Toni Jončić: Upravljanje radiofrekvencijskim spektrom:pravne
osnove i sprječavanje interferencija
Toni Jončić, Tonko Kovačević, Tonči Kozina: Regulatorna
ograničenja korištenja spektra za SRD u EU
REGULATORNA OGRANIČENJA KORIŠTENJA SPEKTRA ZA SRD UREĐAJE U
EUROPSKOJ UNIJI
Toni Jončić, Tonko Kovačević, Tonči Kozina
SAŽETAK: SRD (Short Range Devices) uređaji jedan su od najbrže
rastućih segmenata u telekomunikacijskoj industriji. Obzirom da
nisu definirani kao „radiokomunikacijska služba“, ITU im nije
alocirao zaseban frekvencijski pojas. Uglavnom rade unutar ISM
frekvencijskih pojaseva, ali nisu ograničeni striktno na njih.
Regulacija SRD uređaja od strane ITU-a spuštena je na regionalnu i
nacionalnu razinu što dovodi do određenih razlika. U ovome radu
dati ćemo pregled EU regulacije SRD uređaja (tijela, dokumenti i
tehnička ograničenja) Ključne riječi: SRD uređaji,
radiofrekvencijski spektar, regulacija, interferencija
Regulatory limitations for RF spectrum ocupation by SDR devices
in european union
ABSTRACT: Short Range Devices (SRD) are amongst the fastest
growing segments in telecom industry. As they are not defined as
„radio service“, they cannot get frequency band allocaton by ITU.
They are operating mainly within ISM bands, but not limited by it's
boundaries. SRD regulation is passed from ITU to regional or
national levels which as a consequence caused differences in SRD
regulations. This paper explains SRD regulation within European
Union (bodies, documents and technical limitations) Keywords: SRD
devices, radio spectrum management, regulation, interference
1. UVOD
Današnji život bio bi nam nezamisliv bez brojnih malih RF
elektroničkih uređaja poput daljinskih upravljača za otvaranje
garažnih vrata, daljinskih upravljača za dječje igračke, WiFi-a,
bežičnih mikrofona, tastatura i miševa, raznih bežičnih senzora i
sl. Svi oni slobodno su dostupni na policama trgovina, a iako
spadaju u uređaje koji emitiraju radiovalove za njih nije potrebno
tražiti pojedinačne dozvole od nadležnih telekomunikacijskih
regulatornih tijela. Međutim, to nikako ne znači da oni nisu
regulirani. Svaki takav uređaj, prije stavljanja na police
trgovina, mora zadovoljiti striktna tehnička pravila, te dobiti
odgovarajuće certifikate od za to ovlaštenih tijela kako bi se
osiguralo da neće stvarati interferencije ostalim RF uređajima i
radijskim službama. Ovakvi uređaji u EU nazivaju se „SRD uređaji“
(Short Range Devices) dok se na američkom tržištu najčešće nazivaju
„ISM-band uređaji“ (Industrial, Scientific and Medical band). SRD
uređaji uglavnom rade u ISM frekvencijskom području jer je tu
najmanja mogućnost uzrokovanja interferencije „radijskim službama“,
međutim to nije dostatna zaštita, već ih je potrebno i regulatorno
ograničiti maksimalno dozvoljenom izlaznom snagom, vrstom
modulacije,itd. U ovom radu opisati ćemo koja tijela vrše
regulaciju SRD uređaja u EU, definirati najznačajnije regulatorne
dokumente, te izvršiti pregled tehničkih ograničenja.
2. UPRAVLJANJE FREKVENCIJSKIM SPEKTROM I ISM BAND
Međunarodna telekomunikacijska unija (International
Telecommunication Union - ITU) krovna je međunarodna organizacija
za pitanja propisa, standardizacije, raspodjele radiofrekvencijskog
spektra za radiokomunikacije, telegrafiju i telefoniju. U svome
najznačajnijem i najopsežnijem dokumentu „Radiopropisi“ („Radio
regulations“) ITU do detalja definira sve radiomunikacijske službe
(radio services) i vrši detaljnu raspodjelu frekvencijskih pojaseva
i uvijeta korištenja za te službe. Tehničke detalje, poput
maksimalnih snaga odašiljanja, maksimalnih razina emitiranja van
pojasa, i sl. specificira se u ITU-R Preporukama (ITU-R
Recommendations). Iz povijesnih, geografskih i političkih razloga,
ITU vrši podjelu svijeta na 3 Regije (Regions) unutar kojih
dozvoljava prvo regionalnim, a nakon toga i nacionalnim
administracija određenu samostalnost u upravljanju spektrom, što u
konačnici dovodi do donekle drugačijeg pristupa.
Slika 1. Podjela svijeta na regije od strane ITU-a
Za radijske službe (Radiocommunication services), kod kojih je
osiguranje neometanosti rada ključan faktor, frekvencijski su
pojasevi striktno regulirani i nije dozvoljen rad nikakvih drugih
uređaja u tom području. Kako bi se osigurao neometan rad radijskih
službi, za korištenje radijske opreme potrebno je ishodovati
pojedinačne dozvole od nadležnih administrativnih tijela, korištena
oprema mora imati sve potrebne ateste, a provodi se konstantna
kontrola RF spektra. Međutim, osim tih strogo reguliranih
frekvencijskih pojaseva, ITU je također izvršio alokaciju i
frekvencijskih pojaseva u kojima je dozvoljeno malo više slobode
rada. To su tzv. ISM frekvencijska područja koja su određena za
uporabu u industrijskim, znanstvanim i medicinskim aplikacijama
(ISM). Po definiciji, ISM aplikacije su one koje koriste
radiofrekvencije za namjene koje nisu telekomunikacijske. Primjeri
takvih aplikacija su npr. mikrovalne pećnice, razni indukcijski
grijači, medicinska oprema poput MRI (magnetic resonance imaging),
razni laboratorijski mjerni uređaji, itd. Detaljna regulacija
uporabe ovih frekvencijskih pojaseva, sa globalne razine (ITU)
spuštena je na niže razine administracije (regionalne i državne)
koja pak tu regulaciju donosi konzultirajući se sa
radiokomunikacijskim službama čiji rad može eventualno biti
afektiran.
Tablica 1. Trenutno alocirana ISM frekvencijska područja od
strane ITU-a
Frekvencijski pojas
Tip
Centralna frekvencija
Dostupnost
Licencirani korisnici
6.765 MHz
6.795 MHz
A
6.78 MHz
Ovisno o lokalnom prihvaćanju
FIXED SERVICE & Mobile service
13.553 MHz
13.567 MHz
B
13.56 MHz
Cijeli svijet
FIXED & Mobile services except Aeronautical mobile (R)
service
26.957 MHz
27.283 MHz
B
27.12 MHz
Cijeli svijet
FIXED & MOBILE SERVICE except Aeronautical mobile service,
CB Radio
40.66 MHz
40.7 MHz
B
40.68 MHz
Cijeli svijet
Fixed, Mobile services & Earth exploration-satellite
service
433.05 MHz
434.79 MHz
A
433.92 MHz
Regija 1, ovisno o lokalnom prihvaćanju
AMATEUR SERVICE & RADIOLOCATION SERVICE, additional apply
the provisions of footnote 5.280. For Australia see footnote AU
902 MHz
928 MHz
A
915 MHz
Regija 2 sa nekim izuzetcima
FIXED, Mobile except aeronautical mobile & Radiolocation
service; in Region 2 additional Amateur service
2.4 GHz
2.5 GHz
B
2.45 GHz
Cijeli svijet
FIXED,MOBILE, RADIOLOCATION, Amateur & Amateur-satellite
service
5.725 GHz
5.875 GHz
B
5.8 GHz
Cijeli svijet
FIXED-SATELLITE, RADIOLOCATION, MOBILE, Amateur &
Amateur-satellite service
24 GHz
24.25 GHz
B
24.125 GHz
Cijeli svijet
AMATEUR, AMATEUR-SATELLITE, RADIOLOCATION & Earth
exploration-satellite service (active)
61 GHz
61.5 GHz
A
61.25 GHz
Ovisno o lokalnom prihvaćanju
FIXED, INTER-SATELLITE, MOBILE & RADIOLOCATION SERVICE
122 GHz
123 GHz
A
122.5 GHz
Ovisno o lokalnom prihvaćanju
EARTH EXPLORATION-SATELLITE (passive), FIXED, INTER-SATELLITE,
MOBILE, SPACE RESEARCH (passive) & Amateur service
244 GHz
246 GHz
A
245 GHz
Ovisno o lokalnom prihvaćanju
RADIOLOCATION, RADIO ASTRONOMY, Amateur & Amateur-satellite
service
Tip A = frekvencijski pojas namjenjen za ISM aplikacije. Uporaba
pojasa ovisi o nadležnoj administraciji i usuglašavanju sa drugim
administracijama čije radijske službe mogu biti afektirane. Kod
izdavanja uvijeta korištenja, nadležna administracija se treba
uskladiti sa trenutno važećim ITU-R Preporukama.
Tip B = Radijske službe u tim pojasevima moraju prihvatiti
određenu neopasnu dozu interferencije koja će eventualno biti
unesena u njihov rad od strane ISM aplikacija. ISM oprema koja radi
u tome pojasu obvezna je slijediti stroge administrativne propise
kako bi se što je više moguće smanjila interferencija koju ona može
unijeti u rad radijskih službi.
ISM aplikacije često zahtjevaju rad sa velikim izlaznim snagama
generirane RF energije (razni indukcijski grijači, mikrovalne
pećnice, MRI uređaji, itd.) pa bi gotovo sigurno značajno
degradirale pouzdanost rada radiokomunikacijskih službi u njihovoj
blizini. Iz tih razloga bilo je potrebno što bolje odvojiti spektar
korišten za ISM aplikacije od radiokomunikacijskih službi. Kako bi
zaštita bila to učinkovitija, prilikom alokacije ISM frekvencijskih
pojaseva pazilo se da dodijeljeni pojasevi međusobno budu
višekratnici.
6.780MHz x 2 = 13.560MHz; 61.25GHz x 2 = 122.5GHz;
6.780MHz x 4 = 27.120MHz; 61.25GHz x 4 = 234GHz
6.780MHz x 6 = 40.680MHz;
6.780MHz x 32 = 433,920MHz
3. SRD UREĐAJI (SHORT RANGE DEVICES)
SRD uređaji su radio odašiljači za jednosmjernu ili dvosmjernu
komunikaciju (za razliku od ISM aplikacija koje po definiciji NISU
telekomunikacijski uređaji), sa malom vjerojatnošću izazivanja
smetnji ostalim radio uređajima i radio servisima.
Ako pogledamo ITU-ov dokument „Radiopropisi“, koji je krovni
međunarodni dokument za definiciju radiokomunikacijskih službi,
vidimo da pojedinačni SRD uređaji nisu definirani kao
„Radiokomunikacijska služba“ (Radiocommunication service), pa samim
time ne mogu dobiti primarnu ili sekundarnu alokaciju
frekvencijskog pojasa već se za njih ostavljaju slobodni određeni
frekvencijski pojasevi. ITU kao krovna međunarodna regulatorna
organizacija prepušta regulaciju unutar tih pojaseva regionalnim i
nacionalnim regulatorima da ih reguliraju na način kako oni
smatraju da je najbolji za razvoj telekomunikacija na njihovom
području nadležnosti. Kao što ćemo kasnije vidjeti ovdje leže
glavne razlike u američkom i europskom pristupu regulaciji SRD
frekvencijskih pojaseva.
Tipični primjeri SRD uređaja:
1. Širokopojasni prijenos podataka: RLAN/Wi-Fi, UWB, Video
kratkog dometa (short range video).
2. RF IDentifikacija (RFID), aktivni medicinski implantati,
zdravstveni monitori, sustavi osobne identifikacije
3. Automobilski ključevi, transportna i prometna telematika
(TTT), naplata cestarine, inteligentni transportni sustavi (ITS),
sustavi za automatsko očitanje (Automatic Meter Reading - AMR)
4. Logistika, „čipiranje“ životinja, sustavi zaštite proizvoda
od krađa (Electronic Article Surveillance - EAS)
5. Radiodeterminacija: Automobilski radari kratkog dometa (Short
Range Radar - SRR), mjerači bazirani na mjerenju RF razina,
radarski sensori, radari za mjerenje nivoa (Level Probing Radar -
LPR)
6. Komunikacija u bliskom polju (Near Field Communication - NFC)
za beskontaktno plaćanje, otvaranje vrata,... i glasovne
komunikacije poput: walkie-talkie, baby monitoring, radio
mikrofoni, bežične slušalice i telefoni, slušni uređaji,itd.
7. Telemetrija, uređaji za praćenje, uređaji za traženje i
prikupljanje podataka, machine-to-machine (m2m) komunikacija,
upravljanje modelima, kućna automatizacija, nadzor senzora
8. Alarmni sustavi, protuprovalna zaštita, …
Od svih SRD uređaja najveći utjecaj na telekomunikacijsko
tržište i na svijest o „pokretnom internetu“ zasigurno je ostvario
RLAN tj. Wi-Fi. Njegovom pojavom, po prvi put su anticipirani
benefiti potpuno bežičnog širokopojasnog pristupa, te je dao snažan
zamah cijeloj industriji. Redefinirao je uporabu prijenosnih
računala (laptop), te omogućio razvoj potpuno novih uređaja –
tableta. Revolucija u bežičnom pristupu internetom koja je stigla
njegovom pojavom može se jedino uspoređivati sa revolucijom koju je
GSM sustav uveo u mobilnoj telefoniji. Bežični pristup
širokopojasnim mrežama, tj. „bežični internet“ konačno je postao
sastavni dio naših života i definitivno je označio daljnje pravce
razvoja telekomunikacija – širokopojasni pristup mora biti bežičan
i sa velikim brzinama prijenosa podataka. Djelomična deregulacija
frekvencijskog spektra od strane ITU-a, tj. ostavljanje slobodnih
frekvencijskih pojaseva za SRD uređaje, smatra se ključnim faktorom
koji je industriju potaknuo na razvoj cijelog niza novih
tehnologija (uključujući i Wi-Fi) koje su danas sastavni dio naših
života. Kao što iz gore navedenog popisa vidimo, gotovo svi SRD
uređaji spadaju u tzv. „konzumnu elektroniku“ i trebaju biti široko
dostupni. Za njihovo korištenje nije potrebno tražiti „pojedinačne
dozvole“ od nacionalnog regulatora već je njihovo korištenje
odobreno „općim dozvolama“. Samim time nacionalni regulator nije
obvezan niti štititi rad SRD uređaja od eventualnih radijskih
smetnji koje mogu utjecati na njihov rad (npr. sličan SRD uređaj
koji radi u istom frekvencijskom pojasu, neka ISM aplikacija ili
pak neželjeno zračenje nekog RF uređaja). Obzirom na primaran
zahtjev da radiokomunikacijske službe budu zaštićene od neželjenih
interferencija, prilikom određivanja frekvencijskog pojasa za rad
SRD uređaja, bilo je najjednostavnije smjestiti ih u IMS
frekvencijske pojaseve. Međutim, skup SDR frekvencijskih pojaseva
različit je od ISM skupa, tj. da budemo precizniji, SRD skup
obuhvaća cijeli skup ISM frekvencijskih pojaseva, ali i još neke
druge.
Slika 2. Primjer skupa SRD frekvencijskih pojaseva (nisu
navedeni svi pojasevi)
Ukoliko SRD uređaji rade unutar ISM banda i zadovoljavaju ostale
tehničke kriterije, oni su automatski zadovoljili uvjet da budu
obuhvaćeni „općim dozvolama“. Međutim, u određenim slučajevima SRD
uređaji mogu raditi i van ISM bandova u frekvencijskim pojasevima
koji su ostavljeni slobodni baš za tu namjenu. Kako bi se osiguralo
da SDR uređaji ne ometaju radijske službe ali također i da rade na
efikasan način sa što manje izazivanja interferencija (kako bi se
omogućio rad velikom broju SRD uređaja), svi regulatori im
propisuju ograničenja izlazne snage, maksimalno dozvoljeno zračenje
van deklariranog radnog frekvencijskog pojasa (spurious emissions),
tip modulacije, širinu kanala, trajanje vremena odašiljanja (dutty
cycles), itd.
4. ZAKONODAVNA TIJELA I DOKUMENTI KOJI REGULIRAJU UPORABU SRD
UREĐAJA U EU
Globalizacija i harmonizacija stvaraju „povezani svijet“ koji
nam omogućava slobodno kruženje SRD uređaja i njihovog korištenja
diljem svijeta. Harmonizacija uporabe frekvencija čini SRD uređaje
jeftinijima jer se RF komponente i sami uređaji mogu izrađivati u
znatno većim količinama. Trenutne procjene iskazuju da se godišnje
proda nekoliko miliona SRD uređaja na tržištu EU. Uslijed vrlo
brzih promjena koje se događaju na tehnološkom planu, društvenih
zahtjeva i pojave novih aplikacija koje koriste SRD, neophodni su
brzi i efikasni regulatorni mehanizmi sa kontinuiranom
harmonizacijom radiofrekvencijskog spektra. Kako bi osigurala da
proboj novih SRD aplikacija na tržište EU neće biti kočen uslijed
nedostatka harmoniziranog spektra, Europska Komisija je izdala
trajni mandat CEPT-u da nadzire stanje na SRD tržištu i predlaže
izmjene i dopune regulative kako bi se pravovremeno odgovorilo na
sve tržišne izazove. U Europskoj Uniji, regulacija uporabe SRD
uređaja provodi se iz dva odvojena pravca. Jedan pravac definira
vrste SRD aplikacija, dodjelu frekvencijskih pojaseva i tehnička
ograničenja za njihovu uporabu (maksimalne izlazne snage, broj
kanala, modulacije, itd.), a drugi pravac definira pravila za
provjeru sukladnosti uređaja sa traženim tehničkim zahtjevima kao i
pravila za njihovo označavanje prije puštanja na tržište.
4.1 Dodjela frekvencijskih pojaseva i definiranje tehničkih
ograničenja
Dodjelu frekvencijskih pojaseva za rad SRD uređaja, kao i
definiciju namjene svakog od tih pojaseva provodi Europska
konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava – CEPT
(European Conference of Postal and Telecommunications
Administrations), odnosno njeno tijelo Electronic Communications
Committee (ECC). Sam tehnički dio posla izrade harmoniziranih
generičkih ili specifičnih standarda provodi ETSI (European
Telecommunications Standards Institute) koji je osnovan od strane
CEPT-a. Ovi standardi koji se kasnije koriste u regulatornim
primjenama nazivaju se Europske Norme (EN). Povezano sa SRD
uređajima, ETSI je izradio četri generička standarda (EN 300 220;
EN 300 330, EN 300 440 i EN 305 550) i brojne standarde koji
pokrivaju specifične aplikacije. Zemlje članice CEPT-a zatim
trebaju u svoje nacionalno zakonodavstvo inkorporirati preporuke
ECC-a, međutim tu ipak može doći do manjih odstupanja uslijed nekih
nacionalnih specifičnosti. Najvažniji ECC dokument za regulaciju
SRD uređaja je ERC/REC 70-03. Ovaj dokument prvo se hvata u koštac
sa definicijama SRD aplikacija (što ITU ne radi), i definira 13
grupa aplikacija. Za svaku od navedenih grupa aplikacija, dokument
ima posebni Dodatak (Annex). Tih 13 Dodataka do detalja opisuju
svaku pojedinu grupu aplikacija, definiraju sve frekvencijske
pojaseve rezervirane za tu aplikaciju, a za svaki pojedini
frekvencijski pojas dodjeljen toj aplikaciji definiraju:
· maksimalu dozvoljenu izlaznu snagu SRD uređaja,
· određuju način korištenja spektra i tehnike izbjegavanja
interferencije
· raspodjelu kanala ili modulaciju/maksimalnu zauzetu pojasnu
širinu
· upućuju na neki eventualno postojeći specifični ECC/ERC
Decision dokument koji određuje pravila – harmonizirani
standard
· daju kratka objašnjenja
Tablica 2. Popis SRD aplikacija definiranih u ERC/REC 70-03
Annex #
SRD Aplikacija
1
Ne-specifični SRD uređaji
2
Oprema za traganje, praćenje i prikupljanje podataka
3
Sustavi za širokopojasni prijenos podataka
4
Željezničke aplikacije
5
Transportna i prometna telematika (Transport & Traffic
Telematics) - TTT
6
Radiodeterminacijske aplikacije
7
Alarmi
8
Daljinsko upravljanje modelima
9
Induktivne aplikacije
10
Radio mikrofonske aplikacije uključujući pomoć za nagluhe osobe,
bežićne audio i multimedijske projenosne sustave
11
RFID
12
Aktivni medicinski implantati i njihovi periferni uređaji
13
Aplikacije koje su obuhvaćene generalnom autorizacijom (općim
dozvolama), a nisu obuhvaćene anenexima od 1-12
Ideja koja stoji iza ovakvog grupiranja aplikacija je očuvanje
određenih frekvencijskih pojaseva baš za uporabu od strane neke
pojedine aplikacije. Alternativno, svaka aplikacija može se
svrstati i u grupu ne-specifičnih SRD aplikacija. Ovo je možda
najlakše objasniti na primjeru: alarmni sustav možemo projektirati
i izraditi na način da koristi određeni frekvencijski pojas
namjenjen baš za aplikaciju alarma ili pak da radi u nekom
frekvencijskom pojasu namjenjenom za ne-specifične SRD uređaje.
Korištenje nekog frekvencijskog pojasa koji je baš dodjeljen za
alarme donosi prednost što niti jedna druga SRD aplikacija ne smije
koristiti taj pojas, pa osim eventualno nekog drugog bliskog
alarmnog uređaja, ništa ne bi smjelo ometati rad, tj. znatno je
smanjena vjerojatnost interferencije. Sa druge strane, smještanjem
radnog područja alarmnog sustava u ne-specifično područje (general
purpose band), znatno ćemo lakše na tržištu pronaći već gotove
komponente, vjerojano će im cijena biti niža, ali u konačnici
postoji i veća šansa da nam rad bude ometan interferencijama od
nekog drugog SRD uređaja koji nije alarmni uređaj.
Slika 3. Primjer formata Annex-a iz dokumenta ERC/REC 70-03
[2]
4.1.1 Ograničenja snage odašiljanja
Ograničenje snage odašiljanja, prvo je i najznačajnije
ograničenje kojim se spriječava da SRD uređaji ometaju rad
radijskih servisa, a također se i smanjuje utjecaj na međusobno
ometanje SRD uređaja. Energija koju emitira odašiljač može biti
izražena preko snage električnog polja (E) mjerene na nekoj
udaljenosti od odašiljača (tj. antene), može biti izražena
veličinom „efektivne izotropne izračene snage (EIRP)“ ili preko
„efektivne izračene snage“ (ERP). Snaga (jakost) električnog polja,
vjerojatno je najprecizniji način kojim se može iskazati stvarna RF
energija u nekoj točki prostora koju bi prijamna antena mogla
koristiti. Obzirom da RF energija opada povećanjem udaljenosti od
odašiljačke antene, regulatorna ograničenja specificirana preko
snage električnog polja su uvijek vezana na definiranu udaljenost
od odašiljačke antene. Iako je određivanje limita preko jakosti
električnog polja najprecizniji način, ovakav način izražavanja
limita vrlo je nepraktičan za primjenu kod projektiranja samih
uređaja. Pri projektiranju znatno je jednostavnije koristiti limite
izražene u EIRP ili ERP jedinicama. EIRP je snaga koja mora biti
privedena idealnom izotropnom radijatoru kako bi se postigla na
nekoj udaljenosti ista jakost električnog polja kao što je postiže
naš testni uređaj. Ako nam je udaljenost od odašiljačke antene do
točke mjerenja „r“, vrijednost EIRP-a može se izračunati iz jakosti
električnog polja E pomoću formule:
.
EIRP će biti izražen u dBm, a V je jedinica u kojuj se vrši
mjerenje.
Efektivna izračena snaga (effective radiated power), ERP, vrlo
je slična EIRP-u. To je snaga koju bi bilo potrebno dovesti
poluvalnome dipolu da dobijemo istu jakost električnog polja na
određenoj udaljenosti, kao što bismo je dobili od našeg testnog
uređaja. Poluvalni dipol je realističniji prikaz jednostavne antene
od idealnog izotropnog radijatora. Obzirom da poluvalni dipol u
nekim smjerovima zrači više, a u nekima manje energije, kažemo da
ima dobitak antene u smjeru maksimalnog zračenja. Dobitak antene
obično se izražava u dB i to u relativnom odnosu na izotropni
radijator, tj. u dBi. Maksimalni dobitak poluvalnog dipola je
2,15dBi. Iz tog razloga, u smjeru maksimalnog zračenja, snaga
potrebna za postizanje iste razine jakosti električnog polja na
nekoj udaljenosti će biti manja kod poluvalnog dipola u odnosu na
izotropni radijator. Ukoliko obje veličine prikazujemo u
logaritamskoj skali, poput dBm-a, njihovu relaciju možemo opisati
jednostavnom formulom:
ERP = EIRP – 2.15 dB
Ukoliko je bilo koja od ove tri vrijednosti EIRP, ERP, ili E na
određenoj udaljenosti, zadana, ostale dvije se mogu matematički
izračunati.
U dokumentu ERC/REC 70-03 za frekvencije manje od 30 MHz,
ograničenja snage obično su pretvorena u veličinu za opis snage
magnetskog polja na 10m udaljenosti. Jedinica koja opisuje snagu
magnetskog polja (h) je A/m. Snaga magnetskog polja može biti
izražena u μA/m ili dB(μA/m). U dokumentu 70-03 koriste se
logaritamska veličina dB µA/m magnetskog polja na 10m.
Za frekvencijska područja od 30MHz do 1GHz, maksimalna snaga
odašiljanja definira se preko efektivne izračene snage (effective
radiated power - ERP).
Za frekvencijska područja iznad 1GHz, maksimalna snaga
odašiljanja u ERC/REC 70-03 definira se u EIRP umjesto u ERP.
4.1.2 Ograničenja u načinu korištenja spektra i tehnike
izbjegavanja interferencije
Osim ograničenja same izlazne snage, SRD uređaji trebaju
koristiti sve dostupne tehnike kako bi smanjili „onečišćenje“ RF
spektra u kojem rade. Treba imati na umu da unutar jednog
frekvencijskog pojasa imate brojne SRD uređaje iste vrste, te da je
potrebno maksimalno smaniti njihovo međusobno ometanje. Neke od
tehnika za smanjenje interferencije koje se primjenjuju su:
ograničenje rada samo na unutarnje prostore (Indoor), dozvoljavanje
korištenja samo unutarnjih antena, ograničenje vremena odašiljanja,
Dynamic Frequency Selection (DFS), Adaptive Frequency Agility
(AFA), Listen Before Talk (LBT), Carrier Sensing (CS), Collision
Detection (CD), Transmitter Power Control (TPC), tehnike proširenog
spektra poput Frequency Hopping Spread Spectrum (FHSS) ili Direct
Sequence Spread Spectrum (DSSS), itd.
4.1.2.1 Ograničenja ukupnog vremena odašiljanja (dutty
cycles)
Većina SRD aplikacija za svoj rad ne treba kontinuirani već
povremeni rad odašiljača (npr. daljinski upravljači, mjerači
nivoa,..). Postavljanjem limita na vrijeme rada odašiljača,
statistički znatno smanjujemo mogućnost interferencije, te
omogućujemo rad višestrukih SRD uređaja na istom području. Vrijeme
odašiljanja (dutty cycles) definirano je kao maksimalno dozvoljeno
vrijeme rada odašiljača unutar nekog vremenskog perioda, a izražava
se u postocima (Ton)/(Tobs) gdje je Ton vrijeme odašiljanja
pojedinog odašiljača, a Tobs je period promatranja (observacije).
Ton se mjeri unutar promatranog frekvencijskog pojasa (Fobs).
Ukoliko u promatranom Dodatku (Annex) nije specificirano drugačije,
smatra se da je Tobs period od jednog sata. Za pre-programirane
uređaje, limiti vremenskog rada odašiljača dati su u tablici ispod.
Limiti izražavaju preporučene vrijednosti kako bi se omogućio rad
više sustava unutar istog frekvencijskog pojasa.
Tablica 3. Ograničenja vremena odašiljanja u dokumentu ERC/REC
70-03 [2]
Name
Transmitting time/Full cycle
Maximum transmitter „on“ time (seconds)
Explanation
Very Low
# 0,.%
0.72
For example, 5 transmissions of 0.72 seconds within one hour
Low
# 1.0%
3.6
For example, 100 transmission of 360 miliseconds within one
hour
High
# 10%
36
For example, 100 transmissions of 3.6 seconds within one
hour
Very high
Up to 100%
-
Typical continuous transmission but also those with dutty cycle
greater than 10%
4.1.2.2 Dinamički odabir frekvencije (Dynamic Frequency
Selection - DFS)
Tehnika izbjegavanja interferencija zvana Dynamic Frequency
Selection (DFS) bazira se na principu da bežični uređaj prilikom
uključenja vrši pasivno skeniranje svih frekvencija koje su mu
dodjeljene za rad, a zatim odabire onu u kojoj je detektiran
najmanji nivo ometajućeg signala. Kao primjer možemo navesti WiFi
uređaje koji rade u 5.0 GHz području (802.11a/h), a u kojem rade i
radari. Obzirom da se želi izbjeći ometanje radara od strane WiFi
uređaja, u ovom području nije dozvoljen manualni odabir
frekvencijskog kanala od strane korisnika već uređaj mora koristiti
DFS tehniku. Svi proizvođači WiFi opreme koji žele staviti svoje
uređaje na EU tržište moraju u njihov tvornički software ugraditi
tzv. “ETSI image“ koji osigurava da će se prilikom podizanja
operativnog sustava uređaja on automatski postaviti na onaj kanal u
kojemu nije detektiran rad radara. Nakon inicialnog postavljanja
kanala, DFS uređaj nastavlja sa monitoriranjem. Ukoliko se na
radnom kanalu zamjeti pojava radarskog signala uređaj odmah
zaustavlja bilo kakvo dalje odašiljanje na tom kanalu, otpuštaju se
svi klijenti koji su u power-safe redovima čekanja, odašilje se
svim klijentima poruka za promjenom kanala i prelazi se u rad na
kanalu unutar kojeg nije zabilježen radarski signal.
4.1.2.3 Kontrola snage odašiljanja (Transmitter Power Control
-TPC)
Tehnika za izbjegavanje interferencije zvana Transmitter Power
Control radi na principu da se nakon inicialne uspostave veze (pri
kojoj se koristi maksimalna dozvoljena snaga) vrši smanjenje
odaslane snage na minimalnu koja je dovoljna da kvaliteta veze bude
još uvijek zadovoljavajuća. Postoje različiti algoritmi kako se
primjenjuje smanjenje snage ali obično se snaga smanjuje u
odabranim koracima sve do trenutka dok se ne detektira narušavanje
kvalitete veze. Rad se nastavlja na minimalnoj snazi kod koje je
kvaliteta veze još bila zadovoljavajuća. Sam proces je dinamički,
tj. cijelo vrijeme se ponavlja dok je uređaj u radu.
4.1.2.4 Adaptive Frequency Agility (AFA) i Listen Before Talk
(LBT)
Adaptive Frequency Agility (AFA) je tehnika koju koriste
odašiljači da bi izbjegli odašiljanje na kanalima koji su već u
uporabi od drugih uređaja. Svaki odašiljač periodički osmatra
aktivnost na kanalima i pamti koji su zauzeti. Pomoću tih
informacija za svaj rad odabire neki slobodni kako bi izbjegao
interferenciju. AFA je vrlo korisna ukoliko je neki frekvencijski
pojas dijeljen između velikog broja korisnika ili ukoliko se pojas
dijeli sa nekim drugim servisom višeg prioriteta. AFA tehnika je
obično kombinirana Listen Before Talk (LBT), koja označava da
odašiljač osluškuje svoje radijsko okruženje prije početka
odašiljanja kako bi bio siguran da odašilje na slobodnom kanalu.
Ukoliko uređaji koriste samo LBT tehniku bez Adaptive Frequency
Agility (AFA) ili sličnih tehnika, tada se primjenjuju ograničenja
ukupnog vremena odašiljanja (dutty cycles).
4.1.2.5 Tehnike proširenja spektra FHSS i DSSS
Ove tehnike koriste se kod prijenosa podataka velikim brzinama
(WLAN). FHSS (Frequency Hopping Spread Spectrum) dijeli cjelokupni
dostupni spektar u manje pojaseve tj. kanale. Odašiljač i prijamnik
prilikom rada nakon svakog ciklusa „skaču“ sa jedne frekvencije na
drugu po istoj pseudoslučajnoj shemi, odašiljajući dio informacije
na svakom skoku. Ukoliko interferencija uništi informaciju na
jednom kanalu, uređaj će nastaviti odašiljanje nakon skoka na
slijedećem koji vjerojatno nije interferiran. Brzina prijenosa
podataka opada sa svakim kanalom gdje smo se suočili sa
interferencijom, ali sama veza nije raskinuta. Povećanje brzine
prijenosa može se postići uporabom Intelligent hopping tehnike tj.
izbjegavanje skakanja po frekvencijama za koje znamo da će biti
interferirane. DSSS (Direct Sequence Spread Spectrum), za razliku
od FSSS, „rasteže“ signal preko cijelog dostupnog spektra. DSSS
kodira svaki encodes svaki bit informacije sa 11-chipnom sekvencom
koja osigurava sigurnost i otpornost na šum. Prijenos proširenim
spektrom (FHSS ili DSSS) omogućava da više korisnika koristi isti
frekvencijski prostor, a pritom je frekvencijska širina pojasa veća
nego kod drugih modulacijskih tehnika ali je potrebna manja snaga
za prijenos signala i manja je osjetljivost na različite
smetnje.
4.2 Provjera usklađenosti i označavanje uređaja
Kao što smo vidjeli, prvi pravac djelovanja u regulaciji SRD
uređaja u EU u potpunosti je određen ECC dokumentom ERC/REC 70-03.
Za razliku od tog prvog pravca djelovanja, koji je isključivo
tehničke prirode, drugi pravac djelovanja regulacije za SRD uređaje
je određivanje pravila i procedura koje je potrebno provesti kako
bi se neka radijska oprema stavila na EU tržište, a sve u svrhu
osiguranja sukladnosti određenog SRD uređaja sa tehničkim
dokumentom ERC/REC 70-30. Ovaj drugi pravac djelovanja pruža pravni
okvir koje bi zemlje članice trebale inkorporirati u svoje
zakonodavstvo i opisan je direktivom Europskog parlamenta The Radio
Equipment Directive 2014/53/EU (RED). RED je ušao u oporabu 2016. i
zamjenjuje predhodnu direktivu koja je regulirala ovo područje,
1999/5/EC (R&TTED). U Republici Hrvatskoj Direktiva 2014/53/EU
(RED), inkorporirana je u „Pravilnik o radijskoj opremi“. RED odmah
na svom početku precizno definira što su to „proizvođači opreme“,
„ovlašteni zastupnici“, „uvoznici“ i „distributeri“, te definira
njihove obveze prilikom stavljanje radijske opreme na tržište.
Glavnina regulatornog posla kojeg je potrebno obaviti prije
stavljanja radijske opreme na EU tržište prebačena je na samog
proizvođača opreme jer se smatra da on najbolje „poznaje“ proizvod,
te da ima potrebnu laboratorijsku opremu za ispitivanje samog
proizvoda. Međutim, RED ne oslobađa od odgovornosti ni ovlaštenog
zastupnika, uvoznika ili pak distributera, koji su također dužni
nadzirati uređaje koje distribuiraju, te moraju obaviještavati
nadležna tijela u slučaju uočenih problema i moraju voditi
dokumentaciju kojom se utvrđuje sljednost svakog uređaja
(proizvođač, serija proizvodnje, serijski broj uređaja, itd.). RED
u svome Članku 3 uvodi listu „Bitnih zahtjeva“ koje uređaji moraju
zadovoljiti da mogli biti stavljeni na EU tržište, a koji uz
zahtjev da je „“Radijska oprema izrađena tako da učinkovito
upotrebljava i podržava učinkovitu uporabu radiofrekvencijskog
spektra radi izbjegavanja štetnih smetnji” čime implicira primjenu
tehničkih ograničenja za SRD uređaje koji su definirani u ERC/REC
70-30 , uvodi i dodatne zahtjeve poput neškodljivost zdravlju,
zaštitu osobnih podataka, jedinstvenih punjača, itd, koji također
moraju biti zadovoljeni. RED definira i kako se provodi
akreditacija nacionalnih tijela koja su nadležna za tehničko
ispitivanje radijske opreme i utvrđivanje sukladnosti rada sa
traženim uvjetima.
Nužni preduvjeti za stavljanje SRD uređaja na tržište
Da bi se neki SRD uređaj stavio na EU tržište mora ispuniti dva
uvjeta:
· Imati sastavljenu EU izjavu o sukladnosti
· Moraju imati postavljenu oznaku CE
Slika 4. CE oznaka
EU izjavu o sukladnosti sastavlja sam proizvođač SRD uređaja i
to može napraviti na 3 načina:
1. Unutarnja kontrola proizvodnje,(postupak ocjenjivanja
sukladnosti u kojem proizvođač na vlastitu odgovornost izjavljuje
da radijska oprema udovoljava bitnim zahtjevima – izrađuje tehničku
dokumentaciju, vrši kontrolu kvalitete proizvodnje, postavlja CE
oznaku na proizvod, sastavlja pisanu EU izjavu o sukladnosti)
2. EU ispitivanje tipa i sukladnost s tipom na temelju unutarnje
kontrole proizvodnje (Proizvođač podnosi zahtjev za EU ispitivanje
tipa jednom prijavljenom tijelu po svojem izboru, a prijavljeno
tijelo ispituje tehničku dokumentaciju i popratne dokaze kako bi se
ocijenila prikladnost tehničkog rješenja radijske opreme. Ako tip
odgovara zahtjevima koji se primjenjuju na dotičnu radijsku opremu,
prijavljeno tijelo proizvođaču izdaje potvrdu o EU ispitivanju
tipa. Proizvođač poduzima sve potrebne mjere kako bi se postupkom
proizvodnje i njegovim praćenjem zajamčila sukladnost proizvedene
radijske opreme s odobrenim tipom opisanim u potvrdi o EU
ispitivanju tipa i sa zahtjevima koji se na nju odnose.)
3. Potpuno osiguranje kakvoće (Proizvođač upravlja odobrenim
sustavom kakvoće za projektiranje, izradu i pregled konačne
radijske opreme, kao i ispitivanjem dotične radijske opreme, te
podliježe nadzoru. Proizvođač podnosi zahtjev za ocjenjivanje
svojeg sustava kakvoće za dotičnu radijsku opremu prijavljenom
tijelu prema svojem izboru.)
4. RAZLIKE IZMEĐU EUROPSKE I AMERIČKE REGULACIJE SRD UREĐAJA
Regulaciju radiofrekvencijskog spektra u SAD-u provodi tijelo
Federal Communication Commission – FCC. Sva pravila za uporabu
radiofrekvencijskog spektra u telekomunikacijama sadržana su u Code
of Federal Regulations (CFR) i to u dijelu zvanom „Title 47“.
Unutar „Title 47“ nalazi se tzv. „Part 15“ kojim su regulirani SRD
uređaji, međutim „Part 15“ ne dodjeljuje ime ovim uređaima (SRD je
isključivo EU naziv) već ih jednostavno naziva uređaji (devices)
koji emitiraju radio valove. Dijeli ih u 3 skupine:
· Namjerni (intentional radiator) – uređaji koji su dizajnirani
da u svome radu vrše odašiljanje radio valova
· Nenamjerni (unintentional radiator) – uređaji koji u svome
radu koriste izvore RF energije ali nisu predviđeni za odašiljanje
radio valova, poput raznih komunikacijskih krugova unutar računala.
RF energija trebala bi se prenositi između komponenti isključivo
vodičima ali ipak dolazi do emitiranja radio valova u prostor i to
kontinuirano tijekom rada,
· Incidentni (incidental radiator) – uređaji koji nisu
predviđeni za odašiljanje radio valova, ali ih ipak ponekad
(incidentno) odašiljaju. Primjeri takvih uređaja su el. sklopke, DC
motori, itd.
Sam dokument „Part 15“ sastoji se od 8 poglavlja:
· Subpart A—General (opća pravila i definicije, mjerne metode,
označavanje uređaja, inspekcija)
· Subpart B—Unintentional Radiators (skup pravila za ovu vrstu
odašiljača)
· Subpart C—Intentional Radiators (skup pravila za ovu vrstu
odašiljača, ali i detaljan popis frekvencijskih pojaseva sa
pravilima koja se trebaju poštovati unutar svakog od njih)
· Subpart D—Unlicensed Personal Communications Service Devices
(skup pravila za ovu vrstu odašiljača)
· Subpart E—Unlicensed National Information Infrastructure
Devices (skup pravila za ovu vrstu odašiljača)
· Subpart F—Ultra-Wideband Operation (skup pravila za ovu vrstu
odašiljača, ali sa podjelom za specifične namjene)
· Radari za istraživanje tla
· sustavi nadgledanja kroz zidove
· sustavi nadgledanja
· sustavi za medicinsko snimanje
· radarski sustavi u vozilima
· unutarnji (indoor) UWB sustavi.
· ručni UWB sustavi.
· Tehnički zahtjevi primjenjivi za sve UWB uređaje.
· Subpart G—Access Broadband Over Power Line (Access BPL)
· Subpart H—White Space Devices
„Part 15“ odmah na početku postavlja osnovne definicije koje bi
se mogle sumirati slijedećim rečenicama:
Svaki izvor radio valova mora biti licenciran (ishodovati
dozvolu) osim ukoliko ne udovoljava zahtjevima koje postavlja „Part
15“ ili ukoliko nije oslobođen ishodovanja dozvole od strane FCC-a
nekim drugim aktom.
Rad namjernih nenamjernih ili incidentnih odašiljača podliježe
pravilu da ne smiju uzrokovati štetnu interferenciju radijskim
službama, ali da moraju prihvatiti štetnu interferenciju izazvanu
od strane radijskih službi, ili pak od strane nekog drugog
namjernog, nenamjernog ili incidentnog odašiljača ili pak od ISM
uređaja.
Osim manjih razlika u samome skupu frekvencijskih pojaseva za
SRD uređaje uzrokovanih drugim geografskim regijama, javljaju se i
druge razlike. Prva i osnovna razlika u regulaciji je ta što FCC ne
uvodi definiranje SRD aplikacija i dodjelu određenog dijela
frekvencijskog spektra svakoj od aplikacija. To može dovesti do
toga da neki uređaj (npr. alarmni sustav koje smo prije spominjali)
razvijen za američko tržište radi u frekvencijskom području koje u
EU nije određeno niti za aplikacije alarmnih sustava, niti za
ne-specifične SRD uređaje, pa samim time neće moći biti stavljen na
EU tržište.
4.1 Razlike u ograničenjima korištenja spektra
Razlike u limitima dozvoljenih izlaznih snaga između američke i
europske regulacije proizlaze iz opće filozofije regulacije RF
spektra. Te razlike najlakše ćemo opisati na primjeru ograničenja
neželjenog zračenja tzv. spurious emissions. Ta neželjena zračenja
mogu se smanjiti bez da se umanji snaga signala u radnom
frekvencijskom području. Postavljanje ograničenja za maksimalno
dozvoljene razine tog neželjenog zračenja van radnog frekvencijskog
pojasa nekog uređaja predstavlja osnovu refgulacije RF spektra
obzirom da te neželjene emisije unose interferenciju u područje
rada neke druge radijske službe ili pak onemogućavaju uvođenje
drugih službi uslijed „zagađenosti“ spektra u nekom području.
Međutim, ograničavanje tih neželjenih emisija dolazi sa cijenom.
Potrebni su bolji i skuplji elementi što u konačnici dovodi do više
cijene samih uređaja. Dozvoljene razine tih neželjenih emisija u
sjevernoj americi uglavnom su više od europskih. Na američku
regulaciju znatno više utječu proizvođači i tržišna očekivanja za
nižom cijenom uređaja i brzim uvođenjem usluga, dok sa druge strane
EU ima znatno strože kriterije u zaštiti svojih prirodnih RF
resursa. Primjer takvih razlika možemo vidjeti kod primjena maski
zračenja za UWB (Ultra Wide Band) komunikaciju.
Slika 5. Usporedba UWB maski zračenja u EU i SAD [11]
Razlike u dozvoljenim nivoima izračenih snaga iznose i do 49dB u
području od 900-960MHz. SAD je bio i znatno brži u uvođenju UWB-a.
Europa je dozvolila uporabu UWB uređaja 2005., a na američkom
tržištu su bili prisutni od 2001. Europa generalno dozvoljava niže
razine emisija npr. 0.1W naprema 4W u međunarodnom ISM bandu od 2.4
GHz. Europa takođe dodjeljuje manje RF pojasa za aplikacije poput
Wi-Fi ili pak RFID. Nadalje, Europa ograničava uporabu
širokopojasnih podatkovnih prijenosnih sustava (Wideband Data
Transmission systems) u području 5150–5350 MHz samo na uporabu u
zatvorenim prostorima (indoor use only).
4.2 Stavljanje uređaja na tržište
Europska regulativa znatno je rigoroznija kod određivanja
tehničkih limita ali je zato znatno fleksibilnija kod procesa
uvođenja uređaja na tržište. Obzirom na detaljno regulirane i
harmonizirane frekvencijske pojaseve, EU zahtjeva od proizvođača
SRD uređaja da sami izvrše sve provjere usklađenosti sa EU
propisima, te sastave Izjavu o sukladnosti nakon čega se oprema
stavlja na tržište. Testiranja se provode samo u slučaju pritužbi i
tada se mogu primjeniti sankcije za proizvođača. Za razliku od EU
prakse, FCC zahtjeva da se za svaki SRD uređaj izvrši certifikacija
od strane ovlaštenog laboratorija prije stavljanja uređaja na
tržište, te je nužno da svaki certificirani uređaj bude označen sa
FCC identifikacijskim brojem. (ova praksa napuštena u EU i sada se
postavlja samo CE oznaka)
5. ZAKLJUČAK
Najveći utjecaj u svijetu regulacije i standardizacije uporabe
bežičnih komunikacija, pa samim time i SRD uređaja imaju EU i SAD.
Sve ostale zemlje uglavnom slijede jedan od tih pravaca regulacije.
Europa je gušće naseljena i sastoji se od velikog broja zasebnih
država što je u prošlosti predstavljalo znatan problem u
izbjegavanju prekogranične interferencije. Uslijed toga snažno se
razvio nagon za harmonizacijom frekvencijskih pojasa i zaštitom
resursa koji se očituje u današnjoj EU regulativi. Sa druge strane,
SAD je relativno mlada država koja je od svojih početaka bila vrlo
liberalna i tržišni zahtjevi su bili glavni pokretač ekonomije što
se pak očituje u njihovom pogledu na regulaciju. Možemo reći da SAD
regulacija prihvaća više rizika od mogućih interferencija, ali
takva pozicija im omogućava da budu predvodnici u raznim
tehnološkim inovacijama (današnji razvoj UWB komunikacija,
Cognitive Radio System,..). Sa druge strane Europa, uslijed svoje
regulacije ponekad kasni u uvođenju novih tehnologija, ali kada ih
uvodi, uvodi ih u znatno uređenije okruženje. SRD uređaji će bez
sumnje biti sve prisutniji u našim životima. Neki od pravaca
razvoja SRD uređaja već danas se mogu predvidjeti. Potražnja za sve
bržim prijenosom podataka iz dana u dan pomiče granice tehnologije.
Wi-Fi sutavi na znatno višim frekvencijama rada integrirati će se
sa mobilnim mrežama što će nam omogućiti ispunjavanje zahtjeva za
propusnost 5G mreža. Visoke frekvencije rada Wi-Fi-a osigurati će
također i mnogo bolji frekvencijski re-use faktor obzirom da RF
signal tako visokih frekvencija neće prolaziti kroz zidove. Sa
druge strane, uslijed sve veće uporabe IoT uređaja razvijati će se
brojne druge tehnologije nižih brzina prijenosa podataka, ali nekih
drugih karakteristika. U svakom slučaju možemo reći da nas očekuje
vrlo uzbudljiva budućnost u SRD okruženju.
Literatura:
[1] Texas Instruments, „ISM-Band and Short Range Device
Regulatory Compliance Overview “, Application Report SWRA048 – May
2005.
[2] http://www.erodocdb.dk/docs/doc98/official/pdf/rec7003e.pdf
[Online; accessed 20-September-2018]
[3] http://cept.org/cept/ [Online; accessed
20-September-2018]
[4]https://www.hakom.hr/UserDocsImages/2016/propisi/Pravilnik%20o%20radijskoj%20opremi%20NN%2049_16.pdf
[Online; accessed 11-August-2018]
[5] Recommendation ITU-R SM.1896, “Frequency ranges for global
or regional harmonization of short-range devices” – November
2011.
[6] ITU, “Radio Regulations Articles” - Edition of 2012
[7] ERC Recommendation 70-03 - 22 May 2018
[8] Report ITU-R SM.2153-6, “Technical and operating parameters
and spectrum use for short-range radiocommunication devices” – June
2017
[9] Službeni list Europske unije, “DIREKTIVA 2014/53/EU
EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA” - 16. April 2014.
[10] https://www.ecfr.gov [Online; accessed 01-October-2018]
[11]https://www.researchgate.net/publication/261384492_A_comparison_between_European_and_North_American_wireless_regulations
[Online;accessed Oct 26 2018].
Podaci o autorima:
Tonko Kovačević
Toni Jončić
Sveučilišni odjel za stručne studije,
Sveučilište u Splitu
Sveučilišni odjel za stručne studije,
Sveučilište u Splitu
Kopilica 5, 21000 Split
Kopilica 5, 21000 Split
Mob. 091 33 44 199
Mob. 098 962 75 98
e-mail: [email protected]
e-mail: [email protected]
Tonči Kozina
xxxxxx 121
21000 Split
Mob. 09x xxxx
e-mail: [email protected]
(16)KOM 2016 |