Terminiranje proizvodnje

TERMINIRANJE PROIZVODNJE

Mentor: Student:

Terminiranje proizvodnjeTerminskim odlukama se alociraju raspoloživi kapaciteti, ili resursi (oprema, rad ili prostor) na poslove, zadatke, ili kupce tokom vremena.

Budući da postupak terminiranja predstavlja odluku o alociranju, on koristi resurse koji stoje na raspolaganju na osnovu odluka o sredstvima za rad i na osnovu agregatnog planiranja.

Terminiranjem se nastoji ostvariti nekoliko konfliktnih ciljeva: visoka efikasnost, niske zalihe i dobra usluga kupaca (korisnika, potrošača). Učinkovitost se postiže terminiranjem što održava visoku iskorištenost rada, opreme i prostora.

Terminiranje proizvodnjeTerminiranjem bi se, također, moglo tražiti držanje niskih zaliha, koje, na nesreću, mogu, zbog manjka raspoloživih materijala ili dugih vremena izmjena dovesti do niske efikasnosti.

Kod terminiranja treba u kratkome roku, donijeti između učinkovitosti i nivoa zaliha kompromisne odluke u konfliktu (tradeoff).

Međutim, na dugi rok se efikasnost može povećati, te usluge kupaca poboljšati, a istovremeno se i smanjiti zalihe, izmjenog samog procesa proizvodnje kroz upravo na vrijeme ( UNV, just in time, JIT) filozofiju i terminiranje u osnovi kratkoročna aktivnosti, njegova je svrha donijeti u kratkom roku odluke među konfliktnim ciljevima.

Linijski procesiTerminsko planiranje linijskih procesa potrebno je i kod montažnih linija i kod tako zvanih procesnih industrija. Za te linijske procese problem terminiranja je, barem djelimično, riješen oblikovanjem procesa, budući da proizvod teče bez poteškoća od jednog radnog mjesta do drugog.

Kada se na istoj liniji izrađuje nekoliko različitih proizvoda, pojedini se proizvodi izrađuju u posebnim serijama, pa je za svaki slijedeći proizvod potrebno izvršiti promjenu. Takva promjena može biti prilično jednostavna, ali isto tako i dosta složena, tako da zahtijeva opsežne promjene na sredstvima za rad i modifikaciju radnih jedinica.

Linijski procesiSlijedeći primjer ilustrira zamisao o izračunavanju vremena isteka zaliha proizvoda. Na montažnoj traci se proizvodi šest različitih proizvoda na zalihe. Veličina serija, količina proizvodnje, zalihe i prognoze potražnje za tim proizvodima su prikazani u tabeli 1. Za svaki proizvod je izračunato vrijeme isteka zalihe, tako da je izračunat odnos između zaliha prema prognoziranoj sedmičnoj potražnji.

Prvo treba terminirati proizvod sa najmanjim vremenom isteka zaliha, što je u ovom slučaju proizvod B sa vremenom isteka zaliha od 5,5sedmica.

Linijski procesiZatim, nastavlja se razvijati terminski plan za cijelu proizvodnju. Veličina serije proizvoda B je 450 jedinica, a količina proizvodnje je 900 jedinica sedmično. Zbog toga, proizvod B treba terminirati na pola sedmice, koliko je potrebno za proizvodnju jedne serije.

Zalihe i vremena isteka zaliha projiciraju se unaprijed do kraja polovine sedmice, kako je prikazano u tabeli. Proizvod E, sada ima najmanje vrijeme isteka zalihe i to za 7 sedmica, pa se on zato terminira kao slijedeći za proizvodnju serije. Ta će serija trebati jednu sedmicu za proizvodnju, pa se takvo stanje projicira unaprijed do kraja 1,5sedmice. U tom momentu proizvod F ima najmanje vrijeme isteka zaliha, pa se terminira kao slijedeći po redu. Ovaj će put veličina serije zahtijevati 1,5sedmicu da bi se proizvela, pa se stanje proicira unaprijed do kraja 3.sedmice. nastavljajući ovaj proces, kao što je prikazano u tabeli, redoslijed proizvodnje za slijedeće 3,5sedmice će biti B, E, F, D, C.

Prekidani procesiProblem terminiranja povremenih, prekidanih procesa je sasvim drugačiji od onog kod linijskih procesa. Prvo, tipično je da se svaka jedinica koja teče kroz prekidani proces kreće uz mnoga zastajkivanja i pokretanja, dakle, ne glatko. Takav nepravilan tok nastaje zbog prostornog rasporeda prekidnog procesa, u kojem su grupe mašina, ili specijalističkih poslova organizovani u radne centre.

Rezultat toga je da polovi ili potrošači čekaju u repu, kako se svaka jedinica subjekta obrade premješta iz jednog radnog centra u drugi. Tu se zalihe proizvodnje u toku procesa povećavaju, ili ljudi čekaju u repovima, pa terminiranje postaje složeno i teško.

Prekidani procesiProblem terminiranja prekidanih procesa jeste u tome kako postupati sa tim repovima. Bez obzira na opterećenje procesa, izazov je kako razviti postupke terminiranja kojima će se efikasno upravljati tokom poslova, potrošača i rada. Terminiranje je prekidanih procesa u fabričkoj proizvodnji usko povezano sa sistemima planiranja potrebnog materijala (PPM).

Postoje brojni problemi terminiranja kod prekidanih procesa vezanih uz: input-output analizu, odnosno, kontrolu, radno opterećenje, određivanje slijeda poslova i pravila hitnosti.

Input – output kontrolaSvrha input – output kontrole jeste upravljanje odnosima između inputa i outputa radnih centara. Prije svega, slijede definicije važnih pojmova vezanih za ovu problematiku:

Input – Količina rada (poslova) koji dolaze u radni centar po jedinici vremena. Input se može mjeriti u jedinicama, kao što su dolari, broj narudžbi, standardni sati rada ili fizičkim jedinicama (tonama, stopama, kubičnim jardima) po jedinici vremena.Radno opterećenje – Nivo zaliha u toku procesa proizvodnje, ili neizvršene narudžbe u sistemu. Radno opterećenje je ukupni obim poslova koje još treba izvršiti. Output – Količina posla izvršenog po radnom centru. Količina outputa ovisi o kapacitetu i radnom opterećenju.Kapacitet – Maksimalna količina outputa koji se može proizvesti. Kapacitet je određen kombinacijom fizičkih faktora i politike menadžmenta.

Input – output kontrolaOdnosi ova četiri pojma se mogu lako prikazati analogijom hidraulike, kako pokazuje i slika 1. Input je predstavljen količinom vode koja utiče u bazen i kontrolira se slavinom inputa. Nivo vode u bazenu predstavlja radno opterećenje i odgovara zalihama u toku procesa proizvodnje, ili neizvršenim narudžbama. Output je količina vode koja ističe iz bazena.

Input – output kontrola Kapacitet predstavlja količina maksimalnog mogućeg protjecanja vode kroz cijev outputa, a ne veličina bazena. Dok kapacitet ograničava maksimalnu količinu protoka vode, stvarna količina outputa, može biti manja od kapaciteta ako je nivo vode nizak. Pravilan je način kontroliranja ovog bazenskog sistema regulisanje slavine inputa, tako da output i radno opterećenje postignu prave nivoe.

Jednostavnim otvaranjem slavine inputa ne može se propustiti više vode kroz bazen, iako se takva taktika često pokušava primjeniti u fabrikama i uslužnoj proizvodnji. Kada se jednom dostigne kapacitet, jedini način da se poveća output jeste u povećanju protočnosti outputa.

Menadžeri su svjesni posljedica premalog inputa, i to: niske iskorištenosti mašina i radnika, te visokih troškova po jedinici proizvoda. Ono što se često ne razumije jesu posljedice prevelikog inputa.

Input – output kontrolaSlika 2. pokazuje veličinu inputa kod proizvodnje vrijednosti 100.000$ sedmično, ili oko 5 miliona $ godišnje. Veličina outputa je, također, 100.000$ sedmično, a zalihe su u toku procesa proizvodnje 2 miliona $. Treba obratiti pažnju na to da je sistem u stabilnom stanju, jer je input jednak outputu.

Input – output kontrolaU tim će uslovima prosječno vrijeme procesiranja narudžbe biti 2.000.000$ / 100.000$ = 20 sedmica. Bilo bi interesantno znati koliko vremena, u ovom slučaju, prosječna narudžba provede u stvarnom proizvodnom procesu. Riječ je, najvjerovatnije, o 1 do 2 sedmice, od ukupno njih 20.

Na slijedećoj slici su prikazani različiti nivoi zaliha u toku procesa proizvodnje i izračunata je iskorištenost radnika i opreme. Kada su početni nivoi iskorištenosti bili niski, čak i malo povećanje nivoa zaliha u toku procesa proizvodnje značajno ih je povećalo. To se dogodilo jer su čekali mašine i ljudi, a ne poslovi. Kada je iskorištenost bila visoka (90%), samo je veliko povećanje zaliha u toku procesa proizvodnje moglo još više povećati iskorištenost

Input – output kontrolaSlika 4. Odnosi inputa i outputa

Input – output kontrolaRasprava o input – output kontroli se može sažeti kao na slici 4. Vidljivo je da povećani nivoi zaliha u toku procesa proizvodnje pomažu povećanju protoka do tačke, gdje krivulja počinje stvarno opadati i to zato što zalihe u toku procesa proizvodnje konačno dobiju svoj pravi obim. U isto vrijeme, može se očekivati da će povećanje zaliha u toku procesa proizvodnje, također, povećati prosječno vrijeme trajanja proizvodnog procesa, te povećati varijacije u trajanju proizvodnog procesa, kako poslovi troše više vremena čekanjem u repovima. Ključ za kontrolu trajanja proizvodnog procesa, iskorištenja radnika i zaliha je kod prekidanih procesa u kontroli inputa. U nekim se industrijama premalo pažnje posvećuje kontroli inputa. Rezultat toga su velike zalihe tokom procesa proizvodnje i dugi proizvodni procesi.

Primjer iz praksePANTHEON MF (Manufacturing) je namijenjen većim proizvodnim preduzećima. Podržava sve procese u preduzeću, od robnog poslovanja, računovodstva i finansija do kadrova i plata, a za potrebe proizvodnje ima razvijene dodatne funkcionalnosti, s pomoću kojih preduzeća učinkovito planiraju, vode i analiziraju svoju proizvodnju. Brojne proizvodnje imaju specifične procese i posebne zahtjeve. Njima je namijenjen sistem otvorenog koda ARES, te se PANTHEON MF naknadno prilagodi preduzeću. Dodatnu širinu nude nadogradnje Datalab razvojnih partnera, dok direktorska analitika ZEUS brine za optimalno vođenje preduzeća PANTHEON MF je namijenjen većim proizvodnim preduzećima, koja žele cjelokupnu podršku za svoje poslovne procese. Velika prednost PANTHEON MF licence jeste povoljna cijena kao i podrška korisniku, koja počinje od same implementacije sistema i se nastavlja kroz naredne godine poslovanja.

Primjer iz prakseNeke od funkcija PANTHEON ME su:

Primjer iz praksePANTHEON podržava sve procese jednostavne proizvodnje, te proizvodnje s planiranjem i terminiranjem.

Terminiranje u aplikaciji DataLab PANTHEON je detaljna terminska razrada i usklađivanje rokova izrade te upravljanje proizvodnim resursima.

Terminiranje izvodimo iz operativnih proizvodnih planova uvažavanjem podataka sastavnica, prvenstveno iz tehnoloških postupaka izrade radnih operacija. Možemo se odlučiti i za jednostavnije načine terminiranja proizvodnje, kao što su terminiranje po vodećim vremenima ili dnevnim količinama.

Primjer iz prakseOba načina zahtjevaju manje ulaznih podataka, pri čemu još uvijek omogućavaju terminiranje materijalnih potreba i potreba po resursima. Kasnije možemo preko terminskog materijalnog planiranja kreirati radne naloge, za što imamo u obradi RN na izbor nekoliko alata, kojima definiramo redoslijed izrade RN i na kraju taj redoslijed prikažemo preko Gantograma, gdje možemo još i ručno pomoću miša odrediti termine RN na mikronivou. Osnovni ciljevi su planiranje i dostizanje rokova izrade, te planiranje i optimalno iskorištavanje proizvodnih resursa. Aplikacija Datalab PANTHEON je tako programski organizirana za planiranje proizvodnje da omogućava različite pristupe planiranja za različite tipove proizvodnje. Od pojedinačne i maloserijske, pa do velikoserijske i masovne, te procesne proizvodnje, na način proizvodnje za poznatog kupca ili proizvodnje na zalihu.

Primjer iz prakseAplikacija Datalab PANTHEON je tako programski organizirana za planiranje proizvodnje da omogućava različite pristupe planiranja za različite tipove proizvodnje. Od pojedinačne i maloserijske, pa do velikoserijske i masovne, te procesne proizvodnje, na način proizvodnje za poznatog kupca ili proizvodnje na zalihu. Odgovara kako jednostavnim, tako i vrlo strukturiranim proizvodima i kombiniranim procesima izrade. Funkcionalnost procesa planiranja u DataLab PANTHEON omogućava planiranje u više nivoa, kako parcijalno, tako i cjelovito planiranje. Prvenstveno je usredotočeno na srednjeročno, operativno planiranje i fino kratkoročno terminiranje proizvodnje.

ZaključakIz svega navedenoga može se zaključiti da su prethodno obrađena poglavlja od velikog značaja kada je riječ o proizvodnji u preduzećima. Može se reći da terminiranje linijskih proizvodnih procesa se bavi proizvodnjom raznovrsnih proizvoda na jednoj proizvodnoj liniji. Ukoliko se na liniji proizvodi samo jedan proizvod, u tom slučaju se ne može pojaviti problem terminiranja, obzirom da je linija iskorištena u potpunosti. S druge strane, kada je riječ o proizvodnji različitih proizvoda, neophodno je koristiti proračune vremena izmjene, kako bi se utvrdio terminski plan kojim se alociraju proizvodi na raspoložive proizvodne kapaciteti. Kada je riječ o terminiranju proizvodnje, mogu se dogoditi određeni problemi u pogledu neprekidnih tokova materijala.

ZaključakU tom slučaju se pretpostavlja da se proizvodi izrađuju za zalihe na način da se razmatraju postojeći nivo zaliha i nivo potražnje u narednom vremenskom periodu. Isto tako, kod prekidnih proizvodnih procesa postoje različite odluke vezano uz terminske planove. Iz prezentiranoga se vidi kako jedna od tih odluka odlučuje i pitanje inputa. Naime, premali inputi dovode do malih zaliha, male iskorištenosti radnika i mašina, te brze usluge korisnika. S druge strane, preveliki inputi dovode do velikih zaliha, te visoke iskorištenosti i dugih vremena isporuke korisnicima. Dakle, koncept input – output kontrole koristi se za regulaciju inputa u odnosu na outpute i raspoložive kapacitete.

Hvala na pažnji!