
Savjeta za nacionalne manjine, financirano iz državnog proračuna RH
i putem Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, iz
proračuna Grada Zagreba. Pozivamo Crnogorke, Crnogorce i sve
prijatelje da svojim sugestijama, prijedlozima i prilozima pomognu
redakciji "Glasnika" na poboljšanju i daljnjem izlaženju lista.
Tekstovi nijesu lektorisani te se izvinjavamo autorima i
čitaocima.
ĐE JE ŠTO
PETROVDAN 2019.Tradicija Petrovdana i dalje traje
4RIJEKATradicionalni šahovski turnir 10Izložba fotografija u
galeriji "Montenegrina" NZC Rijeka 11Peroj obljetnica 2019.
13Susret antifašista na Maloj Učki 2019 16UMAGObilježavanje Dana
državnosti Crne Gore 18PULAPulski Crnogorci obilježili Dan
državnosti i Dan ustanka 20IN MEMORIAMIn memoriam: Ljubimir
Kilibarda 21In memoriam: Maja Perfiljeva 22
Poštovani čitatelji!
Iako je iza nas period godišnjih odmora i vrijeme kada svi koji
mogu pohrle svojoj Crnoj Gori, u protekla dva mjeseca proslavili
smo nekoliko značajnih obljetnica u organizaciji naših zajednica i
društava.
Ovaj broj otvaramo izvještajem sa ovogodišnjeg Petrov-danskog
sabora održanog 13. jula na izletištu Golubinjak u Gorskom Kotaru,
u organizaciji Zajednice Crnogoraca Rijeka koja je ove ljetne
mjesece obogatila i programom povodom Dana crnogorske kulture i
proslavom 362. godiš-njice doseljavanja Crnogoraca u Peroj. Društvo
Crnogoraca i prijatelja Crne Gore obilježilo je Crnogorskom večeri
i ove godine Dan državnosti Crne Gore zanimljivim programom naziva
"Večer smijeha i glazbe", a u Domu Crnogoraca u Puli obilježena je
dvostruka obljetnica – Dan državnosti i Dan ustanka.
Na Cetinju je u prepunoj dvorani Vladinog doma u organi-zaciji
Ministarstva kulture Crne Gore i Narodnog muzeja Crne Gore održana
promocija monografije povodom 50 godina umjetničkog stvaralaštva
Dimitrija Popovića.
Moći ćete pročitati i o magičnoj večeri ispunjenoj poezijom
Vande Babić na brodu u Tivtu.
Zbog aktualnosti tema o najznačajnijim aktivnostima u Narodnom
muzeju Crne Gore prenosimo vam i intervju sa direktoricom dr
Anastazijom Miranović.
Saznat ćete i kako je ljubav pobijedila običajne i zakonske
norme u srenjovjekovnom Kotoru kroz priču o zabranje-noj ljubavi
Vjekuše i Dačice, a tu je i kratka priča Suzane Šegvić o
Crnogorki!
U ovom broju nastavljamo sa i serijalom Crnogorski vladari kroz
život Đurđa Crnojevića.
Odali smo počast Ljubiši Kilibardi i Maji Perfiljevoj osvr-nuvši
se na njihove živote ispunjenje ljubavlju, radom i neizbrisivim
tragom koji su ostavili za sobom.
Vaša urednica,
Maša Savićević
KULTURA I UMJETNOSTPromocija monografije o Dimitriju Popoviću
24Vanda Babić predstavila zbirku poezije 32INTERVJUNovosti iz
Narodnog muzeja Crne Gore 34ZANIMLJIVOSTIVjekuša i Dačica 37KRATKA
PRIČASuzana Šegvić: Crnogorka 39CRNOGORSKI VLADARIĐurđe Crnojević
40CRNOGORSKA TRPEZAUkusi Crne Gore 46
UMAG, OBILJEŽAVANJE DANA DRŽAVNOSTI CRNE GORE
29. avgusta 2019. na Cetinju u prepunojkristalnoj dvorani
Vladinog doma, u organizacijiMinistarstva kulture Crne Gore i
Narodnogmuzeja Crne Gore, održana promocijamonografije povodom 50
godina umjetničkogstvaralaštva Dimitrija Popovića.
Tradicija Petrovdana se nastavlja i u 2019. u organizaciji
Zajednice Crnogoraca Rijeka
-
4 5 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a
s n i k
PETROVDAN 2019. PETROVDAN 2019.
TRADICIJA PETROVDANA I DALJE TRAJE
Tekst: Dragiša Laptošević i Želimir Novaković Fotografije: Luka
Bešlić
Tradicija Petrovdana se nastavlja i u 2019. u organizaciji
Zajednice Crnogoraca Rijeka
Uprkos najavi promjenljivog vremena s obiljem pa-davina,
Petrovdanski sabor Crnogoraca u Republici Hrvatskoj, upriličen 13.
jula u povodu Dana državnosti samostalne Crne Gore, na atraktivnom
turističkom izletištu Golubinjak u Gorskom Kotaru, u organizaciji
Zajednice Crnogoraca Rijeka, okupio je impozantan broj Crnogoraca i
prijatelja Crne Gore diljem Hrvatske . Uz neizostavno prisutne
tokom svih ovih godina, pe-rojske Crnogorce iz "DPC 1687" i već
tradicionalne učesnike svih dosadašnjih Sabora Društva
"Monte-negro" iz Zagreba, kulturno umjetnički program su uveličali
i umjetnici zbora "Crnogorske zore" Split pod vođstvom maestra
Borisa Stanića. Najljepši su bili najmlađi izvođači kulturno
umjetničkog društva pristi-glih iz Đenovića, koji su se odmah
zbližili s brojnim "đetićima" iz Peroja.
-
6 7 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a
s n i k
PETROVDAN 2019. PETROVDAN 2019.
Slavlje nisu propustili ni Crnogorci i prijatelji Crne Gore
"Bujiština" iz Umaga, kao i Zajednica Crnogoraca Pula, a domaćine
su kao i uvijek, na visokom nivou predstavili "Montenegrini" pod
umjetničkim vođstvom Ljubov Košmerl Judčenko, članice Opernog zbora
HNK "Ivana pl. Zajca" iz Rijeke.Druženje je otvorio pozdravnim
govorom predsjednik NZC Rijeka Želimir Novaković zaželjevši svima
ugo-dan boravak.Nakon pozdravnih govora Petra Mamule, zamjenika
župana Primorsko goranske županije i Ivana Jovovića pomoćnika
direktora Uprave za dijasporu Crne Gore, predsjednik Koordinacije
vijeća crnogorske nacionalne manjine RH govorio je o povijesti i
slavnoj prošlosti.Dušanka Bešlić mudro je vodila kompletan scenski
pro-gram, dok su vremenska prognoza i sitna kišica uspjele
spriječiti brojne sportaše da se okite novim trofejima.
-
8 9 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a
s n i k
PETROVDAN 2019. PETROVDAN 2019.
-
10 11 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
RIJEKA RIJEKA
TRADICIONALNI ŠAHOVSKI TURNIR
Tekst: Dragiša Laptošević
Tradicionalni šahovski kup održan 08. srpnja 2019. godine, koji
Zajednica Crnogoraca Rijeka organizira svake godine u sklopu
Petrovdanskog sabora, ove je godine donio brojna iznenađenja.
I ove godine održan je sada već tradicionalni šahovski kup u
sklopu Petrovdanskog saobra u organizaciji Zajednice Crnogoraca
Rijeka. Samim tim što je zami-šljen kao kup natjecanje, omogućio je
brojnim lošije rangiranim šahistima, voljom ždrijeba, da odu što
dalje u natjecanje. Tako su uz sudjelovanje 16 takmičara,
predstavnika grada Rijeke i nacionalnih zajednica, u završnicu
turnira plasirali se Marijan Majnarić, Milan Popadić, Miodrag Čupić
i Želimir Novaković.
Kuriozitet turnira je to što je najstariji sudionik Mišo Čupić
(87 godina) ostvario rezultat za treće mjesto, odnosno bio najbolji
do najboljih, a najbolji do najbo-ljeg bio je predsjednik Zajednice
Crnogoraca Rijeka Želimir Novaković.
Pobjednički pehar podigao je najbolji ove godine - Milan Popadić
iz Rijeke.
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA U GALERIJI "MONTENEGRINA" NZC RIJEKA
Tekst: Nikola Lučić; Fotografije: Luka Bešlić
U sklopu "Dana Crnogorske kulture" u Rijeci, NZC Rijeka i autor
Voljen Grbac otvorili su dana 10. srpnja 2019. godine izložbu pod
nazivom "Crna Gora u objektivu autora".
Poznati riječki operni pjevač Voljen Grbac zaljublje-nik u
prirodne ljepote Crne Gore, izložio je trideset fotografija u
koloru iz svih krajeva Crne Gore. Izloženi eksponati su samo mali
dio fotomonografije koju pri-prema autor u suradnji sa NZC
Rijeka.
Na otvaranju izložbe autor i zbor NZC Rijeka "Monte-negrini"
zajedno su otpjevali pjesmu "Bokeljska noć" odajući počast
preminuloj autorici Maji Perfiljevoj, koja će kroz svoje pjesme još
dugo živjeti. Svojom prvom fotomonografijom pod nazivom "Kotor –
skriveni dra-gulj Mediterana" gospodin Voljen Grbac objavljuje draž
i ljepotu Boke Kotorske sa puno poznavanja i ljubavi.
-
12 13 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
RIJEKA RIJEKA
VOLJEN GRBAC: AUTORSKI RAZMIŠLJAJPostoje na zemaljskoj kugli
područja kojima se putuje desetinama, ponekad čak i stotinama
kilometara, a da se krajolik ne mijenja. Putniku ponekad trebaju
sati i sati vožnje, plovidbe, leta, da bi konačno ugledao ne-što
drugačije na obzorju.
Na cesti pak koja se od Škaljara pa preko Trojice ser-pentinama
uspinje ka Njegušima pa se, nakon "Ne-vjeste Jadrana", restorana
pred čiju se terasu podastro jedan od najljepših pogleda na
svijetu, jedan krak od-vaja desno prema Ivanovim Koritima i Lovćenu
a ti od miline ne znaš bi li skrenuo njime ili produžio na sir i
pršutu, krajolik se mijenja svake sekunde!
Takva je Crna Gora. Mala zemlja čudesne ljepote, ve-likih ljudi,
u figurativnom, a bogami i u doslovnom smislu. Zemlja prebogate,
mitske povijesti. Zemlja koju je teško pokoriti a lako
zavoljeti.
Od Herceg Novog do Plava i Gusinja, od Žabljaka do Ulcinja, od
maglovitih praskozorja do bajkovitih sumraka, od pješčanih plaža
Ade Bojane do Prokletija (simbolična li imena!) od planinskih
jezera do Rijeke Crnojevića i Skadra, oko fotografa ne traži
motive. Moti-vi traže njega I kad navečer, nakon tog silnog
vizualnog "brainstorminga" i, naravno,
"natural-ecologic-home-made-food-stomachstorminga", plus,
normalno,dvije,
tri, četiri rakije, oko za tren usne, svašta se vrti po glavi
nesretnog fotografa.
Satre čovjeka ta pusta ljepota!
Pogodili ste, pomislio bih, ne jednom, tijekom tih, često i
nakon najtoplijih ljetnih dana svježih, večeri: kad sam danas već
toliko toga snimio, što li sam tek sve propustio snimiti? I baš je
to pitanje ključno za fotografski kreativni opstanak! I tjera nas
da se uvijek ponovo, a ja sam eto imao sreću podosta vraćamo se
"skitati" Crnom Gorom, na lijepa mjesta koja ne mo-žeš ne
zavoljeti.
Pogotovo kad ona, lijepa mjesta, skoro pa ničim iza-zvana,
zavole tebe.
Ili, da parafraziram duhovitu i lucidnu sintagmu veli-kog Enesa
Kiševića:
Crna Gora mene tako dobro razumije!
I tako je, eto, nastajao moj crnogorski opus, dio ko-jega je i
ova izložba. Sasvim mali, ali, nadam se, ne i beznačajan njegov
dio. I tinja u meni želja, a neke se želje za divno čudo, znaju i
ostvariti, da se najbolje od onoga što sam snimio i još ću snimiti
po kršnoj i baj-kovitoj Crnoj Gori, kad tad otisne u
fotomonografiji.
Da traje!
PEROJ OBLJETNICA 2019.OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICE DOSELJAVANJA
CRNOGORACA U ISTRU - PEROJ
Izvijestio: Želimir Novaković; Fotografije: Luka Bešlić
Dana 20. srpnja 2019. godine NZC Rijeka prisustvovala je
obilježavanju 362. godišnjice doseljavanju Crnogoraca sa područja
Crmnice u Istru - Peroj.
U programu su učestvovali domaćini sa spletom igara i pjesama iz
Crne Gore, kao i gosti iz Vodnjana sa igrama i pjesmama nacionalne
zajednice Talijana.
Nacionalna Zajednica Crnogoraca Rijeka se predstavila u
kulturno-umjetničkom programu sa zborom "Monte-negrini" te je
otpjevala dvije prigodne pjesme.
Na proslavi je dodijeljena povelja Perojskim crnogor-cima od
strane kancelarije Dijaspore Crne Gore.
Prisutni su uživali u programu koji se nastavio do kasno u noć
uz gošću Maju Šuput i bogat izbor jela i pića.
-
14 15 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
RIJEKA RIJEKA
-
16 17 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
RIJEKA RIJEKA
SUSRET ANTIFAŠISTA NA MALOJ UČKI
Tekst: Nikola Lučić; Fotografije: Anita Hromin
Nacionalna zajednica Crnogoraca Rijeka, Društvo Perojskih
Crnogoraca "PEROJ 1675" i Udruženje antifašističkih boraca
Liburnije i općine Opatija u sklpu "Dana crnogorske kulture"
organizirali polaganje vijenaca na spomen obilježje Svetozaru
Vučiniću
U sklopu "Dana Crnogorske kulture" u Rijeci, za-jedničkom
manifestacijom NZC Rijeka, Društva perojskih Crnogoraca "PEROJ"
1657 i Udruženja antifašističkih boraca Liburnije i općine Opatija,
12. srpnja 2019. godine položeni su vijenci na spomenik Svetozaru
Vučiniću, komesaru Prvog Istarskog parti-zanskog odreda koji je
vršeći svoj zadatak poginuo u borbi sa njemačkom zasjedom, zajedno
sa svoja dva pratioca nepoznatog imena.
Prije polaganja vijenaca, dio zbora "Montenegrini" ot-pjevao je
tri antifašističke pjesme: "Konjuh planinom", "Bella ciao" i "Budi
se istok i zapad".
Nakon polaganja vijenaca na spomen obilježje Svetoza-ru
Vučiniću, položeni su i vijenci na spomen obilježje stradanja
mjesta Mala Učka koje su njemački fašisti potpuno spalili u znak
odmazde zbog pomaganja na-rodnooslobodilačkoj borbi. Udruženje
antifašističkih boraca Liburnije podiglo je novi spomenik koji
snažnije simbolizira stradanja Male Učke u vatri fašističkog
zločina.
Nakon polaganja vijenaca u centru mjesta uslijedilo je druženje
uz pjesmu i svirku harmonike.
-
18 19 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
UMAG UMAG
OBILJEŽAVANJE DANA DRŽAVNOSTI CRNE GORE
Tekst i fotografije: Milanka Marić
Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština" Umag,
obilježilo je ove godine Dan državnosti Crne Gore programom u Umagu
i sudjelovanjem na Petrovdanskom saboru u Golubinjaku.
Obilježavanje je započeto tradicionalnom mani-festacijom,
Crnogorsko veče održano u prostorijama Zajednice Talijana "Fulvio
Tomizza" Umag.
Ovogodišnja crnogorska večer odvijala se pod nazivom "Večer
smijeha i glazbe", čega nije nedostajalo uz gos-tujuće izvođače iz
Kotora, članove "Teatra 303".
Prije početka programa Predsjednica Društva Milanka Marić
otvorila je izložbu karikatura crnogorskog um-jetnika, svjetski
poznatog i nagrađivanog karikaturiste Darka Drljevića.
"Darko Drljević, rođen 1962. godine u Kolašinu /Crna Gora/
svestrani je umjetnik koji se karikaturom bavi od djetinjstva.
Nakon završene škole Animiranog filma, gdje mu je, među
ostalima, profesor bio i Dušan Vukotić, dobiva status samostalnog
umjetnika, sudjeluje na brojnim sv-jetskim festivalima i osvaja
značajne nagrade (oko 200 ).
Drljevićev jezik izražavanja je karikatura. To je uni-verzalni
jezik kojim on kroz humor i satiru, prikazuje i kritizira negativne
pojave u društvu i životu uopće. Svojim karikaturama se izdiže iz
masovnosti, ne želi biti ničiji, želi se boriti protiv nepravde,
nepotizma, bahatosti, zla, nasilja nad drugima; od individualnog do
globalnog. To su signali pravednosti i težnje za is-tinom koje nama
i svijetu šalje umjetnik iz jedne male Crne Gore."
Zaključit ću ovo riječima autora:
Često ni zakoni ne mogu promijeniti neke loše pojave u društvu,
a kamoli karikatura.
Karikatura je tu da upozori, opomene, skrene pažnju i zamisli
one koji je razumiju. Karikatura je tu da se "jadu nasmijemo". - Pa
i to je dosta. - izjavila je Milanka Marić
i pozvla prisutnog Predsjednika Vijeća Crnogoraca Pule,
gospodina Mirka Vučinića da otvori izložbu.
U drugom dijelu programa gospođa Marić je zahvalila Gradu Umagu
i Savjetu za nacionalne manjine RH, na sufinanciranju
manifestacije, te Zajednici Talijana i Ustanovi "Festum" na
logističkoj podršci. Nakon pozdrava prisutnih uzvanika,
predstavnike Grada Uma-ga, predstavnike drugih udruga Bujštine i
Pule, ukratko je upoznala prisutne o važnosti Petrovdanskog sabora,
tradicionalnog okupljanja Crnogoraca za donošenje važnih odluka u
povijesti Crne Gore. To je dan kojim se
obilježava godišnjica Berlinskog kongresa (1878.) kojim je Crnoj
Gori priznata samostalnost i proširenje izlaskom na more, kao i Dan
ustanka 1941. protiv fašističkih okupatora, a sada Dan državnosti
samostalne države.
Nastavak programa ispunili su članovi "Teatra 303" iz Kotora.
"Teatar 303" osnovan je 1980. godine u Ko-toru i do sada su
vrijedni članovi odigrali preko 1500 predstava u Crnoj Gori ,
Srbiji, Hrvatskoj, a gostovali su i u Londonu. Dobitnici su brojnih
nagrada i bili prvi teatar humora 1986. na prostoru bivše
države.
Gosti iz Kotora - Dragan Buzdovan, Katarina Ikić i kantautor
Zoran Dragović, komičnim ulomcima iz komedija "Hotel promaja",
"Crnogorac u tranziciji", "Sanjao sam da nas nema", "Sve će to
narod platiti" i dr. nasmijali su publiku , koja ih je često
prekidala aplauzom, a Zoran Dragović je večer začinio pop-ularnim
pjesmama. Druženje sa publikom nastavilo se nakon programa u
veselom razgovoru i upoznavanju uz cetering i osvježavajuće
piće.
U subotu 13. srpnja u organizaciji Zajednice Crnogo-raca Rijeka
priređen je susret svih članica Nacionalne zajednice Crnogoraca
Hrvatske u Nacionalnom parku Golubinjak /Gorski kotar/. Na susretu
su sudjelovali i članovi Društva Umag, uz bogati
kulturnoumjetnič-ki program i u ugodnom druženju, koje nije ni kiša
poremetila.
-
20 21 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
PULA IN MEMORIAM
PULSKI CRNOGORCI OBILJEŽILI DAN DRŽAVNOSTI I DAN USTANKA
Tekst: M. Vermezović Ivanović za Glas Istre
U Domu Crnogoraca u Puli 13. srpnja obilježena je dvostruka
obljetnica: Dan državnosti i Dan ustanka.
Mirko Vučinić, predsjednik Vijeća crnogorske naci-onalne manjine
Grada Pule, podsjetio je da je 13. srpnja 1878. priznata
viševjekovna borba protiv Turaka i ostalih zavojevača Crne Gore.
Tada su na Berlinskom kongresu velike sile priznale Crnu Goru kao
28. drža-vu svijeta. Istog dana 1941. crnogorski je narod digao
ustanak protiv fašističkog okupatora te u tri mjeseca oslobodio 90
posto teritorija, podsjetio je Vučinić.
Čestitke su uputili gosti: zamjenik gradonačelnika Robert Cvek,
tajnik UABA-e Pule Lovro Sangaleti i predstavnik Društva Josip Broz
Tito Rade Babić. Božidar Radulović, počasni predsjednik Zajednice
Crno-goraca Pule, podsjetio je na, kako je kazao, nedovoljno
osvijetljen događaj iz Drugog svjetskog rata. Podsjetio je na
ustanak Crnogoraca protiv fašista 13. srpnja 1941. Bio je to
najveći ustanak u Europi protiv talijanske stra-hovlade u koji je
krenulo 6.000 partizana raspoređenih u 290 grupacija koji su
formirali prvi dotadašnji pravi pokret otpora.
- Iako je većina teritorija tad oslobođena, neprijatelj dovodi
jake snage i potiskuje ustanike. Borba se na-stavlja. Najbolji
sinovi Crne Gore polažu svoje živote za slobodu, a među njima
posebno mjesto zauzima
29-godišnji Ljubo Čupić koji je zarobljen 1942. godine. Fašisti
ga predaju četnicima koji ga nakon višednevnog mučenja strijeljaju
pod Trebjesom. Rodbini je poručio da ne traži milost kod četnika.
Klicao je slobodi i prezrivo dobacivao četnicima. Ostao je zapamćen
po slobodar-skom osmijehu na samom stratištu kojim je pokazao da
prezire svoje odrođene sunarodnjake i da se ne boji smrti. U tome
je bio jednak svom drugu, dalmatinskom partizanu Stjepanu
Filipoviću, obješenom u Valjevu. Čupićev osmijeh ovjekovječio je
fotoaparatom talijan-ski oficir Karlo Ravnić, osvjedočeni
antifašist koji se, nakon kapitulacije Italije, s čitavom divizijom
Garibal-di borio rame uz rame s crnogorskim partizanima za
oslobođenje Crne Gore. Nakon rata Ravnić i talijanski antifašisti
iz divizije Garibaldi otišli su u Italiju. Narod ih nije zaboravio:
u Pljevljima im je podignut spomenik. Ovom malom crticom vezanom uz
13. jul želim poručiti da istinske vrijednosti i istinski junaci
nikad neće biti zaboravljeni. Sjećanja na njih treba njegovati jer
je to uvjet da se mračna vremena nikad ne ponove, rekao je
Radulović. Lani je, u povodu 13. srpnja, crnogorski predsjednik
Milo Đukanović na glavnom Nikšićkom trgu otkrio spomenik Ljubi
Čupiću.
Zajednica Crnogoraca u Puli osnovana je prije 16 go-dina. Prema
posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u gradu živi 372
pripadnika ove nacionalne manjine, koji čine 0,65 posto
stanovništva grada.
IN MEMORIAM: LJUBIŠA KILIBARDA(1939. - 2019.)
3. augusta 2019. u osamdesetoj godini umro je Ljubomir
Kilibarda, dugogodišnji član Zajednice Crnogoraca Pula. Bio je
aktivan član od formiranja Zajednice sve do kraja svog života.
Kilibarda je bio jedan od začetnika Zajednice u Puli i njezin,
možemo reći, stalni i veoma aktivni član. Bio je jedan od
utemeljitelja Zajednice Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Istarske
županije, a u više navrata bio je član Vijeća Crnogoraca Istarske
županije.
Puno je učinio svojim zalaganjem i aktivnim radom pri uređenju
Crnogorskog doma u Puli. Bio je uključen u sve aktivnosti koje su
se odvijale u Domu. Najveća mu je radost bila kad je Dom bio pun
Crnogoraca i prijatelja Crne Gore. Znao je reći kako je lijepo
vidjeti ovako pun Dom dobrih ljudi i prijatelja. Prema Domu se
odnosio nekako kao da je to njegova vlastita kuća.
Njegovom se zaslugom u Domu odvijao kvalitetan
kulturno-umjetnički program kojim je očuvan identitet naroda Cme
Gore. U tome je prednjačio i bio primjer drugima.
Bio je dobar domaćin i tako se odnosio domaćinstvom prema Domu.
Kao domaćin nije bilo posjetitelja koji nije dočekan sa smiješkom i
dobrodošlicom. Nitko nije došao u Dom nepočišćen crnogorskom lozom
ili nekim drugim originalnim crnogorskim pićem. To je bio običaj
Doma.
Bio je veoma angažiran u edukaciji mladih koji su dolazili u
Dom. Tamo im je na poseban način pričao o Crnoj Gori, običajima i
vrijednostima. Često smo se susretali gdje bismo razmijenili
informacije o porodici i najnovijim vijestima iz Crne Gore.
Dok smo razgovarali o našoj domovini Crnoj Gori često bi se
zanio u govoru, a i oko mu se znalo zacakliti pri pomenu Crne Gore,
iznenada bi, onako mahinalno, rekao "hoćemo još po jednu lozu". To
je bio znak – po malo još ćemo mi puno razgovarati o Crnoj
Gori.
Istru je smatrao drugom domovinom jer je u njoj proveo najveći
dio svog života. Ne možemo, a da ne spomenemo da je Ljubiša
formirao malu, ali vrijednu biblioteku u
Domu i do posljednjeg dana bio njen voditelj.
Ljubiša Kilibarda je rođen 28. februara 1939. u Banja-nima
nedaleko od Nikšića. Osnovnu školu je završio u Vilusima, a nakon
toga završio je srednju vojnu aka-demiju – časničku.
Oženio se sa mladom Jagicom rođenom Bereša. U braku su dobili
troje djece: dva sina i jednu kćerku. Djecu su školovali za ona
zanimanja za koja su se zajednički dogovorili. Djeca su završila
visoko obrazovanje i svi su postali pošteni i samostalni ljudi.
Ljubišin utjecaj na odgoj i usmjerenje svoje djece bio je
presudan, pa je tako kod njih uspio posijati sjeme crnogorske
pripadnosti. Sjeme je palo na plodno tlo, pa su i djeca odrastala i
stasala u tom smjeru. Uprkos svim turbulentnim vremenima i
prilikama koje su se odvijale u to vrijeme uspio je u onome što je
bio zamislio da će postati njegova djeca.
Zajednica i Vijeće ostali su bez vrijednog i nadasve omiljenog
prijatelja svih Crnogoraca i Crnogorki u Puli i šire.
Svima će nam nedostajati, najviše djeci i supruzi. Ne-dostajat
će nam njegova pjesma sa gusala.
-
22 23 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
"Samo jedan život imam", knjigu za mlade i odrasle "Moj
tajanstveni dječak", vodila je Pjesničku školu, itd... Posljednjih
godina bavila se slikanjem na svili.
Maja je autorica tekstova niza pjesama u izvođenju nekad
popularne grupe INDEXI - "Balada", "Sanjam", "Da sam ja netko" i
one, već antologijske - "Bokeljska noć".
Rado je dolazila u Crnogorski dom u Zagrebu, kako je govorila
kod svojih i bila sudionicom brojnih događanja.
U Crnogorskom domu u Zagrebu u organizaciji Društva "Montenegro"
predstavila se s dvije samostalne izložbe, a četiri godine za
redom, dok je nije bolest onemogućila, nadaleko čuvenom
manifestacijom VEČER S MAJOM PERFILJEVOM u Muzeju Mimara, s brojnim
gostima i učesnicima.
Čast nam je bilo biti njenim prijateljima. MAJO nastavi
SANJATI!
"...Sanjam da se opet volimo u klasju u tom klasju što leži tu
pod nama i da luta tvoja ruka vrela tvoja ruka preko moga
tijela..."
IN MEMORIAM: MAJA PERFILJEVA(1941. - 2019.)
Čovjek se često osjeća kao da stoji na nekoj pustopoljini po
kojoj pušu divlji vjetrovi. I ne osjeća se dobro... I u tom času bi
sve dao da može zagrliti neko stablo duboka korijena i iz njega
slušati mirniji, jednostavniji život…
Maja Perfiljeva
"...To malo zemlje i to malo mora te gole stijene pokraj modrih
voda i sivi kamen nekog starog dvora - taj leptir s mape - to je
zemlja moja…"
Zagrebačka pjesnikinja i profesorica hrvatskog jezi-ka i
književnosti Maja Perfiljeva rođena je u Tivtu (Prčanj), u Boki
Kotorskoj sa kojom je bila neraskidivo vezana cijeli život. Kći
ruskog pomorskog oficira u čijim venama je tekla mongolska krv i
lijepe tivćanke, rano djetinjstvo provela je u Tivtu, a školovala
se i ži-vjela u Zagrebu. Pisanjem se bavi od desete godine, a u
javnosti se afirmira kao autorica tekstova pop i rock glazbe. Za
taj rad dobiva niz priznanja i nagrada u zemlji i inozemstvu.
Objavljuje knjigu pjesama "Izvor", zbirku
-
24 25 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST
PROMOCIJA MONOGRAFIJE O DIMITRIJU POPOVIĆU
Tekst: Vesko Pejović; Fotografije: Saša Kovačević, albumi NM CG
MK CG i Vesko Pejović
29. avgusta 2019. je na Cetinju u prepunoj kristalnoj dvorani
Vladinog doma, u organizaciji Ministarstva kulture Crne Gore i
Narodnog muzeja Crne Gore, održana promocija monografije povodom 50
godina umjetničkog stvaralaštva Dimitrija Popovića.
Ovu luksuznu monografiju koja na 620 stranica obu-hvata autorove
tematske cikluse od ranih radova (1966.) do recentnih ostvarenja
(2018.), uredio je je Božo Biškupić, grafički oblikovao Dragi
Savićević, izdavači su Skaner studio iz Zagreba i Nacionalna
zajednica Crnogoraca Hrvatske, a na koricama nosi umjetnikov
autoportret iz 1974. godine koji je označen pojmom ART i koji,
prema njegovim riječima, pred-stavlja sudbonosni profesionalni i
umjetnički krst kojeg nosi poslednjih 50 godina.
Kroz dvadeset ciklusa s odabranim karakterističnim
djelima sagledava se umjetnikov interes za različite tematike od
mitskih, sakralnih i svjetovnih sižeja koji su uprizoreni kroz
likovno bogatu izražajnost ljudskog tijela, od žrtvovanja i
posvećenja, erosa i tanatosa, lijepog i ružnog, stvarnog i
imaginarnog. Također u monografiji je vidljiva i različitost medija
kojima se Dimitrije Popović služio. Od klasičnih, crtež, slika,
gra-fika, skulptura do modernih odnosno suvremenih, kolaž,
asamblaž, fotografija, objekt, instalacija, performans.
Riječ Aleksandra Bogdanovića, ministra kulture Crne Gore:
Dame i gospodo,
Dragi prijatelji,
Pričinjava mi veliko zadovoljstvo da vam se obratim povodom
monografije koja objedinjava poluvjekovni li-kovni opus našeg
velikog umjetnika Dimitrija Popovića.
Cetinje kao vjekovno kulturno središte Crne Gore, a poslije II.
svjetskog rata i neka vrsta crnogorske Firen-ce, razvilo je
ambijent u kojem su mladi talenti svoje urođene umjetničke
predispozicije formirali u ozbi-ljan stvaralački potencijal, učeći
od naših renomiranih umjetnika.
Nakon perioda čuvene cetinjske Likovne škole, koja je iznjedrila
novu generaciju umjetnika kao dostoj-ne reprezente crnogorske
likovne umjetnosti na svim meridijanima, u periodu od 1961. do
1969. godine, na Cetinju je svoj talenat formirao u autentični
likovni izraz i mladi Dimitrije Popović. To će učiniti da već 1969.
godine Dimitrijevi radovi budu izloženi na tadašnjem Salonu mladih
na Cetinju, od kada će početi njegov uspon ka svjetskoj slavi,
krčen talentom, znanjem i tragalačkim duhom.
Za svo to vrijeme Dimitrije je iskazivao posvećenost i
virtuoznost renesansnog majstora kombinovanu s neobičnom erudicijom
i filozofskim sagledavanjem, kako stvarnosti, tako i onoga što je
iza pojavnog svijeta.
Tih pola vijeka, vrijeme koje obuhvata ova izuzetna mo-nografija
gospodina Boža Biškupića, širio je Dimitrije obzore svoje poetike,
ostajući dosljedan u onome što možemo nazvati odgovornošću
umjetnika prema velikim naracijama i njihovoj metafizičkoj
uslovljenosti, što je odlika umjetnika koji svoje djelo vide kao
stalni dijalog
sa vječnim. Nije pretjerano reći da je takav senzibilitet u
velikoj mjeri proizvod prostora iz kojeg Dimitrije Po-pović potiče,
prostora na kom su se susreli dinarski krš i Mediteran, gdje su se
sudarala velika carstva i velike religije. Na toj burnoj brežini,
na kojoj se istorija stalno stvarala, odrastanje nikada nije
svedeno samo na mali krug privatnosti i porodičnog života.
Istorijska označenost takvog prostora, kao i njegov duh i jezik,
tjeraju na čestu zapitanost nad onim neprola-znim i univerzalnim.
Ipak, samo neki koji su stasavali u takvom ambijentu uspijevali su
da kreativno nad-grade te istorijske i duhovne intrige razasute po
ovom katunskom kršu.
Dimitrije Popović jedan je od onih kojima ne samo da je to
uspjelo, već je i jedan od naših rijetkih umjetnika
-
26 27 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST
koji je u toj kreativnoj nadgradnji unio novu dimneziju, onu
koja se odmiče od dominantnih epskih, racionalnih i istorijskih
fascinacija, donoseći jedan metafizičniji, kontemplativniji i
melanholičniji pristup, zahvaljujući čemu će nastati djela
univerzalnijih značenja, koja će i svijet prepoznati.
Želio bih da naglasim da ovo što je prethodno rečeno nije
potaknuto namjerom svojatanja Dimitrija Popovića. To bi u najmanju
ruku bilo neumjesno, jer Dimitrijev opus stoji tamo gdje etniciteti
i rodoslovi postaju izliš-ni, a to je polje čiste umjetnosti. Ipak,
mora se reći da djelo Dimitrija Popovića za crnogorsku umjetnost
ima poseban značaj, jer nam mnogo toga iz njegovog opusa može
poslužiti za primjer kako se može ostvariti dijalog između našeg
lokalnog i univerzalnog. Takvih umjetnika nismo imali mnogo, zato
nam je Dimitrije tako dragocjen u kanonu naše umjetnosti, kao što
smo svjesni da on ima svoje značajno mjesto i u kanonu hrvatske
umjetnosti, a svi zajedno znamo da njegovo djelo nadilazi svaki
nacionalni okvir.
Dimitrijeve fascinacije, realizovane njegovim crtačkim
majstorstvom, jednako su uzbudljive i kada referišu na Leonarda,
kao i kada nam otkrivaju skrivena značenja popularne ikonografije.
Metafizička i psihoanalitič-na provokativnost posmatrača čeka i
pred njegovim Njegošem i Kafkom, kao i pred galerijom
intrigantnih
ženskih likova, od onih biblijskih do onih koje gledamo na
velikom platnu i malom ekranu.
Sve to je gospodin Božo Biškupić sažeo u temeljnu i sveobuhvatnu
retrospektivu pedesetogodišnjeg rada koji je sam po sebi postao
jedna velika umjetnička intriga.
U ovoj je monografiji dat prikaz umjetnikovog istra-živanja,
stilskog i tematskog, njegovog umjetničkog puta od Cetinja do
najvećeg hrišćanskog hrama i mi-lenijumskog uspjeha, protežući se
na njegov povratak i zanimanje za veliko djelo vanvremenskog
Njegoša i vječnu podlovćensku zapitanost.
Zato bih na kraju čestitao i zahvalio gospodinu Božu Biškupiću
za ovaj poduhvat kojim je umnogome zadužio i crnogorsku kulturu, a
gospodinu Dimitriju Popoviću poželio da za deset godina ovdje na
Cetinju promovi-šemo još obimniju monografiju posvećenu njegovom
šestodecenijskom radu.
Zahvaljujem na pažnji!
Besjeda dr Anastazije Miranović, direktorice Na-rodnog muzeja
Crne Gore, istoričarke umjetnosti, likovne kritičarke i modne
dizajnerke:
DIMITRIJE POPOVIĆ – CORPUS MYSTICUM
Dimitrije Popović – slikar, grafičar, vajar, pisac, te-oretičar
umjetnosti, filozof, intelektualac –umjetnik.
Savremeni uomo universale. Opredjeljen na pripadanje sebi / svom
djelu i svijetu univerzalnih vrijednosti, za posljedicu ima
frontalno inpostiran stav/iskaz prvog lica jednine, apriorni stav
ne pripadanja zatomnjenom, svrstavajućem, svemu uniformno
očekujućem. Zato je Dimitrije Popović jednako veliki crnogorski i
hrvatski, no ništa manje evropski umjetnik.
Poticaji su ono što će u krajnjem opredjeljivati izbor medija u
kojem će umjetnički intervenisati, a različite realizacije
kreativnog bila u određenim životno-umjet-ničkim ciklusima/fazama
ili/i njihovo jednovremeno prožimanje, produkt su određenog
stvralačkog trenutka, teme/motiva, raspoloženja.
Slika kao prvo biće riječi, odnos predstave prema svojoj
suštini, slika kao drugi pol riječi, kao otjelovljena riječ,
kao lice i naličje, lik i odraz, sveprisutna je intrigantna
dihotomnost. Upravo istovremene bipolarnosti/diho-tomije procesa,
pojava, stanja, ciklusa, stvari, svega opažajnog i onog
izatargentnisu punktumi istaživač-ko-izražajnih umjetnikovih
interesovanja u čijem sre-dištu je čovjek. Filozofsko-umjetnički
diskurs otvoren još u prvim radovima, hodogramom destljeća
nastavlja da intrigira umjetnički iskaz Dimitrija Popovića kroz
različite cikluse kojima je zajednički imentilj sublimiran u nazivu
jednog od njih – Corpus Mysticum.
Corpus mistykum je leksema heterogenih pisama jed-nog jezika
koji razumljivo, paralelno kohabitiraju u umjetničkom Ja Dimitrija
Popovića. Mistično tijelo je sredstvo/alatka opštenja sa sobom i
svijetom. Umjetnik demistifikuje krucijalne, svevremene, filozofske
teme na posve osoben način, obraćajući se edukovanoj publici s
određenim predznanjima. U suprotnom, prijeti opasnost da bude
neshvaćen, odnosno, banalno shvaćen. No, o kompromisima te vrste
izlišno je govoriti.
Zapravo, čini se, da je cijeli umjetnički opus Dimitrija
Popovića put traganja/otkrivanja Ljepote, u kojem su anticipirane
sve ostale teme. A tijelu/tjelesnom ljepota je najimanentija, no,
istodobno i njena suprotnost…treba li reći…
Umjetničko-filozofska oda tijelu/tjelesnom – lijepom, savršenom,
mladom, ukletom, osudnom, putenom, kob-
-
28 29 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST
nom,sudbinskom, razlomljenom, anatomnom, konstruk-tivnom,
integrišućem, animalnom, estetskom, ružnom, starom… U nesavršenosti
savršenom, u efemernosti postojanom, u promjenama konstantnom, u
smrti ži-vom. Tijelo…
Tijelo(m) volimo, mrzimo, živimo, umiremo, vidimo, čujemo,
preziremo, strahujemo, bolimo, zamišljamo, rađamo, starimo,
ljubimo, dajemo, djelimo, obmanju-jemo, ćutimo, tajimo, stvaramo,
rušimo, postojimo, (se)razlikujemo, (se) određujemo, poznajemo. Bez
tijela ne postojimo.
Tijelo kao provokacija predstavljačkog identiteta. Sa-vremena
institucija selfija narcisoidno zamjenjuje vi-ševjekovnu tradiciju
portreta omogućavajući vlastitu, spoljašnju
samosagledljivost/samodopadljivost tijela/tjelesnog, kao
svojevrsnog predmeta sopstvenog "stva-ralaštva". Multiplicirane,
repetitivne predstave sebe dopadljivog, kao fizičkog realiteta,
kojeg trebamo prvo virtuelno odobriti/lajkovati da bi se istinski
prihvatili/zavoljeli. Koga to obmanjujemo?
Sve unutarnje ne biva bez tjelesnog, bez "ljušture" u koju se
smješta. Tijelo je istodobno i tvar i prostor. Prvenstve-no,
menatalno-senzitivni prostor, s ličnom geografijom/biografijom i
posve individualnom fenomenologijom disanja. Ono nas vraća
zemlji/majci/roditeljici u nemi-novnom susretu smrti i života,
kraju s istovremenim
novim početkom, potvrđujući permanentnost cikličnih,
životno-smrtnih krugova i nadasve savršenstva kruga kao forme –
geometrijske, umjetničke, dijalektičke…
I "ništa novo pod suncem. Ta novost uvijek je već iza nas.
Novost kao izvornost, kao originalnost, čini se po-trošenom. Ono
što nas zanima nastaje iz gomilanja." ( Holger van den Boom)…" U
pitanju je da se lice svijeta baš u onome što je najnovije nikada
ne mijenja, da to najnovije uvijek u svim stvarima ostaje isto.."
(Walter Benjamin)
Doista, Dimitirje je odveć davno ove istine predočio svojim
djelom, surovo ih razotkrivši, bacajući nam "ru-kavicu"
života/smrti u lice. Kao izazov i poticaj vlastitih preispitivanja
i samospoznaja, uvjetni čin prihvatanja drugosti i drugačijeg.U
ljepoti promjene(a) osvješću-jemo smrtnost, prolaznost,
nepostojanost.
Nesiguran je i nestalan svijet današnjice koji živimo. Svijet s
unutrašnjom predodređenošću i unifikovanom, stereotipskom,
supermaket kulturom, u kojem individu-alnost gubi slobodouman
izbor. Dimitrije nam upravo ukazuje na mogućnost izbora, kroz
(samo)osviješćeni "egzodus u nostos", u zamamni mit što prebiva u
prak-sisu, anerijetko liči na "sizifovsko traženja prolaza u
predjelima gdje putevi ne postoje".
Otuda aktovi, udovi, mistične žene, različiti atributi, simboli,
znaci, putokazi… Dante, Njegoš, Kafka, Mer-lin Monro, Saloma,
Judita, Magdalena, Dali, Mocart, Frojd…corpus myisticum…i tako u
krug, tematsko-fi-lozofski, začarani Dimitrijev krug (samo)spoznaja
i ot-krića kojim nam "prinosi" sebe u najfinijim kolopletima
bravuroznih crteža, slika, skulptura, ideja,
zapretanosti/zapitanosti pred ovim svijetom i onim iza/ispred, pred
sobom/mističnim tijelom koje je/kojem smo i nadalje enigma…
Besjeda akademika Pavla Goranovića:
Imajući uvid u sada već brojne monografije posvećene bogatom
opusu Dimitrija Popovića, od kojih je ova svakako najobuhvatnija i
najreprezentativnija, imamo priliku da se otisnemo ka jedinstvenom
umjetničkom doživljaju. Putovanju koje nas vodi kroz mnoštvo
ciklu-sa autora jedinstvenog dara i uticaja, ali i kroz odabrane
fragmente iz istorije umjetnosti. Dimitrije nije temeljit stvaralac
samo zbog što se njegovo djelo oslanja na važne tačke svjetske
umjetnosti, nego zbo spremnosti da svoj rad ukrsti s neprolaznim
mitovima – iz religije, slikarstva, literature, savremenih
fenomena. On daje osoben znak na sve viđeno, doživljeno i spoznato
i na taj način saučestvuje u nezaustavljivom dijalogu presudnih
umjetnika i njihovih djela kroz stoljeća.
Ova monografija najbolje dokazuje da Dimitrije stvara potez koji
misli. I misao koja čeka da bude izrečena / naslikana. Naš je
umjetnik u stalnoj kreaciji – on traži umjetničku harmoniju u
rasapu bića, u njegovoj rasto-čenoj stvarnosti, izgubljenoj
prošlosti i sadašnjosti što izmiče. Dimitrije time čini taj potez
koji promišlja: u njegovoj umjetnosti um i osjećaj se
nadopunjavaju. Zato je riječ o višestrukom času anatomije, o
neou-bičajenom susretu svjetova začetom ovdje na Cetinju "Pod
granicom".
Svoje rubno djelovanje, ispisivanje po granici, Dimitrije je
blaženo osjetio na početku umjetničke inicijacije. Utoliko je
njegovo stvaranje prepoznatljivije. I utoliko je svaki njegov
naredni potez obavezniji pred ovom sredinom u kojoj se kao nigdje
susrijeću bol i dar. Pred
narodom "jedinstvenog kraja" kako bi rekao Mladen Lompar. Slično
tome i Dimitrije otpisuje svijetu. Nje-govo pozdravno pismo kosmosu
ispisano je s pogledom na Lovćen i sa samog Loćena: terra
montenegrina u punoći izričaja, u djetinjem oku i u rukopisu
poznatog umjetnika – na isti način, način opsjednutosti i
pripa-danja ali i težnje ka univerzalnom iskazu.
Susreti "kosmičkog i zemaljskog" odvijaju se na više nivoa.
Mistika jedne davne umjetničke vizije dobija izraze u brojnim
umjetničkim formama. Kolaž, asam-blaž, objekat, instalacija,
performans, …Sve to sačinjava Dimitrijev potpis koji traje. Od
savršenih crteža do plakata i instalacija čak i nakita sa potpisom
– sve je u funkciji umjetnosti. Pozajmimo riječ osebujnost da bismo
objasnili širinu ovog stvaralaštva u svim svojim kracima.
Dimitrijevo stvaranje je dnevnik opsesija i rječnik strasti.
Njegova djela uznemiruju i podstiču. To su sve redom crtačke i
druge artikulacije instinkta, ali i znanja. "Ne-sagledivost
ljudskog bića" dotaknuo je on u tolikim ciklusima. Što je onda naš
svije bez slika Dimitrijevih. Što su svi prethodni svjetovi i slike
pred ovom umjet-nošću koja je otkupiteljska, saučesnička i
saznajna. Umjetnost s crnogorskim izvorištem i
crnogorsko-hr-vatskom adresom, široke prepoznanosti i
djelovanja.
Kod Dimitrija Cetinje nije samo ishodište nego je i
-
30 31 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
KULTURA I UMJETNOSTKULTURA I UMJETNOST
prvorazredna tema: Cetinje djetinjstva, Cetinje mašte, nadrealno
Cetinje, filmsko Cetinje. Apoteka, mauzolej rodna kuća, trg, … A
vizije Dimitrijeve traže još neke ambijentalne potpise. Hodočasnik
saznanja iz mladih dana nam se ukazuje u snazi zrelih godina ali sa
istom strašću onog cetinjskog mladića koji u roditeljskom domu
dolazi do svog rukopisa, crta pravilne figure, sklapa prve
asamblaže. Metafizičkikorpus time je po sebi i cetinjski korpus. A
sve su to uokvirene priče iz ovdašnje ili neke sasvim druge
Arkadije.
Dimitrije nas znalački provodi kroz lavirinte zajedničkog
sjećanja "Oklop" prema stvarnosti i tunel do vječnosti stvoren je
među pejzažima kamenog mora. Otuda je i porijeklo čudne tišine
Dimitrija Popovića, otuda i ispunjavanje testamenta Pustinjaka
cetinjskog.
Monografija koja je pred nama potvrđuje istančani senzibilitet
koji autor upućuje ka svakidašnjim feno-menima. To interesovanje
proističe iz dubokog osjećaja neprilagođenosti i predosjećanja
čovjeka bez svojstava, svijeta bez osobina čovjeka. Dimitrije se
posebno bavi pitanjima i izazovima savremenog bića i našeg doba u
kojima su bitno drugačije uspostavljene ikone i vri-jednosti. S one
strane života je njegov rakurs u kome ne doustaje od svog viđenja
umjetnosti, od definisanja svijeta s kojim se u mnogim ravnima
susrijeće. Pri tome, on ističe veličanstvenost – i ljepote i drame.
To su moderni koncepti neprolaznih tema uz nužno stva-ranje novih
mitova. Nalazeći nove forme izražavanja, umjetnik uvijek sebe i
svoje poznate teme nalazi drevne a moderne. A sve se može tumačiti
kao povijest žrtve kroz vremena.
I dalje, o ma kojem vremenu se radilo ovo djelo jeste anatomija
duha i stvaranja, detaljni pogled u biće – iznu-tra. Baveći se
tijelom Dimitrije zapravo ulazi u suštinu bića, u nutrinu, što jest
temeljno bavljenje čovjekom i njegovim položajem u kosmosu. Tako
nas sa njego-vih radova prate prolazni i životi s trajnim
biljezima. Zaključani životi, zatočena sva ta življenja, pa život u
tegli, život u ramu asamblaža… Predstavlja nam se sva raskoš
tragike i propadanja, svi ograničeni životi koji istovremeno teže i
odupiru se nestajanju.
Svojim lokovima autor na čudesan način udahnjuje život i stavlja
ih opet na rub smrti. Na sceni su česte figuracije i njeni oblici,
koji djeluju kao oslobođenje, kao da likovi teže da izađu iz
sopstvenih tijela. I sve pod mogućom lučom spoznaje, ili jedne
"Osvijetljene noći": Kakvi su to susreti ljepote i smrti… Najbolje
ih obrazlaže sam Dimitrije: "On predstavlja vječni ciklus rađanja i
umiranja u kojem umjetnost kao oblik ljudskog izražavanja koja se
inspirira podjednakom
životom i smrti, upravo svojim bogatim bićem nadilazi prolaznost
i smrt.
Dimitrije pomno prati prosede u kome biva jasno da je mit iz
mita stvoren, umjetnost iz umjetnosti. Onda su pred nama presjeci
tih neuhvatljivih zbivanja u kojima se prikazuju poznati junaci a
još češće junakinje. Umjetnik zastupa "eleganciju erosa": tako
stvara nasleđe, prisvaja ga i pruža nam ga na dalje čitanja.
Koliko je u vezi Dimitrijevo stvaranje s književnošću govori da
su ga pisci dobro razumjeli i da on dobro ra-zumije pisce. Tako
veliki francuski pjesnik Alen Boske nalazi definiciju njegovog
stvaranjai svodi je na tri riječi – zavodljivost, vještina,
vrijeme. Otuda ne čudi što je sam unjetnik posegnuo i za poetskom
formom. Nižu se poetske slike kao objašnjenja postupaka, kao novi
postupak. Moguće da j e u nekom od stihova sažeta nje-gova
umjetnička djelatnost. Recimo u ovom: "Misterij smrti oblikuje usta
preobražene ljepote". On pokazuje da "misli stihom", a misliti
umjetnost znači stvarati je, u kontinuitetu zapitanosti i traganja.
Pedeset je ovo godina u kojima su smeštena sama stoljeća.
Direktor izdavačke kuće "Skaner studio" Dragi Saviće-vić
zahvalio se Ministarstvu kulture i Narodnom muzeju Crne Gore i
istakao kako mu je bilo zadovoljstvo raditi na ovom projektu.
Besjeda autora Dimitrija Popovića:
Posebno mi je drago što se promocija moje najnovije i do sada
najopsežnije monografije održala u svečanoj sali "Ivan Crnojević" u
Narodnom muzeju na Cetinju.
Naravno ovakav događaj i povod upravo bude posebno snažne
emocije kojima je prožeto moje sjećanje na rodni grad i posebno na
formativne godine gimnazijskih dana kada sam odlučio da moje
profesionalno bavljenje bude isključivo u domenu umjetničkog
izražavanja.
Zato su bila neizbježna evociranja na te dane i drage ljude,
moje prijatelje, koji su od tih gimnazijskih poče-taka pratili moj
umjetnički rad. Da podsjetim, najstariji crtež kojim počinju sve
moje dosadašnje retrospektivne izložbe, a bilo ih je pet, počinju
dakle crtežom iz 1967 godine koji je inspirisan Kafkinom
pripovijetkom " Preobražaj" i naslovljen piščevim imenom. Posebno
mi je drago što mi je u spomenutoj dvorani 2012. godine uručena
"Povelja Ivan Crnojević”.
Moj osjećaj i razmišljanja o Cetinju o njegovoj zanimlji-voj
stvarnoj i mitskoj istoriji , o njegovom specifičnom duhu mjesta,
tom "genius loci" takođe se transpono-valo u nekim od mojih
ciklusa, na primjer u ciklusu "Misterijum Luče mikrokozma" u "Omažu
Oktoihu" u kompozicijama sa motivima cetinjskih odnosno
crno-gorakih pejzaža , kamenih horizonata mitske ljepote i
uzbudljive snage. Takođe, želim istaći da svečana sala "Ivan
Crnojević" ima na poseban način određeno zna-čenje upravo za moje
formativne godine. Nekada je u tom prostoru bilo kino "Sloboda",
simboličkog naziva upravo zbog fenomena umjetnosti. Tu sam, u tom,
za mene kultnom mjestu, krajem šezdesetih godina gledao filmove
režisera koje posebno volim, Bunjuela, Bergma-na , Kurosave,
Felinija… Tada sam u toj zamračenoj dvorani, toj ogromnoj "kameri
opskuri" bio predan stvarnosti svijeta filmske iluzije…
Tada sam takođe u živim slikama prvi put vidio Merlin Monro,
Brižit Bardo i Katrina Denev, zavodljive zvi-jezde, ikone svoga
vremena. Upravo su te fatalne žene bile teme mojih likovnih
interpretacija.
U monografiji se nalazi izbor radova iz ciklusa Merlin Monro, i
portreti Brižit Bardo i Katrin denev u konceptu-alnom konceptu
njihovih personalnosti. U Cetinju sam imao prvu samostalnu izložbu
1974. u Plavom dvorcu. Sjećam se kako je ta izložba imala veliki
odjek. Moj profesionalni put je bio atipičan Tada sam bio student
treća godine alademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i dobitnik
važnih nagrada. Iako preko četrdeset godina živim u Zagrebu živo
sam zainteresiran što se događa u staroj Prijestonici. Zato rado
pratim stranicu cetinje-moj-
grad.org kojeg izvrsno uređuje veliki zaljubljenik u Cetinje,
moj prijatelj iz mladosti Vesko Pejović.
Prelistavajući moju monografiju koju je izvrsno uredio Božo
Biškupić, kolekcionar i izdavač bibliofilskih izdanja, i grafički
izvrsno oblikovao Dragi Savićević izdavač likovnih izdanja, dakle
uz svo zadovoljstvo zbog te, u Hrvatskoj javno ocijenjene izuzetne
monografije, provlači se jedna melanholična nit. Ne zbog
nagomilanih godina, tih pola vijeka stvaranja, nego zbog spoznaje
kako je život kratak a kako su mogućnosti koje otvara umjetničko
stvaralaštvo, svi horizonti i sve dubine novih kreativnih izazova i
spoznaja bezgranično velike i po svojoj prirodi neiscrpne.
Za ovu priliku promocije postavio sam instalaciju nas-lovljenu
"EVA". Odnosi se simbolično na prvu ženu (izuzimajući Lilit), jer
Eva na određen način ustvari predstavlja kreativni princip. U
Knjizi Postanka Jahve stvara ženu od Adamovog rebra. Bog je
istovremeno Stvoritelj i Stvaratelj. Stvara od stvorenog. To je
stvara-lački princip umjetnosti. Umjetnost se stvara od svijeta
kojeg umjetnik doživljava, promišlja i transponuje u neki od
umjetničkih izraza. Stvaranjem osmišljava sebe i čovjekov položaj u
tom i takvom svijetu. Za simbolički prikaz Eve koristio sam
namjerno lutku da bih izbjegao bilo kakvu personalizaciju živog
modela (što sam ranije uobičavao raditi za Juditu, Salomu, i Mariju
Magdalenu). Nakon izgona iz Raja, Eva postaje pramajka ljudskog
roda. Na donjem dijelu trbuha, u predjelu materice, izložene lutke
aplicirao sam lobanju. Na taj je način potencirana ona mistična
tačka spajanja krajnosti – života i smrti. U plodu materice
zametnuto je sjeme smrti. Čovjek se rađa da bi umro. Krug
čo-vjekove egzistencije se otvara i zatvara istovremeno. Eva je
rodila dva sina Kaina i Abela. Kain ubija Abela i na izvjestan
način počinje kultura smrti u ljudskoj povijesti…
U svakom slučaju žena kao vječna tema je uvijek inspi-rativna.
Od Vilendorske Venere do Merlin Monro žena ne prestaje da bude
temat koji zaokuplja umjetnike. Mojim likovnim i literarnim izrazom
dominira lik i sudbina žene podjednako one stvarne i one
mitske.
-
32 33 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST
VANDA BABIĆ PREDSTAVILA ZBIRKU POEZIJE
Promocija knjige "Crta na dlanu", autorice prof. dr. sc. Vande
Babić održana je 7. avgusta na brodu "Katica". Na početku večeri
nazočne je pozdravio direktor tivatskog Centra za kulturu Neven
Staničić izrazivši zadovoljstvo promocijom knjige u Tivtu.
Književnik Miraš Martinović je u svom obraćanju istakao: "Imao
sam privilegiju da Vandinu poeziju čitam u rukopisu i ta poezija i
njena jednostavnost postavila je zaista snažan i upečatljiv utisak.
Najbolje su one pjesme, koje se pišu iz potrebe, koje su duboki
proizvod trenutka, pa samim tim i garantovana vječ-nost. Vanda
Babić je ovim pjesmama mjerila trenutke svog života, one najdublje
i najupečatljivije, ali i one neobavezne, koje svi ljudi
proživljavaju, ali ih ne osjete na način kako to čine pjesnici i ne
ostave trag u njima. Pjesme Vande Babić su tragovi života, duboki
tragovi, koji su ostavili otiske na njenoj potpuno samosvjesnoj
duši, pisane kao svakodnevnica – za vječnost".
Pjesnik i direktor Radio Tivta je istakao nježnost u porukama
poezije Vande Babić, koja je pogodila naše misli i želje:
"U ovom surovom, grubom i hladnom svijetu svima je teško,
pjesnicima ponajviše. Otuda ne može, a da vas ne uzbudi nježnost u
poruci pjesnikinje Vande Babić. Cijela ova zbirka odiše ljubavlju,
jer nakon svega ostaje vjera, nada i ljubav – to troje. Ali,
najvažnija je ljubav – tako je pjevao Sveti Pavle, a to poručuje i
ova zbirka. Cijeli jedan svijet i more duboko plavo. Kamen, školjka
i sunce vrelo. Sve je stalo u jednu Vandinu riječ – lju-
bav. Kao šahista, moram reći da me je dirnula pjesma o šahu,
jedna od najintrigantnijih, koja je napisana u ovoj čudesnoj igri.
A, što tek reći za pjesmu "Bokelj-ska elegija". O Boki su mnogi
pisali i pjevali. Rijetko tko tom silinom, snagom i žestinom kao
Vanda. Da je napisala samo prvi stih "Boku su moju ostavili da
umre", bila bi dobra pjesma. Ovako je veličanstvena. … I pisaće
Vanda ponovo. Zapisivaće stihove u svom malom plavom rokovniku.
Crtaće po dlanovima. Na naše veliko zadovoljstvo".
Sama prisutnost velikog umjetnika kao što je Dimitrije Popović
govori dovoljno o ovoj knjizi, a sudjelovanje u ovom projektu
sigurno čast i ponos.
"Moja supruga i ja smo dobili "zadatak", što smo sa
zadovoljstvom prihvatili, da likovno obogatimo ovu zbirku. To je
bio izazov, premda riječ "ilustraciju" ne volim, jer vi ne možete
ilustrirati napisano. Dakle, postoji samo riječ, pjesma, stih, koji
ostavljaju dojam na onoga koji čita i on stvara svoje slike.
Razmišljajući kako likovno oblikovati, izraziti Vandi-ne
stihove, moja supruga i ja smo radili tako što smo likovno
artikulirali ono što smo osjećali da ti stihovi govore i kako
djeluje na nas" – rekao je Dimitrije Po-povi, koji je istakao
značaj "crte na dlanu", koja je za svakog čovjeka posebna, unikatna
i vječna.
"Potpuno samosvjesna svoje proživljene intimnosti
i naše opšte ravnodušnosti spram nje Vanda spaja ta dva svijeta
u jedno postigavši svojim pjesmama i raz-mišljanjima upravo da taj
spoj da taj spoj postane to što jeste" – kazao je Neven Staničić
pročitavši na kraju dvije pjesme iz zbirke.
Ljubav i privrženost Vande Babić prema Boki je ne-raskidiva.
Upravo sve što stvara, imamo osjećaj da je posvećeno Boki i
povezano neraskidivom niti, a i sama je na sinoćnjoj promociji
rekla koliko joj znači Tivat i koliko je dolasci u Boku čine
radosnom: "Nikada se ne bih usudila objaviti ovu poeziju, da nije
bilo nago-varanja Vladana Lalovića, Mirašove sjajne kritike i kista
Jagode i Dimitrija, koji su me počastili svojim sudjelovanjem i
slikama. Sama naslovnica jest zbirka u cijelosti viđena
Dimitrijevim okom, dok je Jagoda oslušnula neke druge tonove moje
duše i napravila sjajne slike. Umjetnost je ono što nas podsjeća
koliko smo prolazni, koliko smo snažni i u tome i koliko nas ima
kad nas nema i ne bude".
"Crta na dlanu" svake osobe je posebna. Krije jednu bol, jednu
radost, jedan život… U toj liniji je satkano sve proživljeno. Svoju
"liniju" Vanda Babić nam je dopustili pročitati te samim tim možda
otkrila stvari, osobe, događaje, koje se ne bi svi usudili, jer
kako "ogoliti" dušu i dati je drugima? Ploveći Zaljevom hr-vatskih
svetaca i slušati o poeziji sinoć je bio poseban doživljaj, a
sigurno i neponovljiv.
-
34 35 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
INTERVJU INTERVJU
NOVOSTI IZ NARODNOG MUZEJA CRNE GORE
Tekst: Ivan Mijanović; Prilog pripremio i likovno opremio: Vesko
Pejović
Poštovani čitaoci, zbog aktuelnosti tema o najznačajnijim
aktivnostima u Narodnom muzeju Crne Gore prenosimo intervju Ivana
Mijanovića sa direktoricom Dr Anastazijom Miranović
Više od godinu dana se sprovodi vanredni proces revizije
muzejskog materijala i muzejske dokumen-tacije, jer je ovo prvi put
da se obrađuje sav materijal poslije 1926. godine, kada je osnovan
Državni muzej Crne Gore.
– To je velik i zahtjevan posao, koji je okončan u Et-nografskom
i Umjetničkom muzeju, a za predmete koji prema izvještajima
nedostaju predate su tužbe nadlež-nom tužilaštvu na dalju
nadležnost. Revizije u ostalim muzejskim jedinicama trebalo bi,
prema zaključcima Vlade da se završe do 26.oktobra. Narodni muzej
je učinio dodatne napore da se ovaj veoma složeni proces na
kvalitetan način dovede do kraja. Komisije rade vikendom i
prekovremeno, a angažovano je i još zapo-slenih kako bi se sav
posao završio u predviđenom roku.
Dakle, konkretniji podaci mogu se očekivati krajem godine –
zaključila je dr Anastazija Miranović.
Pored niza značajnih aktivnosti koje Narodni muzej Crne Gore
sprovodi tokom godine, već je započeta izrada projektne
dokumentacije za sanaciju centralnog depoa, nakon čega će se ući u
njegovu sanaciju koja podrazumijeva kompletno renoviranje prostora,
nove instalacije, protivpožarni pod itd.
– Građevinski radovi trebalo bi da se završe do kraja godine.
Uporedo sa tim, Ministarstvo kulture obezbi-jediće sredstva za
nabavku nove opreme za centralni depo, čime će se njegov kapacitet
uvećati za 80 odsto. Očekujemo da ćemo već naredne godine imati
depo po najsavremenijim muzeološkim standardima – kazala je dr
Miranović i najavila izradu projekta termo-tehničke izolacije svih
muzeja kako bi se i u tehničko-infrastruk-turnom smislu stvorili
najviši standardi čuvanja i prezen-tacije muzejskog materijala i
dokumentacije. Sredstva za taj, prema najavama direktorice Narodnog
muzeja,
finansijski veoma zahtjevnog projekta, Narodni muzej će pokušati
obezbijediti kod međunarodnih fondova.
Jedan od strateških prioriteta uprave Narodnog muzeja je da
adekvatnom marketniškom kampanjom, većom vidljivišću na tržitu i
uopšte u javnosti – klasičnim medijima i na savremenim društvenim
platformama, preduzme odgovarajuće korake kako bi se unaprijedila
posjeta, ali i sveukupna organizacija rada muzejskih jedinica.
– U tom kontekstu, dosta se preduzelo na poboljšanju kvaliteta
autentičnih suvenira koje nudimo, otvaranjem novih suvenirnica u
Dvoru kralja Nikole, zgradi Vla-dinog doma gdje su smješteni
Istorijski i Umjetnički muzej i Galeriji umjetnosti "Miodrag Dado
Đurić", njihova dostupnost posjetiocima je postala veća. Nudimo
širok spektar suvenira i mislim da se to već pokazalo učinkovitim i
da su ljudi zainteresovani, jer konačno mogu da ponesu autentičan
muzejski suvenir iz Crne Gore – pojasnila je dr Anastazija
Miranović.
Izrada odgovarajućeg promo materijala i njegova veća disperzija
– u hotelima, turističkim organizacijama, aerodrmima i sl,
doprinjeće većoj vizibilnosti Narod-nog muzeja. Prema riječima dr
Anastazije Miranović, intenzivno se radi na poboljšanju
prezentacije kulturnog nasljeđa, pored ostalog, štampanjem i
distribucijom raznih vrsta turističkih publikacija, kao i
korišćenjem digitalnih i internet tehnologija.
– Narodni muzej Crne Gore priredio je publikaciju "Vo-dič kroz
muzeje", u kojem su predstavljene sve muzejske jedinice, osim na
crnogorskom, na još osam svjetskih jezika. Novi promotivni
materijali, pored muzejskih suve-nirnica, distribuirani su širom
Crne Gore, u svim većim hotelima, aerodromima, kao i turističkim
organizacija-ma, kako bi se i na inostranim sajmovima na kvalitetan
način predstavilo crnogorsko kulturno nasljeđe. Takođe, priredili
smo Zbornik propisa iz muzejske i srodnih djelatnosti. Narodni
muzej je proširio svoje prisustvo uvođenjem aplikacije za Android i
iOS mobilne telefone, pomoću koje korisnici mogu na brz i
jednostavan način dobiti relevantne informacije o svim muzejima, a
u planu je i izrada novog, savremenog, internet portala koji će
imati mogućnost virtuelnog obilaska svih muzeja, on line
prodavnicu, kako knjiga, monografija i raznovrsnih suvenira, tako i
on line prodaju ulaznica – najavila je dr Anastazija Miranović i
kazala da Narodni muzej za prezentaciju svojih aktivnosti uveliko
koristi i društvene mreže, kao svojevrsne savremene medije, na
kojima se mogu pronaći sve informacije, najave i novosti,
fotografije i snimci sa izložbi i ostalih događaja, kao i muzejski
predmeti koji se predstavljaju korisnicima.
Narodni muzej Crne Gore dobio je još dva vrijedna poklona –
donaciju Endrua Pola Popovića iz Londona, njegovu porodičnu
zaostavštinu koja obuhvata doku-menta, pisma i slike od istorijskog
i kulturnog značaja za Crnu Goru, kao i dnevnike princeze
Ksenije.
Endrju Popović je sin diplomate Pavla Popovića, pisca i
profesora na Univerzitetu u Ženevi, koji je bio član crnogorske
državne delegacije koja je pokušavala da u Društvu naroda,
dvadesetih godina prošlog vijeka pokrene pitanje državne sudbine
Crne Gore. Unuk je Mihaila Popovića, koji je bio ađutant kralja
Nikole, maršal Dvora i član Državnog savjeta. Drugu vrijednu
donaciju, prema riječima direktorice Narodnog muzeja Crne Gore, dr
Anastazije Miranović, čine 25 dnevnika princeze Ksenije koji su
pisani na francuskom jeziku i biće izloženi u Dvoru kralja Nikole.
Ona je najavila da će dnevnici biti prevedeni i publikovani, kao i
da predstavljaju vrijedno svjedočanstvo iz tog perioda crnogorske
države kroz prizmu crnogorske princeze.
– Sve donacije koje smo dobili poslednjih mjesec dana govore o
vraćanju povjerenja u rad Narodnog muzeja. Poznati nikšićki slikar
Mirko Brkuljan poklonio nam je svoj rad, članica Savjeta Slobodanka
Koprivica da-rivala je Muzej crnogorsku žensku svečanu košulju, a
naš Etnografski muzej dobio je dva izuzetno vrijedna poklona i to –
krajinsku žensku svečanu nošnju, poklon Baranke Nafije Liharević i
anamalsku svečanu žensku nošnju, dar Luljete Avdiu Cure iz Ulcinja.
U najavi imamo i još jednu vrijednu donaciju – žensku svečanu
-
36 37 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
INTERVJU ZANIMLJIVOSTI
narodnu nošnju iz Mrkojevića, čime ćemo kompletirati sve nošnje
iz barsko-ulcinjskog kraja. Takođe, Narod-ni muzej je u fazi
realizacije izrade replika narodnih nošnji Crne Gore, kao i
nabavljanja originala, kako bi se obogatio fundus Etnografskog
muzeja vrijednim primjercima našeg etnološko-etnografskog nasljeđa.
Ovako vrijedni pokloni i donacije obavezuju i raduju i pozivam i
druge ljude da slijede ove primjere kako bi njihovi vrijedni
predmeti bili sačuvani u Narodnom muzeju za buduće generacije –
kazala je dr Anastazija Miranović.
Narodni muzej se dobro spremao da uđe u ovogodiš-nju kulturnu i
turističku sezonu brojnim izložbama i projektima. U toku su izložbe
akademika Dragana Karadžića i Anke Burić, koje se realizuju u
saradnji sa Crnogorskom akademijom nauka i umjetnosti, dok će se ta
saradnja i ubuduće intenzivirati brojnim drugim projektima.
– Već krajem mjeseca organizovaćemo promociju mono-grafije našeg
uvaženog umjetnika i akademika Dimitrija Popovića, a krajem
septembra planirana je izložba koju Narodni muzej radi u saradnji
sa CANU – posvećena Juti, na kojoj će se prikazati dokumenta,
fotografije i lični predmeti koji će osvijetliti ličnost crnogorske
pre-stolonasljednikovice Milice – Jute. Već za desetak dana očekuje
nas izložba ukrajinske savremene umjetnosti, a tokom septembra
značajan projekat u saradnji sa Ambasadom Ukrajine – modna revija
njihovog mod-
nog dizajnera koja je posvećena ukrajinskoj kultur-noj baštini i
tradicionalnom ukrajinskom kostimu čije ćemo replike biti u prilici
da vidimo u Biljardi. Tokom septembra priredićemo retrospektivnu
izložbu našeg velikog umjetnika Toma Pavićevića, a u oktobru nas
očekuje velika izložba "Stogodišnjica osnivanja KPJ", u saradnji sa
Muzejom Jugoslavije iz Beograda, srodnim muzejima iz okruženja i
nacionalnim institucijama koje se bave istraživanjem crnogorske
prošlosti – istakla je dr Anastazija Miranović.
Ona je podsjetila da su, zbog velikog interesovanja publike do
kraja avgusta produžene izložbe "Začarani svijet Marijane i
Branimira Gušića", u organizaciji Etnografskog muzeja Crne Gore,
Zavičajnog muze-ja Nikšića i Etnografskog muzeja iz Zagreba, kao i
izložba akademika Anke Burić, a do polovine avgusta izložba
akademika Dragana Karadžića. Narodni muzej Crne Gore će, prema
njenim riječima, u ovoj godini realizovati preko 60 programa, od
kojih se 21 odnosi na izložbenu djelatnost, 5 na arheološka
istraživanja, više projekata edukativnog i turističkog sadržaja, 7
projekata po osnovi međunarodne saradnje, obimne kon-zervatorsko –
restauratorske intervencije na objektima i predmetima, štampanje
većeg broja kataloga, knjiga i publikacija naučnog i stručnog
sadržaja.
VJEKUŠA I DAČICA
Piše: Mašo Miško Čekić
Skandal u srednjevjekovnom Kotoru - Kako je ljubav pobijedila
običajne i zakonske norme
Bokeške ljubavne priče još nisu sabrane u knjigu koja bi od
zaborava sačuvala miris starih đardina u kojima lutaju sneni
pogledi, trepere uzdasi zaljubljenih, a tišinu ponekada naruše tihi
jecaji. O njima govore i brojni sačuvani stihovi kojih nema u našim
čitankama, dok se neke daleke ljubavi, često i izmišljene, šepure
na stranicama udžbenika. I guslara, koji su vjekovima čuvali
ljubavne stihove, danas je manje i čini se kao da nikada nisu
pjevali o ljubavi.
Prošlost Boke, kao neiscrpno vrelo života i putokaz trajanju,
ima i istoriju ljubavi čije stranice tek moramo iščitati na pravi
način. Jer ljubav, tajna i javna, prihva-ćena, nametnuta,
uslovljena, iščekivana, spontana... nosi jedinstvenu priču i golemu
pouku. Za nauk. Za novu generaciju. I niko ne može znati koliko je
priča
ispričano u Boki jer na-staju i danas, svakog časa! Javne i
tajne, nametnute mi-lom ili silom, s računom i bez njega, velike i
male...
Godina je 1430. Mlad i stasit Crnogorac, Dačica Do-brekov
Gačović iz Veljih Zalaza, silazio je redovno na kotorski pazar.
Prodao bi nešto kaštradine i vješto izrađene lukove za strijele,
kupio što je trebao i mogao, pa uz pestingradske strane, nazad u
Velje Zalaze. Ko zna koliko puta tako do onoga dana kada je ugledao
Vjekušu, plemkinju iz porodice Paskvali. Po zakonima onoga vremene
nisu se smjeli ni sresti, a kamoli gledati. A oni su se sreli,
pogledali i zaljubili! Po običaju, Vjekuša je iz kuće mogla izaći
samo do crkve, u pratnji starijih, prekrivena velom do zemlje. Kada
i gdje su se ugledali, koliko puta su se sreli, kako su ljubav
jedno drugom iskazali – sve je tajna. Dragi moji, malo maštajte,
razi-grajte vlastita sjećanja, dodajte i oduzmite neki damar i
dobićete priču o zaljubljivanju Vjekuše i Dačice.
-
38 39 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
ZANIMLJIVOSTI KRATKA PRIČA
Sve ostalo se zna. Sve je bilo javno. Skandal je potresao Boku i
crnogorska brda. Vjekuša je pobjegla sa Dači-com u njedra
Pestingrada, put Veljih Zalaza, daleko od roditelja, rođaka, straže
kotorske i strogog zakona. Za porodicu i vascijelo plemstvo istina
je dobila oblande: đevojka plemićke krvi je oteta! Otmičar je
Crnogorac! I tako se pričalo o otmici, mada su svi znali da je
Vjekuša za Dačicu svojevoljno pobjegla. Za porodicu, u javnosti,
više nije postojala, sem za babu po majci, Jelušu Buća rođenu
Bolica. Ona je testamentom, a umrla je godinu dana nakon što se
Vjekuša udala, njoj ostavila izdrža-vanje od prihoda iz vinograda i
posjeda u Dumidranu. Veliko imanje može joj i pripasti, rekla je
baba na samrti, ako Vjekuša dođe u Kotor i uda se za drugog
čovjeka. Tada njoj i njenim nasljednicima pripada Dumidran. Ako ne
ostavi Dačicu, prihode od imanja može koristiti dok je živa, a
potom imanje pripada Vjekušinom bratu Jakši. Tako je naredila baba
Jeluša.
Vjekušin otac Luka Jakova Paskvali, gotovo devet godina je živio
u sjenci sramote koju mu je priredila kćer. Stezao je srce, ali
nije prestao da je voli! Godine 1439. otac Luka objavljuje da
oprašta kćeri i zetu i pored toga što je teško uvrijeđen njihovim
postupkom. "Ne želeći da unesreći kćerku, daje kćerki blagoslov, da
ne bi padala u očajanje, već živjela zadovoljno u ljubavi sa onim
kojega je njeno srce izabralo", ostalo
je zapisano u arhivskom dokumentu. U prisustvu svje-doka Marina
Buće Protovestijara, sina Ivanova, unuka čuvenog Nikole Buće,
protovestijara cara Dušana (bili su vlasnici velikog imanja u
Tivtu), Vjekuša i Dačica pali su na koljena tražeći oproštaj od oca
i tasta, obe-ćavajući pokornost.
Sve je zapisano 23. februara 1439. godine. I tu nije kraj. Otac
se pomirio sa kćerkom i oprostio njoj i zetu, uz uslov: Vjekuša se
morala odreći miraza vrijedog oko 1.000 perpera. Tada je to velika
svota za koju se moglo kupiti desetak zanatlijskih kuća u Kotoru
ili više vinograda i imanja u Zalivu ili dvije plemićke palate u
starom Gradu. Oprost da, ali plemićka imovina nekome nižega ranga,
još pri tom Crno-gorcu – nikada! Zapo-vijest je to onoga vremena i
tadašnjih običaja. Makar bio i zet. Vjekuša je mogla da bira-
babino imanje i očev miraz ili Dačica. Izabrala je Dačicu! Dačica
je sa stricem, mjesec dana nakon pomirenja sa tastom, za-kupio
veliko crkveno imanje u Dobroti i preselio se iz Veljih Zalaza.
Istoričari smatraju da od Dačice (Dančo, Danilo) potiču Dančulovići
u Boki. Tu je i Dančulovina u Tivtu i...U dokumentima se više ne
pominju Vjekuša i Dačica. Nije ni važno. Njihova imena zabilježila
je istorija na najljepši mogući način: ljubavnom pričom koja se
pamti skoro 600 godina.
CRNOGORKA
Piše: Suzana Šegvić
Nije riječ o ženi. O nečem sasvim drugom.Kad bi zahladilo moja
bi majka znala reći: - Daj izvuci Crnogorku!Znala sam što to znači
jer su mi se počeli smrzavati prsti.
"Crnogorka" vam je pokrivač od vune ovog puta protkan
crveno-crnom bojom koji su izradile baka i strina na tkalačkom
stanu. Još kažu da su Crnogorci lijeni.
A u Dalmaciji kad zapuše bura zna bit gore nego na vrh Durmitora
u jesen ili proljeće. Čak i pored grijanja koje je loše riješeno,
nema radijatora, nego svaka prostorija ima grijanje za sebe. U
jednoj se skuhaš, u drugoj smrzneš. I onda, naravno stvar spašava
deka Crnogorka koja grije više od najtoplije peći. Od prave ovčje
vune, prave, pravcate. Množina od Crnogorka su Crnogorke. Isto nije
riječ o ženi, ali je ženskog roda. Radi se o čarapama. Moraš obući
prvo neke obične pa njih jer malo bockaju na golu nogu i nema zime.
U Crnoj Gori navuku ih u zimske cipele, neki u opanke ili za
folklorne nastupe. Vidjela sam da ih nose na plesovima sa narodnom
nošnjom.
Ima još jedna Crnogorka, samo što je vuna skrivena. Raščešljana,
oprana i osušena nalazi se u takozvanim štep dekama koje se stave
na madrac ispod tebe na krevetu i griju te kad spavaš. Nema joj
ravna.
Moje Crnogorke, sve vas volim, ponosna na sve žene CRNOGORKE
koje su vas istkale, isplele ili pročešljale. Vrijedne ruke,
vrijednih i lijepih žena!
-
40 41 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
CRNOGORSKI VLADARI CRNOGORSKI VLADARI
ĐURĐE CRNOJEVIĆ
Izvor: Duklja - Zeta - Crna Gora VOJISLAVLJEVIĆI - BALŠIĆI -
CRNOJEVIĆI, napisao Đrođe Borozan
Smrću Ivana Crnojevića bilo je okončano jedno razdoblje
crnogorske istorije i zaokruženo poglavlje dvadesetpetogodišnje
uprave Crnom Gorom od strane snažne istorijske ličnosti koja je
djelovala u vrlo složenim političkim okolnostima.
Ivana Crnojevića naslijedio je njegov najstariji sin Đurđe.
Poštujući pravo primogeniture, Ivan Crnojević je, još za života,
Đurđa počeo upućivati u političke i upravne poslove, što je
naročito došlo do izražaja u poslednjoj godini njegove vladavine.
Mletački Senat saglasio se (12. jula 1490) da se patricijka
Jelisaveta Erico uda za budućeg gospodara Crne Gore, Đurđa
Crnojevića. Bio je to pragmatičan potez mletačkog Senata, u nadi da
će se putem rodbinskih veza uticati na stvaranje znatno povoljnije
situacije za mještane Kotora i okoline, kako bi povratili
izgubljeno zemljište i dobili prava po osnovu štete nastale u
ratnim godinama.
Stupivši na istorijsku pozornicu u jednom vrlo kompli-kovanom
vremenu, kada je Balkanska poluostrvo bilo poprište obračuna
tadašnjih velikih sila, Đurđe je brzo gradio svoje političke
pozicije, želeći da opstane u igri moćnih susjeda. Nasljedujući
vladarski tron, naslijedio je i brojne probleme, među kojima je
utvrđivanje granica bio jedan od najvažnijih.
Smrt Ivana Crnojevića za mletački Senat bila je politički
događaj sa neizvjesnim posljedicama. Strahovali su da li će sultan
priznati Đurđa za crnogorskog gospodara ili će nastojati da
cjelokupnu teritoriju stavi pod Portinu neposrednu kontrolu. Za
Mletačku republiku to je moglo značiti rušenje onih barijera koje
su Osmanlijama stajale na putu i dijelile ih od mletačkih posjeda u
Primorju.
Budući da je Đurđe Crnojević prihvatio obaveze koje je prema
Porti imao njegov otac, sultan Bajazid II je mirno primio smjenu na
crnogorskom prijestolu. Nje-govi izaslanici su i formalno ozakonili
nastale promjene u Crnoj Gori. Mlečani su, na svoj način, nastavili
da rade na pridobijanju novog vladara. Đurđu je upućen sekretar
Senata, kako bi se raspravila sva sporna teri-torijalna i druga
pitanja, na način kojim bi Mlečani bili zadovoljni. Računali su,
pritom, na prijateljske veze
nakon sklopljenog braka, ali je Đurđe smatrao da nje-gov brak ne
treba da ima veze sa državnom politikom i teritorijalnim promjenama
u primorskim opštinama. Razgovori koje je vodio sekretar Senata
Marko Beaćan o povraćaju Grblja, Paštrovića i Crmnice, završili su
se neuspješno, jer ih je Đurđe smatrao stečevinom koju mu je
ostavaio otac u nasljeđe.
Uprkos stalnim žalbama kotorskog kneza na Đurđa, koji je
obnavljao kuće koje je on ranije porušio, mle-tački Senat je
izbjegavao pozivanje na sukob, plašeći se da takvo stanje mogu
iskoristiti Osmanlije i ugroziti posjede Republike u primorskom
pojasu od Kotora do Ulcinja. O toj popustljivosti svjedoči i
podatak da su dali pravo Đurđu na kuću i vrt unutar gradskih zidina
Budve, sa dijelom obradive zemlje i vinogradima u prigradskom
pojasu.
Prve godine vladavine Đurđa Crnojevića uglavnom su protekle u
sređivanju unutrašnjih problema u zemlji, naročito
imovinsko-pravnih odnosa, zatim u poslovi-
ma regulisanja položaja crkve i radu na unaprjeđenju kulturnih
prilika.
Sudeći prema onovremenim sačuvanim zapisima, Đu-rađ je bio visok
i lijep čovjek, čija je pojava ostavljala snažan utisak na
sagovornike i posmatrače. Ispunjen viteškim duhom i borbenošću,
Đurđe je znao i umio da se i verbalno i fizički suprotstavi svojim
protivnicima. Mlečani su prema njemu i njegovom okruženju proturali
glasine kako je ostao na vladarskom tronu zahvaljujući njihovom
zauzimanju. Đurđe je takve glasine primao sa rezervom, pozivajući
se na sultana koji ga je "uveo u posjed svega onoga što je njegov
otac držao".
Uprkos protestima Kotorana zbog uzimanja soli sa so-lana, Đurđe
je do kraja svoje vladavine zadržao jedan dio Grblja i Crmnicu. I
tokom avgusta 1493. kotarski knez i providur dostavljali su brojne
žalbe u kojima se govorilo o "drskim i lakomislenim postupcima"
crnogor-skog gospodara. Da ti postupci nijesu bili lakomisleni,
najbolje govori činjenica da je Đurđe Crnojević uporno podizao kuće
na području Grblja koje su mu Mlečani rušili. Uspostavljanjem
osmanske vlasti 1496, pokazalo se da su to posjedi na koje je on
polagao pravo.
Đurđe Crnojević je kao gospodar Zete upravljao ma-lom
teritorijom i raspolagao skromnom imovinom i prihod ima.
Nastavljajući očevo djelo pomaganja crkve i održavanja ranijeg
pravnog uređenja i običaja, on je u unutrašnjoj organizaciji za
poslove uprave dvorom odredio jednu ličnost, odnosno jednog
dvorodržicu. Njegov dvorodržica Radosav se u jednom dokumentu
pojavljuje u ulozi "pristava". Đurđev dvor znao je i za instituciju
kefalije. To se vidi na osnovu dokumenta iz 1492. godine kada je
kefalija Radoslav Bogdanović pos1at sa 24 "vlastele od zemlje", da
utvrdi međe između Kčeva i Pješivaca, kao i Brežina i Staniseljića.
Institucija kefalije spominje se i u jednom drugom dokumentu u kome
se navodi da je Đurđev kefalija Novak otkupio imanja nekih Budvana
koji nijesu imali dovoljno novca da plate brod koji su kupili od
Ivana Crnojevića.
Imovinskim odnosima takođe je poklanjana velika pažnja u državi
Đurđa Crnojevića. U povelji iz 1492. godine Đurđe je sastavio
porotu od 24 člana "vlastel okolnieh katunah", među kojima je bilo
Lješana, Pje-šivaca, Malonšića, Komana, Goljemada i drugih, sa
ciljem da se isprave određene nepravde prema skupini Golubovića
koja je živjela u sklopu plemena Malonšića.
U Đurđu Crnojeviću mnogi istoričari s pravom nijesu vidjeli samo
nastavljača dinastičke loze Crnojevića, već vizionara i vladara
čiji su dalekovidi pogledi njegovoj državi omogućili da postane
kolijevka prve ćiriličke
štampane knjige na slovenskom jugu. Zbog te činjenice, Đurđe
Crnojević spada u red onih ličnosti crnogorske prošlosti za koje se
može reći da su posjedovale ne samo vladarsku individualnost, već i
mudrost da na vrijeme uoče duh dolazećeg vremena. Đurđe je sa
velikim in-teresovanjem pratio tadašnji kulturno prosvjetni rad u
evropskim državama, vodeći računa da utvrdi granice svoje države,
osigura ih i očuva nezavisnost i slobodu.
Otvaranje štamparije pri Cetinjskom manastiru, svakako je njegov
poduhvat od izuzetnog značaja. Ima mjesta mišljenjima da je ideja o
osnivanju štamparije postojala i kod Ivana Crnojevića. Naime, za
vrijeme boravka u Italiji, od 1479. do 1481, bio je u prilici da
sazna za razvoj štamparstva koje je u Mletačkoj republici već imalo
određenu tradiciju. Posmatrajući tehnološki na-predak sredine u
kojoj se našao, crnogorski gospodar, poslednji veliki ratnik
Balkana, potonulog u osmanski islam, nadao se da će svojom
političkom sudbinom probuditi savjest papske Italije, ali ni u
Veneciji za-štite i razumijevanja nije nalazio. Prepušten sudbini,
izgnani ratnik znao je da će u predstojećim sukobima sa Osmanlijama
teško stradati njegova zemlja, crkve, manastiri i druga dobra i da
će tom prilikom propasti i inače teško dostupne crkvene knjige.
Stoga je na izvjestan način trebalo pristupiti čuvanju tog blaga.
Ranoj štamparskoj tradiciji u Crnoj Gori prethodila je intenzivna
prepisivačka djelatnost u mnogim centrima na njenoj teritoriji, pa
i pri Cetinjskom manastiru od 1485. godine. U skriptoriju pri
Crnojevića manastiru "dijak" Nikola Kosijer (Popović) je po nalogu
"gos-podara zeckoga Ivana Crnojevića", prepisao poznate rukopisne
knjige - "Sabornik ćetirem mesecem" (1484.), "Časlovac" (1486.) i
"Psaltir s Časlovcem" (1488.). Bili su to izvanredni i dragocjeni
sadržaji liturgijske književne tradicije onovremene Crne Gore.
Motivisan ljubavlju prema knjizi i lijepoj riječi, Ivanov
nasljednik Đurđe Crnojević pokušao je da štampanjem knjiga spasi
ovu liturgijsku književnost, koja je bila ugrožena prodorom
Osmanlija. Đurđeva zamisao da svoje bogomolje snabdije knjigama
bila je potpuno opravdana ako se ima na umu činjenica da je u
burnim i ratnim vremenima često nestajalo to duhovno blago, a i da
je svaki pop prema pravilima pravoslavnih crkava iz prve polovine
XIV vijeka bio obavezan da u svojoj crkvi ima sljedeće knjige: 1/
Apostol; 2/ Jevanđelje; 3/ Liturgiju; 4/ Triod; 5/ Nomokanon; 6/
Psaltir; 7/ Oktoih; 8/ Gospodskim praznikom službu i 9/ Čtenija za
poučenije ljudem.
Da bi opravdao očekivanja svojih sunarodnika i učvrstio vjeru u
narodu, Đurđe je između 1490. i 1492. godine
-
42 43 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
CRNOGORSKI VLADARICRNOGORSKI VLADARI
u Veneciji nabavio štampariju i dopremio je na Cetinje.
Zahvaljujući ženidbenim vezama, Đurđe je uspio da svoje ljude uputi
u Veneciju kako bi se tamo upoznali sa umijećem štamparstva, sa
štamparskim presama i drugim alatom, a takođe nabavili i neophodne
količine hartije koja je bila potrebna za knjigopečatnju. Taj posao
obavljen je najvjerovatnije tokom 1490. i 1492. godine. Najveći
teret u pripremama za otvaranje štamparije podnio je po svoj
prilici monah Makarije "od Černije Gori", uz koga je pored sedam
pomoćnika vrlo zapa-ženo i rukodjelisanje Đurđa Crnojevića, koji je
ovom štamparijom Crnu Goru učinio prepoznatljivom na onovremenoj
kulturnoj mapi Evrope. Osnovni motiv za nabavku i osnivanje
štamparije Đurđe Crnojević je izložio u Predgovoru i Pogovoru prve
štampane knjige "Oktoiha prvoglasnika" iz 1493/1494. godine, koje
je sam napisao: "Videvši ja, u Hrista Boga blagovjerni i bogom
hranimi (štićeni) vojvoda Zete gospodin Đur-đe Crnojević,
umaljenije svetih knjiga rashištenijem
razdranijem agarenskih čeda, vozrevnovah pospeše-nijem svetoga
duha, i sastavih forme na njima u jedno ljeto, osmim čovekom
svršiti Oktoih od četvrtog glasa, u slavoslovije Bogu koji nas je
ukrepio".
U štampariji Đurđa Crnojevića štampano je ukupno pet knjiga:
Oktoih prvoglasnik (4. januar 1494), Oktoih petoglasnik (1494),
Psaltir sa posledovanjem (22. sep-tembar 1495), Molitvenik
(Trebnik, Euhologij, završen 1495/1496) i Četvorojevanđelje
(štampano u drugoj polovini 1495). No, iako je ona radila relativno
kratko vrijeme, ipak nam je u nasljeđe ostavila djela trajne
vri-jednosti. Crnojevića inkunabule su imale velikog odjeka u
tadašnjem okruženju. Izvanredno dobar rad Đurđevih štampara bio je
brzo prepoznat kao nešto posebno, što se jasno vidi iz pisma Luke
Primojevića, dubrovačkog kancelara, koji je želio da u Dubrovniku
osnuje ćirilsku štampariju. U pismu upućenom Senatu on naglašava da
bi želio buduće knjige da štampa "sličnim slovima koja su uveli
Crnojevići, svuda hvaljenim i cijenjenim".
Rad Crnojevića štamparije prekinut je u doba njenog procvata,
jer je 1496. godine Đurđe Crnojević bio pri-moran da napusti svoju
domovinu. Zajedno sa njim Cetinje je napustio i štampar Makarije.
Tom prilikom, kako se misli, oni su sa sobom odnijeli i štampariju,
uspijevajući da je donesu do Kotora. Prema zapisu Kotoranina
Jerolima Zagurovića iz 1569. godine, dio slova iz Crnojevića
štamparije on je lično odnio u Ve-neciju i koristio ih u svojoj
štampariji.
U poznu jesen 1496. godine, Đurđe je dobio sultanovu poruku.
Znajući što ga čeka ako ne ode sultanu, Đurđe je odlučio da sa
porodicom, naoružanom pratnjom, nekolicinom monaha i
dragocjenostima iz dvora i ma-nastira, pođe preko Budve i Zadra u
Veneciju.
Opisujući dolazak crnogorskog vladara u Veneciju, koji je
privukao pažnju i divljenje Mlečana nošnjom i harizmatičnim
držanjem, Marin Sanudo je u Dnevniku zabilježio: "Neobično lijep i
visok čovjek, obučen u haljine izvezene zlatom, na grčki način."
Umjesto oče-kivane dobrodošlice, izgnanik se našao u ulozi monete
za sporazumijevanje između Venecije i Carigrada.
Diplomatska nadmetanja između Senata i Porte oko prava i uticaja
na Crnojevićevu političku baštinu, svela su onovremenu Crnu Goru na
usko planinsko područje između mletačkih gradova u primorju i
osmanskih u dolini Zete, Morače i Skadarskog jezera. Takva
pod-lovćen ska Crna Gora našla se na razmeđu hrišćanstva i islama i
u toj ulozi će opstajati tokom novovjekovlja, sa centrom u
Cetinju.
Za mletačku upravu u gradovima na današnjem crnogor-skom
primorju - Ulcinj, Bar i Budvu, a posebno za Kotor, Crna Gora je za
sve vrijeme Crnojevića bila snažna brana od osmanskog nadiranja.
Upravo stoga je Mle-tačka republika polagala pravo i uporno
nastojala da s te strane obezbijedi sigurnost, pokrećući niz
diplomatskih aktivnosti u vezi sa eventualnim Đurđevim povratkom,
pitanjem Crmnice i ustupanjem svih posjeda Crnoje-vića uz godišnje
plaćanje ranijih dažbina povećanih za hiljadu dukata. Ovakvu
mletačku trgovinu Porta nije prihvatila, smatrajući sultana
legitimnim nasljednikom države Đurđa Crnojevića. Pad Grblja pod
osmansku vlast bilo je upozorenje i prilika mletačkoj diplomatiji
da "trguje" sa Crnom Gorom i njenim gospodarom, ali svi pokušaji
vraćanja Grblja sa dragocjenim prihodima od trgovine solju bili su
uzaludni.
Kao što je nepotrebno smatrati Ivana Crnojevića va-zalom, ako se
zna njegova ratna angažovanost i gorko iskušenje u vrijeme
izgnanstva u Italiju, kao i iznuđena stvaranje političkog i
crkvenog sjedišta na Cetinju, tako
i tvrdnju iz Sanudovog dnevnika da je Stefan Crnojević, krajem
decembra 1496, prenio Đurđu sultanovu poruku "da ide na Portu, ili
da u roku od tri dana napusti zemlju", možemo smatrati
konstrukcijom koja se odomaćila u istoriografskim radovima. Nije
održivo ni razmatranje da je nakon Đurđevog odlaska Stefan
upravljao zemljom, jer ni o tome nema podataka koji bi potvrdili
ili osporili tvrdnju iz Sanudovog dnevnika. Stoga bi logičnije bilo
smatrati da je u takvim okolnostima Đurđe povjerio upravu svojem
mlađem bratu, dok se diplomatskim putem ne otklone sumnje. Đurđe
se, u svakom sluča-ju, dolaskom u Veneciju izložio riziku da mu se
Senat osveti za nepristajanje na povratak Grblja, Paštrovića i
Crmnice, još kada je započeo vladavinu.
Dospio je time u položaj zatočenika tokom osman-sko-mletačkih
pregovora o pomenutim oblastima i grbaljskim solanama.
Uostalom, Senat je u instrukcijama za pregovore sa skadarskim
Feriz-begom i Portom, sekretaru Sagudi-nu (1497) naložio da tokom
pregovora "Đurđe će biti prisiljen da sjedi ovdje", što jasno
kazuje u kakvoj se situaciji našao crnogorski vladar, uz to i zet
"prevedre Republike". Neuspjeli pregovori s Portom bili su
razlog
-
44 45 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l
a s n i k
CRNOGORSKI VLADARI CRNOGORSKI VLADARI
da se odnos prema konfiniranom vladaru Crne Gore izmijeni
utoliko što mu je dodijeljena najamnička vojna služba u Raveni,
poslije koje je uskoro stavljen pod prismotru zbog novih
osmansko-mletačkih pregovora oko pomentih oblasti i osmanskog
zaposijedanja Grblja sa solanama početkom jula 1497. godine. Prema
Sanu-dovom dnevniku, Đurđevo nezadovoljstvo kulminira uvredama
opštinskih vlasti u Raveni, kao i činjeni-com da nije postao
podložnik ni Mletačke republike ni Osmanske imperije. Sve to ga je,
međutim, dovelo do zatvora i konačnog izbavljenja na intervenciju
francu-skog kralja Karla VIII, vojvode od Monferata Urbana d'Albe i
njegovog ujaka Konstantina Arijanita, krajem oktobra 1498.
Glasine koje su po Stefanovom protjerivanju, pristigle do
njegovog brata Đurđa, probudile su novu nadu o povratku na vlast.
Već sredinom 1499, Đurđe je od mletačkog Senata zatražio odobrenje
i pomoć kako bi upao u Crnu Goru i ponovo uspostavio vlast.
Osnova za ovakve tvrdnje bila je dosta labava, ali je gospodar
Đurđe uporno tvrdio da među Crnogorcima ima velik broj pristalica s
kojima će on "popaliti tursku zemlju". Njegove uporne molbe Senat
je odbio što je Đurđa podstaklo u namjeri da se u Crnu Goru vrati
po bilo koju cijenu. Krajem 1499. godine "preobučen u fratra" uspio
je napustiti Veneciju i početkom 1500.
našao se na Skadru. U susretu sa Feris-begom spoznao je da beg
nije nadležan za rješavanje takvih zahtjeva. Shvativši da bi njegov
problem jedino mogao riješiti lično sultan, Đurđe se uputio za
Carigrad. U audijen-ciju kod sultana bio je primljen u martu 1500.
godine. Sultan mu je tom prilikom saopštio da je zamisao o povratku
u Crnu Goru neostvarljiva ukoliko ne dovede svoju porodicu. Umjesto
položaja crnogorskog vazalnog vladara , sultan je Đurđu dao timar u
Anadoliji. Zbog nepostojanja pouzdanih podataka o njegovom daljem
životu, smatra se da je tamo okončao život. S obzirom da se
posljednji put pominje u jednom dokumentu iz 1514. i da je tada bio
u zrelom životnom dobu, postoji mogućnost da se sklonio na Rodos,
da je smrt našao među braniocima ovog ostrva 1521, ili je, možda, s
preživjelim ratnicima zadnje utočište našao među mal-teškim
vitezovima.
Kako o daljoj političkoj i ličnoj sudbini Đurđa Crnoje-vića nema
pouzdanih podataka, pretpostavlja se da je, nudeći se raznim
dvorovima za slučaj organizovanja antiosmanske lige, dok je boravio
kod svog ujaka Kon-st