Pregledni članak UDK 130.2:378.1Pareyson, L. Primljeno 31. 1. 2013. Vani Roščić Sveučilište u Zadru, Odjel za filozofiju, Obala kralja Petra Krešimira IV, br. 2, HR–23000 Zadar [email protected]Sveučilište i kultura Sažetak U radu se kritički analizira Pareysonova koncepcija krize kulture i kulture slobode, kojom pokazuje da ova posljednja ima za cilj iskristalizirati ideju kulture koja bi mogla donijeti odgovor na svaku situaciju uzrokovanu krizom. Tijekom vrlo zahtjevnog vremena od 1941. do 1948. Luigi Pareyson objavljuje niz tekstova nadahnutih egzistencijalističkom i perso- nalističkom filozofijom kulture kojima se intenzivno uključuje u kulturno-političku raspravu o reformi obrazovanja u Italiji. Pareyson u tim tekstovima problematiku sveučilišta ne odje- ljuje od problema školskog sustava. Čista ideja školstva i sveučilišta je upravo ono što čuva od redukcionističke vizije osobe, a time i kulture. Niz ideja koje Pareyson donosi ulaze u projekt opće reforme edukacijskog sustava od kojih su neke i danas aktualne. Ključne riječi Luigi Pareyson, kultura, sloboda, osoba, sveučilište Uvod U estetičkom opusu filozofa Luigija Pareysona može se pronaći niz tekstova koji se bave pitanjem kulture u egzistencijalističkoj i personalističkoj kon- cepciji, međutim o pitanju sveučilišta imamo samo ono što piše neposredno nakon završenog studija, dok su rane Drugog svjetskog rata još uvijek svježe i dok sveučilište radi u okolnostima koje nisu lake. Iako kasnije nije mnogo napisao o problematici sveučilišta, on se, prema svjedočenju njegovih kolega i učenika, 1 tijekom cijelog svog radnog vijeka intenzivno bavio politikom sveučilišta i s osobitim žarom promišljao o važnom mjestu filozofije unutar samog sveučilišta. U tom ranom razdoblju njegovog filozofskog stvaralaštva politički se aktivira u Partito d’Azione te piše niz zahtjevnih članaka 2 o aspektu za kojeg drži 1 Reinhahard Lauth, »Ricocri delle mie con- versazioni con Luigi Pareyson«, u: Alessan- dro Di Chiara (ur.), Luigi Pareyson filosofo della libertà, La Città del Sole, Napoli 1997., str. 29–45. 2 U djelu Iniziativa e liberta nalazi se niz sakup- ljenih tekstova o politici, kulturi i školstvu pisanih u razdoblju od 1945 do 1950. Veći- na ovih tekstova tiskana je anonimno, jer je L’Italia libera u samom početku neko vrijeme izlazila u tajnosti. Pareyson u ovim tekstovi- ma izlaže niz ideja koje vidi nezaobilaznima za jedan dobar projekt opće reforme eduka- tivnog sustava. »La riforma dela scuola e del costume«, L’italia libera, Roma, 20. 2. 1944., br. 8, str. 1; »Appello ai maestri italiani«, L’italia libera, Roma, 20. 2. 1944., br. 8, str. 1–2; »L’unione degli educatori«, L’italia libe- ra, Roma, 20. 2. 1944., br. 8, str. 2; »Problema preliminare: la epurazione«, L’italia libera, Roma 20. 2. 1944., br. 8, str. 2. Pareysonovim pisaćim strojem napisani su i njegovim ru- kopisom ispravljeni originali koji se nalazi u Arhivu ISRP, PA/ag.4,e.: »La Scuola media«, L’italia libera, Roma, 20. 2. 1944., br. 8, str. 3; original se također nalazi u Arhivu ISRP,
14
Embed
Sveučilište i kultura - hrfd.hr · Egzistencijalizam se smješta upravo unutar toga raspadanja s izričitom na kanom dovođenja u pitanje samog Hegelovog zaključka i osvjetljavanja
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
SažetakU radu se kritički analizira Pareysonova koncepcija krize kulture i kulture slobode, kojom pokazuje da ova posljednja ima za cilj iskristalizirati ideju kulture koja bi mogla donijeti odgovor na svaku situaciju uzrokovanu krizom. Tijekom vrlo zahtjevnog vremena od 1941. do 1948. Luigi Pareyson objavljuje niz tekstova nadahnutih egzistencijalističkom i personalističkom filozofijom kulture kojima se intenzivno uključuje u kulturno-političku raspravu o reformi obrazovanja u Italiji. Pareyson u tim tekstovima problematiku sveučilišta ne odjeljuje od problema školskog sustava. Čista ideja školstva i sveučilišta je upravo ono što čuva od redukcionističke vizije osobe, a time i kulture. Niz ideja koje Pareyson donosi ulaze u projekt opće reforme edukacijskog sustava od kojih su neke i danas aktualne.
UestetičkomopusufilozofaLuigijaPareysonamožesepronaćiniztekstovakoji sebavepitanjemkultureuegzistencijalističkoj ipersonalističkojkoncepciji,međutimopitanjusveučilištaimamosamoonoštopišeneposrednonakonzavršenogstudija,doksuraneDrugogsvjetskogratajošuvijeksvježeidoksveučilišteradiuokolnostimakojenisulake.Iakokasnijenijemnogonapisaooproblematicisveučilišta,onse,premasvjedočenjunjegovihkolegai učenika,1 tijekom cijelog svog radnog vijeka intenzivno bavio politikomsveučilištaisosobitimžarompromišljaoovažnommjestufilozofijeunutarsamogsveučilišta.UtomranomrazdobljunjegovogfilozofskogstvaralaštvapolitičkiseaktivirauPartito d’Azione te piše niz zahtjevnih članaka2 o aspektu za kojeg drži
1
Reinhahard Lauth, »Ricocri delle mie conversazioniconLuigiPareyson«,u:AlessandroDiChiara (ur.), Luigi Pareyson filosofo della libertà,LaCittàdelSole,Napoli1997.,str.29–45.
2
UdjeluIniziativa e libertanalazisenizsakup-ljenih tekstova o politici, kulturi i školstvupisanih u razdoblju od 1945 do 1950.Većinaovih tekstova tiskana jeanonimno, jer jeL’Italia liberausamompočetkunekovrijemeizlazilautajnosti.Pareysonuovimtekstovimaizlaženizidejakojevidinezaobilaznima
za jedandobarprojekt opće reformeedukativnogsustava.»Lariformadelascuolaedelcostume«,L’italia libera,Roma,20.2.1944.,br. 8, str. 1; »Appello ai maestri italiani«,L’italia libera,Roma,20.2.1944.,br.8,str.1–2;»L’unionedeglieducatori«,L’italia libera,Roma,20.2.1944.,br.8,str.2;»Problemapreliminare: la epurazione«, L’italia libera,Roma20.2.1944.,br.8,str.2.Pareysonovimpisaćim strojem napisani su i njegovim rukopisomispravljenioriginalikojisenalaziuArhivuISRP,PA/ag.4,e.:»LaScuolamedia«,L’italia libera,Roma,20.2.1944.,br.8,str.3;original se takođernalaziuArhivu ISRP,
dajekamentemeljacobnovejednezemlje.Umladenačkomžarupoticajnoanalizirarazličiteargumentepokazujućikakoodgojno-obrazovnisustavnijetekdjelićnekogmozaikakojibipridonosioljepoticjeline,negojenajvažnijizupčanik organičkogmehanizma države koji čini da semehanizam uopćepokreće.Usvimtimpisanimmaterijalimaoproblemuškolstvauočljivo jekakoPareysonproblematikusveučilištaneodjeljujeodproblemaškolskogsustavagledanogopćenito.Iakosuovitekstovipisanivišeprijenegouvrijeme obrade filozofije kulture, estetičke teorije formativnosti i ontološkogpersonalizma,3 ipakseunjegovimpromišljanjimaokriziškolskogsustavaiurješenjimakojapokušavapodastrijetlakomoženazrijetinjegovobudućeusmjerenjeifilozofskiitinerarij.
1. Kriza moderne kulture i kultura slobode
1.1. Kriza kulture
PoznatojekakodjelaLuigijaPareysonasadrževrlozaokruženopromišljanjeokoncepcijislobode.UdjeluEsistenza e persona4kroznizaspekatausvjetluegzistencijalizmaipersonalizmaPareysonproblematiziratemeljnudinamikuslobode. Svaka bi od otvorenih tema bila vrijedna posebnog analiziranja iobrade,međutim ovdje ćemo dotaknuti u prvom redu njegovu koncepcijukrizekulture, a zatimnjegovukoncepcijukulture slobodekoja imaza ciljiskristaliziratiidejukulturekojasepodutjecajemtradicionalnemislitijekompovijestipojavljivalaurazličitimformamaikojabi,zarazlikuodmodernefilozofije,mogladonijetiodgovornasvakusituacijukrize,učemubisenalazilainjenaneprestanaaktualnost.5KljuččitanjaPareysonovemislinalaziseuidejislobodeinspiriranekršćanskommišlju,nociljmunijenjenasuprotstavljenostmodernojfilozofijinitinovaobradatradicionalnog,negoželjadaseponudihorizontuniverzalnihizajedničkihvrijednostitemeljnihzapromišljanjeokulturičovjekaiosobe.Autorpokazujekakosekrizamodernekulturevidikrozpadkulturnesintezei gubitak transcendentnog čiji su se efekti zadržali do danas. S posebnompažnjomunavedenomdjeluanalizirapojamkrize.Podtimpojmomuprvomredushvaćanepostojanjenekeprepoznatljivefilozofskesinteze,azatimuzrokekrizepronalaziuraspadanjuhegelijanskogsustava.Donosi:
Egzistencijalizamse smještaupravounutar toga raspadanja s izričitomnakanomdovođenjaupitanjesamogHegelovogzaključkaiosvjetljavanjaproblematičnostisamekrize.Međutim,premaPareysonuegzistencijalizamipaknije samo jednostavno izricanje krize, ali s druge strane nije ni donošenjenekognovogrješenja.PokušajiizlazaizoveproduženekulturnekrizenerealizirajuseniKierkegaardovomniFeuerbachovomfilozofijom.Višenegolisemožepromatratikaonovorješenjekojevodipremanovojkulturikojabisenadahnjivalanatradicionalnomobuhvaćajućisvopovijesno,filozofsko,intelektualnoireligioznonaslijeđe,egzistencijalizampremaPareysonupredstavljatekočitovanjepostojećenestabilnosti.8
PA/ag.4,e.,samomuPareysonmijenjanaslovu »La riforma della scuola media«, dok sečlanak»Ancorasu‘Scuolaecultura’« nalazisamouArhivuISRP,PA/ag.4,e.,asvojeprvotiskanjedoživljavateku:LuigiPareyson,Iniziativa e liberta, Mursia,Milano2005.,štojeujedno trećivolumenposthumnogopsežnogdjela Opere complete (uredilisugaGuseppeRiconda,GiovanniFerretti,ClaudioCiancioiFrancescoTomatis).DjeloAspetti attuali del problema della scuola, Partitod’Azione,Torino,svibanj1945.,str.56;Pareysonovompisaćimstrojemnapisaninjegovimrukopisomispravljenoriginalspromijenjenimnaslovomu»Sulproblemadellascuola«kojisenalaziuArhivuISRP,PA/ag.4,e.SvioriginaličuvajuseuCentroStudifilosofico-religiosiLuigiPareyson.
3
TekstoviičlancioškolskomsustavunastajuuistovrijemekadaiPareysonoveprvestudijeoegzistencijalizmu(Studi sull’eststenzialismo, 1943.;Esistenza e persona,1950.).Estetičkuteoriju formativnosti prvi puta iznosi 1954.,dokseobradomontološkogpersonalizmabavio do kraja svoga filozofskoga djelovanja.Tek posthumno mu je tiskano za ontološkipersonalizamnajvrjednijedjelokojejeprevedenoinahrvatski:Ontologija slobode. Zlo i patnja, Demetra,Zagreb2005.
4
LuigiPareyson,Esistenza e persona, Ilmelangolo,Genova1992.
5
ProdubljenoanaliziranjedodirnihtočakaPareysonaiDelNoceaokopitanjakrizekulturedonosiGiovanniBorgo,»CristianesimoeculturadellalibertainPareyson«,Segni e compresione,a.XIXn.s.n.56.,2005.,str.57–73.
6
L.Pareyson, Esistenza e persona,str.79.
7
Vidiisto,str.9–10.
8
G.Riconda, u članku u kojem se bavi pitanjem odnosa tradicionalne i modernemisli,Pareysonaističekaoizvrsnoginterpretamodernemisliikulture.VidiGiuseppeRiconda,»Pensiero tradizionaleepensieromoderno«,Annuario filosofico 3(1987), UgoMursia,str.3–17.
Zbog toga se autor suočava s tri problema.U prvom redu analizira točnoznačenjeizjavedajeegzistencijalizamfilozofijakrize.Drugiproblemkojegkritičkiosvjetljavasuodnosiegzistencijalizmaihegelijanizma,anatrećemmjestuanalizirakojijedoprinosegzistencijalizmatakointerpretiranog.Snaguegzistencijalizmavidiupravoujasnoćievidentnogpokazivanjaaktualnihproblema,tojestonihproblemaskojimasefilozofijamorasuočitiikojimamoradonijetirješenjazanadilaženjemodernekrizekulture.Tosu:stvarnostkonačnog, pojedinačnost osobe, problem povijesne i religiozne stvarnostikršćanstvateprepoznavanjepovijesnostiiosobnostifilozofije.U otvorenosti prema totalitetu egzistencije kultura implicira disponiranostpremadijalogustranscendentnim,tojestkulturaimpliciraotvorenostpremanačinimakojimaseljudskaegzistencijaotomeodnosuimapotrebuizrazitistvaralaštvom.Autorvidivelikidoprinosegzistencijalizmaupravouobradipojmapojedinačnog,netolikousmisluindividualnogkaojedinstvaumnoštvu,većzatoštopojedinačnovidikaojedinstvokojenijedjelićcjelinenegojecjelovitost.Timesepojampojedinačnogsjedinjujesasviješćuoneponovljivostiisviješćuovlastitojdestiniranostitesjedinstvenomvokacijomčovjekadasačinjenkaoosoba,trebadjelovatikaoosoba.Iakoseegzistencijalizamsvimovimaspektimapojedinačnognijebavionaadekvatannačin, ipakje,premaPareysonu,njegovdoprinostolikidaganijednafilozofijaosobenećemoćizaobići.10Osimnavedenog,zaslugajeegzis-tencijalizmautomeštopokazujedasenemožefilozofiratinitiprihvatitiutemeljenjanovekulturekojabitrebalariješitikrizu,adaseprijenijeodgovorilonaneizbježnopitanje:krajilinovopronalaženjetradicionalnog?11
Bitakčovjekajeodređeno»trebatibiti«,kojeovisioindividuiioafirmiranjuvlastiteljudskosti.Osobaserađakaovrijednostukolikoseindividuumučiniosobomafirmirajućionunormativnubit ljudskostiukojoj jesamazadana.Drugim riječima, prema Pareysonu, individuum izgrađuje svoju osobnostukolikopreuzimazadatakrealiziranjabitiljudskostisadržanogusebisamomeskicirajućiidefinirajućitakovlastitiprofiltenikadprinuđenpovijesnomuvjetovanošćuafirmiraseuneponovljivostisvojevrijednosti.Osobakaozadatakusvakomtrenutkusvojeegzistencijejeonoštojeuspjelanapravitiodsebesame.Čovjekizabirehoćelibitipovijestiliimatipovijest,izabirehoćeliseidentificiratisvlastitomsituacijomilićemuonabitisredstvoprekokojegamožedoćidoizvoravlastiteslobode.14Uprocesuosobnog
10
Problematikomodnosafilozofijeegzistencijei filozofijeosobeudjelimaPareysona sposebnompažnjombavio seFrancescoRusso,Esistenza e libertà. Il pensiero di Luigi Pareyson, Armando,Roma1993.
11
Usp. L. Pareyson, Esistenza e persona, str.91–93.
12
VelikibrojtalijanskihautoraposvetioseistraživanjuPareysonovapromišljanjaontologijeslobode:FilippoBartolone,»L’ontologiadel-la libertà: a confronto conLuigiPareyson«,Itinerarium6(1998)11,str.53–60;Ermenegildo Conti, La verità nell’interpretazione.
L’ontologa ermeneutica di Luigi Pareyson,Trauben, Torino 2000.; Sossio Giametta,»Sull’Ontologiadella libertà. Ilmale la sof-ferenza«, u: AA.VV, Il pensiero di Luigi Pareyson nella filosofia contemporanea,Traubenedizioni,Torino2000.,str.179–191;Francesco Tomatis, Ontologia del male. L’ermeneutica di Luigi Pareyson, CittàNuova,Roma1995.
13
Luigi Pareyson, Verità e interpretazione, 4.izdanje,Mursia,Milano1991.,str.101.
14
Usp.LuigiPareyson,Verità e interpretazione, Mursia,Milano1982.,str.16–18.
UdjeluI problemi dell’estetica,16krozprethodnonavedeneaspektefilozofijeosobe,autorobrađujeproblematikukulturneklimeuItalijikojajezbogtadašnjihpolitičko-socijalnihutjecajabilaobojenakrizomštopremanjegovommišljenjuproizlaziizshvaćanjapojmaindividuumananačindalekfilozofijiegzistencijeifilozofijiosobe.Analizirajućirazličitediskusijeoestetičkojproblematici,Pareysonsvojeargumenterazvijaprekokritičkogapromišljanjaraspravaoumjetničkomstvaralaštvu,polazećiodpolemikeokopitanjakomepripisatiumjetničkoikulturnostvaralaštvo:osobiilidruštvu?Nizomargumenatapokazujekakoseniuumjetnostiniukulturiništanedogađaakoseoneneodvijajuprekoaktivnogikreativnogposredništvaosobe.Kulturnostvaralaštvozbivaseuplodnomedijaloguisuradnjiizmeđuosobaigrupateodavdeproizlazinjegovasocijalnaidruštvenadimenzija.Onoštokarakteriziranekinarodjeupravonjegovakultura,formeizražavanjanjenogbitkaiosjećaja,njenihvrijednostiinevrijednosti,njenogstvaralaštva,njenogživotauodnosu,njenognačinarada,slavljenjaživota.Zbogtogasuosobekulture,zbogsvojegvažnogmjestakojegsuzauzimaleuživotunacije,nosile i odgovornost pred svojimnarodom, što se očitovalo u plemenitomtruduširenjaonognajboljegodkulturnihosobitostikakobisemoglirazvijatiirasti,krenuvšiodvlastitihkorijena,ostajućiuistovrijemeotvorenimadrugimnarodima.Uovomzahtjevnomzadatkuistraživanjairazmjene,čovjekkultureimapotrebuodržavanjaplodnogadijalogasasamimsobom.Odnjegase traže autentičnost i čestitost kakobi drugimaprenio istinito, plemenito,lijepoisveonoštopodržavazdravrazum.PremaPareysonu,kolikogodsvakokulturnodjelovanjeusebisadržiduhvremenaiglasnaroda,onodosvogizražajaipakdolaziprekodjelovanjajedinstveneduhovnostinekeosobekojakonkretnoneštostvara.Neizostavnostpersonalnogpogledanasvijetkulturepokazujeseiusvakomkolektivnom,udruženomigrupnomdjelovanju,jerjesvakotakvodjelovanjeujednoiosobnodjelovanje.Svakozajedničkostvaralaštvoostvarujesejedinoprekoosobnihzaslugainastavljadjelovatisamoprekoosobnihprilagođivanjairealiziranja.Kulturakojabiseizalagalaokodepersonalizacijenemoženebitiosobna,jerjevrloosobanionajpogledkojibiželiobitineosobaniuniverzalan.Kadasekoncepcijikulturenekegrupe,narodaicivilizacijepristupakaonekojnad-osobnojstvarnosti,zaboravljasedasenatojnad-osobnojkulturnojstvarnostimožeparticipiratijedinoosobno.Ovoparticipiranjemožesepokazatikaoprianjanjeuzilikaoodbacivanjeodređenekulture,aliseuobaslučajapokazujeiosobniodnosprematojkulturi.Onoštosedogađaukulturnom
stvaralaštvumoglobiseusporeditiscirculus virtiosusukojemosobniijedinstveniglaspojedincapovlačisasobomonajkolektivniinad-osobniglaskojijeopetodovogaprvogavećpotpunoneodjeljivzbogpotpuneasimiliranosti.Kolektivniaspektkulturenemorasenužnopromijeniti,negopostajevjernoobuhvaćeniprenesen,interpretiranodneponovljiveperspektiveinezamjenjiveduhovnostiosobepojedinca.Kulturno stvaralaštvo često puta iziskuje suradnju i ona potvrđuje upravoosobnudimenzijunekogkulturnogdobra.Sampojamsuradnjeikolektivnogradanapodručjukultureimplicirastvarnostosobakojeangažiranosudjeluju,aneznači lišavanjeonogosobnogzbogzajedničkogdjela.Suradnjanapodručjukulturnogdjelovanjaneuspijevaakoseneodvijaprekosavršenekongenijalnosti.Onasjedinjujeautorebilodasublizuilidalekouvremenuiprostoru.Kongenijalnostupućujenaosobnostiiziskujeju.Kongenijalnošćuutežnjamainačinudjelovanjameđuosobamakojesurađujupostižesenalikovanje,adasenežrtvujeništaodvlastiteneovisnosti,negojeseafirmira.Istinskosurađivanjeprekokongenijalnostidajedaseupravouonomstanjunalikovanjaiutruduasimiliranjapronalazeiotkrivajunekiskriveniaspektivlastiteosobnosti.
Sveučilište,iuširemsmislusveučilišnakultura,tvorestvarnostodlučujućevažnostizadruštvo.Tijekomprošlogastoljećasveučilišnainstitucijapretrpjelajeznatnepromjene,jerbitnoovisiosvompovijesnom,kulturnom,društvenom,ekonomskomipolitičkomkontekstu.KolikojegodPareysonsvjestanrazličitostiproblemakojipratesveučilište,njegovevlastitezadaćeinjegovogvlastitogidentiteta iodređeneautonomnosti, ipakgauovimtekstovimaneodjeljujeodproblemačitavogškolskogsustava.U tekstu »Funzione politica e sociale della scuola«18 autor polazi od konstatacijedanakonodmetanjavelikogdijelavisokekultureipodvrgavanjem
15
Problematika odnosa osobe i istine, osobe iumjetničke forme, doprinijela je nastankuPareysonoveteorijeinterpretacijekojuiznosiveć1954.udjelukojejeprevedenonahrvatski:Estetika. Teorija formativnosti,Demetra,Zagreb2008.(osobitostr.189–196).Kasnijetu teorijurazvijaudjeluVerità e interpretazione.
16
VidiLuigiPareyson,I problemi dell’estetica, Mazorati, Milano 1966., str. 95–101. Usku
povezanost odnosa osobe i forme analiziraVittorioStella, »Personaedartenella teoriadellaformatività«, Giornale di metafisicaXII(1957),str.74–100.
autonomijesveučilištapolitičkimstrujanjima,svoostaloškolstvoostajenezaštićenosnizomgorućihproblemakojisesamoprelijevajusasveučilišnerazinenasveostale.Sveučilišnaformacijausebinosiimpulspremadavanjuvlastitogadoprinosaustvaranjukultureudijalogusasvimosobamainarodima.Kulturakojajeploduniverzalneotvorenostimislistvaraseirazvijakaodijalogkojisevodinarazličitimrazinama.Potragakojajetražilanačinkakostavitiumeđuodnosrazličiteformeznanjadovodidostvaranjainstitucijesveučilištagdjesepokušavajusjedinitirazličitidoprinosikulturnognasljedstvačovječanstva.Sveučilište jepremasvojojnaravipozvanobitiživiambijentdruštva,jamstvoslobodeirazvojačitavogškolskogsustava,kaotakvoonojepozvanovršitiiglavnuuloguupodizanjukulturenavišistupanj.Pozvanojestvarativisokukulturukojanemožebitiidentificirananisjednomposebnomkulturom,negosvakojprilaziotvorenaduhaneštedećitrudauzalaganjuokopromoviranja,prenošenjaistvaranjaonogjedinstvenogljudskogbogatstva,kaoštojetokulturnodobro.Personalističkopromišljanjeokulturipokazujedasvakokulturnostvaralaštvonosiusvojojnutrininukleusuvjerenjaivrijednostikojemutvore»dušu«.Upravoprekote»duše«kultureaktualizirajusenutarnjipotencijalipojedinihosobakojedjelujunasveučilištu,azatimsasvojestranetuistukulturustvaralačkimdoprinosimaobogaćuju.Poslijeratnakriza,kojadohvaćasvedimenzijedruštva,usamosveučilišteiusavškolskisustavunosiodređenukonfuzijuspojavomrazličitihpozitivnihinegativnih tendencija.Sveučilište i jošvišegimnazije,kojesunekadbilerezerviranezaprivilegirane,počinjuseotvarati širokoj javnosti,odosnovne izobrazbe do permanentnog obrazovanja, što opet dovodi do promjenestandardakakoživotatakoiobrazovanja.Svakanovagospodarskasituacijaudruštvudonosinovukoncepcijuedukativnogproblema.Pareysondonosi:»trebalobi ustanoviti školukojabi bila tako agilna i artikuliranadamožeslijeditikoraktransformiranjakojapolakonastajuuorganizacijskojstrukturidruštva«.19
Zbog toga autor izlaz iz ove konfuzne situacije vidi u organiziranju školskog sustava u uskoj povezanosti s produktivnim sustavima gospodarstva.Pareysondržidabiusvojojdruštvenojuloziškolanatomepodručjutrebalaponovnopreuzetisvojemjesto.SveučilištaisrednješkoletrebalebitražitiiizabirationegospodarskeinstitucijekojeuistinuodgovarajuaktualnimpotrebamadruštvauItaliji.Timebisemoglopostićirazumnorazvrstavanjemasestudenataiđakapremaonimzanimanjimakojasustvarnapotrebaekonomskesituacijezemlje.Osimtoga,spriječilobisestvaranjeumjetnogprestižanekihškolaisveučilištakojisuneprikladniinesposobnirazmotritistvarnepotrebepojedincaidruštva,akaotakvi,premaPareysonu,su»sredstvokvarenjagrađanskogdijelaradnikaiuzroksuštetnebirokratizacijesrednjegstaleža,zapravosuranatalijanskogškolskogsustava«.20
lazi se uArhivu ISRP,PA/ag.4,e.) nastao jezbog izlaganja na radijskoj konferenciji 7.7. 1945. u 20huokviru niza radijskih političko-kulturnih emisija u organizaciji Paritod’Azione. Usp. L. Pareyson, Iniziativa e liberta, str.44–47.
19
Isto,str.46.
20
Isto,str.47.
21
Isto,str.37.
22
Kadagovorioliberalističkimstavovimaipro-mišljanjima, Pareyson se ne osvrće na filozofskinačinpromišljanjaoliberalcukaoslobodnomčovjekukojivjerujeuslobodu,nitimislinagrađaninauklasičnomesmislukojislobodubranikaoodređenuprivilegiju,nego
u »povijesnom smislu«. Liberalni čovjek jeonajkojisepraktičkiborizaafirmacijusvihprirodnihpravaindividuanasuprot»invazijedespotskedržave«.Stavliberalapredpolitičkimproblemomvećinom jeodređenosjećajemkojibisemogaodefiniratikao»strahoddržave«.ZaliberaladržavajeuvijekLevijatankojivladanadpodređenima.Onkorumpiramoral idovodidoekonomskograsipanja.KakobiseuspjeloboritiprotivdržaveLevijatana,liberaluseotvarajudvaputa:državisemoguoduzetinekeodfunkcijakojejesamovoljnoinaštetupreuzelaili,akoliberalnijedovoljnojakzaoduzimanjetihfunkcija,ondateži baremumanjiti njihovuvrijednost i doprinos(usp.isto,str.41–42).
23
Usp. L. Pareyson, Iniziativa e liberta, str.42–43.
Kakoštojeizcitatavidljivo,Pareysonukazujenajednuodposljedicaovak-vogliberalističkogzalaganjapremakojemudržavanepostaje»skup«kojegusmjeravajuikoordinirajurazličiteinstitucijepokrenuteodnaroda,negopostaje»upravitelj«tehniciranihdruštvenihslužbimeđukojimaječitavsustavnaobrazbesamojednaizmeđuostalih.Prema ovakvoj liberalnoj postavci, i sveučilišta bi se trebala baviti jedinoosiguravanjemtehničkeiprofesionalnenaobrazbebezpravanaodgojno-kulturnuformacijuosobe.Takosezapravoizlažuantagonističkomriziku,kojisjednestranesasobomnosipasivnopodnošenjedominantnihkulturnihutjecajailisdrugestranesveučilištaimajuprilikupostatitekneštomarginalnouodnosunakulturukojasenametnula.Pareysondržikakojekulturadodušesredstvosocijalnogipolitičkogodabiranja,alinebitrebalabitiskučenanaokviraktualnoggrađanskogstaležatesenebitrebalahranitiizričitonjihovimnormamaivrijednostima,idealimaiinteresima.
3.3. Kultura slobode u školi kulture
Problematizirajućidaljeovuliberalističkupostavku,Pareysonprimjećujedarazličitimpolitičkimstrankama ipojedincima,kojigovoreo slobodi ikojiiskrenomisledaseborezanjudokraspravljajuoulozidržaveuškolstvu,oodnosunaobrazbeikulture,tražećirješenjeproblemaškolskogsustavaupojedinačnimdidaktičkimimetodičkimanalizama,čestoputapromaknekorijensamogaproblema,atojeduhtehniciranjauškolskomsustavu.Podtehniciranjem25Pareysonshvaćaskuprazličitihfunkcijaimehanizamareduciranihna izvršavanje, bez osobnog idejnog i kreativnog angažiranja. Jedini autorkoji je pisaooPareysonovimpromišljanjimao školstvu,FrancescoTomatis,ističeproblematičanaspekttakvogsustavapremakojemsemladuosobuotrgneodaktivnogživotaizražavanjairazvijanjabogatstvasvojeosobnosti,čemu je po naravi usmjerena, te je se postavlja u intelektualističke shemei paradigme, gdje joj vene svježina izvornih talenata i neovisnost značaja,aformirajusesasvimoprečnaponašanjaodservilnepasivnostidoslijepogsuprotstavljanja.26Tehniciranaškola,kojajeodijeljenaodsvoganaravnogaelementaukojemujedinomožeopstati,tojestkojajeodvojenaodkulture,postaje»najkomotnijesredstvovladarimadespotskihtendencijaprekokojegamogudobitinasvojojvrijednosti«.27
Pareysonnizomargumenatapokazujekakoodjeljivanješkolskogsustavaodkulture predstavlja neprestanu opasnost podvrgavanja čitavog tog sustavavlastikojaprvananjegastaviruke,teističekakoseškolamožeobranitiodbilokakvihutjecajavlastiupravoonolikokolikoješkolakulture,akojeustanovakojajeslobodna,anetehnicirana,akoješkola,anedruštvenaslužba.Jedinstvoškoleikulturejedjeloneprestanogitrajnogekvilibrija,dijalogaisuradnjeizmeđukulturnihtekovinaidoprinosaotvoreneizdraveizobrazbe.Problem,premaautoru,nastajekadasepojamkulture, to jestsvegaonogačimesečovjekizgrađuje,čimerazvijasvojemnogostrukeduševneitjelesnesposobnostitrudećisečinitičovječnijimdruštveniživotdoprinosećičitavomljudskomrodusvojimdjelovanjem,zamjenisaslužbenomkulturomtotalitarističkedržave,štojenegacijakulturi.StogaPareysoninzistiradasenetrebagovoritio»školiprotivkulture«,negoo»školislobode«kojajeprotiv»službenekulture«.Trebalobigovoritiokul
Izsamogtekstajeočitokolikoseuovommladenačkomrazdoblju29Pareysoniskreno zalaže za ideju prema kojoj demokracija omogućuje školu kulture,adasasvojestraneškolakultureosiguravaiučvršćujedemokraciju,jerobrazovnaškolanemoženebitisredstvoslobodnihuvjerenja,utvrdaprotiv»povratkabarbarizmapodkrinkomkrotkepseudo-kulture«.30Najboljiprotu-otrovpseudo-kulturinalaziseuškolikojanijenegacijakulturi,negoješkola
24
Isto,str.42.
25
UsvomestilupisanjaPareysonovdjenamjernokoristineuobičajenpojamtecnicizzazionekojiseniutalijanskomjezikunekoristiuliteraturivezanojuzodgojiobrazovanje.Stoga smoseuprijevoduodlučili zaglagolskuimenicu tehniciranje kojapremaHrvatskomjezičnomportalunajbližeobuhvaćaznačenjepojmakakogaPareysontumači.(‘Tehnicirati’:bavitisesamotehnikomnekogaradabezkreativnosti,zaklanjatisezatehničkeefekte,tehnikomprikrivatipomanjkanjestvaralačkihsnaga [kao gitarist nije nikada samo tehnicirao kao mnogi], Hrvatski jezični portal,dostupno na: http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search.)
26
Usp. Francesco Tomatis, »La riforma dellascuola e del costume«, Cuneo: provincia granda 49(2/2000),str.23.
27
L.Pareyson,Iniziativa e liberta, str.42.
28
Isto, str. 43.Tekstu zagradama smomidodali.
29
Pareysontada,izmeđuostalog,pristupastranciPartitod’Azionezbog»demokratsketradicijeskojomjepovezanaizbogduhakulturekoju animira, zbog svjesnog stava da preddruštvenim potrebama modernog vremenauzimauobzirproblemškolekaotemeljniproblemživotazemlje«(isto,str.45).Napominjekako je u programima te stranke na prvommjestuu ekonomskoj, socijalnoj i političkojobnovi zemlje nužno pretpostaviti moralnuobnovu,kojajegarancijadabiuopćemoglaprofunkcionirati demokratska država. Prijenegoli osnivanje različitih institucija premanjima,potrebno jekreiratiduh.PareysonoviistomišljenicidržedapolitičkiproblemuItalijinije tolikopravnikolikopedagoški.Akose za cilj nema lagana improvizacija demokracije, nego se želi ući u posjed stabilne itrajneslobode,smatrajukakojenužnoneprestanoidubokoraditinaedukacijikojamožepripremitispoznajuiotvoritijepremasvijestiovlastitomedostojanstvutejeuputitipremaspontanomusmjerenju premaonome što jojtodostojanstvoisloboduprepoznajeigarantira(usp.isto,str.45–46).
Kulturakojaserađaslobodnatrebalabiseširitiuuvjetimaslobode.Osobakojasvojimdjelovanjempridonosipromicanjukulturesveučilišta imadužnost ponuditi svoju kulturu, ali je nemože nametnuti.Nametanje je u suprotnostiskulturom, jersesuprotstavljaupravoonomeprocesuslobodnogasimiliranjaosobnemisliiljubavištojesvojstvenokulturiduha.Autornadaljeprimjećujekako,unatočdiskusijamaiparcijalnimreformamaškolstva,32čitavsustavizobrazbeusvojimmetodamaobičnozadržisvojapstraktnidogmatizamkojijedalekoodstvarnihživotnih,materijalnihimoralnihpotrebaegzistencije.Pareysondržikakojeovakvusituacijukrizesustavanaobrazbe,kojauItalijivećduljevrijemetraje,mogućeriješiti jedinosve-općomreformomškolstva»definitivnogkaraktera«.Autorobjašnjavarazlogeovakoradikalnognaslovareforme.Očitomujekakoseplodovinekeškolskereformemogupočetipokazivatiteknakondugognizagodinatejevećuplaniranjuprojektanužnopredmnijevatigreške,sobziromdaseimproviziranestvaritijekomvremenapokažuprivremenetezahtijevajuneprekidneintervencije,sčimesesamproblemneodlažesamozakasnijenegoseipovećava.Reforma »definitivnog karaktera« treba »isključiti bilo kakvu kasniju promjenuilikrpanjekojebibezobzirakakvoonobilo,promijenilonaravizauvijekkompromitiralonjegovofunkcioniranje«.33Kakobiseuopćestvoriloplodnotlozanastanakreforme,kojabibilaumogućnostiodgovoritirealnimpotrebamazemlje,nužnajejavnadiskusijaoproblemuškolstva.Uopćojindiferentnostikojapratisveproblemeškolstvaizbogmanjkainteresajavnogmnijenjatezbogpogrešnogastavadapredproblematikomškolstavapostojedalekoprioritetnijapitanjakojatrebariješiti,Pareysondržikakojepotrebnoorganiziratičitavukampanjujavnihraspravaipisanjaudnevnomtisku.Zatimbitrebalouspostavitikontaktesrazličitiminstitucijamaraspitujućiseštosvakavrstaradnihiprofesionalnihdjelatnostitražiodškole.Timebi,premaautoru,napredovalapolitičkaidruštvenaedukacijagrađana,apoboljšalabiseiprofesionalnaformacijaproizvođača.Osimosvješćivanjajavnosti,Pareysonnaglašavakakobiseuovakvureformutrebaliuključitiuprvomreduonikojisebavenastavom.SvaPareysonovapobudazbogkojeseuopćeodlučiopisatiopotrebireforme,možeseiščitatiizrečenicekojompozivaiprozivasvenastavnike:
»…nužnojedanastavnicivećsadapromišljajuovažnomproblemu34kakosenebiraspršilikadaslobodabudeprovjetrilasvijesti,postavljajućiihpredvelikuodgovornostrekonstrukcijenacije (…) talijanski nastavnik od onog sveučilišnog do učitelja osnovne škole nemože neželjeti,žarko,dasenapokonpronađeradikalnoikonkretnorješenjezanajrazličitijedruštvene,tehničke i didaktičke probleme organizacije školstva, i to upravo zbog svog profesionalnogdostojanstva.«35
Izsamogatekstasevidikakose,premaPareysonu,uprvomeredunastavnici trebaju osloboditi bilo kakve – kulturne, ekonomske, administrativne,socijalneipolitičke–formeropstva,kakobituistuslobodumogliutisnutiučenicima.Nužnojestoga,smatraautor,uiščekivanjureformeoformititijelaunutarškolskogasustava,kojabiseusmjerilanauvođenjenastavnikauopćefunkcioniranjesustavanaobrazbekakobimogliprenositidemokratskusvijest
krozsvojuprofesionalnudjelatnost.Utusvrhupredlažepromicanjeudruženjameđusrednjimškolama,zatimnjihovučestukomunikacijusasveučilištem,oformljivanjekružoka,radionica,časopisa,novina,simpozija,diskusijaisveonoštobimoglopridonijetipripremiipromoviranjusvakevrstedjelovanjakoje bi nastavnicima prenosilo onu političku edukaciju koja im nedostaje,akojajeneophodnazasamoispunjavanjenjihovefunkcije.NatajbinačinnastavniciusvojekonkretnoiskustvopoukemoglipridodatiraspoznavanjeodnosavlastitematerijescjelokupnimživotomuItaliji,čimebisedalamogućnostdaseškolstvouvedeucjelokupnostživotanacije,notoseopetnemožepostićiakonemaželjeiosobnogzalaganjanastavnika.Razlogzbogkojeganastavnicivelikimdijelomnisuosviješteniopitanjupolitikeškolstva,premaPareysonunalaziseutehniciranomedukativnomsustavuizkojegasuizašliiulošojhumanističkojnaobrazbikojusuprimili.Onisu,premanjemu,najboljiprimjerzbogčegajenemogućerazmišljatioreformikojabi sepremasveučilištu, srednjoj iosnovnoj školiodnosilakaopremazasebnimcjelinama.Pareyson stoga zagovara potrebu uvođenja niza humanističkih materija usrednjoškolskoisveučilišnoobrazovanje,jerjeusvakomtipuškole,uvećojilimanjojmjeriovisnoonaraviprofesionalnepripreme,potrebnoumetnutipoukuodgojno-formativnogkaraktera,humanističkukulturukojasenemoranužnopoistovjetitisklasičnomkulturom.Jedinohumanističkakulturamožeponuditiodgovornasloženeproblemeljudskogaživotaidruštva,jerjestvarateljica karakteristične forme mentis premakojoj važnost nekogmišljenjamorabitiusuglašenasasnagomnjegovogargumenta,čimeserazvijakritičkiduh,akaotakvajenajboljazademokratskiodgoj,sobziromda»svijestoslobodiizvireiziskustvaljudskihodnosa«.36
Fašistički režim u Italiji, tijekom kojega ineposrednonakonkojegaPareysonpišeovetekstove, sa svojim razvikanim reformamai kontra-reformama školstva nije poboljšaoovo stanje (Pareysonovdjeosobitomisli naGentileovu reformu iz 1923. iBottaievu reformuiz1939.),dapače»pogoršaogaješirećinaviku puke retorike, hipokrizije i pasivnogposluha. Sam eksperiment manualnog radanijebiodrugonegoumjetni idiletantskivrhunacobičneškolskepraksebezikakvogozbiljnogkaraktera.«Isto,str.32.
voaktivno sudjelovanjeupromjenamačitavogškolskogsustava.Ondržikakouvećinislučajevanastavniciuopćenisupripremljenizaplodnudiskusijuopoliticiireformiškolstva. Nastavnici problem školstva običnopromatraju unutar jednog vrlo ograničenoghorizonta te gapokušavaju riješiti prekopitanjaprogramasatnicenastave,sjedinjavanjai razjedinjavanja određenih materija, što sutakođer svevažne stvari, ali se nebi trebaoizgubiti smisao za iznimnu vrijednost školstvaucjelokupnomnacionalnomdoprinosu.Uzroci ovakve nepripremljenosti nastavnikanalaziseučinjenicidasuonizbognizaokolnostibilinavedeniodijelitisvojenastavničkodjelovanjeodbilokakvepolitičkesvijesti.
Na krajumožemo primijetiti kako su Pareysonovi anonimno pisani kratkičlancivišepolitičkinaputcinegosustavnoiznošenjeproblematikeškolskogsustavauItaliji.Lakojeuočljivokakoautornedonosijasneidejeonaraviistrukturisveučilišta,negounutarproblematikecjelokupnogškolstvadonositek vrlo rascjepkane, ali ne zbog togamanje vrijedne segmente za promišljanjeoodnosusveučilišta ikulture.Gotovousvakojpostavljenoj temioproblematiciškolstvamoguseiščitatiidejefilozofskihpravacakojejeutommladenačkomrazdobljuautorstudioznoproučavao,noteškosesasigurnošćumožeprocijenitikolikojebavljenjepolitikomiškolskomproblematikomutjecalonarazvojnjegovemisliunutarfilozofijeegzistencijeikasnijeontološkogpersonalizma.PisanjemoškolstvuPareysonseintenzivnouključujeukulturno-političkuraspravuoreformiobrazovanjauItaliji,ačitavnizidejakojedonosiulazeuprojektreformesrednjoškolskogsustavauregijiPijemontodkojihsunekeidanasaktualne.
Vani Roščić
University and Culture
AbstractThe article offers critical analysis of Pareyson´s conception of the crisis of the culture and the culture of freedom, and tries to show that the culture of freedom has, as its goal, clarification of the idea of culture which might give an answer for any situation of crisis. During a very demanding period between 1941 and 1948, Luigi Pareyson published a number of papers inspired by existentialistic philosophy and personalistic philosophy of culture, which testify to his intensely active role in the cultural-political discussion concerning the reform of education in Italy. Pure idea of education and university safeguards from reductionist view of a person and culture. Number of ideas which Pareyson gives, enter into the project of a general reform of educational system and some of them are present to this day.