SVJETIONIK · ni i ekonomski poredak, Bog svojim utjelov-ljenjem pokazuje kako se promjena događa promjenom ljudskog srca, promjenom odno-sa prema Bogu, prestankom klanjanja svijetu

Godište IX. BOŽIĆ, 2010. Broj 1 (9)

SVJETIONIKSVJETIONIKList Župe Uznesenja Bl. Dj. Marije, Bast -Baška Voda

PROSLAVA BLAGDANA SV. NIKOLE 2009.

LIST ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE BAST-BAŠKA VODA

Godište IX. BOŽIĆ, 2010. Br. 1 (9)

RIJEČ UREDNIKA

SVJETIONIK 1

»Više puta i na više načina Bog nekoćgovoraše ocima u prorocima: konačno, u

ove dane progovori nam u Sinu.«(Heb 1,1-2)

Dragi župljani Župe Bast-Baška Voda!

Radujem se zajedno s vama što je u ovo predbožićno vrijeme baškovodski SVJETIONIK došao u naše ruke nakon 37 godina. Još dav-ne 1966. god. baškovodski župnik fra Anđelko Šimić, zajedno s baškovodskim fratrima, želio je ostaviti pisani trag o iskustvu vjere i povijesti naše župe. To su i ostvarili kroz osam brojeva Svjetionika (od 1966. do 1973.). Danas su ti zapisi vrijedni naše pažnje jer svjedoče kakav je nekad život bio na ovim prostorima. Da bi generacije koje će doći nakon nas mogle išči-tavati povijest svojih predaka i na temelju nje bolje razumjeti svoju sadašnjost, kao župnik, odlučio sam pokrenuti ponovno izlaženje žu-pnog lista Svjetionik. Uz suradnju pojedinih župljana to smo i uspjeli.

Ovaj broj Svjetionika odlučili smo tiska-ti upravo prigodom najveće proslave u našoj župi, za blagdan Sv. Nikole, a ujedno i kao bo-žićni broj. Vjerujem da smo uspjeli realno pri-kazati život i događanja u našoj župi i mjestima naše Općine. Ovaj list nije mjesto iznošenja negativnih ocjena i kritizerstva. Za to imamo mnogo drugih informatora u medijskom pro-storu. Trudili smo se zabilježiti ono pozitivno i poticajno, što može pozitivno izgrađivati sva-kog dobronamjernog čitatelja.

Listajući ovaj broj Svjetionika, koji je obo-gaćen fotografskim zapisima, nailazimo na po-ruke i događanja iz života Crkve i naše župe,

na povijesne crtice, događanja iz života Op-ćine, Turističke zajednice i škole. Često puta fotografije više govore od riječi. Stoga smo neke događaje prenijeli kao foto-vijesti. Za-hvaljujem svima onima koji su uložili svoj trud i znanje kako bi ovaj deveti broj Svjetionika bio što uspješniji! Vjerujemo da se ovaj župni list neće čitati kao dnevne novine, nego će imati i formativnu i informativnu svrhu čitatelja.

Kao što znamo, prošle i ove godine došlo je do promjena pastoralnog osoblja u našoj župi što možemo vidjeti na stranicama koje slijede. Isto tako izabrano je novo Župno pastoralno vi-jeće i Župno ekonomsko vijeće. Prethodnicima iskreno zahvaljujemo na trudu i požrtvovnosti koju su iskazali u svome pastoralnom radu.

Zasigurno jedan od značajnih događaja ove godine bio je izbor trećeg predsjednika RH, za kojeg je izabran baškovođanin dr. Ivo Josipović, koji je kao novoizabrani predsjed-nik RH nekoliko puta posjetio Bašku Vodu i su-sreo se s predstavnicima općinskih i crkvenih institucija. Baška Voda, tijekom svoje povije-sti, iznjedrila je značajan broj ljudi na društve-no-političkom i gospodarskom području, kao i na području vjere i crkvenog života. Neka ta činjenica bude poticaj i izazov mladim genera-cijama da izgrađuju svoje živote na ljudskim i kršćanskim vrijednostima.

Dragi župljani, nalazimo se u vremenu Došašća, priprave za proslavu Božića. I grad-ske ulice i trgovi pomalo stvaraju osjećaj da je Božić blizu. Što za nas kršćane znači taj božanski događaj? Jesmo li Božiću oduzeli onaj pravi smisao ulažući previše napora na vanjsko blještavilo i brigu oko darivanja, a za-

SVJETIONIKSVJETIONIK

boravljamo da je mali Božić u jaslicama najveći dar sva-kom čovjeku? Da se Božić rodio u jednostavnosti i malenosti Betlehemske štalice, dajući time pravo na nadu i gladnima i sitima, bolesnima i zdravima, ra-dosnima i žalosnima.

Svijet je naučio, od utjelovljenja Riječi do da-nas, kako nije potrebno boriti se izravno protiv Kri-sta. Moguće je prihvatiti formu, a potisnuti sadržaj. Anđeli su pastirima navije-stili radosnu vijest. Ali mo-guće je istodobno i radost poticati i zagušiti vijest. Kri-stovo rođenje želi preobraziti svijet, ali svijet pokušava preobraziti Božić u svoje proslave. Božić se tako gura na rub svijesti i događanja. Nije potrebno nijekati istinitost rođenja Kri-stova kad ga je moguće pretvoriti u područje tržišnih idola. Tako se oči od Božića okreću opet samom svijetu.

Potihi, nijemi, samozatajni ulazak Boga u ljudsko tijelo, a time i u svijet, samo je poče-tak preobražaja iznutra. U svijetu upravlja onaj koji ima u ruci novac. Krist će govoriti kako u Kraljevstvo Božje ulaze siromašni. U svijetu donose odluke oni koji imaju moć. Krist će govoriti kako se samo služenjem postaje prvi. Promjene o kojima će Krist govoriti nadilaze razumijevanje svijeta: tko je žedan i gladan, nasitit će se i napojiti; tko plače, radovat će se; tko nema ničega, posjedovat će sve; tko ima sve, neće imati ničega… Božji ulazak u svijet u liku djeteta upućuje na izručenost i nemoć, a možda i na to da Bog među nama može rasti i jačati samo onoliko koliko mu mi damo prosto-ra. Nije li to istodobno i znak kako se u dodir s Bogom ne dolazi preko moći i snage, preko onog što mi možemo, nego upravo preko ne-

moći i povjerenja. Govori se o svečanoj Blagovijesti, a upućuje se na jasle, go-vori se o Spasitelju, a upu-ćuje se na dijete. Kao da Božić uporno upućuje na potrebu gledanja na svijet drugačijim očima. Kao da sam Božić izmiče ukoliko ga se utopi u ozračje svije-ta i vrednota koje vladaju u njemu. Kao da Božić nuka na skidanje vela opčarano-sti svijetom i proboj do jed-nostavnosti života vidljivog u Bogočovjeku.

I pri svemu tome Bog se pokazuje ne kao supar-nik čovjeku, nego kao nje-

gov otkupitelj; ne kao Bog koji prezire ljudsko tijelo, nego kao onaj koji ga otkupljuje svojim utjelovljenjem; ne kao sila i moć, nago kao poziv na preobražaj. Dok čovjek misli kako će promijeniti i poboljšati svijet samo ukoliko pronađe novi ideal, novog idola, novi društve-ni i ekonomski poredak, Bog svojim utjelov-ljenjem pokazuje kako se promjena događa promjenom ljudskog srca, promjenom odno-sa prema Bogu, prestankom klanjanja svijetu i njegovim idolima.

Jednom dogođeno Božje utjelovljenje koje svijet čas potiskuje, čas zaboravlja, sad niječe, sad opet zaglušuje formom slav-ljenja u kojoj nestaje sadržaj ostaje unatoč svemu prekretnica ljudske povijesti, trenu-tak od kojega čovjek više nije, ukoliko to sam neće, prepušten samom sebi i svojim lutanjima svijetom.

U nadi da će se u vašim srcima i obiteljima dogoditi radost i veselje Božićne noći, želimo vam obilje Božjeg blagoslova te sretnu i blago-slovljenu Novu 2011. godinu!

Vaši fratri i časne sestre!

2 SVJETIONIK

UVODNIK

Svjetionici na morima Pa svim morima svijeta, pa i na našemu Ja-

dranskom moru, na ulazima u velike i male luke i tjesnace, ili na malim otočićima i grebenima, kroz cijelu povijest čovječanstva, ljudi su gradili male i velike svjetionike, da bi oni i noću i danju, po-sebno za oluja i nevera, svojim snopovima svjetla bili siguran putokaz i orijentacija, kako bi brodovi mogli izbjeći opasnosti plovidbe, razne Scile i Ha-ribde, i sretno stići i uploviti u sigurnu luku spasa. Stoga su bezbrojni književnici davno upozorili da su svjetionici najveći prijatelji brodova i mornara.

Baškovoški »Svjetionik«Baš ta simbolika svjetionika potakla je malu

skupinu oduševljenih entuzijasta da su na čelu s fra Anđelkom Šimićem, župnikom (+2005.), dali ime prvomu župskom listu (od 85 župa) u Franje-vačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja. Bila je to naša Župa Uznesenja Bl. Djevice Marije Bast-Baška Voda.

Vrijedno se je sjetiti početaka. Fra Anđelko je bio izvanredno vrijedan i marljiv župnik. Izgra-đivao je »živu Crkvu«, tj. trudio se je kako bi svo-jim župljanima, od onih najmanjih do najstarijih, uspio nuditi duhovne vrijednosti i usmjeravati ih da ljube i poštuju svoga Boga i svakoga čovjeka. To je bit poruke Isusa Krista (Mt 22, 37-38). O tome bi se moglo i trebalo napisati cijelu knjigu. No, sada to ne možemo.

U njegovim nastojanjima da oživi vjerski ži-vot u svoj župi treba spomenuti da je organizirao i veliko slavlje na blagdan sv. Nikole 1966. godine i da je tada zamolio sve (9) baškovoške svećenike da proslave blagdan Zaštitnika Baške Vode sve-čanom procesijom po mjestu i koncelebriranom sv. Misom. To je bila prva zajednička sv. Misa baš-kovoških svećenika. Fra Karlo je održao prigodnu propovijed u kojoj je prikazao povijest kršćanske vjere u cijeloj župi, a posebno i štovanje sv. Niko-le, zaštitnika mjesta i svih mornara svijeta. Za tu prigodu tiskana je i posebna spomen-sličica koju su na izlazu iz crkve ministranti dijelili vjernicima.

U poslijepodnevnim satima svi su se sveće-nici s vjernicima našli na groblju i izmolili »odrije-šenje« za sve vjerne mrtve, a posebno za morna-re i ribare. Tada su neki Baškovođani pitali, bi li se moglo dobiti tekst te propovijedi. No, kako onda nije bilo ni aparata za kopiranje, ni računala, teško se je moglo lako udovoljiti toj opravdanoj molbi.

Kad je pisac ovih redaka navečer došao u Sinj, nametnula mu se misao da bi bilo dobro pokrenuti »župski list«, i uz prigodne tekstove za Božić i Novu 1967. godinu objaviti i tu propo-vijed. Razgovarajući telefonom to sm predložio

»SVJETIONIK« OPET ZASJAO!

Današnja moderna navigacijska sredstva omogućuju kudikamo sigurniju plovidbu, pa su stari svjetionici izgubili puno na svojoj konkret-noj korisnosti, iako još i danas mogu poslužiti svojoj prvotnoj svrsi, a osobito ih je lijepo vidjeti, kako kao drevni stražari bdiju nad našim morem i brodovima. Još ih je ljepše i ugodnije posjetiti, provesti dio ljetnoga odmora u njihovoj sjeni i pla-vetnilu mora koje ih oplakuje, daleko od gradske vreve i zaglušne buke.

Zbog svega toga svjetionici su ne smo bili i jesu vrlo korisne građevine, nego su uvijek bili i znakovi i simboli svjetlosti, topline, pravilne ori-jentacije i usmjerenja i to ne samo za brodove i mornare, nego i za sve ljude na velikomu život-nom putovanju, koje su mnogi pisci uspoređivali s lađom koju vitlaju bure i oluje, a ona - potpomo-gnuta svjetlom sa svjetionika - pronalazi pravac koji je sigurno vodi u luku.

SVJETIONIK

SVJETIONIK 3

fra Anđelku, a on je odgovorio da je to dobar prijedlog i da bi ga bilo dobo ostvariti dogodine. Konačno smo se dogovorili da je godinu dana predugo čekati. Prihvatili smo se posla i u do-govoru s djelatnicima tiskare u Omišu prvi broj »Svjetionika« izišao je pred Božić 1966. godine.

- Vjerska štampa i naše knjige (26-27),- Vijesti (28-29), - »A za naše male - evo malo šale« (29),- Obavijest, Impressum - podatci o izdava-

ču (30) i- Sadržaj (31) - Slika 9.Kako se vidi iz toga sadržaja list je donio fra

Karlovu propovijed, koju su ljudi željeli imati, pri-godne tekstove za Božić i Novu godinu, župske statistike i neke druge zanimljive podatke.

U sljedećem broju »Svjetionika« (Božić 1967.) fra Anđelko je napisao: »Kako ste s rado-šću primili moju božićnu čestitku … u našemu Svjetioniku… Vaše zanimanje… prekoračilo je sva moja očekivanja…«

Doista je to istina. Vjernici u Župi, kao i oni koji su živjeli daleko od Baške Vode (Zagreb, Rijeka, Split, Dubrovnik, druga mjesta iz Domo-vine i inozemstva) bili su oduševljeni, jer su iz maloga župskog listu doznali toliko podataka i vijesti o Baškoj Vodi i cijeloj Župi što nikada i nigdje nisu mogli pročitati. A to je baš jedan od razloga da ljudi vole i rado čitaju ne neke »opće teme« po novinama i časopisima, nego baš »male lokalne teme i vijesti« koje ne mogu naći odgovarajućega mjesta u svakodnevnim listovima i glasilima.

Tako je, eto, započeo svoj životni hod baš-kovoški župski list »Svjetionik«.

Sljedećega Božića uopće nije bilo upitno hoće li se ili ne će pojaviti novi broj »Svjetionika«. Svi su ga željeli i očekivali. Na njemu su otisnuta imena članova Uredništva. Kako je to bilo dav-no, donosimo popis redom kako su otisnuti na drugoj stranici omota: Ana Granić, fra Anđelko Šimić, Edo Divić, Emilija Staničić, fra Gabrijel Ju-rišić, Iruška Staničić, Ivana Jurišić, Jurica Radić, Krasna Cvitanović, Magdalena Jerković, Marica Divić, Mirna Letica, fra Nikola Radić, Pave Juri-šić, Zdenko Jurišić. Neka im je svima na čast što su se potrudili i svojom zauzetošću priredili drugi broj »Svjetionika« (imao je stranice 32 + 4 omo-ta), a onima od njih koji su preminuli neka dobri Bog dade pokoj vječni!

Budući da je to bilo davno, tj. prije 44 godine, za današnji naraštaj donosimo njegov sadržaj:

- Dragi moji župljani, župnikov uvodnik (1-2),- Zajednička čestitka baškovoških svećeni-

ka (2), - Raspored bogoslužja za Božićne blagda-

ne i Raspored blagoslova kuća (3-4), - Duhovna obnova za mladež (5),- Vjeronaučni raspored (5),- Ovogodišnja proslava blagdana sv. Niko-

le, zaštitnika Baške Vode (6-8),- Iz propovijedi fra Karla Jurišića (10-18), - Anka Staničić Tonova, učiteljica (19-20),- Vjerski život u našoj Župi kroz prošlu godi-

nu, svećenici, stratistike, krštenici, propričesnici, vjenčanja i preminuli (20-26),

4 SVJETIONIK

SVJETIONIK

Crkva i knjigaKatolička Crkva je kroz cijelu svoju povijest

cijenila, stvarala i čuvala knjigu. Početak Crkve su Evanđelja i drugi spisi Novoga zavjeta. Crkva je osnivala škole, a redovnici su u samostanima pre-pisivali (nije još bilo tiskara!) djela antičkih grčkih i latinskih pisaca i tako ih sačuvali kao svjetsku kul-turnu baštinu. I prva sveučilišta u Europi osnovala je Crkva, npr. u Salernu, Bologni, Parizu, Rimu, Padovi i drugdje, a u nas u Hrvatskoj su domini-kanci 1495. godine osnovali Sveučilište u Zadru, pavlini u Lepoglavi u XVII. i konačno u Zagrebu 1669. godine Akademija oo. isusovaca uzdignuta je na čast Sveučilišta, a to je naše današnje Za-grebačko sveučilište. I još nešto. Ove je godine naša Hrvatska biskupska konferencija također u Zagrebu osnovala novo Katoličko sveučilište.

Treba spomenuti da je prva tiskana hrvat-ska knjiga hrvatskim jezikom i pismom (glago-ljicom) bila »Rimski misal« 1483. godine. Dakle, prva tiskana knjiga je liturgijska knjiga za slavlje-nje sv. Mise na hrvatskom jeziku.

Uvijek je Crkva cijenila i pomagala tisak, ra-dio i televiziju, a u naše dane i elektronske medi-je. Treba se sjetiti da je Drugi vatikanski sabor još

1963. godine objavio dokument »Inter mirifica« o sredstvima društvenoga priopaćivanja, tj. o tisku, radiju i televiziji. Taj dokument počinje riječima: »Iz-među zapanjujućih izuma tehnike… ljudski je duh uz pomoć Božju razvio i one koji su otvorili nove putove priopćavanja vijesti… kao što su tisak, film, radio, televizija i slično….« (br. 1). Sva ta moderna sredstva mogu pomoći širiti Kistovu Radosnu vijest, tj. Evanđelje. To su dobro znali neprijatelji Crkve, pa su po svijetu (a donedavno i u Hvatskoj) oduzeli Crkvi tiskare, dokinuli crkvene novine i časopise i zabranili tiskati knjige vjerskoga sadržaja. Zato je Koncil snažno naglasio potrebu vjerskoga tiska, radija i televizije i zatražio od mnogih vlada i država koje su to zabranjivale da konačno dopuste da se slobdono mogu tsikati vjerske knjige i novine. Ko-načno su i komunističke vlasti u Hrvatskoj pomalo počele dopuštati tiskanje vjersih knjiga i novina, pa su tako 1962. godine počele izlaziti novine »Glas koncila«, a onda i knjige vjerskoga sadržaja.

Nekoliko godina kasnije pojavio se je, eto, i »Svjetionik« - župski list Župe Uznesenja Bl. Dje-vice Marije Bast-Baška Voda. Kako je već rečeno, izlazio je od 1966. do 1973. godine.

Nažalost je prestao izlaziti. Nekoliko je puta bilo govora i nastojanja da će se obnoviti, ali se novi broj nije pojavio. I tako su godine prolazile…

Ponovno zasvijetlio i neka i dalje svijetli!Ove godine Gospodnje 2010. za blagdan

sv. Nikole i za Božić evo nam novoga broja, ob-novljenoga župskog lista »Svjetionika«! Bogu hva-la! To je svima vjernicima naše Župe veliki Božji dar. Uskliknimo i mi zajedno sa sv. Pavlom koji je pisao vjernicima u gradu Korintu: »Hvala Bogu na njegovu neizrecivu daru!« (2 Korinćanima, 9, 15).

Neka naš »Svjetionik« nastavi svoj život, neka nas obasjava svojom svjetlošću, neka nam donosi dobre vijesti i neka nam pomogne da Isus Krist, koji je za sebe kazao: » Ja sam svjetlo svi-jeta. Tko ide za mnom ne će hodati u tami, nego će imati svjetlost života!« (Iv 8, 12) obasjava sve dane našega života i dovede nas do vječne svje-tlosti u nebeskoj slavi!

Fra Gabrijel Jurišić

SVJETIONIK

SVJETIONIK 5

Zaključci sa sastanka ŽPV - ŽEV održanog 29. siječnja 2010. u Baškoj Vodi 1. Blagoslov obitelji u Baškoj Vodi, Bastu, Topićima, Promajni, Krvavici i Bratušu ove 2010. godine

obavljat će se od 27. – 31. prosinca. 2. Zvona crkve sv. Nikole zvonit će na ure od 7 – 22h, i pozdrav Gospi jutro – podne – večer. 3. Gospođa Ljubica Jelić i dalje ostaje sakristanka crkve sv. Nikole kao i godišnja naknada mje-

štana od 50 kn. 4. Božićni koncerti ne mogu se održavati u vremenu Došašća, već od Božića do Tri kralja. Ove

godine i naš crkveni zbor održat će božićni koncert. 5. Od ove 2010. god. započet ćemo s uređivanjem župnog lista koji će se prigodno tiskati za Sv. Nikolu. 6. U ovoj godini planira se urediti župni ured i arhiv. 7. Izgradnja kapelice u Topićima ostaje još otvoreno pitanje. 8. U crkvi Uznesenja BDM u Bastu krajem veljače postavit će se razglas i mikrofonija. 9. U tijeku je izgradnja dječjeg igrališta u Promajni iza crkve, gdje je predviđeno i novo parkiralište

u crkvenom dvorištu. 10. Kako ističe petogodišnji mandat sadašnjem Vijeću u mjesecu lipnju ove godine, bit će izbor

novog ŽPV i ŽEV. U novi izbor ŽV ući će po jedan predstavnik iz Basta, Topića i Promajne. 11. Krštenja nedjeljom obavljat će se preko svete mise. 12. Župnik će jedne nedjelje u mjesecu imati svetu misu u Bastu i Promajni, a kapelan u Baškoj Vodi.

Fra Šime Nimac, župnik, ŽPV - ŽEV

Izabrano i potvrđeno novo ŽPV i ŽEV

6 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Božićni blagoslov obitelji u našoj župi bit će od 27. – 31. prosinca. Obitelji koje nismo posjetili iz bilo kojeg razloga (preskočeni, nisu bili u kući

u vrijeme dolaska svećenika, ne borave stalno u mjestu, itd.) neka se javežupniku pa ćemo obaviti blagoslov po dogovoru.

FRA ŠIME NIMAC, član Franje-vačke provincije Presvetog Otkupi-telja sa sjedištem u Splitu, rođen 20. siječnja 1978. u Lišanima Ostro-vičkim. Zbog srpske agresije 1991. na Republiku Hrvatsku u kojoj je okupirano i njegovo rodno mjesto, kao prognanik je s obitelji boravio u hotelskom naselju »Solaris« pokraj Šibenika, gdje je dovršio osnovno školovanje. Nakon toga odlazi u Sinj, gdje za-vršava Franjevačku klasičnu gimnaziju. Zatim godinu novicijata provodi na Gospinu otočiću Visovcu, gdje polaže i prve redovničke zavjete. Prve dvije godine filozofsko-teološkog studija pohađa u Makarskoj. Nakon što su se udružile

Franjevačka Teologija iz Makarske i Teologija iz Splita te osnovale Ka-tolički bogoslovni fakultet pri Split-skom sveučilištu (1997.), prelazi u Split, gdje 2002. diplomira teologi-ju s radom iz područja pastoralne teologije na temu »Evangelizacija kulture«. Za đakona je zaređen 05. studenoga 2002. u Gračacu. U sklopu VI. pastoralne godine obav-

lja pastoralni praktikum u župi i svetištu Gospe od Zdravlja u Splitu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2003. u Makarskoj. Vršio je službe župnog vikara u župama Podbablje i Drniš, te službu župnika Promine, odakle 06. studeno-ga 2009. dolazi za župnika župe Bast-Baška.

Novo pastoralno osoblje Župe Bast-Baška Voda

S. ANKICA DŽAJIĆ, rođena 5. studenoga 1955. u Župi Sv. Ane u Slakovci-ma, Đakovačko–osječka nadbiskupija. U istoj župi primila je sakramente kršte-nja i potvrde. Po završetku osnovne škole, godine 1970., odlazi u samostan. U Družbi Školskih sestara franjevki Krista Kralja (Provincija Svete Obitelji u Hercegovini), polaže prve redovničke zavjete polaže 1975., a doživotne 1980. g. U Zagrebu 1979. godine završava Institut za crkvenu glazbu. Od tada, kao orguljašica i vjeroučiteljica, djeluje u Mostaru, Zagrebu, Međugorju i Širokom Brijegu. Od 2010. vrši službu orguljašice i vjeroučiteljice u Baškoj Vodi.

S. ALEKSIJA KRIŠTO, rođ. 25. siječnja 1942. od roditelja Jakova i Iver. Stipić u Eminovu Selu (Tomislavgrad) gdje je završila osnovnu školu. Kandi-datkinjom školskih sestara franjevki Mostarske provincije postala je 1960. U novicijat je stupila 1962., nakon čega odlazi u Prijedor na rad s retardiranom djecom gdje ostaje do 1967., kada s nekoliko sestara odlazi u Plattenhart u Njemačku gdje završava dvogodišnju školu za njegu starijih osoba. Vječne zavjete položila je 1968. u Bijelom Polju. Od 1969. do 1971. djeluje u starač-kom domu u Heilbronnu. Srednju medicinsku školu završila je u Sarajevu 1974. Kao pastoralna suradnica djeluje u HKM u Munsteru i Dusseldorfu. Od

1984. djeluje u provincijalnoj kući u Bijelom Polju, zatim Tomislavgradu, Baškoj Vodi i Sarajevu. Od 2010. vrši službu predstojnice redovničke kuće u Baškoj Vodi.

S. KARLA VRANJKOVIĆ rođena 2. listopada 1951. u Broćancu (Posušje, BiH), od oca Ivana i majke Joke r. Bašić. U Družbi Školskih sestara franjevaki Krista Kralja (Provincija Svete obitelji u Hercegovini), položila je prve redovničke zavjete 1970., a doživotne 1975. godine. U Splitu završava Srednju ugostiteljsku školu te kao kuharica radi u Njemačkoj, Dubrovniku, Tomislavgradu, Mostaru, Posušju… Od rujna 2010. je u Baškoj Vodi.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 7

8 SVJETIONIK

Toliko smo se navikli na blagdan BoæiÊa, da nam njegov pravi smiso Ëesto izmakne iz

vidokruga. ObiËno ga povezujemo s dragim blagdanom kad se priroda i æivot oko nas po-malo smiruju, kad su nam srce i domovi puniji, kad nam se poteπkoÊe Ëine lakπe, kad naviru sjeÊanja na nezaboravne dogaaje... Premda siromaπniji, bili smo sretniji i veseliji, osjaÊaj radosti ispunjao je naπe BoæiÊe. Bili smo spo-sobni oprostiti nanesene uvrede, pomiriti se sa zavaenim susjedom, pruæiti ruku i onima od kojih se pogled okreÊe i drugi put izabire da ih se ne bi susrelo.

U novije pak doba BoæiÊ je postao po-malo potroπaËki. Nude nam se brojni proizvodi koji nemaju nikakve veze s dogoajem od prije dvije tisuÊe godina, s dogaajem koji je promi-jenio svijet i njegovu povijest. Dogoaj nakon kojega niπta viπe nije onako kako je bilo.

©to je zapravo BoæiÊ? U Ëemu je njego-va novost? Koji se to zaokret dogodio, koja je novost nastupila u ljudskim i svemirskim odnosima?

Apsolutna je novost BoæiÊa da je Bog, koji nam se Ëinio dalekim, nevidljivim i neshvat-ljivim posatao Emanuel - Bog s nama i Bog za nas. Onaj Bog koji se objavljivao rijeËima i dogaajima, koji je govorio po prorocima, za-podjenuo je nov naËin zajedniπtva s nama lju-dima. Upravo tu zapoËinje ta neviena i neËu-vena novost Boæjeg odnosa prema nama, prema svim ljudima. Ono πto prije nismo mogli ni pomisliti, oËima gledati i uπima sluπati - to se dogodilo. Bog nam je postao bliz, doπao je k nama, s nama zapoËeo nov naËin zajedniπtva. Bog ispunjava svoje obeÊanje, πalje Mesi-ju, svoga Pomazanika, Sina Boæjega, Sina Sveviπnjega. Bog ostaje vjeran obeÊanju danu izabranom narodu. To je ta apsolutna novost,

novost koju su stoljeÊa oËekivala, novost za kojom je ËovjeËanstvo æudilo. A ta novost nije djelo ljudskih ruku, nego je preobilan Boæji dar, dar onoga Boga koji nam je u Isusu Kristu postao vidljiv i dohvatljiv, onoga Boga kojega moæemo prepoznati u liku Djeteta koje se raa u Betlehemu. To je novost BoæiÊa, dar Boæje Ëovjekoljubljivosti.

Tu Boæju novost doæivjela je i bl. Djevica Marija, neznatna i nepoznata djevojka iz prezre-na Nazareta. Njoj je Bog uputio radosnu vijest, blagovijest, njoj se Bog obratio po svom anelu i pozdravio je neuobiËajenim pozdravom: ≈Zdra-vo, Milosti puna!« (Lk 1, 28). Taj ≈zdravo« bio je viπe od obiËna pozdrava. Bio je neπto novo. Ra-duj se, ti koja si blagoslovljena po Boæjoj milosti! Blagoslovljena, izabrana i oznaËena po Ëinjenici da se Bog upravo tebi obratio, da se prignuo svom poniznom stvorenju! Ne zbog njezine kre-posti, niti zbog njezine osobite poboænosti, Bog joj se obraÊa i naziva je blaæenom, blagoslov-ljenom, Bogom zamilovanom, osobom njegove osobite naklonosti. I to je dar Boæji, i to je vjer-nost obeÊanjima i to je novost Boæjeg spasenja.

»Gospodin je s tobom!«Preko anela sam Bog obraÊa se Ma-

riji, Boæje ju svjetlo osvjetljuje, prosvjetljuje i podræava. Milost je ona koja je razlikuje od ostalih, a to je milost Boæja. Marija nije traæila milost, ona je naπla milost kod Boga. A ta milost nije neπto πto Marija veÊ posjeduje, nego stvarnost koju joj Boæji poslanik pruæa: ≈Gospodin je s tobom!« (Lk 1, 28). Od prvog BoæiÊa pa sve do dana danaπanjega neπto sliËno dogaa se sa svima nama, svim ljudi-ma, miljenicima Boæjim. Sam Sveviπnji udosto-jao se biti s nama, doÊi u naπ æivot, zahvatiti u naπu sudbinu. Taj Boæji dar, ta svjetlost koja nas obuzima nije neπto izvanjsko πto nas ne

Božićna tajnaBOŽIĆNI BLAGDANI

SVJETIONIK 9

tiËe i ne dotiËe, πto nas ne proæima. Radi se o Boæjem djelovanju u nama. A tamo gdje je milost na djelu, tamo gdje se Bog saginje prema svom stvorenju, tamo gdje Bog pokazu-je svoju dobrotu prema svom stvorenju, u tom stvorenju nastaje neπto novo, neπto dotad nevieno i neËuveno.

≈Gospdin je s to-bom!« - te rijeËi oznaËu-ju viπe od obiËna po-zdrava, poËetak su no-vog odnosa izmeu Boga i Ëovjeka. Nastupa nova stvarnost, nastaje nov red i poredak u svijetu, zajedniπtvo Boga i Ëovjeka. ≈Gospodin je s tobom!« oznaËuje da izmeu Boga i tebe odsad postoji nov odnos. Ti nisi viπe mala kap u veliku moru, ti nisi viπe izgubljeno stvorenje, kako to Ëesto misliπ. U siromaπtvu i skrive-nosti nastupa nova stvarnost: ≈Gospdin je s tobom!« Time je nama koji vjerujemo u BoæiÊ priznato i dano u svojinu sve dobro. Sad je za-pravo kristalno jasno da je sve postalo novo ne samo izvana nego i u naπem æivotu. Nastalo je novo biÊe, nov Ëovjek, biÊe s kojim je Bog. »ovjek ne postaje Bogom, ali mi viπe nismo i ne æivimo bez Boga. Ta novost je uËinak Boæje milosti. ≈Gospodin je s tobom« zapravo znaËi: Ti si, ËovjeËe, postao Boæja svojina, odsad pa zauvijek pripadaπ Bogu, ne pripadaπ sebi nego Bogu, postao si Boæji, dijete Boæje, oso-ba njegove naklonosti.

O BoæiÊu nam biva jasna Ëinjenica da smo i mi od Boga izabrani i odobrani, njegov novi narod. S nama Bog zapoËinje posebno djelo. I tako biva uvijek kad nam je reËeno ili kad Ëujemo: ≈Gospdin je s tobom!« To znaËi da si i ti izabran, predodreen, da si postao neπto novo, ono πto dasad nisi bio. To je no-

vost BoæiÊa, jedinstven uËinak Boæje milosti.

Ime IsusS BoæiÊom na-

staje neπto novo, neπto dotada nevi-eno i neËuveno. Ne-πto novo πto nadilazi naπ uhodani naËin miπljenja i poimanja. S tom novoπÊu pri-stupamo tajni BoæiÊa, ulazimo u samo Ëudo BoæiÊa. Zbog toga je potrebno izuti obuÊu svakidaπnjice, jer je

mjesto na kojem stojimo sveto tlo. Mariji je reËeno: ≈ZaËet Êeπ i roditi sina i nadjenut Êeπ mu ime Isus« (Lk 1, 31). RijeË je o prizoru u kojem je prvi put spomenuto ime Isus. Ime koje znaËi obeÊanje. Sve dotada reËeno za-pravo vodi k tom srediπtu, i navjeπtaj ≈Gospo-din je s tobom« i obeÊanje Boæje milosti. Sve bi to zapravo ostalo bez smisla i znaËenja kad ne bi bilo navijeπteno ime ≈Isus«.

Isus je zapravo velika novost BoæiÊa. U njemu je sadræano neπto πto se ne moæe jed-nostavno obrazloæiti, ni teoloπkim proukama, ni æivotnim iskustvom. Jer zapravo sav sadræaj Biblije, od njezina poËetka do kraja, i sve πto nazivamo krπÊanskim navjeπtajem nalazi se u jedinstvenu odnosu prema imenu Isus. Ime je neπto πto najviπe oznaËuje jednu osobu, sræ i bit svakog pojednica. To je zapravo sve, i sve zavi-si od tog imena, imena Isusova. Upravo po tom imenu Sveto pismo razlikuje se od ostalih, dobrih i poboænih knjiga. To je ono πto se u Svetom pi-smu naziva objavom i πto se ne nalazi u drugim religijama. Kad izgovaramo ime Isus, mislimo na ono πto nam to ime znaËi. Novi zavjet neËuven je rizik kad na onaj naËin na koji ta knjiga govori o Bogu i o Boæjim stvarima, ne uopÊeno, ne u obli-ku znanosti, nego koja sve πto govori izraæava se

BOŽIĆNI BLAGDANI

10 SVJETIONIK

Êeπ sina i nadjet Êeπ mu ime Isus« (Lk 1, 31). Ti Êeπ mu biti majka, jednom zauvijek, dat Êeπ mu ime i time izvrπiti volju Boæju.

≈Bit Êe velik i zvat Êe se Sin Sveviπnjega« (Lk 1, 32). Bit Êe toliko uzviπen da Êe se zvati i biti Sin Boæji. Bit Êe tako nazvan jer Êe biti priznat za ono πto uistinu i jest, i takvim Êe se objaviti, kao Sin Sveviπnjega i Sin Boæji, dva pojma koja imaju jedno te isto znaËenje.

Novost je BoæiÊa u tome da smo i mi po-stali djeca Boæja, sinovi i kÊeri Sveviπnjega. U Starom zavjetu Izraelci su nazivani sinovima Boæjim. U Novom zavjetu sinovi Boæji su oni koji vjeruju u Boga. Isus je Sin Boæji od sve vjeËno-sti. Tu svoju pripadnost oËitivao je u vremenu, upravo o BoæiÊu. Njegovom zaslugom, njego-vim roenjem, upravo po BoæiÊu dana nam je moguÊnost da i mi postanemo djeca Boæja. To je velika novost BoæiÊa: zvati se sinovima Boæjim i to doista i biti! To je zapravo ta novost, aspolutna novost, novost koja je oËekivana od davnih vremna, novost BoæiÊa koja i danas iznenauje, novost koja i danas izaziva.

D. A.

u jednoj jedinoj toËki, u jednom jedinom imenu, u jednoj jedinoj osobi: Isus Krist.

Novi zavjet ne moæe se razumjeti, ako se ne razumije stalni odnos, neprestani priziv na ime Isusovo, ako se ne Ëuje i ne prihvati glas koji odjekuje iz tog srediπta. Ako bismo iz Novog zavjeta izostavili ime Isus, ostala bi lijepa knjiga, ali knjiga bez glavnog junaka, bez glavne radnje. Ono πto Ëini Novi zavjet knjigom nad knjigama upravo je ime i osoba Isusa Krista.

To ime nije sluËajno izabrano. Ime Isus znaËi Spasitelj, Otkupitelj. To znaËi da smo bili izgubljeni, da se ne moæemo sami po sebi spasiti, nego da nam je potreban Spasitelj i Otkupitelj. Tako nam postaje jasno tko je taj koji nosi ime Isus. Mariji je reËeno: ≈ZaËet Êeπ i roditi sina i nadjenut Êeπ mu ime Isus« (Lk 1, 31). Rodit Êeπ sina, rodit Êeπ dijete, ljudsko biÊe, Ëovjeka, a ne anela, ne neki bestjelesan duh, ne neπto veliko i uzviπeno, nego jednostavno i konkretno biÊe, Dijete u njegovoj neizmjernoj otajstvenosti i jednako tako u njegovoj ovisnosti o drugima. ≈Rodit

Sv. Nikola dijeli djeci darove

BOŽIĆNI BLAGDANI

SVJETIONIK 11

Dragi prijatelji, često se pri-sjetim Svjetskog dana mla-

dih u Sydneyu 2008. Tamo smo prisustvovali pravom festivalu vjere, gdje je Duh Sveti djelovao svojom snagom i povezivao sve učesnike iz različitih krajeva svi-jeta. To je okupljanje, kao i sva prethodna, urodilo bogatim plo-dovima u životima mladih oso-ba i u životu same Crkve.

Sada se radujemo sljede-ćem Svjetskom danu mladih koji će se sljedeće godine u kolovozu održati u Madridu. Godine 1989., nešto prije povi-jesnog događaja pada Berlin-skog zida, susret mladih održan je u Španjolskoj, u Santiagu de Compostela. Danas, kada Eu-ropa žudi za povratkom pravim korijenima kršćanstva, svjet-ski susret mladih održat će se ponovo u Španjolskoj, pod geslom iz poslanice sv. Pavla Kološanima: »Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni vjerom« (Kol 2,7).

Pozivam vas i hrabrim da se odazovete pozivu na sudje-lovanje na susretu u Madridu, susretu koji je od iznimne važ-nosti kako za Crkvu u Europi, tako i za Crkvu u globalu. Volio bih da svi mladi koji su u mo-gućnosti, svi mladi koji vjeruju u Isusa Krista i žive svoju vjeru, kao i oni koji su možda trenutno poljuljani u vjeri te oni koji još

Poruka pape Benedikta XVI. zaXXVI. svjetski dan mladih u Madridu

Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni vjerom

(Kol 2,7)

uvijek ne vjeruju, prisustvuju susretu. Siguran sam da će to biti susret sa samim živim Kri-stom koji će ostaviti neizbrisiv trag na svim mladim životima.

Izvor vaših najdubljih težnjiPokazalo se da u svakoj po-

vijesnoj epohi, pa i u ovoj našoj današnjoj u kojoj živimo i djelu-jemo, mlade osobe žude da me-đuljudski odnosi budu protkani iskrenošću i solidarnošću. Mnogi nastoje, trude se izgraditi i oču-vati prava prijateljstva, upoznati i osjetiti pravu ljubav, osnovati vla-stitu obitelj, postići osobnu stabil-nost i samozadovoljstvo. Dakle, sve ono što im je potrebno za sigurniju i sretnu budućnost.

Prisjećajući se svoje mlado-sti, shvatio sam kako stabilnost i sigurnost nisu ono najbitnije što okupira misli mladog čovje-ka. Posao i krov nad glavom, kao i iskorištavanje pruženih prilika koje život i mladost pru-žaju, nešto je što je realnije i više prisutno u mladim ljud-skim mislima. U vrijeme moje mladosti i mi, tadašnje mlade osobe, tražili smo nešto novo, ne pristajući na prosječnost, malograđanstvo i ono što nam se nudilo. Naravno, dio naše

želje i potrage za ljepotom ži-vota treba pripisati tadašnjoj specifičnoj klimi u Europi koja nam je uskraćivala slobodu govora, izražavanja, djelovanja. Osjećali smo se tada »priveza-nima«, »zarobljenima« i samo smo htjeli izaći iz okova koje smo osjećali oko sebe. Željeli smo istražiti sve mogućnosti koje čovjek kao čovjek ima. Smatram kako ta želja mladog čovjeka da »izađe« iz nekih okova i da se traži nešto »više«, nešto »iznad« postoji u svakom povijesnom razdoblju, vjerujem da postoji i danas.

Dio mladenačkog života jest činjenica da i iza sigurnog zaposlenja i svakodnevnog ži-vota, mlada osoba traži nešto »više«. Sukladno tome postav-ljam pitanje da li je onda to ne-što što nestaje s odrastanjem i starenjem? Ne. Nije. Muškarac i žena stvoreni su za nešto »više«. Stvoreni su za vječnost.

Sv. Augustin bio je u pravu kad je rekao: »naša su srca ne-umorna sve dokle ne pronađu odmor u Tebi«. Težnja za smi-slenijim i ispunjenijim životom dokaz je da smo Božja stvore-nja. Bog je život i zato svako ljudsko biće toliko teži pravom, smislenom životu. Kako je čo-vjek stvoren na sliku Božju i po tome je poseban i drugačiji od drugih živih stvorenja, tako i po-

RIJEČ UČITELJSTVA

12 SVJETIONIK

tragu za životnim smislom čini na poseban način. Čeznemo za ljubavlju, veseljem i mirom i ta nam spoznaja pomaže uvidjeti da zato nema smisla udaljavati se od slike Božje. Nema smisla bježati od Njega. On je naš izvor života. Zaniječemo li to i makne-mo ga naizgled, u nemogućno-sti smo ispuniti svoj život svojim težnjama: »bez svog Stvoritelja stvorenja padaju u ništavnost (Drugi Vatikanski Koncil, Gaudi-um et spes, 36)«.

U nekim dijelovima svijeta, posebice zapadnim, kulture danas nastoje uključiti Boga, no vjeru smatraju prvenstveno osobnom, ne pridaju joj veće značenje za društvo u cjelini. Iako čitav temelj ljudskih vrijed-nosti dolazi upravo iz Evanđe-lja-vrijednosti kao što su ljudsko dostojanstvo, solidarnost, obitelj, posao - svjedoci smo kako se danas u mnogim dijelovima svi-jeta kršćanstvo negira, odbija.

Iz tog vas razloga, dragi prijatelji, potičem da učvrstite svoju vjeru u Boga, oca našeg Gospodina Isusa Krista. Vi ste budućnost društva i budućnost Crkve. Kao što i apostol Pavao nekad davno reče Kološanima da je potrebno imati svoje kori-jene i biti postojan u njima, to isto vrijedi i danas. Mnogi, nai-me, nemaju čvrsto postavljene životne temelje i mnoge takve životne priče završavaju tužno, često i tragično. Svijet je pre-plavio relativizam vrijednosti, istina kao vrijednost izgubila je na značaju, kao da se izgubila

iz sustava najviših vrijednosti. No, takav način promišljanja ne dovodi do slobode, već sasvim suprotno- vodi do nestabilnosti, zbunjenosti, zadovoljenja i pri-hvaćanja trenutnih užitaka. Kao mlade osobe, vi, dragi prijatelji, primate i nasljeđujete određene temelje vrijednosti od svojih obi-telji, svoje sredine. Kako rastete i sazrijevate u fizičkom smislu, tako rastete i u duhu i stječete sposobnost vrednovanja tih te-melja, razlučivanja dobroga od lošeg. Dalje sami nadograđuje-te svoj sustav vrijednosti i ubire-te plodove svoje gradnje.

Ukorijenjeni i nazidanina Kristu

Umjesto isticanja važnosti vjere u životu vjernika, volio bih istaknuti važnost riječi sv. Pavla koji kaže: »Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni u vjeri (Kol 2,7)«. Iz navedenog možemo razlikovati tri cjeline: riječ »ukorijenjeni« odmah nam priziva sliku biljke s korijenima, riječ »nazidani« asocira nas na konstrukciju kuće, dok riječ »učvršćeni« povezujemo s tje-lesnom i duhovnom snagom. Prije nego što se osvrnem na svaku od ovih istaknutih cjelina posebno, volio bih istaknuti s gramatičke strane kako ova re-čenica sv. Pavla stoji u pasivu, što s druge strane možemo reći da je Krist taj koji ukorijenjuje, zida i učvršćuje u vjeri.

Slika biljke i njenih korijena koju nam prizivaju riječi sv. Pa-vla dočarava nam čvrstu biljku, stabilnu, zahvaljujući upravo

njenoj dobroj ukorijenjenosti. Njeni joj korijeni daju snagu, usmjeravaju je. Bez snažnih korijena biljku bi lako otpuhnuo vjetar, ne bi preživjela. Gdje su, u čemu su i što su naši korije-ni? Naši roditelji, obitelj, kultura naše sredine i države određuju u velikoj mjeri naš identitet. No Sveto Pismo traga dalje. Prorok Jeremija kaže: »Blagoslovljeni oni koji vjeruju u Gospodina, čije je vjerovanje Gospodin. Oni će biti kao biljka zasađena i zalijana vodom, pustit će ko-rijenje. Neće se bojati vrućine kada dođe, a njihovo će lišće biti uvijek zeleno. U godini suše neće biti anksiozni, a plodova će i onda biti (Jer 17: 7-8)«. Za proroka puštanje korijenja znači staviti život u ruke Gospodinu, pustiti da nas on vodi, vjerovati Njemu. Gospodin je naš život, naš temelj. Naš život kreće od njega. Bez njega ne možemo živjeti. Kao što biljka ne opstaje bez korijenja, čovjek ne opsta-je bez Gospodina. »Gospodin nam je dao vječni život, a taj je život u Njegovom Sinu« (1 Jn 5:11). I sam Isus nam je rekao da je On život naš. Naša vjera, kršćanstvo, nije samo vjero-vanje u određene stvari jer su one istinite, ono je mnogo više. Ono je iznad svega pravi susret s Isusom Kristom koji našim ži-votima daje pravi smisao, upot-punjuje nas. Svakom čovjeku u njegovoj mladosti pojavljuju se brojna pitanja vezana uz smi-sao njegovog života. Koji je taj smisao? Gdje je? Kojim smje-

RIJEČ UČITELJSTVA

SVJETIONIK 13

rom da ide? Ti su trenuci vrlo važni i sigurno nas brinu odre-đeno vrijeme. Preispitujemo se kojim se poslom baviti, koje i kakve odnose i veze uspostavi-ti, koja prijateljstva nastaviti i sl. Još jednom prisjećam se svoje mladosti i mogu reći da sam pri-lično rano shvatio da Gospodin želi da budem svećenik. Kasni-je, nakon rata, u sjemeništu i na fakultetu kada sam bio na putu postizanja svog prepoznatog

na života i zahtijeva puno borbe u mislima, puno preispitivanja. Ali, odgovori na sva moja pita-nja pojavili su se i shvatio sam da me Gospodin uistinu želi na tom putu, da će mi dati snage za to. Shvatio sam da ću postati zaista »ja« budem li ga sluša i hodao s Njim. Ono što je bitno naglasiti jest da sam shvatio da nije bitno ispunjenje moji želja, nego Njegovih. Na taj način ži-vot postaje uistinu autentičan.

či Božjoj. Prvi među njima jest Abraham, praotac naše vjere, koji je poslušao Gospodina kada je od njega zatražio da napusti zemlju svojih predaka i krene u obećanu zemlju. Abra-ham je vjerovao Gospodinu, imenovan je prijateljem Božjim. Biti »nazidan« na Kristu znači pozitivno odgovarati na Njegov poziv, vjerovati mu i Njegovu ri-ječ pretočiti u djela. Sam Isus kaže: »Zašto me zovete Gos-

RIJEČ UČITELJSTVA

Kao što dobra ukorijenost u tlu biljci ili drvetu daje stabil-nost, tako i čvrsti temelji daju stabilnost i dugotrajnost kući. U vjeri i kroz vjeru »nazidani smo« na Isusu Kristu. U svetoj povijesti možemo pronaći broj-ne primjere ljudi, svetaca koji su svoje živote temeljili na rije-

podine, Gospodine, a ne činite ono što vam govorim« (Lk 6, 46). U nastavku je upotrijebio usporedbu s čovjekom koji zida kuću. »Objasnit ću vam kakav je onaj koji dođe k meni, sluša moje riječi i djeluje po njima. Ta je osoba kao netko tko gradi kuću, kopa duboko i postavlja

cilja, zastao sam i preispitao se ponovno. Brojna pitanja okupi-rala su mi misli i srce. Da li je to sigurno put kojim želim ići? Da li je to sigurno Božja volja za mene? Hoću li moći ustrajati na tom putu bez posrtanja i biti mu vjeran u služenju? Odluka po-put odabira svećeničkog nači-

14 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA CRKVE

kamene temelje, kako bi kuća kada dođe poplava ostala po-stojana-jer je dobro sagrađena » (Lk 6, 47-48). Dragi prijatelji, gradite svoje vlastite kuće na stijeni, kao ova osoba iz pris-podobe koja »kopa duboko«. Pokušajte svaki dan slijediti Kristovu riječ. Slušajte ga i vje-rujte mu kao pravom prijatelju koji s vama putuje na vašem životnom putu. Uz Njega i s Njim dobit ćete potrebnu vam snagu za suočavanje s problemima, poteškoćama, razočaranjima. Svakodnevno se susrećete s potrebama donošenja odluka, susrećete se brojnim iskušenji-ma za koja znate da ne donose pravo zadovoljstvo, ispunjenje, sreću. Jedino riječ Gospodinova pokazuje autentični put i jedino nam naša vjera osvjetljava stazu našeg života. Zahvalno primite taj duhovni dar dobiven od va-ših obitelji, težite odgovornom odgovaranju na Njegov poziv, rastite u svojoj vjeri. Pronađite podršku u vjeri vama bliskih osoba, u vjeri Crkve i zahvaljujte Gospodinu uvijek na daru vjere.

Učvršćeni vjerom»Ukorijenjeni i nazidani na

Kristu, učvršćeni vjerom« (Kol 2,7). Tim se riječima sv. Pavao obratio Kološanima, koji su bili pod utjecajem stranih kultura koje su ih odvraćale od Svetog Pisma. Naš današnji kulturalni kontekst, dragi prijatelji, ne ra-zlikuje se nažalost mnogo od onog drevnih Kološana. Svje-doci smo jake struje sekulariz-ma i nastojanja stavljanja Boga

na margine čovjekova života i društva općenito, čime se želi dokazati da je »raj« moguć bez Njega. No događa se sasvim su-protno. Iskustvo nam pokazuje da se svijet bez Boga pretvara u »pakao« koji je ispunjen sebič-nošću, razorenim obiteljima, ne-trpeljivostima među narodima, a uskraćen prisutnošću ljubavi, sreće i nade. No, srećom danas ima i individualaca i čitavih na-roda koji prihvaćaju Gospodina, slave ga i žive po Njegovoj riječi. Ima i onih koji su se udaljili od Gospodina, poveli se linijom se-kularizma, pali pod utjecaje ra-znih novih vjerskih pokreta. Isto tako, postoje i oni koji su svoju vjeru potpuno »zamrznuli«.

Isus Krist je svojom smrću na križu obrisao naše patnje, preuzeo na sebe naše grijehe, osigurao nam oprost kod Oca i pomirio nas s Njime, otvarajući nam na taj način put u vječni ži-vot. No ono najbitnije, oslobodio nas je ropstva grijeha i možemo slobodno voljeti sve, i prijatelje i neprijatelje, i one najsiromašni-je, braću i sestre u potrebi.

Dragi prijatelji, križ nas če-sto plaši jer djeluje kao negira-nje života. No, križ je zapravo Božje »da« čovječanstvu, izraz je najveće Njegove ljubavi i pu-tokaz za vječni život. Samo nas uskrsli Krist može spasiti, oslo-boditi od zla i uspostaviti Kra-ljevstvo pravde, mira i ljubavi.

Vjerovati u Isusa Krista, a ne vidjeti ga

U Evanđelju se susrećemo s iskustvom apostola Tome koji

nakon svoje nevjere ipak u vjeri prihvaća misterij križa i uskrsnu-će Gospodinovo. Toma, kao je-dan od dvanaestorice apostola, slijedio je Krista na Njegovom putu, slušao Njegove riječi, svjedočio Njegovim čudima i ozdravljenjima. Kada se Isus nakon uskrsnuća ukazao apo-stolima, Toma nije bio prisutan, a riječima subraće apostola kako je Krist živ jer je uskrsnuo, nije povjerovao. Nevjerno je izrekao kako neće povjerovati u to sve dok ne vidi rane na Nje-govim rukama i dodirne rane ruku i Njegova boka.

Svi mi želimo osjetiti Kristo-vu prisutnost, vidjeti ga, moći razgovarati s Njime. No, velik broj ljudi današnjice teško do-pire do Krista. Ti su se ljudi po-gubili u moru ponuđenih »slika Krista« , a za svaku od njih se tvrdi da je ona prava. Ponukan tim spoznajama i iskustvom, odlučio sam napisati knjigu, želeći na taj način opisati svoje susrete s Gospodinom, želeći približiti ga ljudima. Isus je Tomi dopustio da dotakne Njegove rane, rekavši mu pritom neka ne sumnja, nego neka vjeruje. I mi možemo »dodirnuti« Gospodi-na u znakovima Njegove muke, u znakovima Njegove neizmjer-ne ljubavi prema nama. Mi to možemo učiniti u sakramentima koje nam je darovao, preko ko-jih nam se uvijek iznova daruje.

Dragi mladi, naučite vidjeti i susresti Isusa u euharistiji u ko-joj je prisutan i preko koje nam daje snage za naše životno pu-

RIJEČ UČITELJSTVA

SVJETIONIK 15

IZ ŽIVOTA CRKVE

tovanje. U sakramentu Svete is-povijedi Gospodin nam oprašta naše grijehe, slabosti i propuste te obasipa svojom milošću i snagom. Prepoznajte i služite Kristu pomažući drugima, po-mažući siromašnijima, bolesni-ma, onima u potrebi. Uđite u osobni dijalog s Isusom Kristom i njegujte taj odnos. Upoznajte Gospodina bolje čitajući Sveto Pismo, Katekizam Katoličke Cr-kve. Susrećite se i razgovarajte

Suzdržani u vjeri, umjesto da budemo svjedoci

Isus je rekao Tomi: »Jesi li povjerovao jer si me vidio? Bla-go onima koji ne vide, a vjeruju i onima koji još treba da povjeru-ju« (Iv 20:29). Tim svojim riječima Isus govori kako se put Crkve tre-ba temeljiti na riječima Njegovih svjedoka: apostola. Iako Isus sva-kog od nas individualno poziva na vjerovanje, sve nas istovreme-no povezuje u veliku zajednicu

križu i svoje su živote polagali za Krista. U vjeri su pronašli snagu za prevladavanje slabosti. Svoju su vjeru svjedočili hrabro i neu-strašivo. I danas postoje kršćani koji su u solidarnosti živi svjedo-ci vjere i ljubavi u Krista i prema Kristu. Pravi su to mirotvorci, pro-motori pravde i radnici su to koji se bore za bolji, humaniji svijet, za svijet u skladu s Božjim pla-nom. Ti su ljudi svojom kompe-tentnošću i sposobnošću u razli-

RIJEČ UČITELJSTVA

svojih vjernika, u Crkvu, čiji čla-novi postajemo krštenjem. Svaki je vjernik sjajna i važna karika u lancu vjernika. Vjernici su nošeni vjerom drugih, podržani vjerom drugih. Budimo stoga uvijek za-hvalni Gospodinu na daru Crkve, preko koje možemo zajedno rasti u vjeri i učvršćivati je.

U povijesti Crkve sveci i mučenici snagu u mukama, po-teškoćama, crpili su upravo u

čitim područjima ljudskog života općenito i različitim sektorima svoga rada doprinijeli dobrobiti društva, njihove zajednice. Riječi Božje pretaču u konkretna djela i na taj način pravi su svjedoci svoje vjere. Krist je naše naj-dragocjenije blago. Ali blago je to koje nije namijenjeno samo nama. Ono nam je dano da ga podijelimo s ostalima, sa svojom braćom i sestrama. U naše vrije-

Vatikan

s Njim u molitvi, na svetim mje-stima. Vjerujte u Njega i vjerujte da On to povjerenje neće nika-da iznevjeriti. Vjerom slobodno pristupate cijeloj Njegovoj istini. Rastite u svojoj vjeri, pomičite granice spoznaja do kojih ste došli u djetinjstvu. Upoznajte Boga, saživite autentično s Nji-me. Kada to učinite, tada ćete kao i apostol Toma moći reći: »Gospodin moj i Bog moj«.

16 SVJETIONIK

RIJEČ UČITELJSTVA

me globalizacije budite svjedoci kršćanske nade! Koliko je samo onih koji čekaju da ta nada i do njih dopre! Kada je stajao pred tijelom mrtvog Lazara, Isus je Marti rekao: »Ako vjeruješ, vidjet ćeš Božju slavu« (Iv1:40). Tako i vi, ako vjerujete i ako imate hra-brosti biti svjedoci te vjere svaki dan, ugledat ćete Njegovu slavu u mnogim mladima poput vas koje ste upoznali s Kristom.

Na putu prema Svjetskom danu mladih u MadriduDragi prijatelji, još vas jed-

nom pozivam da dođete u Ma-drid na Svjetski susret mladih. Očekujem svakog od vas s ve-likom radošću. Isus Krist želi da učvršćujete svoju vjeru u Crkvi i kroz nju. Odluka o vjerovanju u Isusa Krista nije laka, mnogi

nas lakši putevi vjerovanja mogu lako zavesti, omesti. No, ne obe-shrabrujte se! Tražite podršku crkvene zajednice, podršku Cr-kve. Pažljivo se pripremajte ovu preostalu godinu do susreta u Madridu sa svojim biskupima, župnicima, animatorima, organi-zacijama. Kvaliteta našeg susreta u kolovozu sljedeće godine ovisit će ponajprije o našoj duhovnoj pripremljenosti, našoj molitvi, na-šem zajedničkom slušanju riječi Božje i međusobnoj podršci.

Dragi mladi, budućnost Cr-kve leži u vama! Potrebni su joj vaša živa vjera, kreativna solidar-nost i energija vaše nade. Vaša prisutnost obnavlja, pomlađuje i daje novu snagu Crkvi. Iz tog je razloga Svjetski dan mladih važan događaj i na slavu ne samo vama, nego cijelom Bož-

jem narodu. Crkva u Španjol-skoj aktivno se priprema na vaš dolazak na veliko slavlje vjere. Zahvaljujem se španjolskim bi-skupijama, župama, crkvenim organizacijama i pokretima, religijskim zajednicama, kao i svima ostalima koji doprinose u organizaciji susreta. Gospodin neka ih nagradi za to. Neka Maj-ka Božja bude uz vas na putu priprema i organizacije. Ona je Božju riječ i Božju volju prihva-tila s vjerom. Njezin »da« Bogu dao joj je neizmjernu snagu da-rivanja. Neka bude uz vas i neka vas učvršćuje u vjeri i darivanju sebe drugima.

U mojim ste molitvama.Gospodin neka vas blago-

slovi!Vatikan, 6. kolovoza 2010.

Papa Benedikt XVI.

Mladi iz Baške Vode kod sv. Donata u Zadru

SVJETIONIK 17

IZ ŽIVOTA CRKVE

1. U povjerenoj nam biskupskoj službi, u gra-đanskoj odgovornosti i u ljubavi prema hrvatskoj domovini, u brizi za katoličke vjernike te u nasto-janju oko dobra svih ljudi koji žive u Hrvatskoj, zabrinuti smo zbog stanovitih pojava u našemu društvu koje obilježuju političko, gospodarsko i kulturalno ozračje. Ovo nam je vrijeme Bog da-rovao i pozvao upravo nas da u njemu živimo u prepoznavanju znakova toga vremena u svjetlu Radosne vijesti.

Svjesni da se ova poruka može doživjeti kao preopćenit poziv i kao načelni poticaj, upućuje-mo je upravo zato jer su posrijedi načelna pita-nja. Premda se naš govor u društvu najčešće pokušava zanemariti ili diskreditirati, smještajući ga u neku političku opciju, mi ne progovaramo iz političkih interesa niti iz htijenja koja proizlaze iz stranačke opredijeljenosti. Obraćamo se jav-nosti jer nismo ravnodušni prema zbivanjima i okolnostima u kojima živimo. Ne možemo biti zadovoljni ni mirni pred stvaranjem ozračja nesi-gurnosti, dezorijentiranosti, nepovjerenja, razje-dinjenosti, širenja straha, izgubljenosti kriterija, neprepoznavanja vrijednosti...

2. Podupirući nastojanje mjerodavnih ustano-va da se iz našega društva otkloni bezakonje i nepravda te da se jača vladavina prava i promi-canje dostojanstva ljudske osobe, molimo svjetlo Božjega Duha, hrabrost i ustrajnost za odgovor-ne u tim nastojanjima. Uz takvu zauzetost postoje istodobno i oni pokušaji koji, na svim razinama, namjerno pojačavaju dojam nestabilnosti i be-znađa u hrvatskom društvu. To nipošto nije samo plod legitimnoga demokratskog natjecanja nego ponajviše interesno nametanje naglasaka u hr-vatskoj javnosti. Veliku odgovornost u tome ima-ju masovni mediji koji svojim odabirom nerijetko zanemaruju događaje i sadržaje koji pomažu u izgradnji nosivih društvenih vrijednosti. Takva je selektivnost pogubna za zdrav nacionalni duh.

Koliko god imali opravdanih želja da se cijeli medijski prostor usmjeri prema dobru, znamo da logika zarade to ne omogućuje. Mi poziva-mo katolike u svim medijima da ne prihvaćaju kršćanstvu neprihvatljiv način djelovanja. No, svi smo odgovorni za medijsku sliku, a osobito za javne medije koji imaju obvezu raditi na dobro hrvatskoga društva. U konačnici, to su mediji koji žive i od financijske potpore hrvatskih građana. Svakoga smo dana suočeni s nezadovoljstvom ljudi koji u njihovu djelovanju ne prepoznaju istinske interese hrvatskoga čovjeka i naroda.

3. Razmatrajući sadašnje poteškoće, ne smi-jemo zanemariti one vrijednosti koje su utkane u dobro ostvareno tijekom dvadeset godina hrvat-ske samostalnosti, ne zaboravljajući pritom da su razni oblici današnje društvene krize niknuli iz korijena koji seže iz totalitarnoga komunistič-kog sustava. Vezanost uz spomen, ne samo u obliku obilježavanja važnih događaja nego uz duh koji im je dao nutarnji smisao i nosio povi-jesno značenje, omogućuje nam da se i danas oslonimo na vitalne temelje dobra i da se lakše suprotstavimo svemu što obescjenjuje iskrenost žrtve, zalaganja i nesebičnosti.

A što nam govori hrvatski spomenar ispisan tijekom posljednjih dvaju desetljeća? Je li u nje-mu uistinu vidljiv samo trag crnila zloporaba i djela nedostojnih časnoga hrvatskog imena? Ili smo dopustili da sjaj istine toliko potamni da ga ne uspijevamo vidjeti pod gustim namazima sadašnjih problema? Moguće je, doduše, i dalje dodavati razloge nezadovoljstva, jer se oni lako pronalaze ili nametnu, ali smo više pozvani po-novno otkriti snagu koja je vraćala nadu i odu-ševljavala za dobro.

4. Kad je bilo najteže, kad su mnogi predviđa-li slom hrvatske slobode i priželjkivali neuspjeh naših napora, progovaralo je zajedništvo, sloga i jedinstvo prožeto evanđeoskim vrijednostima

Poruka biskupa Hrvatskebiskupske konferencije

RIJEČ UČITELJSTVA

18 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA CRKVE

koje su otvarale hrvatske domove i srca svima koji su bili u raznim opasnostima, ne mareći je li riječ o prijateljima ili neprijateljima. Takav po-log solidarnosti i dobra ne smije nestati kao po-kretač suvremene Hrvatske. Umjesto isticanja takve paradigme, niz godina u predstavljanju Hrvatske, naročito na kulturnoj i umjetničkoj ra-zini (književnosti, filmske umjetnosti, kazališta), pokazuju se sumorni tonovi, mučnina i gušenje ljepote ljudskosti na kojoj je Hrvatska stasala.

Mogu se neprestano ponavljati poznati slu-čajevi nedjela i iz nedavne prošlosti, za koja nitko istinoljubiv neće tvrditi da nisu vrijedna osude; može se pokušati na njima oblikovati memorija do te mjere da izgleda da su bezvrijedne stotine tisuća žrtava i čovjekoljublja, hrabrosti i junaštva hrvatskih ljudi, počevši od branitelja dragovolja-ca. Može se o vlastitoj domovini govoriti na razli-čite načine, ali se ne bi smjela zanijekati istina. A istina o temeljima suvremene Hrvatske u sebi nosi ponajprije ponos, a ne sram; velikodušnost, a ne očaj. Čak i onda kad to drugi svjedoče o nama, mi smo skloni sebe obescijeniti. To vrijedi kako za hrvatske dužnosnike, tako i za svako-ga komu je povjereno da bude nositelj govora o Hrvatskoj. Uvjerili smo se toliko puta u svojoj povijesti da je svaki put, kada je glas dobra tih ili ugušen, ta tišina dala prostora buci neistine koja može zagaditi živote naraštaja desetljećima.

5. Valja se zapitati komu je stalo da se hrvat-ski ljudi pred izazovima danas ne nađu zajedno i u slozi ne pronalaze odgovore na pogibeljnosti. Dok smo svjedoci koliki u našemu narodu trpe, traže posao, načine preživljavanja svojih obitelji, ne zaboravimo da smo se susreli s rješenjem toga pitanja, i to u ljubavi i spremnosti na dje-latnu sućut koja je znala tješiti, odreći se svojih komotnosti za dobro drugoga, boriti se u svojoj sredini za zajedničko dobro. Znamo: Dok bližnji nije sretan, i naša je sreća umanjena.

Kao Crkva, koju neki nevjerojatnom lakoćom optužuju za neosjetljivost prema siromašnima, za bogatstvo i sebičnost, znamo da je naše pravo bogatstvo u vjernicima koji svoju vjeru istinski

svjedoče te savjesnim radom i marljivošću posta-ju primjerom domoljublja. Imamo se pravo pitati: Zar je postojalo neko vrijeme za koje možemo reći da nam je bilo lako? Pa, ako smo tada znali čuvati polog nade, zar nam to danas nije moguće? Ili je ipak nekomu važno da nestane hrvatske sloge?

6. Bolno je vidjeti vrtnju u krugu sterilnih i sa-modopadnih političkih poigravanja koja ozbiljne teme i zbiljske nacionalne interese pretvaraju u neukusno zabavište kratkoga daha, bez vidljive želje za stvaranjem i podupiranjem zajedničkih projekata, stavljanjem u središte brige za buduć-nost. Potrebna su nam gospodarska traženja i iskoraci u nama ostvarivim okvirima, na temelju darova koje nam pruža domovina, ali nam je nu-žan poglavito odgoj i obrazovanje djece, podu-piranje obitelji, čuvanje nacionalnoga blaga.

Danas nije teško suvremenim sredstvima komunikacija unijeti sumnju, razoriti povjere-nje, poljuljati pošten rad pojedinaca i institucija, neodgovorno etiketirati, optužiti i osuditi. To se najčešće čini bez težnje za istinom i boljitkom. Ponekad je dostatno ne dopustiti da se pogled odmakne s površine. Žao nam je kada se na po-vršan način pristupa djelovanju Crkve, ali vidi-mo da se slično događa i s drugim institucijama koje, bez obzira na mnoštvo zapreka, čuvaju u sebi snagu društvene preobrazbe.

Poruka je ujedno i poziv da se nosive institu-cije našega društva, osobito obrazovne, odgoj-ne, znanstvene i kulturne, u susretu s plemenitim i ostvarivim gospodarskim ciljevima združe u je-dinstvenom radu na dobro domovine. Za svaki takav iskorak potreban je napor koji ne posu-staje pred nametnutim prividom. Ako smo pred najvećim prijetnjama znali prepoznati i živjeti dubinu koja je raspršila nevjerodostojnu sliku o Hrvatskoj, možemo to i sada. Ne dopustimo da prevlada kušnja malodušnosti. S pouzdanjem u Božju providnost, moleći za ljudski odgovor vo-đen Duhom ljubavi, zazivamo na vas i na našu domovinu nebeski blagoslov.

U Lovranu, 21. listopada 2010.Vaši biskupi

RIJEČ UČITELJSTVA

SVJETIONIK 19

IZ ŽIVOTA CRKVE

Dragi roditelji, poštovani ravnatelju, učitelji, nastavnici, odgojitelji i vjeroučitelji, draga djeco i mladeži!

Sve vas srdačno pozdravljam na početku još jedne školske i vjeronaučne godine. Mnogi od vas brojite godine po školskom kalendaru, a glavne prekretnice u životu povezujete sa školskim datumima. Školska je godina važna za sve nas, a ova na poseban način jer stupa na snagu Nacionalni okvirni kurikulum (NOK) za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškol-sko obrazovanje (srpanj 2010). Dokument je to od temeljne važnosti za odgoj i obrazovanje bu-dućih naraštaja u Republici Hrvatskoj. U njemu se nalazi okvir za stjecanje temeljnih i stručnih kompetencija kako bi se učenici mogli pripremi-ti »za promjenjiv i nepredvidljiv svijet« u kojemu živimo te osposobiti za cijeloživotno učenje.

Svi smo pozvani upoznati se sa sadržajem ovog dokumenta jer govori o tome »kakvo druš-tvo i kakvoga čovjeka želimo«, definira odgojne vrijednosti, ciljeve, kompetencije te područja od-goja i obrazovanja naše djece i mladeži. Također obvezuje sve sudionike odgojnih i obrazovnih procesa na djelovanje u skladu s vrijednostima i ciljevima koje donosi. Naglašava, nadalje, da je riječ o vrijednostima koje se nude kao »nove mogućnosti razvoja hrvatskoga nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta unutar složenih globalizacijskih procesa«. Svjesni važnosti vrijed-nosnoga sustava u procesu odgoja i obrazovanja i mi se kao Kristovi vjernici želimo na njih osvrnuti kako bismo promišljeno u skladu s kršćanskim vrijednostima utkanima u to hrvatsko nacionalno biće i kulturno blago, mogli djelovati. Četiri su temeljne vrijednosti koje NOK ističe: znanje, soli-

ZNANJE – SOLIDARNOST – IDENTITET - ODGOVORNOSTPočetak nove školske godine 2010./2011. obilježen je u našoj župnoj zajednici svečanom

svetom misom koju je predvodio župnik fra Šime Nimac, a na kojoj su sudjelovala djeca sa svojim nastavnicima i ravnateljem škole Josipom Kasom. Uz simbolični prinos školske torbe, nogometne lopte, vjeronaučnog udžbenika i dnevnika, zazvali smo Duha Svetoga da nam svima udijeli svoje darove, mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. Župnik se u propovijedi osvrnuo i na poruku našeg nadbiskupa Marina Barišića koju ovdje donosimo.

Djeca osnovne škole sa svojim nastavnicima i vjeroučiteljima

RIJEČ UČITELJSTVA

20 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA CRKVE

darnost, identitet i odgovornost. One se trebaju u međupredmetnoj korelaciji provlačiti kroz sve ci-kluse odgoja i obrazovanja - od predškolske dobi do završetka srednjoškolskog obrazovanja.

Znanje se kao vrijednost stavlja na prvo mje-sto jer se Republika Hrvatska »opredijelila za razvoj društva znanja jer je znanje temeljna pro-izvodna i razvojna snaga u društvu«. Znanje je svakako potrebno za proizvodnju i tržište. No, mi bismo željeli više od toga. Željeli bismo znanje koje nije u službi samo znanstvenoga napretka, tehnoloških izuma i konkurentnosti već i u službi napretka čovječnosti. Evo prigode, dragi učitelji, vjeroučitelji i katehete, da pomognete mladim ljudima razumjeti svijet u kojemu žive i razviti kritičku svijest koja će imati pozitivan stav pre-ma ljudskom znanju, ali ga neće apsolutizirati ili ga reducirati na materijalni svijet. Za istinski na-predak potrebno je također znati kako ispravno postupati, kako se nositi s novim tehnologijama i njima se služiti, potrebno je u cjelini razumjeti ljudski život i njegovu svrhu. Potrebna je mu-drost koja je Božji dar i plod ustrajne molitve te razboritost za razlikovanje dobra od zla.

Od malenih nogu učimo djecu da ne žive samo za sebe nego da dijele s drugima, osobito onima koji su zanemareni ili nečim zakinuti. So-lidarnost je svakako kršćanska vrijednost koju djeca trebaju usvajati u svojoj obitelji, u župnoj zajednici i školi. No, mi je evanđeoskim rječnikom

volimo zvati ljubav prema bližnjemu, jer ona nije puka izvanjska pomoć već stvar srca, unutarnjeg kršćanskog stava. Solidarnost je za čvrste, posto-jane ljude koji ne žele biti bližnji drugome iz pukog sažaljenja već iz suosjećanja i razumijevanja. Su-osjećati može samo onaj tko je sposoban su-patiti se s drugim. Dati nekome sebe kao čin ljubavi i suosjećanja, u konačnici kao čin pravednosti, kr-šćansko je gledanje na preobrazbu odnosa među ljudima i jamstvo napretka čovječanstva.

Živimo u pluralnom okruženju, u društvu s mnoštvom identiteta. Za kvalitetan suživot po-trebno je prihvatiti različitost i biti otvoren za di-jalog. No, bez svijesti o svom vlastitom identitetu nismo sposobni za kvalitetan dijalog s drugim i drugačijim. NOK poziva na čuvanje nacio-nalnog identiteta, kulture, društvene i moralne baštine. Škola, kao temeljna institucija odgoja i obrazovanja, na osobit je način pozvana pro-micati osjećaj domoljublja i ponosa na hrvatski kulturni i povijesni identitet. Mi smo svjesni da je taj identitet duboko prožet kršćanskim vrijedno-stima. Hrvatsko je nacionalno biće nezamislivo bez ukorijenjenosti u kršćansku vrijednosnu ba-štinu. Kršćanske su vrijednosti ne samo spojive, već su temeljni izvor svih vrijednosti koje NOK naglašava. Ne čini li se, ipak, da se prema ta-kvom shvaćanju našega identiteta odnosimo

Ravnatelj Josip Kasa i nastavnik Matko Granić

David Kukavica i Josip Tomas

RIJEČ UČITELJSTVA

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 21

RIJEČ UČITELJSTVA

kao prema nekom muzejskom izlošku? Kao da je naš nacionalni, moralni i kulturni identitet vrijed-nost koju od vremena do vremena »izložimo jav-nosti«, da bismo je potom brzo zaboravili? Muzej-ski primjerak koji ima svoje povijesno značenje i vrijednost, ali nije za upotrebu? Što sve utječe na naš identitet i oblikuje našu osobnost? Živimo u vremenu dominacije interneta i komunikacijskih tehnologija koje nam omogućuju stvaranje virtu-alnih veza. Hoće li to u nama proizvesti podvojeni identitet: realni i virtualni? Tko sam ja u stvarno-sti, pitanje je koje će nam se sve češće nametati. Draga djeco i mladeži, budni budite! Služite se medijima, ali ne dopustite da se oni služe vama u svoje svrhe! Bdijte nad svojom privatnošću i dijelite svoju nutrinu s onima koji su vam doista

Samo uz etičke i moralno prihvatljive norme ponašanja sloboda doista postaje dar i blago-slov. To je odgovorna sloboda koja vodi računa o sebi, o drugome i društvu u kojemu živi. Stoga sve vas mlade, osobito srednjoškolce pozivam: aktivno se uključujte u crkveni i društveni život. Upoznajte svoju Crkvu iznutra, zavolite svoju žu-pnu zajednicu i uključite se u njezine aktivnosti. Ne morate se izravno baviti politikom da bude-te aktivni članovi društva u kojemu živite. No, budete li pasivni, nezainteresirani promatrači društvenih događanja, obuzeti samo osobnim problemima i probicima postat ćete vrlo lagana meta onima koji u vaše ime žele preuzeti stvar u svoje ruke i voditi vas kamo ne želite.

Dragi roditelji, želio bih vam staviti na srce vašu odgajateljsku ulogu. Nemojte se nikada odreći svoje odgajateljske zadaće. Svi ostali mogu vam biti tek suradnici, pomoćnici i savjet-nici. Ali vi odlučujete u kakvu duhu ćete odgajati svoju djecu, za koje ćete ih vrijednosti oduševiti. Ipak, u svojoj odgovornoj zadaći niste otok sam za sebe, nego se možete osloniti na sve koji žele podijeliti s vama tu divnu »avanturu« odgajanja vaše djece, od školskih djelatnika i vjeroučitelja do pastoralnih djelatnika i kateheta u župi.

Neka Svemogući Bog izlije obilje svoje mi-losti na sve vas i blagoslovi vaš rad. Odgojem za istinske vrijednosti znanja, solidarnosti, osob-noga, kulturnoga, nacionalnoga i kršćanskoga identiteta te odgovornosti, svi smo na dobitku.

Na sve vas zazivam Božji blagoslov i želim uspješnu školsku godinu 2010-2011.

najbliži, a to je u prvom redu vaša obitelj. Želimo vjerovati da će svi čimbenici odgojno-obrazovnog procesa iznaći načina kako se oduprijeti imitira-nju »uvezenog« načina života koji postupno kvari identitet i vrijednosti koje su vlastite pojedinim narodima (usp. ODK 21), pa tako i našemu.

Djeco i mladi, vi iznad svega volite biti slo-bodni i da vam se ništa ne nameće silom. Do-ista, nema ljepšeg dara od slobode, »dara kog Višnji Bog nam je do«, ali niti većeg rizika od neodgovorne slobode. Kao što sv. Pavao upo-zorava: neka želja za slobodom ne bude izlikom zadovoljenju vaših potreba bez ikakvih kriterija, bez moralnih načela. Put takve »slobode« vrlo lako vas može dovesti do uvjerenja kako je do-pušteno sve ono što može poslužiti ostvarenju vaših ciljeva: laž i prijevara, mito i korupcija.

Ana Lozić i Laura Ćapeta

Doris Jažo i Bruna Granić

22 SVJETIONIK

IZ PROŠLOSTIRIJEČ UČITELJSTVA

»… Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koje je u vama, a posebno onima koji vas ozloglašuju, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti.« To je poruka sv. Petra iz posla-nice koju smo danas slušali.

Ima ih koji pitaju: »A što to vi slavite u Kninu?« Možda doista ima onih koji ne znaju što to ov-dje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete doga-đaje naše povijesti i lako prepu-štamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim ruko-pisom. Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi, pa čak uporno i zločesto tvrde da se ovdje dogo-dio još jedan hrvatski »zločinački pothvat«, protiv srpskog naroda. I ta se laž uporno i agresivno pod-meće svima nama, i drugima, čak i međunarodnim sudovima i svjet-skom javnom mnijenju. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti.

Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 15-ti puta, petnaest godina, obznanjujemo svima, u domovini i u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo isti-nu koja se dogodila, ovdje među

nama i u nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote. Slavimo Istinu koju ne možemo i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivlja-vati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu… Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, »Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja« I za sve to, ovom svetom misom za Domovi-nu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi i barjak da se hrvatski vije po cije-loj Hrvatskoj, zavazda !

Važno je uvijek biti spremni na odgovor onima koji pitaju do-bronamjerno, na poseban način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. »Čistu« istinu, ne obojanu ideološkim bo-jama ili političkim potrebama. Ne

osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu istinu. Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povijesti, kako bi rekao sv. Petar: »s pošto-vanjem, blago i dobre savjesti!«

Trebamo biti spremni na obra-zloženi odgovor u istini, naročito onima »koji nas ozloglašuju«. I to radi istine o našoj prošlosti, a na-ročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas »istina osloboditi… I koji je od Istine sluša glas moj«, govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus. Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima »malim« ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim glasilima, koji se omalova-žavaju ili etiketiraju već poznatim »pričuvnim frazama s visoka«…

Mi danas ovdje zahvalno slavi-mo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske. Zahva-ljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom veći-ne hrvatskog naroda, konačno us-postavljena samostalna i slobodna Hrvatska država; za »dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!«, kako je pjevao naš slavni Gundulić… Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve

DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTIDan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza 2010., obilježen

je u našoj župi svečanom svetom misom koju je predvodio župnik fra Šime Nimac, a na kojoj su sudjelovali i branitelji u vojnim odorama. Središnja proslava, kao i svake godine, obilježena je u gradu Kninu, gdje je šibenski biskup Ante Ivas predvodio misno slavlje i održao propovijed.

SVJETIONIK 23

IZ PROŠLOSTI RIJEČ UČITELJSTVA

one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz svekoliku podršku i moli-tvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili, mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougar-skog i jugoslavenskog, nacističko-ustaško-četničko-fašističkoga, i od jarma komunističkoga, pod zna-kom »crvene zvezde«… Cjelovite istine radi treba reći da su je mno-gi (i istinski antifašisti) morali nositi i protiv svoga uvjerenja. Tu istu »zvezdu«, pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje. Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo za-uvijek. Zato molimo: »Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!«

Mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj »Oluje«, tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, ča-snika i vojnika branitelja. Mi vje-rujemo da je to pobjeda vjekovne i stamene vjere svega naroda

hrvatskoga u domovini po svije-tu raseljenoga, pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku. I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu. I da to pravo smije braniti od »agresora« i mora čuvati od lopova… »Oluja« 1995-e je pobjeda i ustrajne moli-tvene vjerničke podrške. Naročito molitve Gospine krunice, kojom smo, (sjećamo li se toga), kao »molitvenom pozadinom« pratili, podržavali i hrabrili one u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom raskoma-dane, izmučene i ubijane Domo-vine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju naše-ga narode. Ali mi kršćanski vje-rujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća. Mi vjerujemo u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana: »Na vik on živi ki zgine pošteno!« I odavle da-nas čujemo pjesmu: »Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I ovdje danas slušamo vapaj Domovine: Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, he-roji se nikad ne zaboravljaju!«

Mi danas Bogu zahvaljuje-mo za dar odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagan-du, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika i »mešetara«. Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz duge godine, od »memoranduma do hrvatskog Kosova«, stvarali i širili atmos-feru »ugroženosti« srpskog naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije. Blagopo-kojni moj prethodnik, biskup Srećko, neposredni svjedok onih mučnih dana i događaja, koji je neumorno molio i kumio i pregovarao, ovdje u Kninu i po-svuda, i nastojao tražiti mirna i demokratska rješenja, govorio je tada s mukom u duši: »Umje-sto da se početni koraci demo-kracije razvijaju, da sazriju, iza-bran je drugi put koji je srljao u katastrofu, i to uz veliku pomoć i podršku upravo ‘crvene zvijez-de na zalazu’… Treba ponavljati Istinu da su nam od matice ze-mlje Hrvatske, nasilno otrgnuli, kako su govorili (i još govore, i jučer smo to čuli): ‘svoja vekov-na ognjišta’ i stvorili tzv. ‘SAO Krajinu’. U njoj su (ne znamo tko su), ali smo se osobno uvje-rili da su na najpoganskiji način porušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kul-turni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi, na tisuće. I da su etnički ‘očišćeni’ cijeli di-jelovi hrvatske Like i Dalmacije,

Mnogi Hrvati dolaze na grob dr. Franje Tuđmana, prvoga predsjednika Republike Hrvatske, i mole za njegovu dušu

24 SVJETIONIK

IZ PROŠLOSTIRIJEČ UČITELJSTVA

Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije. Sjećamo se tisuća naših prognanih i izbje-glica (Danas, mnogima kao da svega toga nije ni bilo). A sve se to događalo pred očima europ-skih promatrača, pod poznatim sloganom »ovo je Srbija«, koju su odlučili priključiti tzv. »Velikoj Srbiji«. Hrvatskoj je tako namet-nut strašan rat koga nije htjela.. Jer »rat je poguba ljudske nara-vi« govorili su stari Dubrovčani, a mi, na žalost gorko iskusili.

I kad su propali svi pokuša-ji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije nije bilo moguće, »Oluja« je morala krenuti. Istina je, koju treba po-navljati, jer se sustavno niječe i opasno krivotvori, da su sve to vrijeme, vlasti tzv. SAO Krajine, pripremali i organizirali narod da u slučaju dolaska Hrvatske vojske, masovno isele iz države »koju nisu htjeli svojom«. Kad je krenula Oluja pozvali su i organizirano poveli većinu na-roda da iseli. Biskupu Srećku su Europski promatrači i prije Oluje kazali, kako im je episkop u Kninu rekao: »Ako nas hrvat-ska napadne, pozvat ćemo na-rod da iseli«! Unatoč pozivima Hrvatske vojske i Predsjednika osobno, da ostanu u Hrvatskoj, oni su izabrali odlazak. (Suprot-no svim lažnim konstrukcijama Štrbčevih i inih tzv. »veritasa«)

U prvoj svetoj misi poslije Oluje, na zgarištu crkve Sv. Ante, ovdje u Kninu, (13. kolovoza) bi-skup Srećko je govorio: »Mi sa zahvalnošću primamo Božji dar ‘Oluje’ i slavimo ovu svetu misu

u prvom redu za katoličku zajed-nicu Knina, koja je raspršena. Ali slavimo i za one Kninjane, koji su po razumu, po vjeri i po moralu trebali biti u svojim kućama, tre-bali ostati ovdje i živjeti zajedno s nama. Molit ćemo za pokojne, za žive, za pale, za patnike, za čitavu našu Domovinu. Molit ćemo se za mir i pravednost, koju otvaramo s pouzdanjem prema našoj budućnosti. Molit ćemo da nam ne ponestane snage, da ne bismo klonuli pred teškim zadat-kom obnove koji nam se otvara. Da bismo u svemu tome bili ustrajni na Božjem putu, da ne bismo skrenuli, da ne bismo izne-vjerili svoje krštenje, svoju moral-nu i duhovnu hrvatsku baštinu… Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine: kuće domovi, zapaljeno, porušeno, opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranje-ni… Ali i za nas vrijedi, i u ovoj si-tuaciji: »Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi. Postoji opasnost, u nama je, da naša dje-la ne budu znak da nam je Bog Otac, da zaboravimo opraštati i biti u miru, da nas svlada napast osvete…« Biskup je tada, kao i svi naši biskupi mnogo puta, u svo-jim apelima i propovijedima žalio što je u tom strašnom ratu bilo zala i zločina i s naše braniteljske strane, pozivao je na kajanje, na oprost i pomirenje. »Treba nam, govorio je, liječiti naše rane, liječi-ti naše muke, liječiti onu duhovnu ruševinu. Treba se izdizati iz ovih ruševina, materijalnih i duhov-nih. Treba se prepustiti Božjemu Duhu da nas izliječi, da nas odga-ja, da ovdje gdje nas je Bog po-slao i postavio prije toliko stoljeća

budemo Božji kvasac, u narodu u povijesti, sada i u budućnosti.«

Danas, 15 godina poslije »Oluje« i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pam-ćenju, sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo (iako smo pokatkad, s razlogom ili bez razloga, razo-čarani ili rezignirani), ponavljam misao biskupa Srećka, koja se čini važnom porukom, i nama za danas i za sutra bitnom: »Treba-mo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povije-sti naše, sada i u budućnosti«…

Doduše, trebaju nam, kao svim ljudima i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjeća-nja i slavlja… Ali više od svega, treba nam Božjega Duha, da bismo očuvali živim (kršćanski) duh i dušu naše povijesti, našega naroda. Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu do-movinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, našu samobitnost i prepoznatljivost, ov-dje i u zajednici naroda Europe i svijeta. Treba nam te vrijednosti i bogatstvo živjeti, prenositi ih mla-dima poput dobrog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim evanđe-oskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti na-šim braniteljima, bez opasnosti lažnog i paradnog, praznog i jalo-vog prigodnog slavlja…

Dakako da budućnost naše Države i naroda Hrvatskoga vidimo u novoj ujedinjenoj Eu-ropi. Poznato je da hrvatska

SVJETIONIK 25

IZ PROŠLOSTI RIJEČ UČITELJSTVA

jest u našem narodu, posebice kod mladeži, da upoznaju i budu ponosni na svoju kulturu. Ovdje nismo od jučer. U Europi nismo stranci. Nismo bez »osobne iska-znice i prtljage«. Samo s vlastitim imenom i identitetom, kulturom i poviješću, možemo i želimo s drugima, u međusobnom uvaža-vanju i poštivanu, izgrađivati za-jednički europski dom, utemeljen na istini o čovjeku… Da možemo

država o tome vodi »pristupne pregovore«, koji su već znatno uznapredovali. Hrvatski biskupi su na blagdan sv. Josipa ove godine o tome uputili pismo vjernicima i javnosti.

»Začetnici Ujedinjene Europe zamišljali su je na temeljima za-jedničke kršćanske baštine. Papa Ivan Pavao II. je prvi govorio o cjelovitoj Europi, koja mora disati punim plućima, tj. svojim zapad-nim i istočnim krilom, jer je Euro-pa plod dvaju kršćanskih tradicija njezinog istoka i zapada… Papa Benedikt XVI. napominje da je Eu-ropska kultura rođena iz susreta vjere i razuma. Suvremeni razlaz između vjere i razuma prijeti teme-ljima europske kulture. Potrebno je zauzimati se za uspostavu je-dinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture, ako Europa želi preživjeti. Sadašnja Europska zajednica unatoč pozitivnih gospodarskih pa i političkih prednosti, pati od duboke krize vrednota i često ne pruža dostatne razloge nade. Pred tim ne smijemo zatvarati oči. Euro-pa gubi naravni i kršćanski moral, olako prihvaća vrednote drugih kultura a napušta svoje«. Trebamo znati, poručuju biskupi da Hrvat-ska oduvijek živi u okviru europ-ske kršćanske civilizacije. Zato je važno da naša vlast i pregovarači, temeljito, pravodobno i objektivno informiraju cijelu javnost, ne samo o tijeku pregovora, nego i o tome što pojedina rješenja znače ili mogu značiti za budućnost drža-ve, naroda i građana.

Važno je k tome da se i u Hrvatskoj uvaže europske rezolu-cije, da istina o zločinima i žrtva-ma komunističkog režima dobije

pravo na javnost i cjelovitost. Da se okrutno prešućivane, iskrivlja-vane i zabranjene, posebno one sustavno ubijane i skrivane istine i činjenice otkriju i uvaže. Da se na nameću samo jednostrane in-terpretacije privilegiranih tumača i povjesničara. Da se ti strašni zlo-čini ne nazivaju tek »sporadični-ma« ili čak opravdanima, a svi koji drugačije misle sumnjivim »desni-čarima zlih namjera« (ili »ustašoi-dima«, kako to neki kažu.)

Važno je da uspravno i dosto-janstveno uđemo u zajedništvo europskih naroda, poručuju hr-vatski biskupi. Treba razgovarati s načelnih polazišta, a nikad na koljenima, svjesni da smo europ-skoj kulturi i obrani dali svoj obol. Treba razvijati zdravu samosvi-

u ljubavi i miru zajedno živjeti i Bogu zahvaljivati i slaviti.

»Ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s bu-rom se bori.«

Danas ovdje, podno ove stine čvrste, snažne i stamene, podno slavne tvrđave kninske, 15 ljeta od kako na njoj crven, bijel i plav stijeg vijori, slušamo li, čujemo li braćo, kako nam go-vori i kako nas moli? »Tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari, čija li si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo mira, jer ja sam stina vaših pradidova…« »Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše!«

Braćo i sestre, svima, vama ovdje nazočnima, vama diljem Domovine i po svijetu: Sretan vam Blagdan pobjede, domo-vinske zahvalnosti i dan brani-telja, »ma gdje bili«! Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga, hrvatskim rukopisom, po Božjim crtama… Gospe, našega Velikoga hrvat-skog krsnog saveza, vodi nas i moli za nas. Amen!

26 SVJETIONIK

POGLED U PROŠLOST

VJERA U DOBA TRAČANAVjerovali ili ne, u našim

običnim riječima Baška Voda i Baško Polje krije se istna da je na području naše župe bilo vjere i prije 4000 godina. Inače ove su riječi zabilje-žene: Baška Voda prije 200 godina (1747.), a Baško Polje prije 300 godina (1663.).

Kad dijete želi pojesti orah, onda razbije ljusku i nađe je-stivi plod. I mi razbijmo ljusku ovim riječima i naći ćemo ono šta tražimo. Ostavimo imeni-ce »polje« i »voda« i držimo se pridjeva »baški«. Taj nas pridjev vodi do staroga imena Bast, koji se prvi put u spisi-ma spominje prije 532.god. (1434.), ali je ta riječ mnogo starija, tj. nastala je kad su Hr-vati naselili ove krajeve, prije više od 1300 godina. Kada su ovdje došli naši stari s Kar-pata, našli su starosjedioce i njihovo naselje Biston, koje su prozvali Bast, isto kao što su staru Salonu nazvali Solin. Grad Biston između Salone i Narone i njegove stanovnike Bistonce davno prije dolaska Hrvata spominju stari rimski pisci (Geograf Ravenjenin).

Bistonci su bili jedni od glavnih plemena starih Tračana koji su u našim krajevima živjeli približno prije 4000 godina. Bi-stonci se zovu po svome prao-cu Bistonu, za koga su vjerovali da je bio sin boga Marta. Eto vi-dite dokle nas vodi jezgra ime-

na našega mjesta: Baška, Bast, Biston... Tračani. Dakle jezgra imena našeg mjesta stara je 4000 godina a ima značenje religiozno, vjersko, doduše po-gansko, krivo ali ipak religiozno. Pred 4000 godina stanovnici našeg zavičaja imali su vjeru u viša božanska bića. Jedno od tih najnovijih božanstava bio je i Biston, sin ratnog boga Marta.

VJERA U DOBA ILIRAOko 1200. godina prije Kri-

sta ovamo su počeli sa sjevera prodirati Iliri, pa su se Tračani povukli prema istoku, a Iliri za-uzeli cijelu današnju Hrvatsku i Bosnu. Vjera starih Ilira je bila slična vjeri Tračana. Iliri su kao i Tračani prenosili bogovima žrtve na mnogim našim brežulj-cima, možda na baškovodskoj Gradini ili na Umcu, ali sigur-no na Gradini ispod Krvavice gdje su se na položaju zvanom »Lazine« do danas sačuvale njegove gomile, u kojima su pokopavali svoje mrtve. Te su gomile uopće najstariji znak ljudske ruke na teritoriju naše župe, pa ih stoga treba čuvati.

VJERA U DOBA RIMLJANAIliri su ovdje mirno živjeli

dok nisu počeli prodirati Ri-mljani. 250 godina trajala je borba Ilira s Rimljanima, ali ih ovi konačno pobijede i po-kore. Zadnja je bitka bila baš onda kad je mali Isus imao 9 godina. Rimljani su Ilire kroz 200 godina toliko romanizirali

da iz toga doba imamo ovdje u Baškoj Vodi 6 nadgrobnih spomenika s latinskim nat-pisima, od kojih su 5 nađeni prije 150 godina i danas se nalaze u splitskom Arheološ-kom muzeju, a 6. je nađen na njivi moje obitelji i nalazi se u samostanu u Makarskoj.

Jedan od tih spomenika podigao je neki Viktor svo-joj nesretnoj i neuspoređivoj ženi Firmini, drugi je napravio Aurelije Mesila svome veoma nesretnom sinu što je živio 3 godine, treći je spomenik po-dignut njezinom, veoma ne-sretnome mladiću Valeriju,koji je umro u 24.godini.

Ali najlijepši je onaj što su ga donosile školske knjige po-slije rata a glasi: Marko Aure-lije Firmin postavlja ovaj spo-menik Ursinu, sinu Gaja Sep-tima Karpofora, krasnome a veoma nesretnome djecaku koji od 11 godina poginuo u brodolomu. I dok mu je more odnijelo tijelo, dotle njegovo ime i natpis svjedoče koliko njegovi za njim tuguju

Poznato je da su stari Ri-mljani bili duboko religiozan narod, što potvrđuju i ovi nadgrobni spomenici, jer je na svakome uklesan vjerski znak, a to su ona dva slova D i M tj. DIIS MANIBUS - U ČAST KUĆNIH BOGOVA.

Ali ni ti domaći, ni svi bez-brojni rimski bogovi nisu mogli zadovoljiti tadašnjeg čovjeka.

NAŠA ŽUPA NEKAD I DANAS

POGLED U PROŠLOST

SVJETIONIK 27

To se najbolje vidi po natpisi-ma na spomenutim grobovi-ma; na svkome piše infelicissimus,onfelicissima-veoma ne-sretan, veoma nesretna.

U tu gustu tamu pogan-stva dolazi svjetlo s Istoka i pobjedosno nastupa Kristova nauka, ali kroz ljutu borbu.

Kroz 250 god. rimski su carevi krvavo progonili Kristo-vu nauku. Međutim je ta ista nauka neke od njih silno za-panjila, premda su i dalje osta-li pogani. Tako je mladi car Aleksandar Sever, čiji je novac prije dvadesetak godina na-đen poviše naše Gradine, to-liko cijenio Krista, da je među ostale kućne bogove metnuo i

njegov kip, a na zidu svoje pa-lače u Rimu napisao Isusove riječi: Ne čini drugome što ne bi želio da drugi tebi čini!

I toga plemenitog cara ubi-še mlada, i opet zaredaše još krvavija proganstva. Ali 313. g. veliki car Konstantin dade slo-bodu krsćanima, a 325. sazi-va prvi opći sabor u Niceji, na kojemu je bio i naš Sv Nikola.

I nakon hiljada godina po-ganstva zasja i ovdje kršćan-ska vjera: 533.g. spominje se makarska biskupija (biskup Mukura). Već tada imamo u Tučepima kod Gospe kršćan-sku baziliku, koja je otkrivena nedavno (poslije potresa), U isto doba na području naše župe nepoznati rimski klesar u stup kamena, koji je 1912. s dragocijenim zlatnim nakitom našao u Promajni pok. Luka Ivandić (1944.) - uklesao je dva križa, i to je najstariji znak kršćanstva na području naše župe. Zatim su bili uništeni i Muccurum i Salona, kao i na-selja između njih.

HRVATI - NERETVANINaposlijetku, 627. g. do-

đoše ovdje Hrvati i ostadoše do danas. Kraj između rijeke Cetine i Neretve je naselilo pleme Neretvana, koje se pri-hvatilo gusarenja po moru, tog nesretnog zanata starih Ilira. Na kraju, za vladavine hvatskoga kneza Branimira, oko 880. g., Neretvani prigrli-še kršćansku vjeru, pa su se ovdje počele podizati crkve i odgajati domaći kler.

Međutim, oko 1200. g. dolazi drugo zlo, tzv. bogu-milska ili patarenska hereza koja je našim primorjem još više zavladala, kada je oko 1326. godine Bosna zauzela Makarsko primorje.

Da se opre tom zlu, tada Crkva je obnovila Makarsku biskupiju. Ali koja korist, kada se skoro 200 g. makarski bi-skup nije mogao stalno nasta-niti u svojoj biskupiji. Uspome-na na njih sačuvana je na gro-bljima: Grebišću poviše Basta i kod sv. Nikole u Zakučcu, a osobito na onome stećku što je sa Zakučca pred dvije go-dine prenesen u Makarsku, pred našu staru crkvu.

Doskora je nastao važ-ni preokret u povijesti naše župe i cijeloga biokovsko ne-retvanskoga područja.

Godine 1434., prema za-ključku bosanskih velikaša na saboru u Kreševu, ovim našim područjem zavladali su hrvatski plemići Jurjevići i Vlatkovići, koji su bili dobri katolici. Oni su za-molili bosanskog vikara fra Iva-na Korčulanina da im pošalje »braću fratre svete Crkve kato-ličanske, vire rimske, reda sve-toga Franciska«, da ih oni uče i upute svim zakonom crkovnim.

I dođoše dakle, 532. g. braća fratri i postadoše pastiri duša u Župi, Rašćanima, Kozi-ci, Zavojanima, Bačini, Živogo-šću, Tučepima, Kotišni, Makru i Bastu, i ostadoše ovdje do danas. Kroz 500 godina franje-vačko stablo na ovome područ-

Nadgrobna ploča dječaka Ursina

28 SVJETIONIK

POGLED U PROŠLOST

ju uhvatilo je duboko korijenje i nisu ga mogle iščupati sve bure i oluje, koje su kroz to dugo raz-doblje vitlale ovim krajem.

TURSKA VLADAVINAOvim su krajem oko 1500.

g. zavladali Turci i njim pašo-vali skoro 200 godina.

Kroz to su vrijeme Turci na području oko Biokova, što se zna, ubili 15 franjevaca, a jedno-me su od njih živu kožu sadrli.

Krv jednoga od tih mučeni-ka poškropila je i tlo naše župe, kad su Turci 24. 05. 1663. u Baškom Polju ubili mladoga klerika fra Bonu Brkljačića, koji je krenuo sa svećenicima iz Makarske u Bast prigodom uskrsne ispovijedi. Turci su mu odsjekli glavu točno na treću godišnjicu njegova redovnič-kog oblačenja.

Osim toga, Turci su dva puta palili našu maticu - Ma-karski samostan, ali ga fratri nisu napustili, nego su ga iznova podizali i ustrajali su sa svojim narodom sve do časa oslobođenja 12. 01. 1684.

OSNUTAK ŽUPE BAST - BAŠKA VODA

Poslije oslobođenja od Turaka, u Primorju je počela obnova na svakom polju, pa i na crkvenom.

Tako se obnovila i župa Bast-Veliko Brdo, u kojoj je služio je-dan svećenik iz samostana.

Godina 1735. jest najvažni-ja u povijesti naše župe. Te je, naime, godine makarski biskup

Stjepan Blašković razdijelio župu Bast - Veliko Brdo. Ovo je selo i dalje služio svećenik iz samostana kao i dandanas, a oko 1739. g. u Bastu se stalno nastanio fratar u kuću koju je makarski samostan sagradio nedaleko od sv. Roka.

Kuća se počela graditi 1726. g. i danas postoji kao privatna kuća.

Tada je župa Bast imala svega 25 kuća i 2 crkve: staro-drevnu crkvicu sv. Roka (koju je pred 300. g. bio srušio po-znati dubrovački potres, pa su je fratri s narodom opet obno-vili) i crkvu Velike Gospe, koja je danas matica ove župe.

U to su se doba tek počeli naseljavati Baška Voda, To-pići i Bratuš, a malo kasnije Promajna i Krvavica.

Od svih se mjesta Baška Voda, zbog svoga položaja, najbrže razvijala pa su Baško-vođani pod vodstvom svoga mještanina don Ivana Juriši-ća - Akčića 1750. g. sagradili crkvicu sv. Lovre na zemljištu koje su poklonili Granići (pre-daja se sjeća plemenite daro-vateljice Veronike Granić)

Tada Baška Voda nije imala niti 10 kuća, a ipak je htjela imati crkvu. Vidi se da su naši stari već onda bili du-boko religiozni.

Mjesto je išlo naprijed, pa se 1804. g. baščanski župnik prvi put naziva »župnik Basta i Baške Vode «. Dvadeset godi-na kasnije crkvene su vlasti iz-dale naredbu da župnik Basta

mora svakog trećeg blagdana služiti misu i držati propovijed u crkvi sv. Lovre u Baškoj Vodi. 1885. g. bio je prenesen i žu-pni ured u Bašku Vodu, gdje se župnik stalno nastanio.

CRKVA SV. NIKOLEBaška Voda koja je 1779. g.

imala samo 11 kuća, sto godina kasnije imala je preko 70 kuća i preko 400 duša. Crkvica sv. Lo-vre bila je pretijesna pa je treba-lo graditi novu veću crkvu.

Baškovođani su najprije osnovali Bratovštinu Bezgreš-nog začeća pa su 1860. g. za župnika fra Augustina Gojaka sagradili kapelicu na Raskr-šću. Deset godina kasnije ob-novili su Gospinu Bratovštinu i toliko je ekonomski podigli obrađivanjem Bratinskoga da su pod vodstvom župnika fra Šimuna Čulića 1872. g. poče-li graditi ovu današnju našu crkvu i posvetili je sv. Nikoli. Dana 17. srpnja biskup Marko Kalođera blagoslovi temeljni kamen, a Baškovođani se ob-vežu da će svom novom zaštit-niku na čast svetkovati njegov blagdan kao zapovijedni.

Ali, kada su crkvu digli do samo 1m visine, radnja je za-pela i ostala tako 16 godina. Na jednom mjestu tuži se župnik fra Ante Gilić: »Puk se ohladio, rađa crkve zakrkla, pak ni dan se već ne svetkuje«...

Gradnja crkve čekala je čo-vjeka, odlučne i ustrajane volje koji će ponovo oduševiti narod i dovršiti započeto djelo.

POGLED U PROŠLOST

SVJETIONIK 29

Taj je čovjek bio spomenuti fra Šimun Bušelić, Tučepljanin koji je tada imao tek 29 godi-na. Taj se najzaslužniji župnik u povijesti Baške Vode svim žarom dao na posao, svladao sve poteškoće i kroz 5 mjeseci digao i pokrio crkvu.

A to nije bilo lako jer se protiv gradnje ove crkve di-gao i veći dio župe pa i sama Austro-ugarska monarhija.

Baškovođani su počeli za-konitim putem pa su po Novoj godini, 1889. g. preko viteza Alfozna Steinefettera uputi-li molbu na carsku vladu u Beč da dozvoli nastaviti pred 16 godina započetu gradnju crkve. Ali kada ni nakon 4 mjeseca nikakva odgovora nije bilo, Baškovođani su 8. svibnja pod vodstvom fra Ši-muna koji je zagrnuo habit i prvi radio, počeli sami graditi bez dozvole. U jeku gradnje 4. srpnja Općinsko upraviteljstvo iz Makarske naređuje glavaru Baške Vode da »namah naredi upravitelju gradnje nove crkve u Baškoj Vodi neka pod teš-kom njegovom odgovornosti obustavi svaku daljnu radnju iste crkve«. Kad je gradnja bila već pri kraju, dana 17. listopa-da, Kotarsko poglavarstvo iz Makarske u ime Namjesništva iz Zadra strogo naređuje da se gradnja mora obustaviti dok ne dođe odgovor iz Beča. Kad je crkva bila već pokrive-na, dana 11. studenoga, stiže odgovor iz carskog Beča da Baškovođdani mogu nastavit

gradnju svoje crkve samo ako će snosit sve troškove.

Doista je sam narod svo-jim trudom sagradio ovu cr-kvu - protiv volje Austrije. Fra Šimun je išao na otoke i ispro-sio 256 forinti, a u Makarskoj je skupio 87 forinti. Godinu dana nakon što je crkva bila pokrivena, konačno je i »pre-milostivi car i kralj Franjo Jo-sip« poslao 150 forinti, pa je od toga carskog novca na-pravljen kameniti pod na ko-jemu sada stojite.

Do 1890. g. ukupni trošak iznosio je 4.005 forinti.

Crkva je blagoslovljena i u njoj oslužena prva misa na današnji dan prije 77 godina, čega se još i danas sjeća če-stita starica Đovana Staničić koja dobro pamti fra Šimuna i sjeća se kako je nosila vodu za gradnju crkve.

Vrijedan je spomena o. fra Petra Paviše koji je 1936. g. sa-gradio veliki oltar, 1937. Gos-pin i 1939. oltar sv. Nikole.

Fra Karlo Jurišić

PROCESIJA SVETOG NIKOLEU nizu, godinama u nizu

Kao da vrijeme na istom mjestuNe potiče.

Samo pogled prostremA njih nema više.

Barba Stipe Ante Jure… A niz i dalje isti, Polagano se vuče i nastavlja

Godinama sebe slijediti. Raznobojni kaputi

Obješeni na ramenaPognuta od štovanja. Bože blagoslovi moreI sve naše na njemu

Mada ih je i tamo sve manje. Sijede glave, kape u zgrčenim rukama.

Znaju da nećeMožda još koji put

Stati u taj niz, ali sigurnim korakomKoračaju u molitvi

Svetom Nikoli.

Marina Jurišić

30 SVJETIONIK

POGLED U PROŠLOST

To su tri dragulja s izvanred-nim prirodnim položajem,

tri bisera koja sve više dobivaju na važnosti u turističkom smislu riječi. Željeli bismo da ovdašnji mještani sve više sazrijevaju i stasaju i u vjerničkom smislu.

Promajna je mjesto sa stambenim zgradama koje niču kao gljive poslije kiše. Prvi put se spominje u bosančicom pisanoj darovnici (7. 9. 1674.) kojom Klara Kržanić poklanja Frani Staničiću neke zemlje »na Spilinam u Promaljenoj«. I u maticama umrlih (1871.) mjesto se piše »Promaljina«. Naselje je dobilo ime po nazi-vu zemlje na kojem se podiglo. Fra Karlo Jurišić tvrdi da naziv Promajna dolazi od glagola »promaljati« koji se dovodi u vezu s izlaskom sunca, npr: »Sunce vrh gore promalja«; »I danica ne promalja lica«.

Prvi doseljenik u Promajnu bio je Jako Granić pok. Josipa (r. 1726. u Bastu), a 1866. do-selio se i Marko Ivandić, došav-ši na ženinstvo.

Bratuš je uvala s dvorcem plemićke obitelji Kačić. Ime Bratuš je hrvatskog podrijetla, dolazi od riječi brat. Prvi put se, kao i Promajna, spominje

Tri vale: Promajna, Bratuš i Krvavica

Panorama Promajne

Panorama Bratuša

SVJETIONIK 31

djelujem ovdje već skoro četiri godine i uočio sam jedan veliki propust kod naših vjerničkih obi-telji. Vrlo se teško, naime, odlu-čuju pozvati svećenika bolesni-ku u težoj bolesti da ga okrijepi sakramentima umirućih. Sveta ispovijed i bolesničko pomaza-nje izuzetno su važni i najvažniji u tim trenutcima. Doista je žalo-sno ako kršćanski vjernik odlazi s ovog svijeta s bremenom teš-kih grijeha na duši! Predrasude straha pred sakramentima umi-rućih treba odbaciti. Jer crkveni sprovod, sam po sebi, ne rješava ono bitno i najvažnije: nikako ne može nadomjestiti skrušenu i va-ljanu ispovijed! Treba, dakle, na vrijeme pozvati svećenika koji će okrijepiti bolesnika sakramenti-ma umirućih, ako je u obiteljskoj kući; ako je u bolnici treba se ja-viti kapelanu bolnice.

Fra Stanko M. L.

s većom marinom (200 vezova)!

Nedavno sam u listu »Makarsko pri-morje«, br. 329/2009. pročitao kako neki mještani Krvavice i Bratuša kažu da nemaju crkvu »već onu u Bastu«. Jedan je novinarki rekao: »Boga se moli doma uz kamin ili u župnoj crkvi u Bastu«. Drugi je kazao: »Ne mogu se uvik popeti do gori (u Bast!) pa molim ov-dje…« To me potaklo na razmišljanje koje ću ovdje iznijeti.

Crkva Svih Svetih u Pro-majni je sagrađena i 2000-te godine blagoslovljena te tako stavljena u funkciju da bude na duhovnu i vjerničku korist mještanima ova tri mjesta. No čini se da je nažalost neki ne prihvaćaju kao svoju. Možda je i to razlog što (općenito govo-reći) slabo dolaze na nedjeljnu i blagdansku svetu misu. A bilo bi normalno da je mještani ova tri mjesta zavole kao svoju te u njoj slave, kao jedna vjernička zajednica, svetu misu i druge tajne svete vjere. Stoga nisu u pravu oni koji govore ili misle da nemaju svoju crkvu. Crkva Svih Svetih u Promajni je tu za sva tri mjesta, u tu crkvu treba dolaziti i Boga moliti, a treba toj crkvi i doprinositi…!

Još ću nešto reći, ne manje važno, baš naprotiv. Kao župni pomoćnik župe Bast-Baška Voda

1674. kao naziv zemlje. Nastao je doseljenjem obitelji Beroš i Babić iz Podgore koncem 18. st. Samo što su se ovdje dose-ljenici nastanili oko već posto-jećih dvora svojih gospodara iz Makarske, plemića Kačića. Ako se smije malo uspoređivati s velikima, onda bi se moglo ka-zati: Kao što je Split nastao oko Dioklecijanove palače, tako je nastao i Bratuš oko spomenu-tog dvorca. Prvi je doseljenik u Bratuš Jakov Babić (1750. u Podgori), a doselio se 1800. Bratuš je od starine poznato ri-barsko mjesto, ali čistoća, mir i ljepota mora glavni su njegovi aduti u turističkoj ponudi.

Krvavica se prvi put spo-minje tek 1792. i to u »Makar-skom ljetopisu« koji se čuva u Franjevačkom samostanu u Makarskoj. Nastala je nekako u isto doba i na isti način kao Bratuš i Promajna - doseljava-njem Beroša i Andrijaševića iz Podgore. Prvi je doseljenik bio Mate Andrijašević (r. 1736. u Podgori) koji je u Krvavicu do-šao oko 1775. godine. Čizmići su doselili iz Žeževice (1836), a Laušići iz Katuna (1914.). Kr-vavica je malo i lijepo mjesto, ne baš lijepa imena. Prema predaji mjesto je dobilo ime po krvoproliću koje se dogodilo prigodom svadbene svečano-sti. Postoji i drugo mišljenje prema kojem je mjesto dobi-lo ime po zemlji crvenici koja se upotrebljavala pri izgradnji kuća. Krvavicama je mjesto sa prekrasnim plažama i čistim morem. Nigdje manjeg mjesta

Panorama Krvavice

32 SVJETIONIK

POGLED U PROŠLOST

Župnici župe Bast-Baška Voda(1737.-2010.)

1. Fra Ante Pavličević iz Makra, 4. VIII. 1737.-13. X. 1738.

2. Fra Petar Antulović sa Sumartina, 25.II 1739 -25. XII 1739

3. Fra Ivan Cvitanović-Rstić iz Basta, 30. VII. 1740.-1. I. 1742.

4. Fra Ivan Basić iz Župe capel., 11. X. 1740., subst. 17. I. 1743.

5. Fra Petar Antulović sa Sumartina, 25. IV. 1742.-22. X. 1746.

6. Fra Ivan Rstić-Cvitanović iz Basta, 30. IV. 1748.-20. I. 1749.

7. Fra Lovre Kačić iz Brista, 11. I. 1751.-19. VIII. 1750.

8. Fra Ivan Cvitanović-Rstić iz Basta, 11. I. 1751.-6. II. 1752.

9. Fra Šimun Lozina iz Slivna, 13. VI. 1752.-8. I. 1756.

10. Fra Petar Antulović sa Sumartina, 8. II. 1756.-19. I. 1762.

11. Fra Bernardin Pavlović iz Imotksog, 21. I. 1762.-8. X. 1765.

12. Fra Josip Bašić iz Župe, 18. X. 1765.-29. IX. 1766.

13. Fra Bernardin Pavlinović iz Imotskog, 30. XI. 1766.-1. IV. 1767.

14. Fra Silvestar Pavlinović iz Župe, 15. VII. 1767.-8. X. 1768.

15. Fra Ante Milošević iz Župe, 1. XII. 1768.-13. I. 1770.

16. Fra Josip Bašić iz Župe (Imotski), 5. II. 1775.-5. X. 1775.

17. Fra Josip Brkić s Lovreća, 26. V. 1777.-10. X. 1777.

18. Fra Sebastijan Jurišić iz Baške Vode, 1. IX. 1778.-9. IX. 1779.

19. Fra Franjo Ribarević iz Basta, 22. IX. 1779.-19. IX. 1783.

20. Fra Sebastijan Jurišić iz Baške Vode, 7. II. 1784.-28. X. 1784.

21. Fra Josip Bašić iz Župe, 11. XI. 1784.-26. XI. 1794.

22. Fra Ante Loze iz Svilna, 23. XII. 1794.-18. VIII. 1803.

23. Fra Marko Jurčević, 19. X 1803.-12. X. 1805.

24. Fra Martin Sutić iz Gradca Prim., 6. X. 1805.-23. XI. 1809.

25. Fra Bartul Antonijević s Brača, 29. XI. 1809.-20. X. 1816.

26. Fra Josip Atunović-Zec iz Živogošća, 16. II. 1817.-10. X. 1821.

27. Fra Ivan Gojak iz Velikog Brda.

28. Fra Pacifik Parun iz Igrana, 5. II. 1836.-28. I. 1854.

29. Fra Vice Janović sa Sumartina, 8. II. 1854.-13. I. 1855.

30. Fra Lovre Lucić iz Bosne, 28. I. 1855.-28. I. 1856.

31. Fra Ivan Šimić iz Tučepa, 27. II. 1856.-12. I. 1867.

32. Fra Stanko Staničić iz Baške Vode, 9. IV. 1857.-25. VIII. 1857.

33. Fra Augustin Gojak iz Velikog Brda, 27. IX. 1857.-10. I. 1862.

34. Fra Fulgencije Borić iz Brista, 24. I. 1862.-2. II. 1869.

35. Fra Vice Letica iz Podgore, 13. II. 1869.-8. II. 1871.

36. Fra Šimun Čulić iz Novih Sela, 19. II. 1871.-13. I. 1876.

37. Fra Ante Gilić iz Sumartina, 17. I. 1876.-13. II. 1881.

38. Fra Vice Letica iz Podgore, 13. II. 1881.-18. I. 1884.

39. Fra Mijo Ivandić iz Žeževice, 6. II. 1884.-12. I. 1885.

40. Fra Ignacije Olujić s Lovreća, 25. II. 1885.-10. I. 1889.

41. Fra Šimun Bušelić iz Tučepa, 23. I. 1889.-26. I. 1891.

42. Fra Anđeo Cvitanović iz Podaca, 3. II. 1892.-7. II. 1901.

43. Fra Frane Tonković iz Podbablja, 7. III. 1901.-22. II. 1902.

44. Fra Lovre Kovačević iz Kotišine, 6. III. 1902.-1. I. 1904.

45. Fra Luidi Donelli iz Makarske, 6. I. 1904.-6. III. 1910.

46. Fra Božidar Bušelić iz Tučepa, 7. III. 1910.-4. II. 1918.

47. Fra Petar Glavaš iz Vrgorca, 19. II. 1918.-10. VIII. 1920.

48. Fra Rudolf Vizenztini iz Kotora, 12. VIII. 1920.-31. I. 1927.

49. Fra Ante Cvitanović iz Podaca, 11. VIII. 1927.-1. II. 1928.

50. Fra Josip Mikulić iz Prološca, 1. II. 1928.-10. IX. 1933.

51. Fra Dr. Vladimir Bilobrk iz Obrovca, 10. IX. 1933.-30. XII. 1933.

52. Fra Petar Paviša iz Hrvaca, 31. XII. 1934.-28. XII. 1943.

53. Fra Karlo Jurišić iz Baške Vode, 4. I. 1944.-31. VIII. 1949.

54. Fra Stanko Radić iz Baške Vode, 1. IX. 1949.-9. IX. 1955.

55. Fra Augustin Marušić iz Marušića, 10. IX. 1955.-17. X. 1959.

56. Fra Ante Beneta iz Dubravica, 17. X. 1959.-19. IX. 1964.

57. Fra Anđelko Šimić iz Tučepa, 19. IX. 1964.-14. VIII. 1976.

58. Fra Frano Pupić iz Otoka, 14. VIII. 1976.-23. VIII. 1985.

59. Fra Kruno Bukovac iz Žeževice, 23. VIII. 1985.-25. VIII. 1994.

60. Fra Berislav Nikić iz Ružića (BiH), 25. VIII. 1994.-7. VIII. 2000.

61. Fra Petar Gulić iz Gljeva, 7. VIII. 2000.-6. XI. 2009.

62. Fra Šime Nimac iz Lišana Ostravičkih, 6. XI. 2009.-

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 33

Draga braćo i sestre, danas na blagdan sv. Nikole mi želimo razmišljati o vrijednosti-

ma koje život čine ljepšim i sretnijim; želimo da-nas moliti jer znamo da sami ne možemo puno, a uz Božju pomoć i zagovor svetih možemo i ono što je čovjeku nemoguće! Okupljeni oko sv Nikole, našeg zaštitnika, i stari i mladi i djeca i roditelji, otvorimo sebe Božjoj milosti kako bi njegova riječ postala djelatna u nama.

Kroz devetnicu sv. Nikoli razmišljali smo o kršćanskim vrijednostima u vremenu duhovne ravnodušnosti. Temeljno pitanje koje nam se nametnulo jest: što kršćanstvo, što ja kao kr-šćanin mogu ponuditi današnjem društvu i koje vrijednosti posredujem? U promišljanju o sve-općoj krizi, naslutili smo kako su korijeni svih mogućih lutanja i problema u čovjeku i to prvot-no u njegovoj duhovnoj zakržljalosti, što se kao negativno odražava kroz djelovanje na vani.

Što su to danas istina, dobro, život, savjest, ljubav, obitelj, moral, etika… je li sve ovo danas postalo relativno i svedivo na tržišna mjerila?

Draga braćo i sestre, relativizam univerzal-nih Božanskih načela nije ništa drugo nego sotonska igra s čovjekom i pokušaj da se s Fra Šime Nimac

Proslava blagdana Sv. Nikole 2009.Kao i svake godine, proslava Sv. Nikole i ove godine bila je svečani i radosni do-

gađaj za vjernike župe Bast–Baška Voda i okolice. U ranim jutarnjim satima limena glazba prošla je mjestom svirajući budnicu da bi nakon toga započela jutarnja misa za hodočasnike i domaćice. Prekrasno sunčano jutro, neobično za to doba godine, izmamilo je svakoga na rivu. Svatko je želio biti dio procesije i pomoliti se Sv. Nikoli za članove svoje obitelji, rodbinu i prijatelje koji plove pod raznim zastavama diljem svjetskih mora. Mnoštvo vjernika okupilo se pred crkvom sv. Nikole odakle je krenula procesija s barjacima i kipom do središnjeg dijela rive na kojoj se održala sveta misa, a koju je predvodio novi župnik fra Šime Nimac uz koncelebraciju svećenika Makarskog primorja. Po običaju, nakon svete mise procesija se s kipom Sv. Nikole uputila prema središnjem »mulu« gdje se moli blagoslov moru i mornarima. Za tu prigodu tiskana je i mala uspomena s molitvom Sv. Nikoli koju su svi vjernici imali u rukama te zajednički izmolili molitvu, nakon čega se procesija uputila preko rive ponovno u crkvu. Donosimo i propovijed župnika fra Šime:

34 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

čovjekova lica oduzme iskonski odsjaj slave Božje!! U ovom našem svijetu djeluju razni mudraci koji su u službi raščovječenja čovje-ka stvorena po mjeri i slici Božjoj! Je li doista kršćanstvo ostalo samo, kao jedino uporište u kojem čovjek može saznati istinu o sebi, isti-nu o drugome i istinu o Stvoritelju!

Kad se čovjek udalji od Boga, svoje origi-nalne slike, postane neuspješna kopija svoje vlastite igre… Danas postoje i sustavni progra-mi po kojima se čovjeka uvlači u igru sa samim sobom kako bi mu se oduzelo dostojanstvo i svelo na bezlični broj! To je igra onoga koji želi Bogu oteti najljepše što je stvorio pod ovim nebom, čovjeka sebi slična! Što taj Zli kaže? Možda nismo ni svjesni događanja oko sebe u kojima se reklamiraju njegove ponude!

On kaže:- Zavarao bih vaše umove da mislite da ste

najveći zbog svojih ljudskih napora, a ne Božjeg blagoslova.

- Zagovarao bih stav po kojem se vole stva-ri, a koriste ljudi, umjesto obrnuto.

- Uvjerio bih vas da su moral i etika nebitni kad je u pitanju politika, ti si se samo sna-šao i što je tu loše.

- Učinio bih legalnim oduzimanje života tek začetoj djeci (pobačaj).

- Učinio bih društveno prihvatljivim oduzima-nje neproduktivnog života i napravio bih apa-rate koji bi sve to učinili lakšim (eutanazija).

- Pojeftinio bih što je više moguće ljudski ži-vot, pa bi život životinja bio cijenjen više od ljudskog života.

- Izbacio bih Boga iz javnog života gdje bi i samo spominjanje njegova imena bilo zabra-njeno (skidanje križeva iz javnih ustanova).

- Izmislio bih razna stimulativna sredstva, droge i tablete koje oslobađaju mladenački um od bilo kakve odgovornosti i žrtve, te bih naveo razne sportske i estradne zvijez-de da ih promoviraju.

- Preuzeo bih kontrolu nad medijima kako bih svakoga dana mogao zagađivati duše svih obitelji na ovom svijetu.

- Svim bih sredstvima napao obitelj-kičmu sva-koga društva i naroda (zakon o istospolnim bračnim zajednicama, pitanje rada nedjeljom).

- Učinio bih razvod prihvatljivim i pravno la-kim, čak i poželjnim, jer ako se obitelj sruši, ruši se i narod.

- Naveo bih ljude neka izražavaju svoje naj-perverznije fantazije i to bih onda nazvao umjetnošću.

- Uvjerio bih svijet da su ljudi stvoreni nastra-ni i da se to mora prihvatiti.

- Uvjerio bih ljude da dobro i zlo odlučuje ljudski autoritet a ne Bog.

- Uvjerio bih ljude da je Crkva nebitna i za-starjela i da se ne smije miješati u probleme čovjeka (što se nerijetko zna čuti i na našoj političkoj sceni).

- Otupio bih razum kršćana i natjerao ih neka vjeruju da molitva nije važna i da su vjera i poslušnost neobavezni…

Draga braćo i sestre, ovo je samo djelić programa onih koji danas u svijetu žele odu-zeti čovjeku njegovo dostojanstvo i udaljiti ga od Boga.

Jesmo li mi toga svjesni kao pojedinci, kao narod, kao kršćani?

Hrvatski narod dugo je proživljavao i još proživljava zajedničku duševnu tjeskobu. Dugo su nam govorili da smo malen, a mi smo samo malobrojan narod. Govorili su nam da smo bezvrijedni, a bili smo samo bespomoćni, govorili su hrvatskom narodu da je rob, a on je bio zarobljenik; da je siromašan, a on je dugo bio pljačkan. Nametnut mu je osjećaj manje vrijednosti. Proživljavao je noć bez zore, dan bez sunca. Htjeli su nas uvjeriti da nemamo ni imena ni jezika, ni sadašnjosti ni budućnosti. Mnogo puta i s mnogo strana pokušavalo se našem narodu oteti čak i prošlost. Da ništa nije učinio i da ništa nije dao sebi ni svijetu.

Prešućivalo se da je taj malobrojni narod ostvario velika brojna djela i iznjedrio velike ljude u svijetu i domovini.

U ovih petnaest godina slobode i razvoja Hrvatski narod ipak proživljava veliku moral-

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 35

no-religioznu krizu, kao i cijeli zapadni svijet. Povijesna je činjenica da je kršćanstvo obli-kovalo naše narodno biće. Evanđelje je sra-slo s našim duhom. No, danas kao da više nije tako!

Suvremeni čovjek pokušava stvoriti vlasti-ti raj na zemlji. Pokušava ukloniti Boga s vla-stitih obzora. A tko umjesto Njega? Razdvojiti vjeru i moral? A čime popuniti prazninu duše? Suvremeni čovjek se i dalje trudi kako prona-ći put do izgubljenog. Čita ga na zvijezdama, na kartama i dlanovima ruku. Čudno je to kako se ljudska oholost i umišljenost pretva-ra u pravo ludovanje, pa i kod onih koje svi-jest proglasi mudrima. Hegel za sebe reče: »Mogao sam reći kao Krist: Ja učim Istinu, Ja sam Istina«. Umišljenost i oholost, tvrde znanstvenici, najčešće su i najraširenije bo-lesti ljudskih duša. »Prijatelji, izvan svijeta ja ne vidim ništa, a u svijetu vidim samo sebe«, reče jedan lik u romanu Victora Hugoa. Dra-ga braćo i sestre, to se događa onima koji su zaboravili na Boga, kojima se vjera rasplinula

pred reklamama ovoga svijeta. »Ako Boga nema, sve je dopu-šteno«, reče Dostojevski. Mnogi su danas i u našem narodu sebi dopustili mnogo toga što nije do-pušteno.

I mnogi kršćani oboljeli su od zajedničke bolesti današnjeg svijeta: Umišljene samodostatno-sti-oholosti. Čovjek zaboravlja da je velik zato što ga je Krist učinio velikim. Zaboravlja da je svaki čo-vjek, ako je bez Boga, vječno ne-dorasli patuljak, makar se uspeo na najveće vrhunce koje mogu dosegnuti ljudski um i noga. Kr-šćanin, međutim ne bi smio za-boraviti veliku istinu napisanu na mnogim biblijskim stranicama: Čovjek je velik zato što ga je Bog stvorio takvim.

Postavio ga je da bude Gospodar svijeta. Me-đutim, čovjek sebi umišlja da je on bog svijeta. Tu je njegova velika zabluda i najveća nesreća.

Naš kršćanski stav mora biti jasan: Od Kri-sta i Evanđelja nema ni lijevo ni desno. Krist je-danas i sutra uvijek isti. Njegova riječ je be-smrtna i vječna. Evanđelje je staro, ali nikad nije zastarjelo. Kršćanstvo ne pozna kompro-mise i nagodbe s opačinama ljudskog srca i vremena. Božja istina ne trpi ni reviziju ni re-voluciju. Evanđelje pozna i prizna samo pre-obrazbu života i obraćenje srca. Temeljna je pogreška svih koji žele mijenjati svijet i druge što ne žele početi od vlastitog srca.

»Ako svijet ide iz zla u gore, to je i moj grijeh« - kaže Dostojevski. Vrijeme je da svi postanemo svjesni svoje odgovornosti za budućnost svoga naroda i svoga kraja. Ovo naše okupljanje i za-jedništvo upravo nas potiče na to. Zato držimo do svojih običaja i tradicije, do svojih korijena, svoga identiteta. Jer zaludu je čovjeku steći ci-jeli svijet, a ne znati tko je, odakle dolazi, koji je smisao njegova života i kamo ide?

Mornari nose kip Sv. Nikole

36 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Nezaobilazni dio vjerske tradicije i povijesti naše župe svakako pripada i običaju čuvanja

Gospodinova groba tijekom Velikog trodnevlja. Taj običaj nije vezan isključivo za našu

župu, što je široj javnosti postalo poznato za-hvaljujući dobroj prezentaciji Vodičkog festi-vala žudija.

Običaj je ukorijenjen prije svega u Dalmaciji, i to u šibenskom kraju (Murter, Betina, Tisno, Vo-dice, Prvić Šepurine), Kninu, Vrlici, Oklaju (Pro-mina), Imotskom, Vrgorcu, Katunima (Kreševo), naročito u neretvanskom kraju (Vid, obje metkov-ske župe, Opuzen, Vlaka, Komin, Rogotin, Baga-lovići, Slivno – Ravno, Mliništa, Vidonje, Desne), na Braču (Selca i Sumartin) te u našem Primorju Brela i Baška Voda. Ne treba zaboraviti ni jednu župu u srcu Bosne i Hercegovine - Vareš.

Valja naglasiti da su ovo prije svega po-sebno organizirane grupe mladića i muška-raca koje nose posebne prigodne odore. Tri

Čuvari Isusova groba »Mornari«

Čuvari Isusova groba 1951. g. na Veliki petakpozdravljau križ koji ulazi u crkvu u Baškoj Vodi

Župnik fra Anđelko Šimić i čuvari Isusova groba 1972. godine

su osnovne vrste odora: mornarske, narodne nošnje i stilizirane odore rimskih vojnika.

U nekim krajevima (Marija Bistrica, Lo-bor) službu čuvanja Gospodinova groba obavljaju neke druge udruge poput kubura-ša, vatrogasaca...

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 37

U našoj župi čuvari Gospodinova groba odjeveni su u mornarske uniforme. Broje do 20 momaka od kojih je jedan kapetan. Prije su odoru činile prave uniforme JRM-a, kasnije su šivane posebne, a od nedavno (2008.) se nose odore HRM-a.

Mornari sada stražare s kopljima u ruci. Postoje podaci da su nosili prave puške, a kada su te oduzete od strane komunističkih vlasti, izrađene su drvene. Naposlijetku su uvedena koplja.

Prema podatku kojim raspolaže Tonček Staničić, običaj je uveden 1922. (iste godine kad je osnovana i Uranija – očito važna godina za naše mjesto). Mladići su od početka bili obučeni u mornarske uniforme. Prvi zapovi-jednik bio je Josip Divić – Kalajs (Žilin).

Anegdota iz 1944. pokazuje da je običaj ostavio dubok trag u našoj župi, pa je i vlasti-ma bilo stalo da ga provode. Te ratne godine župnik je bio i danas živući fra Karlo. Ustaške vlasti su službenim putem korile župnika što ih nije obavijestio da oni ili saveznička nje-mačka vojska drže stražu na Gospodinovu

grobu umjesto mornara kojih tada nije bilo. Očito su baškovodski mladići bili rasuti po ratištima. Župnik se mudro obranio da to ne stoji ni u jednom crvenom zakonu pa prema tome to nije bio dužan ni napraviti. U razgovo-ru s njim saznao sam da je straža ipak obav-ljena. Držali su je ministranti.

Kroz, skoro, 90 godina mnogi baškovod-ski mladići sudjelovali su u tom običaju.

Služba mornara počinje na Veliki četvrtak kada uz oltar na misi večere Gospodnje »glu-me« apostole kojima svećenik u ulozi Isusa pere noge.

Na Veliki petak, kada se u našoj župi održa-va velika 20-kilometarska procesija koja pove-zuje sva mjesta naše župe, mornari u svečanom stroju pozdravljaju sva tri križa. Od početaka se križ dočekivao pred crkvom sv. Nikole u Baš-koj Vodi i pred Gospinom crkvom u Bastu. Od 2010. dočekuje se i pred najvećom crkvom u našoj župi, crkvi svih svetih u Promajni.

Poslijepodne, uoči obreda Velikog petka pred glavnim oltarom u crkvi Svetog Nikole, uređuje se Gospodinov grob i započinje se

Mornari nose Gospin kip u procesiji na blagdan Gospe Ružarice

38 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

sa stražarenjem. Tijekom obreda svakih 10 minuta izmjenjuje se straža pred grobom, koju čine po dvojica mornara okrenuti licem prema oltaru, a u jednoj ruci drže koplje od-maknuto od tijela.

Smjenu obavlja kapetan koji dovodi dvoji-cu mornara te staje u sredinu između prijaš-njih. Novi se smještaju iza njih. Kapetan diže ruku na pozdrav. Na to stražari privlače koplja k sebi. Kada kapetan spusti ruku, stari straža-ri se pomiču na svoju vanjsku stranu, a novi zauzimaju njihova mjesta. Kapetan se okreće i izlazi, a stari stražari idu za njim.

Nakon obreda, a prije Gospina plača, pro-vodi se procesija oko crkve, gdje su nekad prije mornari stupali. na dijelu puta iza hotela Slavije i crkve, dok se pjeva »Barjaci kreću kraljevi«.

Od 2008. čuvanje ne prestaje nakon zavr-šetaka obreda, već traje cijelu noć, neprekid-no do Glorije na Veliku subotu.

Kad počne Uskrsno bdijenje, straža se jednako izmjenjuje. Zadnja smjena prije Sla-ve obavlja se bez kopalja. Neposredno prije Slave ulaze svi moranari, i ovisno o broju, po-strojavaju se u četverored ili trored. Kad sve-ćenik zapjeva Slavu, kapetan povikne »dva« i svi mornari kao pokošeni padaju na pod. Iz groba se ukloni Isusovo tijelo, a mornari leže do kraja Slave. Nakon toga ustanu i dostojan-stveno sudjeluju u misnom slavlju.

Mornari pozdravljaju prvi križ na ulazu u crkvu Sv. Nikole

Pjevači za drugim križem

Mornari su čak jedne godine (devedese-tih) zajedno nosili križ u procesiji Velikog pet-ka. Svaki je mornar iznio jednu dionicu puta.

Posljednjih se godina služba mornara ne ograničava samo na Veliki tjedan, već je po-stalo uobičajno da mornari na Svetog Nikolu nose njegov kip ulicama našeg mjesta.

U Tijelovskoj procesiji nose baklje uz Sve-to Otajstvo i baldahin.

Ove godine su nosili i Gospin kip u pro-cesiji na Rožaricu. No ne treba zaboraviti i sudjelovanje na Vodičkom festivalu žudija, koji se svake godine održava na Uskrsni ponedjeljak.

Kako je došlo do odlaska na festival?Festival se održava od 2001. godine,

uvijek na Uskrsni ponedjeljak. Njegov idejni začetnik bio je gospodin Šime Strikoman, tvorac projekta milenijske fotografije. I sam festival nastao je iz tog projekta. Prvih 6 go-dina održavan je u Vodicama (otud i naziv vodički). No, kako se širio broj sudionika, a da bi se Uskrsni običaji pokazali što širem krugu ljudi, odlučeno je da se održava u svim župama koje sudjeluju (prema utvrđe-nom rasporedu), a svaki šesti da se održi u Vodicama.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 39

naše jedinstvene Muke. Gospodin Mićo Jović je izvršio prijevoz, a župnik fra Petar Gulić se pobrinuo za okrijepu.

Lani, 2010., festival je održan u Župi Sv. Nikole u Metkoviću u velebnoj novoj crkvi. Bu-dući je to bio jubilarni, 10. festival, jedan dio prenosila je i HTV. Ove godine (2011.) festival se održava na otoku Murteru u mjestu Tisno. Tom prilikom ćemo posjetiti i svetište Gospe od Karavaja koje se nalazi iznad mjesta. Svakom festivalu prethode bar dva sastanka na kojima se predstavnici župa upoznaju s mjestom do-gađanja i dogovaraju oko svih detalja.

Budući da se 2012. navršava 90 godina od prvog spomena čuvanja, trebalo bi to dostojno obilježiti. Stoga ovim putem molim sve koji imaju fotografije ili znaju anegdote vezane uz mornare da o tome obavijeste župnika ili mene.

Matko Granić, učitelj

2007. godine slučajno sam se našao u mje-stu Vid pokraj Metkovića na Uskrsni ponedje-ljak. Toga dana se održavao 7. vodički festival žudija (prvi izvan Vodica). Bio sam oduševljen viđenim, jer sam tad spoznao da naš običaj nije jedinstven, a ujedno sam bio razočaran i tužan što i sami ne sudjelujemo. Stoga sam uz pomoć svog brata Ivice Granića stupio u kontakt s gospodinom Markom Marušićem iz Vida, ujedno i jednim od pokretača festiva-la. Uz Božju pomoć, priključili smo se ovom festivalu već iduće godine na otoku Božjeg sluge Ante Antića – Prviću. Uz svesrdnu po-moć gospodina Ante Jurišića, koji je od prvog trenutka bio uz ovaj projekt, te nas je godine prevozio gospodin Tonći Topić Grgin.

Sljedeće, 2009. godine, festival se odr-žao u kraljevskom gradu Kninu. Tada smo se predstavili običajem padanja i pjevanjem

Milenijska fotografija čuvara Isusova groba u Metkoviću 2010. godine

FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO V

Fra Stanko Radić predvodi misno slavlje prigodom zlatne mise Od č. s. Verice oprostila se Bosiljka Staničić u ime crkvenog zbora

Djeca s krunicom i Gospinom slikom u procesiji na Gospu Rožaricu Hrvatski branitelji predvode Put križa u crkvi sv. Nikole

Večernja procesija na blagdan Tijelova Proslava Sv. Roka u Bastu

Svečano je bilo i na Cvjetnicu Tri vridnice u čišćenju maslina - Sofija Granić, Marija Jakir i Jelka Topić

40 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI

Zasluženi odmor od čišćenja maslina Djeca u branju maslina

Nakon branja maslina, marenda i balote u Balabri

Svaka grupa svoj laz - Ante Divić, Ivan Topić, Marko Beroš,Ante Staničić, fra Šime i Miro Topić

Momci od pile - Kruno Jurić i Ivo Josipović

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 41

Tri križa u crkvi sv. Nikole na Veliki petak Frane Topić reže lozu ispred župne kuće

Ove godine djeca su pomogla zupniku brati masline

42 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Draga braćo i sestre, današnjim blagdanom Isusova svečanog

ulaska u Jeruzalem, ulazimo u Ve-liki tjedan Njegove muke, smrti i uskrsnuća. Kao što nam i sami na-zivi ove nedjelje govore (Cvjetna nedjelja - Nedjelja Muke Gospod-nje), događaj je ovo radosti i odu-ševljenja koji će se uskoro pretvo-riti u raspršenost i odsutnost svih onih koji su mahali grančicama.

tvu za neprijatelje; mržnja u ljubav prema onima koji to iz ljudskih ra-zloga ne zaslužuju; nerazumijeva-nje u pokušaj razgovora.

Danas je lako biti dio oku-pljene svjetine i radosno pjevati, ali pitanje je tko će sutra ostati s Isusom kad ga osude? Čut ćemo tu prevrtljivu dramatiku već danas u navještaju Muke Kristove. Isus je želio svečani ulazak i prihvaćanje,

je ona ogoljela i beskorisna, kad se čini da pobjeđuje nasilje.

Draga braćo i sestre, događaj Cvjetnice ne dozvoljava da se ostane u bezimenoj masi i razuz-danom veselju. Već danas traži se prihvaćanje križa. Jer ako se kršćanstvu oduzme križ, ono je obrazac na kojem se može ispi-sati puno toga nepripadajućeg i kršćanstvu proturječnog. To je drvo zabodeno u zemlju da bude drvo života, ali mnogima i znak osporavan. I nije dostatno samo nositi križ. Križ vapi za govorom solidarnosti, za sposobnošću da se vlastiti život troši za druge.

U mnoštvu je lako i nama biti vjernikom. Lako je stati uz druge, pridružiti se, dati se nositi, osloniti se…. Odgovornost je tada u mnoštvu utopljena. Tako bijaše onog dana i u Jeruzalemu. Ali dan poslije nije bilo prilike za mnoštvo. Na scenu dolaze pojedinci: Herod, Pilat, Juda, Petar… i svaki ga od njih zanijeka, tek rijetki su što ostadoše uz Njega.

I mi ćemo se već sutra naći u ulozi nekih od spomenutih likova.

Draga braćo i sestre, želio bih da ne budemo samo neki od likova ove drame. Žalio bih da se poneki njegovu učenik odvaži reći: »Da, poznajem tog čovjeka«; da sljed-benici Kristovi ne posegnu odmah za mačem; da neki Baraba odluči umrijeti za pravednika; da se da-našnji Cirenci dragovoljno ponude pomoći opterećenima križem; želio bih da prijatelji daju poljubac koji neće biti izdajnički; želio bih da svaki kršćanin od nas ovdje danas može radosno zamahnuti maslino-vom grančicom! A zašto? Zato što je susreo svoga Spasitelja!

CVJETNICA 2010.Na blagdan Cvijetnice vjernici Baške Vode svečano se oku-pljaju na rivi kod kipa sv. Nikole gdje se blagoslivljaju ma-slinove grančice i procesijom ide u crkvu pjevajući prigod-ne pjesme. Cvjetnica svima nama postavlja pitanja, kao što je župnik istaknuo u svojoj propovijedi: »lijepo je mahati jutros maslinovim grančica, ali hoćemo li već poslijepodne imati hrabrosti stati iza onih načela u koja vjerujemo a koja od nas iziskuju svjedočanstvo života, žrtvu i odricanje«?

Blagoslov maslinovih grančica na blagdan Cvjetnice

Maslinova grančica koju dr-žimo u ruci upravo spaja taj prvi događaj slavlja i radosti Cvjet-nice s onim drugim, kad će se zvuci pobjede pretvoriti u Isusovu osudu i smrt. Ta grančica poput duge spaja ove različitosti: u njoj je skrivena odgovornost da se osveta na uvrede mora pretvoriti u praštanje, neprijateljstvo u moli-

jer se došao objaviti ljudima. Pa ipak, bio je to samo uvod u veliko sutra, jer sutra će biti mnogo važni-je biti prisutan. Dan poslije trebat će javno svjedočiti za Njega, biti jedan od Njegovih, dijeliti s Njim ludost križa, usvojiti Njegovu logi-ku. Pozivat će te da vjeruješ i onda kad će mudri u moćni reći »Gotovo je«. Tražit će ljubav kad se čini da

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 43

Procesija Velikoga petka 2010.Veliki petak, dan spomena Kristove

muke i smrti, posebno se štuje u župi Bast-Baška Voda, gdje je i ove godine održan tradicionalni križni put.

Velika procesija s nekoliko tisuća vjernika, jedinstvena takve vrste na ma-karskom području, krenula je u 7 sati iz crkve u Bastu, a poveli su je župnik fra Šime Nimac i križonoša prvog, malog križa Frane Topić.

Inače, u procesiji se nose tri križa. Prvi križ je mali – zavjetni križ, drugi je bratimski, a treći župski. Onaj tko nosi zavjetni križ ima obavezu počastiti sve koji idu u procesiji.

Na 18 kilometara dugu putu procesi-ja vjernika prošla je kroz Krvavicu, Bra-tuš, Promajnu i Baško Polje, a u Baškoj Vodi kao i u Promajni dočekali su je ču-vari groba Gospodnjega - »Mornari«.

Nakon kraće stanke, kantajući Plač Gospin i Muku Gospodnju, procesija, kojoj su se priključili brojni Baškovođani, nastavila je put do Topića, a zatim do cr-kve u Bastu, gdje su se nastavili obredi Velikog Petka.

Mnoštvo vjernika s Makarske rivijere hodilo je za križem

44 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Zlatomisnik fra Gabrijel uz brata fra Karla, provincijala fra Željka Tolića i ostalu braću svećenike predvodi misno slavlje

U istoj crkvi sv. Nikole u Baškoj Vodi u kojoj je

primio sakrament svetog krštenja (1934.), prvu sve-tu pričest (1942.), svetu krizmu (1947.), slavio mla-du misu (1959.), srebrenu misu (1984.) proslavio je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, 19. srpnja 2009. godine, svoj zlatomisnički jubilej ili zlat-nu misu, tj. pedeset godina da je ređen za svećenika. U slavlju je sudjelovala uža i daljnja rodbina, prijatelji i znanci, brojni Baškovođani i ostali naši župljani.

ZLATNA MISA 2009. GODINE

fra Joséa Rodriguera Car-balla, nadbiskupa dr. Marina Barišića, biskupa dr. Vlade Košića, veleposlanika Rep. Hrvatske pri Svetoj Stolici dr. Emilija Marina. Zlatomisnik je na kraju svima zahvalio i svi su zajednički zapjevali »Tebe Boga hvalimo« i himnu »Lije-pa naša«.

Ministranti su na izlazu iz crkve vjernicima dijelili spo-men-sličice. Zatim su se svi uzvanici našli u hotelu »Hori-zont« za zajedničkim stolom.

Uredništvo

U koncelebriranoj svetoj misi slavilo je više sveće-nika, među kojima brat fra Karlo, župnik fra Petar Gu-lić i mnogopoštovani dr. fra Željko Tolić, provincijal, koji je održao prigodnu propo-vijed. Prinos darova donijeli su mladi (rodbina), a molitvu vjernika mladi župljani. Pje-vao je Župni mješoviti zbor.

Stiglo je više čestitaka, od kojih su na kraju svete mise pročitane čestitke i bla-goslov pape Bendikata XVI, kardinala Josipa Bozanića, generala Franjevačkoga reda

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 45

Blagoslov vodovoda u Bastu na Sv. RokaNakon proslave Velike Gospe u Bastu i na Sv. Roka bilo je svečano i veselo.

Svetu misu predvodio je župnik fra Šime Nimac uz koncelebraciju fra Stanka Milanovića-Litre, župnog vikara. Nakon svete mise župnik je blagoslovom izvora vode označio dovršetak izgradnje vodovoda u Bastu, a načelnik Općine gosp. Joško Roščić otvorio je slavinu iz koje je potekla voda na korištenje mještanima, koji nisu krili svoje veliko zadovoljstvo.

Zahvalit ćemo Bogu i zazvati Njegov blagoslov na ovaj izvor vode; neka bude na korist i pomoć svim žiteljima Basta i svima koji žele utažiti žeđ. Neka Bog blagoslovi trud i napore svih koji su sudjelovali u ovom djelu - vodstvo naše Općine, predstavnike Vodovoda i Županije. Kad je ovaj projekt krenuo, blagoslovljen je kamen temeljac, a danas blagoslivljamo uspješan zavr-šetak tog projekta. Tko s Bogom gradi posao, može se nadati i uspješnom rezultatu. Evo, tome smo danas i svjedoci.

Načelnik općine Joško Roščić i mještani Basta

46 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Na šestom Susretu hrvatske katoličke mladeži 8. i 9. svibnja u Zadru, pod geslom

»Da vaša radost bude potpuna« (Iv 15, 11) oku-pilo se znatno više od 30.000 sudionika. Sre-dišnje misno slavlje na Višnjiku 8. svibnja pred-vodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, uz koncelebraciju mnoštva biskupa i svećenika.

Na ovom susretu sudjelovali su i mladi naše župe Bast-Baška Voda, krenuvši na put u ranim jutarnjim satima. Kroz jutro nas je pratila kiša. Ipak smo posjetili Skradin, a nakon toga sla-pove Krke, gdje smo imali organiziran ručak. Po polasku za Zadar (Gospodin se pobrinuo) oblaka je nestalo i odjednom se pojavilo sun-ce. Kako je koji autobus pristizao, mladi su se uključivali u mimohod prema crkvi sv. Stošije, odakle je u dva sata krenula procesija mladih, predvođena križem, prema Višnjiku, central-

nom mjestu slavlja. Trebalo je više od dva sata dok svi pristignu u sportski centar. Doživjeti taj spoj pjesme i mladosti nešto je što se ne može se opisati niti izreći.To su pokazale brojne suze i osmjesi na licima brojnih Zadrana koji su izaš-li na ulice vidjeti ovo nesvakidašnje čudo, da toliko mladih slavi u isto vrijeme i na istome mjestu Gospodina. Sv. misi prethodila je moli-tva krunice koju su predvodili predstavnici svih biskupija. Zbor mladih Sv. Krševana svojim je pjesmama uzveličao liturgijsko slavlje.

Nakon završetka misnog slavlja, fra Šime nas je poveo do poznatih »Morskih orgulja« i »Pozdrava Suncu«, nakon čega je uslijedio naš povratak u Bašku Vodu.

Za nas mlade ovo je još jedno iskustvo za-jedništva i vjere!

Sudionik

MLADI BAŠKE VODE NA SUSRETU HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U ZADRU

Odmort na putu za Zadar - »Vrata Krke«

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 47

Deset godina Crkvenoga zbora»Sv. Nikola« u Baškoj Vodi

Ove godine se navršava deset godina djelo-vanja zbora crkve Sv. Nikole u Baškoj Vodi.

Kada je prije jednog desetljeća zbor ofor-mljen, možda nitko od članova nije slutio da će, kroz druženje uz pjesmu, dočekati ovu go-dišnjicu. U Baškoj Vodi se oduvijek njegovalo pjevanje u crkvi, bilo pučko ili uz voditelje, ali nikada nije postojao zbor u pravom smislu te riječi. Na inicijativu tadašnjeg baškovodskog župnika fra Petra Gulića, osnovan je mješo-viti crkveni zbor pod vodstvom časne sestre

rišić, Vesna Lozić, Paula Radić, Ivana Roso, Mirjana Roščić, Bosiljka Staničić; altovi Mari-ta Bilić, Aneta Divić, Nada Divić, Sanja Franić, Blaženka Jakir, Ljubica Jelić, Mandalena Jer-ković, Denisa Pars; tenori Franjo Čovo, Mate Divić, Mate Granić, Matko Granić, Željko Ra-dić, Ivo Ribarević, Frane Topić, Toni Staničić; basovi Eduard Divić, Frane Divić, Nikola Divić, Ante Jurišić i Ivan Skenderović.

Ulogu ravnatelja zbora i desne ruke vodi-telju na sebe je preuzeo Franjo Čovo. Zajed-

Zbor crkve sv. Nikole

Verice Grabovac. Iako su tijekom godina neki od članova napustili zbor (što zbog odlaska na fakultete, što zbog drugih razloga), te se priključilo nekoliko novih, većina pjevača čine njegov sastav od samog početka. Aktivni čla-novi su: soprani Stela Bekavac, Diana Divić, Mirjana Granić, Nada Josipović, Ankica Ju-

ničkim radom i trudom, dolascima na probe, iz godine u godinu se napredovalo u nasto-janju da se nauče ponekad i zahtjevna djela raznih autora. Njegujući sakralnu glazbu iz gregorijanskog i polifonog repertoara, kao i ostale glazbene oblike prikladne liturgijskom slavlju, zbor je savladao djela hrvatskih skla-

48 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

datelja poput Marovića, Glibotića, Vidakovića i Milanovića, a također se prihvatio uvježbava-nja skladbi svjetskih klasika kao Beethovena, Schuberta, Händela, Bacha i drugih. U reper-toar su uvrštene i izvorne tradicijske pjesme, pučki napjevi i domoljubne pjesme.

Prvenstvena djelatnost/uloga zbora jest predvođenje liturgijskog slavlja na nedjeljnim misama, a posebno za vrijeme blagdana i svetkovina (Božić, Veliki tjedan, Uskrs, Tijelo-vo, Velika Gospa, Sv. Nikola...). Zbor održava i koncerte u vrijeme ljetne sezone, obično za blagdan Sv. Ante i Uznesenja Blažene Djevi-ce Marije. Nastupao je na susretu zborova u Makarskoj i Slimenu, a gostovao je u Cetinskoj krajini, Metkoviću, Istri, te u Münchenu.

22. studeni, blagdan Sv. Cecilije, zaštitnice zborskog pjevanja, mješoviti zbor slavi kao svoj

dan. Sudjelovanje na liturgijskom slavlju uz za-hvalu svojoj svetici, članovi zbora upotpunjava-ju zajedničkim gozbom uz pjesmu i smijeh.

Kao svojevrsna himna zbora iskristalizirala se prelijepa pjesma »Gospe ribara, težaka«, među članovima prozvana »peškaruša«.

Krajem kolovoza ove godine, zbog odla-ska č. s. Verice u novu župu, kormilo zbora preuzima č. s. Ankica Đajić. S novom vodite-ljicom zbor je nastavio s dosadašnjim radom, uz podršku župnika fra Šime Nimca. Kaže se da tko pjeva, dvostruko moli. Nadajmo se da će mlađe generacije znati prepoznati i njego-vati vrijednosti pjevanja na slavu i čast Božju, te da su dolasci na probe i sav trud i ljubav utkani u pjesme nagrada sami po sebi.

Bosiljka Staničić

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 49

Sadašnji članovi zbora su: Nikolina Ra-dojković, Milan Ivandić, Đuro Mihaljević,

Matinka Ivandić, Bosiljka Granić, Vedrana Ivandić i Zdravka Mihaljević.

Crkva Svih svetih je završena i posvećena 2000. godine, a zbor je počeo djelo-vati nešto kasnije pod vodstvom fra Mile Ćirka. Od tada do danas kroz zbor je prošlo 30-ak članova. Sada u zboru ima 6 pjevača koje vodi gđa Nikolina Radojković.

U svojoj kratkoj povijesti zbor je imao nekolicinu uspješnih nastupa: u Međugorju, Sinju, Jajcu, na Visovcu te u Makarskoj (u crkvi Kraljice mira i u Franjevačkom samostanu).

S posebnom radošću je uzveličao misna slavlja na blagdan Velike Gos-pe u župnoj crkvi u Bastu, te u crkvi sv. Nikole u Baškoj Vodi.

Vječno u srcu ostaju nezaborav-ni trenutci zajedništva na izletima u organizaciji fra Mile, fra Stanka, fra Joze i fra Petra (Međugorje, Krka, Dubrovnik, Istra, Plitvice, Gljev...).

Uz pjesmu i smijeh rado slave Sv. Ceciliju s kolegama Baškovođanima.

Sadašnji članovi se trude kako najbolje mogu, redovito svake nedjelje, uz ljetne obve-

ze i zimske bure, slaviti nedjeljnu svetu misu, čitati Božju Riječ te cvijećem kititi oltar, a uz pomoć vjernika sumještana kititi crkvu za bo-žićne blagdane. Dijele i lijepe i tužne trenutke sa svojim župljanima skupa sa svećenikom fra

ZBOR CRKVE SVIH SVETIH U PROMAJNI

Stankom. Iako mali brojem, s velikim entuzijaz-mom i dalje će pjevati dragom Bogu u čast i svim svetima na preporuku u najvećoj crkvi u Makarskom primorju. Zdravka Mihaljević

Crkveni zbor iz Promajne

KAČIĆ – Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelje, Split, XXXIX.-XL/2007.-2008, str. 280. – »FRA ANDRIJA KAČIĆ U AMERICI«.

Sadržaj: Recepcija Kačićeva »Razgovora ugodnoga« u zemljama engleskoga jezika (V. Grubišić); Prijevodi pjesama fra Andrije Kačića na strane jezike i njihov utjecaj na europski romantizam (G. Jurišić); Vizija rata i povijesti u djelu fra Andrije Kačića (I. Šoljan); Tri stoljeća uz fra Andrju Kačića (B. Šešelj); Fra Andrija Kačić u njemačkoj književnosti (A. Bačić); Od »Ljetopisa Popa Dukljanina« do »Razgovora ugodnoga« - Sv. Vladimir, kralj (A. Mikulić-Kovačević); Šibenik u pjesmama fra Andrije Kačića (S. Mrša); Ivan Meštrović i fra Andrija Kačić (V. Bubrin); Fra Andrija Kačić i njegov franjevački krug (V. Kapitanović); Novovjeki pogledi na epsko pjesništvo fra Andrije Kačića (M. Buljac); Intencije pučkoga u Kačićevu »Razgovoru ugodnomu« (A. Zaradija-Kiš); Fra Andrija Kačić u Americi (G. Jurišić); Opsada Sinja 1715. godine (V. Borković); Konačno izvedena »Opsada Sinja 1715. godine« (G. Jurišić). Kazalo osobnih i zemljopisnih imena, Primljene knjige, Izdanja Zbornika »Kačić«.

Narudžbe: Zbornik »Kačić«, Šetalište kardinala Alojzija Stepinca 1, 21230 Sinj

50 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Veseli me i raduje događaj čišćenja maslina u Bastu

i Promajni, koliko stoga što smo temeljito očistili i uredili 130 maslina, još više me odu-ševio broj onih koji su došli raditi: 40 muškaraca i 5 žena. Stariji i iskusniji su doista po-kazali da znaju, mogu i hoće, dok su mlađi malo zakazali.

Neki su imali volje, ali su zbog svoga posla ili drugih obaveza bili odsutni.

Svakako, želim svima iskre-no zahvaliti na trudu i radu, ali za učinjeni posao ipak to nije dovoljno, pa ću kratko spome-nuti sve koji su radili od 9 do 15h (13. ožujka 2010.).

U Bastu: Marko Beroš, Ne-diljko Granić, Zvonko Jurišić, Ante Staničić, Jakša Jakir, Mate Cvitanović, Ante Divić, Kruno Jurić, Neven Jelić, Mi-lenko Topić, Mate Granić, Slav-ko Divić, Mate Granić, Mate Granić, Jozo Knežević, Niko Divić, Miro Topić, Ljubo Josi-pović, Ivan Topić, Ivo Sikavica,

Čišćenje crkvenih maslina

Miše Jurišić, Denis Marendić,. Boro Matijašević, Bogdan Jo-vić, Davor Carević, Veljko Ma-rušić, Mate Josipović, Ivo Josi-pović, Mate Topić, Ivica Topić,

Toni Topić, Jure Topić, Branko Topić, Frane Topić, Ivica Grgin-čić, Marija Jakir, Sofija Granić, Jelka Topić i Ivo Granić (koji se potrudio obavijestiti mještane o čišćenju fratarskih maslina i ustupio tzv »Balabru« gdje se marendalo, zaigralo na balote, a i zapijevalo nakon posla).

Promajna: Željko i Mira Granić, Milan Ivandić, Žarko Radojković, Slavka Babić i Đuro Mihaljević.

Svima iskreno hvala!

Fra Šime, župnik

Dobar savjet dobro dođe!

Frane Topić

PromajnaBast

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 51

Ispred novosagrađenog samostana sestara Franjevaka u Bijelom Polju

Dana 20. studenog naša župa organizirala je hodoćašće u Međugorje. U 6:30 sati

okupilo se oko 160 hodočasnika na rivi, čeka-jući polazak autobusa. Krenulo se put Među-gorja, 2 velika i 2 mala autobusa.

Dolazak u mjesto Gospina ukazanja, mno-gi su iskoristili za duhovnu obnovu, molitvom, obilaskom brda Križevac, novih postaja s otaj-stvima svijetla... U 13 sati organiziran je ručak u etno selu Herceg. Kamene kuće, kovačnica, medičar, rukotvorine, kapela, mlin, amfiteatar, domaće životinje, potočići koji žubore, pa čak i dječje igralište, čine ovo mjesto ugodnim i zanimljivim za boravak. Skladno uređena unu-trašnjost restorana kao i ukusno jelo ostavili su nas bez riječi...

Dalje se nastavilo za Mostar vožnjom uz Neretvu. Pogled na njen kanjon kratio je put. Ipak prije posjeta samom gradu svratili smo do samostana Školskih sestara franjevaka u Bijelom Polju. Nije mala stvar da smo prva ho-dočasnička grupa iz Hrvatske koja je posjetila novo velebno zdanje njihovog samostana. Na-ime, u ratu je samostan potpuno devastiran te

HODOČAŠĆE U MEĐUGORJEsu sestre odlučile izgraditi novi iz temelja. Valja naglastit da je naša s. Ankica Džajić dala veliki obol izgradnji ovog samostana radeći kao eko-nom. U skladnoj samostanskoj kapeli koja je posvećena svetom Franji i ukrašena vitrajima na kojima su motivi iz Franjine Pjesme stvoro-va, primila nas je kućna poglavarica s. Marija. U kratkom obraćanju našoj grupi, prepunom emocija, posvjedočila je o nastanku ovog no-vog samostana. Na kraju je i naš zbor otpjevao pjesmu. Prije odlaska posjetili smo groblje ča-snih sestara i pomolili se.

Naposlijetku smo otišli u sam grad Mo-star. Obišli smo njegove znamenitosti pogoto-vo Stari most. U 18:30 sati slavili smo svetu misu u crkvi franjevačkog samostana svetih Petra i Pavla. U novoj crkvi, ukrašenoj najvišim zvonikom u Hrvata, župnik fra Šime je konce-lebrirao, a župni zbor pjevao.

Nakon mise pošli smo kućama i uz Božju pomoć u večernjim satima vratili se kućama.

Na kraju valja reći da smo vidjeli dosta stvari a i vrijeme nas je poslužilo.

52 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

S. Ankica upoznala nas je s poviješću samostana

Planovi o otvaranju ove podružnice sežu u vrijeme naših mostarskih početaka.

Kada je biskup Buconjić osnivao mostarsko sirotište, pred očima je imao i podružnicu u Bijelom Polju. U rujnu mjesecu 1899. biskup je Sirotištu oporučno ostavio nekretnine u Mostaru, Nevesinju i Bijelom Polju. Iz te za-klade, prema njegovoj želji, trebalo je školo-vati djevojčice, odnosno djevojke do njihove 18. godine života, tj. do dobi u kojoj se mogu osposobiti da same privređuju za život.

Nekretnine u Bijelom Polju sastojale su se od male kućice i zemljišnog posjeda. Zamisao

biskupa Buconjića bila je da se za početak u Bijelom Polju nasele dvije - tri sestre koje bi us-postavile malo gospodarstvo. Ono bi mliječnim i povrtlarskim proizvodima znatno pomagalo mostarskom sirotištu. Osim toga, sestre bi mo-gle poučavati žensku djecu iz okolice u kućan-skim poslovima, ručnim radovima i drugom.

Sestre su se naselile u Bijelom Polju 1910. godine, nekoliko mjeseci prije smrti biskupa Buconjića. Do kraja I. svjetskog rata ova je po-družnica smatrana dijelom mostarske.

Sestre su Bijelom Polju otvorile osnovnu školu 1913. godine u skučenom prostoru i samo s najnužnijim učilima. Glavni razlog naveden u molbi za otvaranje škole bile su potrebe sirotišta u Mostaru gdje je bilo dosta djevojčica doraslih za školu.

Prve godine života bile su uistinu teške: zbog općeg siromaštva svih, zbog nevolja koje je donio i ostavio I. svjetski rat. Teškom su se mukom priskrbljivala najnužnija sred-stva za život. Ipak, uspjelo se proširiti školski prostor zbog sve većeg broja zainteresiranih za upis u ovu školu. I kad je izgledalo da će se krupnijim koracima krenuti naprijed, u si-ječnju 1921. kuća u Bijelom Polju izgorjela je. Ne zna se kako je do požara došlo, ali je procijenjena šteta iznosila oko 300.000 K. Obnova je iziskivala velika materijalna sred-stva i puno osobne žrtve još uvijek malene zajednice sestara u Hercegovini U pomoć su, koliko su mogli, priskočili pojedinci, društve-ne i državne ustanove. Međutim, sve to što su davali plemeniti pojedinci i državne ustanove jedva je dostajalo da se djeci podigne krov nad glavom. Sestre su bile prisiljene prositi.

Kad su 1945. godine komunističke vlasti oduzele sestrama samostan u Mostaru, one su se morale nastaniti u Bijelom Polju. Tu je bila uprava Provincije, kandidatura, novicijat i bolesne i stare sestre. Tek poslije Domovinskoga rata samostan u Mostaru vraćen je Provinciji.

Bijelo Polje - Potoci (1910.)

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 53

postala »krov nad glavom« za cijelu provinciju. No, pod taj krov nisu mogle stati sve sestre koje su od početka travnja i u ljeto 1949. morale na-pustiti ostale kuće provincije. Zato, su u kuću u Bijelom Polju smještene starije i bolesne sestre, zatim one koje nisu imale rodbine kod koje bi mogle privremeno, do sređivanja prilika proboraviti i nešto mlađih sestara da budu na pomoć i uslugu starijim i bolesnima.

Osim što je provincija ostala bez kuća, ostala je i bez mnogih sestara: jedne su na-pustile zajednicu, druge su zatvorene, uklju-čujući i tadašnju provincijalku. Samostan u Bijelom Polju čuvao je neutrnutim život pro-vincije, a tamošnja predstojnica s. Sebastija-na Marinčić, do 1945. učiteljica u sestarskoj osnovnoj školi u Međugorju, bila je kao neka vršiteljica i dužnosti provincijalne predstojni-ce. Ona je vodila brigu o zatvorenim sestra-ma, održavala kontakte s onima koje su bile izvan zajednice raspršene po BiH i Hrvatskoj, bilo kod rodbine ili na nekom poslu, skrbila da se Bijelo Polje održi na nogama.

Poratno vrijeme do 1953. bilo je najteže. Sestre su uspjele prebroditi materijalne i dru-ge poteškoće zahvaljujući pomoći franjevaca iz domovine (iako su i sami bili u nezavidnoj

S odobrenjem i preporukom Ordinarijata išle su skupljati priloge za sirotište širom tadašnje države. Dopuštenje da mogu prositi po cjeloj Jugoslaviji imale su i od vlade u Beogradu.

U Bijelom Polju stalno se nešto radilo i uređivalo i u ovom razdoblju između dva rata. Uređeno je groblje za sestre, a uređenje škol-skog vrta kojeg smo poslije II. svjetskog rata nazivali parkom, bilo je vidljivi dokaz kako se oplemenjuje prostor oko kuće. Školski vrt završen je 1933. i nazvan je GETSEMANI. Te godine slavila se naime 1900. obljetnica Isu-sove muke i smrti pa je vrt i dobio takvo ime i malenu kapelicu sa slikom Isusa koji moli na Maslinskoj gori. Predviđeno je bilo i uređenje »lurdske špilje« što se ostvarilo 1954. prigo-dom proslave 100. obljetnice proglašenja do-gme o Bezgrešnom začeću.

Kuća u Bijelom Polju dočekala je i proži-vjela II. svjetski rat poput drugih kuća provin-cije Sv. Obitelji: u neizvjesnosti, strahovanjima, oskudici. Svemu tome unatoč, škola u Bijelom Polju radila je gotovo do kraja 1944. Godine 1949. samostan u Bijelom Polju dobiva sasvim osobito mjesto u zajednici. Te godine proveden je zakon o nacionalizaciji i provinciji su oduzete sve kuće osim ove u Bijelom Polju. Tako je ona

Tko kaže da cure ne bi na selo!

54 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

rijima i bolesnima olakša život itd. Početkom 80-ih izgrađena je i nova kuća za duhovne vježbe za sestre, ali otvorena i za duhovne susrete mladih i drugih.

Bijelo Polje je s vremenom postalo nešto s čime se identificirala cijela provincija, osobito u očima ljudi izvan zajednice. Blijedilo je sjećanje da su počeci u Mostaru i da je Mostar bio sre-dište zajednice Školskih sestara u Hercegovini. On je to bio samo u svijesti starijih sestara čiji su redovnički počeci, život i djelovanje bili vezani za Mostar. Ipak, dugo je tinjala ideja, želja i nastoja-nje da se u Mostar iz Bijelog Polja premjesti pro-vincijalna uprava. To je i ostvareno u ljeto 1991. godine kada je uređena kuća u Zagrebačkoj 9. Nitko, dakako nije mogao ni zamisliti sto će pro-uzročiti rat koji će nakon Hrvatske zahvatiti i BiH. Prije početka borbi na mostarskom području ve-lik dio bjelopoljske zajednice evakuiran je u Baš-ku Vodu, a neke sestre su pošle i u druga mje-sta. Nadale su se - nakratko. No, mnoge od njih više nikada nisu vidjele Bijelo Polje. Samostan je bombardin prvi put 27. travnja 1992. i tada je dijelom izgorjelo jedno krilo. Tu se nalazilo 20-ak sestara s kapelanom fra Svetozarom Kralje-vićem. Srećom, nitko nije smrtno stradao, ali svi su napustili samostan pod granatama. Nekoliko sestara u takvim uvjetima izišlo je iz Bijelog Polja preko brda, ostale su se smjestile u kuću susje-da Perića malo dalje od samostana. Sljedećih tjedana samo su povremeno dolazile u samo-stan, dok ga četnici nisu zauzeli, zapalivši ga prije dalekometnim projektilima. Sestre su izišle povlačeći se zajedno s pripadnicima HVO-a.

Nada u brzi povratak u samostan u Bijelo Polju nije bila duga vijeka iako je imala neke podloge. Bijelo Polje je bilo u četničkim ruka-ma malo više od mjesec dana. Međutim, usli-jedio je muslimansko-hrvatski sukob. Samo-stan je uništen do temelja u borbama. Pao je u muslimanske ruke, ostaci su devastirani i iz njega je »iščupano« sve što se moglo, a sve-tinje su zatrte, oskrnavljene... Danas su tamo ruševine, provincijski »zid plača«.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

situaciji!) te onih iz kustodije u SAD kao i su-sestara iz sjevernoameričke provincije Škol-skih sestara. Najvažnije je što je ta velikoduš-no pružena pomoć stvarala osnovu da se u zajednicu počnu vraćati okolo raspršene sestre i da se počnu primati kandidatice koje su se inače javljale još od 1950. godine.

Znak da se život istinski obnavlja bilo je prvo redovničko oblačenje u Bijelom Polju 1954. Novicijat je tako obnovljen nakon 6 godina! Samostan u Bijelom Polju postao je tako i kuća odgoja, ali i provincijalna kuća, a prva provincijalna predstojnica sa sjedištem u toj kući bila je s. Benita Prkačin. Na tu duž-nost imenovana je neposredno nakon izla-ska iz zatvora 1953.

U narednim godinama provincija je osno-vala više podružnica (franjevački samostani, župe, bolnice..) tako da Bijelom Polje nije bilo jedino mjesto za sestre. No, ono je postalo središte: tu se odgajalo one koje su odlazile na njivu Gospodnju okolo, odatle se polazilo i tu se vraćalo, uključujući i one konačne po-vratke - u Grubanu, pod čempresima! Zato je Bijelom Polje s vremenom narastalo - pro-storno, brojem sestara, djelatnostima.

Početkom 60-ih godina starom dijelu sa-mostana dograđeno je novo krilo uz velika pregaranja svih u zajednici, pomoć plemeni-tih, kredite zaposlenih u bolnici itd. Nakon za-vršenih radova 1962. u ovom dijelu samosta-na novicijat je dobio svoje prostorije: učionicu i spavaonice. Godine 1967. započeli su radovi na izgradnji samostanske crkve - kapele, a te-meljni kamen je blagoslovio biskup dr. Petar Čule mjeseca svibnja te godine. Godinu dana kasnije, u nazočnosti vrhovne predstojnice M. Tereze Vidan, biskup Čule blagoslovio je za-vršenu crkvu. U njoj su se od tada održavali obredi redovničkog oblačenja i zavjetovanja.

U Bijelom Polju i kasnije se stalno nešto radilo, dograđivalo, prilagođavalo potreba-ma sa željom da se kvaliteta života poboljša, da se unaprijedi odgoj naraštaja, da se sta-

IN MEMORIAM

SVJETIONIK 55

franjevački habit na Visovcu 27. X. 1946. godine. Poslije završenoga fakulteta, ređen je za svećenika u Makarskoj 24. rujna i slavio je mladu misu 2. listopada 1955. go-dine. Mlad i poletan svom se dušom dao na svećeničko djelovanje u župama Plini i Pasičini, u kojoj su talijanski vojnici 1942. god. zapalili župnu kuću. Dakle, župnik bez kuće, crkve zapuštene, narod siromašan i ustrašen. U tako teškim prilikama, fra

Nikola je bio čovjek vjere i pouzdanja u Bož-ju Providnost koja vodi svijet. Svojim trudom i radom, susretljivošću i dobrotom polako je osvajao srca zastrašenoga naroda.

Poslije Pasičine, fra Nikola je bio kape-lan i župnik u nekoliko drugih župa (Brštano-vo, Split, Drvenik, Zaostrog, Podaca i Prolo-žac). U Sinju je bio duhovnik u sjemeništu i profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Vršio je ove službe: gvardijan, definitor Pro-vincije (dva puta), generalni definitor Reda u Rimu (1979.-1985.) kao predstavnik svih sla-venskih provincija, generalni vizitator Provin-cije Sv. Jeronima (Zadar) i generalni delegat Reda za Hercegovačku provinciju.

U teškim vremenima vodio je ove građe-vinske radove u Provinciji: zvonik u Brštanovu, obnovu samostana i gradnju nove gimnazijske zgrade u Sinju. Poslije katastrofalnoga potresa u Makarskom primorju 1962. godine, mnoge su crkve, samostani i druge zgrade srušene ili teško oštećene. Tako je bilo i sa samostanom i crkvom u Zaostrogu. Stoga su neki predlagali da nema smisla obnavljati tako veliki građevin-ski kompleks, jer za to treba vrlo mnogo nova-ca, kojih Provincija nema, a Zaostrog je malo

Nedavno je preminuo u Spli-tu, pokopan je u franjevač-

koj grobnici u Makarskoj na groblju Sv. Križa, fra Nikola Radić, brat fra Jurin. Stoga donosimo nekoliko podataka o tom čovjeku, svećeniku i fra-tru koji je živio i radio na slavu Božju i duhovnu i materijalnu korist svoga naroda.

Djetinjstvo, školovanjei prve službe

Jure Radić i Milka rođ. Granić imali su tri sina: fra Juru, Vjekoslava i fra Nikolu, te kći Marilku. Jure je kao mornar u 45. godini izgubio život u Biskajskom zaljevu, 26. I. 1930. godine, kad je brod »Daksa« u strašnoj oluji potonuo zajedno sa svih 38 mornara, a među njima i Baškovođanin Ante Staničić i Makara-nin Ante Srzić. To je bila strašna tragedija koja je zavila u crno mnoge obitelji. Udovica Mile je ostala s četvero djece, od kojih je najmlađem Nikoli bilo samo šest mjeseci. Mile je ostala sama i vrlo siromašna. Kad je najstariji sin Ante (kasniji fra Jure) trebao poći u sjemeni-šte, morala je u Makarskoj dobiti neku potvrdu od sudca Gamulina. Kad joj je on rekao da joj ne će dati potvrde, ako će mali u sjemenište. Mile mu je odgovorila neka joj ne da potvrdu, ali će mali Ante ići u sjemenište.

Fra Nikola je proveo djetinjstvo u rod-nom mjestu, a u svojim mladenačkim godina-ma doživio strahote Drugoga svjetskog rata. Uza sve teškoće, uspješno je završio svoje školovanje, diplomirao i položio licencijat (profesorski ispit) na Katoličkomu bogoslov-nom fakultetu u Zagrebu.

Iako su poslije rata komunisti progonili Crkvu i posebno svećenike, mladi je Nikola odlučio biti franjevac i svećenik. Obukao je

FRA NIKOLA RADIĆ(Baška Voda, 12. III. 1929. - Split, 30. IX. 2010.)

56 SVJETIONIK

IN MEMORIAM

Uredio je prostore za: knjižnicu, arhiv, muzej i Galeriju akademskoga slikara Mladena Veže (1989.). Uz ostalo, nabavio je dosta materijala za etnografsku zbirku. U to doba su organizira-ne razne priredbe u ljetnim mjesecima u cijelom Makarskom primorju pod nazivom »Podbiokov-ske večeri«. Kao gvardijan je stavio na raspola-ganje toj kulturnoj manifestaciji crkvu, klaustar i samostanske muzejske prostore. U svemu je s njim odlično surađivao fra Aleksandar Ribičić (+2005.), također gvardijan i župnik istih župa. Oni su zajedničkim silama uredili i poznati »Bo-tanički vrt« i svojim višestrukim djelovanjem puno doprinijeli i zaostroškom turizmu.

selo. Dosta bi bilo sagraditi malu crkvu i župnu kuću kao što imaju i druge male župe.

Obnovitelj samostana u Zaostrogu

U tim sudbonosnim razmišljanjima i od-lukama fra Nikola je imao sasvim drugu viziju i predložio je Upravi Provincije kako će se ob-noviti crkva i samostan u Zaostrogu. Njegov je prijedlog prihvaćen. Fra Nikola je napustio služ-be u Sinju, došao u Zaostrog i kao gvardijan i župnik vodio obnovu. Državni konzervatorski zavod iz Splita nadzirao je radove, Provincija i neki dobročinitelji su osigurali dio sredstava, a fra Nikola je organizirao studente bogoslovlja u Makarskoj i gimnazijalce u Sinju, koji su u skupi-nama po 15 dana radili u Zaostrogu, a »usput« se i kupali na divnoj za-ostroškoj plaži. Dogovo-rio se 1968. god. s fra Petrom Anđelovićem, župnikom u njemačkom gradu Essenu: on mu je poslao 50 članova organizacije »Katolič-ke mladeži« s njihovim voditeljima da rade na obnovi samostana, a u slobodno vrijeme se ku-pali u moru i obilazili ja-dransku obalu od Splita do Dubrovnika. Nijemci su bili oduševljeni kako su bili lijepo primljeni i što su sve u Hrvatskoj vidjeli. Kad su se vratili u Essen, njihovi su voditelji izvijestili gradona-čelnika o obavljenom poslu i predložili da bi va-ljalo samostanu darovati teretni kamion, koji je potreban za prijevoz građevinskoga materijala. Gradonačelnik je odmah poslao fratrima u Zao-strog na dar teretni kamion.

Tako je fra Nikola za 10-ak godina uporno-ga i ustrajnog rada, uz pomoć mnogih dobročini-telja, uspio obnoviti gotovo porušeni samostan.

Franjevački samostan Uznesenja BDM u Zaostrogu u današnje vrijeme

Ne smije se zaboraviti ni djelovanje kr-šćanskoga karitasa. Obojica su imala sluha za potrebne i siromašne te su im pomagali, koliko su mogli. Bili su spremni pomoći učenicima i studentima i stavili su im na raspolaganje samo-stansku knjižnicu za literaturu koja im je bila po-trebna. Osim toga, svim stanovnicima Primorja bili su u svemu na raspolaganju. S potpunim se pravom može reći da nije bilo fra Nikole, danas

IN MEMORIAM

SVJETIONIK 57

ne bi bilo franjevačkog samostana u Zaostrogu. Stoga se fra Nikolu može nazvati »drugim uteme-ljiteljem samostana«, kao što je Sv. Bonaventura, general Reda, biskup, kardinal i naučitelj nazvan »drugim utemeljiteljem Franjevačkoga reda«.

Kulturno djelovanjeUza sve svoje druge djelatnosti, fra Nikola

se bavio i kulturnom djelatnošću. Puno se trudio da se dostojno obilježi veliki jubilej - 500 godina dolaska franjevaca u Zaostrog (1468.-1968.), pa je tom prigodom održan prvi znanstveni skup o Makarskom primorju i kasnije objavljen bogati Zbornik. Također je kao gvardijan udomio sudi-onike znanstvenoga skupa o fra Ivanu Despotu (1986.) i održao predavanje, koje je tiskano u Zborniku. Pomagao je bratu fra Juri u priprema-ma za otvaranje Malakološkoga muzeja u Makar-skoj. Napisao je više članaka u raznim časopisima (Acta Biokovica, Kačić, Marija, Sinjska spomeni-ca, Služba Božja, Spomenica fr. Stanka Petrova, Svjetionik, Tri zvonika, Viter, Vjesnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja). Objavio je tri knjige: Dr. fra Jure Radić (Split-Makarska 1998.), Ciklon je potopio Daksu (Baška Voda 2000.) i

ZVONO

Svećeničke majke (Split 2003.). Preveo je s nje-mačkoga jezika i objavio knjigu Karla Rahnera Sveti sat i spomen na Muku (Split 2010.)

ZaglavakSamo je Gospodin Bog pravi sudac svih

ljudi. Stoga je sam Isus Krist jasno rekao: »Ne-mojte suditi, da ne budete suđeni« (Mt 7, 1). To je Sv. Pavao, apostol, savršeno poslušao i napisao: »Moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite ništa pri-je vremena« (1 Kor 4,4-5). Stoga ljudi teško mogu donositi o drugima objektivne sudove. Sam će Bog o svakome reći konačni sud na Sudnji dan. Ipak, treba pošteno iznijeti mišljenje o ljudima s kojima smo živjeli i koje smo poznavali.

Sada kad je fra Nikola završio svoj ze-maljski život i preselio se u vječnost, s pravom se može reći da je bio dobar čovjek, uzoran fratar, revan svećenik, ustrajni duhovni djelat-nik, marljivi fizički radnik i spreman surađivati u kulturnim pothvatima. Uvijek je svakome rado pomagao i zalagao se za sve što je dobro i pošteno. Takvim je ljudima Isusa Krist obećao: »Velika je plaća vaša na nebesima« (Lk 6, 23).

Fra Gabrijel Jurišić

Oću li povuć oni sridnjidesni, livi

Trznit rukon i tako nastavitBabe će odma reć

A ode Bogu još jedanA čiji je?

Brzo, smeteno razgovarajuKo je stariji?

Ko je bolesniji?Ko je po Bogu ili godinama na redu?

Il’ ću zazvonit onako Ustrajno dugo

Da se zvona glasaju veseloOpet će reć:

Šta fratar slavi?Nabrajat će blagdane

Koji su blizu, I neće moć dokučit

Zašto zvoni.

Ako li zazvonin svagdanjim ritmomI pustin da mi konopi

Podižu i spuštaju malo tiloSpremit će se one prve Na Svetu misu popodneMakar ima još ura ipo.

Baš je bilo lipoIgrat se zvonara

I tako bit prvi čovik našin starima.

Davno je, davno to biloKad su se zvona oglašavala

Jedino ako potežemo konope. Sad neki botuni

Plavi i crveniKoje ima dvadeset godinaJoš nisam uspila razumit

Marina Jurišić

58 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPEIN MEMORIAM

Postoji jedna kosa koja stal-no kosi na svim zemljo-

pisnim dužinama i širinama ove stare Zemlje. Nalazi se u rukama smrti koja svoje ot-kose ostavlja na mjestu broj-nih zamaha žureći da učinak bude što obilniji. Postoji jedan jedini zub koji dospjeva smrt-no zagristi u svaki život. Kosa je u koštunjavim rukama smr-ti, a zub u čeljusti vremena, pa zajednički pune mrtvačke sanduke, a sanduci grobove, kako bismo se kao Zemljani povratili u zemlju i konačno proklijali u novost života sna-gom onoga koji se zove Uskr-snuće i Život.

I, evo, pao je još jedan Otkos. I, evo, taj zub dokraj-čio je još jedan vrijedni život, snažan, jak i plemenit, koji je svugdje donosio radost pre-obrazbe. Ode naš fra Nikola ne plativši prijevoz na relaciji Zemlja - Nadsvijet, ali pone-se sa sobom obilje duhovnih vrijednosti, kojima svi mi, kao odgovorna bića moramo pla-titi ulaznicu u Nebo.

1990. godine ista smrt i isti zub vremena stavili su znak stop također pred jedan vrijedni život. Fra Jure Radić, brat fra Nikolin, kao Zemlja-nin napusti Zemlju i postade Nebesnik. Ode tada dvostruki brat Pokojnika, brat po krvi, i brat u ponosnoj zajednici Pro-vincije presvetog Otkupitelja.

Bio je to veliki prijatelj Boga i veliki prijatelj čovjeka, veliki prijatelj svakog stvorenja, koji je i zimi i ljeti danomice ljubo-vao s našim bistrim, plavim hrvatskim Jadranom, s našim gordim Biokovom, s njegovim vrletima i gore pronađenim endemima, gdje je posebnim zanosom i posebnim jezikom svetog asižanina Franje - fra-njevačkim esperantom, razgo-varao sa svim stvorovima koje je ondje susretao, nalazeći u njima Boga-Stvoritelja. A stvo-renja, posebno biljni svijet, u znak zahvalnosti, darivala su ga svojim specifičnim mirisi-ma, svojim cvjetovima, svojim plodovima... I fra Jure, sav ra-dostan, ode Uzroku ove ljepo-te, jer smrt i od njega napravi otkos da ga povrati u zemlju od koje je i uzet.

Oba brata svoj životni cilj postavili su daleko, daleko ispred sebe, izvan vremena i izvan prostora, dok su vrijeme i prostor shvatili kao velike da-rove da bi u njima, kao odgo-vorna bića, zavrijedili život koji više nikada i ni od koga ne će biti ugrožen.

Počivali su pod istim sr-cem svoje dobre majke Mile, koja je zbog bijesnog Biska-ja i potonule Dakse preuzela i očinsku brigu nad svojom djecom. Na istom ognjištu rasli su i uzrasli slušajući riječ Riječi, koja je u temelje svoga

učenja postavila ljubav: bogo-ljublje, čovjekoljublje i domo-ljublje. Bile su to teme koje su oblikovale njihove ponosne živote. U istom obiteljskom domu čuli su zov Božji, kre-nuli u isto sjemenište, u istu teologiju u istoj Provinciji, u isto služenje. Kao da su bili blizanci, fra Nikola se vraća svom dvostrukom bratu u isti grob, u zajedničko buđenje na život.

Nakon što im je Bog da-rovao život preko ljubavi nji-hovih roditelja, kao i kod svih drugih, počinje putovanje prema vlastitoj Golgoti, na kojoj predadoše duh Gospo-dinu, a mi u istinoljubivosti zaključujemo: ovo su zaista bila djeca Božja. Povjerovali su Gospodinu čiji je križni put počeo već u prvom danu Njegovog rođenja: za Njega nije bilo mjesta u svratištu.Potjeran sa zemlje, rađa se pod zemljom kao prvi špiljski čovjek kršćanske povijesti. A kad ode, ostavi nam Svoje otajstveno tijelo, svoju Crkvu, a u njoj Sebe, u predivnoj euharistijskoj tajni naše vjere, koja je i fra Juri i fra Nikoli bila snaga na nji-hovom križnom putu.

Ode naš fra Nikola, ali kao Zemljanin ostavi vidljive trago-ve na Zemlji. Taj fizički i duhom jak graditelj povratio je dvo-struki život zaostroškom samo-

Oproštajni govor fra Stanka Radića

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 59

stanu, a kao duhovnik sjemeni-štaraca u Sinju vodio je radove na izgradnji nove gimnazije... A kad prispje na zadnju postaju svoga križnog puta, na kardio-lošku intenzivnu njegu splitske bolnice Firule, zahvati ga »san« iz kojeg se inače sami budimo, ali se ovaj put nije probudio. Ipak, to je san iz kojeg će biti probuđen snagom Onoga koji je Uskrsnuće i Život.

Posjećivao sam ga, ali ko-munikacija je bila nemoguća, smrt je bila preblizu. Udjelih mu sakramenat mira da rado-stan krene u novi život.

Dragi fra Nikola, završile su tvoje patnje, tvoje boli, ali jedan dio toga preselio se u sve nas koji smo te voljeli i zbog tvog cjelovitog života bili ponosni. Ipak, kao oni koji su povjerovali Kristu, i ovdje pred tobom mrtvim ostajemo radosni zbog tvoje radosti u ruci Božjoj.

Doviđenja, fra Nikola! Po-zdrav ti i oproštaj u ime svih koji su te voljeli, u ime svih baškovodskih svećenika: na-šeg nestora fra Karla, fra Ga-brijela, fra Dominika, fra Mari-ja i u moje osobno ime.

Franjevački samostan Uznesenja BDM u Zaostrogu kojeg je obnavljao i fra Nikola

Pozdrav i oproštaj u ime sestre Marilke koja te s lju-bavlju brižno njegovala. U ime sinovca Jure uvijek pu-nog zauzetosti za tvoj život. U ime njegove supruge, nji-hove djece, unučadi i prau-nučadi. U ime nećakinje Mir-jane. U ime nevjeste Ivanke. U ime svih stanovnika naše preljepe Baške Vode, gdje je Providnost locirala tvoj časni život.

Mirno snivaj svoj posljed-nji san iz kojeg te može i hoće probuditi Onaj kome je ime Uskrsnuće i Život.

IZ ŽIVOTA ŽUPE IN MEMORIAM

60 SVJETIONIK

STATISTIKE

STATISTIKE ŽUPE ZA 2010. GODINU

PRVOPRIČESNICI IZ BAŠKE VODE

KRŠTENIPetra Radić, kći Ćirila i Mateje

Lovre Staničić, sin Branislava i Marije

Vice Oršulić, sin Zlatka i Ivane

Dorian Bogdanović, sin Branka i Željke

Tudor Vidović, sin Vedrana i Tamare

Vedran Hrnjak, sin Miljenka i Ursule

Stela-Gabriela Roso, kći Milana i Ivane

Toni Andrijašević, sin Sandra i Sanje

Antonio Najev, sin Andrije i Antonie

Nika Ribarević, kći Gorana i Anite

Iva Radić, kći Krešimira i Antonele

Petar Topić, sin Mije i Josipe

Korina Ivandić, kći Bože i Andre

Lara Madžar, kći Branka i Antonele

Tina Jurišić, kći Ante i Milijane

Mauro Jakir, sin Matka i Nene

Ante Radić, sin Ante Lee

Anita Kajtazi, kći Pala i Irene

Lana Staničić, kći Duška i Ivane

Divić Marija Josip Granić Jure Granić Lovre Granić Patricija Jurčević Valentino Kovačević Sara Lozić

Tomislav Marina Ela Marinović Stipe Matijašević Lea Čovo Zvonimir Nenadić Nikola Radić Stipe Serdarević

Ante Staničić Eva Staničić Kim Staničić Duje Topić Matea Topić Frano Vladova Nina Zelić

STATISTIKE

SVJETIONIK 61

VJENČANIIgor Bošnjak i Mia Matković, 10. travnja u B. Vodi

Ivan Cvitanović i Antonija Pejić, 17. travnja u Makarskoj Mijo Topić i Josipa Ivkošić, 24. travnja u ZmijavcimaMirko Keža i Manuela Planinić, 23. svibnja u B. Vodi

Mario Beus i Anita Putica, 19. lipnja u SarajevuIvo Žeravica i Sunčica Cvitanović, 4. rujna u Mlini Mario Ćapin i Katarina Topić, 11. rujna u B. VodiIvica Čirjak i Dijana Orel, 11. rujna u Stenjevcu

Božo Ivandić i Andrea Ibrahimović, 30. rujna u PromajniMario Topić i Ana Granić, 9. listopada u Promajni

Boško Kiković i Ana Granić, 9. listopada u K. SućurcuMarin Andrijašević i Vedrana Mihaljević, 16. listopada u B. Vodi

Marko Roso i Marion Kasupović, 23. listopada u B. VodiZdravko Cepernić i Ana Vidović 21. studenoga u B. Vodi

PRVOPRIČESNICI IZ PROMAJNE

Lucija Matić, Marta Granić, Katija Goreta,

Marijan Ivandić i Katarina Roso

STATISTIKA (1960.-2010.)Godina Kršteni Vjenčani Umrli1960. 8 8 271970. 37 11 181980. 18 10 201990. 27 7 172000. 21 10 302010. 19 8 28

62 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPESTATISTIKE

Darovi za crkvene potrebeBast – mikrofonija i ozvučenje u crkvi Uznesenja BDM:

Župljani Basta i Topića, Turistička Zajednica, Op-ćina Baška Voda

Promajna – uređenje prostora ispod igrališta(iza crkve) i tapeciranje klupa u crkvi:

Župljani »triju vala«, Općina Baška Voda

Baška Voda – postavljanje rukohvata, tapeciranje klupa, nova mikrofonija, ozvučenja crkve s novimklavijaturama i tiskanje župnog lista »Svjetionik«:

Općina Baška Voda, Turistička Zajednica, Eleo-nora Baško, Veselko i Mrgareta Bušić, Ivan Ribarević, Ljuba Boban, N. N., Ivan Jurišić, Marta Jelić, Kristof Balis, Petar i Ljerka Šuta, Manda Rakić, Ante Jurišić, Pero Zelić, N. N., ob. Ivice Radić pok Marka, Vero-nika Josipović, ob. Gorana Topića, ob. Mira Topića, Tonka-Sretna Jurišić, ob. Zorke Josipović i Šunjić, ob. Davora Carevića, ob. Libe i Ante Jurišić, Sofija Granić, Ivica Topić, Jure i Nediljka Jurčević, Kata i Josip Topić, Stošija Jurišić, Ivo i Mara Dujmović, Jozo Erstić, Ivo Granić, Martin Topić, Franka Jurišić, Fra-ne i Rita Topić, ob. Ante Granića Lovrina, Bogdan i Zdravka Jović, Tomo i Katica Santro, ob. Stipe i Til-de Jakir, ob. Marinka Anđelić, Mate Bonić, Božidar i Margeta Jurčević, ob. Zvonka Čuljka, Mila Granić, Ante Staničić-Tonćek, ob. Ante Jerkovića, Radić Ivan, Ante i Marija Jakir, Frane Granić, Paula Ćoko, Mate

Josipović, Katarina Granić, Vinko Radić, ob. Tonći Jurišić, Ivo Topić, Valentina Šapina, Nedilko i Rosa Granić, ob. Ive Ribarevića, Zdravko i Ljiljana Josipo-vić, Mandalena Jerković, ob. Ante i Anite Jurčević, ob. Rade i Vlatke Erceg, Ankica Jurišić, Tona Topić, ob. Zvonimira Jurišića, Ante Staničić – Virić, Igor i Ivana Ursić, Keti i Nensi Marušić, ob. Nevena i Ve-drane Rogošić, Martin Topić, Zorka Granić, Ana Ni-kolac, Ivan Lozić, Niko i Mirjana Topić, Dunja i Lada Staničić, Vlado i Janja Radman, Ante Staničić, Ivan i Božena Oršulić, Mate i Ruža Matijašević, ob. Tome Lozića, ob. Dragana Jurića, ob. Lovre Topića, Zorica Roščić, Roko Topić p. Nikole, Matko Topić, Slavija Topić, Tonka, Ante i Rade Granić, Marija Risović, Da-vor Staničić, Ivona i Ante Divić, Anka Jurišić, Ivanka Radić, Jela Topić, Neva Staničić, Katarina i Ivo Jo-sipović, Matić Jozo i Jela, Petar i Vera Lončar, ob. Franke Staničić, Josip i Katica Šarić, ob. Mate Jakira, Ruža Sikavica, ob. Bračić, Petar i Željko Radić, Šime i Mara Josipović, Ivica Radić, ob. Ćapeta, Branimir i Ivanka Eterović, Franka i Danka Jurišić, Jure i Nada Topić, ob. Bilić i Bekavac, ob. Mate i Lovre Granić, Mijo i Vanja Martinac, pok. Ružica Staničić, ob. Iva-na Skenderovića, Hrvoje i Kosana Staničić, ob. Ante Bakovića, ob. Nade Jurišić, Antun i Asija Bižaca, ob. Maslovar, Vlasta Krsmanović, Perica Radić, ob. Ka-lajdžić, Jelka Granić pok. Srđana.

PREMINULISiječanj

Luka Jurčević

VeljačaMarija Komparić

Bariša Topić

OžujakDarinka TopićJanko Čović

TravanjIvan VukušićIvo Ribarević

SvibanjAnte RadićMarko Jurić

Srećko JozipovićAnte Tica

Franjo CotaGrgo Vukoja

LipanjJakov TopićMarko RadićBranko Beroš

KolovozDanka Bogut

Ruža LandekaKarme RibarevićJosip Josipović

RujanMarin TomašMijo Nenadić

Fra Nikola Radić

ListopadJure Staničić

StudeniRuža StaničićRoko Čizmić

Ivo BoškoAnte Knezović Tone

Ante Cvitanović

Pokoj vječni darujim Gospodine!

I svjetlost vječnasvjetlila njima!

Počivali u miru Božjem!

IZ ŽIVOTA OPĆINE

SVJETIONIK 63

Općina Baška Voda u proteklih nekoliko godina, kao i u periodu od osnutka općine, djeluje u ci-

lju boljitka života na području Općine Baška Voda.Kako bi se osigurali osnovni uvjeti za život mje-

štana, Općina Baška Voda poduzimala je radnje osiguranja osnovnih uvjeta za život u svim mjestima naše općine. Za potrebe zaseoka Topići i Bast, izra-

U cilju očuvanja kulturnog dobra, zaseok Topići je rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, stavljen pod preventivnu zaštitu kao kulturno dobro Republike Hrvatske, kao izvoran pri-mjerak mediteranskog sela na Makarskom primorju.

Općina Baška Voda prepoznala je vrijednost kulturne baštine tog zaseoka te je pokrenula po-

Vijesti iz Općine

Zaseok Topići - kulturno dobro Republike Hrvatske

stupak izrade urbanističkog plana uređenja na-selja »Topići 1«, a sve u cilju očuvanja kulturne i povijesne znamenitosti zaseoka. U tom smislu, a sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji, zatraženi su zahtjevi za izradu od nadležnih tijela i sklopljen je ugovor s izrađivačem koji je pristupio izradi samog urbanističkog plana sukladno očitova-njima nadležnih tijela i pozitivnim propisima.

Općina Baška Voda je 03. travnja 2009. godine donijela Prostorni plan uređenja općine Baška Voda koji predstavlja temeljni dokument za daljnji planski razvoj mjesta. Istim se definiraju osnovni podaci o stanju u prostoru, navode kulturno-povijesna obiljež-ja, uvjeti korištenja, zaštita i uređenje prostora, kao i ostali uvjeti sukladno pozitivnim propisima.

Općina Baška Voda se pri izradi tog temeljnog do-kumenta Općine rukovodila osnovnim ciljevima: ogra-ničavanju daljnje stambene izgradnje, osiguravanju uvjeta za turistički prosperitet općine, zaštiti i očuvanju kulturne baštine, planskom razvoju infrastrukturnog sustava i osiguranju uvjeta za demografski razvoj.

đene su crpna stanica i cjevovod kako bi se mješta-nima tih naselja omogućio dovod vode, što je bila njihova davna težnja. Za te projekte je iz proračuna Općine izdvojeno 2.240000,00 kuna.

Zaseok Topići je svečano proslavio dovod vode dana 14. rujna 2007. godine, a svečano puštanje vode u zaseoku Bast je upriličeno na blagdan Sv. Roka, 16. 08. 2010. godine.

Ova dva značajna projekta Općine Baška Voda osigurala su zaseocima Topići i Bast bolje uvjete za život i razvoj.

Općina Baška Voda svake godine poduzima mjere sanacije protupožarnih putova kako bi se osi-gurala zaštita u slučaju požara. Isto tako, saniraju se i poljski putovi da bi mještani mogli pristupiti svojim maslinicima i uredno ih obrađivati. S tim ciljem je sklopljen i ugovor sa Splitsko-dalmatinskom župa-nijom o sufinanciranja nabavke višegodišnjih nasa-da kako bi se očuvala kultura obrađivanja nasada maslina, kao i drugih nasada ovog podneblja.

64 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA OPĆINE

Na poticaj i uz suradnju braniteljske zadruge »Veliki Greben«, Općina Baška Voda je pokrenula postupku izrade urbanističkog plana uređenja ulja-re i vinarije u Bastu, kako bi se što prije okončale sve pripremne radnje i stvorili uvjeti za njihovu iz-gradnju kao projekta za očuvanje i poticanje bav-ljenja maslinarstvom i vinogradarstvom na ovom području, te kako bi se stvorili uvjeti za gospodarski prosperitet mjesta. U tom smislu je donesena i Od-luka o izrađivaču urbanističkog plana uređenja, s istim je sklopljen ugovor o izradi plana, pribavljene su sve zakonom potrebne smjernice nadležnih tije-la za izradu, te je izrađivač u postupku izrade plana i pripreme istog za javnu raspravu.

Temeljem zahtjeva mještana a s ciljem lega-lizacije postojećih objekata na području općine, Općina Baška Voda pokrenula je i postupak izrade izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja. Op-ćinsko vijeće Baške Vode osnovalo je Komisiju u sastavu koje su članovi općinskog vijeća, a čiji za-datak je utvrditi nepravilnosti i poteškoće prilikom legalizacije objekata na području općine, te utvrditi mogućnost udovoljavanja primjedbama građana.

Da bi osigurala što kvalitetniji život mještana, Općina Baška Voda konstantno osigurava i pobolj-šava uvjete života na ovom području. S tim ciljem se krenulo izgradnjom područne ambulante, u sklopu koje bi se nalazila i stomatološka ambulanta i labo-ratorij, što bi umnogome olakšalo život ovdašnjeg stanovništva.

U Baškoj Vodi je uređena mjesna ribarnica kojom se osigurava adekvatan prostor za prodaju ribe, a posjetiteljima Baške Vode predstavlja svoje-vrsnu atrakciju budući se svakodnevno nudi svježa riba i plodovi mora.

Gradnja područne ambulante

Jozo - tunolovac sa svojom lovinom od 200 kg

U sklopu NK Urania izvršena je sanacija i re-konstrukcija postojeće građevine s ciljem da se nad njom napravi adekvatan prostor za okuplja-nje mladih.

U mjestu Promajna je završena izgradnja igrali-šta, za što su izdvojena financijska sredstva u iznosu od 450.000,00 kuna, a koje za to mjesto predstavlja

Blagoslov igrališta u Promajni

Posjet predsjednika RH Ive Josipovića Općini Baška Voda

IZ ŽIVOTA OPĆINE

SVJETIONIK 65

Štakori, klub navijača, iznosom od 18.000,00 kunaPlaninarsko društvo »Sv. Ilija« iznosom od 14.000,00 kunaBoćarski klub iznosom od 48.000,00 kunaBiciklistički klub iznosom od 27.000,00 kunaUdruga »Ruke, ručice« iznosom od 12.000,00 kunaSTK Urania sa iznosom od 132.000,00 kuna i druge.

U protekloj godini, Općina Baška Voda je osigu-rala financijska sredstva u proračunu za isplatu bo-žićnica svim umirovljenicima s manjim primanjima s područja Općine Baška Voda.

U protekle dvije godine izdvojeno je 120.000,00 kuna za besplatan prijevoz umirovljenika s područ-ja Općine Baška Voda.

Pored navedenih izdvajanja, Općina je u prote-klom razdoblju isplatila 264.300,00 kuna jednokrat-nih financijskih pomoći, te 117.000,00 kuna pomoći obiteljima s djecom s većim stupnjem invalidnosti.

Svjesna važnosti turizma za opstanak i razvoj mjesta, Općina Baška Voda svake godine ulaže mnogo truda i financijskih sredstava za poboljšanje izgleda mjesta i proširenje turističkih usluga.

U samom mjestu je izgrađena fontana kao spo-menik vrijednim baškovodskim ženama, pristupilo se uređenju mjesne rive (popločavanje rive, struč-no održavanje zelenih površina, postavljanje infor-mativnih turističkih tabli).

Svake godine se u suradnji s TZO Baška Voda pristupa uređenju plaža na području cijele općine, kao i ostalih djelatnosti bitnih za kontinuirano odr-žavanje kvalitete turističkih usluga.

•

•

•••

•

značajan pomak jer se na taj način djeci osigurava sigurno mjesto za održavanje sportskih aktivnosti.

Za boravak u dječjim vrtićima, Općina izdvaja godišnje 750.000,00 kuna. Proračunom Općine za 2010. godinu predviđena je i izgradnja novog dječjeg vrtića u Baškoj Vodi kako bi se osigu-rali bolji uvjeti najmlađima. Odlukom Upravnog vijeća dječjeg vrtića, zatražena je suradnja svih udruga, korisnika proračuna Općine da svojim uslugama budu na raspolaganju polaznicima dječjeg vrtića.

U cilju poboljšanja demografske slike općine i poboljšanja uvjeta života studenata s područja op-ćine, Općina Baška Voda izdvaja znatna financijska sredstva iz proračuna u vidu:

dodjele financijskih sredstava obiteljima za no-vorođenu djecu, sufinanciranja prijevoza srednjoškolaca i stude-nata s područja Općine Baška Voda, sufinanciranja kupnje školskih udžbenika, sufinanciranja kupnje prijenosnih računala redo-vitim studentima u iznosu od 2.000,00 kuna, godišnjeg stipendiranja najboljih učenika i stu-denata, kao i studenata iz obitelji slabijeg imov-nog stanja s područja Općine Baška Voda u iznosima od 50 i 100 eura. Općina Baška Voda financira i sve vanškolske

aktivnosti djece osnovne škole u Baškoj Vodi, te su-financira rad djelatnika čije se plaće ne financiraju iz sredstava županije.

Za 54 polaznika Osnovne glazbene škole u Baškoj Vodi, Općina je samo u dvije protekle godi-ne izdvojila cca 200.000,00 kuna.

Značajan iskorak u mjestu bilježi i općinska glazba (koju sufinancira Općina Baška Voda), koja zaslugom svojih članova svake godine bilježi sve veći broj polaznika s područja Općine Baška Voda.

Općina Baška Voda također potiče rad raznih udruga s područja Općine na način da izdvaja znat-na financijska sredstva iz proračuna za rad istih, te im osigurava ostale uvjete za rad (prostorne, mate-rijalne, pomoći pri organizaciji i dr.).

U protekle dvije i pol godine, Općina Baška Voda je izdvojila znatna sredstva za rad udruga i klubova:

Udruga maslinara je sufinancirana iznosom od 8.000,00 kuna

•

•

••

•

•Uređenje rive

66 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA OPĆINE

Da Općina Baška Voda poprilično ulaže u svr-hu poboljšanja turizma, dokaz su i brojne osvojene nagrade u turizmu (četiri Plava cvijeta za najuređe-nije općinsko središte u primorskoj Hrvatskoj, Plavi cvijet za najuređeniju plažu, dvije nagrade Plavi cvijet za najuređenije malo turističko mjesto mjestu Promajna, nekoliko nagrada Sunčani cvijet i dr.).

Baškovodska plaža Nikolina nositeljica je pre-stižnog međunarodnog projekta Plava zastava već 5 godina uzastopce. Sam projekt je dokaz kvalite-te plaže najviše razine.

Statistički podaci TZO Baška Voda dokazuju da Općina Baška Voda, unatoč recesijskom razdoblju, bilježi stalni porast broja posjetitelja, čime se može pohvaliti rijetko koja općina u Republici Hrvatskoj.

Svake godine u suradnji s TZO, Općina Baška Voda organizira i sufinancira u 50%-tnom iznosu edukativni izlet za iznajmljivače s područja općine, da bi se iznajmljivači upoznali s kulturnom i turi-stičkom raznolikošću ostalih krajeva naše zemlje.

Općina Baška Voda će i nadalje poduzimati rad-nje u cilju poboljšanja uvjeta života ovdašnjeg sta-novništva, djelovati na probitku gospodarstva kao i stvaranju uvjeta što ugodnijeg boravka posjetitelja.Dan Općine - podizanje Plave zastave

OTVORENIH OČIJU DUHA I TIJELA KROZ ŽIVOTJedan dio lijepe Božje prirode nalazi se u Malakološkom muzeju, školjaka, riba, rakova i drugih morskih

organizama u Baškoj Vodi. Otvorenje Muzeja potpomognuto turističkim društvom i mjesnom zajednicom, koje su u ono vrijeme shvatile, da on, kao kul-turna ustanova puno znači za turizam Baške Vode. Otvoren je godine Gospodnje 1980. U njemu se nalazi oko 1000 vrsta školjaka, ko-ralja, riba i rakova. Posebno je važno što se u toj zbirci nalazi i oko 150 vrsta s područja Baške Vode. Sa svojom postavom, količini vr-sta, raznolikosti i kvaliteti u vrhu je takvih zbirki u našoj domovini. To je čudesno blago mora. Nevjerovatno da bića, koja su donekle na najnižem stupnju razvoja, tako fantastičnog oblika i boja. Svi koji se bave turizmom znaju što sve imamo, da to vrednujemo i prenosimo na posjetitelje. Treba shvatiti da turizam nisu samo čistoća, nije muzej, nije hotel, nije ni plaža, već sve to skupa sa svima nama. Ako tako budemo vred-novali sve što nam je Bog dao, Baška Voda će biti lijepo mjesto, interesantno i prijatno, i uvijek među prvim mjestima naše rivijere. Ante Jurišić

Dr fra Karlo Jurišić s prijateljem Antom Jurišićemu Malakološkom muzeju u Baškoj Vodi

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 67

U Turističkoj zajednici Općine Baška Voda početak 2010.

godine obilježen je završnim pripremama i preustrojem pre-ma novom zakonu o turističkim zajednicama i promicanju hrvat-skoga turizma, odnosno njezinim ponovnim osnivanjem.

Nakon što je, temeljem smjer-nica ministarstva turizma i me-đusobnih konzultacija na relaciji ministarstvo – Turistički ured – Općina, nadležno ministarstvo odobrilo novi statut, pristupilo se ponovnom ustrojavanju TZO Baška Voda. Sukladno zakonu i statutu TZO Baška Voda, članovi koji u prihodu sudjeluju s 5% ili više (Club Adriatic i Hoteli Baška Voda), izravno su delegirali svoje predstavnike u skupštinu TZ-a, a svim ostalim članovima omogu-ćen je izbor svojih predstavnika prema skupinama. Nakon neko-liko održanih skupova i sastana-ka, izabrani su novi predstavnici građana iznajmljivača, malih i obiteljskih hotela i pansiona, ugostitelja, turističkih agencija i predstavnici skupina djelatnosti povezanih s turizmom.

Osnivačka sjednica skup-štine održana je u travnju, a, sukladno slovu zakona, novim predsjednikom TZO Baška Voda postao je općinski načelnik gos-podin Josko Roščić. Na prijed-log predsjednika TZ-a, izabrano je novo Turističko vijeće, sa-stavljeno od predsjednika TZ-a i osam članova, koji su zapravo uži izbor predstavnika članova i skupina članova TZ-a zastuplje-nih u skupštini. Na skupštini su

ponovno osnovana, a uskoro, na posebnim skupovima i ustrojena nova turistička društva Promajne, Bratuša i Krvavice. Cijelo to vrije-me, turistički ured i njegovi dje-latnici obavljali su svoje redovne poslove i zadaće TZ-a određene zakonom i programom rada.

Turistička zajednica Baška VodaTuristička zajednica Baška Vodaćinsku suglasnost, TZO Baška Voda je i u 2010. godini samo-stalno uredila plaže u svim mje-stima na području općine pre-bacivanjem i ravnanjem žala, a i ove godine je dohranjen dio juž-ne baškovoške plaže. TZ je po-pravila i oštećene table turističke signalizacije, uz sve spomenike prirodne i kulturne baštine na području općine postavila inter-pretacijske ploče na hrvatskom i engleskom jeziku, samostalno financirala postavljanje i odr-žavanje morske ograde u svim mjestima, popravila oštećene i postavila određeni broj novih klupa i koševa za smeće duž šet-nice, izgradila novi zidić na plaži Nikolini, tijekom ljeta popravila i

IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE

mrežu plažnih tuševa i kraju pri-vela uređenje stijene za slobod-no penjanje na Smokvini kod Basta. U predsezoni TZ je pro-vela nekoliko ekoloških akcija u

U pripremi turističke sezone dio poslova, kao i svake godine, samostalno je obavila Općina, dio TZ, a dio se financirao i pro-veo zajednički. Uz prethodnu op-

68 SVJETIONIK

IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE

suradnji s klubovima, društvima, školarcima i komunalnim podu-zećem, a organizirala je i izbor najuređenijih okućnica, sve u sklopu akcije »Volim Hrvatsku! – Budi šesna i čista Dalmaci-jo moja!«, koja se na području Općine Baška Voda godinama uspješno provodi pod geslom »Cvijet za osmijeh!«. Zajedno s Općinom, TZ je u predsezoni uredila i prostor ispred Turistič-kog ureda. Prema običaju, od strane TZ-a je organizacijski i financijski pomognut općinski projekt Plava zastava, a tijekom godine potpomognut je i rad domaćih kulturnih i sportskih duštava i klubova, udruga, insti-tucija i turističkih društava.

stojbe i članarine TZ-a, što je i inače dostupno i u turističkim uredima.

Na promidžbenom planu, u 2010. godinu ušlo se s novim katalogom smještaja na područ-ju Općine Baška Voda, koji je od svih stručnjaka iz turističke bran-še i od strane gostiju primljen s odobravanjem, a kvaliteta istog ocijenjena je najvišim ocjenama, kao što je slučaj i s image bro-šurom Baške Vode, prospektima Promajne, Bratuša i Krvavice, vodičem i ostalim promidžbenim materijalima TZO Baška Voda. Svi promidžbeni materijali redovi-to se tiskaju i distribuiraju poten-cijalnim gostima preko pedesetak turističkih sajmova na kojima na-stupa Hrvatska turistička zajedni-

TZ-om Splitsko–dalmatinske žu-panije, turističkim zajednicama s Makarske rivijere i zainteresiranim gospodarskim subjektima člano-vima TZ-a. Nakon prošlogodišnjih zapaženih promotivnih nastupa u Pragu, Münchenu, Beču, Kölnu i Helsinkiju, od sajamskih nastupa i posebnih prezentacija u 2010. godini mogu se izdvojiti nastupi i prezentacije u Dresdenu, Vilniusu, Kijevu, Stockholmu, Kölnu i Beo-gradu, gdje je na najznačajnijem turističkom sajmu u jugoistočnoj Europi - osim zajedničke prezen-tacije turističke ponude Makarske rivijere - na poziv Glavnog ureda HTZ-a, bio i direktor TZO Baška Voda, u svojstvu voditelja štanda Hrvatske turističke zajednice.

Turistički proizvod Baške Vo-de redovno se oglašava u odre-đenom broju tzv. tuđih medija, a mogu se izdvojiti oglasne akcije u Jutarnjem listu, na video zido-vima u Kauflandovim centrima u Zagrebu, Karlovcu i Osijeku, a odnedavno i na video displayevi-ma na preko 20 drugih atraktivnih lokacija u hrvatskoj metropoli.

Uz redizajnirane i unaprjeđe-ne web stranice Baške Vode i Promajne, od ove godine zaseb-ne web stranice s nacionalnim domenama imaju i Bratuš i Krva-vica. Koristi se zajednička baza oglasa smještaja i velikoga dijela drugih podataka, što olakšava opsluživanje, smanjuje troškove održavanja i povećava učinkovi-tost promidžbe turističkoga proi-zvoda Baške Vode i ostalih mjesta Općine Baška Voda na internetu, što će osobito doći do izražaja kada sve stranice budu do kraja realizirane i optimizirane.

Tijekom priprema za sezonu održano je više edukativno-infor-mativnih skupova s građanima iznajmljivačima u svim turističkim mjestima na području općine, a pripremljene su i pisane upute za pružanje usluga smještaja u doma-ćinstvima, uplatnice boravišne pri-

ca, na posebnim nastupima i tu-rističkim predstavljanjima, preko hotelskih i agencijskih recepcija i u turističkim uredima TZ-a.

Nastavljena je dobro uhoda-na praksa nastupa na turističkim sajmovima i posebnih promidž-benih prezentacija u suradnji s

Na Turističkoj izložbi u Londonu 1936. godine hotel »Slavija«iz Baške Vode dobio je priznanje i povelju

IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE

Tijekom godine, a najviše u predsezoni i glavnoj sezoni, Baš-ku Vodu je posjetilo više studij-skih skupina turističkih agenata i novinara, od kojih treba istaknuti posjete novinarskih ekipa ruskih, njemačkih, ukrajinskih i hrvat-skih TV, radio i novinskih kuća. Po običaju, cjelokupni turistički proizvod Općine Baška Voda svim je novinarima i turističkim agentima predstavljen na primje-ren način, a povratne informacije su vrlo pozitivne.

Tijekom ljeta, u svim turistič-kim mjestima općine svakod-nevno su, sukladno potrebama i razdoblju poslovanja, bile otvo-rene ispostave turističkog ureda: u Promajni od početka lipnja do kraja rujna s punim radnim vre-menom, u Bratušu i Krvavici od sredine lipnja do sredine rujna na pola radnoga vremena, dok je u Baškoj Vodi od početka lipnja do kraja rujna ured bio svakodnev-no otvoren cijeloga dana. Osim pružanja svakovrsnih informacija turistima, na usluzi se stalno stoji i svim građanima iznajmjivačima i ostalim turističkim subjektima. Najveći dio poslovanja s pružate-ljima usluga smještaja odnosi se na prijavu i odjavu gostiju, oso-bito od strane građana, samo-stalnih iznajmljivača, kojima je TZO Baška Voda, među prvima u Dalmaciji, omogućila potpuno besplatnu prijavu gostiju preko interneta, što im je, osim sma-njenja troškova, znatno olakšalo cjelokupno poslovanje.

»Baškovoško lito«, pro-gram kulturnih i zabavnih do-gađanja, koje je 2010. godine imalo pedeset i četiri kulturna

i zabavna događaja u svim op-ćinskim mjestima, trajalo je od svibnja do Dana nezavisnosti u listopadu. Kalendar događanja objavljen je na internetu, a isti je tiskan i razdijeljen po smje-štajnim objektima. U realizaciji kalendara TZ je dobro surađi-vala s Općinom Baška Voda, braniteljskom zadrugom »Veliki Greben«, Župnim uredom, Mje-

snim odborima i ugostiteljima u manjim mjestima općine.

Tradicijski 31. Prvosvibanjski uranak, kojega su zajednički pri-redile i financirale Općina i TZO Baška Voda, bio je svojevrsna predigra »Baškovoškog lita«, a li-jepo vrijeme i temeljita priprema omogućila je da sve prođe u naj-boljem redu, u zabavi i veselju na sveopće zadovoljstvo.

SVJETIONIK 69

Božo Škarica uspješno vodi limenu glazbu

Prvi do cilja!

70 SVJETIONIK

IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE

Kao što se uvriježilo, a su-kladno težoj predvidljivosti vre-menskih prilika izvan ljetnih mje-seci, događanja uvodnoga dijela »Baškovoškoga lita« (od trećega tjedna svibnja do posljednjega tjedna lipnja), i zaključnoga dije-la od sredine rujna do listopada, održavana su poglavito u crkvi sv. Nikole. Osim što je mjesto molitve, to je i prostor savršene akustičnosti, ali prvenstveno pro-stor koji svojom jednostavnom ljepotom i ispunjenošću Duhom Božje ljubavi i mira pruža savrše-ni ambijent i ozračje za vrhunske kulturne doživljaje i istinsko uži-vanje u duhovnim, klasičnim, ali i uhu i duši ugodnim klapskim no-tama. Posjetitelji koncerata, koji crkvu gotovo uvijek ispunjaju do posljednjega mjesta, ove godine su mogli doživjeti koncerte: vrlo dobrog i hvaljenog domaćeg zbora crkve sv. Nikole, vrsnih pjevača pomlađene klape Srde-la, jedne od najboljih i estradno najeksponiranijih klapa, klape Iskon, višestruko nagrađivane klape Adrion i mandolinskoga kvarteta Da Capo, pobjednice ovogodišnjeg međunarodnog Omiškoga gitarističkoga festi-vala Antonije Škorput i Marti-na Andrijaševića, jednog od najnagrađivanijih i zasigurno najboljih gitarista današnjice, Petra Čulića.

Dan Općine Baška Voda obi-lježen je Alpe Adria kupom i Me-morijalom Matka Radića (među-narodnim natjecanjem vodenih skutera), svečanošću petoga po redu podizanja Plave zastave na plaži Nikolina, tijekom koje su, u sklopu programa na rivi, dodije-

IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE

ljene i nagrade i priznanja za naj-uređenije okućnice na području općine. Sve je začinjeno kultur-nim programom u kojem su uz domaće umjetnike, Baška Voda Big Band i klapu Basca, sudje-lovale folklorna skupina Mostina i proslavljena klapa Maslina, na cjelovečernjem koncertu zaklju-čenom prekrasnim vatrometom.

Najtopliji dio godine obilježile su zabavne baškovodske ribar-ske večeri u organizaciji brani-teljske zadruge, uz sudjelovanje 3-o BIG banda, banda Fantasti-co, Baška Voda Big Banda i kla-pe Basca. Pod pokroviteljstvom TZ-a i Općine Baška Voda, uz dalmatinsku spizu, ribarske su večeri postale vesela druženja mnoštva furešta i domaćeg svi-ta, začinjena pjesmom i plesom, a ponekad i neuobičajenim zvu-cima iz »Tisuću i jedne noći« i ri-tmovima latino plesova. U atrak-tivnoj fešti, koja je dio projekta zvanog »Plovimo Hrvatskom uz hrvatsko«, Baškovođani i mno-gobrojni turisti mogli su kušati proizvode hrvatskih proizvođa-ča hrane i pića, a za zabavu su se pobrinuli tamburaški sastav Gazde, Antonija Šola, klapa Friži i glumci iz popularne Večernje škole. Osim na ribarskim večeri-ma, prekrasnim koncertima pod stoljetnom baškovodskom Go-ricom, na Dan pobjede i domo-vinske zahvalnosti, ali i jednom na početku i pred kraj glavne se-zone, predstavio se Baška Voda Big Band, koji nakon jedanaest godina djelovanja, polako posta-je baškovodski brend, poznat i rado slušan diljem Dalmacije, ali i daleko šire. Nova domaća kla-

pa Basca predstavila se nekoliko puta: nastupima u Noći Topića i na proslavi Sv. Roka u Bastu, na ribarskim večerima i koncertom u Bratušu. Na kamenoj pozornici na rivi, među mnoštvom prola-znika, glazbenu i plesnu kultur-nu baštinu Dalmacije i Hrvatske prezentirala su kulturno-umjet-nička društva Brodosplit, Salona i Branimir 888, s atraktivnim pri-kazom tradicijske »Mućke proš-nje«. Vrhunske glazbene užitke pod Goricom pružili su i sastav Music Forever i vrhunski operni

sambla Mostina, izvrsnim i vrlo posjećenim ribarskim večerima, ali i dvama iznimno kvalitetnim izvanserijskim događajima; kon-certom klape Iskon i sada već tra-dicionalnim koncertom »Zauvik s nama«, na kojem su ove godine nastupile tri vrhunske klape; Sinj, Versi i Timbar. Inače, ovaj koncert kojeg u spomen na zaljubljenika u klapsku pjesmu Antu Mlikotu priređuju Antini prijatelji, po mno-gima je postao jedan od najboljih kulturnih događaja na širem pro-storu, što je prepoznalo i podrža-

SVJETIONIK 71

solisti Alma Karmelić, Nera Go-janović, Stefan Kokoškov i Sveto Matošić Komnenović, jednom izvevši koncert »Tribute to Zden-ko Runjić« (u spomen najboljem tvorcu mnogobrojnih zabavnih uspješnica i srcem Baškovođa-nina, Zdenka Runjića), a drugi put koncertom »Nezaboravnih melodija« dobro poznatih najši-roj publici.

Dio kalendara događanja odvijao se u Promajni, a bio je ispunjen promenadnim koncerti-ma klape Srdela i folkornog an-

lo i Turističko društvo Promajna i TZ. U Topićima, Bastu, Bratušu i Krvavici su osim klape Basca i 3-o BIG banda nastupale klape Srdela i Stara Srdela, te folklorna skupina Mostina.

Turistički promet mjeren bro-jem noćenja, u Općini Baška Vo-da je do kraja rujna bio 3% bolji nego prethodne godine u istom razdoblju. U svim mjestima za-bilježen je rast broja noćenja; u Baškoj Vodi +2%, Promajni +6%, Bratušu +9%, Krvavici +20% i u Bastu +34% noćenja više. Po-

72 SVJETIONIK

IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE

većanje broja noćenja na razini općine iznad je planiranoga. U Baškoj Vodi je do kraja rujna ostvareno 631. 958 noćenja ili 80, 4% svih noćenja u Promajni 114. 145 ili 14, 5%, u Bratušu 20. 704 ili 2, 6%, u Krvavici 16. 508 ili 2, 1%, a u Bastu 3. 067 ili 0, 3% ukupnoga broja od 786. 382 noćenja na području cijele opći-ne. Turističkom uredu TZ-e je ti-jekom 2010. godine prijavljeno i 16. 058 noćenja na plovilima, od čega 11. 376 u Baškoj Vodi i 4. 682 noćenja u Krvavici.

Prema vrstama smještaja, najveći broj noćenja (50%) zabi-lježen je u domaćinstvima gra-đana iznajmljivača. U hotelskom smještaju zabilježeno je 30%, a u kampovima i skupini pansiona i obrta 10% od ukupnog broja noćenja. U odnosu na prethod-nu godinu, broj noćenja u hotel-skom smještaju veći je za +3%, a u domaćinstvima za +7%. U pan-sionima i obrtima za bilježeno je

-10%, a u kampovima -3% manje noćenja. Prosječna duljina bo-ravka gostiju je 7, 1 dan, s tim da u hotelskom smještaj iznosi 6, 3 dana, u pansionima i obrtima 8, 0, domaćinstvima 7, 8 i u kampo-vima 6, 0 dana.

Najviše noćenja među hoteli-ma ostvareno je u Horizontu, koji je ove godine zabilježio i najveći porast (+22%) i u Alemu. Doma-ćinstva koja posluju samostalno, odnosno samostalno prijavljuju turiste TZ-u, u svim mjestima bilježe rast broja noćenja, a zna-čajni rast u odnosu na prethod-nu godinu zabilježen je u doma-ćinstvima koja turiste prijavljuju posredstvom agencije Duga (+45%), dok rast bilježe i prijave preko agencije Pluto Turizam.

I u 2010. godini nastavio se trend porasta zabilježenog broja noćenja u kućama i stanovima za odmor (+37%), kao i broj noćenja vikendaša paušalaca (+25%), ali i dalje se opravdano može pretpo-

staviti da je prijavljeni broj noćenja u kućama i stanovima za odmor daleko od stvarnoga.

Najznačajnija tržišta za po-dručje Općine Baška Voda (ze-mlje podrijetla naših gostiju), po-redane prema udjelu u ukupnom broju noćenja su: Češka 29, 9% (pad udjela od -2, 9% u odnosu na prethodnu godinu), Poljska 12, 9 % (+2, 6%), Slovačka 11, 4% (-1, 3%), Bosna i Hercegovina 9, 8% (+0, 4%), Hrvatska 8, 7% (-1, 2%), Njemačka 6, 7% (+1, 4%), Rusija 3, 5% (+0, 9%), Švedska 2, 3% (+0, 4%), Ukrajina 2, 2% (+0, 6%) i Slo-venija 2, 0% (+0, 1%). U odnosu na prvih devet mjeseci prethodne go-dine značajniji porast broja noće-nja bilježe gosti iz: Poljske (+30%), Njemačke (+27%), a treba primje-titi porast broja noćenja gostiju iz Bosne i Hercegovine (+8%), Rusije (+30%), Švedske (+26%) i Ukrajine (+36%). Značajnije smanjenje bro-ja noćenja u odnosu na isto razdo-blje prethodne godine bilježe go-

IZ TURISTIČKE ZAJEDNICE

sti iz Češke (-8%), Slovačke (-9%) i naše zemlje (-5%). Ukupan broj posjetitelja veći je nego u istom razdoblju prethodne godine za +1%, a promjene broja posjetite-lja iz pojedinih zemalja uglavnom prate promjene u broju noćenja turista iz istih zemalja.

Prihod od boravišne pristoj-be na području Općine Baška Voda u 2010. godini na razini je prethodne godine, što je u skladu s planiranim. Ako proma-tramo pojedina mjesta, porast su zabilježili Baška Voda (+3%) i Bast, dok ostala mjesta bilježe pad prihoda od 7 do 11%, koji je prouzročen promjenom razreda turističkih mjesta.

redovitu turističku anketu - ocje-njivanje turističkoga proizvoda Baške Vode od strane gostiju - čiji rezultati pomažu lokalnoj samoupravi i turističkoj zajednici u nastojanjima za poboljšanje uvjeta boravka turista u Baškoj Vodi. Rezultati ankete redovito prate rezultate regionalnih i na-cionalnih ocjenjivanja turističkih mjesta, u kojima su Baška Voda i Promajna do sada višekratno dobijale najprestižnija priznanja, »Plavi cvijet« i Sunčani cvijet«, koja se dodijeljuju za kvalitetu i uređenost mjesta i pojedinih elemenata turističkoga proizvo-da. U sklopu akcije TZ Splitsko – dalmatinske županije »Budi

nom opuštanju nakon naporne sezone, podizanju raspoloženja i punjenju baterija za življenje s tu-rizmom, za turizam i od turizma u narednom razdoblju.

Sve u svemu, turistička 2010. godina u okvirima je oče-kivanja, a s obzirom na ukupno stanje svjetskoga gospodarstva i kretanja na turističkom tržištu u posljednje vrijeme, možemo biti relativno zadovoljni. Naravno, mora se nastaviti stalno podizati kvalitetu turističkoga proizvoda u cjelini i poboljšavati uvjete borav-ka turista i života domaćih ljudi, jer bez odgovarajuće kvalitativ-ne razine uvjeta boravka turista izostat će i njihovo zadovoljstvo,

SVJETIONIK 73

U turističkom prometu mje-renom brojem noćenja, TZO Baška Voda već duži niz godi-na bilježi najbolje rezultate i ima najveći udjel na području župa-nije (oko 9%).

Jesen je vrijeme sabiranja rezultata, ali i vrijeme opušta-nja pred pravljenje planova za naredno razdoblje. Uz svakod-nevne poslove, tijekom ljetnih mjeseci, turistički ured je proveo

šesna i čista Dalmacijo moja!«, Baška Voda je i 2010. godine do-bila vrijedno priznanje, »Sunčani cvijet« kao drugo najuređenije turističko mjesto u županiji.

Treći put zaredom (nakon puta u Istru i Slavoniju), TZ i Općina Baška Voda zajednički su organizirale edukativno pu-tovanje građana iznajmljivača u Zagorje, koje, osim učenja na primjerima drugih, služi i zasluže-

a u konačnici i zadovoljstvo lokalnoga stanovništva. Osim poboljšanja svih dijelova turistič-kog proizvoda, neophodno je pojačati napore i aktivnosti na području njegovog promovira-nja, jer su te dvije aktivnosti bile i ostale osnovne zadaće turističke zajednice.

Direktor Turističkog uredaTZO Baška Voda

Ante Jurišić, dipl. oec.

Stipe Lozić hrabro do janjca Milan Roso najbolji u hodanju konobara

74 SVJETIONIK

OSNOVNA ŠKOLA

O.Š. BARIŠE GRANIĆA MEŠTRAPočetak školstva u Baškoj Vodi datira iz

1845. godine kada je osnovana prva mje-sna škola. Dugi niz godina Baška Voda nije imala školsku zgradu već se nastava održava-la po privatnim kućama. Sredinom šezdesetih godina samodoprinosom mještana sagrađe-na je današnja školska zgrada.

titi Jure Radić, Goran i Mate Granić, a sadašnji hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović u našoj je školi svako ljeto vježbao i svirao klavir.

Za vrijeme Domovinskog rata, školu su pohađale i izbjeglice iz svih krajeva Hrvat-ske, a tijekom rata u susjednoj Bosni i Her-cegovini u školskoj je zgradi bila smještena

Škola je 1987. godine preimeno-vana u OŠ Bariše Granića Meštra, a do tada je nosila ime Krune Šošića. Novo ime dobila je po mještaninu Bartulu Graniću (r. 1855.), učitelju koji je svojim djelovanjem odgojno i obrazovno utjecao na generacije i generacije Baškovođana kojima je na najbolji mogući način prenosio svoja znanja i iskustva

U ovoj školi su svoja prva temelj-na znanja stekli naši poznati politi-čari, svećenici i sveučilišni profesori. Svojih školskih dana rado će se sje-

danas postoje prekrasni vr-tovi mediteranskog i začin-skog bilja ukrašeni malim vodoskokom i potočićem u kojem žive ribe. Ti vrtovi su postali zaštitni znak škole, a njihovu ljepotu i posebnost prepoznali su i u Ministar-stvu znanosti, obrazovanja i športa. Rezultat svega toga bilo je osvajanje Nagrade za najljepši vrt primorske Hrvatske 2009. godine.

Vanja Sokol, prof.

OSNOVNA ŠKOLA

SVJETIONIK 75

cijela Franjevačka gimnazija iz Visokog.

Godine 2002. škola stupa u partnerstvo s njemačkom ško-lom iz Cottbusa. Već osam godi-na djeca i učitelji obiju škola se posjećuju jednom godišnje kako bi se družili, razmijenili iskustva i upoznali ljepote zemlje i običaje drugog naroda.

Osnovna škola Bariše Grani-ća Meštra bila je domaćin XVI. Državnog natjecanja iz njemač-kog jezika održanog u travnju 2010. godine.

213 učenika ove škole ne voli samo strane jezike, oni postižu i najbolje sportske re-zultate, posebno u stolnom te-nisu, uređuju školski interijer mozaicima od lomljenih kreda i pločica, a najsretniji su kada je vrijeme lijepo pa s učitelji-com biologije mogu uređivati školske vrtove od kojih su dva balkonska.

Naime, na dvjema škol-skim terasama koje nisu ima-le gotovo nikakvu funkciju,

76 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPEDVD

Izuzetnim se naporima kroz 25 godina rada i djelovanja učinilo mnogo na razvitku udruge,

na ponos svim žiteljima i gostima naše župe.

Razvojem turizma 70-ih godina, djelo-mično se zapuštaju obradive površine vi-nograda i maslinika kojima su se desetlje-ćima ranije pretežno bavili žitelji hrvatskog primorja, pa tako i župljani ove župe. Na tim površinama dobrim dijelom počinju prevla-davati borovi, žuke i razno nisko raslinje, što postaje velika opasnost za otvorene požare i neželjene katastrofe.

sklopu Makarske ili Brela, što na osnivačkoj skupštini nije bilo prihvaćeno, pa je 13. lipnja 1985. godine jednoglasno donesena odluka o samostalnom DVD-u Baška Voda.

Ubrzo su uslijedile obuke, vježbe i školo-vanja, posebice kada je stiglo prvo vatroga-sno vozilo ‘FAP’, nosivosti 7000 litara. Nitko sretniji od nas! Nabavkom najosnovnije opre-me uz pomoć drugih DVD-a s Makarskog pri-morja, uspijevali smo u svim, pa i nemogućim situacijama.

Godinama smo bili preseljavani iz prosto-ra u prostor, pa čak i izbacivani na ulicu, ali nas ni to nije moglo poremetiti, posebice u vrijeme Domovinskog rata kada je više člano-va otišlo na prvi crtu bojišnice, a 16-orica su bila mobilizirana za organizaciju i provođenje civilne zaštite na našem području. Nošeni porukama Sv. Florijana, neumorno smo ra-zvijali naše Dobrovoljno vatrogasno društvo. Školovali smo nove kadrove, doškolovali se, doveli mlade snage, a uz pomoć Općine Baš-ka Voda još bolje opremili našu udrugu. Da-nas imamo svoj vatrogasni dom, 3 vozila za gašenje požara te zapovjedno i kombi vozilo. Oko 50-ak obučenih vatrogasaca, od čega 30 aktivnih, može biti za primjer ostalim va-trogasnim društvima. Osim gašenja požara, vatrogasci nadziru cijelo područje naše župe, redovito peru ulice, trgove i plaže, posebice u vrijeme turističke sezone, reguliraju promet autobusa vikendom i rade mnoge druge po-slove koje su od koristi za našu općinu.

Danas DVD Baška Voda slavi 25 godina svog postojanja i aktivnog djelovanja. Središ-nji dio proslave održati će se do izlaska ovog lista, a osim svečane sjednice planirana je i svete misa u crkvi sv. Nikole za sve preminule i poginule vatrogasce te prigodna vatrogasna vježba u središtu mjesta.

Ivo Sikavica

DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO

Učestali požari potpomognuti čestim vje-trovima svih smjerova ostavljaju dugotrajne posljedice na maslinarsku granu poljoprivre-de, jer veći broj izgori, negoli se novih zasa-di i obradi. Razvitkom civilizacije pojavljuju se nova izvorišta požarne opasnosti kao što su: prometne nesreće, požari na brodovima, u marinama, hotelima, kampovima, kućama, apatrmanima i elektroinstalacijama. Zbog za-štite ljudi i njihove imovine na našem je po-dručju 1985. godine ondašnja vlast na inici-jativu nekoliko dobrovoljaca donijela odluku o osnivanju vatrogasne postrojbe u Baškoj Vodi. U početku su prevladavala mišljenja da baškovodska vatrogasna jedinica bude u

SPORTSKE UDRUGE

SVJETIONIK 77

tiri trenera, a uvjeti za normalan rad i djelova-nje postoje, pa se stoga u budućnosti mogu očekivati sve bolji rezultati.

Boćarski klub »Baška Voda« Na inicijativu bakovodskih zaljubljenika u bo-

ćanje predvođenih Ivom Sikavicom, l995. godi-ne je osnovan BK »Baška Voda«, koji već godinu

Ususret 90. obljetnici NK UraniaJoš samo dvije godine, pa će najstarija

baškovodska sportska udruga proslaviti svoj devedeseti rođendan.

Gotovo svima je poznato da je klub osno-van na inicijativu entuzijasta, na čelu s dr. Ši-munom Sikavicom i, kada je donesena prva nogometna lopta koju je Šimun kao vrlo dobar student dobio na poklon od svoga barba Iva-na. Odmah u početku igralo se po baškovod-skim dvorištima, a kasnije na igralištu u Gre-benu. Počela su i prva međusobna prijateljska nadmetanja s ostalim klubovima u Dalmaciji a nedugo zatim formirane su i lige natjecanja. Pedesetih godina klub prekida s aktivnim igra-njem ali se ponovno formira 1966. godine i do danas služi na diku i ponos Baškovođana.

Danas u klubu postoje dvije nogometne škole i to u Baškoj Vodi i u Šestanovcu. Klub djeluje i natječe se u sedam kategorija: mla-đi početnici i početnici u međuopćinskoj ligi, mlađi pioniri i pioniri u dugoj ligi Dalmacija –jug, kadeti i juniori u drugoj ligi - jug, dok je seniorska momčad već duže vrijeme u če-tvrtoj hrvatskoj nogometnoj ligi - jug. S preko stotinu djece i mladića svakodnevno rade če-

SPORTSKE UDRUGE U BAŠKOJ VODI

dana kasnije započinje s natjecanjima u među-općinskoj ligi. Svoj kvalitet iskazuje odmah prvih godina te u tri sezone prelaze tri lige i postiže svoj najveći uspjeh, a to je igranje u III. hrvatskoj boćarskoj ligi koja seže sve do otoka Paga. Veliki broj putovanja postaje teret mnogim igračima, pa

Boćarski klub »Baška Voda«

NK »Uranija«

78 SVJETIONIK

SPORTSKE UDRUGE

se klub ponovno vraća u drugu županijsku ligu, u kojoj se s oko 15 aktivnih igrača i danas natječe. Entuzijasti su u samom početku, uz blagoslov Op-ćine, izgradili boćarski teren s dvije staze i kućicu sa spremom i sanitarnim čvorom, što je za ondaš-nje uvjete bilo vrlo dobro i kvalitetno.

Međutim, nova su boćarska pravila o unapređenju sporta išla daleko naprijed, pa su postojeći uvjeti postali nedostatni za na-tjecanje. Danas su potrebne četiri asfaltne boćarske staze u jednoj razini, pa čak i bo-ćarska dvorana za prvu i drugu ligu. Stoga baškovodski klub danas igra svoje domaće utakmice na breljanskim terenima, na čemu im veliko hvala.

Stolnoteniski klub »Urania«Ovaj je klub osnovan osamdesetih godina

prošloga stoljeća na inicijativu Ace Zečevića i Mije Perovića. Djelovao je svega nekoliko go-dina da bi se, na nagovor roditelja nadarene djece, obnovio ponovno 1993. godine. Od tada su se počeli nizati zavidni rezultati. Stipe

udruga danas okuplja dvadesetak članova, a za treniranje koriste prostorije prizemlja op-ćinske zgrade u Baškoj Vodi.

Na području Općine Baška Voda trenut-no djeluje još nekoliko sportskih udruga i to: malonogometni klub »Baška Voda«, bi-

Članovi stolnoteniskog kluba »Urania«

Članovi kick-boxing kluba »Terminator«

Josipović, Marko Purić i Nensi Jović postaju kadetski prvaci države, a dječaci su učestvo-vali i na dječjoj olimpijadi u Diseldorfu. Stipe danas igra u prvoj stolnoteniskoj ligi za STK Donat iz Zadra i bilježi vrijedne rezultate, dok su svi ostali u baškovodskom klubu. Ova

ciklistički klub »Greben« i kick-boxing klub »Terminator«. Bilo je pokušaja osnivanja još nekoliko udruga kao udruge ženskog ruko-meta, jedriličarske udruge, šah-kluba i još nekih, ali nisu zaživjele.

Ivo Sikavica

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIK 79

BlagdanBlagdan SV. NIKOLESV. NIKOLEBAŠKA VODA 2010.BAŠKA VODA 2010.

DEVETNICADEVETNICA27. 11. - 5. 12. 2010.

U 17,30 sati sv. misa

Propovijedaju:fra Mario Jurišić,fra Stanko Radić,fra Šime Nimac

Sv. ispovijed svaku večerod 17,00 sati

• Nedjelja, 5. 12. poslije sv. mise susret sv. Nikole s djecom iz naše župe i podjela darova djeci

Ponedjeljak, 6. 12. BLAGDAN SV. NIKOLEPonedjeljak, 6. 12. BLAGDAN SV. NIKOLE8 sati - Sv. misa za hodočasnike i domaćice8 sati - Sv. misa za hodočasnike i domaćice

10 sati - Procesiju i sv. misu predvodi i propovijeda fra Gabrijel Jurišić10 sati - Procesiju i sv. misu predvodi i propovijeda fra Gabrijel JurišićMisu pjevaju zborovi: »Sv. Nikola Tavelić« iz Lišana Ostrovičkih i »Sv. Nikola« iz B. VodeMisu pjevaju zborovi: »Sv. Nikola Tavelić« iz Lišana Ostrovičkih i »Sv. Nikola« iz B. VodeŽUPNI URED UZNESENJA BL. DJ. MARIJE BAST-BAŠKA VODA • Tel.-fax 021-620-353, mob. 091-509-1302

RASPORED BOGOSLUŽJA KROZ BOŽIĆNO VRIJEMEBADNJA VEČER, petak,

Bast, 24,00 s.Baška Voda, 24,00 s.Promajna, 24,00 s.

BOŽIĆ, subota, 9,00 s., 17,30 s.

SV. STJEPAN – SV. IVAN – MLADENCI9,00 s., 17,30 s.

SILVESTOROVO, petak,Misa zahvalnica, 17,30 s.

NOVA GODINA, subota,Bast, 9,30 s.

Promajna, 11,00 s.Baška Voda, 17,30 s.

SV. TRI KRALJA, subota,9,00 s., 17,00 s.

80 SVJETIONIK

IZ ŽIVOTA ŽUPE

SVJETIONIKList Župe Uznesenja

Blažene Djevice MarijeBast-Baška Voda

Godište IX. Božić 2010. br. 1(9)Izdavač:

Župni ured Baška Voda21320 Baška Voda

Tel. 021-620-353, mob. 091-509-1302Glavni i odgovorni urednik:

fra Šime Nimac, župnik

Uredničko vijeće:Matko Granić, Ante Jurišić,

fra Gabrijel Jurišić,Zdravka Mihaljević

fra Stanko Milanović Litre,Bosiljka Staničić, Smiljan Topić,

Lektura: Bosiljka StaničićGrafički urednik: Zvonko Bare

List izlazi povremeno, dopušte njem crkvenih i redovničkih poglavara.

Tisak: Džapo, Zagreb

Naklada: 1000 komada

Narudžbe, suradnjui doprinose slati na adresu:

SvjetionikList Župe BDM Bast-Baška Voda

21320 Baška Voda

List se uzdržava dragovoljnim

SADRŽA JUVODNA RIJEČ ŽUPNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

»SVJETIONIK« OPET ZASJAO! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

NOVO PASTORALNO OSOBLJE ŽUPE . . . . . . . . . . . . . . . 7

BOŽIĆNA TAJNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA XXVI. SVJETSKI DANMLADIH U MADRIDU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

PORUKA BISKUPA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE 17

ZNANJE - SOLIDARNOST - IDENTITET - ODGOVORNOST 19

DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI . . . . . . . . 22

NAŠA ŽUPA NEKAD I DANAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

TRI VALE: PROMAJNA, BRATUŠ I KRVAVICA . . . . . . . . . . 30

ŽUPNICI ŽUPE BAST-BAŠKA VODA (1737.-2010.) . . . . . . . 32

PROSLAVA BLAGDANA SV. NIKOLE 2009. . . . . . . . . . . . . 33

ČUVARI ISUSOVA GROBA »MORNARI« . . . . . . . . . . . . . . . 36

FOTO VIJESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

CVJETNICA 2010. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

PROCESIJA VELIKOG PETKA 2010. . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

ZLATNA MISA 2009. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

BLAGOSLOV VODOVODA U BASTU NA SV. ROKA . . . . . . 45

MLADI BAŠKE VODE NA SUSRETU HRVATSKEKATOLIČKE MLADEŽI U ZADRU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

DESET GODINA CRKVENOGA ZBORA»SV. NIKOLA« U BAŠKOJ VODI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

ZBOR CRKVE SVIH SVETIH U PROMAJNI . . . . . . . . . . . . 49

ČIŠĆENJE CRKVENIH MASLINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

BIJELO POLJE - POTOCI (1910.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

IN MEMORIAM: FRA NIKOLA RADIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

STATISTIKA ŽUPE ZA 2010. GODINU . . . . . . . . . . . . . . . . 60

VIJESTI IZ OPĆINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

TURISTIČKA ZAJEDNICA BAŠKA VODA . . . . . . . . . . . . . . 67

O. Š. BARIŠE GRANIĆA MEŠTRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO. . . . . . . . . . . . 76

SPORTSKE UDRUGE U BAŠKOJ VODI . . . . . . . . . . . . . . . 77Fotograf: Smiljan Topić

PROCESIJA VELIKOGA PETKA 2010.