Sveučilište u Zagrebu Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije doc. dr. sc. Ljerka Kratofil Krehula
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije
doc. dr. sc. Ljerka Kratofil Krehula
Izvođenje nastave
• petkom, 12:15-14:00
• prisutnost na 75 % predavanja
• seminarski rad – prezentacija
1. dio predavanja 2. dio predavanja
10. ožujka 21. travnja
17. ožujka 28. travnja – nema predavanja
24. ožujka 5. svibnja
31. ožujka 12. svibnja
7 . travnja – 1. kolokvij 19. svibnja – seminar
14. travnja – nema predavanja 26. svibnja – 2. kolokvij
2
Polimeri
3
Polimeri - kemijski spojevi vrlo velikih molekulskih masa
(u rasponu od nekoliko 1000 pa sve do nekoliko 1 000 000)
Naziv polimer grčkog je podrijetla - poli - mnogo meros - dio
Švedski kemičar Jöns Jakob Berzelius 1833. nazvao je polimerima
kemijske spojeve koji se sastoje od
istovrsnih ponavljanih jedinica, mera.
1839. - prirodni kaučuk po prvi puta je vulkaniziran i dobiven je
elastični materijal - guma.
1870. - dobiven komercijalni celuloid
(75 % celulozni nitrat + 25 % kamfor)
1892. - dobiveno je prvo tekstilno vlakno, rayon
1910. - sintetiziran polimer fenol –formaldehidna smola
1920. - postavljena Staudinger-ova hipoteza o
makromolekulama
- započinje snažniji razvoj gumarske industrije zajedno s
razvojem autoindustrije.
1930. - započinje razvoj polimerne industrije.
1950. - snažan razvoj sintetskih polimera i industrije
polimernih materijala 20. stoljeće
„polimerno doba”
POVIJESNI RAZVOJ sintetskih polimera
5
1953. H. Staundinger - za osnovne postavke teorije o polimerima
1963. K. Ziegler i G. Natta - za otkriće koordinacijske
polimerizacije s katalizatorima i za pripravu stereoregularnog
polimera
1974. P. J. Flory - za teorijski i eksperimentalni doprinos osnovnim
načelima polimerne znanosti
1991. P.-G. de Gennes - za uspješan matematički opis fenomena
faznog prijelaza kod polimera, tekućih kristala i super-
vodljivih materijala
2000. A. J. Heeger, A. G. Mac Diarmid i H. Shirakawa
- za otkriće i razvoj vodljivih polimera
Dobitnici Nobelove nagrade (područje polimera)
6
Prirodni polimeri – nastaju biosintezom u prirodi gdje se prikupljaju
i potom se prerađuju u polimerni materijal ili se sintetiziraju iz monomera
prirodnog porijekla.
Od prirodnih se polimera kao materijali upotrebljavaju prirodna koža,
svila, škrob, celuloza i celulozni derivati, hitin te prirodna guma.
Neki prirodni polimeri ne upotrebljavaju se kao materijali, ali se ubrajaju u
makromolekule (polimere): polisaharidi, enzimi, proteini.
• uz dodatak aditiva (punila, boja, stabilizatora…) nastaju
polimerni materijali
Polimeri - prirodnog ili sintetskog porijekla
7
Sintetski polimeri
• Sintetski polimeri - organskog ili anorganskog porijekla, bitno se razlikuju po svojstvima.
1. polimeri organskog porijekla:
polietilen - [CH2 - CH2 ]n-
– polazne sirovine (monomeri) dobivaju se iz nafte – nazivaju se još i petrokemijski polimeri - relativno jeftini
– najviše istraživani, najveća primjena
2. polimeri anorganskog porijekla –
- svakim danom sve se više istražuju i nalaze sve
veću primjenu.
8
NOMENKLATURA POLIMERA
• Polimer dobiva ime prema svojoj osnovnoj monomernoj jedinici (meru), dakle prema izvoru nastajanja uz dodatak prefiksa poli-, npr.
• Monomer Polimer
CH2 = CH2 etilen ─( CH2 ─ CH2 ─)n
polietilen, PE
CH = CH2 propilen ─( CH ─ CH2 ─)n polipropilen, PP ׀ ׀ CH3 CH3
CH = CH2 vinil-acetat ─( CH - CH2 ─)n poli(vinil-acetat), PVAc ׀ ׀ OCOCH3 OCOCH3
CH=CH2
Cl vinil-klorid ─( CH - CH2─ )n poli(vinil-klorid), Cl Ako se ime monomera sastoji od 2 riječi, tada se ime polimera piše tako da se ime monomera piše u zagradi.
9
1. skupina polimera
Polimer dobiva ime prema karakterističnoj strukturnoj skupini
budući da osnovna monomerna jedinica nastaje iz različitih polaznih tvari.
Poliesteri HO – R– OH + HOOC – R' – COOH – (O – R –C O)n –
dialkohol dikiselina esterska skupina
COO
Poliamidi NH2-R-NH2 + HOCO-R'–COOH – (NH–R–CO)n-– ili
diamin dikiselina – (NH–R–NH–CO–R'–CO)n
CONH
Poliuretani HO-R-OH + OCN-R'-NCO -(O-R-O-CO-NH-R'-NH-CO)n-
dialkohol diizocijanat COONH
2. skupina polimera
10
POLIMERNA molekula:
- homopolimer - sastoji se od 1 vrste monomera
- kopolimer - sastoji se od 2 ili više vrsta monomera
- linearan
- razgranat
- umrežen
RAZGRANATI
KOPOLIMERI
PS -lanac
EPDM
- cijepljeni kopolimer ili graft kopolimer
- blok kopolimer
LINEARNI
Strukturna građa molekula polimera
- statistički ili random kopolimer - alternirajući kopolimeri
11
PODJELA POLIMERA prema mehaničkim svojstvima
12
POLIMERI
POLIPLASTI ELASTOMERI
TERMOPLASTI
KRISTALNI
TERMOSETI
AMORFNI
NEUMREŽENI UMREŽENI
Plastična svojstva Elastična svojstva
ili duromeri ili plastomeri
Svojstva polimera ovise o:
Strukturi polim. molek. (lanca)
veličini molek. masa
umreženosti
Duromeri
Guma
neumreženosti Linearni
Razgranati
Amorfni
Kristalni
Semikristalni
13
• Kemijskom sastavu
– Poliolefini (PE,PP)
– Poliesteri (PET)
– Poliuretani
– Poliamidi („najlon”)
– Celuloza
– Epoksi smole
– Polikarbonati (PC)
– Polibutadien (BR guma)
– Polikloropren (CR guma)
– Silikoni
– Polisilani
POLIMERNI MATERIJALI
Kemijska
degradacija
topljivost
gorivost
barijerna svojstva
Mehanička
čvrstoća
istezanje
tvrdoća
Fizička
temperatura taljenja
gustoća
viskoznost
optička
transparentnost
električna
Električna vodljivost
14
Svojstva polimera
KARAKTERIZACIJA POLIMERA
Svojstva su posljedica – sastava i strukture polimerne molekule
- određivanjem svojstava „opisuje se” polimerni materijal – na
osnovi čega se određuje kvaliteta i područje primjene polimera.
a) kemijski sastav
b) struktura polimernog lanca
c) veličina i raspodjela molekulskih masa polimera
d) amorfna/kristalna struktura
e) morfologija – višefazni sustavi
S
V
O
J
S
T
V
A
Iznimno važan odnos struktura – svojstvo
ZAŠTO SU VAŽNA ODREĐUJU PODRUČJE PRIMJENE I
KVALITETU PROIZVODA 15
Kloroprenska guma
PRIMJENA
• vlakna
• ambalažni materijali
• premazi (boje i lakovi)
• ljepila
• primjena u elektronici
• membransko razdvajanje
• nosači lijekova Membrane separation
Adhesives
ODNOS struktura – svojstva
polietilen
16
Razgradnja (degradacija) polimera
Razgradnja polimera podrazumijeva procese
koji umanjuju njegova uporabna svojstva.
posljedica promjena u molekulskoj i
nadmolekulskoj strukturi koje su izazvane
kemijskim ili fizičkim utjecajem.
kemijski proces kojim se mijenja sastav i veličina molekula, ali i struktura
makromolekule.
obzirom na vrstu utjecaja postoji više
tipova razgradnje.
Uzrok Tipovi razgradnje Toplina Toplinska razgradnja
Kisik Oksidacijska razgradnja
Ozon Ozonizacijska razgradnja
Elektromagnetsko zračenje Fotokemijska razgradnja
Radioaktivno zračenje Ionizacijska razgradnja
Kemijski čimbenici Kemijska razgradnja
Mehanička naprezanja Mehanička razgradnja Atmosferski čimbenici Starenje
Biološki čimbenici Biorazgradnja
Razgradnja polimera
Polimeri su tijekom svog životnog vijeka u stalnoj interakciji s
okolišem i postupno se razgrađuju bez obzira na napore koji se
poduzimaju da se to spriječi.
Procesi razgradnje polimera odvijaju se tijekom:
- proizvodnje,
- prerade,
- upotrebe,
- oporavka (recikliranja) i odlaganja.
Sklonost razgradnji, kao i brzina razgradnje, ovisi o specifičnosti
svakog polimera, a također ovisi o okolini u kojoj se oni upotrebljavaju.
Najčešće istodobno djeluje više uzroka ili su uzastopni.
Štetni utjecaji na polimere
Tijekom upotrebe polimera u prirodnoj
okolini djeluju:
svjetlost,
kisik,
vlaga,
ozon,
naprezanja i dr.
Tijekom prerade polimeri su izloženi istodobnom
utjecaju:
topline,
kisika i
mehaničkih naprezanja.
Štetni utjecaji na polimere
Primjer:
- postupno žućenje plastičnih kućišta nekih kućanskih
aparata izloženih svjetlosti tijekom više godina
- pucanje (gubitak čvrstoće) plastične posude ostavljene u
vrtu nekoliko godina
Procesi razgradnje - uglavnom su nepoželjni
Posljedice razgradnje
otvrdnjavanje
povećanje krhkosti
promjena boje
(promjena nijanse ili prijelaz u drugu boju, blijeđenje ili potpuno obezbojenje)
narušavanje mehaničkih, električnih, reoloških i ostalih
svojstava.
Primjer:
eksplozija aviona (zbog otvrdnjavanja elastomernih
brtvila došlo je do istjecanja goriva).
Neki sudari aviona pripisani su razgradnji
polimernih električnih izolacija (posljedica su
kratkih spojeva u električnim žicama).
Posljedice razgradnje
-kemijski proces cijepanja primarnih kemijskih veza
– posljedica:
smanjenje molekulskih masa,
umreženje i
ciklizacija razgradnih produkata.
Razgradnja je ireverzibilan proces - tri osnovna mehanizma:
1. cijepanje osnovnog lanca
2. cijepanje bočnih skupina na molekuli polimera
3. reakcije bočnih skupina (lanaca)
Mehanizam razgradnje
Reakcija glavnog lanca
Umreženje
Cijepanje
Smanjenje
molekulske mase monomera
Porast molekulske
mase gel
Mehanizam razgradnje
Mehanizam razgradnje
Reakcija bočnog lanca
Eliminiranje bočnog
lanca ili supstituenta
-Hlapljivi produkti
-Cijepanje glavnog
lanca
Ciklizacija -Umreživanje
glavnog lanca
- Stvaranje
nezasićenog produkta
Namjerna razgradnja - izazvana razgradnja.
prva takva razgradnja bila je mastikacija prirodnog kaučuka,
proces u kojem se smicanjem smanjuju molekulske mase
poli(izoprena) na razinu koja ga čini preradljivom.
izazvane razgradnje: kemijska i biorazgradnja kojima se izaziva
ubrzana razgradnja polimera na kraju upotrebe ili nakon odlaganja.
Izazvanom kontroliranom ionizacijskom razgradnjom mogu se
poboljšati mehanička svojstva nekih poliplasta.
Izazvana (namjerna) razgradnja
Neki tehnološki postupci recikliranja polimernih materijala
kemijsko recikliranje - izazvana razgradnja
Kemijskom razgradnjom (depolimerizacijom) nastaju:
monomeri,
kemikalije
plin, ulja (gorivo)
Izazvana razgradnja
Depolimerizacija PET-a
mehaničko recikliranje
DEGRADACIJA !!
PET + H2O T / °C PET oslabljenih
svojstava
Prerada PET-a u talini:
- pucanje polimernih lanaca
- nastanak oligomera s krajnjim karboksilnim grupama
- nastanak monomera
- vinilni esteri, aldehidi, CO2
FTIR spektroskopija
ν / cm-1
4000 3200 2400 1800 1400 1000 600
A
PET20/H
- CH
2919
2850
-COOH 3431
725
PET granulat
1725
-C=O
1246 -COO
-CH2
FTIR spektri PET granulata i uzorka PET-a hidroliziranog 20 minuta
Poli(etilen-tereftalat), PET
Kemijsko recikliranje PET-a – depolimerizacija
- skuplji postupak od mehaničkog rec.
Hidroliza
- monomeri
etilen-glikol (EG) i tereftalna kiselina (TPA)
- oligomeri
Glikoliza
- monomeri
etilen-glikol (EG) i bis(2-hidroksietil)tereftalat (BHET)
- oligomeri
Poli(etilen-tereftalat), PET
1. Ljerka Kratofil Krehula, Zlata Hrnjak-Murgić, Jasenka Jelenčić i Branka Andričić, „Evaluation of Poly(ethylene-terephthalate) Products of Chemical Recycling by Differential Scanning Calorimetry, J. Polym. Environment“ 17(1) (2009) 20-27.
2. Ljerka Kratofil Krehula, Anita Ptiček Siročić, Maja Dukić i Zlata Hrnjak-Murgić, „Cleaning Efficiency of Poly(ethylene
terephthalate) Washing Procedure in Recycling Process“, Journal of Elastomers and Plastics, 45 (5) (2012) 429-444.
Hidroliza
monomeri
vrijeme depolimerizacije
t/ h
oligomeri mas. %
EG mas. %
Na 2 TPA
mas. %
T = 170 °C , PET/EG 1 : 5
0,5 90,97 7,7 2 1,31
1 90, 87 7, 69 1,44
1,5 90,73 7,97 1,30
2 89,52 9,18 1,30
3 83,14 15,56 1,30
T = 17 0 °C , PET/EG 1 : 18
0,5 16,45 81,21 2,34
1 28,36 70,39 1,25
1,5 12,42 86,23 1,35
2 10,35 88,30 1,35
3 5,21 93,41 1,38
4000 3200 2400 1800 1400 1000 450
10
20
30
40
υ / cm-1
%T
1695 1574 1510
FTIR spektar tereftalne kiseline
Poli(etilen-tereftalat), PET
1. Ljerka Kratofil Krehula, Zlata Hrnjak-Murgić, Jasenka Jelenčić i Branka Andričić, „Evaluation of Poly(ethylene-terephthalate) Products of Chemical Recycling by Differential Scanning Calorimetry, J. Polym. Environment“ 17(1) (2009) 20-27.
2. Ljerka Kratofil Krehula, Anita Ptiček Siročić, Maja Dukić i Zlata Hrnjak-Murgić, „Cleaning Efficiency of Poly(ethylene
terephthalate) Washing Procedure in Recycling Process“, Journal of Elastomers and Plastics, 45 (5) (2012) 429-444.
HOOC COOH
Poli(etilen-tereftalat), PET
Glikoliza
Ptiček Siročić, Anita; Fijačko, Andrija; Hrnjak-Murgić, Zlata. Chemical recycling of postconsumer poly(ethylene-terephthalate) bottles-depolymerization study. // Chemical and biochemical engeenering quartely. 27 (2013) , 1; 65-71
monomeri
s tupanj
depolimerizacije
T = 170 °C T = 180 °C T = 190 °C
BHET oligome ri B HET oligomer i B HET oligomer i
t/h mas %
1 1,11 98,89 1,19 98,81 1, 32 98,68
3 1,40 98,60 9,45 90,55 28,88 71,12
6 3,20 96,80 61,04 38,96 87,28 12,72
4000 3200 2400 1800 1400 1000 600 / cm-1
%T
3445
2961
1282
872 1710
1506
FTIR spektar BHET-a
Poli(etilen-tereftalat), PET
Ptiček Siročić, Anita; Fijačko, Andrija; Hrnjak-Murgić, Zlata. Chemical recycling of postconsumer poly(ethylene-terephthalate) bottles-depolymerization study. // Chemical and biochemical engeenering quartely. 27 (2013) , 1; 65-71
HOCH2CH2OOC COOCH2CH2OH
Oksidacijska razgradnja O2
O2
u praksi u svim razgradnim procesa sudjeluje kisik,
polimeri su (kao i svi organski spojevi) izuzetno podložni oksidaciji,
djelovanje kisika ovisi o vrsti makromolekule
jesu li zasićene ili nezasićene
sadrže li funkcionalne skupine ili ne.
nezasićeni polimeri podliježu oksidaciji pri sobnoj temperaturi
zasićeni su relativno stabilni, (do oksidacije dolazi tek pri povišenim temperaturama ili u prisustvu UV
svjetlosti).
Oksidacijska razgradnja polimera odvija se mehanizmom slobodnih
radikala, autooksidacijski proces.
Osnovna značajka procesa nastajanje je, a potom raspadanje
hidroperoksida (ROOH).
Inicijacija razgradnje
- odvija se nastanak slobodnih radikala (R*) uzrokovana:
toplinom,
UV svjetlošću,
kisikom,
ozonom ili
hidroperoksidima nastalim tijekom sinteze ili prerade polimera
Oksidacijska razgradnja O2
O2
HRx
RH
H * slobodni radikal,
x· inicirajući slobodni radikal
R· makromolekulni radikal
Inicijacija razgradnje
Kada jednom krene razgradnja, snažno se ubrzava
kisik u kontaktu s makromolekulskim radikalom R·:
u vrlo brzoj reakciji nastaje peroksiradikal:
ROO2OR
dovoljno reaktivan za napad na neku od C-H veza u novoj makromolekuli:
RROOHRHROO
Brzina reakcije u ovoj fazi određuje brzinu oksidacijskog procesa,
ukoliko postoje lako reaktivna mjesta na molekuli: tercijarni C-atom ili
dvostruka veza, brzina oksidacije znatno se povećava.
Zato postojanost polimera ovisi o sastavu i strukturi molekule. O2
Faza propagacije
Novonastali makromolekulski radikal brzo reagira s O2 u novi
peroksiradikal koji se stalno obnavlja i napada novu C-H vezu u
molekuli polimera
ROO2OR
Ako makromolekulski lanac sadrži dvostruku vezu, peroksiradikal će se adirati
upravo na tu vezu tvoreći epokside:
CCROO +
ROO CCO2
ROO C C OO
RO +
O
CC
O2
Faza propagacije
dok se adicija na konjugiranim dvostrukim vezama ostvaruje
prema reakciji:
+ROO
OOR
CHCH CH CH CHCHCH CH
O2
Hidroperoksid (ROOH), nastao prethodnom reakcijom, može u seriji
reakcija dati više slobodnih radikala.
Ove reakcije induciraju i kataliziraju ioni prijelaznih metala.
HOROROOH
ROHRORROOH
O2HROROOROOH2
Faza propagacije
nastali oksi-radikal RO· i
nastali hidroksi-radikal HO·
reagiraju s novim makromolekulama (RH) ili s hidroperoksidom:
RROHRHRO
RO2HRHHO
ROOROHROOHRO
O2
Faza propagacije
razni inertni produkti
Faza propagacije, tj. aktivnost radikala nastavlja se do reakcije
terminacije,
odnosno sudara dvaju radikala i nastajanja inertnih produkta:
ROOROO
RROO
RR
Faza terminacije
razni inertni produkti
razni inertni produkti
Smatra se da je najvažnija reakcija terminacije nastajanje peroksida:
2OROORROO2
O2
ili
OO O O2CH
R
R
2
R
R
HC + +
R
R
HC OO
Moguća je i rekombinacija slobodnih radikala:
a)
b)
2 CH O
OH
CH O O CH
CHCH OH+
Faza terminacije
2 CH O
OH
CH O O CH
CHCH OH+
Inicijacija ili hν
R RPolimer
R ROOH RH ROO
ROO O RRast lanca
OH R RH OH
R ROH RH RO
OH RO ROOH
2
Grananje lanca
RR R R
ROR R RO
ROOR R ROO
Terminacija
oksidacija polimera autokatalitička je reakcija
apsorbira svjetlo ili toplinu
slobodni radikali
peroksi radikali O2
polimer hidroperoksid i radikali
Tijekom razgradnje nastaju:
aldehidi, ketoni, hidroksilne i peroksidne skupine
Mehanizam oksidacijske razgradnje
Toplinska razgradnja
posljedica je povećane koncentracije energije toplinskog gibanja
makromolekule u jednoj od njenih kemijskih veza.
Za većinu polimera ta je energija pri 200-300°C dovoljna za
kidanje kovalentnih veza.
Toplinsko cijepanje molekula – odvija se različitim reakcijskim
mehanizmima, a nastaju:
niskomolekulski produkti,
molekule s nezasićenim krajnjim skupinama te
produkti razgranate i umrežene strukture.
Pirolitički proizvodi su:
u cijelosti hlapljivi produkti (nastaje velika konc. monomera)
nehlapljivi produkti (većina C-atoma iz osnovnog lanca
ugrađena u karbonizirani ostatak)
-karakteristično za umrežene polimere i/ili neke plastomere
(PVC ili PAN.)
Toplinska razgradnja pirolizom
Pirloitička razgradnja odvija se kod povišenih (visokih) temperatura (cca >300°C) - bez prisustva kisika - Različit mehanizam razgradnje u odnosu na oksidacijsku
Proces toplinske razgradnje pri nižim temperaturama, obično ispod
200°C, može se spriječiti dodatkom toplinskih stabilizatora.
važno za sprečavanje razgradnje tijekom prerade polimera
prerada se odvija u taljevini i to su dovoljno visoke temp. da
započne razgradnja materijala.
nastali produkti razgradnje znatno ubrzavaju procese uz
prisustvo kisika (na atmosferskim uvjetima).
Toplinska razgradnja
Najnestabilniji polimer
razgradnja se odvija izdvajanjem plinovitog HCl kroz intra- i
inter-molekularno dehidrokloriranje
ne dolazi do cijepanja osnovnog lanca,
nastaju polienski nizovi (s konjugiranim dvostrukim vezama) i
umrežene strukture (dijelom).
dvostruke veze uzrokuju obojenje materijala
temperatura dehidrokloriranja ovisi o uvjetima okoline,
već kod 100°C (nastaje mala količina HCl, više od 5%)
oslobođeni HCl autokatalizira reakciju
slijedi brza reakcija, gotovo potpuna pri temperaturi od 250°C
dehidroklorirani lanci mogu nadalje međusobno reagirati uz
formiranje umreženih i cikličkih struktura
Toplinska razgradnja PVC-a
a) Dehidrokloriranje makromolekula PVC-a
ClH
CH CHCH CHCHCH
HH ClCl
-HCl
ClH
CH CH CHCH CHCH
H Cl
-HCl
-HClCH CHCH CHCHCH
ClH
CH CH CHCH CHCH
b) Intermolekularno dehidrokloriranje
Cl
CH CH2CHCl
H -HCl
CHCl
CHClCH2CH CH2 CH2CH CH2 CHCl
CHClCHCl CH2CH
polienski nizovi Lanci s konjugiranim dvostrukim vezama
Umreživanje dehidrokloriranih lanaca
CH CH CHCH CH
CH CHCHCH CHClCH2
CHCH2 CHCl
CH2CH CH
CH CH
CHClCH2 CH
CH2 CHClCH CH2 CHCH
CHCH CHCHC
CH2 CHCl
CHCH
CH
CH CH
CH
CHCl
umreženje
Toplinski iniciran proces razgradnje u prisutnosti kisika naziva
se termooksidacijskom razgradnjom.
odvija se pri temperaturama nižim
od onih za toplinsku razgradnju.
Primjerice: PP je toplinski stabilan
toplinska razgradnja započinje pri 280-300°C
termooksidacijska već pri 120-130 °C.
Termooksidacijska razgradnja
Usporavanje procesa razgradnje – produžuju vijek trajanja
polimernog materijala.
Stabilizatori:
toplinski,
antioksidansi,
antiozonanti ili
fotostabilizatori.
Izbor stabilizatora ovisi o tipu polimera i vanjskim uvjetima
tijekom uporabe polimernog materijala.
Stabilizatori
O2
Na mehanizmu terminacije lančane reakcije oksidacije
temelji se mehanizam djelovanja antioksidansa (AH) ili
općenito inhibicija oksidacije:
AROOHAHROO
AROHAHRO
Antioksidans u vrlo brzoj reakciji s peroksi ili oksiradikalom daje
reaktivni H-atom te prelazi u radikal A· koji je stabilan, tj. neaktivan.
Mehanizam djelovanja antioksidansa
Opći princip mehanizma djelovanja AH Različiti antioksidansi – različit mehanizam djelovanja
Polietilen niske gustoće/linearni polietilen niske gustoće (LDPE/LLDPE)
-[CH2CH2n-
pokrov za plastenike
pokrov za poljoprivredne površine
ambalažni materijal
Degradacija tijekom upotrebe LDPE/LLDPE filmova
- UV zračenje - zagrijavanje
- vlaga - padaline - gnojiva - pesticidi - herbicidi - zemlja...
Degradacija slabljenje
svojstava materijala
Mehaničko recikliranje LDPE/LLDPE filmova
► Mehaničko recikliranje Brabender plasticorder T = 180 °C rpm = 60 0.1 wt.-% stabilizatora Recyclostab 411
► Oponašanje uvjeta primjene (ubrzano starenje materijala) LDPE/LLDPE film UV zračenje 290 nm temperatura 70 °C (8h)
► Prešanje uzoraka hidraulična preša Dake, 190 °C
Recikliranje polietilena niske gustoće
Svojstva materijala nakon oponašanja uvjeta upotrebe (UV zračenje, utjecaj povišenih temperatura) - recikliranje bez stabilizatora - recikliranje sa stabilizatorom
Ljerka Kratofil Krehula, Anita Ptiček Siročić, Zlata Hrnjak-Murgić, Jasenka Jelenčić, Recycling of low density polyethylene greenhouses film exposed to pre-ageing, Environmental Management ; Trends and Results, 2007. 95-104