SVJETSKI DAN BRAKA' Obnova bračnih zavjeta ZADAR - Crkva je jučer >oi obilježila Svjetski dan braka. ~ U povodu toga dana u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Zadru na Puntamici je održano klanjanje pred Pres- vetim Oltarskim Sakramen- tom, s obnovom bračnih zav- jeta. Molitvu je predvodio don Emil Bilaver, povjerenik za obiteljski pastoral Zadarske nadbiskupije. Svjetski dan braka (SDB) posvećen je bračnom paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, koja je temelj društva. Obi- lježavanjem Svjetskog dana braka želi se proslaviti sakra- ment braka, naglasiti ljepota bračne vjernosti, žrtve i ra- dosti u svakodnevnom bračnom životu. Zamisao o obilježavanju dana braka za- počela je u Louisiani u SAD, 1981. godine, kada su bračni parovi potaknuli gradonačel- nika, guvernera i biskupa da proglasi Valentinovo danom "vjere u brak". Molitveno klanjanje bilo je u znaku zahvalnosti Bogu za neizmjerni dar sakramenta braka uz želju da se uvijek ponovno svjedoči nj egova ve- ličina, što se ostvaruje životom sve veće bliskosti. Svjetski dan braka govori i o ljepoti bračnog života u zajedništvu i opraštanju, kako bi svi sve više bili jedno srce i jedna duša. Marija ĆURKO Obred je predvodio župnik don Emil Bilaver
11
Embed
SVJETSKI DAN BRAKA' Obnova bračnih zavjeta...održano klanjanje pred Pres vetim Oltarskim Sakramen tom, s obnovom bračnih zav jeta. Molitvu je predvodio don Emil Bilaver, povjerenik
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
SVJETSKI DAN BRAKA'
Obnova bračnih zavjeta Z A D A R - Crkva je jučer >oi
obilježila Svjetski dan braka. ~ U povodu toga dana u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Zadru na Puntamici je održano klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, s obnovom bračnih zavjeta. Molitvu je predvodio don Emil Bilaver, povjerenik za obiteljski pastoral Zadarske nadbiskupije.
Svjetski dan braka (SDB) posvećen je bračnom paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, koja je temelj društva. Obilježavanjem Svjetskog dana braka želi se proslaviti sakrament braka, naglasiti ljepota bračne vjernosti, žrtve i radosti u svakodnevnom bračnom životu. Zamisao o obilježavanju dana braka započela je u Louisiani u SAD, 1981. godine, kada su bračni parovi potaknuli gradonačelnika, guvernera i biskupa da proglasi Valentinovo danom "vjere u brak".
Molitveno klanjanje bilo je u znaku zahvalnosti Bogu za neizmjerni dar sakramenta braka uz želju da se uvijek ponovno svjedoči nj egova veličina, što se ostvaruje životom sve veće bliskosti. Svjetski dan braka govori i o ljepoti bračnog života u zajedništvu i opraštanju, kako bi svi sve više bili jedno srce i jedna duša.
Marija Ć U R K O Obred je predvodio župnik don Emil Bilaver
U MIROVINI, MONS. ROZARIO ŠUTRIN, IZDANAK JE DUGE TRADICIJE SVEĆENIŠTVA U LUCI NA DUGOM OTOKU
Luka ie imala čak 74 svećenika glagoljaša mons. Rozario
i je nedavno svoj •ođendan. S tim anonikom i umi-vnateljem i pro-L Nadbiskupskoj nnaziji u Zadru ) o svećenicima
njenu dugogo->st. e omiljen među tanima. Jedan je učenika koji je sa janima, prijatelj-Lna proslavio zlat-ntni jubilej mis-k je i naša na-evizija pratila tu
dugogodišnjem •duhovnom zva-»zario Šutrin ob-oge visoke počas-r i tajnik Nad-0 je od 1956. do % vicerektor Nad-bogoslovnog sje-
1. 8. 1963, di-ije vjerske škole e svećenika u Za-le gimnazije) do i, rektor crkve Sv. anonik od 26. 2. 1 te monsinjor od godine. Zapažen pečat ostavio je u lom razvoju Nad-imnazije kao du-
trima blagopokojnim nadbiskupima, mons. Mati Gar-koviću, mons. Marijanu Oblaku i mons. Ivanu Prenđi.
U mons. Šutrinu klica
otoku. Svoj odgovor na Božji poziv i kušnje duhovnog života kalio je kao revan sje-meništarac i bogoslov u šibenskom sjemeništu i zagrebačkoj bogosloviji.
najviše 450 stanovnika. Najstariji zapis o prvom poznatom župniku Lučaninu potječe iz daleke 1460. godine.
- Prvi poznati župnik Luke je Petar. Nalazimo ga u nje-
Rozario Sutrin proslavio je devedeseti rođendan
duhovnog zvanja sazrela je u Kroz svoju dugogodišnju govoj oporuci, pisanoj gla-vrijeme rane mladosti, kad je povijest Luka je imala 74 goljicom V Sustipanji Luci ministrirao uz župnika don svećenika glagoljaša, što je za Velom otoci'. Prema nave-
pa^toralni djelokrug župnika Luke, koja je sigurno glagoljaška župa iz 1460. godine,^ kako navodi mons. Šutrin, vjerojatno već od samog početka 15. stoljeća. Bila je župom od davnine, do godine 1851. kada je proglašena neovisnom kapelani j om. Dakako, naselje Luka spominje se uz povijesni podatak iz 1365. godine kao Valis Sancti Stephani - Luka sv. Stjepana.
Neki od Lučana svećenika stekli su slavu izvan domovine, poput don Ante Žuvića, jednog od naijstaknutijih hrvatskih svećenika u SAD-u u dvadesetom stoljeću. U svojim putopisnim emisijama njegove graditeljske sakralne objekte spomenuo je i poznati televizijski novinar Go-ran Milić.
U knjizi Župa Luka mons. Rozario Sutrin navodi da se don Ante Žuvić rodio 6. 1. 1876. godine u Luci, a školovanje završio u Zadru gdje je i zaređen 19. 5. 1898. godine. Već 1908. godine preselio je k braći u Sjevernu Ameriku. U Los Angelesu u Kaliforniji osnovao je 1910.
koji Ante Žuvić, iuški svećenik
je izgradio čak i crkvu u Am
jedinu crkvu za Hrva Južnoj Kaliforniji. Zatin radi redovničke službe u dić Steelton (Pennsvlva gdje je podigao veliku ( sa dva zvonika u gotj stilu. Tamo je i prem navršivši tek 43. godinu ta.
Osim Ante Žuvića, Lu dala još poznatih svece fra Josipa Baninu, don V Barbića, fra Lovru Fatc don Luku Fatovića, doi kolu Fatovića, don Eu
SVEĆENIK U MIROVINI, MONS. ROZARIO ŠUTRIN, IZDANAK JE DUGE TRADICIJE SVEĆENIŠTVA U LUCI NA DUGOM OTOKU
Luka je imala čak 74 svećenika glagoljaša Lučanin mons. Rozario
Sutrin slavio je nedavno svoj devedeseti rođendan. S tim zadarskim kanonikom i umirovljenim ravnateljem i profesorom na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru razgovaramo o svećenicima Luke kroz njenu dugogodišnju povijest.
Rozario je omiljen među svojim mještanima. Jedan je od rijetkih svećenika koji je sa svojim župljanima, prijateljima i kolegama proslavio zlatni i dijamantni jubilej mis-ništva, a čak je i naša nacionalna televizija pratila tu svečanost.
U svom dugogodišnjem plodonosno-duhovnom zvanju don Rozario Sutrin obnašao je mnoge visoke počasti. Kancelar i tajnik Nadbiskupije bio je od 1956. do 1959. godine, vicerektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa od 1. 8. 1963., direktor srednje vjerske škole za spremanje svećenika u Zadru (klasične gimnazije) do umirovljenja, rektor crkve Sv. Krševana, kanonik od 26. 2. 1976. godine te monsinjor od 3. 6. 1983. godine. Zapažen trag i osobit pečat ostavio je u insitucionalnom razvoju Nadbiskupske gimnazije kao dugogodišnji ravnatelj i predavač. Bio je bliski suradnik
trima blagopokojnim nadbiskupima, mons. Mati Gar-koviću, mons. Marijanu Oblaku i mons. Ivanu Prenđi.
otoku. Svoj odgovor na Božji poziv i kušnje duhovnog života kalio je kao revan sje-meništarac i bogoslov u šibenskom sjemeništu i za-
U mons. Šutrinu klica grebačkoj bogosloviji.
najviše 450 stanovnika. Najstariji zapis o prvom poznatom župniku Lučaninu potječe iz daleke 1460. godine.
- Prvi poznati župnik Luke je Petar. Nalazimo ga u nje-
duhovnog zvanja sazrela je u vrijeme rane mladosti, kad je ministrirao uz župnika don Ivana Milanju, tadašnjeg sijača Božje riječi na Dugom
Rozario Šutrin proslavio je devedeseti rođendan Kroz svoju dugogodišnju
povijest Luka je imala 74 svećenika glagoljaša, što je za mjesto zaista dosta, jer je u svom povijesnom hodu imala
govoj oporuci, pisanoj glagoljicom V Sustipanji Luci Velom otoci'. Prema navedenom dokumentu Žman i Rava pripadali su tada u
pastoralni djelokrug župnika Luke, koja je sigurno glagoljaška župa iz 1460. godine, a kako navodi mons. Šutrin, vjerojatno već od samog početka 15. stoljeća. Bila je župom od davnine, do godine 1851. kada je proglašena neovisnom ka-pelanijom. Dakako, naselje Luka spominje se uz povijesni podatak iz 1365. godine kao Valis Sancti Stephani - Luka sv. Stjepana.
Neki od Lučana svećenika stekli su slavu izvan domovine, poput don Ante Žuvića, jednog od naijstaknutijih hrvatskih svećenika u SAD-u u dvadesetom stoljeću. U svojim putopisnim emisijama njegove graditeljske sakralne objekte spomenuo je i poznati televizijski novinar Go-ran Milić.
U knjizi Župa Luka mons. Rozario Sutrin navodi da se don Ante Žuvić rodio 6. 1. 1876. godine u Luci, a školovanje završio u Zadru gdje je i zaređen 19. 5. 1898. godine. Već 1908. godine preselio je k braći u Sjevernu Ameriku. U Los Angelesu u Kaliforniji osnovao je 1910. godine hrvatsku župu i sagradio crkvu Sv. Ante, prvu i
koji Ante Žuvić, luški svećenik
je izgradio čak i crkvu u Americi
jedinu crkvu za Hrvate u Južnoj Kaliforniji. Zatim seli radi redovničke službe u gradić Steelton (Pennsylvania), gdje je podigao veliku crkvu sa dva zvonika u gotskom stilu. Tamo je i preminuo, navršivši tek 43. godinu života.
Osim Ante Žuvića, Luka je dala još poznatih svećenika: fra Josipa Baninu, don Matiju Barbića, fra Lovru Fatovića, don Luku Fatovića, don Nikolu Fatovića, don Eugena Šutrina...
Nenad M A R Č I N A
OBILJEŽENA OBLJETNICA SRBOČETNIČKOG POKOLJA U MEDVIĐI
U spomen na osamnaest nevinih žilava iltiffflM
Spomen-obilježje na stravičan zločin
MED V I Đ A - Jučer su na spomen obilježju žrtvama stradalim tijekom Domovinskog rata u Medviđi položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen na obljetnicu tragičnog stradanja nevinih žrtava u tom bukovačkom mjestu.
Prije osamnaest godina srbočetnici su u zaseoku Er-stići, 9. veljače 1993. ubili deset nevinih civila: Duju Er-stića rođenog 1937., Jeku Er-stić rođenu 1942., Petra Er-stića rođenog 1944., Jeku Er-stić rođenu 1947., Ivana Er-stića rođenog 1920., Jeku Er-stić rođenu 1929., Stoju Erstić rođenu 1932., Sirnicu Erstić rođenu 1905., Stoju Erstić rođenu 1931. i Miru Erstić rođenu 1975. Tijekom Domovinskog rata i okupacije u Medviđi je ubijeno još osam mještana: Božo Demo rođen 1910., v Ivan Mršić rođen 1934., Šime Serdarević rođen 1912., Ika Serdarević rođena 1926., Ivan Adžić rođen 1959., Marko Genda rođen 1944., Anka Pilipović rođena 1936. i Marko Šarić rođen
1937. Za sve stradale služena je
sveta misa u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koju je predvodio župnik don Da-rio Matak, koji je u propovijedi istaknuo da prisjećanje ne znači ni mržnju niti
osvetu, ali da bi bilo isto tako, ako ne vjernički ono makar ljudski, da se zločinci pokaju, a ne da i danas prozivaju i optužuju nevine žrtve koje još čekaju na sud povijesti.
Uz mnogobrojne vjernike iz Medviđe i mnogih drugih
mjesta Zadarske županije, bili su nazočni i saborski zastupnici Ana Lovrin, Ivo Gr-bić, Nevenka Marinović i Branko Kutija te zadarski župan Stipe Zrilić sa suradnicima.
I. S T A G L I Č I Ć
Brojni žitelji i njihovi gosti prisjetili su se stradalih na misi u župnoj crkvi
14 ZADARSKI LIST CIA M< k)|| ( U Z D U Ž I POPRIJEKO
U ŽUPI NA PUNTAMICI ZAVRŠIO ZARUČNIČKI TEČAJ ZA BUDUĆE MLADENCE
Male sitnice od velike važnosti z o oc
X O
§
Nemojte prekinuti nit s Bogom, koji vodi vaš život, jer on je htio da budete sretni, poručio -je don Mario Sikirić
Z A D A R - U petak je u pastoralnom centru župe Bezgrešnog začeća BDM u Zadru na Puntamici završio je zaručnički tečaj na kojem je govorio don Mario Sikirić, župnik Pakoštana i Draga. Don Mario je održao predavanje na temu duhovnosti bračnoga života. Na susretu je sudjelovalo 69 zaručničkih parova, a tečaj se odvijao 3. i 4. te 10. i 11. veljače.
Parovima se obratio i don Emil Bilaver, pročelnik obiteljskog pastorala u Zadarskoj nadbiskupiji uputivši riječi ohrabrenja na njihovom putu prema zajedničkom životu u braku u Godini obitelji kada se hodočasti u Vranu. To je priprema za dolazak pape Be-nedikta XVI. u Hrvatsku i Nacionalni susret obitelji. Zaručničkim parovima je podijeljena knjižica Ante Matelja-na "Kršćanska ženidba" sa smjernicama i savjetima kako živjeti u braku.
Ženidba se definira kao ulazak u intimno ljudsko zajedništvo po čemu postaje "začetak najdubljeg zajedništva postojanja osoba, koje su u vjeri, nadi i ljubavi usmjerene Bogu." Sakrament ženidbe je u knjizi Ante Ma-teljana, "od Boga dan put spasenja, koji supružnike vodi do punine vječne ljubavi i zajedništva u samome Bogu." Sa-kramentalna ženidba uključuje poziv na naviještanje ljubavi, koja treba biti darivanje i samodarivanje.
Don Mario Sikirić je započeo svoje predavanje čitanjem odlomka iz Evanđelja o ženidbi. Predavač je posebno
Tečaj je slušalo 69 zaručničkih parova
istaknuo Kristove riječi: "Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." Izdvojio je ljepotu zajedničkog života u braku.
- Duboko smo uvjereni da Bog vodi naš život od rođenja do smrti, drži svoje ruke nad nama, vodi nas i brine se te upravlja našim životom. Jedan od trenutaka koji je za vas koji ulazite u brak jako bitan je trenutak kad nalazite životnog partnera, muža ili ženu. To je duboko vjerujemo, volja Božja. Bog želi da vas dvoje budete zajedno, jer je vidio da ste vas dvoje u zajedništvu, sretni i zadovoljni. Kad ste zajedno imate osjećaj i sigurnost da vas Bog poziva na brak, rekao je predavač dajući zatim odgovor na pitanje: "Zašto postoji brak".
- Vajša osobna sreća je u tome kad ste zajedno. To je najhitnije za Boga, znači da u vama treba postojati sigurnost da je to upravo ono što ste tražili, upravo onaj mladić ili djevojka. Vjerujete da vam je
tog čovjeka ili tu ženu dao Bog, poručio je don Mario zaručničkim parovima.
Predavač je pojasnio tri pitanja koja se postavljaju zaručnicima prigodom primanja sakramenta ženidbe uz zadaće koje u braku proizlaze iz njih, kao što su međusobna ljubav i poštovanje tijekom cijelog života te spremnost da se s ljubavlju od Boga primaju djeca i odgajaju po zakonu Krista i njegove Crkve. Sudionici su upoznati s temeljima braka i obitelji, vjernosti i ljubavi koja se treba svakodnevno potvrđivati i njegovati riječima i djelima.
- U braku su od velike važnosti male sitnice, koje ga izgrađuju. Na njih trebate obratiti pažnju, jer one su temelj čvrstoće braka, istaknuo je predavač uputivši na potrebu otvorenosti volji Božjoj od početka braka i kroz zajednički život.
"Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu", naveo je predavač
potaknuvši na redovitu molitvu i sakramentalni život u braku i obiteljskom poslanju.
- Nemojte prekinuti nit s Bogom, koji vodi vaš život, jer on je htio da budete sretni, zaključio je don Mario Sikirić.
Prvog dana zaručničkog tečaja u četvrtak 3. veljače, predavanja su održali vje-roučiteljica Helena Cakarun i don Emil Bilaver. Tijekom tečaja o braku s pravnog gledišta govorio je don Zdenko Milić. Bračni par Davor i Marijana Ukalović iznijeli su svoje iskustvo obiteljskog života. Predavanje je održao i Mladen Klanac iz Obiteljskog savjetovališta.
Marija Ć U R K O
ponedjeljak, 14. veljače 2011. ponedjeljak, 14. veljače 2011. U Z D U Ž • POPRIJEKO DAN HRVATSKE KATOLIČKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA
Nitko nije tako jak da ne treba nikakvu pomoć Z A D A R - Hrvatska kato
lička udruga medicinskih sestara i tehničara (HKUMST) Zadar u subotu je u svojim prostorijama u Zadru proslavila Dan udruge. Na susretu je uz članove Udruge, prijatelje i goste sudjelovala predsjednica HKUMST-a s. Melhiora Biošić.
Program je započeo pjesmom u čast Gospe Lurdske "Sred te se pećine", kojoj je posvećena Udruga. Bogati repertoar ispunjen raznim sadržajima pjevanjem je obogatio vokalni sastav Udruge
"Magnificat". Članovi Udruge koju vodi Marija Buturić ove su godine pripremili nekoliko scenskih prikaza, za koje je tekstove napisala medicinska sestra Ljubica Wagner - "Svekrva i nevjesta", "Prijateljice Ane i Kate", "Akcija darivanja krvi", "Doživotni radni vijek u struci medicinske sestre" i "Posjet kćeri Klare majci Mari u bolnici". Na kraju susreta, druženje okupljenih članova HKUMST-a, njihovih prijatelja i gostiju nastavljeno je uz domjenak i veselo raspoloženje te razgovor i
druženje. - Hrvatska katolička udruga
medicinskih sestara i tehničara djeluje 17 godina. Utemeljena je 1994. godine i ima oko 530 članova. Mi s našim aktivnostima uvijek idemo naprijed i tako Udruga "sazrijeva" te donosi bogate duhovne plodove. Ove godine smo krenuli s našom "umjetničkom ekipom", za koju su mnogi članovi pokazali interes. Time smo htjeli razbiti monotoniju rada i depresiv-nost koju vidimo i čujemo, zasićeni teškim nalazima i
Molimo za bolesnike da im Bog Melhiora
slučajevima. Svugdje je puno tuge i žalosti, a svojim programom željeli smo ponuditi jednu veselu prigodu, tako da možemo nastaviti rad i osobno poslanje novim snagama. U predstavljanju scenskih izvedbi sudjeluju članovi HKUMST-a, koji su i iz Upravnog i Nadzornog odbora te suda časti, kazala nam je s. Melhiora Biošić.
Članovi Udruge su u povodu blagdana Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika posjetili sve domove i bolnice u Zadarskoj nadbiskupiji, pohodeći svakog bolesnika s prigodnim preklop-nicama i grančicama mimoze. Oko Božića su također imali brojne aktivnosti kojima su išli ususret potrebitima, dok će u ožujku sudjelovati na planiranim hodočašćima, u •Međugorje, Dubrovnik, Bari i
da snage prihvatiti bolest - s. Biošić
Bitetto. - Ono što je Gospa rekla
trudimo se ostvarivati. Rekla je da joj dovodimo bolesne. Svaki naš molitveni susret je ispunjen i molitvom za bo
lesnike da im Bog da snage prihvatiti bolest, a ako je volja Božja da ozdrave, kaže predsjednica HKUMST-a, dodajući da svaki čovjek može pomagati.
- Nitko nije tako jak da ne treba nikakvu pomoć. I nitko nije tako slab da ne bi mogao drugima pomoći. Kada ste zadnji put čuli da vam je netko rekao: "Lijepo je što postojiš!" Kada ste vi zadnji put nekome rekli: T'Sretan sam što si tu!" Ovakve stvari, iako na prvi pogled male i beznačajne, izuzetno su važne i potrebne svakom od nas, jer ispunjavaju samopoštova-njem, sigurnošću i smislom. Ponekad pokušajte drugima dati ono što vam najviše treba, poklon, priznanje, zahvalnost, podršku i iznenadit ćete se, čulo se tijekom programa.
Marija Ć U R K O
Jedan od prigodnih igrokaza udruge Magnificat
UTDUT I POPRIJEKO ponedjeljak, 21. veljače 2011.
iONAUCNOJ OLIMPIJADI U ORGANIZACJI ŽUPANIJSKIH POVJERENSTAVA I PIJE
Smiljevca uvjerljivo najbolji
Ove godine se natjecalo ukupno 16 srednjih i 18 osnovnih škola
nijskog natjecanja iz vjeronauka za osnovne i srednje škole sudjelovat će na državnom natjecanju na Hvaru u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, koje će se održati od 23. do 25. ožujka. Svi sudionici
1
natjecanja će od Zadarske županije dobiti zahvalnice, a ekipne zahvalnice od Nacionalnog katehetskog ureda. Također, sudionicima su na kraju natjecanja podijeljena priznanja, a prve tri najbolje ekipe su dobile prigodne nagrade.
Materijale za ovogodišnju Vjeronaučnu olimpijadu je pripremio fra Petar Lubina. Predsjednica Povjerenstva za Županijsko natjecanje iz vjeronauka za osnovne škole je Ljiljana Elek, a za srednje škole je s. Danijela Ko-vačević.
Natjecanje u Osnovnoj školi Bartula Kašica je otvorila ravnateljica škole Vesna Sto-janov zaželjevši svima puno sreće i uspjeha.
- Za vjeronauk i vjeru nije dovoljno samo znanje, nego je važnije od toga, da to znanje primijenimo na suvremeni život, rekao je u uvodnom dijelu natjecanja mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije.
Predstojnik nadbiskupij-skog Katehetskog ureda je još poželio učenicima da vjeru i vjeronaučno znanje primijene u svakodnevnom životu te da ostvaruju prijateljstvo i zajedništvo međusobno i s Isusom Kristom kao Učiteljem. Misno slavlje za vjeroučenike osnovnih škola u crkvi Sv. Josipa u Zadru na Plovaniji predvodio je mr. don Gašpar Dodić.
Marija Ć U R K O
Mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda
Zadarske nadbiskupije
16 ZADARSKI LIST
16 SREDNJIH 118 OSNOVNIH ŠKOLA NA VJERONAI KATEHETSKOG UREDA ZADARSKE NADBISKUPIJE
Dečki i cure iz S Z A D A R - U organizaciji
županijskih povjerenstava i Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije održano je Županijsko natjecanje iz vjeronauka za osnovne i srednje škole ili Vjeronaučna olimpijada, na temu "Marija -Isusova i naša majka". Ukupno se natjecalo 16 srednjih i 18 osnovnih škola. Natjecanje iz vjeronauka za učenike osnovne škole je održano u Osnovnoj školi Bartula Kašica - Zadar, a za učenike srednjih škola u Medicinskoj školi Ante Kuzmanićau Zadru. Ekipa učenika OS Smi-ljevac - Zadar koju vodi s. Antonela Malenica osvojila je prvo mjesto. Na drugom mjestu su učenici OS Jurja Dalmatinca - Pag pod vod
stvom s. Tamare Bota, a treće mjesto pripalo je vjeroučeni-cima OŠ Kistanje u Kista-njama koje je pripremala Blaženka s. Mirjana Delon-ga-
Ekipa učenika Srednje škole Biograd iz Biograda na Moru koju vodi Ivica Kero imala je najveći broj bodova u Županijskom natjecanju iz vjeronauka za učenike srednjih škola. Vjeroučenici Klasične gimnazije Ivana Pavla II. s pravom javnosti pod vodstvom s. Viktorije Gadža nalazi se na drugom mjestu. Učenici Gimnazije Franje Pe-trića - Zadar, koje je pripremala Marija Klanac - Jo-zić osvojili su treće mjesto. Vjeroučenici kojima je pripalo prvo mjesto iz Župa-
KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU -
PRIVLAKA Vidjeli smo da je iz po
moćne u redovnu školu tijekom 1869. godine prerasla i škola u Privlači. U to je vrijeme austrijska vlast na zadarskom prostoru pokrenula pravu akciju otvaranja škola. Bila je to godina donošenja državnoga školskoga zakona kada je većina našim mjesta tražila školu. Tako se na stolu Kotarskog školskog vijeća našlo gotovo oko tridesetak zahtjeva za školom, od kojih su ubrzo mnogi i ostvareni. Nažalost, rijetki su imali tražene uvjete za otvaranje škole, a još manje stan za učitelja. Isto tako mnogim je ondašnjim općinama bilo teško osigurati i učiteljsku plaću. Vidimo to i na slučaju Privlake, kad 1870. godine nadzornik požuruje općinu u Ninu da učitelju osigura adekvatan smještaj, a ne stan kojega su već pokazali "s raspuknutim zidovima". Tijekom 1873. godine ministarstvo za bogoslovlje i nastavu u Beču donosi i "Naredbu o izgradnji i uređenju škola", a iste će godine pokrajinska vlast na sebe preuzeti i osiguranje prostora za školu, kao i plaće učitelja.
Školu vodi župnik don Pavao Zanki
U već citiranoj knjizi Šime Ljubičica "Kronika školstva n i n s k e o p ć i n e d o 1 9 2 0 . * o .
Tomislav Mar i jan Bilosnić, književnik, reporter Z a d a r s k o g lista, u o v o m e serijalu objavljuje priče o n a š e m kraju
PISMO DON ZANKIJA 0 SIROMAŠTVU I KRAJNJOJ GOLOTINJI DJECE
"Dobar dio diece, kod nas barem, oko šeste navršene pa sedme i osme godine nema dovoljna razvitka ni duševna ni tjelesna te je kao zle volje i rek bi bez života, ni pojmi ništa ili velikom mukom11
kao svećenik. U narednoj 1874. godini u
Privlači se neće mnogo toga promijeniti što se škole tiče, poglavito pitanje odlaska djece u školu. Jednorazre-dnu mušku pučku školu trebalo bi polaziti 93 školska obveznika, a to čini svega 46 dječaka. Kako navodi Š. Lju-bičić, kotarski školski nadzornik don Ivan Jelčić obilazeći školu u Privlači u svome izvještaju od 12. kolovoza ističe kako je "od 50 obveznih dječaka za školu u školi zatekao svega 14 dječaka. Ne pomaže ni apel općine, ni kazne, ni riječ svećeni-ka-učitelja. Mišljenja je da će ovakva situacija trajati sve dok utjerivanje globe ne bude organizirano u općini". Stanje se nije popravilo ni za školsku godinu 1874/75., dok izvještaja za 1876. godinu i nema. Škola radi i 1877. i 1878. godine, a kao učitelj laik u njoj je zaposlen don Pavao Zanki. U mjesnom školskom vijeću stalni su članovi postali Špiro Ko-lanović i Ante Grbić pok. Marka, dok su im zamjenici Ivan Gavan i Šime Skoblar.
U desetogodišnjem razdoblju od 1869. do 1879. godine u zadarskom kotaru otvoreno je 39 osnovnih škola,
škole će se zatvoriti, a učitelji neće dobiti drugog mjesta. Kotarsko se školsko vijeće pri svim ovim apelima poziva na "rodoljublje, poštenje i duševnost mjesnih školskih vijeća i učitelja".
Izvještaj učitelja i svećenika don Pavla Zankija
Pišući kako su pojedina školska vijeća reagirala na apel Kotarskog školskog vijeća, Š. Ljubičić ističe i navodi iscrpan izvještaj učitelja i svećenika don Pavla Zankija o izostajanja iz škole u Privlači. Značaj ovog pisma i njegova autora zahtijeva da se ovo pismo, bar u izvad-
k o i e SU n a s t a v u nolavnnm
nas barem, oko šeste navršene pa sedme'i osme godine nema dovoljna razvitka ni duševna ni tjelesna te je kao zle volje i rek bi bez života, ni pojmi ništa ili velikom mukom. Tomu je krivo, ne valja tajiti, nepodobno, nespretno, divljačko kut-nje (kućnje) odgajanje diece. Kako su danas ubitačni zli primjeri oteli mah, ne bi čovjek ni vjerovao da nije sam očevidcem. Dosta bi bilo ovo: da su otci (a ne zaostaju ni matere) većinom mrtvi za vinom i rakijom, pa od pijanaca nije li porod slab na duhu, umu i tielu? Sami otci navode svoju diecu na različite štetne izgrede na dušu i tielo, kao što bi mogao, ka' župnik, sijaset dokaza pri-nieti. Roditelji djecu svoju za malenskosti tuču gdje nego li... Veći dio diece kod nas jur za malenih nogu, najskoli zimi i proljećem, trpi glad. Pa što se može izčekivati iz te diece ubijene u duhu i tielu? Takova dieca polaze li učionu, ne može se njom okoristiti do kasna i velikim naporom, pa samoj dodija tu-poglavost tvrda - te se odaleči od učione.
Nadodajmo siromaštvo našeg puka. Najprvo većina diece kod nas nema potre-
Don Pavao Zanki, učitelj u Privlači od 1872.do 1880. godine
tih palača nego da je i kukavnih ševaretica, pa zgrada je učionska takva, da je ka' izabrana da odalečuje diecu na mjesto je primamljivate svojim ukusom, svojom čistoćom itd. Kad je kiša u nju kao kroz vršu; kad je oblačno nema vidjeti; kad vjetrušina koja dune, grdje nego u polju; kad je led, blaženo na suncu, u njoj zub o zub: ozdo sapa pojaminom, sa strana vlažni zidovi; ulaz je smrdljiv
okolnosti dopuštaju, sho-dnimi sredstvi buduti i razvijati."
Ovako nabraj aj ući uzroke nepohađanja škole od strane privlačke djece don Pavao Zanki Kotarskom školskom vijeću još poručuje kako treba misliti na novu školsku zgradu, kao i stan za učitelja, te najpotrebitija učila za siromašnu djecu. A što se tiče predviđene globe za one koji ne pohađaju nastavu, Zanki poručuje:
"A na koga ćemo? Na pustu siromaščad. - Ako nemaju odkle platiti globu, da ih činimo zatvotiti u tamnicu? Ali takovi
imaju potrebu da rade misle li priskrbiti djeci svojoj i sebi komad kruha. Ja nemam srdca ni predložiti ni odobriti ni jedno ni drugo - a pak što bi se reklo? "Pop mi je kriv -učitelj nam je kriv..." i tim s Bogom povjerenja kod puka.
Nastojimo dakle što možemo, da više diece pohadja našu učionu neg li je došle, moleći i savjetujući kad god nam se desi prigoda
"Najprvo većina diece kod nas nema potrebite odjeće i obuće, nego do osme i devete godine idju u košulji i kojekakvim krpami na nogu11
i nad ponorom - pa' ti se gadi - pa' budimo zadovoljni i
dine" (Matica hrvatska Nin, Nin, 2005.), za 1873. godinu stoji i ovo: "Školskih zgrada nema, a nema ni sredstava da bi se gradile. Zato pokrajinska školska zaklada (danas bismo rekli fond za školstvo), na samom početku godine poziva sve posjednike kuća koje bi se mogle koristiti za školu da daju ponudu radi najma; u ponudi mora biti opis kuće po mogućnosti s nacrtom, godišnja najamnina i vrijeme za koje je vlasnik voljan iznajmiti kuću". Škola u Privlači nalazi se u seoskoj kući, a stan učitelja u neimenovanoj kući odmah do škole. Iz izvještaja školskih vlasti saznaje se da privlačka učionica raspolaže s osamnaest klupa i jednom školskom pločom. Tijekom 1873. godine u Privlači je 65 školskih obveznika, ali svega 40 (muških) polaznika škole. Svakako je važno reći da se u školi podučava na "svome jeziku". Školu vodi župnik don Pavao Zanki, koji je u pravima izjednačen s učiteljima laicima, pa mu je tako povišena i plaća. U školskom su vijeću Mate Zanki (predsjednik), Mate Mustać (zamjenik), Špiro Kolanović (savjetnik) i don Pavao Zanki, kao predstavnik Crkve i školske vlasti. Očito je da don Pavao Zanki ne stanuje u neadekvatnom učiteljsko-me stanu, već u župnoj kući, gdje je smješten
organizirale na hrvatskom jeziku. Pa ipak, kako Š. Lju-bičić navodi "i učitelji i nadzornici, i kotarska i pokrajinska vlast svoje dopise pišu isključivo talijanskim jezikom (uz časne iznimke), jer hrvatski jezik mnogi vrlo slabo znaju", isto tako "školske matice, dnevnici, zapisnici, razni obrasci... sve je još uvijek na talijanskom jeziku". Kako je 1879. godina započela apelom Kotarskog školskog vijeća o pohađanju škola, ova bi se godina mogla držati i preokretom u zadarskome školstvu; traži se bolji modus pohađanja škola, mjesečna evidencija o pohađanju nastave, globa roditelja koji ne šalju djecu u škole, a gdje to ne uspije
Sime Ljubičić: Pučko školstvo zadarskog kotara od 1869. do 1920. godine
Nastavne osnove iz 1896. godine
cima ovdje donese. Govoreći u uvodu pisma o opravdanim razlozima zbog kojih je Kotarsko školsko vijeće diglo svoj glas, najčešće koreći školska vijeća i same učitelje zbog slabog odziva djece u škole, don Pavao Zanki nastavlja:
"Kod mjesnih učionskih vieća, barem po naših selih, viećnici su, kao vi sami, ljudi od posla, koje tjera svakaka briga, pa nemaju ni vremena a, dopustite da rečem, ni sposobnosti da se zauzmu svojski oko učiona. Mjestna učionska vieća mogu štogod u gradovih, varoših gdje je ljudi imućnih, vidjenih i ko
jima služi za zabavu i na čast biti u učionskom vieću . - Učitelji pak nastoje li samo da svoju izvrše u podučavanju diece u koliko im mjestne okolnosti dopuštaju, ako dieca u malom broju pohadjaju učionu - kako mogu biti krivi?
Ipak recimo da je krivica i sa strane učionskih mjestnih vieća i sa strane učitelja, jer starija vlast to kaže - nego pojedini i poveći uzroci zanemarenog pohadjanja pučke učione držim, napose kod nas u Priviaki, da su: nepodobno kutnje odgajanje»diece -siromaštvo - paša - zgrada učionska, izostavljajući za sada još kojekakve, što bi bili obćene naravi.
Dobar dio diece, kod
osme i devete godine idju u košulji i kojekakvim krpami na nogu - pa' dvie trećine najmanje stoje na stanovih dvie milje, milja i po, milja, po milje daleko od sela gdje je učiona - promrzlim na ciči zimi, na kiši, na žegu sunčanu ljeti. Dieca, malo da ne gola i bosa, katkada i gladna, a put prilično dalek, da će u učionu redovito ili da će je pohadjati? - Pak već dio djece nema odkle da providi potrebita sredstva za nauk (osim početnica ili čitanki što ih dobivaju mukte), te dosljedno obuka idje sporo, zapinje, a učitelju se mora često kapa vrtiti na glavi. Stoga dieca toliko puta ne pohadjaju učionu, jer nemaju što im treba. - Napokon naš težak živi najviše o vinogradu, pa on upotrebljuje svoju djecu već oko desete godine za kopanje te mi znademo kako otac voli iskopanu vinogradu nego da mu diete pohadja učionu. A tko bi ga za to krivio. - Kud mu odtle življenje?
I paša ima svoju, i te kakovu, krivicu. Obćinskih čobana kod nas nema pa za taj. posao služe najčešće dieca sposobna za učionu. Mi znamo da je kod nas malo paše obćinske, da je veći dio polja utežan te se hoće i za maličak blaga čobanče nećeš li štete učiniti na tudjoj njivi ili u tudjem vinogradu - pa' je platiti. Roditelji nisu u stanju da slugu drže, a čovjeku težaku bez blaga nema života, kaže se kod nas.
Istina da u našem selu nije
grdje nego da je u tamnici jednoj, te ona sama jedva dočeka, da se iz nje izbavi. A gdje su ta sredstva za porabu u obučavanju? A da ih je, gdje bi s njimi? Ili da od vlage opljesne ili da ih miševi raznesu.
Pusta siromaščad To mi je bilo reći ob uzro-
cih s kojih kod nas dieca malo pohadjaju učionu - da bi se prilično uvažili kod višje školske vlasti. Nego mi je
mnim da ćemo najbolje dužnost svoju izvršiti.
Sada vam prosto što nadodati ili mi na čem prigovoriti."
Na to predsjednik i viećnik Ante Grbić odgovoriše: da oni podpuno pristaju na ono, stoje iztaknuo župnik."
Š. Ljubičić u spomenutoj knjizi "Kronika školstva ninske općine...", komentirajući citirano pismo don Pavla Zankija, piše: "Izgleda da je dopis don Zankija netko
Novo lice stare Privlake žao, što c. kr. Kotarsko učionsko vieće svetčano izjavljuje, da će nastojat te se ukinu one učione gdje ne bude priličnog pohadjanja -ja mnim da je bolje išta nego ništa kad se ne može trista. Napredak našega naroda u prosvjeti, čemu su namjenje-ne pučke učione, ne može preko noć izrasti. Tomu treba vremena, treba malo pomalo sve protivnosti ukloniti, te iz duševnoga sna, ukoliko
(vjerojatno kotarski školski nadzornik, a tko bi drugi) dobro prostudirao kad ga je onoliko i onako podcrtavao, pa nije ni čudno davtijekom ožujka mjeseca iz KŠV odlazi dopis PŠV da se globe za nepohađanje škole u 1877./78. oproste, a "jedan dio svote pobrane globe doznači na korist škola, i to obzirom na puko siromaštvo njeke diece i njihovu krajnju golotinju".