-
TERAPIJA MUCANJA KOD DJECE
Mucanje potinje i razvija se u djetinjstvu pa ie to i doba kada
se ono treba lijetiti. Polaskom u Skolu djecado2ivljavaju velike
promjene koje negativno djeluju na djecu koja mucaju. Utenje
Skolskog gradiva, govorpred razredom i utiteljem, borba za
dokazivanje u kolektivu koji(e se rado nasmijati slabostima i
upadljivostima,sve je to novo i neugodno, te izaziva strah u djece
koja mucaju Sto se odra2ava na govoru i razvitku
djetetovelitnosti.lako nema znatajnih odstupanja u terapiii djece i
odraslih koji mucaju, djeci treba posvetiti posebnu painju.Dijete
2ivi s roditeljima, ovisno je o njima, a tlanovi obitelji
istovremeno su i tlanovi problema, pa i njih trebaukljutiti u
terapiju. Djetetov problem se razvija i ako se ne sprijed, postat
Ce te2i. Dijete se nalazi u fizi(kom,psihitkom ijezitnom razvoju,
odnosi u obitelji i izvan nje odralavaju se na njegov emocionalni
2ivot, a sve toutje(e na problem mucanja. U tretiranju mucanja
djetje dobi logoped ima tu prednost da je mucanje kra(egtrajanja,
te je manje ukorjenjeno nego u odraslih. No, dijete ne ulazi u
terapiju s istom spremnoS(u kao i odraslikojidolaze samovoljno.
lako terapija potinje odlukom roditelja iliutitelja, ako ielimo
dobiti pozitivne rezultatesve treba biti prihva(eno i od strane
djeteta.Za djecu koja mucaju predla2u se razli(iti, ponekad opretni
terapijski postupci, Sto ovisi o dobi djeteta. Uve(ini slutajeva
djeca s godinama sve intenzivnije reagiraju na svoje mucanje
neugodnijim emocijama, strahomod mucanja, povlatenjem iz druitva pa
se s jedne strane u terapiji preporutaju sveobuhvatnije
psihoterapijskemjere. 5 druge strane, kako se mucanje sve vi5e i
fizioloSki utvrS(uje, preporutuju se i Sto korisnije
direktnefizioloike mjere.O preventivnim mjerama protiv mucanja
vlada medu autorima puna suglasnost, izbjegava se direktan
rad,pogotovo kod mlade djece koja mucaju. Ali kad mucanje prelazi u
sekundarni stadij, kada po(ne biti svjesnosvojih govornih teiko(a i
osje(ati strah pred njima, pofinje i razmimoilatenie medu autorima
u terapijskimpostupcima.Kod djece koja mucaiu mlade dobi koriste se
terapije promjene ponaSanja, direktan rad s djetetom,
psihoterapija,desenzitizacija, bihevioralna terapija, a isto takvu
vaZnost ima terapija meduovisnosti roditelj-dijete,
tesavjetovali5ta za roditelje i obitelj u kojoj dijete Zivi. lzbor
terapije ovisi o samom djetetu koje muca, jer kako jerekao Van
Riper (1971): "Svaki slutaj predstavlja individualni problem i tako
se mora tretirati". Navedene terapijemucanja mogu se kombinirati sa
raznim drugim tehnikama i koristiti djeci koja mucaju starije
dobi.
pimljeno: rujan'98.prihvaieno: prosinac' 98.
TERAPIJE PROMJENE PONASANJAp romjena ponasanja je terapijski
postupakI usmjeren na djetetovo ponaSanje kojese smatra uzrokom
mucanja. Kroz temeljituopservaciju i razgovore s roditeljima
logopedmora pronaci sto je to u djetetovompona5anju Sto treba
promjeniti kako bi sesmanjilo ili otklonilo mucanje. Neki
tiniocikoji prema G.H. Shamesu ('1982) utjetu namucanje su razne
napetosti u obitelji, strahod govora, socialna i emocionalna
depri-vacija, rivalstvo medu bra(om, pretjeranoometanje govora i
prekidanje govornihpokusaja od tlanova obitelji, mjerila
ioCekivanja koja su nerealno visoka ili niska,nedostatak
discipline, previSe ili premalo
Pregledni radUDK: 376.33
djetjeg prihvatljivog ponaSanja, nedostatakroditeljske brige i
pa2nje, pretjerananapetost kod govora, svade i neprijateljstvomedu
tlanovima obitelji, negativni verbalniutjecaj djeteta i obitelji,
kori5tenje djetetakao krivca za sve probleme u obitelji.
Krozobiteljske terapije svakog Clana obiteljitreba upoznati sa
mogu(im utjecajem nadjetetovo mucanje, tto nerjetko dovodi
dosaznanja o medusobnim problemima uobitelji.
Tatjana Prizlasistent je na Odsjeku za logopediju
Edukacijsko-rehabil itacijskog fakulteta
95
-
DIREKTNE TERAPIJEDirektna terapija obuhva(a promjenu
stavadjeteta koje muca prema terapiji. Ponekadto znati i rad na
otklanjanju mucanja, noteS(e obuhva(a rad s okolinom.
Teoretskapretpostavka ove vrste terapije je da je djetjemucanje
simptom nekih dubljih problema,psiholo5ke ili interpersonalne
prirode. U tomsluCaju preporuCa se terapija igrom ilipsihoterapija.
Po tom shvaeanju mucanje jesimptom dubljeg, unutranjeg
psihodina-miCkog problema. U toj terapiji paZnja seusmjerava na
obrambene mehanizme,razvoj lidnosti, anksioznosti, osjeCajnosti
imedusobnih odnosa u obitelji kako bi seotklonilo i samo mucanje.
Obieno se upo-trebljavaju dvije vrste terapijskih igara.
A.Schilling (1965) opisuje terapijsku igru vonStaabsove koja je
bazirana na psihoana-litickoj koncepciji. Kroz igru lutkama idrugim
igraCkama od savitljivog materijalakoje u smanjenom obliku
predstavljajuosobe i okolinu iz djetetovog Zivota,otkrivaju se
problemi prema osobama ineadekvatnom pri lagodvanj u stvarnostimate
okoline kroz doZivljavanje prema igra-tkama i lutkama one reakcije
koje su ustvarnom Zivotu potisnute. Dijete u pri-sutnosti terapeuta
slobodno ispoljava svojuagresivnost prema osobama koje
pred-stavljaju lutke i kroz igru izralava svojeosje(aje i potrebe,
5to Cesto otkriva osobukoja se nepravilno odnosi prema
djetetu.Drugu terapija, logopedske igre (Logo-padisches Heilspiel)
kako je naziva autor R.Schilling, zapodinje nijemim
pokretnimigrama, igranjem glasova i Sumova uzimitiranje pokretima
tijela, da bi se pos-tepeno do5lo do pjevanja, recitiranja
iritmiziranog govorenja. lskustva su po-kazala, da glume(i govor
lutaka i Zivotinjau igri, djeca govore bez mucanja.
Autori koji mucanje vide kao simptomurodenih ili rano steeenih
neurotskih stanjasmatraju da su u tom ranom stadiju sekun-darnog
mucanja primjerene psihotera-peutske mjere. Seeman (1955) smatra da
jepsihoterapija osnov lije(enja mucanja aliona sama nije dovoljna.
Njen glavni cilj je
preodgoj djetetove lienosti. Prema Pavlovuneurotski se tipovi
lijede promjenom vanjskesredine, pa je vaZno urediti sredinu u
kojojdijete 2ivi.
K.P. Becker (1955) predlaZe kompleksnuterapiju za predskolsku
djecu koja mucaju.Na osnovu op5irne anamneze i dijagnozekoja se
provodi timski, poboljSava sedjetetova konstitucija i jaCa preslaba
funkcijakore mozga. Zajedno s tim poduzimaju se
ipedago5ko-terapijske mjere u cilju orga-niziranja reZima dana.
Vaznost se pridajeobrocima, spavanju, higijeni, boravku nasvjeZem
zraku,tjelesnom odgoju, a posebnologopedskoj ritmici kojom se
uvje2bava iuskladuje djetetova motorika, ukljutuju(i imotoriku
govora, te regulaciju disanja. Kakoje za razvitak djetetova govora
vaZan irazvoj mi5ljenja, treba razvijati njegovoopaZanje i poticati
usvajanje pojmova irijetnika, te prema stupnju tog razvojapri
lagoditi govornu terapij u.
Prema Liebmannovoj (1898) metoditerapija mucanja po(inje
zajednitkimpjevanjem nakon kojeg slijedi ponavljanjereCenica za
logopedom, odgovori na jedno-stavna pitanja, samostalno Citanje i
spontanigovor.
Vlasova (1964) razlikuje sedam stupnjevajezitne razvijenosti
kojima treba prilagodititerapijski postupak podev5i od razgovora
slogopedom, ponavljanja retenica, odgo-vora na pitanja, samostalno
opisivanjepoznatih slika ili crteZa, prepriCavanje priCa,opisivanje
nepoznatih slika ili crteZa Stovodi do spontanog normalnog
govora.
Desenzitizacija je drugi vid direktnog radas djecom, bazirana na
teoriji da je mucanjereakcija djeteta na stres, a razvio ju je
VanRiper, 1954. U terapiji mucanja najde5(e sekoristi Wolpeova
prilagodena formasistematske desenzitizacije nastala
kaomodifikacija progresivne relaksacije E.Jakcobsona (1938). Shames
(1982) razlikujeneobiean ili neopravdani stres iotekivani
ilinormalan stres koji se mo2e na(i u svakojobiteljskoj situaciji.
Mucanje koje je odgovorna normalnu stresnu situaciju moZe
sesmanjiti pove(anom tolerancijom djeteta na
96
-
Hruatskn reviia 7a rehabilitaciiska istralivania 1998, Vol 34,
br. I, str 95-j,03
stres, Sto se naj(eSte postiZe igrom kroz kojuse smanjuje
netetnost govora, a Cesto ipotpuno otklanja mucanje.
Desenzitizacijase moze provoditi neverbalno, bez
direktnihpostavljanja pitanja, igrom u tisini, izbje-gavanjem
razgovora o stresnim temama, bezuzbudenosti. Logoped postepeno
ponovouvodi stresne tinioce u terapiju i prateCidjetetove
emocionalne reakcije sprijetavasvaku netetnost u govoru. U svakom
tret-manu uvodi se vise stresora, sve dok dijetena normalnu stresnu
situaciju ne reagira bezmucanja. Clanovi obitelji moraju se
ukljuCitiu terapiju kako bi dijete teCno govorilo iu obiteljskoj
sredini.
SliCna je i terapija govornog odnosaroditelj-dijete o kojoj
govore Shames i Egolf(1969) sumnjaj(i da se djeCje mucanje razvijau
socijalnom kontekstu verbalnog odnosa sroditeljima, te da su
roditelji ti koji nagla-Savaju i pojatavaju djetje mucanje.
Nakonopservacije verbalnog odnosa oba roditeljas djetetom, logoped
mora obratno usmjeritiproces, ukazati na pogre5ke roditelja
ipodutiti ih kako poboljSati komunikacijuroditelj- dijete.
Metoda C.Brajovi(a (198'l) "Svjesnasinteza razvoja" podjednako
se koristi i uterapijidjece i odraslih. Metoda zahtjeva odpacijenta
ovladavanje kontrolom mi5iCa licaSto se postiZe vjeZbanjem
postepenogzatvaranja i otvaranja usana s lijeve i desnestrane,
nazvanom "lijeva i desna spe-cijalizacija". One se uvjeZbavaju
pjevanjemvisokih i niskih tonova, te pisanjem debelihitankih linija
kojima se ispisuju slova i rijetina papiru, rukom u zraku
zatvorenim otimaili kontrolom izvodenja specijalizacije uogledalu.
U prvoj fazi uvjeZbavaju se i"Sumovi" - tehnika izgovaranja glasova
najaCem izdisaju uz primjenu specijalizacije. Udrugoj se fazi
nau(ene tehnike za svla-davanje govornih te5ko(a primjenjuju
naglasno citanje teksta. Cita se po nekolikorijeti zajedno, prvo u
sebi, pa na glas, uzupotrebu specijalizacije. Kad se svladatitanje
bez govornih te5ko(a prelazi se utre(u fazu u kojoj se iste tehnike
primjenjujuu spontanom govoru. Osoba koja muca je
izlijeCena kada bez te3ko(a govori u svimsituacijama ili moZe
govornu pote5ko(uuspjeSno svladati upotrebom nautenihgovornih
tehnika.
Svaka zdrava funkcija organizma pro-tjede ritmi(ki (ritam rada
srca, ritam disanja,ritam kontrakcije mili(a), i prema
Hvatcevuritam spada u zaStitne reflekse koji odrZa-vaju Zivotnu
energiju. Kao i u muzici, i ugovoru je ritam jedan od znatajnih
(im-benika. Prema muziCkoj enciklopediji (1 963)ritam povezuje
odijeljene tonove u cjelinu,stvara red u njihovu kretanju i podaje
imsadrZaj i uvjerljivost Zive i razumne misli.Ritmi(ke stimulacije
u tretiranju mucanjapoznate su joS iz 3.st. pr.n.e. kada je
grtkiglumac Satyrus savjetovao Demostena darecitira penjuCi se uz
brdo, u skladu sa svojikoracima. Mnogi izvje5taji iz 18. i 19.
st.govore o upotrebi ritma u terapiji mucanja.U Francuskoj su se
time bavili Serre d'Atais iDupuytren, u Engleskoj John Thelwall
kojije pronaSao tretman baziran na govoru uvremenu prema
samonametnutom ritmu.Francuz Colombat de L'lsere (1830) zasluZanje
za razvoj prvog mehanitkog ritmiCnogstimulatora -mutonoma-
namjenjenogterapiji mucanja. Johnson i Rosen (1940)na5li su da
mucanje gotovo potpuno nestajepod odredenim uvjetima koji
ukljutujurazliCite vrste ritmitkog govora (govorodreden polaganim
udaranjem metronoma,udaranjem ruke, Citanje sing-song glasom).Van
Dating (1940) doiao je do slitnihrezultata primjenjuju(i udaranje
prstimakao ritmiCkistimulans. Mnogi klinitari lowaSkole koristili
su ritmiCku stimulaciju da biosobama koje mucaju prikazali kako
mogutetno govoriti. Johnson (1961) preporuda dase u tretmanu djece
Skolske dobi pokutaeksperimentiratis ritmitkim govorom da bise
djetetu pokazalo kako je njegov govornimehanizam u dobrom stanju i
motiviralo gaza daljnju vjeZbu. Prema Giljarovskomizrada ritma u
kretanju dobra je u terapijimucanja kao sredstvo otklanjanja
preveliketoniCke napetosti. On naglaSava da centralniZiv(ani sustav
djeluje kao cjelina pa seritmiCkim vjeZbama usavrSava ritam
rada
g,
-
cijelog centralnog Zivtanog sustava, pa iaritmitan govor djeteta
koje muca. Takvouzajamno djelovanje javlja se narotitoizmedu
tijesno vezanih sistema kore mozga,(govornog motornog aparata i
desne ruke),te predlaZe regulaciju ritma govora rukom.S.S.
Ljapidjevski(1975) opisuje pokrete rukekoja u zraku oblikuje
polozeni broj osam iliznak beskona(nosti Sto se mora poklapati
sritmom govora. Pod utjecajem ritmitkihstimulacija razvile su se
metode usporenoggovora i metoda kontrole disanja.
Mnogi, kao i Van RiPer 1971, uzrokmucanja vide u poreme(aju
sluSne povratneveze, Cija se terapija provodila maskingom
iDELEY-em. Terapija maskingom (prvi su jeprimijenili Cherry i
Sayers, 1956) koristirazliCiti 5um obzirom na jaeinu i
frekvencijskispektar, pretpostavljaju(i da maskiraju(iSumovi
zaglu5uju vlastiti govor te ga tako ipoboljsavaju. Metoda
zaka5njele povratnesprege Cesto se izvodi i pomodu
DELEY-a.Soderberg (1969) uvida da se pod utjecajemDELEY-a usporava
brzina govora i smanjujemucanje, te da pobolj5anje govora traje
iposlije primjene DELEY sistema. Taj aparatinformacije dobivene
preko mikrofona dajes vremenskim zakaSnjenjem (poCinje se
sazaka5njenjem od 250 msec.) Sto mijenjaperceptivnu naviku
sluSanja. Pokazalo se dadjeca razlitito reagiraju na intervale
zaka-Snjenja, pa ih je potrebno prilagoditi svakomdjetetu posebno.
5 poku5ajem ubrzavanjagovora dolazi do artikulacijskih
pogre5aka,promjene visine laringealnog glasa, pro-duljavanja
vokala, osje(aja gubljenja kon-trole nad govorom, Sto se
PostePenokorigira, smanjuje se jakost grCeva i nor-malizira
govor.
VjeZbe disanja ueestale su u terapijimucanja iako o njihovoj
potrebi u literaturinailazimo na vrlo razliCita shva(anja.
Seeman(prema Sulejmanpa5i(, 1959) u vjeZbamamucanja nalazi dvojaku
korist, vjeZba sevolja i poti(e izmjena tvari Sto djeluje
navegetativni Zivdani sustav, time se reguliraodnosa udisaj -
izdisaj. Azrin i Nunn (19741primjenjivali su terapiju regulacije
disanja(regulated breathing approach) temeljenu
na relaksaciji i desenzitizaciji. Tijekomterapije djeca su
upu(ivana da kadapredosjete zastoj stanu, duboko i polakoizdahnu,
udahnu iformuliraju rijed koju Zeleizreli. Poppen isuradnici (1977)
provodilisuterapiju disanja pomo(u metronoma uklju-Cuju(i metodu
otezanja i puhanja. Gron-hovd (1977) je terapiju mucanja
provodiovjeZbama disanja i puhanja, uz prethodnevjeZbe relaksacije.
Van Riper (1971) odbacujetu metodu u terapiji mucanja jer je
disanjejedina funkcija koja se treba odvijatiautomatski. Praksa
pokazuje da osobe kojemucaju normalno di5u kad ne govore, pa
sevjeZbe disanja u svrhu njegove normalizacijeizvode uz istovremeno
govorenje. Sulejman-paSi( (1969) poseban problem vidi u
dija-fragmatitnom disanju. Normalno disanjesastoji se od
interkostalnog i dijafrag-matiCnog disanja, pa se u sluCaju
izrazito loJedijafragmatitne komponente mora na nju ipaziti, a da
se pritome ne smanjuje interkos-talno disanje.
Williams (1979') razvio je terapiju kojanagla5ava polagani,
normalnigovor i poti(edjecu da se ponaSaju polagano iskladno kaoda
glume. Websterova terapija (1972) bazirase na laganom poCetku
govora. Shames iFlorance (1980) razvilisu tehniku usporenoggovora
odrZavaju(i fonaciju izmedu rijeti.Polagani govor omogu(uje
pravilnu koor-dinaciju govornih pokreta i ujednaeuje ritamgovora.
Ruska autorica N.A. Ceveljeva (1964)za djecu Skolskog uzrasta
predlaZe oblikradneterapije. Djecu zaposlimo radovima odpapira,
plastelina ili slitnim jednostavnimradnjama. Razgovaraju(i s
djetetom oprocesu rada imenuju se stvari i radnje,razvija se
djetetovo miSljenje, usavr5avajupokreti, a zanimanje za rad potiCe
igovornuaktivnost. Postepeno Ce se, iz jednostavnijihretenica
razviti slo2enije, pravilno upo-trebljavati rijeCi i povezano
izlagati misli, asve to vodi do teCnog govora. U svemu tomevaZan je
logopedov tempo rada, miran ali iemotivan govor, koji je model za
govordjeteta.
Curlee i Perkins (1959) razvili su metoduza kontrolu govora
(time-out) koja je
98
-
Hrvatska reviia za rehabilitaciiska istraiivania 1998, Vol 34,
br. 1, str 95-103
proizaSla iz kontrole titanja Goldiamonda(1966). Goldiamond
mucanje opisuje kaouvjetovano ponaSanje i koriste(i
zaka5njeluauditivnu povratnu vezu suzbija mucanjekod (itanja.
SliCno su napravili Curlee iPerkins iskoristivSi zakaSnjelu
auditivnupovratnu spregu u normalnoj komunikaciji.Terapija
zapotinje razgovorom s tera-peutom kod zakainjenja auditivne
povratneveze od 250 msec. da bi se postepeno DAFoprema iskljutila
iz terapije. Drugi dioterapije provodi se u tamnoj sobi sasignalnim
lampa. Svaki zastoj, prebrzidjetetov govor ili preduge fraze,
terapeutprekida gase(isvjetlo. Mrak itiJina u poeetkutraju 30 sec.
i postepeno se smanjuju sve dokse ne otkloni mucanje. Nakon
terapije,nautene tehnike postepeno se primjenjuju iu svakodnevnim
situacijama.
Ryan i Van Kirk (1984) napravili suopse2an program za terapiju
mucanjaSkolske djece koriste(i programirane nas-tavne tehnike za
postizanje normalnog,tetnoga govora. Metoda se temelji naprogramu
koji satinjava niz vjeZbi poredanihod lakSih k te2ima. Dijete koje
muca moragovoriti tetno i pro(i svaki stupanj naodredenoj razini
tednosti prije nego prijedena slijede(i. Program se sastoji od tri
faze:utvrdivanja tetnosti u prisutnosti terapeuta,primjene te(nog
govora u novim okol-nostima (prelazna faza) i neprekidnogte(nog
govora. Djeca to izvode kroz Citanje,monolog i razgovor. Temeljen
na uvje-tovanju (operant conditioning) i prog-ramiranim nastavnim
principima, programzahtjeva trenutno pozitivno pojaCanje, a toje
"dobro" i pohvala za tetan govor i kazna,koja je "stani, govori
tecno", za mucanje.Precizno mjerenje mucanja i govornih fazaradi se
prije, za vrijeme i nakon terapije.
Posljednjih se godina primjenjuje metodaelektromiografske
bioloSko povratne veze(EMG-BPV), najCe5(e kombinirana s nekimdrugim
tehnikama. Metodu EMG BPV uklinitku su praksu uveli Marinacci i
Horande1960 (prema Liculu,1981) kod vjezbi rela-
ksacije. Mnogi istraZiva(i tvrde da mucanjeprati kontrakcija
miSi(a laringsa (Van Riper,1971, Schwartz, 1974). lspitivanja su
po-kazala da EMG senzori razlikuju periodmucanja od perioda
normalnog govora, pase prema tome redukcijom napetosti
mi5i(alarinksa mo2e smanjiti mucanje. Novosel(1990) primjenjuje
terapiju mucanja krozprog ram relaksacij e, autosu gestij e i el
ektro-miografske bioloSko povratne veze koja sezbog svoje
sloZenosti preporuCa kod djecestarije osnovnoSkolske dobi. Terapija
EMGBPV sadrZi program za graficku obradu ipri kaz i ntegri rane m
iSiCne aktivnosti I ari nksapomo(u aparata RN 48 (Novosel i
Ribic,1984,1985). Funkcija programa je da se ukombinaciji sa
autosugestijom, koja seprimjenjuje tijekom cijele terapije,
reguliramisi(ni tonus u prefonatornoj, fonatornoj ipostfonatornoj
fazi. Zadatak ispitanika je daunutar te bioloSko-povratne petlje
voljnoregulira i odr2i napetost miSi(a kroz svenavedene faze.
ZAKLJUCAKRezultat razlititih shvaCanja i pristupaproblemu
mucanja je mnoStvo teorija,paralelno s kojima su se javile i nove
metoderehabilitacije. Svaka od navedenih metodaima odredene
zadovoljavajuCe rezultate uterapiji mucanja, ali ni jedna nije u
upotpunosti prihvatljiva jer je svako mucanjeproblem za sebe, a
svako dijete neponovljivalitnost. Metode terapije razlikuju se
premadobi djeteta, temperamentu, trajanju isimptomima mucanja, te
prema okolini ukojoj dijete Zivi. Sto problem duZe traje,postaje
jaCi, karektiristitniji po misi(nojnapetosti, naporu kod govora,
ponavljanjurijeCi, popratnim pokretima. Bez obzira navrstu
terapije, uvjet za uspjeh je sticanjedjetetova povjerenja,
upoznavanje njegovapsihitkog Zivota, te djelovanje na
njegasugestivnim mirom i dosljednom tvrstomvoljom.
99
-
LITERATURA
Adler, S.(1966): A Clinician's guide to stuttering, Springfield,
lll': Charles C. Thomas'Rndrews,G. Guitar,B. Howi#. (1980):
Meta-ariityiis oi ttre effects of stuttering treatment, Journal of
Speech and Hearing Disordet
vol.45, br.3.Black, M.E. (1964) : Speech correction in the
schools, Prentice Hall, Inc., Englewood Clifft, N'J.Brajovi(, C.
ifgef) : nlhabilitaciia poremecaja funkciie govora. Naucna knjiga,
Beograd.erestovii, A. (fgA6): Mucanje, fikultet za defettologiiu
Sveutilitta u Zagrebu i lzdava(ki centar Rijeka,
Zagreb-Rijeka.cherry, r.c. i sayers, B. McA.(1956) : Experiments
ontotal inhibition of itammering by external control, and some
clinical results. Journal
of Psychosomsatic Research, 1, 233-246.curle, R.i. i perkins,
w.H.(l 969) : Conversational rate control therapyfor stuttering,
Journal of Speech and Hearing Disordes, vol.34,
str.245-250.Ceveleva, N.A. (1966) : tspravlenie red u
zaikanoiihsr Skoljbnikov. Akademija pedago{kih nauka, Moskva.Ham,
R. (1 9g6) : Techniques of sttutering therapy, The Florida State
University, Tallahassee,Prentice-Hall.Jacobson, E. (1938) :
Progressive Relaxation. Chicago: University of Chicago
Press.Johnson, W. (1961a) : Miasurements of oral reading and
speaking rate and disfluency of adult male and female stutterers
and
nonstutterers. Journal of Speech and Hearing Disorders,
Monograph Supplement, volT' 1-20.Lanyon, R.l. (1 969) : Behavior
ih.ng. in stuttering Through Systematic Desensitization, Jurnal of
Speech and Hearing Disorders, vol' 34
br.3.Leith, W.R.(1984) : Handbook of stuttering terapy for the
school clinician, College-Hill Press,San Diegq California.Licul, F.
(1981). Elektrodijagnoza i elektroterapila, Skolska knjiga,
Zagreb.Ljapidievski.5.S; Sahovskoj, S.N. (1975): Namjenija reti i
glasa u detej. Prosve(enije, Moskva.tvturphy, A.T.(.|977):
Authenticity and treativity in Stuttering Theory and Therapy,
Journal of Communication Disorders, vol.l0 br.1-2.novosj, D. i
Ribic. Z.(1984): Neka iskustva u primjeni EMG biolo5ko povratne
veze u terapiji mucanja, Defektologija, Vol.20, Br. 1-2,
Zagreb.ruovosel,o.(t990): Elehromiografska bioloiko povratna
veza i mucanje, Dohorska disertacija, Fakultet za De{ektologiju,
Zagreb.foppen, R., Nunn, R.G., HooklS. (1977) : Effects of several
therapies on stuttering in a single case. Journal of Fluency
Disorders, 2,15-44-nvan, g.p. (19g4) : Treatment of siutteiing in
school children, u Perkins, H. W. : Stuttering disorders.
Thieme-stratton Inc., New York.nieber, n.vi. Wollock, J.(1977): The
Histoiical Roots of the Theory and Therapy of Stuttering, Jurnal of
Communication Disorders, vol.10,
br.'l-2.Schwartz,M.F.(1974).ThecoreoftheStutteringblock.JournalofSpeechandHearingDisorders,39,169-'171..Shames,
C.H. fiott, 6.g. Rhodes,n.C.(1969): Expirimental programs in
stuttering therapy, Journal of Speech and Hearing Disordes,
vol.34,
str. 30-47.Shames, G.H. iwiig, E.H. (1982): Human communication
disorders, columbus, ohio: c.E. Menill.Silverman, F.H. i Williams,
D.E.(l972): prediction off stuttering by school-age stutterers,
Journal of Speech and Hearing Research, vol'15
nr.189-193.Sulejmanpa3i( D.(1959) : Problematika nauke o
mucanju, Savez drultva defektologa, Beograd.Soderberg, G.A. (f9G9):
Delayed Auditory Feedback and the Speech of Stutterers, Jurnal of
Speech and Hearing Disorders, vol.34 br.1.Van Riper, C. (1971). The
nature of stuttering. Englewood Cliffs, N.J.:
Prentice-Hall.Webster, L.R.(1 9iZ) : An operant response shaping
program for the establishment of fluency in stutterers: Final
report, Roanokg Va.:
Hollins College,80.
TREATMENTS OF STUTTERING IN CHILDREN
ABSTRACT
Stuttering starts and develops in childhood, so this is the age
when it needs to be treated. When they startschool, .iildr"n
experience big changes, which adversely influence children who
stutter. Learning of schoolmaterial, talking iniront of thJclass
and the teacher, struggle for one's place in the group which likes
laughingat weaknesses lnd anything conspicuous, all this is new and
unpleasant and provokes fear in children whostutter, which affects
speech and development of the child's personality.Although there
are no maior differences between the treatment of children and
adult stutterers, children mustbe give-n special attention. A child
lives with his or her parents, depends on them, and family members
are at
100
-
Hruatska revija zu rehabilitaciiskn istraZivania 1998, Vol 34,
br. 1, str 95-103the same time members of the problem, so that they
need to be included in the treatment. The child's problemdevelops
and, if it is not prevented, it will become more serious. The child
undergoes physical, mental andlinguistic development, relations in
his or her family or outside the family influence his or her
emotional life, allthis affecting the problem of stuttering. In
treating children stutterers, a speech therapist has the
advantagebecause stuttering is of a shorter duration and has not
taken root to the extent as in adults. However, a childdoes not
enter treatment with the same readiness as adults, who come on
their own will. Atthough a treat-ment starts with a decision by
parents or teachers, if we want to obtain positive results,
everything has to beaccepted by the child, too.For children
stutterers, different, sometimes contrary treatment procedures are
proposed, which depends onthe child's age. In the majority of
cases, as children grow up they more and more intensively react to
theirstuttering with unpleasant emotions, fear of stuttering,
withdrawal from society. Therefore more comprehen-sive
psychotherapeutic measures are proposed in the treatment. On the
other side, as stuttering is taking rootphysiologically as well, as
useful as possible direct physiological measures are proposed,
too.There is a full agreement among authors as to preventive
measures against stuttering, direct work is avoided,especially with
younger children who stutter. However, in regard to the secondary
phase of stuttering, whena child starts being aware of his or her
speech difficulties and feel fear of them, there is disagreement
amongauthors as to treatment procedures. With younger children
stutterers, behaviour change treatments, directwork with the child,
psychotherapy, desensitization and behaviour therapy are used. Of
the same importanceare parent-child interdependence treatment,
counselling service for parents and the family in which the
childlives. The choice of treatment depends on the child who
stutters because, as Van Riper said (1971), "each caserepresents an
individual problem and must be treated as such". The said
stuttering treatments can be com-bined with various other
techniques and be useful for older children stutterers.
1nl