-
asopis za duhovni preporod
Umesto uvodaDogmatikaOgledi iz kanonskog i crkvenog
pravaUmetnost i istorijaDuhovni putokaziBiblijska teologijaDuhovni
ivotIz stare crkvene pitampeAktuelne temeMeucrkvena hronika
Godina osma / Prizren 2000 Br. 12 [2930]
Godina osma / Prizren 2000 Br. 12 [2930]
Godina osma / Prizren 2000 Br. 12 [2930]
-
S blagoslovom Wegovog PreosvepitenstvaEpiskopa rapikoprizrenskog
dr Artemija
Izdaje: EPARHIJA RAKOPRIZRENSKA
Glavni i odgovorni urednik:Vojislav Jovii
Ureivaki odbor:episkop Atanasije (Rakita)
arhimandrit Jovan (Radosavqevi)protojerej stavrofor Milutin
(Timotijevi)
protojerej Zoran Grujijeromonah Simeon (Vilovski)
jeromonah Sava (Jawi)
Tehniki urednik:jeroakon Justin (Jezdi)
Tira: 1000 primeraka
asopis izlazi etiri puta godipiwe.Dozvoqeno je prepitampavawe
lanaka uz obavezno citirawe.
Adresa izdavaa: EPARHIJA RAKOPRIZRENSKA38400 PRIZREN, tel.
029/25426
Kompjuterska priprema AS, Beogradtampa: Novi dani, Beograd,
Vojvode Brane 13
-
GLAS OTACASveti Jovan Zlatoust
PSOVAWE = HULA
Psovawe su okarakterisali kao narodnu strast, veliku ranu ikaznu
itavog naroda. Novi jedan uspeh novogrka sa svetskim
pre-stiom...1
Naalost, i u napie dane psovawe produava da prqa
svojimprisustvom puteve, ulice, preduzea, kancelarije, pikole,
stadione,vojsku... Imena Hrista i Bogorodice, asni Krst, sve pito
je svetoi prepodobno u napioj veri, u vreme nevreme povlae se i
prqajubestidno. Vaistinu je re o strasti koja zagauje oppitu
atmosferui prqa napiu grko-pravoslavnu kulturu...
Oci napie Crkve istiu psovawe (psovku) kao najgori greh.Zbog
toga pito, kako kae sveti Vasilije, onaj koji grepii prestu-pa
boanski zakon, dok onaj koji psuje ne popituje toga samogaBoga.
U Otkrovewu, antihrist je onaj koji rui (psuje) Boga iWegove
Svete: I otvori usta svoja za huqewe na Boga, da huli Imewegovo, i
dom wegov, i one koji stanuju na nebu (Otkr. 13, 6).
Psovawe, pipie sveti Nektarije Pentapoqski, je re stra-pina, re
odvratna... izraz mrwe prema Bogu... znak otpalih demo-na... eho
tartara!... Huliteqe vojnike posebno karakteripie, nazi-vajui ih:
zidovi truli i gotovi da se srupie, koji ne mogu da izdr-e opsadu i
najezdu!
Ova svepiica je jedan skup iz raznih omilija svetog
JovanaZlatousta u slobodnom prevodu (na novo grki) i upuuje se
dobro-namernim dupiama one napie brae, koji iz neznawa, povrpinosti
iliuglavnom po ravoj navici ostaju zarobqenici psovke.
Oni, opet, koji su blagodau Bojom, osloboeni ove
strapinestrasti, nadamo se da e biti pokrenuti da preduzmu jedan
antipso-vaki krstapiki pohod.
UMESTO UVODA
1 to je ovde reeno za grki narod, jopi sa veim pravom, naalost,
moe seprimeniti i na nas Srbe.
-
Vreme je ve da svi reagujemo, svi da se pobunimo, ne bi
linestala ova svenarodna kazna iz napieg mesta! Zato pito psovka
neprilii onima koji su sagradili jedan Partenon i jednu Svetu
So-fiju; zato pito je sramota za jedan narod koji tei da stane na
eloevropskog i svetskog kulturnog prostora; za jedan narod koji je
vevekovima nauio da se bori za pravdu i vrlinu, za ast i
dosto-janstvo.
Napia je molitva i nada, da braa napia, koja su pod
vlapiustrasti hule i psovke, ne poznavajui teinu i katastrofalne
po-sledice toga, da se prosvete i da se oslobode te navike.
Put koji vodi ispravci, prolazi kroz pokajawe, ispovest,molitvu,
boansko priepie. To je jedinstven put, koji uverava ione koji su
najokoreliji u neverju za sladost qubavi Boga i Tvorcanapieg...
PSOVAWE HULA
Nipita gore! Ne postoji nipita gore od psovke! Nijedan greh ne
moe se
porediti sa wom. Niti ipita drugo toliko srdi Boga, kao
psovaweImena Wegovog. Stoga ne treba niko da je nemaran, da ne
dopusti dabude lino uvuen, ali i da ne bude indiferentan kada uje
svogaprijateqa ili neprijateqa da psuje. Ovaj greh proizvodi svako
zlo,uznemirava i smuuje ceo napi ivot i na kraju nam priprema
pakaokome nema kraja i nepodnopiqivu kaznu.
ovek koji je nepoboan i psuje Boga, koji se suprotstavqaWegovim
zakonima i ne eli nikada da napusti ovu paranoinuequ za pobedom,
lii na pijanog i ludog. Ponapia se gore od onihkoji se nalaze u
stawu ludila i izgubili su svoj razum, makar da isam izgleda da to
ne osea.
Psovawe i govorewe runih rei ako i potiu iz dupie, neostaju,
meutim, u woj, nego prqaju i jezik koji ih izgovara, prqajui sluh
koji ih podnosi. Kao i drugi otrovi, truju i dupiu i telo.
ZATO PSUJE?
Postoje neki koji im nepito pogrepie, ili ih iznenada nekoizgrdi
ili se razbole ili ih nepito zaboli, odmah psuju. Na takavnain,
meutim, niti ispravqaju svoju pogrepiku, niti se sveteonome ko ih
je izgrdio, niti ublauju bol svoje bolesti, nego povrhsvega gube i
duhovnu korist od trpqewa.
6 SVETI KNEZ LAZAR
-
Reci mi, ovee, zbog ega psujepi i izgovarapi gadnu re? Mo-da e
ti bol biti lakpii? ali, ako ak i pretpostavimo da bi bolbio
lakpii, zar bi smeo da rtvujepi spasewe dupie svoje da bi
dobioolakpiawe za telo svoje?
ta to inipi, ovee moj? Zar Spasiteqa i dobrotvora izapititnika i
starateqa svoga psujepi? Ili zar ne oseapi da tripika provaliji i
gurapi samoga sebe u ponor najgore katastrofe?avo sve udepiava da
te baci u taj ponor. I ako primeti da u bolestipsujepi, odmah e ti
uveati bol i uinie ga teim, da bi te doveou oajawe. Meutim, ako
vidi da bol podnosipi hrabro i ukoliko sebol poveava da sve vipie
blagodaripi Bogu, odmah te (avo)napupita jer vidi da te uzalud
opseda.
I dogaa se ono pito i psu koji ui pored stola. Ako on vidioveka
koji jede da mu baci nepito sa trpeze, neprekidno ui tamo.Meutim,
ako jedan ili dva puta ne dobije nipita, udaquje se, jershvata da
je nekorisno da vipie eka.
Tako i avo; uvek ima ostvorena usta prema nama. Ako mu ba-cipi,
bapi kao psu, jednu hulnu re, kada je ugrabi, opet e da navaqu-je.
Meutim, ako nastavipi da blagodaripi Boga, ostavio si gagladnog, i
primorao si ga da se odmah udaqi.
PROTIVOTROV BLAGODARNOST
Umesto, dakle, da psujepi u tepikim momentima, ti
blagodari.Umesto da padnepi u beznae, slavoslovi Boga.
Otvori srce svoje Gospodu, zovi snano molei se, zovi snanoi
slavoslovei Boga. Tako i tvoja muka se ublauje, jer avo beidaleko
od blagodarewa, i pomo Boja dolazi tebi i pititi te.
Ako opsujepi, izgubiepi i saveznipitvo Boga, i avola epijopi
vipie razbesneti protiv sebe, ali i samom sebi epi najvipie
na-pikoditi.
Ni jedno dobro se ne moe ravnati sa blagodarnopiu, tanoonako kao
pito nipita nema gore od psovke. Blagodarnost je velikariznica,
veliko bogatstvo, nepotropiivo blago, mono oruje. Su-protno tome,
psovka je ono pito svako zlo ini gorim i zbog onogapito smo
izgubili ini nas da izgubimo jopi vipie.
Izgubio si novce? ako blagodaripi Boga, okoristio si dupiusvoju
i stekao vee bogatstvo, zato pito si zadobio blagonaklonostBoju.
Ako, meutim, budepi psovao, pored stvari koje si izgubio,gubipi i
svoje spasewe. Tako, niti izgubqeno nalazipi, i
dupiuupropapiujepi.
Ali gle, pokupiaepi da se opravdapi, povue me u tepikimmomentima
i gubim kontrolu.
Ne, za to nisu krive okolnosti, nego tvoja nemarnost.
GLAS OTACA 7
-
Ali, moda je krivo siromapitvo?Ni siromapitvo nije uzrok psovki.
Jer, tada bi trebali svi
siromasi da psuju. Meutim, vidimo mnoge da ive podnosei iveliku
oskudicu da neprekidno blagodare (Boga), dok, vidimo dru-ge, koji
iako uivaju bogatstvo i udobnosti, ne prestaju da grde ipsuju.
Nemojmo, dakle, govoriti, da nas na psovku primoravaju
siro-mapitvo, bolest i tepike okolnosti. Ne siromapitvo, ve
glupost; nebolest, nego prezir; ne uestale nevoqe, nego odsustvo
pobonostivodi i u posvku i u svako zlo, one koji ne paze.
PRIMER JOV
Dokaz svemu ovde reenome jeste blaeni Jov, koji iako senalazio u
velikoj bedi, ne samo da nije pohulio, nego je slavoslovioBoga i
govorio: Gospod dade, Gospod uze. Kao pito se pokazalo do-bro
Gospodu, tako je i bilo. Neka je blagosloveno ime Gospodwe uvekove
(Jov 1, 21).
Kada je, dakle, avo pomislio da je pobedio Jova, tada je kre-nuo
da bei posramqen ne mogui ni re da kae.
Stani, avole. Zapito beipi? Zar nije bilo sve kako sihteo? Nisi
li mu unipitio sva stada? Nisi li usmrtio decu wegovu?Nisi li
ubogaqio i svo telo wegovo? Zapito, dakle, beipi?
Beim, odgovara avo, zato pito iako se desilo sve pito samhteo,
ipak ono glavno pito sam eleo, i zbog ega sam sve ovo ispla-nirao,
to nisam uspeo. Beim, zato pito Jov nije pohulio. Naneosam mu
tolika stradawa, da bi ga naveo da pohuli. Popito, dakle, tonisam
uspeo, nipita nisam dobio; umesto da ga unipitim, uinio samga jopi
svetlijim i jopi slavnijim.
Jov se, dakle, pohvaquje ne zato pito je mnogo postradao,
negopito je sve to podneo blagodarei Boga. Drugi ovek postrada
mnogomawe, pa ipak huli i psuje, negoduje, prokliwe ceo svet, gwevi
se naBoga... Takav ovek osuuje se ne zato pito je postradao, nego
zatopito je hulio. I nisu ga naterale nevoqe da huli, jer tada je
treba-lo i Jov da huli. Hulio je iskquivo zbog svoje bolesne
voqe.
Analogno, dakle, napiem raspoloewu, sve biva ili podno-piqivo
ili nepodnopiqivo.
JEDNA RUNA NAVIKA
esto puta, po navici otima se jezik da kae runu re. Tada,dakle,
pre nego pito izustipi psovku, ujedi se jako zubima za jezik.Boqe
je da sada potee i krv, nego da u drugom ivotu poelipi
8 SVETI KNEZ LAZAR
-
jednu kap vode a da ne moepi da dobijepi ni tako malu utehu.
Boqeje sada pretrpeti privremeni bol, nego doiveti tada venu
kaznu,tano onako kao pito i jezik bogatapia iz jevanelske prie,
kojiiako je goreo u plamenu, nije napiao nikakvu utehu.
Koji opropitaj emo imati ili koji izgovor, ako i hiqade
putanavedemo naviku kao opravdawe?
Pria se da je neki stari besednik (misli na Demostena)
imaonaviku da hodajui neprekidno mrda desnim ramenom.
Meutim,pobedio je tu naviku na sledei nain: Obesio je iznad svojih
rame-na dobro naopitrene maeve i tako, iz straha da se ne posee,
izle-io se od rune navike.
Seaj se toga i ti da ukrotipi tvoj jezik. I umesto da obesipima,
stavi iznad jezika strah od kazne Boje i sigurno epi pobedi-ti. Jer
je nemogue da budemo pobeeni bilo kada, ako se pobrinemoda sa pawom
i usrem vodimo ovu borbu.
VELIANSTVO BOIJE
Bog je zapovedio da volipi neprijateqe svoje, a ti se odvraapiod
Boga koji te voli? Zapovedio je da govoripi dobre rei za onekoji te
grde i da blagosiqapi one koji ravo o tebi govore, a ti zlo
govoripi za dobrotvora i zapititnika tvoga iako ti nipita na-ao
nije uinio? Vaqda ne bi mogao da te odmah oslobodi isku-piewa zbog
kojeg sada hulipi. Meutim, nije to uinio, da bi tipostao
dostojniji.
Nije li, dakle, nerazumno da mi bez razloga uzimamo u usta
sanepobonopiu i prezirom ime Gospoda, svetih anela, u momentukada
nebeske anelske sile izgovaraju sveto Ime Wegovo sa stra-hom,
ushiewem i divqewem? Videh Gospoda, veli prorok Isaija,da sedi na
prestolu visoku, i Serafime koji lete okolo Wega ikliu jedan drugom
i svi skupa i govore: Svet, Svet, Svet si Gospo-de sila; puno je
nebo i zemqa slave Tvoje (Is. 6, 1-3).
I dok, kad zatreba da uzmepi u ruke sveto Evaneqe, najpreoperepi
ruke, a zatim ga prihvatapi sa puno popitovawa i pobono-sti, a ne
strepipi da Gospodara Evaneqa nosipi u nevreme na jezikusvome i da
ga poniavapi?
Bogu naravno, niko ne moe da napikodi uvredama svojim, nitida Ga
uini svetlijim svojim slavoslovqima. Bog uvek prebiva uistoj slavi,
koja ne raste pomou hvalospeva niti se umawuje hulom.Kod qudi
naprotiv depiava se sledei paradoks: Oni koji Ga (Boga)proslavqaju
zadobijaju sami korist od ovog proslavqawa, dok onikoji Ga hule i
nipodapitavaju, unipitavaju sami sebe.
Rekao je neko za one koji psuju Boga: Onaj koji baca kamenuvis,
baca ga sebi na glavu (Mudr. Sir. 27, 28). Onaj, dakle, koji
GLAS OTACA 9
-
baci jedan kamen u visinu, na kraju dobija snaan udarac u glavu,
jerkamen ne moe da proe kroz nebo, nego se vraa na onoga ko ga
jebacio. Tako, dakle, i onaj koji odapiwe psovke kao strele
premanebu, Bogu nee moi da napikodi nikada i niuemu, jer je
mnogouzvipieniji i vipiqi, da ne zadobija nikakvu pitetu. Meutim,
pso-va svojom praksom opitri ma protiv dupie svoje, pokazujui
nebla-godarnost prema svome dobrotvoru.
PRAVEDNA KAZNA
Onaj, govori Sveto Pismo, koji opsuje oca svoga ili matersvoju,
smru da umre (Izl. 21, 16).
Ova zapovest je vaila u vreme Staroga Zaveta, kada je duho-vni
uzrast oveanstva bio na nivou odojeta. ta bi smo moglikazati sada
za one koji, iako ive u vreme blagodati, ne samo dapsuju oca svoga
i mater, nego i Samoga Boga Koji je tvorac i gospo-dar svega?
Koja kazna e pasti na wih? Koja muka e biti adekvatnawihovoj
zloi? Koja ogwena reka, koji neuspavqivi crv, koja kraj-wa tama,
koji okov i, koji pikrgut zuba, koji pla? Sva muewa, isadapiwa i
budua, nisu dovoqna da kazne kao pito treba dupiu kojaje dospela u
takvo zlo.
Huliteqi ak ne zasluuju ni sunce da gledaju. Nedostojni
su,dakle, oni koji psuju Boga da se koriste Wegovim stvorewima,
is-tovremeno kada sve tvari proslavqaju i popituju svoga Tvorca.
Kaosin koji grdi i rui oca svoga nije dostojan da ga slue sluge
ocawegova. Nasuprot, dostojan je tepike kazne.
I opet, ako se kawavaju oni pito rue zemaqskog cara, koli-ko
vema treba da budu kaweni oni koji rue cara angela?
Ali zapito, upitae neko, neki bivaju kaweni u ovom i-votu, a
neki u drugom?
Stvarno, Bog neke kawava ovde, a druge ne. Kawava, dakle,ovde
neke huliteqe, da bi zaustavio wihovo zlo i da olakpia wiho-vu
kaznu u buduem ivotu ili da ih potpuno oslobodi kazne tamo.Ostali
huliteqi, videi wihovo kawavawe kao primer drugima,mogu da se
umudre. Neke opet Bog ne kawava, ne bili se postideliWegovog
dugotrpqewa, da se pokaju i tako izbegnu kaznu i ovde itamo. Ako,
meutim, ostanu uporni u svome zlu, doivee tada teukaznu za potpuno
omalovaavawe nezlobivosti Boije.2
10 SVETI KNEZ LAZAR
2 Na kraju teksta svetog Zlatousta, navodimo nekoliko
karakteristinihsavremenih primera malo od mnogih boanskog kawavawa
tepikih psovaa.
-
BOG NAS TRPI
Uklonimo se, dakle, od ravih, sramnih i hulnih rei. Ne psu-jmo
ni bliwega svoga, niti Boga. Zato pito mnogi od onih koji ra-vo
govore za svoju sabrau, stigli su ak i u ovu ludost, da
podignujezik svoj protiv Gospodara sve tvari...
Primeuje se da se Bog rui svakodnevno a da niko ne reaguje.ta
kaem svakodnevno? Svakog asa! Od bogatih i siromapinih,od onih koji
uspevaju i od onih koji su u nevoqi, od progowenih i odmonih...
Biva ruen iako je prisutan i vidi i uje! Srdimo Ga sva-kog dana bez
da se kajemo, a On nas podnosi sa velikim dugotrpqe-wem.
Obrati pawu na koji nain nam govori sam Bog kada je ru-en. U
Starom Zavetu kae: Narode moj, pita sam ti uinio (Mih.6,3), a u
Novom Zavetu: Savle, Savle, zapito me gonipi? (D.ap. 9, 4).Niti je
bacio grom, niti je naredio moru da se uzburka i da potopihuliteqe,
niti zemqi da se otvori i da ih proguta. Nego i suncuzapoveda da
izlazi svako jutro i kipiu piaqe, i sve to daruje obilnoonima koji
Ga psuju.
Gospod dopupita, dugo trpi i spreman je da oprosti huliteqi-ma,
ako se pokaju i obeaju da nikada vipie nee psovati. Dovoqno jesamo
da neko ispovedi taj greh svoj i da bude osloboen od
boanskekazne.
POPRAVKA
Plai, dakle, uzdipii, deli milostiwu, ispovedi se Bogu i po-miri
se sa Wim. Oisti jezik svoj i nemoj Ga srditi. Kada bi nekorukama
punim izmeta dotakao se nogu tvojih i molio te za nepito, nesamo da
ne bi hteo da ga saslupiapi, nego bi ga ak ritnuo nogom.Kako se
sada ti usuujepi da se pribliipi Bogu svojim prqavimjezikom? Zato
pito je jezik ruka onih koji se mole, i wime dotiukolena Boija.
Prema tome, ne prqaj jezik psovkama, da ne bi i tebi Bogrekao:
ako i umnoite molitve svoje, neu vas poslupiati (Is. 1,15), zato
pito od jezika zavisi ivot ili smrt (Prie 18, 21), i odrei svojih
ili epi se opravdati ili osuditi (Mt. 12, 37). uvaj je-zik svoj
vipie nego oi svoje. Jezik je kao carev kow. Ako mu (jeziku)stavipi
uzdu i nauipi ga da se kree poslupino, na wemu bi mogao icar
sedeti. Ako ga pak ostavipi bez uzde da luta ovde-onde i da
budenepokoran, tada postaje sredstvo avola i demona.
Misli da kada se priepiujepi, primapi u usta svoja Telo iKrv
Hristovu, i uvaj istim jezik svoj od sramnih rei, grdwi,psovki,
kletvi, itd. Jer je pogubna stvar da jezik koji je obojen vla-
GLAS OTACA 11
-
dinom Krvqu i postao zlatan no, da ga ti koristipi za
psovke.Popituj ga apiu kojom ga je poastvovao Bog i nemoj ga
srozavatido bezvrednosti greha.
PODIGNI BRATA SVOGA
Popito sam vam, dakle, govorio o psovci, hou da zamolim odsvih
vas jednu uslugu: Da urazumqujete qude koji psuju u vapiemgradu, u
vapiem selu, u vapiem domu. Ograniimo tu wihovu maniju.Probudimo
wihovu savest. Pobrinimo se za wihovo spasewe. Zaus-tavimo to
bezumqe wihovo. Zapupiimo im usta, zatvorimo ih kao dasu smrtonosni
izvori i pretvorimo ih u suprotno. I ako zatreba daumremo za ovo
napie delo, tako nepito e nam doneti veliku korist.Ne budimo
nemarni, dakle, kada vidimo da se rui napi zajednikiGospodar. Ta
nemarnost donee veliko zlo itavoj zajednici. Zatopito nas sve
optereuje taj zloin hule. To je javna nepravda.
Nemoj mi rei ovaj hladni izgovor: ta se to mene tie? Janemam
nikakve veze sa huliteqem.
Samo sa avolom nemamo nikakve veze, dok sa svima qudimaimamo
mnogo pito-pita zajedniko. Zato pito oni imaju istu qudskuprirodu
kao i mi, ive na istoj zemqi, imaju istog Gospodara i od-reeni su
da zadobiju ista blaga sa nama. Nemojmo, dakle, govoritida nemamo
nipita zajedniko sa wima, jer je to satanski glas i pro-javquje
avolsko neovepitvo.
Nije, dakle, neumesno, kada vidimo na pijaci svau qudi
dapritrimo i izmirimo zavaene i zapito da uzimamo primerqudi? kada
vidimo neku ivotiwu da je pala, svi treba da pritr-imo da joj
pomognemo da ustane; dok za brau napiu koja propadajuda budemo
nemarni?
Na natovareno ivine lii huliteq, koji je pao jer nijemogao da
izdrpii teret gweva svoga. Prii i podigni ga. I reimai delima. I sa
blagopiu i sa strogoom. Neka su razliiti lekovileewa.
Ako se tako budemo starali za spasewe bliwega, brzo e se
ihuliteqi ispraviti i mi emo postati eqeni i dostojni qubavi.I pito
je najvanije, svi emo se udostojiti da zadobijemo blaga ko-ja su
nam pripremqena, blagodau i ovekoqubqem Gospoda napiegaIsusa
Hrista, kome zajedno sa Ocem i Duhom Svetim pripada slavai ast sada
i uvek i u vekove vekova. Amin.
12 SVETI KNEZ LAZAR
-
SAVREMENI PRIMERI KAWAVAWAPSOVAA
Pria se da je u ratu 1940. boanska sila odgovarala neposre-dno i
bez milosti onima koji su izgovarali psovke, zbog ega je
ovostrapino zlo nestalo tada sa usta Grka ratnika.
Bilo je, svakako, i nekih izuzetaka. U mestu Tepelini, npr.
27.decembra 1940. nekoliko vojnika, koji su prenosili vatrena
orujana prvu liniju, naipili su na nekog rawenka. Bio je pogoen u
pod-kolenicu.
Izdri! kau mu. Vratiemo se da te uzmemo...Onaj je tada opsovao
Bogorodicu. Vojnici su se zgrozili.Za ime Boije, ne psuj! Reci,
Bogorodice, pomozi mi!On je, meutim, u svojim bolovima, nastavio da
psuje. Kad su se
vratili, napili su ga mrtvog. Bilo im je ao, pito je wegova
dupiaotipila na takav nain. Na brzinu su ga sahranili.
Nisu odmakli ni dvadeset metara, kada je jedna granata pala
nagrob tek sahrawenog mrtvaca, otkopala ga i bacila daleko.
Vojni-ci su pali na zemqu da bi se sauvali, ali nije bilo druge
granate.Tada su razumeli da je ona bila poslata za psovaa...
Sahranili suga ponovo u istu raku i krenuli da odu.
Taman pito su odmakli opet dvadesetak metara, doletela je idruga
granata. Opet ga je iskopala i bacila daleko kao i prvi put.Sada su
vojnici shvatili da psovaa nee da primi ni zemqa.Ostavili su ga,
dakle, nepokopana i otipili. Strah i trepet jezavladao borcima, kad
su to saznali.
Objavqen je pre vipie godina u lokalnim novinama
sledeidogaaj.
Na sami dan Bogojavqewa g-n D. S. nalazio se u lopiem dupie-vnom
stawu, zato pito je izgubio veliki novac na kartama. Kada muje,
dakle, neko poeleo: Na pomo vam asni Krst, onaj je odre-agovao
jednom tepikom psovkom protiv Krsta. Nije propilo par mi-nuta, on
je poeo da plae i da vie upanieno. Bepie oslepeo!
Ispitivawa su pokazala da je bolest bila neizleiva. Meu-tim D.
S. pokajao se skrupieno. Kopnio je u molitvi, ispovedio
se,priestio, promenio nain ivota. I milosrdni Gospod mu jeoprostio
i iscelio ga.
GLAS OTACA 13
-
U susednoj nam jednovernoj i muenikoj Srbiji, pripoveda sedo
danas sledei dogaaj.
Avgusta 1891. godine u jednom srpskom selu pao je tako
velikigrad, da je potpuno unipitio vinograde i wive. Posle
nevremena,mnogi seqani su se okupili u jednoj kafani i oplakivali
nesreusvoju. I dok je jedan prokliwao a drugi psovao, kafexija,
rasrdi-vpii se vipie od drugih, popito je izgovorio mnoge psovke,
rekao je:
Idem da upucam Boga, koji nam piaqe grad!Skinuo je pupiku svoju
sa zida i izapiao napoqe da opali u
nebo! Pratio ga je jedan ciganin, strapian psova i on.Meutim, im
je kafexija povukao obara, jedan grom je uda-
rio u wih i obojicu ubio.
Preveo sa grkogEpiskop Artemije
14 SVETI KNEZ LAZAR
-
SVETI SAVA NA IKOMSABORU 1221. GODINE I
LATINSKA JERES*
Na ikom saboru 1221. godine sveti Sava je najveu pawuusredsredio
bio na suzbijawe jeresi i vaspostavqawe pravovernedogmatske istote
kod Srba. Istrajno revnovawe u tome potvrdioje celokupnim svojim
ivotom, delom i reju, o emu upeatqivokazuju i wegovi ivotopisci
Domentijan i Teodosije. Sva nasto-jawa svetoga Save u ouvawu prave
vere sadrana su u dvema glagol-skim imenicama: ispravlni i
obynovlni. One, u osnovi, sadodatkom imenice vra iskazuju pravu
svrhu i glavninu rada sabo-ra u ii.
Naunici neujednaeno poimaju znaewe rei ispravlni.Meu posledwima
je Atanasije Jevti (bivpii episkop zahumsko-hercegovaki) pisao o
woj, osporavajui prevode: Aleksandra So-lovjeva, Milivoja Bapiia,
Lazara Mirkovia, po kojima ispravl-ni kod Domentijana i Teodosija
znai ispravqawe ili ispravqe-we1. Prema mipiqewu A. Jevtia
ispravlni pre znai pravilo,pa, sledstveno tome, Savine rei kod
Domentijana ispravlnimyboystvynimy2, upuene caru Teodoru I
Laskarisu (despot nike-jski 12041208. i car 12081222) u vezi sa
traewem da se osnujeautokefalna Srpska crkva, predstavqa kao izraz
za koji kae danajverovatnije oznaava: boansko pravilo, to jest,
boanskupravu nauku (mawe verovatno: boansku upravu). Moda bismo
nastavqa A. Jevti u pozadini mogli pretpostaviti grke izraze:qe7a
kr7beia ili rqotom7a = boanska ispravnost, tanost,
DOGMATIKA
* Saoppiteno u Istorijskom institutu SANU, 2. decembra 1999.
godine. Pre-pitampano iz Istorijskog asopisa, kw. XLVXLVI
(19981999) Beograd 2000, str.1129.
1 A. Jevti, Bogoslovqe Svetog Save, Vrwaka Bawa 1991, 39, nap.
62.2 Domentijan, ivot svetoga Simeuna i svetoga Save, izd. . Danii,
u
Biogradu 1865, 218; prev. L. Mirkovi, ivoti svetoga Save i
svetoga Simeona,Beograd 1938, 114.
-
pravilnost vere (pravoslavnost). Isto znaewe treba dati
ovomizrazu i u malo nie citiranim reima (kod Domentijana str.
220)ali upotreba izraza ispravqenije kakva je kod Domentijana na
str.282 (dva puta) ukazuje vema na znaewe: kanon, pravilo3.
Tepikouu poimawu rei ispravlni osetio je i Tomislav Jovanovi,
pre-vodei dela svetoga Save4.
Poznata je iwenica o tome da pojedine rei mogu da imaju vi-pie
znaewa, ali u ovom sluaju glagolska imenica ispravlni zbogvanog
smisla i poruke pito nosi u sebi, ne trpi proizvoqnost upoimawu i
tumaewu wenog znaewa. Jezik je kao ivi organizam ibuni se kad se
nepravilno upotrebi, odnosno kad se nad wim sprovo-di nasiqe.
Popito je, dakle, ispravlni vr kao radwa i misija ne-pito pito u
ivot Srba sprovodi, meu prvima, Stefan Nemawa, ve-liki upan
(11661198), a nastavqaju mnogi posle wega, posebnosveti Sava, onda
je veoma vano da znamo kako ovaj shvata glagolskuimenicu ispravlni
i koja je grka re woj odgovarajua. Najiz-vorniju i najpouzdaniju
podlogu za odgovor na to pitawe predsta-vqa wegovo najvee kwievno i
crkvenograansko pravno delo ko-je je sm, u prvoj reenici nazvao
Zakonopravilo a ne Krmija5, ikoje moe da slui kao uzor znalakog
prenosa grkog jezika nasrpskoslovenski jezik. Evo nekoliko
primera:
a) U 19. pravilu etvrtog vaseqenskog sabora (451. godine),koje
propisuje da se dvaput godipiwe saziva sabor episkopa, kae seda se
to ini na ispravleni vyziskamhy crkovnhy ve-xii6 (tn diorqsewV
deomnwn kklhsiastikn pragmtwn)7.Preneto na savremeni srpski jezik
to znai: Na ispravqewe po-trebnih crkvenih stvari.
b) u uvodnoj rei oci Antiohijskog pomesnog sabora (prvapolovina
IV veka) istiu da taj sabor mnoge stvari u Crkvi is-pravi i
ispravlty8, pito ini taan prevod grkih oblikakatrqwsen i
katorqo8.9.
16 SVETI KNEZ LAZAR
3 A. Jevti, Bogoslovqe, 44, nap. 68.4 Sveti Sava, Sabrana dela,
priredio i preveo T. Jovanovi, izd. SKZ Beograd
1998, 195: upravqao si na veru istinitu; v. ovde nap. 18.5 M.
Petrovi, O Zakonopravilu ili Nomokanonu svetoga Save, Rasprave,
Beograd 1990, 739.6 Sveti Sava, Zakonopravilo, Iloviki prepis,
l. 99a. Fototipiju priredio
M. Petrovi, Zakonopravilo ili Nomokanon svetoga Save. Iloviki
prepis, 1262.godina, Gorwi Milanovac 1991. Prepis se nalazi u
Zagrebu, u ranije zvanoj JAZU asada HAZU pod signaturom III S
9.
7 Rllh G. A. ka9 Potl M., Sntagma tn qe7wn ka9 2ern kan\nwn, t.
2,Aqnsin 1852, 265.
8 Sveti Sava, Zakonopravilo, Iloviki prepis, l. 81b.9 Rllh ka9
Potl, Sntagma, t. 3 (1853), 123.
- v) U 4. pravilu tog Antiohijskog sabora govori se o
posle-dicama po svepiteno lice koje se ne povinuje prvostepenoj
odluci oizvrgnuu, u vremenu prde ispravleni sxago na nemy s-da10
(pr diorqsewV tV kat a
-
pravu veru, o emu se ovde u daqem tekstu podrobnije govori.
Tako,na primer, Domentijan kazuje kako Sava u manastiru
Filokaluprepisa mnoge zakonske kwige o ispravqawu vere19. Smisao
ovihrei je taj, da se radi o kwigama koje je uneo u Zakonopravilo,
a neo nekim zasebnim kwigama pito govore o ispravnosti, odnosno o
is-pravqawu vere. Da je to tako, potvruje se i kazivawem
Teodosijadok opisuje rad svetoga Save na ikom saboru, na kojem je
ruko-poloio episkope, davpii im zakonske kwige, da po predawu
sve-tih apostola i svetih otaca ue narod ispravqawu u veri
premaGospodu napiem Isusu Hristu...20
Re ispravlni u znaewu ispravqawe upotrebqena je i nadrugim
mestima kod Domentijana21.
Od koga je bila ugroena pravoslavna vera Srba pa sveti Savamora
da je ispravqa? Od Latina, naroito zbog wihovog drugaijeguewa o
Svetoj Trojici, kvarewem Nikejskocarigradskog Simvolavere.
Meu mnogobrojnim kanonskodogmatskim spisima Zakonopra-vila, koje
je sveti Sava predao Srbima da po wima ispravno verujui ive, jeste
i Nikejskocarigradski Simvol vere22 kao osnova pra-voslavnog uewa o
Svetoj Trojici. Taj Simvol ini treu uvodnuglavu i propraen je
tumaewem nepoznatog sastavqaa23. Sem toga,u 15. glavi osnovnog
teksta Zakonopravila izloen je, u sklopu 137.pravila Kartaginskog
pomesnog sabora i Nikejski Simvol vere sadodatkom prokletstva na
arijansku jeres24. Na pojedinim vaseqen-skim i pomesnim saborima se
istie vanost Nikejskocarigrad-skog Simvola vere i najstroe igopie
svak ko bi uvodio drugaije
18 SVETI KNEZ LAZAR
19 Domentijan, ivot, 227: knig mnog prpisa zakonyn o isprav-lnii
vr up. prev. L. Mirkovi, ivoti, 121; v. A. Jevti, Bogoslovqe, 46,
nap.72. Sveza i posle zakonyn u prevodu L. Mirkovia, koja se nalazi
u Petrograd-skom rukopisu, a uoio V. Jagi na koga se poziva A.
Jevti, remeti smisao premaDaniievom izdawu. Ukoliko bi se trailo
opravdawe za pomenutu svezu i na tommestu, onda bi trebalo tragati
za nekim posebnim Savinim prepisima kwiga oispravqewu vere, van
Zakonopravila, a wih nema.
20 Teodosije, ivot svetoga Save, izd. . Daniia priredio i
predgovornapisao . Trifunovi, Beograd 1973, 140141: Dav e imy knig
zakonn. poprdan svetihy apostoly i svethy wtycy ispravln iti ldi
vyvr e ky gospod napiem Qis Hrist...; up. prev. M. Bapii,
Staresrpske biografije, SKZ, Beograd 1924, 191.
21 Domentijan, ivot, 65: tvoimy svetimy ispravlnimy; 282:
ir-salimyskaago ispravlni; zakonyno ispravlni; 306: ispravlni
di-vynom.
22 O izvornim nazivima Simvola vere (Smbolon p7stewV, izloeni
vr,izwbraeni, znameni, wbraz, sloeni) pipiem u radu
Istorijskodogmatski ifilolopiki znaaj Simvola vere u Zakonopravilu
svetoga Save (pripremqeno zapitampu).
23 Sveti Sava, Zakonopravilo, Iloviki prepis, l. 15a16b.24 Sveti
Sava, Zakonopravilo, Iloviki prepis, l. 138a138b.
-
dogmatsko uewe25. Celovit i nepromewen, on je u Istonoj
pravo-slavnoj crkvi sastavni i obavezni deo ina svete tajne
krpitewa,boanske liturgije i veronauke.
Rimokatolika crkva je cela u poetku prihvatala
Nikejsko-carigradski Simvol vere, bez ikakve izmene. Kasnije
meutim, do-pustila je, i to postupno, po pojedinim oblastima i
dravama, da seu 8. lanu doda Filioque odnosno uewe o tome da Duh
Sveti ishodi iod Sina. Ukratko, prvi put je taj dodatak ozvanien u
paniji naTreem u Toledu pomesnom saboru 589. godine. Odatle je
prenet uFrancusku i brzo propiiren u Nemakoj i daqe sve do Irske
iVelike Britanije. Posebno je Karlo Veliki (768814) uticao da seu
Francuskoj ita na liturgiji Simvol vere sa dodatkom Filioque,pito
je papa Lav III (795816) odobrio, ubrzo posle stupawa na pap-sku
stolicu. Poput Karla Velikog i nemaki car Henrik II(10021024) je
uporno zahtevao da se u upotrebu uvodi taj tako iz-meweni Simvol
vere. Pod wegovim snanim uticajem konano je isam Rim popustio 1014.
godine, kada je tamo dopiao bio da od papeBenedikta VIII (10121024)
primi carsku krunu. Car je u tome uspeomoda i zato pito se
prethodno stavio na stranu pape BenediktaVIII, a protiv wegovog
suparnika nametnutog pape Grigorija26.
U samom Rimu je sve do te 1014. godine zvanino u upotrebibio
Nikejskocarigradski Simvol vere bez dodatka Filioque. Naro-ito su
se papa Adrijan I (771779) i ve pomenuti papa Lav III isti-cali kao
veliki pobornici da se u Rimu na liturgiji ita neizme-weni Simvol
vere. Papa Lav III je ak naredio bio da se na srebr-nim ploama
naporedo ispipie grki i latinski tekst Simvola bezFilioque i okai u
Crkvi apostola Petra u Rimu27. To su popitovalisvi potowi rimski
crkveni poglavari do pape Sergija IV (1009 1012)koji je prihvatio
ispovedawe vere u skladu sa uewem o Filioque i,posebno, pape
Benedikta VIII, koji je to i ozvaniio 1014. godine.
Sem te razlike u odnosu na veru i praksu Istone
pravoslavnecrkve, u Zapadnoj Rimokatolikoj crkvi je od XII veka za
krpitewei za katihizaciju u upotrebi ne Nikejskocarigradski ve
Apostol-ski simvol (Symbolum Apostolicum ili Apostolarum). Wega
nisu sas-tavili apostoli Hristovi, kako se dugo na Zapadu
verovalo28. Ime
SVETI SAVA NA IKOM SABORU 1221. GODINE I LATINSKA JERES 19
25 Videti npr.: 7. pravilo Efeskog sabora 431. godine (Iloviki
prepis, l.38b); tumaewe 47. pravila Laodikijskog sabora, oko 343.
godine (Iloviki prepis,l. 94b).
26 B. Feid, Ekklhsiastik Istor7a B, Aqnai 1994, 155; v. Sp.
Mpillh, Ha4resiV to? Filioque, t. A, Aqnai 1972, 142144.
27 Videti: Sp. Mpillh, H a4resiV, 72, 7980; 8286.28 O tome
detaqno pipiu: I. elcov, Drevn form Simvola vjr
flravoslavnoy Cerkvi, ili ak nazvaeme Aflosolske simvoli.
Isorieskoeizsljdovane, Sanktpeterburg 1869, 96150; Iw. Karm7rhV, T'
dogmatik' ka9 sumbo-lik' mnhme8a tV Orqod\xou KaqolikV Ekklhs7aV,
t. I, n AqnaiV 1960, 3551.
-
je nastalo po tome pito taj Simvol sadri apostolsko
predaweiskazano kratkim ispovedawem hripianske vere u Svetu
Trojicu, ukrpitewe radi opropitaja grehova, u vaskrsewe mrtvih i u
ivotveni.
Izmeweni Nikejskocarigradski Simvol vere Rim nije kasnioda namee
i narodima na Balkanu, prvenstveno u Dalmaciji. Samonekoliko godina
posle konanog crkvenog raskola (1054) sastao sepoznati sabor u
Splitu 1059. godine i doneo odluke u duhu novih,izopaenih uewa i
pogleda Rima na pravoslavno ispovedawe verei slovenski bogoslubeni
jezik. Na tom saboru je slovenski pro-svetiteq Metodije, koji je u
Nomokanon na slovenskom jeziku uneoSimvol vere bez Filioque,
proglapien za jeretika. U vezi sa bogoslu-benim slovenskim jezikom,
prema kazivawu akona Tome i premaprevodu Nikodima Milapia, episkopa
zadarskog, odlueno je: Unaprijed neka se niko ne usudi slovenskim
jezikom (in lingua sclavoni-ca) sluiti boanstvene tajne nego samo
na jeziku latinskom igrkom, niti smije ikakav Slovenin biti
priveden na svepitenestepene. Jer se govori, da su gotska pismena
iznaena od nekog je-retika Metodija (a quodam Methodio haeretico),
koji je mnoge stvarilaui napisao na istom slovenskom jeziku protivu
pravila kato-like vere; radi ega Boji ga je sud kaznio nenadanom
smru29.
Talasi takvih kretawa u Rimokatolikoj crkvi dopirali su,preko
Dalmacije, ne samo do pravoslavnih Srba po Bosni, nego i doonih u
Srpskoj dravi. Svojevrsnu branu protiv latinskog krivo-verja
podigao je sveti Sava prvi arhiepiskop srpski
(12191233),uvrpiivawem pravoverja i isturawem pravoslavnih
episkopskihsedipita u Pomorju. Do wegove pojave, kao arhiepiskopa,
protekloje vipie od jednog i po veka kako je proglapien veliki
crkveniraskol izmeu istonog i zapadnog hripianstva 1054. godine. Za
tovreme je ne mali broj Srba, meu wima i Savin otac Nemawa, poto-wi
veliki upan srpski (11661196), bio krpiten po rimokatoli-kom
obredu.
A. Uewe o ishoewu Duha Svetog i od Sina odvelo je Latine
rimokatolike u dualistiku jeres i pribliilo ih starombogomilstvu.
Oni su, u stvari, novi bogomili. Zbog toga ih svetiSimeon Solunski
(14101429) u spisu Dijalog u Hristu protiv svihjeresi, podeqenom na
XXXII glave30, naziva bogomilima i kudugeri-
20 SVETI KNEZ LAZAR
29 Episkop N. Milapi, Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad 1901, 93;
v. i str.9496, 106108, 122.
30 Sumen to? Qessalon7khV, DilogoV n Crist kat' pasn tn
a2rsewn,Migne PG 155, col. 33176.
-
ma. Posebno u XI glavi govori i protiv bezbonih Bogomila, tojest
kudugera31, do tanina osuujui, u mnogim glavama pomenutogspisa,
dualistiko bogomilstvo latinske jeresi, kao na primer uXIX, XXII, a
naroito od XXV glave i redom do posledwe XXXII.Tu on, izlaui istotu
dogmatskog pravoslavnog uewa, istovre-meno istie sve pito uoava o
novotarijama Latina u dogmatima iu najsvetijem Simvolu32 vere. O
wima govori kao savremenicimahripianima koje, u stvari, ne treba ni
zvati hripianima: Danas,dakle, meu zvanim hripianima jereticima ne
postoje ikonoborci,izuzev gnusne zavere bezbonih Bogomila koje
uoppite ne trebazvati hripianima33. Ovde pod bogomilima Simeon
Solunski ne-dvosmisleno podrazumeva Latine, za koje u XXIII glavi
navedenogspisa naglapiava: Oni, pretvarajui sve u novotariju, kako
je ree-no, i svete ikone esto, mimo ustanovqenog, na drugi nain
pri-kazuju34. Reju danas hoe da kae kako su nekadapiwe bogomile
za-menili rimokatolici Latini, koje zbog toga ne treba ni
nazivatihripianima. Stoga je razumqiv zakquak: I gnupiamo se,
dakle, teposledwe i najlukavije jeresi, pa je sa ostalim
bezbonostima ijeresima podvrgavamo anatemi35. Iz ovoga je
proistekao novzakquak kao upozorewe: Potrebno nam je, dakle, da
budemo oba-zrivi kad se radi o oppitewu sa wima, a kad se radi o
zvanom ujedi-wewu, to dobro treba da se ispita36.
B. U to vreme, tj. kada je Simeon Solunski pisao protiv jere-si,
i u Srbiji se znalo da se pod bogomilima podrazumevaju sled-benici
latinske jeresi. Jedan od zanimqivih dokaza za to jestepisani
srpski podatak o srebrenikim bogomilima. U literaturineopravdano
pretee mipiqewe o tome da su u XV veku, navodno,svi stanovnici
Srebrenice bogomili. A. Solovjev je, na primer,to doslovno shvatio
i svim silama nastojao da u Bosni otkrije pitoje mogue vipie
bogomila, istiui: Smatramo da je taj podatak
SVETI SAVA NA IKOM SABORU 1221. GODINE I LATINSKA JERES 21
31 Migne PG 155, col. 65: ka9 kat' tn dussebn Bogomlwn, toi
Koudougrwn.O istoriji i poreklu naziva kudugeri v. M. Petrovi,
Kudugeri bogomili u vizan-tijskim i srpskim izvorima i Crkva
bosanska, Beograd 1998, 1155.
32 Migne PG 155, col. 120: per7 te tV kainotom7aV Lat7nwn tV n
to8V d\gmasika9 t 2erwtt Sumb\l.
33 Migne PG 155, col. 89: Smeron o>n n Cristiano8V legomnoiV
a2retiko8Ve1konomaco?nteV on tn teleuta7an ka9 ponhrotthna4resin
Bdeluss\meqa, ka9 sn ta8V loipa8V sebe7aiV te ka9 a2rsesi
kaqupo-bllomen naqmati.
36 Migne PG 155, col. 141: Loipn prosekton stai m8n t per9 tV
legomnhVnsewV don kalV xetsai.
-
presudan za pitawe bosanske crkve37. On poput mnogih drugih
is-tomipiqenika, bosanske bogomile smatra izdankom starih
jeretikadualista masalijana i manihejaca.
Nedavno sam objavio, na osnovu izvorne grae, nova saznawa
ipoimawa o Crkvi bosanskoj, krstjanima, kudugerima i bogomili-ma,
koja se sasvim razlikuju od svih dosadapiwih mipiqewa u vezi satim
pitawima38.
Na mnogo koripieni u literaturi podatak o tome da su u XVveku
svi iteqi Srebrenice bili, navodno, bogomili, pozvao samse i ja,
verujui da je izvorni tekst tano prenet i shvaen. Pri to-me sam
istakao da nisu svi Srebreniani mogli biti rimoka-tolici bogomili,
jer s poetka XV veka u Srebrenici stolujepravoslavni episkop, a to
znai postojale su crkve i pravoslavnivernici39.
Kada i kako se u domaoj istoriografiji poelo pogrepinopisati o
bogomilima u Srebrenici? A. Solovjev je, ne sumwajui utanost
prenetog tumaewa, izneo mipiqewe: Podatak iz itijadespota Stefana,
o tome da su stanovnici Srebrenice vsi jeresibogomilskije, bio je
objavqen od V. I. Grigorovia u wegovoj sve-anoj besedi, odranoj
1858 g. na Kazanskom univerzitetu. U jugo-slovenskoj kwievnosti
postao je poznat iz lanka K. Nevostruje-va, pitampanog 1866. g. u
Beogradu. Taj podatak je odmah naveo Petra-novi pri kraju svoje
rasprave, a zatim Raki (sasvim kratko)40. Unastavku A. Solovjev
navodi i druge (Atoma [Simu Tomia], J.idaka) koji su se vipie ili
mawe zadravali na tom podatku iizvlaili sasvim oprene zakquke.
Pokazalo se, u stvari, da jepodatak o bogomilima u Srebrenici
postao povod za mnoge nedou-mice, izazvavpii meu naunicima pravu
pometwu oko pitawa kakoshvatiti to, da su svi Srebreniani
bogomili.
Radi objektivnosti i rasvetqavawa stvarnosti iznete uizvorima
koje objapiwava K. Nevostrujev, pozivajui se na V. Grigo-rovia,
potrebno je prvo da se vidi kako je on shvatio i preneosupitinu
pisawa o jereticima u vreme despota Stefana Lazarevia.Prema prevodu
P. Srekovia, K. Nevostrujev kae: to se tievipiereenih jeretika, to
su bili posilivpii za vlade Stefana bo-gomili. Pri svrpietku vlade
Stefanove grad Srebrenica, povraenod Bosne, umiren [je] i
kapitigovan kako se kapitiguju buntovnici:Se (treba Si odnosno Sii)
e vysi, veli se u opisu ivota Stefa-
22 SVETI KNEZ LAZAR
37 A. Solovjev, Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogomilstvu na
Balkanu, GodipinjakIstoriskog drupitva Bosne i Hercegovine, V
(1953) 96.
38 M. Petrovi, Pomen bogomila babuna u Zakonopravilu svetoga
Save iCrkva bosanska, Beograd 1995; isti, Kudugeri bogomili, nav. u
nap. 31.
39 M. Petrovi, Kudugeri bogomili, 49.40 A. Solovjev,
Svedoanstva, 91.
-
nova: eresi bogomilyske s$ty41. Iz daqeg teksta se vidi da K.
Ne-vostrujev srebrenike bogomile poistoveuje sa bogomilima kojine
popituju Bogorodcu, za pita se neosnovano poziva na Kozmu,
prez-vitera bugarskog, koji pipie o starim bogomilima, odnosno o
duali-stikoj masalijanskoj i manihejskoj jeresi. Drugim reima,
bogo-mili XV veka iz spisa Simeona Solunskog o jeresima, i iz
itijadespota Stefana Lazarevia, nisu isti sa onim bogomilima o
ko-jima pipie prezviter Kozma u drugoj polovini X veka.
Takvo viewe K. Nevostrujeva o tome ko su bogomili u Sre-brenici
u XV veku bitno je uticalo na daqa zakquivawa domaihi stranih
istoriara koji su pisali o bogomilima i Crkvi bosan-skoj. On,
dodupie, prenosi da su ti bogomili posilivpii, i da sukapitigovani
kako se kapitiguju buntovnici, ali je prevideo i-wenicu da se ono
Si e vysi eresi bogomilyske s$t ne odnosina sve stanovnike
Srebrenice, nego na sve bogomile.
Zato je potrebno da se vidi kako glasi taj tekst, koji je
izjednog rukopisa itija despota Stefana Lazarevia preneo
V.Grigorovi, a tumaio ga K. Nevostrujev. Re je, u stvari, o
izgu-bqenom rukopisu iz XV veka nazvanom Grigoroviev spis zato
pitoga je on posedovao, o emu su pisali V. Jagi42, S. P. Rozanov43
i dru-gi. Iz tog rukopisa Grigorovi je objavio nekoliko odeqaka,
naruskom jeziku, meu kojima i ovaj:
Stefan knz v prisustvi Patrarha na sobora arhere-ev i vlasteley
obvlet Georg Brankovia svoim naslad-nikom v Srebrenica i ou
blaoslovle oo soborno naGosflosvo. Gorod tot, vozvraenny ot Bosni,
otloilsot Serbi, no skoro usmiren i mteniki ego nakazan, si evsi
eresi boomilske su44.
U nauci je izneto mipiqewe o tome da Grigoroviev spis
pred-stavqa novu redakciju itija despota Stefana Lazarevia, koju
jesastavio najverovatnije Vladislav Gramatik45, poznat kao diak
ot
SVETI SAVA NA IKOM SABORU 1221. GODINE I LATINSKA JERES 23
41 K. Nevostruv, Dvije starinske srpske molitve (preveo na
srbski P.Srekovi), Glasnik SUD, kw. III, sv. 20 (1866) 33.
42 V. Jagi, Konstantin Filosof i wegov ivot Stefana
Lazareviadespota srpskog, Glasnik SUD, kw. XLII (1875) 224225,
228.
43 S. P. Rozanov, ie serbskago esfloa Sefana Lazarevia i
russkyhronoraf, S.-Peterburg 1906.
44 V. Grigorovi, O Serbi v e onopienh k sosjdnim
eravam,flreimuesvenno v XIV i XV soljh, Kazan 1859, 52.
45 Tako npr. S.P. Rozanov, ie, 23, pipie: Takim obrazom,
razobrannyzdas Grigoroviev spisok it Stefana Lazarevia predstavlet
sobonovu redakc polnago it serbskago izvoda, sostavitelem kotoroy
sbolpioi varotnost mono sitat dka Vladislava Gramatika; v. K.
Kuev,iieo na Sefan Lazarevi o Konsanin Kosaneki
(Kirilobelozerskiprepis), Sofi, 1983, 1516.
-
Novogo Brda. On je, u stvari, jedan od najobrazovanijih qudi
svogavremena, koji je mogao biti ak Konstantina Filosofa i
oevidacdogaaja iz posledwih godina ivota despota Stefana
Lazarevia.Posebno je poznat po svojim spisima protiv latinske
jeresi46.Nekoliko takvih wegovih spisa srpske redakcije iz XV veka
nalazise, prema obavepitewu Rozanova, u Biblioteci Novorosijskog
uni-verziteta u zbirci Grigorovievih rukopisa (po opisu Mouq-skog)
pod br. 15 (41). Na 77. l. tog rukopisa ubeleena je 1456. godi-na i
potpis: Vladislav dak pisa knigu s, ot Novogo Brda47.
Prema tome, osnovano se veruje da je navedenu belepiku u i-tiju
despota Stefana Lazarevia o pobuni bogomila u Srebreni-ci sastavio
Vladislav Gramatik48, koja u prenosu na srpski jezikglasi:
1425. knez Stefan u prisustvu patrijarha, na saboru arhi-jereja
i vlastele, proglapiava Georgija Brankovia za svog nasled-nika u
Srebrenici, i tu ga saborno blagosiqa za gospodara. Tajgrad,
povraen od Bosne, odvojio se od Srbije, ali je ubrzo umiren
ibuntovnici wegovi kaweni; a ovi su svi bogomilske jeresi.
Koga Vladislav Gramatik u ovoj belepici naziva
bogomilima?Buntovnike. Za wih, a ne za sve stanovnike Srebrenice
kae da susvi bogomilske jeresi. A ko su ti koji su najpre mogli da
se pobu-ne protiv srpske vlasti u Srebrenici? Svakako oni koji nisu
Srbii nisu pravoslavne vere. Poznato je da je Srebrenica u to
vremebila puna srebrodelaca pridopilih sa raznih strana. Meu wimasu
bili, uglavnom, Sasi rudari i trgovci iz Dubrovnika i
drugihprimorskih gradova. O brojnosti tih srebrodelaca u
Srebrenicisvedoi i itije despota Stefana Lazarevia: Jer bepie
mestopod napred reenim gradom Srebrenicom, u kojem je mnopitvo
sre-brodelaca...49 Wih samo, kao pripadnike latinske
rimokatolikejeresi i kao buntovnike u Srebrenici, Vladislav
Gramatik nazivabogomilima, a ne sve stanovnike. Posle ovakvih
saznawa, prirodnoje da se naporedo razmipiqa, s druge strane, i o
mnopitvu pravoslav-nih Srba u Srebrenici toga vremena. Radi ovih je
Georgije Branko-
24 SVETI KNEZ LAZAR
46 Videti: P. A. Srku, Oerki iz isory lieraurnh snopienybolar i
serbov v XIVXVI vjkah, S.-Peterburg 1901, CLXI; S. P. Rozanov,ie,
1921; A. Solovjev, Svedoanstva, 9495; M. Spremi, Despot ura
Brankovii wegovo doba, Beograd 1994, 446447; K. Kuev, iieo, 19.
47 S. P. Rozanov, ie, 20.48 A. Solovjev, Svedoanstva, 95: Stoga
smatramo da i glosa opisu pobune u Sre-
brenici u prolee 1427 g. da su stanovnici tog grada bogomilske
jeresi, potieisto od Vladislava Gramatika, koji je bio oevidac
posledwih godina ivota despo-tova. Ona ima znaaj punovanog
istoriskog podatka, popito je uneta od obrazovanogi paqivog
savremenika dogaaja.
49 V. Jagi, Konstantin Filosof, 317: bpie bo msto pod prd
ree-ny1my gradomy Srebrynic, vy nmae srebrodlci mnoystvo...
-
vi (14271456) tamo, u prisustvu patrijarha, sabora srpskih
arhi-jereja i srpske vlastele, proglapien za naslednika na
vladarskomtronu.
V. Sada, kada znamo: a) u kom smislu su sveti Sava, Domentijani
Teodosije upotrebqavali glagolsku imenicu ispravlni; b)iwenicu o
tome da je pravoslavna vera Srba, kako u Bosni tako iu Srbiji, bila
ugroena od latinske dogme; v) podatke o tome daSimeon Solunski i
Vladislav Gramatik latinsku jeres nazivajubogomilskom moe se rei da
je tek posle ovakvih saznawaprokren put ka lakpiem shvatawu novih
odgovora na sloenapitawa, ko su, uistinu, bogomili koje je progonio
Stefan Nemawai od koje jeresi sveti Sava na ikom saboru ispravqa
veru?
Jeres, koju je osudio sabor sazvan u vreme Stefana
Nemawe(nepoznato koje godine) predstavqena je u istoriografiji
kaobogomilska dualistika poput stare manihejske i
masalijanskejeresi. Tako je mislio, na primer, Konstantin Jireek,
kao i mnogidrugi posle wega, dovodei te bogomile po Srbiji u vezu
sabogomilima u Bosni50. Od novijih istoriara navodim stav
JovankeKali o toj jeresi: Smatra se da je re o bogomilima, koji su
posta-li naroito opasni kada su poeli sticati pristalice i
pobornikei meu vlastelom, pri emu u napomeni belei da Dimitrije
Bog-danovi sa rezervom prima zakquke o bogomilskoj jeresi51. Oemu
je, u stvari, re? Zadravajui se na jednom odeqku izPrvovenanovog
itija Simeona Nemawe, koji je kod M. Bapiiaglava piesta52, D.
Bogdanovi je napisao: itav ovaj odeqak nosikod Bapiia naslov Stefan
Nemawa progoni bogumilsku jeres. N.Radoji takoe uzima kao pouzdano
da je jeres o kojoj ovaj saborraspravqa bogumilska (Srpski dravni
sabori u sredwem veku,Beograd 1940, 6567). Mora se, meutim, oprezno
primetiti datekst nigde ne pomiwe bogumile. Struna teolopika
analiza moena ovom mestu mnogo pre otkriti tragove latinske jeresi,
daklerimokatolicizma. Ne upupitajui se u raspravu ovog sloenog
pi-tawa, napomiwemo da je kod tumaewa ovakvih tekstova
potrebnakrajwa obazrivost te da i ove bogumilske interpretacije
pod-leu ozbiqnoj reviziji53.
Posle nepito vipie od deset godina D. Bogdanoviu kao daizmiu
pamewu ta tako izreena i vana zapaawa jer, dotiui
SVETI SAVA NA IKOM SABORU 1221. GODINE I LATINSKA JERES 25
50 K. Jireek, Istorija Srba, kw. I, prev. J. Radoni, Beograd
1978, 128129,266.
51 J. Kali, Borbe i tekovine velikog upana Stefana Nemawe, u:
Istorijasrpskog naroda, , Beograd 1981, 261262.
52 M. Bapii, Stare srpske biografije, 3840.53 D. Bogdanovi,
Stare srpske biografije, komentar, Beograd 1968, 269270,
nap. 2.
-
se ina obnovqewa svete istinite vere pravoslavne u ii
1221.godine, vipie uoppiteno, bez blieg odreewa pipie o osudi
raznihjeretikih uewa koja su mogla da budu aktuelna u vaseqenskoj
iliposebno u srpskoj pravoslavnoj crkvi, kakvo je, na primer,
bogu-milstvo54.
Ako imamo na umu napred izloena kazivawa Simeona Solun-skog i
Vladislava Gramatika o tome da u bogomilima treba pre-poznati
Latine, onda nije tepiko da iste te jeretike otkrijemo i
uPrvovenanovom itiju svetog Simeona.
Ali ne samo u vreme Stefana Nemawe, nego i u vreme caraDupiana
(kraq srpski 13311346. i car 13461355), ili, tanije re-eno, tokom
itavog sredweg veka pa sve do danas po Srbiji imaostataka
rimokatolika. To je razumqivo, jer do srpskog sabora uXII veku, na
kojem su najstroe osueni jeretici, jurisdikcionemee izmeu Istone
pravoslavne i Zapadne rimokatolike crkveipile su preko srpskih
zemaqa55.
Dokaza o postojawu latinske vere u nemawikoj Srbiji imamnogo,
ali nikakvih tragova nema o postojawu bogomila sa dualis-tikim
uewem jeretika masalijana i manihejaca. Iz Prvovena-novog itija
svetog Simeona saznajemo da se Nemawa bori protivjeretika koji dre
gluhe kumire, pito se ne moe odnositi na sta-ru bogomilsku
dualistiku veru. U srpskim zemqama se uvreilabila hripianska jeres,
protiv koje je on sazvao sabor i, popito jeosuena, bez milosti
progonio wene sledbenike. Radi toga se svetiSava pita kako da
nazove svoga oca: Uiteqem pravoverja? Pa-stirom koji verom sauva
povereno mu stado? Nastavnikom pra-voverja i uiteqem blagoverja i
svetlilom istote vaseqenske?56Odgovor daje sm u Slubi svetom
Simeonu kad kae da ovaj,ispravqajui u veri istinitoj stado
otaastva57 i pravoslavnomverom progonei jeretiku tamu58 postade
vernicima utvrewe59.
Stefan Prvovenani (veliki upan srpski 11961217. i kraq12171228)
istie da Nemawa obnovi narod svoj silom i delomDuha Svetoga, koji,
izbavivpii se od jeretike prevare, slavi jedno-
26 SVETI KNEZ LAZAR
54 D. Bogdanovi, Istorija stare srpske kwievnosti, Beograd 1980,
95.55 Up. D. Bogdanovi, Preobraaj srpske crkve, u: Istorija srpskog
naroda, ,
315; v. i 317.56 Sveti Sava, itije svetog Simeona, izd. V.
orovi, 160; prev. M. Bapii,
12; izd. T. Jovanovi, 162165.57 Sveti Sava, Sluba svetom
Simeonu, izd. V. orovi, 176; izd. T. Jova-
novi, 194.58 Sveti Sava, Sluba svetom Simeonu, izd. V. orovi,
183; izd. T. Jova-
novi, 214.59 Sveti Sava, Sluba svetom Simeonu, izd. V. orovi,
178; izd. T. Jova-
novi, 200.
-
ga Boga u Trojici, i da srpom vere iskoreni i isee trwe
pre-varno60.
Posebno Domentijan velia Nemawino revnovawe za istotuvere, jer
istrebi uspomenu zloslavnih jeretika po svome otaa-stvu61; progna
bezbone vukove koji napadaju na stado62 wegovo.
Neposredni povod Nemawi za sazivawe sabora radi osudejeretika,
koji je u manastiru Sopoani sa razlogom oslikan uz vase-qenske
sabore63, bio je, prema kazivawu Stefana Prvovenanog,taj, pito doe
jedan od pravovernih vojnika wegovih, i kleknuvpii...javi da se
vera koju ne volipi, i trikleta jeres, ve ukorewuje udravi
tvojoj64. Na saboru je Nemawa, u prisustvu: arhijereja Jef-timija,
monaha sa igumanima svojim, svepitenika i velikih i malihvelmoa,
ispovedio svoju veru u jednobitnu nerazdeqivu Trojicu,istiui:
Gospod Bog i Preista Vladiica Bogorodica udostojimene najhueg... da
uvam ovo stado pito mi predadopie, koje i viditesada, da se ne
poseje kukoq lukavoga i odvratnoga avola. I nikakonisam mislio da
je on u oblasti mojoj, a slupiam da se brzo ukorenioi nanosi hulu
na Svetoga Duha...65
A dok je ovaj sveti sve to govorio i raspravqawe biloveliko, doe
ki jednoga od pravovernih velmoa wegovih, koja jebila zaruena za
mua od tih krivovernika, i bila meu wima, isaznala neiste gnusnosti
wihove... te pavpii pred noge svetoga,ispovedapie jasno, govorei
mu: Gospodaru, Gospodaru moj, evovidim kako tvoja vlast ispituje o
ovoj mrskoj stvari i nepravojveri. Zaista, Gospodaru moj, bih
ispropiena, po branom zakonu, odoca moga sluge tvoga koji je mislio
da je jednoverstvo u dravitvojoj. I bih kod tih zakonoprestupnika i
zaista ih videh, Gospo-daru, da slue otpadniku slave Boije, samom
sotoni. I popitonisam mogla trpeti smrada gluhih kumira i mrske
jeresi, istr-gavpii se iz ruku wihovih i pribegavpii, vapijem moi
tvojoj:porazi krstom one koji se bore protiv nas, da shvate
neastivineprijateqi, Gospodaru, kako je mona vera tvoja.
A sveti, izvevpii ovu pred sabor svoj, sabran protiv te
lukavejeresi, izoblii krivoverje wihovo, i dogovorivpii se sa
svetite-qem Jeftimijem i sa asnim monasima, i sa velmoama svojim i,
ne
SVETI SAVA NA IKOM SABORU 1221. GODINE I LATINSKA JERES 27
60 Stefan Prvovenani, itije Simeona Nemawe, izd. V. orovi,
Sve-tosavski zbornik, kw. 2, Beograd 1938, 67; prev. M. Bapii, 68;
L. Mirkovi, Spisisvetoga Save i Stevana Prvovenanoga, Beograd 1939,
215216.
61 Domentijan, ivot, 22; v. i str. 3031, 32, 48, 64; prev. L.
Mirkovi, i-voti, 240, 246247, 248, 261, 274.
62 Domentijan, ivot, 64; prev. L. Mirkovi, ivoti, 275.63 V. J.
uri, Srpsko slikarstvo na vrhuncu, u: Istorija srpskog naroda,
,
419.64 Stefan Prvovenani, itije, 27; prev. M. Bapii, 38; L.
Mirkovi, 180.65 Stefan Prvovenani, itije, 28; prev. M. Bapii, 39;
L. Mirkovi, 180.
-
zakasnivpii ni malo, posla na wih, naoruavpii od svojih
slavnih,govorei: Revnujui, porevnovah za Gospoda Boga
Svedriteqa66,kao pito je nekada prorok Ilija, ustavpii na bestidne
jereje, teizoblii wihovo bezbopitvo, i jedne spali, a druge kazni
raznimkaznama, tree progna iz drave svoje i kue wihove, i sve
imawesakupivpii, razdeli prokaenima i siromapinima. A uitequ
inaelniku wihovom ureza jezik u grlu wegovu pito ne ispovedaHrista
Sina Boijeg, a kwige wegove neastive spali i wega poslau
izgnanstvo, zapretivpii da se uoppite ne ispoveda niti
pomiwetrikleto ime. I sasvim iskoreni tu prokletu veru tako da se
ona nine pomiwe uoppite u wegovoj dravi, nego da se slavi
jednobitna inerazdeqna i ivotvorna Trojica, Otac i Sin i Sveti Duh
sada iuvek i u vekove vekova. Amin67.
Osuenu na saboru hulu na Duha Svetoga; deqewe nedeqivogboastva i
neispovedawe, odnosno pogrepino ispovedawe HristaSina Boijeg treba
dovesti u vezu sa latinskim kvarewem uewa oSvetoj Trojici,
dodavawem u 8. lan Simvola vere Filioque. A pito setie gluhih
kumira, odnosno idola, o kojima govori zaruenadevojka, u vezi sa
tim treba se prisetiti kazivawa Simeona Solun-skog o Latinima kao
bogomilima: Oni, pretvarajui sve u novota-riju, kako je reeno, i
svete ikone esto, mimo ustanovqenog, nadrugi nain prikazuju68.
Nemawa je, dakle, prema kazivawu Stefana Prvovenanog ko-ji u
hagiografskom duhu tei da svoga oca ovena potpunim uspesi-ma,
sasvim iskorenio tu prokletu veru69. O tome nas u slinomduhu
obavepitava i Domentijan, naglapiavajui da je Nemawa toiskorewivawe
jeresi sproveo po celom svom otaastvu70. Na os-novu takvih podataka
naunici su zakquivali da od tada u Srbijinema bogomila. Tako K.
Jireek, na primer, pipie: Od toga doba neuje se vipie nipita u
Srbiji o Bogomilima71. A J. Kali zakquu-je da oni posle toga nisu
vipie predstavqali znaajniju opasnostza Srbiju72.
Meutim, takvi zakquci nisu u skladu sa istorijskom stvar-nopiu.
Latinsko krivoverje je i posle Nemawinog sabora pred-
28 SVETI KNEZ LAZAR
66 kw. o carevima, 19, 10.67 Stefan Prvovenani, itije, 2830;
prev. M. Bapii, 3940; L. Mirkovi,
181182.68 Migne PG 155, col. 112: o^toi pnta kainotomo?nteV, V
e3rhtai, ka9 t'V 2er'V
e1k\naV par' t nenomismnon tr tr\p pollkiV nistoro?sin.69 Stefan
Prvovenani, itije, 30: I ndy iskornii proklet t
vr.70 Domentijan, ivot, 30: po vysemy svomy otyystv; isto, 64.71
K. Jireek, Istorija, , 129.72 J. Kali, Borbe i tekovine, nav. delo,
262.
-
stavqalo itekako ozbiqan povod za ispravlni vr u srpskimzemqama.
Sveti Sava je, kao osniva Srpske crkve, morao najvipieod svih da
posveti brigu u suzbijawu krivoverja. Wegov stav premarimokatolikoj
veri postaje jasan prvenstveno na osnovu toga pitoje u
Zakonopravilo uneo spise koji govore o nedopustivim, sa
pra-voslavnog stanovipita, novotarijama kod Latina. Tako, 49.
glavuZakonopravila ini Poslanica Nikite Stitata, monaha iprezvitera
studitskog (XI vek) Latinima o opreswaku (beskvas-nom hlebu)73; 50.
glavu ine poglavqa koja se isto odnose na Latine:o postu subotom, o
braku svepitenika, o striewu brade, o kosi iprstenu74; 51. glava je
naslovqena: O Francima i ostalim Lati-nima75, gde je sadrano i
opisano 27 wihovih zabluda.
Nemogue je bilo, dakle, da Nemawa potpuno i zauvek isko-reni
latinske vernike iz srpskih zemaqa. O wihovom ivom pri-sustvu
najvipie govori to pito je sveti Sava neprekidno i na raznenaine
ispravqao, ograivao pravoslavnu veru od uticaja rimoka-tolicizma.
Nastavio je, u stvari, ono pito je zapoeo bio wegovotac, ali sa
jednom razlikom bez primene sile; istotom i
snagomdogmatskokanonskog pravoslavnog uewa. U tom smislu
Teodosijeprenosi rei Stefana Prvovenanog, upuene Savi kada se u
Stu-denici govorilo o wegovom povratku u Hilandar: Ne
ostavqajnas... umoqen svetim ocem napiim Simeonom, ostani na elu
braecrkve... da pitogod dobro uzakonipi... meu svim qudima
otaastvasvojega. Jer na to te i posla Bog, kako ja mislim, da
nedovrpieno odoca napieg preasnog ti ispunipi76.
Blagodarei velikom revnovawu za pravoverje, Sava je
kodDomentijana, Teodosija i u napisanim slubama predstavqen
kaoobjaviteq, obnoviteq, pobornik iste i istinite vere77, radi
kojesu zalutali pa obraeni obavezni javno da se odriu jeresi,
prokli-wui uz wu i wene uiteqe78.
Jezgro Savine nauke protiv jeresi, kao nastavka Nemawinogtruda
da iskoreni jeretike, predstavqa wegova beseda na ikomsaboru 1221.
godine, koju je o Spasovdanu izgovorio na liturgijiodmah posle
itawa Jevaneqa. Glavninu besede ine dogme sadr-
SVETI SAVA NA IKOM SABORU 1221. GODINE I LATINSKA JERES 29
73 Sveti Sava, Zakonopravilo, Iloviki prepis, l. 255a259b.74
Isto, 259b262b.75 Isto, 262b264b.76 Teodosije, ivot, 93.77 Videti
npr.: Domentijan, ivot, 233, 235, 239, 241243; Teodosije, ivot,
96, 128, 139, 140141, 146, 147149, 151152, 158; Teodosije, Sluba
svetome Savi,Srbqak, kw. , SKZ, priredio . Trifunovi, prev. D.
Bogdanovi, Beograd 1970,287; v. i str. 299, 345, 391; D. Bogdanovi,
Najstarija sluba svetom Savi, Beograd1980, 103: radui se pravovrnmy
pobornie. i retikomy nizloitel.
78 Domentijan, ivot, 233, 238; Teodosije, ivot, 150151, 158.
-
ane u Nikejskocarigradskom Simvolu vere. Domentijan je tu
bese-du naslovio: O obnovqewu svete istinite vere od
preosvepitenogkir Save, i o prokliwawu bezbonih jeretika79. Kad je
re o veri,glagolska imenica obynovlni u supitini znai isto pito
iispravlni. Obe ove rei imaju smisla samo utoliko ukoliko rad-wi o
kojoj govore usledi i prokliwawe jeresi, koje su i izazvalepotrebu
za ispravqawem, odnosno obnavqawem vere u srpskimzemqama. Zbog toga
Domentijan i dovodi Savin rad na obnovqewuvere u neposrednu vezu sa
prokliwawem svih jeresi od straneobraenih. Ispravqawe Simvola vere
od rimokatolikog dodatkaFilioque svedoi o prevashodnom zadatku
svetoga Save, koji se svo-dio na to da Srbi svoju veru u Svetu
Trojicu ispovedaju tano pouewu potvrenom na sedam vaseqenskih
sabora. U vezi sa timDomentijan prenosi Savine rei: I prvo vas
dakle ovo molim,brao i eda, poloivpii svu napiu nadu na Boga,
najpre da se dri-mo prave Wegove vere... koja je na sedam svetih
vaseqenskih saborautvrena i propovedana... verujemo dakle u Oca i
Sina i SvetogaDuha...80
Prema Teodosijevom kazivawu, Sava na ikom saboru u Be-sedi o
pravoj veri istie: Hou, dakle, ispovedajui svu veru, da seobavestim
kako verujemo. Znam, dakle, da se smatrate za vernike, ida smo
najpre svetim i prepodobnim ocem napiim Simeonom nasae-ni
pravoverjem, ali Bog je i za nas blagovoleo da se ono pito je
otacnasadio i zalije, hou rei, Pavle zasadi, a Apolo zali, ali
Bogdade da uzraste81. Zato ni otac moj, koji vas je nasadio verom,
ni ja,koji vas napajam uewem, nismo nepito, nego Bog koji vas
uzrasta. Aonaj koji vas je nasadio i zalio otac moj i ja, jedino
smo sluite-qi Bogu kome verovaste82.
Posle tih uvodnih rei Sava otkriva pita je, u stvari, glavnoono
pito hoe da kae prisutnom narodu: Naumih da vam govorimbesedu o
jeresima, jer mnoge wih od poetka pa do sada avo
umisliposejati...83 Rei pa do sada kazuju da on ima na umu odreenu
je-res toga vremena, nazivajui jeretike, prema Domentijanu i
Teodo-siju, bezbonim i tepikim vukovima84. Od wih hoe da
odbranivernike kao svoje duhovno stado. U tom smislu, prema daqem
kazi-
30 SVETI KNEZ LAZAR
79 Domentijan, ivot, 233: O obynovlnii svet istinyn vr
pr-osvepitenimy kiry Savomy i prokletii bezboynihy retiky.
80 Isto, 235: I se pryvo mol v bo, brati i eda, naded napivys na
boga vyzloypie, prv e prav vr go da dryimy se... iesvetimi sedmi
vyselnyskimi sybor izvpitena i propovdana...vrmy bo vy otyca i sna
i svetaago dha...
81 Kor 3, 6.82 Teodosije, ivot, 146147; v. prev. M. Bapii,
195.83 Teodosije, ivot, 147; up. Domentijan, ivot, 238.84
Domentijan, ivot, 275; Teodosije, ivot 147.
-
vawu Teodosija, istie: Toga radi se ja i bojim da nepito neisto
ikukoqno od takvih uewa ne bude u vama; hou u vama da obnovimsvetu
istinitu boastvenu veru u Oca i Sina i Svetoga Duha; jer, ipored
bilo koje jeresi, oni koji se obnavqaju pravovernim Simvo-lom svete
vere koji sveti bogonosni oci naloipie izgovaratisvakog dana, i
uvee i nou, a vema je korisno i pred spavawe sewime oglapiavati i
lukavih nam protivnika duh zastrapiivati, iuiniti ih beguncima od
nas...85
I sada, dakle, nastavqa Teodosije da prenosi Savine rei svi
sabrani danas, ako je ko od vas jopi obuzet neistim uewemjeresi,
ispovepiu bolest da razoblii, a mi emo sa Bogom, verompravoslavqa
uskoro toga izleiti. Jer nemoguno je, ne odvojivpiise od onog pito
je ravo, naviknuti se na ono pito je dobro, nitiispuwenom jeresi
isto ispovedati boastvo Svete Trojice, kaopito se ni na vosku druga
pismena, dok se prva ne zaglade, ne mogu napravi nain postaviti.
Toga radi svakog od vas molim da ne utaji usebi bogomrske jeresi,
ako je kojom ko meu vama do sada iz neznawabio ispuwen...86
Popito su prisutni uli pravu nauku i savete, svi
rekopie:Verujemo onako kako zapovedapi i ispovedamo onako kako nas
ti,Vladiko, nauipi87. Usledio je in izgovarawa samog Obrascasvete
vere, to jest Verujem u jednoga Boga...88 i to, kako je ve re-eno,
na svetoj liturgiji, a odmah po itawu Jevaneqa. Simvolvere je
naglas itao, lan po lan, arhiepiskop Sava, a za wim suponavqali
samodrac Stefan Prvovenani i svi prisutni. ita-we je bilo
trikratno, pito znai ponovilo se triput89. Zapitotriput? Trebalo je
provereno nauiti, utvrditi i zapamtiti daNikejskocarigradski Simvol
vere nema rimokatoliki dodatak Fi-lioque. A one koji su ispovedali
jeres po reima Teodosija zadra sa sobom u crkvi i nasamo ih
podrobnije ispita90.
Posle ovih i drugih obavepitewa Teodosije kazuje nepito pitoje
osobito vano. Otkriva, u stvari, latinsku jeres koju Sava neimenuje
ali ispravqa: ...A onima koji su krpiteni u latinskoj jere-si takoe
uz prethodno prokliwawe wihove zle jeresi, i ispo-vedawe Obrasca
vere proitati molitvu za sveto miro i tako ih
SVETI SAVA NA IKOM SABORU 1221. GODINE I LATINSKA JERES 31
85 Teodosije, ivot, 147148; up. prev. M. Bapii, 196.86
Teodosije, ivot, 148; up. prev. M. Bapii, 196197.87 Teodosije,
ivot, 148.88 Isto, 149.89 Isto.90 Isto, 151: ispovdavpiihy e eresy
sy sobo crykve dryavy, i
wsoby ihy isptne isptavy.
-
sa tim svetim mirom po svim ulima pomazati, i za vernike sa
namaimati91.
Trikratno i glasno itawe Simvola vere na ikom saboru,dakle,
svrsishodno je bilo u borbi protiv novih bogomila dualista Latina
rimokatolika, koje su istoriari neosnovano zamenilisa nepostojeim u
Srbiji bogomilima sledbenicima manihejske imasalijanske jeresi. Ti
stari bogomili se ne primaju u Pravosla-vnu crkvu na nain kako se
primaju novi bogomili rimokatolici samo miropomazawem, kojem
prethodi prokliwawe jeretikoguewa i ispovedawe pravoslavne vere u
Svetu Trojicu, ve i kr-pitewem.
Sveti Sava nije imenovao latinsku jeres, ali iz svega
nedvo-smisleno proistie to da upravo wu tada suzbija, kako
pomouunetih u Zakonopravilo vizantijskih spisa, tako i obraewem
qu-di u pravoslavnu veru. Dodupie, on u naelu govori protiv svih
jere-si, jer su kao takve podjednako opasne, ali pritom dobro zna
koja jeu wegovo vreme bila veoma brojna i po pravoslavne vernike u
Srbi-ji najopasnija. Znao je, nesumwivo, sa kojim se jereticima
wegovotac, Stefan Nemawa, nemilosrdno obraunao. Ti toliko umno-eni
jeretici ne mogu biti drugi do oni koji su latinske verois-povesti.
Domentijan ih takoe ne imenuje, ali iz wegovog kazivawanije tepiko
shvatiti o kome se, u stvari, radi, za pita jasnu potvrduimamo u
napred navedenim Teodosijevim reima. Zbog jeresi u kojusu upali,
Latini su izjednaavani sa bogomilima ili babunima.Oni su ti koji su
jedno vreme u IX veku uzeli bili pod svojeBugarsku crkvu,
nametnuvpii joj Simvol vere sa dodatkom Filioque.Istorija te
vipievekovne opasnosti po pravoverje svakako je poz-nata bila
Nemawi i Savi. Mogli su biti obavepiteni o tome kakosu, na primer,
sveta braa irilo i Metodije, slovenski prosve-titeqi, bili
progawani od Latina, ili kako je carigradski patri-jarh Fotije
(858867. i 878886) bio prinuen da na Carigradskomsaboru 867. godine
baci anatemu na papu Nikolu I (858867) zatopito je propiirio svoju
jurisdikciju na Bugarsku i podravaouvoewe rimokatolikih obiaja i
novotarija92.
* * *
32 SVETI KNEZ LAZAR
91 Isto: ...spitihy e krypitenihy vy latinsci eres takode syprde
prokletimy zle ihy eres, i wbrazy vr ispovdavpiimy i mursvetom
molitv proysti, i tako tmy svetmy muromy sihy po vyshyvystvhy
pomazati, i vrnhy sy nami imati; v. prev. M. Bapii, 199.
92 Iw. Rmjou, H kklhs7a Boulgar7aV (8651938), Aqnai 1957; B.
Stejan7dou,Ekklhsiastik Istor7a. Ap rcV mcri smeron, Aqnai 1959,
353354; B. Feid,Ekklhsiastik Istor7a B, Aqnai 1994, 6263, 112114,
122.
-
Najglavniji zadatak svetoga Save na ikom saboru 1221.godine bio
je taj, da se suzbije piirewe latinske jeresi meu Srbimai da se
ouva pravoslavno dogmatsko i kanonsko uewe. Radi toga suesto u
upotrebi bile dve kqune glagolske imenice: ispravlnii obynovlni,
koje je obino pratila imenica vra sa znaewem ispravqawe odnosno
obnavqawe vere.
U to vreme pravoslavna vera u Srbiji bila je ugroena poseb-no od
rimokatolikog ili latinskog uewa o tome da Duh Svetiishodi ne samo
od Oca nego i od Sina. Drei se takvog uewa Rimje odstupio od teksta
Nikejsko-carigradskog Simvola vere takopito je u 8. lan dodao re
Filioque. Bilo je i drugih odstupawa inovotarija u krilu
Rimokatolike crkve u odnosu na ranije, zajed-niko sa Pravoslavnom
crkvom, uewe. O tome svedoe, s jednestrane, vizantijski spisi
upereni protiv latinske jeresi, koje jesveti Sava uneo u
Zakonopravilo i, s druge strane, sluba i iti-ja pito su ih napisali
Sava, Stefan Prvovenani, Domentijan iTeodosije.
Zbog uewa da Duh Sveti ishodi i od Sina Latini su u svojuveru
uveli svojevrsni dualizam; postali su novi bogomili, kako ihu XV
veku, kao takve, razotkrivaju sveti Simeon Solunski, Vla-dislav
Gramatik i drugi.
Najpre je u paniji, na Treem u Toledu pomesnom saboru 589.godine
ozvanien dodatak Filioque. Nije se dugo ekalo da se to izpanije
propiiri na Francusku, Nemaku, Irsku i Veliku Bri-taniju. Rim je
tek 1014. godine zvanino izbacio iz upotrebe nepro-meweni tekst
Nikejskocarigradskog Simvola vere i prihvatio do-datak Filioque,
nastojei da ga propiiri i na pravoslavni deo Balka-na. One koji su
pruali otpor nazivali su piizmaticima, patareni-ma, jereticima. A
ovi su im, kao pravoslavni, uzvraali najepienazivom bogomili.
Na latinskim saborima kakav je bio, na primer, onaj u
Splitu1059. godine, kada je sveti Metodije, slovenski prosvetiteq,
zbogpravoslavnog uewa proglapien za jeretika, razraivane su odlukeo
tome kako obratiti pravoslavne i staviti ih pod jurisdikcijurimskog
pape. Na to se u Srbiji kasnije odgovaralo takoe sabori-ma, na
kojima su donopiene odluke o suprotstavqawu latinskomkrivoverju.
Takav zadatak je imao i uveni sabor pito ga je sazvaoNemawa, posle
kojeg su usledila progawawa i fizika kawavawajeretika. Nasuprot
fizikom kawavawu, Savin sabor u ii jesnagom pravovernog uewa suzbio
jeres Latina. Nemawa je, kao sve-tovni vladar, mogao da upotrebi
silu, a Sava se u skladu sa svepite-nim kanonima, kao crkveni
poglavar, posluio duhovnim orujem.Srpskog vladara i sav narod
prosvetio je poukama o pravoj veri,zahtevajui da triput glasno
izgovore Simvol vere kako se ne biuo dodatak Filioque.
SVETI SAVA NA IKOM SABORU 1221. GODINE I LATINSKA JERES 33
-
34 SVETI KNEZ LAZAR
Posebnu pawu je Sava posvetio bio, po reima wegovog i-votopisca
Teodosija, krpitenima u latinskoj jeresi, koje je, po-pito su
prokleli tu jeres i proitali pravoslavni Simvol vere,pomazivao
svetim mirom i primao kao lanove Crkve.
Triput ponovqeno i glasno itawe Simvola vere na ikomsaboru
upereno je bilo protiv Latina rimokatolika kao novih bo-gomila
dualista, koje su istoriari neosnovano zamenili sa sta-rim
nepostojeim u Srbiji bogomilima kao sledbenicima mani-hejske i
masalijanske jeresi. Ti stari bogomili se ne primaju uPravoslavnu
crkvu na nain kako se primaju novi bogomili rimo-katolici samo
miropomazawem, kojem prethodi prokliwawejeretikog uewa i ispovedawe
pravoslavne vere u Svetu Trojicu,ve i krpitewem. Drugim reima, kada
se ne bi radilo o rimoka-tolicima kao novim bogomilima, nego o
starim dualistima bogo-milima, Savin postupak sa jereticima na ikom
saboru bio bidrugaije opisan.
Miodrag M. Petrovi
-
MOE LI LANSTVO CRKVE USVETSKOM SAVETU CRKAVA
BITI ZAMRZNUTO
U principu, zamrznuti lanstvo u nekoj organizaciji znaiprekunuti
sve aktivnosti u istoj, ali ne istupiti iz wenog zbora,pito
implicira priznavawe dotine organizacije. Do zamrzavawalanstva
dolazi najepie usled eqe da se organizacija prinudina ustupak
(dakle, kao taktiki potez). Naravno, mogue je i dasama organizacija
zamrzne lanstvo jedne (ili vipie), svoje laniceiz neslagawa sa
delatnopiu iste. Zamrzavawe lanstva moe pret-hoditi istupawu iz
odnosnog lanstva, u kom sluaju se konfliktlanice i organizacije
ispoqava kao nepremostiv, a prethodnozamrzavawe kao mnogo vipie od
taktikog poteza.
Sve reeno vai i za mogue zamrzavawe lanstva Crkve uSvetskom
Savetu Crkava.
Solunskim zakqucima iz 1998. godine (usvojenim od SaboraSrpske
Crkve) lanstvo Pomesnih Crkava u SSC je u izvesnoj meriakciono
sueno, u tom smislu da predstavnici istih do ispuwewauslova
(pristupawe reorganizaciji SSC) nee uestvovati umolitvenim i drugim
zajednikim bogoslubenim manifestacija-ma sa ostalim lanicama Saveta
(odn. sa jereticima) na Skuppiti-ni SSC, i da nee uestvovati u
odluivawu, tj. u glasawu, osimkada se radi o Pravoslavnima, i ako
se meu predstavnicima posti-gne dogovor o glasawu.
Pomenuti zakquci nisu odluka o zamrzavawu lanstva uSSC, ali bi
teoretski mogli biti korak u tom pravcu. Ipak, mora-mo izneti napie
uverewe da postojei konflikt, po shvatawu naa-lost preovlaujuih i
vodeih linosti meu Pravoslavnima, nijetakve teine da bi uzrokovao
pravo zamrzavawe lanstva, ili istu-pawe iz SSC. Uverewe je nastalo
iz iwenice da, prema tekstu za-kquaka, neuestvovawe u molitvenim i
drugim zajednikim bogo-slubenim manifestacijama sa jereticima,
jeste ogranieno naSkuppitinu Saveta, i vremenski do ispuwewa
uslova. Neuestvo-
OGLEDI IZ CRKVENO-KANONSKOG PRAVA
-
vawe, dakle, u reenim zajednikim molitvenim i drugim
bogoslu-benim manifestacijama, ovde nije nadahnuto saznawem da su
isteskverne, mrske Bogu i da su jeretike po supitini, o emu smo
vepisali u vipie navrata. Kako inae da shvatimo takve
aktivnostimitropolita Jovana Pavlovia u Rimu po odluci Sinoda
SrpskeCrkve. Takvih ekumenistikih delovawa predstavnika napie
je-rarhije bilo je mnogo od Solunskih zakquaka do danas. To
svedoida se konflikt Pravoslavnih i SSC ne vidi kao dogmatski
ikanonski neprihvatqiv odnos Pravoslavnih i jeretika, te da se
ko-nflikt nalazi u sferi odluivawa u SSC, ali da ni tu nije
pre-sudan, pito se vidi po tome, da su Pravoslavni dali svoje
predstav-nike u radna tela SSC.
Dopustimo da nismo u pravu, da Pravoslavno krilo SSC za-mrzne u
punom smislu svoje lanstvo u tom Savetu, i da prekine sveaktivnosti
(naroito molitveno-bogoslubeno oppitewe sa jere-ticima) u istome.
Da li bi takav odnos zamrznutog, ali ipak lan-stva Pomesnih Crkava
u SSC bio eklisiolopiki prihvatqiv?
Treba imati u svesti iwenicu, da ve samim lanstvom uSSC, Crkva
zauzima odnos, boqe rei ima oppitewe sa jereticima,kojim jasno
svedoi da priznaje ekumenistiki Svetski Savet Cr-kava. To je
suprotno temequ Predawa, koje i primismo, u kome istojimo, kroz
koje se i spasavamo, ako ga drimo onako kako nam sepredade (upor. I
Kor. 15. 1.2.).
... mora biti predana anatemi svaka jeres ... (1. kanon II
Vas.Sab.)
Svaka jeres jeste svako iskrivqeno, tj. lano uewe
vere.Anatemisati svaku jeres to znai izobliiti svako lano uewei
izvrgnuti ga iz Crkve da sa wom nema nipita zajedniko.
Ali ako vam i mi ili aneo s neba javi jevaneqe drukijenego pito
vam mi javismo, anatema da bude! Kao pito smo verekli, i sada opet
velim, ako vam neko javi jevaneqe druki-je nego pito primiste,
anatema da bude! (Gal. 1.8.9.)
Kao pito je Gospod jedan, tako je i vjera jedna (v. Efes. 4.5.).
Niapostol, ni aneo s neba, ni ma koji propovjednik, nije iznad
vjereda moe da je mewa. Kao pito se anatemipie svako uewe
jeretiko,tako se anatemipie i svaki onaj koji javqa, tj. piiri lano
uewe.Nema jeresi bez jeretika! Zbog toga anatemipie se i
jeretikaorganizacija i svaki wen lan. A posledice su:
... A ako koji ne uva i ne prima sve spomenute dogmate
bla-goastija, ne misli i ne propovijeda tako, nego hoe da ihporie,
neka bude anatema... i iz imenika hristijanskoga, kaotuin, neka
bude iskquen i izbaen... (1. kanon Trul. Sab.)
36 SVETI KNEZ LAZAR
-
Svako, ko ne uva, tj. ne brani veru Pravoslavnu i ne prima
je,pita vipie, ne misli i ne propoveda, odnosno ne ispoveda
Pravosla-vqe, neka bude anatema. A to znai neka bude iz imenika
hristi-janskog iskquen, jer se vipie ne moe ni smatrati Hristovim;
ijopi iz Sabora i drupitva onih koji Hrista qube, neka bude kaotuin
izbaen. Oci, oito je, jeretike smatraju nevjernicima.
Supitina anteme jeste u iskquewu dotinih iz broja onih,koji se
spasavaju, tj. iz Crkve. ta je drugo anatema, nego da se ta-kav
avolu predaje i da mu nema ve nikakva spasewa, i da je tu sasvijem
Hristu, pita se u homiliji protiv anomeja, u potvrdnomsmislu, Sveti
Jovan Zlatousti.
Ko ne qubi Gospoda Isusa Hrista, da bude anatema, (I Kor.16.
22.)ta je anatema? uj wega istoga pita govori: Ko ne qubiGospoda
napiega Isusa Hrista, neka je anatema; to jest, neka seodlui od
zajednice i neka je tu svima. Jer, kao pito ono, pitoje Bogu
posveeno, ne smije od nikoga rukama biti taknuto,niti se iko tome
smije pribliiti, tako isto i onaj, koji je odCrkve odluen, mora
biti dalek od sviju, koji su Crkvivijerni, niti se iko usuuje wemu
pristupiti, grozei se akod wegova dodira. (Sveti Jovan Zlatousti,
16 homilija naposlanicu Pavla Rimqanima, Homel. XVI in Ep. ad
Romanos)
Iskquewe iz Crkve i otuewe od Hrista, jeretiku, kao
ana-temisanom, donosi jopi i to, da je tuin svim lanovima Crkve.
Nesamo u molitvenoj i bogoslubenoj zajednici, nego i u
svakida-piwem ivotu. Takav mora biti dalek od sviju vernika, i wemu
nesme niko pristupiti, grozei se ak i od wegova dodira!
O istome sveti Atanasije Veliki pipie:
Odluite ga od Crkve i od vijernih, i neka je udaqen od naro-da
svaki onaj, koji ne vjeruje. (Athanas. de parabolis
Scripturae,quest. CV)
Dakle sa jereticima se ne sme imati nikakav odnos! Zabra-weno je
sa wima ak jesti i obinu hranu. U kanonikom odgovoruSvetog Teodora
Studita monahu Metodiju stoji sledee:
9, pitawe: Prezvitere, koji su jedan put, ili dva puta jeli
za-jedno sa jereticima, a nijesu bili u crkvenom opewu sa wima,niti
su se potpisali za jeres, da li treba dopustiti zajed-nikoj trpezi
i pojawu svetih pesama?
Odgovor: Ovdje treba vidjeti da li su svepitenici oni, koji
sujeli, inili to sa jeretikim svepitenicima il svjetovwaci-ma, i da
li opet sa onima, koji su pravilno vjerovali, ali kojinijesu bili u
crkvenom opewu sa jereticima; a svakako veije prijestup za
svepitena lica. U ostalom, i jedne i druge treba
MOE LI LANSTVO CRKVE U SSC BITI ZAMRZNUTO 37
-
primiti poslije priline epitimije, i dopustiti ih u zajed-nicu
jela i molitava.
Svetiteq prestupom smatra jesti zajedno sa jereticima, ak ibez
crkvenoga oppitewa sa wima. Teina tog prestupa zavisi odtoga, ko je
jeo pravoverni svepitenik ili mirjanin, te sa kim jejeo, sa
jeretikim svepitenikom ili mirjaninom.
Svaki odnos, a ne samo crkveni, sa jereticima i wihovim
orga-nizacijama jeste mrzost Bogu. Anatema na svaku jeres, na svaku
jere-tiku organizaciju, na svakoga jeretika; to znai: nuno,
svako-vrsno i potpuno udaqavawe pravoslavnih od jeresi, jeretikih
or-ganizacija i jeretika!
Popitovawe anateme na svaku jeres obezbeuje Crkvi
auten-tinost.
Postoje, meutim, sluajevi kada se u primeni anateme nasvaku
jeres moe i treba uiniti dispenzacija, a da se sama anatemai dakle,
autentinost Crkve ne narupii.
Tako, ukoliko neko ima roditeqa jeretika, taj se ne sme gro-ziti
i tuiti tog svog roditeqa. Popituj oca svojega i mater; ovoje prva
zapovijest s obeawem: da ti dobro bude, i da dugo poivipina zemqi.
(Efes. 6. 2. 3.). Slino je i ako ko ima dete zalutalo ukakvu jeres
i sektu. I vi ocevi, ne razdraujte decu svoju, nego ihpodiite u
vaspitawu i nauci Gospodwoj. (Efes. 6. 4.). Dobrimpostupawem moda e
deca pridobiti roditeqe, i roditeqi decuza Pravoslavqe.
Isto, niti mu ene, niti ena mua, ne treba da se groziili tui u
mepiovitom braku, osobito ako je sklopqen u skladu sa72. kanonom
Trulskoga Sabora. Jer pita znapi, eno, moda epispasiti mua? Ili,
pita znapi, muu, moda epi spasiti enu. (IKor. 7. 16.).
Jeretici ne mogu prisustvovati liturgiji osim ako obeajuda e se
pokajati, i da e ostaviti jeres (9. kanon Tim. Al.). Pri-sustvovawe
bogosluewu uslovqeno je obeawem jeretika da eostaviti jeres u
pokajawu svome.
I uoppite, kad god se opazi da jeretik nije utvren u jeresi
iduhu protivqewa, treba s wim postupati snopiqivo i blago, jermoda
e se obratiti Crkvi i sam anatemisati svaku jeres,poevpii od one,
od koje se obraa (v. 66. kanon Kart. Sab. i 7. kanonII Vas.
Sab.).
Svi primeri popupitawa u primeni anateme na svaku jeresopravdani
su mogunopiu i to realnom a ne apstraktnom, da e sejeretik u
pokajawu od jeresi obratiti Crkvi. Ako to nije izgledno,anatema na
svaku jeres se mora primeniti u punoj meri. Ne moe sedopupitati
jereticama, koji ostaju uporni u jeresi, da ulaze u DomBoiji. (6.
kanon Laodik. Sab). Ovo treba uporediti sa 9. kanonomTim. Al.
38 SVETI KNEZ LAZAR
-
Vaqa znati, da i kada se blagorazumno popupita u
primeni,popupita se samo u odnosu prema oveku jeretiku. Naime, i
tadaanatema na svaku jeres ostaje u svom punom znaaju u pogledu
samoglanog uewa i u pogledu jeretikih organizacija. Crkva ne
moepopupitawa radi priznati lano uewe, ili jeretiku organizaci-ju
sa wenim nazovi tajnama, i wenim nazovi svepitenstvom, uite-qima,
telima i poglavarima.
lanstvo Crkve u Svetskom Savetu Crkava, u toj svejereti-koj
organizaciji, makar i zamrznuto, makar i u statusu posmatraa,znai
priznawe toga Saveta, i uvaavawe jeretika koji ostaju uporniu
jeresi idui sve daqe i daqe u la. A pita to znai, nego da
Crkvauvaava i jeresi, sve jeresi toga Saveta. lanstvo, makar i
zamrznu-to, Crkve u jeretikom SSC narupiava anatemu na sve
jeresi!
I tako, bez anateme na sve jeresi, postala su bez dejstva svaona
mnogobrojna pravila Crkve, koja osuuju molitvenu i liturgi-jsku
zajednicu sa jereticima. Ujedno, neosueno u Crkvi prolazeizjave
carigradskog patrijarha Vartolomeja i drugih episkopa Ca-rigradske
patrijarpiije o dva pluna krila, o sestrinskoj Rim-skoj Crkvi, o
ispovednicima vere i Svetim Ocima kao o rtvamastare lukave zmije.
Ovome sleduju sline izjave mnogih drugiharhijereja, meu kojima i
onih iz Srpske crkve.
Svejeres ekumenizma nije mogla ui u Crkvu, dok prvo nijeuklowena
anatema na sve jeresi. A ona je uklowena pod izgovoromda se
popupita u strogoj primeni kanona radi svedoewa istine,kako bi se
jeretici obratili.
Sveti Oci, kada su priznavali krpitewe iz jeretikih
orga-nizacija da bi olakpiali obraawe jeretika Crkvi upravo su
setrudili da istaknu anatemu na svaku jeres.
Koji se iz jeresi obraaju u pravoslavqe i k broju onih, kojise
iz jeretika spasavaju, primamo po slijedeem obredu iobiaju:
Arijane, i Makedonijane, i Savatijane, i ... primamopopito
predstave od sebe pismeno i anatemipiu svaku jeres,koja drukije ui,
nego pito ui Sveta Boija, katolianska iapostolska Crkva,
znamenovavpii ih, to jest pomazavpii imnajprije svetim mirom elo,
oi, nozdrve, usta i upii, i dok ihznamenujemo, kaemo: Peat dara
Duha Svetoga... (7. kanon IIVas. Sab.)
Nije priznato krpitewe u okviru ovih i drugih jopi jeretik-ih
organizacija, nego onih qudi, koji se iz jeresi obraaju u
pravo-slavqe i k broju onih, koji se iz jeretika (jeretikih
organizaci-ja) spasavaju. I ti qudi koji se obraaju moraju najpre
sami pi-smeno anatemisati svaku jeres. U tome pokajawu jeste
opravdawepopupitawa, tj. priznavawa krpitewa iz jeretika.
Zajedniarewe Crkvi jeretika u organizaciji SSC nema op-ravdawe.
Organizaciono zajedniarewe vodi priznawu i uvaa-
MOE LI LANSTVO CRKVE U SSC BITI ZAMRZNUTO 39
-
40 SVETI KNEZ LAZAR
vawu jeretika. Zato oni i jesu gluvi za stavove pravoslavnih
uSSC, pito je i konstatovano Solunskim zakqucima.
Pitamo se, kakav akt pokajawa jeretika je ponukao Pravosla-vne,
da se ponadaju obraawu jeretika? Da li su jeretici obeali dae
ostaviti jeres? Ili su moda oni pismeno anatemisali svakujeres?
Zapito ih je Crkva preutno, a ponekad i mawe preutnopriznala?
Posle ovog iskustva, Crkva mora napustiti lanstvo u
sve-jeretikom SSC, i jasno predati anatemi svaku jeres.
Ne upreite se u isti jaram s nevjernicima; jer pita ima
pra-vednost sa bezakowem; ili kakvu zajednicu ima svijetlost
stamom? (II Kor. 6. 14.).
eqko Kotoranin
-
TEOLOGIJA UMETNOSTIZnawe o duhovnoj, skladnoj, psihikoj,
bogooveanskoj sinap-
snoj energiji prouavalo se u vizantijskom pravoslavnom
svetu,iako su hripiani-podvinici na Svetoj Gori najrevnosnije
uvaliznawe o bogoslovesnosti, logosnosti, ikonopisu, freskopisu,
sve-tom jeziku i svetlosti filozofije Smisla ivota. Iako e Sv.Jovan
Damaskin (650754) napisati Odbranu svetih slika a Sv.Teodor Studit
(759826) izloiti teoriju neophodnosti (Hristse ne samo moe nego i
mora predstavqati... Poreknemo li ovo, cr-kveno tumaewe Hristovog
spasewa sveta je praktino unipiteno) tek sa Sv. Grigorijem Palamom
(12961359), Svetogorcem, znaweo boanskim energijama se preobraava u
svojstvo katafatikogpravoslavnog pogleda na svet, od posebnog
znaaja za pravoslavniivopis i pravoslavnu poetiku. Utoliko je
svetogorska tipiinatemeq intelektualnom naporu tumaa Svetog,
vipieglasju teologi-je umetnosti i odreenih pikola, pa tako i
neremeewa predaje ka-nona.
Hilandarski molitvenici, bapi zato, za Srbe predstavqajustoer
izvornohripianskog istonika, jer nema pravoslavne fi-lozofije
umetnosti izvan tih, slovesnih, svetogorskih postulata.Hilandarci
uvaju svetost likovnog rukopisa, upuuju vekovima napoznata Erminija
(Pouke o ivopisu) jeromonaha Dionisija Fiur-noagrafiota, na
molitveno sabirawe kao uslov bavqewa i tumae-wa kwige ivota. Bez
obzira na tehniku i mesto nastanka ikona je(u slovenskom obraz)
svedoanstvo duhovne punoe; wen sadraj jevaniji od materijala, ma
koliko on bio raznorodan (drvo, metal,kost, tekstil, zidna slika),
vaniji od tehnike i umea jer sesamo wime preidentifikujemo u
svevremenom. Isto tako, poredaki pravila ikonopisa i freskopisa
uvaju se od iskupiewa novota-rija: tano se zna gde dolazi red
patrijaraha, red proroka, red pra-znika u ikonografiji; ili mesto
sloene oltarsko-liturgijskekompozicije, ili Deizisa, ili zone
svetih ratnika u freskopisu.Meutim, slikarske zone u freskopisu,
ili nizovi ikona na iko-nostasu (iju razradu pravoslavni duguju
Rusiji, u XV veku), i samisu podloni vipiem redu i poretku svetoj
umetnosti iju filo-zofiju obrnute perspektive ujapiwava jedino
Tajna svetlosti.
UMETNOST I ISTORIJA
-
Svaka druga vrsta nadgradwe jeste razumevawe
metodologijeistorije umetnosti ali ne i istorije hristocentrinosti.
Suprot-no zapadnoj crkvenoj umetnosti, koja nije izbegla zamku
ovekocen-trinosti, Sveta Gora je (nakon aleksandrijskog uzora i
izvora), dodanas, sauvala znaaj opomene pamewa; na isti nain, iz
bliskepovezanosti svetogorskih i srpskih tihovateqa i jeste
nastalasaborna, neodstupajua i simfonijska osobenost
(meusobnost)pikole srpskih zografa.
Sabornu aksiologiju najboqe potvruje hilandarski zografGeorgije
Mitrofanovi, ije izobraewe (1620) Blagovesti (li-kovi Bogomajke i
arhanela Gavrila) pleni neodoqivom milos-nopiu i neopisivom
lepotom. Od sinopije u manastiru Dobrievo,do radova u Krupi,
Zavali, Morai, Pekoj patrijarpiiji, ili Is-posnici sv. Save
(Studenica) traje taj saborni duh hilandarskogmonaha Georgija
(Mitrofanovia).
Sveta Gora (Atos), uvala je i prenosila, izmeu ostalog,znawa o
teologiji umetnosti, nikad ne odstupajui od zavetaizvornog
hripianstva to jest pravoslavqa. Ovo naglapiavamo upra-vo zbog
iwenice da je Atos, uz Meteore, ne samo sauvao stilovepaleologovske
umetnosti (XIIIXIV vek) ve i kritski ikonopis(takozvani italo-grki
stil). U doba isihastikog pokreta Atosima najaktivniju ulogu
zapititnika hripianskih zaveta, pa nije niudno da e bapi u XV veku
najpoznatiji carigradski autori iko-nopisnih dela (Nikola
Filantropinos, Emanuil Uranos, AleksijeApokavkos) boraviti na
Kritu. Tako e se isihastika teologijasvetlosti (XIV vek) iznova
potvrivati u vizantijskom crkvenomslikarstvu.
Svetogorski uticaj se, tim vipie, ponavqao i odravao u vre-menu
jer su i drugi pravoslavni narodi u woj imali svoje monapikelavre.
Zato su i posete hilandarskih duhovnika zaviajnoj ilimatinoj
zajednici imale vipii smisao, predstavqale neraskidivui svetrajnu
nit kojom se duhovno uvalo da ne zapadne u jeres. Jer,kada Gabriel
Mije tvrdi da je srpska sredwovekovna umetnost unekim svojstvima
(impozantni portreti, kamena plastika) na tragucrkvene umetnosti
Italije to onda znai da je ona na traguistovetnog duhovnog
iskustva, a nikako ne i prihvatawa novinaiz zapadnog hripianstva,
stranih pravoslavnom pogledu na svet.
Veze hripianskih naroda su u misiji, u znaewu, u
smislufilozofije sabornosti ali ako ih se, i kada, pravoslavni
odriu,razlog treba traiti uvek u temeqnim razlikama. I kao pito
nadogmatskom planu pravoslavci ne prihvataju uewe rimske crkve
pokome je blagodat stvorena (jer je od Boga data blagodat
nestvorena),tako isto ne prihvataju i druga iskustva ovekobone
civilizaci-je Zapada. Konkretno, pravoslavni na svojim ikonama ili
freska-ma ne prikazuju Isusa Hrista kao obinog oveka, te zato i
nema u
42 SVETI KNEZ LAZAR
-
wihovim ivopisima ni traga telesnoj i dupievnoj patwi. tavi-pie,
slikawe ikone Hrista Spasiteqa u qudskom obliku nikako neznai
odvajawe wegovog tela od supitine boanskog, koje se tu sje-dinilo.
Slikati Spasiteqa znai ispovedati wegovo oboenotelo, kako svedoe i
V, VI i VII Vaseqenski sabor.
Ono pito pojedini teoretiari (K. Vajcman) vide kao nagla-piavawe
emocionalnosti (ime freskopis u Nerezima, posle 1164.nastao,
pozitivno vrednuju u evolutivnom razvoju pravoslavneumetnosti), ili
udovipinu likovnu dramatinost (kakva se javqana freskama iz
Kurbinova, 1191.), jeste samo pokupiaj umawivawanepremostivih
razlika u hripianskoj umetnosti Istoka i Zapada.Odsustvo razumevawa
liturgijske slike i dogmatskog ikonopisaizvornog hripianstva
(pravoslavqe) uslovqava likovna upropia-vawa istoriara umetnosti
koji prate egzegezu likovnog rukopisa(Vajcman, Gerhard), bez da se
on, u hripianstvu, ne moe razumetisam po sebi jer se mora tumaiti u
zajednipitvu sa pravoslavnimbogoslovqem. Tako je i sceni Oplakivawa
Hrista (u Nerezima)pridodato znaewe psihologizirawa, patwe, bola
(iako se u pravo-slavqu ne prikazuje ulno, propadqivo ve preobraeno
telo)umesto uoavawa sugestivne naracije o Duhu Utepiitequ, kao
pitose u vertikalnom smislu (od vidqivog ka nevidqivom
doslednosprovedeno u Kurbinovu), odnosno osnoj simetriji (M. A.
Alpa-tov) ishitreno uoila dramatika manirizma i zatalasanih na-bora
na tkaninama.
Za razliku od zapadwake religiozne umetnosti,
stvaraocipravoslavnog hripianstva se dre halkidonske dogme, i
uvekpronose slavu Bogooveka Hrista, ak i u trenucima wegovog
naj-veeg poniewa (L. Uspenski). Istina o ovaploewu, kao
istinaspasewa, ne bi mogla da postoji ako bi Hristos imao dve
odeqeneprirode, ako bi kao ovek dupievno i telesno patio.
Razumqivo, tone znai negaciju qudskog lika, ve uspostavqawa
pravoslavnoguewa i razumevawa nerazdeqenosti dvojedne prirode
IsusaHrista. Preciznije, kada pravoslavni ne ivopipiu Hrista
kojipati i koji je u mukama to ne znai da se oni odriu i
wegovogqudskog lika, ve da wegovo stradawe tumae kao proslavqewe,
pazato i krst na kome je izvrpieno raspee ne razumeju i ne
prikazujukao obian ve proslavqeni krst.
Dokaz popitovawa i qudske prirode Isusa Hrista deo jemistine
istine, jer se inae ne bi moglo predstavqati boanskokoje nije ni
opisivo ni predstavqivo. Prema tome, kada MarkoPodvinik, tumaei
jevanelistu Jovana (Jn. 1,14), kae: Re jepostala telo da bi telo
postalo re on ukazuje na put ovekovogspasewa bapi time pito je na
sebe Sveto uzelo i qudsku prirodu(telo), bez da je ikada izgubilo
svoje boanstvene energije. I upra-vo zato pito Logos postaje telo
mi moemo opisivati neopisivo,
TEOLOGIJA UMETNOSTI 43
-
moemo (zbog qudske prirode) predstavqati, izobraavati onogako je
uzeo i qudsko oblije moemo da ivopipiemo Bogoovekapo telu, popito
je i qudska priroda wegove majke opisiva.
Svetogorski tihovateqi uvaju izvorne hripianske zaveteobzirom da
se jedino tako moe uvati istina o Logosu i logosnojprirodi. Biti
izvan, mimo zaveta doista predstavqa mogunoststvarawa novih
uputstava, kanona, katehizisa, ili narcisocentri-ne umetnosti kao
hripianske umetnosti. Suprotno ovekobonojcrkvenoj umetnosti, i
revnujui zavetima, postoji sveta umetnostkao duhovni napor, udwa i
vera. Ne bi moglo postojati, uostalom,ni hripiansko poreklo
ikonopisa, ni mistino uverewe u smisao,preobraaj i spasewe, ako bi
se dogmatika mewala primeren