SVEU ČILIŠ TE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/760.B.pdf · distribucije vrijednosnih papira krajnjim kupcima, kao i investicijske bankare koji

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Jelena Pavlic

INVESTICIJSKO BANKARSTVO U HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

INVESTICIJSKO BANKARSTVO U HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Poslovna politika banaka Mentor: Prof. dr. sc. Antun Jurman Student: Jelena Pavlic

Financije i bankarstvo 0081122813

Rijeka, rujan 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ............................................................................ 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ................................................................................ 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ................................................................................................ 2

1.4. Znanstvene metode .......................................................................................................... 3

1.5. Struktura rada ................................................................................................................... 3

2. TEMELJNE ZNAČAJKE INVESTICIJSKOG BANKARSTVA ................................... 4

2.1. Pojam i razvoj investicijskog bankarstva ......................................................................... 4

2.2. Funkcije investicijskog bankarstva .................................................................................. 6

2.2.1. Primarna emisija vrijednosnih papira ........................................................................ 6

2.2.2. Posredovanje na sekundarnom tržištu kapitala ......................................................... 8

2.3. Vrste poslova investicijskog bankarstva .......................................................................... 9

2.3.1. Primarna emisija financijskih instrumenata .............................................................. 9

2.3.2. Izdavanje dužničkih instrumenata ........................................................................... 10

2.3.3. M&A poslovi........................................................................................................... 11

2.3.4. Brokerski poslovi i investicijsko savjetovanje ........................................................ 11

2.3.5. Poslovi skrbništva vrijednosnica ............................................................................. 12

2.4. Organizacija investicijskog bankarstva ......................................................................... 12

2.4.1. Front office .............................................................................................................. 13

2.4.2. Middle office ........................................................................................................... 15

2.4.3. Back office .............................................................................................................. 15

3. INVESTICIJSKI I MIROVINSKI FONDOVI ............................................................... 17

3.1. Investicijski fondovi ...................................................................................................... 17

3.2. Mirovinski fondovi ........................................................................................................ 20

3.3. Društva za upravljanje investicijskim fondovima.......................................................... 21

3.4. Uloga depozitne banke ................................................................................................... 22

4. INVESTICIJSKI BANKARSKI POSLOVI U HRVATSKOJ ...................................... 24

4.1. Razvoj investicijskog bankarstva i fondovske industrije u RH ..................................... 24

4.2. Zakonodavna regulativa ................................................................................................. 32

4.2.1. Zakonodavna regulativa investicijskih fondova u Hrvatskoj .................................. 32

4.2.2. Zakonodavna regulativa mirovinskih fondova u Hrvatskoj .................................... 36

4.3. Banke kao društva za upravljanje investicijskim fondovima u Hrvatskoj ..................... 36

4.4. Analiza ulaganja otvorenih investicijskih fondova ........................................................ 39

4.5. Analiza ulaganja mirovinskih fondova .......................................................................... 43

4.6. Analiza investicijskog bankarstva vodećih banaka ....................................................... 47

4.6.1. Analiza investicijskih fondova vodećih banaka ...................................................... 49

4.6.2. Analiza mirovinskih fondova vodećih banaka ........................................................ 52

4.6.3. Poslovi investicijskog bankarstva vodećih banka ................................................... 55

5. PERSPEKTIVA RAZVOJA INVESTICIJSKOG BANKARSTVA U

HRVATSKOJ ......................................................................................................................... 58

6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 62

LITERATURA ....................................................................................................................... 66

POPIS TABLICA ................................................................................................................... 72

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................ 74

POPIS SHEMA ....................................................................................................................... 75

1

1. UVOD

Investicijsko bankarstvo predstavlja jedan segment, granu bankarstva koja sve više

dobiva na značenju. Iako relativno nepoznat pojam u Hrvatskoj u svijetu ima puno veće

značenje. U Hrvatskoj se banke još uvijek primarno vežu za kreditnu i depozitnu

funkciju, iako u novije vrijeme banke proširujući lepezu svojih usluga uvode sve više

poslova koji se mogu svrstati u segment investicijskog bankarstva.

Uvod ima pet međusobno povezanih dijelova: 1) problem, predmet i objekt istraživanja,

2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene

metode i 5) struktura rada. U nastavku se obrazlažu navedeni dijelovi Uvoda.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja diplomskog rada očituje se u nedovoljnoj upoznatosti sa stanjem

investicijskog bankarstva u Hrvatskoj.

U skladu s navedenim problemom istraživanja, identificira se sljedeći predmet

znanstvenog istraživanja ovog diplomskog rada: Istražiti i utvrditi smjer razvoja i stanje

investicijskog bankarstva u Hrvatskoj, analizirati poslove investicijskog bankarstva na

četiri vodeće banke u Hrvatskoj.

Iz problema i predmeta istraživanja proizlazi i objekt istraživanja. Tako prethodni

problem istraživanja ima dva objekta istraživanja: poslovi investicijskog bankarstva u

Hrvatskoj i poslovi investicijskog bankarstva u četiri vodeće banke u Hrvatskoj.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Imajući na umu prethodno naveden problem istraživanja, predmet istraživanja i objekt

istraživanja moguće je postaviti radnu hipotezu: Spoznajama o investicijskom

bankarstvu i fondovima može se reći da se investicijsko bankarstvo u Hrvatskoj

razvijalo većinom kroz investicijske i mirovinske fondove u okviru bankovnih

financijskih institucija.

2

Tako postavljena hipoteza implicira tri pomoćne hipoteze (kr. P.H.):

• P.H.1: Znanstvenim spoznajama o investicijskom bankarstvu, kao i o

investicijskim i mirovinskim fondovima detaljnije istražiti njihove poslove i

karakteristike

• P.H.2: Na temelju istraživanja prikazati stanje i razvoj investicijskog bankarstva

i fondovske industrije u Hrvatskoj

• P.H.3: Analizom investicijskog bankarstva na primjeru četiri vodeće banke

(Zagrebačke banke, Privredne banke Zagreb, Erste&Steiermärkische Bank, Raiffeisen

Bank) u Hrvatskoj prikazati njihovu važnost i udio na tržištu u segmentu investicijskog

bankarstva

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

U skladu sa prethodno navedenim problemom, predmetom, te objektom istraživanja,

postavljenim radnim i pomoćnim hipotezama svrha i cilj ovog rada su: steći spoznaje o

investicijskom bankarstvu općenito, te o njegovom razvoju i stanju u Hrvatskoj i dati

odgovor na pitanje da li se investicijsko bankarstvo u Hrvatskoj razvijalo kroz bankovne

ili nebankovne financijske institucije.

Da bi se odgovarajuće riješio problem istraživanja, ostvario predmet, dokazala radna

hipoteza i pomoćne hipoteze, te postigli svrha i ciljevi istraživanja treba dati odgovore

na mnoga važna pitanja:

1) Što je investicijsko bankarstvo?

2) Koje su funkcije i poslovi investicijskog bankarstva?

3) Kako je organizirano investicijsko bankarstvo?

4) Što su investicijski i mirovinski fondovi, te tko upravlja njima?

5) Kako se razvijalo investicijsko bankarstvo u Hrvatskoj?

6) Kakav je značaj banaka u hrvatskoj fondovskoj industriji?

7) Kakav je značaj vodećih banaka na investicijsko bankarstvo u Hrvatskoj?

8) Očekuje li se daljnji razvoj fondovske industrije u Hrvatskoj?

3

1.4. Znanstvene metode

Korištene znanstvene metode u znanstvenom istraživanju i formuliranju rezultata o

navedenoj temi su: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda

generalizacije, metoda dokazivanja, metoda deskripcije, metoda kompilacije, statističke

metode, matematička metoda, te metoda studije slučaja.

1.5. Struktura rada

Diplomski rad je strukturiran u pet međusobno logički povezanih cjelina.

U Uvodu su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, postavljena je radna

hipoteza i pomoćne hipoteze, iznesena je svrha i ciljevi istraživanja, korištene

znanstvene metode, te je obrazložena struktura rada.

Drugi dio pod naslovom Temeljne značajke investicijskog bankarstva obrađuje

temeljne pojmove, funkcije i poslove investicijskog bankarstva, te samu organizaciju.

U trećem dijelu, Investicijski i mirovinski fondovi objašnjeni su temeljni pojmovi i

obilježja fondova, te institucija vezanih uz njih.

Četvrti dio, Investicijski bankarski poslovi u Hrvatskoj daje pregled razvoja

investicijskog bankarstva i fondova, te njihove zakonodavne regulative. Također u

ovom dijelu se analizira investicijsko bankarstvo u bankarskom sektoru Hrvatske, te na

primjeru četiri vodeće banke uz poseban osvrt na investicijske i mirovinske fondove.

Posljednji dio, Perspektiva razvoja investicijskog bankarstva u Hrvatskoj daje

sintezu rezultata i pregled najvažnijih novosti u pogledu promjena u fondovskoj

industriji važnih za banke i tržište kapitala, kao i za cjelokupno gospodarstvo Hrvatske.

4

2. TEMELJNE ZNAČAJKE INVESTICIJSKOG BANKARSTVA

U ovom poglavlju izlažu se temeljni pojmovi vezani uz investicijsko bankarstvo i

njegov razvoj, objašnjavaju se funkcije i poslovi kojima se bavi investicijsko

bankarstvo, te njegova organizacija unutar banke.

Banke pripadaju najvažnijim institucijama u gospodarstvu, primarno obavljajući

kreditnu i depozitnu funkciju. Razvojem bankarstva funkcije banke se mijenjaju kao

odgovor na promjene funkcija glavnih konkurenata – financijskih institucija kao što su

brokerske kuće, investicijski fondovi, osiguravajuća društva, vodeći dileri vrijednosnim

papirima koji nastoje biti što sličniji bankama u uslugama koje nude. Banke odgovaraju

proširenjem svoje ponude usluga sa ulaganjem u vrijednosne papire, investiranjem u

investicijske i mirovinske fondove, pokrivanjem rizika osiguranja, uslugama vezanim

uz nekretnine, te mnogim drugim (Rose, 2003).

2.1. Pojam i razvoj investicijskog bankarstva

Investicijsko bankarstvo u pogledu investicijskih banaka podrazumijeva pomaganje

klijentima kod prikupljanja sredstva sa tržišta kapitala, kao i savjetovanje u poslovima

spajanja i preuzimanja (Prga i suradnici, 2011, p.75). Ono se javlja kao jedan poseban,

specijalizirani segment bankarskog poslovanja koji povezuje klijente sa tržištem

kapitala. Banka u ovoj ulozi primarno djeluje kao posrednik, čime se u poslovima javlja

kao agent ili izvršitelj za treću osobu. Uska specijaliziranost ovog segmenta bankarstva

proizlazi iz točno određenih potreba klijenata koji se obraćaju investicijskim bankarima

očekujući da će njihove potrebe biti zadovoljene.

U okviru investicijskog bankarstva banka može imati dvostruku ulogu s obzirom na

posao koji obavlja, te prema tome banka može obavljati izdavačke ili posredničke

poslove. U okviru izdavačkih poslova banka se pojavljuje kao posrednik u primarnoj

emisiji vrijednosnih papira, što znači da ona preuzima vrijednosne papire od emitenta i

distribuira ih krajnjim investitorima, dok u okviru posredničkih poslova banka obavlja

5

brokerske poslove i time omogućava svojim klijentima pristup sekundarnom tržištu

kapitala (Gregurek, Vidaković, 2011).

Od početka sedamdesetih godina 20. stoljeća najvažniji dio financijskih mehanizama u

svim zemljama činili su krediti i depoziti, kredit kao način financiranja, a depozit kao

najvažniji oblik prikupljanja sredstva, te jedina i najvažnija investicijska mogućnost. U

novije vrijeme dolazi do promjena gdje banke gube relativno značenje na tržištu i

dobivaju nove konkurente: institucije osiguranja, mirovinske i investicijske fondove,

nefinancijske konkurente koji kroz mobilizaciju novčanog kapitala i u kreditnoj

aktivnosti zauzimaju sve veći dio bankovnog tržišta. Sve navedeno dovodi do

despecijalizacije banka i njihovog preoblikovanja u univerzalne banke, točnije banke

„pune usluge“ koje uz klasične nude investicijske i druge usluge (Leko, 2004).

Razvoj investicijskog bankarstva u svijetu usko je povezan sa razvojem svjetskih

financijskih tržišta, te se odvijao kroz tri stupnja razvoja:

· klasično investicijsko bankarstvo,

· brokerski poslovi i trgovanje, te

· moderno investicijsko bankarstvo.

Klasično investicijsko bankarstvo javlja se u SAD-u zbog potrebe za postojanjem

posrednika kod emisije vrijednosnih papira. U ovom stupnju razvoja banka se pojavljuje

kao financijer poslovnih pothvata ili kao posrednik kod investitora. Posljedica ovakvog

oblika investicijskog bankarstva je nastajanje i razvoj tržišta kapitala što implicira

nastajanje drugog stupnja razvoja investicijskog bankarstva, a to je brokersko

poslovanje. Ovaj oblik poslovanja podrazumijeva trgovanje dionicama za sebe ili

klijenta, zatim garantirano tržište, posredničko poslovanje i preprodaju vrijednosnica,

fondove koji ulažu sredstva u instrumente tržišta kapitala, kredita i novca, te

industrijsko restrukturiranje uz uporabu kapitala s drugih financijskih tržišta. Posljednji

stupanj razvoja predstavlja moderno investicijsko bankarstvo čija je glavna

karakteristika rast i razvoj poslova investicijskog bankarstva, te odvajanje poslova

investicijskog bankarstva od samih banaka. Uz ovu fazu vezan je i rast mirovinskih i

investicijskih fondova uz njihovu jasnu specijalizaciju, što investitorima omogućuje

točno definiranu strukturu ulaganja. Također odlika modernog investicijskog bankarstva

6

je i korištenje financijskih derivata u trgovanju na sekundarnom tržištu kapitala, kao

instrumenata za smanjenje rizika, ali također i kao mehanizma visoko špekulativnog

ulaganja (Gregurek, Vidaković, 2011).

2.2. Funkcije investicijskog bankarstva

Funkcije investicijskog bankarstva proizlaze iz posredničke uloge banke kojom se banci

omogućuje pristup tržištu kapitala od strane regulatora sa svrhom da izvrši nalog neke

treće osobe. Sukladno tome prema Gregureku i Vidakoviću (2011:244) postoje dvije

temeljne funkcije investicijskog bankarstva:

1) Primarna emisija financijskih instrumenata, tj. alociranje imovine vlasnicima

financijskih instrumenata usklađujući oscilacije vrijednosti ovisno o riziku,

prinosu i likvidnosti koje se dodaju financijskoj imovini na temelju usklađivanja

s realnom imovinom;

2) Pristup i sudjelovanje na sekundarnom tržištu kapitala, tj. izravno spajanje

putem financijskog tržišta štednje i banaka s onima koji žele investirati dodatna

sredstva.

2.2.1. Primarna emisija vrijednosnih papira

Prva funkcija investicijskog bankarstva uključuje investicijske banke kao najvažnije

sudionike primarnog tržišta koji obavljaju sve poslove od pripreme same emisije pa do

distribucije vrijednosnih papira krajnjim kupcima, kao i investicijske bankare koji su

specijalisti, pojedinci ili organizacija za posredovanje kod emisije vrijednosnih papira.

Investicijske banke nisu klasične banke u smislu depozitnih institucija, ali niti

investicijsko-razvojne banke, već su samo posrednici između emitenta i investitora. Ove

banke potrebna novčana sredstva osiguravaju vlastitim kapitalom, pozajmicama od

banaka, emisijama zadužnica, depozitima na računima komitenata i sporazumima o

reotkupu. Formalno investicijske banke postoje samo u Kanadi i SAD-u, dok u drugim

zemljama one posluju kao univerzalne full–service banke, koje uz kreditne i depozitne

7

obavljaju i poslove investicijskog bankarstva, što je također slučaj i u Hrvatskoj (Orsag,

1997). Najveće investicijske banke u SAD-u su JP Morgan Chase, Bank of America

Merrill Lynch, Goldman Sachs, Citigroup i Morgan Stanley, dok u Europi i Japanu

poslove primarne emisije vrijednosnih papira obavljaju univerzalne banke preko svojih

investicijskih odjela ili putem tvrtki za poslovanje sa vrijednosnim papirima. Najveće

takve univerzalne, visokospecijalizirane bankovne grupacije u Europi su: Deutsche

Bank, UBS, Credit Suisse, HSBC i Barclays Capital, te Nomura Holdings u Japanu

(Top 10 Investment Banks, 2014).

U ovom segmentu investicijsko bankarstvo odnosi se na aktivnosti koje su povezane s

potpisivanjem i distribucijom novih izdanja vlasničkih i dužničkih vrijednosnih papira.

Sukladno tome nova izdanja mogu biti prva izdanja dionica ili obveznica nekog

poduzeća što se još naziva prva javna ponuda – IPO ili nova izdanja tvrtke čijim se

dionicama ili obveznicama već trguje na burzi (Saunders, Millon Cornett, 2006). Uz

navedene poslove moderne investicijske banke danas pružaju i proširen spektar usluga

koji uključuje:

· Preuzimanja, spajanja i akvizicije;

· Trgovanje dionicama i instrumentima fiksnog prihoda;

· Menadžment fondova;

· Konzultacije;

· Globalnu zaštitu, tj. hedging poslove (Gregurek, 2011:520).

Sami investicijski bankari prema Orsagu (1997:21) vrše tri osnovne funkcije kod

emisije vrijednosnih papira na tržište kapitala, a to su:

a) savjetodavna funkcija

b) distributivna funkcija i

c) potpisnička funkcija.

Savjetodavna funkcija ogleda se u savjetovanju klijenata kod oblikovanja, pripreme i

provođenja emisije vrijednosnih papira, te u okviru toga investicijski bankar treba

formirati i provesti emisiju na način da bude prihvatljiva potencijalnim investitorima.

Nadalje u okviru ove funkcije investicijski bankari vrše savjetodavne usluge u području

spajanja i pripajanja, otkupa i prerestrukturiranja poduzeća, ali i obavljaju pregovore

8

oko postizanja najpovoljnijih uvjeta u raznim poslovnim kombinacijama kao agenti

poduzeća (Orsag, 1997).

Drugu funkciju karakterizira distribucija emitiranih vrijednosnih papira koja se obavlja

putem mreže filijala i putem specijalista, dilera. Ovim načinom emitentu se osigurava

široka mreža prodajnih mjesta putem kojih se vrši distribucija, što si sam emitent

samostalno ne bi mogao osigurati.

Potpisnička funkcija ili underwriting može se definirati kao potpisivanje vrijednosnih

papira, što bi značilo da investicijski bankar preuzima rizik emisije vrijednosnih papira.

Ova funkcija je ključna za većinu emitenata jer im se garantira uspjeh emisije uz cijenu

vrijednosnih papira koja je utvrđena ugovorom. Općenito investicijski bankar djeluje

kao posrednik koji od emitenta otkupljuje cjelokupnu emisiju vrijednosnih papira po

unaprijed definiranoj cijeni koja je niža od one po kojoj će se vrijednosni papiri

prodavati investitorima i niža od cijene po kojoj će se emitirani vrijednosni papiri

ustupiti dilerima (Orsag, 1997). Pritom investicijska banka snosi iznimno velik rizik iz

razloga što plaća dionice izdavatelju, a ako ih ne proda, sama ostaje bez kapitala. Zbog

toga se investicijska banka udružuje u sindikat banaka, čime se rizik disperzira na

članove sindikata. U kontekstu rizika postoje dvije varijante underwritinga: kod prve

investicijska banka ili sindikat kupuje cijelu emisiju i sve što ostane neprodano na

tržištu podmiruje sama, dok u drugoj varijanti sve neprodane dionice investicijska

banka ili sindikat vraća emitentu, čime rizik ostaje na emitentu. Ovakva metoda naziva

se best efforts metoda (Investicijsko bankarstvo, 2000).

2.2.2. Posredovanje na sekundarnom tržištu kapitala

Ova funkcija investicijskog bankarstva omogućuje klijentima banke da trguju

financijskim instrumentima na način da putem banke kupe ili prodaju neki financijski

instrument. Prema tome sekundarno tržište je samo mjesto na kojem se izmjenjuje

vlasništvo nad financijskim instrumentima, bez da cijene tih financijskih instrumenata

utječu na stanje u ekonomiji. Ovdje banka može sudjelovati ne samo kao posrednik, već

koristeći i svoja vlastita sredstva (Gregurek, Vidaković, 2011). Posredovanje na

9

sekundarnom tržištu banka može obavljati i putem investicijskih i mirovinskih fondova

kojim upravlja društvo za upravljanje osnovano od strane banke, što će detaljnije biti

objašnjeno u nastavku.

2.3. Vrste poslova investicijskog bankarstva

Prema Gregureku i Vidakoviću (2011:244-254) investicijsko bankarstvo obuhvaća

nekoliko skupina poslova prikazanih u Shemi 1.

Shema 1: Poslovi investicijskog bankarstva

Izvor: Izrada studentice prema Gregurek i Vidaković, 2011, p.244-254

2.3.1. Primarna emisija financijskih instrumenata

Osnovna djelatnost investicijskih bankara je primarna emisija financijskih instrumenta,

u okviru čega je najznačajnija primarna emisija dionica koja se može vršiti na dva

načina: javnom ponudom ili inicijalnom javnom ponudom. Javna ponuda predstavlja

POSLOVI INVESTICIJSKOG

BANKARSTVA

Primarna emisija

financijskih instrumenata

Izdavanje dužničkih

instrumenata

M&A poslovi

Brokerski poslovi i

investicijsko savjetovanje

Poslovi skrbništva

vrijednosnica

10

prodaju velike količine već postojećih dionica velikom broju zainteresiranih investitora

od strane vlasnika ili posrednika, dok je inicijalna javna ponuda ili IPO prodaja novo

izdanih dionica poduzeća putem posrednika velikom broju zainteresiranih kupaca.

Razlika između ova dva načina je u rezultatu za samo poduzeće. Prema tome kod javne

ponude dolazi do prodaje već postojećih dionica od strane vlasnika ili investicijske

banke, što nema utjecaj na veličinu kapitala poduzeća, dok kod inicijalne javne ponude

dolazi do kreiranja novih dionica koje povećavaju kapital poduzeća i plasiraju se putem

posrednika, najčešće investicijske banke. Primjer inicijalne javne ponude u Hrvatskoj je

IPO T-HT-a, dok je najpoznatija javna ponuda dionica bila ona dionica INA-e.

Sam proces izdavanja dionica određen je od strane regulatora, te u najvećem broju

zemalja zahtijeva izradu prospekta, dokumenta koji sadrži ključne informacije za

investitore. Prospekt izrađuje investicijski bankar, te on određuje početnu cijenu

dionica. Nakon što je prospekt odobren od strane regulatora, investicijski bankar kreće u

potragu za kupcima novih dionica. Sam uspjeh prodaje može biti garantirana prodaja,

minimalna prodaja ili prodaja po interesu. Kod garantirane prodaje obveza

investicijskog bankara je prodati cijelo izdanje, kod minimalne prodati jedan dio izdanja

(minimalni), a ako to ne uspije tada banka kupuje preostali dio, dok je treća opcija –

prodaja po interesu najmanje rizična jer investicijski bankar proda onoliko koliko uspije

prodati, bez obveze na kupnju izdanja. Sama cijena koju investicijski bankar naplaćuje

ovisi o više faktora: uvjetima samog izdanja, vrsti prodaje i poznatosti klijenta.

2.3.2. Izdavanje dužničkih instrumenata

Poduzeće se osim izdavanjem dionica, može financirati i izdavanjem obveznica koje

predstavljaju dugovanje prema trećoj strani, imaju svoju kamatnu stopu i rok trajanja.

Za vrijeme trajanja obveznice obično se isplaćuje kamata, dok se na kraju isplaćuje

glavnica. Ovdje se investicijski bankar javlja kao potpisnik emisije, što je slučaj i kod

izdavanja dionica. Poduzeće najprije odredi koji mu je potreban iznos kapitala, nakon

čega investicijski bankar savjetuje poduzeće o potrebnoj veličini glavnice svake

obveznice, u skladu sa brojem investitora koji se žele privući (Bodie, Kane & Marcus,

2006). Izdavanje obveznica pogodno je za poduzeća kojima su potrebna financijska

sredstva, a žele stvoriti više poslovnih veza i privući pozornost mnogih investitora.

11

Tehnika izdavanja ista je kao kod dionica, jedino što se za investiciju u obveznice i prije

ulaska na sekundarno tržište zna kakve je kvalitete.

2.3.3. M&A poslovi

Merger & Acquisition poslovi ili poslovi spajanja i preuzimanja danas su sve značajniji

zbog sve veće globalizacije i konglomeracije, te predstavljaju značajan izvor prihoda.

Ovi poslovi odvijaju se unutar investicijskih banaka iz razloga što sama poduzeća ne

posjeduju dovoljno znanja i iskustva kako bi sama provodila spajanje i preuzimanje. U

ovom segmentu investicijske banke pružaju usluge savjetovanja i provođenja navedenih

aktivnosti, što znači da najprije pronalaze svoje mete za spajanje i preuzimanje, zatim

pružaju usluge procjene reakcije tržišta na ta spajanja i preuzimanja, te u konačnici

pomažu kod organizacije same provedbe tog postupka. Ovakva vrsta posla je visoko

profitabilna, iz razloga što investicijska banka za svoje usluge naplaćuje proviziju kao

postotak cjelokupne transakcije. Za dobivanje ovakvih poslova banka treba imati

dugogodišnje i dobre poslovne odnose s poduzećima, biti specijalizirana prema

industrijskim sektorima, te imati istraživačke sposobnosti (Gregurek, Vidaković, 2011).

2.3.4. Brokerski poslovi i investicijsko savjetovanje

Brokerski poslovi koje obavlja banka primarno su posrednički i njima se klijentu

omogućuje pristup financijskim tržištima koja inače imaju ograničen pristup. U okviru

ove vrste poslova klijent najprije otvara račun kod brokera i na njega polaže sredstva

kojima želi trgovati. U određenom trenutku klijent izdaje nalog brokeru koji vrijednosni

papir da kupi i pod kojim uvjetima. Nakon izvršene transakcije sredstva se prebacuju na

račun prodavatelja, dok brokerska kuća preuzima kupljene vrijednosne papire u

klijentovo ime. Korist banke je naknada koju uzima za obavljenu transakciju, bez obzira

da li klijent zarađuje na transakcijama ili ne.

U razvijenim ekonomijama, primjerice u SAD-u uloga brokera proširuje se ulogom

financijskog savjetnika. Za razliku od brokera, financijski savjetnik aktivno sudjeluje u

12

formiranju strategija ulaganja zajedno s klijentom, čime on postaje financijski skrbnik

koji prati klijentov financijski razvoj (Gregurek, Vidaković, 2011).

2.3.5. Poslovi skrbništva vrijednosnica

Ovi poslovi izuzetno su bitni kod trgovanje vrijednosnim papirima, te predstavljaju

usluge koje banka obavlja za klijenta omogućavajući mu praćenje vlasništva nad

financijskim instrumentima i pohranjivanje financijskih instrumenata kod banke. Mogu

biti osnovni i njima se prate rezultati trgovanja vrijednosnim papirima, te dodatni

poslovi koji omogućuju klijentu lakše upravljanje imovinom. Sukladno navedenom

osnovni poslovi skrbništva u bankama su:

· namira vrijednosnih papira nakon što je obavljena transakcija s vrijednosnim

papirima,

· pohrana vrijednosnih papira na računu klijenta u banci,

· prikupljanje sredstva koja dospijevaju prodajom vrijednosnih papira,

· izvješćivanje klijenta o portfelju.

Uz osnovne poslove, banke obavlja i dodatne poslove skrbništva:

· zastupanje na skupštinama dioničara,

· izvješćivanje,

· praćenje i koordinacija usklađenosti s postojećim propisima,

· aktivno upravljanje novčanim sredstvima klijenta,

· aktivnosti vezane uz povrat poreza (Gregurek, Vidaković, 2011, pp.268-269).

2.4. Organizacija investicijskog bankarstva

U svijetu, naročito u SAD-u postoje banke koje se bave isključivo poslovima

investicijskog bankarstva, što nije slučaj u Europi gdje se banke pojavljuju kao

univerzalne, te se vrlo često u okviru banke izdvaja poseban sektor investicijskog

bankarstva koji najčešće nadgledaju članovi uprave za poslovanje s poduzećima. Unutar

13

takvih sektora razdvajaju se poslovne funkcije, te je investicijsko bankarstvo podijeljeno

u tri dijela: „front office“ ili dio koji se bavi klijentima, „middle office“ ili dio koji se

bavi praćenjem stanja, položaja i potrebnim indikatorima, te „back office“ ili dio koji se

bavi kliringom pozicija i praćenjem izvršavanja i knjiženja transakcija. Razdvajanje

poslovnih funkcija bitno je zbog sprječavanja mogućih zloupotreba.

2.4.1. Front office

Front office je dio sektora investicijskog bankarstva koji se bavi pružanjem usluga

klijentima, te je bitan za same kontakte s klijentima. Ovaj dio sektora obično se sastoji

od:

· prodaje i trgovine,

· trgovanja,

· investicijskog upravljanja vrijednosnicama i drugom imovinom,

· privatnog upravljanja imovinom za institucionalne investitore,

· privatnih usluga klijentima za velike kapitalne neto vrijednosti pojedinaca,

· izdavanja i poslova M&A kroz skupljanje kapitala s tržišta, te spajanja i

preuzimanje (Gregurek, Vidaković, 2011, p.251).

Odjel prodaje i trgovine stvara prihode kroz ciljnu kupnju i prodaju. Primarni cilj ovog

odjela je investiranje visoke neto vrijednosti te institucionalno investiranje temeljem

prijava, obradom naloga klijenta i formiranjem cijena. U okviru ovog odjela prodajna

djelatnost obuhvaća primarnu i sekundarnu emisiju, te ima poseban značaj kod primarne

emisije u pogledu informacija o preeliminarnom interesu za pojedino izdanje. U

hrvatskim bankama ovaj odjel često je smješten u sektor riznice.

Trgovanje sredstvima banke ili za račun banke također je često smješteno u sektor

riznice, a obuhvaća ulaganja koja su izrazito špekulativna sa svrhom stvaranja dobiti za

banku.

14

Sekundarno trgovanje stvara prostor za upravljanje imovinom, te stoga pod poslove

investicijskog bankarstva možemo ubrojiti i investicijsko i privatno upravljanje,

privatne usluge kojima se određenim klijentima poklanja posebna pozornost.

Također u sferu front office-a ulazi i sofisticirano upravljanje imovinom za pojedine

klijente, gdje riječ sofisticirano označava klijente s određenom veličinom imovine. Za

takve klijente formiraju se skupine koje se bave traženjem ulaganja za te klijente, te

upravljaju njihovom imovinom. Takve usluge mogu biti pružene i fizičkim osobama sa

određenom veličinom kapitala ili postojećom imovinom. Sam posao upravljanja

imovinom vrlo je zahtjevan i iziskuje dobro poznavanje mogućnosti i potreba klijenta

kako bi se njegova imovina usmjerila u adekvatne investicije. Kod takvih poslova banka

ostvaruje dobit naplaćujući naknadu koja je obično postotak imovine kojom se upravlja,

te naplaćujući dodatne troškove pojedinih poslova.

Nadalje poslovi izdavanja, te spajanja i preuzimanja ulaze u najsloženiji oblik

investicijskog bankarstva, jer zahtijevaju široko znanje o pojedinim granama

ekonomije, poznavanje šireg sektora, industrije i konkurencije za što su zaduženi

analitičari i logistika koji se bave praćenjem pojedinih sektora. U ovu vrstu poslova

ubrajaju se poslovi koji su fokusirani na pojedine industrije i odnose s korporacijama,

poslove koji su fokusirani na financijske proizvode i usluge, istraživanja kojima se

ocjenjuju kompanije i pisanje izvješća i prospekata sa kupovnim ili prodajnim

rejtingom, te poslove koji se bave strukturnim proizvodima – derivatima.

Front office često objavljuje analize i daje preporuke u vezi investicija što otvara

mogućnost za manipuliranje informacijama, te se zbog toga sektor investicijskog

bankarstva ograđuje tzv. „Kineskim zidom“ prema javnim i privatnim funkcijama na

način da su odvojene organizacijske jedinice koje raspolažu povlaštenim informacijama

koje ne smiju biti javno objavljenje od onih organizacijskih jedinica koje raspolažu i

upravljaju javnim informacijama (Gregurek, Vidaković, 2011).

15

2.4.2. Middle office

Dio sektora investicijskog bankarstva koji slijedi nakon poslovanja s klijentima, middle

office, zadužen je za praćenje stanja i to pogotovo onih organizacijskih dijelova koji se

bave trgovanjem financijskim instrumentima. Zadatak ovog odjela je pratiti pojedine

pozicije banke i utvrditi rizike kojima navedene pozicije izlažu banku, te u konačnici

pratiti je li trenutačna izloženost banke u skladu s rizikom koji banka može i želi

preuzeti na sebe.

Uobičajeno se middle office sastoji od:

· upravljanja rizicima u okviru čega se analizira kreditni i tržišni rizik;

· operacija koje uključuju provjeru podataka trgovanja koje se provodi,

osiguravaju od pogreški, te prema potrebi izvršavaju transfere.

U odjelu upravljanja rizicima definiraju se rizici, postavlja se limit izloženosti prema

pojedinom riziku, prati se iskorištenost pojedinih limita, te se po potrebi vrši

prilagođavanje limita.

Operacije obuhvaćaju operativno usklađivanje samog procesa trgovanja, te taj dio

pokriva širok spektar logistike poslovanja koji je uglavnom obuhvaćen operativnim

rizikom. Same operacije obuhvaćaju provjeru da li su transakcije pravilno proknjižene,

odgovara li stanje u knjigama banke stanju u operativnom sustavu trgovanja, te

provjeravaju tehničke aspekte poslovanja. U većini slučajeva koriste se kao vanjske

usluge zbog zahtjeva za velikom sigurnošću (Gregurek, Vidaković, 2011).

2.4.3. Back office

Back office predstavlja cjelokupnu logistiku poslovanja koja svojim djelovanjem služi

kao tehnička potpora front i middle office-u, te obično obuhvaća:

· kontroling i

· tehnologiju ili IT odjel.

16

Kontroling je zadužen za upravljanje kapitalom i nadziranje rizika, te u većini slučajeva

i za puštanje pojedinih transakcija u opticaj. Važan dio back office-a, ali i poslovanja

svake banke predstavlja tehnologija ili IT u okviru čega se stvaraju tehnološki timovi

koji pružaju kompjutersku i telekomunikacijsku podršku. IT odjel važan je za nabavu ili

razvoj, te održavanje softvera koji je bitan u okviru investicijskog bankarstva i iziskuje

značajna novčana sredstva (Gregurek, Vidaković, 2011).

Organizacija back office-a prvenstveno ovisi o samoj banci i njezinoj organizacijskoj

strukturu, te tako manje banke često spajaju poslove middle i back office-a, dok rizike

prebacuju u sektor za praćenje rizika. Isto tako poslovi back office-a mogu biti

premješteni u druge sektore banke.

17

3. INVESTICIJSKI I MIROVINSKI FONDOVI

Povećana potražnja za kapitalom raznih poduzeća, financijskih institucija i država

dovela je do naglog jačanja globalnog bankarstva i usluga tržišta kapitala. Samim time

raste financijsko tržište koje dovodi do toga da na tržište uz banke ulaze i drugi

financijski posrednici koji nude usluge osiguranja, mirovinske i investicijske fondove,

zajmove, kredite i vrijednosne papire, čineći konkurenciju bankama. Banke na

navedenu situaciju odgovaraju sa osnivanjem društava koja upravljaju investicijskim i

mirovinskim fondovima, šireći spektar svojih usluga i povećavajući svoj tržišni udio.

3.1. Investicijski fondovi

Banke i velike brokerske kuće koje posluju sa vrijednosnim papirima nude velik broj

različitih investicijskih fondova koji udružuju sredstva više malih ulagača na način da

im prodaju udjele u fondu, te s prikupljenim sredstvima kupuju vrijednosne papire.

Transformirajući sredstva kroz izdavanje udjela malih iznosa i ulaganja u velike

blokove vrijednosnica, investicijski fondovi mogu iskoristiti prednosti popusta na

brokerske usluge koji proizlaze iz kupovine velikih blokova i na taj način kupiti

diverzificirane portfelje (Mishkin, Eakins, 2005, p.583). Fondom upravlja upravitelj

fonda koji je iskusna profesionalna osoba koja omogućuje potencijalnom investitoru da

putem fondova investira svoj novac u određenu grupu poslova ili sektor ekonomije,

tražeći najisplativije investicije. Novčana sredstva koje ulože ulagači predstavljaju

ulagačev udio u imovini fonda, slično kao kod dioničkih društava, ali za razliku od

dionica udjeli daju pravo na dobit iz plasmana fonda, ali bez prava upravljanja ili je to

pravo ograničeno. Fondove organiziraju posebne tvrtke za upravljanje fondovima,

banke, štedionice, osiguravajuća društva i brokerske kuće (Leko, 2008). Investicijski

fondovi omogućuju malim ulagačima da iskoriste prednosti nižih troškova kod kupnje

vrijednosnih papira i smanje rizik držanjem diverzificiranog portfelja.

Investicijski fondovi razlikuju se s obzirom na organizacijski oblik, investicijske ciljeve,

vlasništvo, ali i s obzirom na mnoge druge kriterije kao što su naknada organizatoru,

18

prava članova, motivi ulaganja, metode kupnje i prodaje udjela (Alajbeg, Bubaš, 2001).

Prema tome s obzirom na organizacijski oblik razlikuju se otvoreni i zatvoreni

investicijski fondovi. Otvoreni investicijski fond je zasebna imovina i nema pravnu

osobnost, te ga osniva društvo za upravljanje investicijskim fondovima i to uz odobrenje

Komisije. Predmet poslovanja ovakve vrste fonda je prikupljanje novčanih sredstava

izdavanjem i javnom prodajom dokumenta o udjelu u fondu čiji je broj neograničen, a

sam fond se povećava s porastom broja prodanih udjela. Vlasnici udjela u svakom

trenutku mogu zahtijevati isplatu svih ili dijela udjela koje društvo za upravljanje mora

bezuvjetno otkupiti (Morić Milovanović, Galetić, 2006). Za razliku od otvorenog

zatvoreni investicijski fond je dioničko društvo koje uz odobrenje Komisije osniva i

njime upravlja društvo za upravljanje investicijskim fondovima. Ova vrsta fonda ima

određen broj udjela, te ne postoji mogućnost otkupa udjela. Imovina zatvorenih fondova

podijeljena je na dionice kojima se trguje na organiziranim tržištima, te se njihova

cijena određuje prema tržišnoj vrijednosti. Kod osnivanja fonda novčana sredstva se

prikupljaju javnom ponudom udjela u fondu. U Hrvatskoj je propisana minimalna svota

temeljnog kapitala koja iznosi pet milijuna kuna (Klačmer Čalopa, Cingula, 2009).

Zatvoreni investicijski fondovi dijele se na zatvorene investicijske fondove s javnom

ponudom za ulaganje u neuvrštene vrijednosne papire, te na zatvorene investicijske

fondove s javnom ponudom za ulaganje u nekretnine.

Podjela investicijskih fondova s obzirom na investicijske ciljeve mnogo je šira od

podjele prema organizacijskom obliku, te se prema tome razlikuju:

· dionički fondovi,

· obveznički ili prihodovni fondovi,

· mješoviti ili uravnoteženi fondovi, te

· novčani fondovi (Alajbeg, Bubaš, 2001, p.44).

S obzirom na to u koji tip financijskih instrumenata fond pretežno ulaže može se

govoriti i o različitim stupnjevima rizika za različite vrste fondova. Fond koji je

izloženiji tržišnim oscilacijama nosi sa sobom mogućnost ostvarivanja većeg prinosa,

ali sukladno tome i mogućnost ostvarivanja većeg gubitka, dok manje rizični fondovi

kao što su obveznički i novčani nose veću sigurnost ostvarenja prinosa, ali je taj prinos

znatno niži, te su ovakvi fondovi pogodni za kratkoročne investicije. Za srednjeročne i

19

dugoročne investicije preporuča se ulaganja u dioničke ili mješovite fondove kako bi se

rizik sveo na minimum.

Dionički (eng. equity, stock) fondovi specijalizirani su za ulaganje pretežno u dionice,

te upravo zbog mogućih velikih cjenovnih oscilacija dionica predstavljaju najrizičniji

oblik fonda za ulagača. Sukladno najvišem riziku donose i najveće prinose. Unutar ovih

fondova također postoje velike razlike s obzirom na preferencije ulaganja, te su stoga

neki fondovi više koncentrirani na ulaganja u brzorastuće kompanije, specifične

industrijske grane, dionice tvrtki iz određenih industrijskih grana, različitih zemljopisnih

regija ili pak na poduzeća manjih tržišnih kapitalizacija (Alajbeg, Bubaš, 2001, p.44).

Karakteristično za obvezničke ili prihodovne (eng. bond) fondove je pretežno ulaganje

u obveznice različitog boniteta, što u konačnici donosi manji prinos, ali i manju

rizičnost. Prinosi i rizičnost variraju s obzirom na strukturu ulaganja ovakvih fondova,

te prema tome neki fondovi preferiraju ulaganje u državne obveznice i visokokvalitetne

obveznice poduzeća, dok drugi preferiraju ulaganje u obveznice lokalnih vlasti ili pak

ulaganje u visokorizične, ali i visokoprinosne obveznice izdavatelja čija je solventnost

upitna (Alajbeg, Bubaš, 2001).

Svojevrsni hibrid između dioničkih i obvezničkih fondova predstavljaju mješoviti ili

uravnoteženi (eng. balanced, global) fondovi koji kombiniraju ulaganje u redovite

dionice s vrijednosnicama koje nose fiksni prihod kao što su državne, korporacijske,

konvertibilne obveznice ili povlaštene dionice. Ovakvi fondovi za ulagača su manje

rizični nego dionički fondovi upravo zbog toga što uz dionice ulažu i u obveznice koje

imaju zajamčen prihod i blaže cjenovne oscilacije za razliku od dionica. Može se reći da

obveznice u ovakvim fondovima služe za stabilizaciju portfelja. Ova vrsta fondova nosi

niži prihod od dioničkih upravo zbog kombinacije ulaganja u dionice i obveznice.

Najmanje rizičnu skupinu fondova predstavljaju novčani (eng. money market, cash)

fondovi, koji ujedno nose i najniži prinos od svih navedenih fondova. Ulažu u

diverzificirani portfelj kratkoročnih vrijednosnih papira kao što su blagajnički,

komercijalni i trezorski zapisi, bankovni certifikati o depozitu, te bankovni akcepti.

Ovakvi fondovi su najsigurniji iz razloga što su cjenovne oscilacije zanemarive, te za

njih vrijedi pravilo da se kapital novčanog tržišta naglo povećava sa opadanjem tržišta

20

dionica i obveznica iz razloga što investitori preusmjeravaju uloge iz dioničkih i

obvezničkih fondova na kratkoročno tržište kapitala kada je cjenovni trend na njima

nepovoljan (Alajbeg, Bubaš, 2001).

U svijetu gotovo 50% fondova čine dionički fondovi, zatim slijede sa po 20%

obveznički i novčani fondovi, dok su ostalo hibridni, indeksni i slični fondovi (Leko,

2008).

3.2. Mirovinski fondovi

Uz investicijske fondove jedni od najznačajnijih institucionalnih investitora su

mirovinski fondovi. Sukladno provedenoj Mirovinskoj reformi 2002. godini, u

Hrvatskoj mirovinski fondovi mogu poslovati na dva principa: prvi je princip

međugeneracijske solidarnosti kod kojeg se mirovine isplaćuju preko naknada osoba

koje još rade, dok je drugi princip kumulacija uplata gdje zaposlenici tijekom radnog

vijeka štede za mirovinu koja će im biti isplaćena. U Hrvatskoj postoje tri mirovinska

stupa, dva obavezna i jedan dobrovoljni. U prvi mirovinski stup vrše se isplate po

principu međugeneracijske solidarnosti, na način da se iz bruto plaće zaposlenika

isplaćuje 15% doprinosa Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, dok se u drugi

mirovinski stup iz bruto plaće isplaćuje 5%, te se u konačnici isplata vrši po principu

kumulacije isplata. Treći mirovinski stup je dobrovoljan i u njega mogu ulagati svi

građani Republike Hrvatske neovisno o statusu zaposlenja (Klačmer Čalopa, Cingula,

2009).

Mirovinski fondovi mogu se osnovati kao obvezni ili dobrovoljni, te mogu poslovati

kao otvoreni ili zatvoreni fondovi. Dok se u otvorene mirovinske fondove mogu

uključiti svi punoljetni građani, u one zatvorenog tipa može se uključiti određena grupa

građana. Pet posto doprinosa iz bruto plaće svakog osiguranika uplaćuju se u obvezni

mirovinski fond koji je osiguranik sam izabrao, dok osiguranik u dobrovoljni

mirovinski fond uplaćuje samo ako to želi, te taj novac čini njegovu individualnu

kapitaliziranu štednju. Mirovinskim fondovima upravlja mirovinsko društvo koje je

formirano kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću.

21

3.3. Društva za upravljanje investicijskim fondovima

Društva za upravljane investicijskim fondovima formalno osnivaju investicijske

fondove, te aktivno ili pasivno upravljaju njima. Rijetko društvo za upravljanje upravlja

samo jednim investicijskim fondom, dok se sve češće formiraju tzv. porodice fondova

koje predstavljaju niz investicijskih fondova različitih obilježja u pogledu prinosa i

rizika. Ovakav način upravljanja fondovima naročito pogoduje investitorima koji prema

vlastitim preferencijama i mogućnostima u određenom trenutku mogu svoja sredstva

prebacivati iz jednog u drugi fond unutar porodice uz male ili nikakve troškove.

Temeljne zadatke društva za upravljanje investicijskim fondovima predstavljaju

investicijska analiza, određivanje investicijske politike, obavljanje raznih

administrativnih obveza kao što je izdanje novih udjela ili dionica, otkup emitiranih

udjela, organiziranje isplata dividendi, te vođenje oglašavanja i administracije fonda

(Alajbeg, Bubaš, 2001).

Društva za upravljanje mogu biti tvrtke za upravljanje fondovima, banke, štedionice,

brokerske kuće i osiguravajuća društva. Njihov interes predstavljaju ulazne, izlazne i

druge naknade koje ubiru. Izlazne naknade obično uključuju troškove upravljanja

fondom, administrativne i knjigovodstvene troškove, troškove izračuna cijena,

informiranja, marketinga, distribucije, te ostale operativne troškove (Leko, 2008).

Naknada za samu funkciju upravljanja obično se izražava kao postotak ukupne imovine

fonda koji društvo za upravljanje prima u godini, te se ona uglavnom kreće od 0,2 do 5

posto ovisno o vrsti fonda (Alajbeg, Bubaš, 2001).

Pravni odnos između društva za upravljanje i zatvorenog investicijskog fonda zasniva se

sklapanjem ugovora o upravljanju između uprave društva za upravljanje i nadzornog

odbora zatvorenog investicijskog fonda, pri čemu društvo za upravljanje postaje

zastupnik zatvorenog investicijskog fonda. S druge strane, pravni odnos između društva

za upravljanje i otvorenog investicijskog fonda temelji se na ovlasti društva za

upravljanje da osnuje otvoreni investicijski fond uz odobrenje nadzornog tijela, te

donošenjem statuta i sklapanjem ugovora s depozitnom bankom. U ovakvom pravnom

odnosu društvo za upravljanje postaje komisionar imatelja udjela u otvorenom

investicijskom fondu (Jurić, 2008).

22

3.4. Uloga depozitne banke

Depozitna banka je banka koja za potrebe investicijskog fonda obavlja poslove pohrane

posebne imovine fonda, poslove vođenja posebnih računa za imovinu fonda i

odjeljivanja imovine svakog pojedinog fonda od imovine ostalih fondova, te obavlja

druge poslove depozitne banke (Zakon o investicijskim fondovima, NN 150/2005).

Zadatak depozitne banke je skrbništvo nad imovinom investicijskog fonda, što

podrazumijeva vođenje posebnog računa za investicijski fond putem kojeg se obavljaju

transakcije i vođenje računa o tome da imovina investicijskog fonda bude odijeljena od

imovine društva za upravljanje i njezine vlastite imovine. U krug ovlasti depozitne

banke ulazi nadziranje pravnih radnji društva za upravljanje kod prodaje, izdavanja i

otkupa udjela u investicijskim fondovima i izračunu neto vrijednosti pojedine dionice ili

udjela, kao i izvršavanje naloga društva za upravljanje u vezi s transakcijama koje se

odnose na imovinu investicijskog fonda, obavljanje naplate prihoda u korist fonda i

nadziranje zakonitosti upotrebe prihoda investicijskog fonda (Jurić, 2008). Prema

Zakonu o investicijskim fondovima (2005.) društvo za upravljanje treba imati sklopljen

ugovor s depozitnom bankom, na koju se prenosi sva imovina fonda kako bi se

osiguralo nepristrano mjerenje vrijednosti imovine od treće strane. Društvo za

upravljanje i depozitna banka moraju kod izvršavanja svojih obaveza djelovati neovisno

i isključivo u interesu vlasnika fonda.

Depozitna banka koja upravlja imovinom mirovinskog fonda naziva se banka skrbnik i

ona vodi imovinu mirovinskog fonda na posebnom računu odvojeno od sredstava banke

kao i od sredstava drugih klijenata i fondova, osiguravajući time zaštićenost sredstava

čak i u slučaju propadanja banke. Zadatak banke skrbnika je i obavještavanje Hrvatske

agencije za nadzor financijskih usluga, Središnjeg registra osiguranika, mirovinskog

društva i javnosti o poslovanju fonda (http://www.banka.hr/projekti/analiza-

mirovinskog-sustava/pojmovnik). Banka skrbnik je neovisna u odnosu na društvo za

upravljanje fondom, te ona jamči ulagačima da su sredstva fonda uložena prema statutu

i prospektu, kao i da je poštivana zakonska regulativa.

Depozitna banka izračunava neto imovinsku vrijednost (NAV) fonda, koja se definira

kao razlika između ukupne imovine i ukupnih obveza fonda. Poslovni rezultat fonda

23

izračunava se kao neto imovinska vrijednost na početku obračunskog razdoblja minus

neto imovinska vrijednost na kraju obračunskog razdoblja (O investicijskim fondovima,

http://www.mirovinsko.hr/print.aspx?id=119). Za sve navedene poslove banka zarađuje

naplaćujući naknadu u određenom postotku od ukupne imovine fonda.

24

4. INVESTICIJSKI BANKARSKI POSLOVI U HRVATSKOJ

Za razliku od SAD-a u kojem postoje investicijske i komercijalne banke u Hrvatskoj

takve podjele nema, te banke posluju kao univerzalne banke, tzv. banke pune usluge

koje uz depozitne i kreditne poslove pružaju investicijske, te mnoge druge poslove.

4.1. Razvoj investicijskog bankarstva i fondovske industrije u RH

U Hrvatskoj investicijsko bankarstvo razvilo se iz potrebe i želje banaka za

proširivanjem lepeze svojih usluga, te pronalaženjem novih izvora kapitala. Upravo su

bankarske grupacije te koje pokreću hrvatsko tržište investicijskih i mirovinskih

fondova na način da osnivaju društva za upravljanje fondovima. Banke na taj način

nalaze nov način za prikupljanje kapitala koji je sve više koncentriran upravo u tim

bankarskim grupacijama (Jurić, 2005).

Pravni uvjeti za razvoj investicijskih fondova u Hrvatskoj osigurani su 1995. godine

donošenjem Zakona o investicijskim fondovima kojim se propisuje osnivanje i

djelovanje investicijskih fondova i društava za upravljanje fondovima, ali njihov pravi

razvoj započinje 1997. godine donošenjem Zakona o privatizacijskim investicijskim

fondovima, te navedene godine odobrenje za rad dobiva prvo društvo za upravljanje

investicijskim fondovima u Hrvatskoj (Morić Milovanović, Galetić, 2006). Dvije

godine kasnije, 1999. godine Privredna banka Zagreb postaje prva banka u Hrvatskoj

koja je prepoznala važnost i budućnost fondovske industrije i osnovala prvi investicijski

fond pod upravljanjem PBZ Investa – PBZ Novčani fond

(http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=42770). Također, 1999. godine osniva se sedam

privatizacijskih investicijskih fondova tzv. PIF-ova, putem kojih je privatiziran velik dio

poduzeća. Upravo zbog PIF-ova građani su na negativan način upoznali investicijske

fondove, što je stvorilo percepciju investicijskih fondova kao nepouzdanih i nepoželjnih

financijskih institucija, te je upravo to bio jedan od ograničavajućih faktora njihovog

daljnjeg razvoja (Jurić, 2005, p.389). Kako bi se analizirao razvoj investicijskih fondova

25

u Hrvatskoj, u Tablici 1 dani je pregled broja i neto imovine fondova prema vrsti od

1999. godine kada je osnovan prvi fond do 2013. godine.

Tablica 1: Broj i neto imovina investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 1999.

do 2013. godine

Na

kraju

godine

Otvoreni investicijski

fondovi

Zatvoreni investicijski

fondovi

Broj Neto imovina

(u tisućama kuna) Broj

Neto imovina

(u tisućama kuna)

1999. 2 23.951 4 1.006.863

2000. 5 168.835 4 1.163.699

2001. 14 1.306.652 4 1.210.173

2002. 27 2.462.855 4 1.208.836

2003. 37 2.941.801 4 976.996

2004. 41 4.527.735 5 1.120.273

2005. 56 8.834.460 6 1.537.356

2006. 72 16.038.989 7 2.443.431

2007. 100 30.056.247 9 3.682.360

2008. 126 9.890.231 11 1.895.576

2009. 130 12.034.941 10 1.840.765

2010. 131 13.674.365 8 1.917.555

2011. 126 11.928.895 7 1.670.814

2012. 121 12.962.205 7 1.633.339

2013. 108 13.257.078 4 1.382.933

Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40010/B-

02_neto_imovina_IF.xls i http://www.hanfa.hr/getfile/40008/B-01_broj_IF.xls,

pregledano: 22.06.2014.

U 2013. godini u Hrvatskoj postoji 112 investicijskih fondova, od kojih je 108

otvorenog, a tek četiri zatvorenog tipa, što je jasnije prikazano Grafikonom 1, ali

također postoje i dva fonda osnovana posebnim zakonima: Fond hrvatskih branitelja iz

Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te Umirovljenički fond.

26

Grafikon 1: Broj investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do 2013.

godine

Izvor: Izrada studentice prema podacima Tablice 1

Otvoreni investicijski fondovi kroz godine snažno su se razvijali, te je njihov broj iz

godine u godinu rastao dosegavši svoj vrhunac 2010. godine kada ih je u Hrvatskoj bilo

131. Nakon 2010. godine započinje blagi pad broja otvorenih investicijskih fondova,

zbog spajanja društava za upravljanje fondovima. U 2010. u Hrvatskoj su djelovala 34

društva za upravljanje investicijskim fondovima, da bi se njihov broj do 2013. godine

smanjio na samo 20, što je rezultat spajanja i pripajanja, ali i likvidacija pojedinih

društava, te je navedeno u konačnici rezultiralo manjim brojem fondova. Za razliku od

otvorenih, zatvoreni investicijski fondovi kroz proteklih 14 godina nisu se značajnije

razvijali, te se njihov broj nikad nije bitno mijenjao. U 2013. godini broj zatvorenih

investicijskih fondova je na razini iz 1999. godine.

S razvojem fondovske industrije u Hrvatskoj rasla je i potreba za osnivanjem novih

fondova, sa različitim karakteristikama i strategijama ulaganja. Promjene preferencija

ulagača, kao i dominacije pojedine vrste fondova u posljednjih desetak godina prikazane

su u Grafikonu 2.

0

20

40

60

80

100

120

140

Otvoreni investicijski fondovi Zatvoreni investicijski fondovi

27

Grafikon 2: Struktura otvorenih investicijskih fondova u ukupnom broju prema vrsti u

2003. i 2013. godini

Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40008/B-01_broj_IF.xls,


Što se tiče same strukture otvorenih investicijskih fondova u ukupnom broju u 2013.

godini prevladavaju dionički fondovi sa 43% ukupnog broja fondova, zatim slijede

novčani sa 21% i mješoviti sa 20%. Ako se promatra vrsta fondova u 2013. u odnosu na

to kakva je bila prije desetak godina, uočljivo je da je ona suprotna. Naime 2003. godine

prevladavali su obveznički fondovi, koje su slijedili novčani i mješoviti, dok je

dioničkih bilo najmanje. S razvojem hrvatskog tržišta kapitala broj dioničkih fondova je

porastao, te su danas oni dominantna vrsta, dok obvezničkih ima gotovo najmanje, uz

fondove rizičnog kapitala koji su se počeli razvijati tek 2006. godine.

Za praćenje razvoja investicijskih fondova uz njihov broj potrebno je analizirati i

kretanje neto imovine fondova koja predstavlja vrijednost imovine umanjenu za obveze.

U Grafikonu 3 prikazano je kretanje neto imovine otvorenih i zatvorenih investicijskih

fondova na dan 31. prosinca svake prikazane godine.

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Novčani fondovi Obveznički fondovi Mješoviti fondovi Dionički fondovi Fondovi rizičnogkapitala

2003. 2013.

28

Grafikon 3: Neto imovina investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do

2013. godine, u tisućama kuna


Uspoređujući broj fondova i njihovu imovinu u posljednjih 14 godina vidljivo je da

povećanje broja investicijskih fondova prati povećanje vrijednosti njihove neto imovine.

Fondovi u Hrvatskoj snažno su rasli 2006. i 2007. godine zahvaljujući visokim

prinosima i rastu popularnosti među građanima, te dosežu svoj vrhunac 2007. godine

kada je neto imovina otvorenih investicijskih fondova iznosila nešto više od 30 milijardi

kuna. Nakon dosegnutih rekordnih vrijednosti slijedi drastičan pad u 2008. godini na

9,89 milijardi kuna, što je pad od čak 67% u odnosu na 2007. godinu, uzrokovan

poremećajima na svim velikim financijskim tržištima koji su se u konačnici odrazili i na

hrvatsko tržište kapitala. Nakon 2008. godine neto imovina OIF-ova imala je

oscilirajući trend, ali bez većih promjena, te je neto imovina na dan 31.12.2013. godine

iznosila 13.257.078.000 kuna.

Neto imovina zatvorenih investicijskih fondova kroz godine se kretala sličnim trendom

kao i neto imovina OIF-ova, ali sa uvelike nižim vrijednostima. Rekordna vrijednost

postignuta je također u 2007. godini, te je iznosila nešto više od 3,6 milijarde kuna što je

8 puta manje od neto imovine otvorenih investicijskih fondova iste godine. U 2013.

godini neto imovina iznosi 1.382.933.000 kn predstavljajući najnižu vrijednost od 2004.

godine. Može se zaključiti da u Hrvatskoj kao i u velikoj većini tranzicijskih, ali i

0

5.000.000

10.000.000

15.000.000

20.000.000

25.000.000

30.000.000

35.000.000

Otvoreni investicijski fondovi Zatvoreni investicijski fondovi

29

razvijenih zemalja dominiraju otvoreni investicijskih fondovi, kako brojem, tako i

imovinom kojom upravljaju.

Nakon provedene Mirovinske reforme 2002. godine započinje razvoj mirovinskih

fondova u Hrvatskoj. Provođenje reforme bilo je nužno zbog nepovoljnih demografskih

kretanje i nemogućnosti proračunskog financiranja budućih mirovina. Cilj same reforme

je stvaranje osobne imovine kao osnovice za isplatu mirovina budućih umirovljenika,

čime bi se stvorila osnovica za isplatu mirovina neovisna o javnim financijama

(Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih

osiguravajućih društava, 2011). 2002. godine osnovano je sedam obveznih mirovinskih

fondova od kojih su spajanjem i konsolidacijom nastala današnja četiri. Razvoj

mirovinskih fondova prema vrsti od provedene Mirovinske reforme prikazan je u

Tablici 2.

Tablica 2: Broj i neto imovina mirovinskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 2002. do

2013. godine

Na

kraju

godine

Obvezni mirovinski

fondovi

Otvoreni dobrovoljni

mirovinski fondovi

Zatvoreni dobrovoljni

mirovinski fondovi

Broj Neto imovina

(u tisućama kn) Broj

Neto imovina

(u tisućama kn) Broj

Neto imovina

(u tisućama kn)

2002. 7 2.036.920 1 3.198 - -

2003. 4 4.677.336 4 29.591 - -

2004. 4 7.913.238 4 95.682 4 1.235

2005. 4 11.714.215 6 206.269 8 7.682

2006. 4 15.919.423 6 397.335 10 60.303

2007. 4 21.001.886 6 692.810 12 119.082

2008. 4 22.590.933 6 799.665 15 148.378

2009. 4 29.264.636 6 1.144.809 15 218.343

2010. 4 36.328.054 6 1.472.212 15 287.794

2011. 4 41.067.099 6 1.642.130 15 326.598

2012. 4 51.133.725 6 1.987.416 17 441.855

2013. 4 58.237.703 6 2.208.116 16 494.615

Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40018/C-01_broj_MF.xls i

http://www.hanfa.hr/getfile/40020/C-03_neto_imovina_MF.xls, pregledano:

08.06.2014.

30

Iz Tablice 2 zaključuje se da je broj mirovinskih fondova rastao kroz sve promatrane

godine, stagnirajući jedino u razdoblju od 2005. do 2011. godine. Broj obveznih i

otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova nije se bitno mijenjao kroz promatrane

godine, dok se broj zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova koji su se pojavili

2004. godine znatno povećao. U 2013. godini u Hrvatskoj djeluju četiri obvezna

mirovinska fonda: AZ, Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen obvezni

mirovinski fond, 6 dobrovoljnih mirovinskih fondova: AZ benefit, AZ profit, Croatia

osiguranje, Erste Plavi Expert, Erste Plavi Protect i Raiffeisen dobrovoljni mirovinski

fond, te 16 zatvorenih mirovinskih fondova (HANFA, Registar mirovinskih fondova).

Već prema samom nazivu pojedinog fonda može se zaključiti da hrvatskim tržištem

mirovinskih fondova upravljaju banke.

Promatrajući kretanje neto imovina zaključuje se da je ona rasla kroz sve promatrane

godine kako za obvezne tako i za dobrovoljne mirovinske fondove. Najrazvijeniji kroz

sve godine su obvezni mirovinski fondovi sa neto imovinom od 58,238 milijardi kuna u

2013. godini koja je 26 puta veća od neto imovine otvorenih dobrovoljnih mirovinskih

fondova koja je iznosila 2,2 milijarde kuna i 118 puta veća od neto imovine zatvorenih

dobrovoljnih mirovinskih fondova koja je iznosila 494,6 milijuna kuna. Iako je neto

imovina rasla kroz sve promatrane godine, prinosi su se znatno mijenjali što je

prikazano Tablicama 3 i 4.

Tablica 3: Nominalni prinosi obveznih mirovinskih fondova u razdoblju od 2009. do

2013. godine (u postocima)

Naziv fonda 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

AZ obvezni mirovinski fond 7,83 8,47 2,75 12,18 4,43

Erste Plavi obvezni mirovinski fond 10,6 9,09 -1,35 15,12 4,56

PBZ Croatia Osiguranje obvezni mirovinski

fond 8,46 9,75 -1,43 9,34 5,14

Raiffeisen obvezni mirovinski fond 9,17 8,09 -0,62 12,8 4,18

Prosjek nominalnih prinosa 9,02 8,85 -0,16 12,36 4,58

Izvor: Izrada studentice prema podacima HANFA-e,

http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html#section1, pregledano: 20.08.2014.

Obvezni mirovinski fondovi ostvarivali su pozitivne prinose kroz sve promatrane

godine, osim u 2011. kada tri fonda: Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen

31

obvezni mirovinski fond ostvaruju negativne prinose. Navedene godine jedino je AZ

obvezni mirovinski fond ostvario pozitivan prinos od 2,75%. Prosječni nominalni

prinosi smanjivali su se od 2009. do 2012. godine, kada dosežu maksimum sa visokih

12,36%, ali već iduće godine padaju na 4,58%. U 2013. godini budućim mirovinama

najbolje je upravljao fond PBZ Croatia osiguranje sa prinosom od 5,14%, dok je

najlošiji bio Raiffeisen fond sa 4,18%.

Prinosi fondova u 2013. godini slabiji su od dugoročnog prosjeka koji iznosi 5,4%.

Najuspješniji fond od početka rada 2002. godine je Erste Plavi fond s prosječnim

godišnjim prinosom od 5,69%, dok ga slijedi AZ fond sa 5,61%. Nešto ispod prosjeka

je Raiffeisen fond sa 5,36%, dok je na začelju PBZ Croatia osiguranje fond s

dugoročnom godišnjom zaradom od 4,67% (Korda, 2014).

Tablica 4: Nominalni prinosi otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova u razdoblju

od 2009. do 2013. godine (u postocima)

Naziv fonda 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

AZ Benefit dobrovoljni mirovinski fond 10,70 7,73 0,38 18,14 1,72

AZ Profit dobrovoljni mirovinski fond 14,10 12,42 -1,28 11,22 2,73

Croatia osiguranje dobrovoljni mirovinski

fond 8,10 6,19 -2,61 11,84 3,49

Erste Plavi Expert - dobrovoljni mirovinski

fond 13,40 8,88 -3,53 18,29 3,09

Erste Plavi Protect - dobrovoljni mirovinski

fond 5,30 8,02 3,28 16,38 2,61

Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond 12,60 7,87 -3,21 11,72 4,73

Prosjek nominalnih prinosa 10,70 8,52 -1,16 14,60 3,06

Izvor: Izrada studentice prema podacima HANFA-e,

http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html#section1, pregledano: 20.08.2014.

Dobrovoljni otvoreni mirovinski fondovi u usporedbi sa obveznim ostvarivali su

prosječno više prinose 2009. i 2012. godine. Najviše prinose, iznad 18% bilježe fondovi

Erste Plavi Expert i AZ Benefit u 2012. godini. Slično kao i kod obveznih fondova

2009. započinje pad prinosa koji kulminira sa gubicima od prosječnih 1,16% u 2011.

godini, nakon čega slijedi značajan rast prinosa kod svih fondova, te ponovni pad u

2013. godini.

32

4.2. Zakonodavna regulativa

Investicijsko bankarstvo u pogledu upravljanja investicijskim i mirovinskim fondovima

u Hrvatskoj regulirano je važećim zakonima o tim nebankovim institucijama.

4.2.1. Zakonodavna regulativa investicijskih fondova u Hrvatskoj

Do 1.7.2013. godine važio je Zakon o investicijskim fondovima iz 2005. godine kojim

su se investicijski fondovi u Hrvatskoj mogli osnovati kao otvoreni ili zatvoreni.

Otvoreni investicijski fondovi mogli su biti osnovani kao: otvoreni investicijski fond s

javnom ponudom, otvoreni investicijski fond s privatnom ponudom ili otvoreni

investicijski fond rizičnog kapitala s privatnom ponudom, dok su zatvoreni investicijski

fondovi mogli biti zatvoreni investicijski fond s javnom ponudom za ulaganje u

neuvrštene vrijednosne papire ili za ulaganje u nekretnine (Zakon o investicijskim

fondovima, NN 150/2005).

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju donose se dva nova zakona koja bitno mijenjaju

uvjete poslovanja investicijskih fondova i društava za upravljanje. 1.7.2013. godine,

danom ulaska Hrvatske u EU, na snagu su stupili Zakon o investicijskim fondovima s

javnom ponudom i Zakon o alternativnim investicijskim fondovima, te se sukladno tim

zakonima promijenila klasifikacija investicijskih fondova u Hrvatskoj, koji se sada

mogu osnovati samo kao UCITS fondovi ili alternativni investicijski fondovi.

UCITS fond je otvoreni investicijski fond s javnom ponudom i njega osniva društvo za

upravljanje UCITS fondovima. Društvo prikuplja imovinu javnom podjelom udjela u

UCITS fondu te ju ulaže u likvidnu financijsku imovinu u skladu s odredbama Zakona o

otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, prospekta i pravilima tog

fonda. Na zahtjev ulagatelja udjeli u UCITS fondu se otkupljuju iz imovine fonda

(HANFA, 2014, Investicijski fondovi).

Alternativni investicijski fond ili AIF osniva se sa svrhom prikupljanja sredstava

javnom ili privatnom ponudom, te ulaganja tih sredstava u različite vrste imovine u

skladu s unaprijed određenom strategijom i ciljem ulaganja AIF-a, a isključivo u korist

imatelja udjela. Razlikuju se otvoreni i zatvoreni AIF, otvoreni je zasebna imovina, bez

33

pravne osobnosti koju osniva i njome upravlja društvo za upravljanje AIF-om u svoje

ime i za zajednički račun imatelja udjela u toj imovini koji se na zahtjev mogu otkupiti

iz imovine, dok je zatvoreni AIF pravna osoba osnovana u obliku dioničkog društva ili

društva s ograničenom odgovornošću koju osniva i njome upravlja društvo za

upravljanje AIF-om u njezino ime i za njezin račun, a čiji udjeli na zahtjev imatelja nisu

otkupivi iz imovine zatvorenog AIF-a.

Društvo za upravljanje može biti unutarnji ili vanjski upravitelj, te sukladno tome

otvorenim AIF-om može upravljati samo vanjski upravitelj, dok zatvorenim može

upravljati i unutarnji i vanjski upravitelj. Unutarnji upravitelj je društvo za upravljanje

AIF-om koje upravlja i istovremeno je taj zatvoreni AIF, te ne može obavljati niti jednu

drugu djelatnost osim upravljanja AIF-om. Za razliku od unutarnjeg, vanjski upravitelj

je društvo za upravljanje koje upravlja s jednim ili više otvorenih ili zatvorenih AIF-

ova, te može obavljati ostale djelatnosti predviđene zakonom (Zakon o alternativnim

investicijskim fondovima, NN br. 16/2013). Detaljna podjela investicijskih fondova

nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju prikazana je Shemom 2.

Shema 2: Klasifikacija investicijskih fondova u Hrvatskoj od 01.07.2013. godine

Izvor: Izrada studentice prema http://www.hanfa.hr/getfile/40008/B-01_broj_IF.xls,

pregledano 22.06.2014.

Investicijski fondovi u Hrvatskoj

UCITS

fondovi

novčani

obveznički

mješoviti

dionički

ostali

Alternativni investicijski fondovi

s javnom ponudom

zatvoreni s

javnom

ponudom

zatvoreni s

javnom

ponudom za

ulaganje u

nekretnine

osnovni s

privatnom

ponudom

novčani

obveznički

mješoviti

dionički

ostali

rizičnog kapitala

rizičnog kapitala s

privatnom

ponduom

rizičnog kapitala s privatnom

pondom - Fondovi

za gospodarsku

suradnju

34

Prema važećoj klasifikaciji u svibnju 2014. godine djelovala su ukupno 104

investicijska fonda od čega 78 UCITS fondova od kojih najviše dioničkih i novčanih,

dok je alternativnih fondova bilo 26 od čega četiri s javnom ponudom, 15 osnovnih s

privatnom ponudom, te sedam fondova rizičnog kapitala. Od svih vrsta fondova

navedenih u Shemi 2 u Hrvatskoj jedino ne postoje alternativni novčani fondovi s

privatnom ponudom.

Društvo za upravljanje UCITS fondovima može se osnovati i poslovati kao društvo s

ograničenom odgovornošću ili dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te

kao Europsko društvo – Societas Europea (SE) sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Shema 3: Djelatnosti društva za upravljanje UCITS fondovima

Izvor: Izrada studentice prema Zakonu o otvorenim investicijskim fondovima s javnom

ponudom, NN br. 16/2013

Osnovne djelatnosti

osnivanje i upravljanje UCITS fondom

osnivanje i upravljanje alternativnim investicijskim

fondom

Pomoćne djelatnosti

upravljanje portfeljem

osnivanje i upravljanje dobrovoljnim mirovinskim

fondom

investicijsko savjetovanje

pohrana i administriranje u vezi s udjelima u investicijskom fondu

35

Društvo za upravljanje UCITS fondovima može obavljati osnovne i pomoćne

djelatnosti navedene u Shemi 3. Prema podacima HANFA-e u svibnju 2014. godine u

Hrvatskoj djeluje 18 društva za upravljanje UCITS fondovima, od čega ih je sedam u

vlasništvu banaka. Od spomenutih sedam društva HPB-Invest d.o.o. i Hypo Alpe-Adria-

Invest d.d. registrirana su samo za osnivanje i upravljanje UCITS fondovima, OTP

Invest d.o.o. uz spomenutu djelatnost još i za osnivanje i upravljanje alternativnim

investicijskim fondom, dok PBZ Invest d.o.o., Erste Asset Management d.o.o.,

Raiffeisen Invest d.o.o. i ZB Invest d.o.o. uz osnovne obavljaju i neke pomoćne

djelatnost. Nijedno od spomenutih društava nije ovlašteno za osnivanje i upravljanje

dobrovoljnim mirovinskim fondom, te za pohranu i administriranje.

Od 17 društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima koliko ih je bilo u

svibnju 2014. godine, njih 4 su u vlasništvu banaka: Erste Asset Management d.o.o.,

OTP Invest d.o.o., Raiffeisen Invest d.o.o. i ZB Invest d.o.o.

Društvo za upravljanje UCITS fondovima svoju djelatnost može obavljati na području

Republike Hrvatske, druge države članice (država članica domaćin društva za

upravljanje) putem podružnice ili izravno, te na području treće države uz ispunjenje

određenih uvjeta. Djelatnosti društva za upravljanje UCITS fondovima u Hrvatskoj

može obavljati:

· društvo za upravljanje koje je dobilo odobrenje za rad od HANFA-e,

· društvo za upravljanje iz druge države članice koje osnuje podružnicu u

Hrvatskoj ili je ovlašteno izravno obavljati osnovne i pomoćne djelatnosti

društva za upravljanje u Republici Hrvatskoj, na temelju odobrenja nadležnog

tijela matične države članice društva za upravljanje,

· podružnica društva za upravljanje iz treće države koja je dobila odobrenje za rad

od HANFA-e (Zakon o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom,

NN br.16/2013).

36

4.2.2. Zakonodavna regulativa mirovinskih fondova u Hrvatskoj

Od 20. veljače 2014. godine dva su zakona koja reguliraju poslovanje mirovinskih

fondova: Zakon o obveznim mirovinskim fondovima i Zakon o dobrovoljnim

mirovinskim fondovima. Sukladno novom zakonu obvezni mirovinski fondovi biti će

podijeljeni u tri kategorije: A, B i C koje se razlikuju ovisno o strategijama ulaganja,

gdje A predstavlja najrizičniju, a C najnerizičniju kategoriju. Kategorije će moći birati

članovi čime će se omogućiti bolje usklađivanje imovine fonda sa investicijskim

ciljevima i preferencijama članova. Mirovinsko društvo će trebati osnovati i upravljati

sa po jednim fondom svake kategorije. Također mirovinski sustav i fondovi regulirani

su i Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/2003).

4.3. Banke kao društva za upravljanje investicijskim fondovima u Hrvatskoj

Banke osnivajući društva za upravljanje investicijskim fondovima sudjeluju na tržištu

kao institucionalni investitori. Udio koji imaju banke na tržištu investicijskih fondova

analiziran je Tablicom 5 koja prikazuje neto imovinu koju posjeduje pojedino društvo

za upravljanje investicijskim fondovima u Hrvatskoj u 2012. i 2013. godini.

37

Tablica 5: Promjena neto imovine otvorenih investicijskih fondova po društvima za

upravljanje u 2013. godini i udio u ukupnoj neto imovini po godinama (u tisućama

kuna)

R.b. Društvo za upravljanje

Neto

imovina na

dan

31.12.2012.

Udio

u %

Neto

imovina na

dan

31.12.2013.

Udio

u %

Promjena

neto

imovine u

%

1. ADRIATICA CAPITAL d.o.o. 63.951,7 0,5 0,0 0,0 -100,0

2. AGRAM Invest d.d. 167.902,5 1,4 109.288,8 0,8 -34,9

3. Allianz Invest d.o.o. 203.727,0 1,7 229.062,0 1,7 12,4

4. ALTERNATIVE INVEST

d.o.o.

9.228,9 0,1 24.666,3 0,2 167,3

5. AUCTOR INVEST d.o.o. 5.126,4 0,0 198.136,9 1,5 3.765,1

6. CEBA INVEST d.o.o. 15.097,4 0,1 0,0 0,0 -100,0

7. Erste Asset Management d.o.o. 1.634.907,5 13,5 2.560.593,2 19,3 56,6

8. ERSTE - INVEST d.o.o. 157.449,5 1,3 0,0 0,0 -100,0

9. FIMA GLOBAL INVEST

d.o.o.

14.852,8 0,1 11.717,9 0,1 -21,1

10. HPB-INVEST d.o.o. 380.097,8 3,1 548.375,1 4,1 44,3

11. HYPO-ALPE-ADRIA

INVEST d.d.

263.468,1 2,2 367.849,5 2,8 39,6

12. ICAM d.o.o. 145.592,8 1,2 81.091,9 0,6 -44,3

13. ILIRIKA INVESTMENTS

d.o.o.

87.545,6 0,7 53.185,4 0,4 -39,2

14. KD INVESTMENTS d.o.o. 88.207,0 0,7 98.669,8 0,7 11,9

15. LOCUSTA INVEST d.o.o. 194.134,3 1,6 232.940,3 1,8 20,0

16. NFD Aureus Invest d.d. 132.564,7 1,1 121.078,8 0,9 -8,7

17. OTP INVEST d.o.o. 401.643,7 3,3 533.398,5 4,0 32,8

18. PBZ INVEST d.o.o. 2.009.646,5 16,6 2.387.820,8 18,0 18,8

19. PLATINUM INVEST d.o.o. 20.651,2 0,2 25.868,4 0,2 25,3

20. RAIFFEISEN INVEST d.o.o. 1.603.051,2 13,3 1.305.820,0 9,8 -18,5

21. ST INVEST d.o.o. 45.910,9 0,4 0,0 0,0 -100,0

22. VB INVEST d.o.o. 216.081,4 1,8 278.154,3 2,1 28,7

23. ZB INVEST d.o.o. 4.217.506,5 34,9 4.089.360,2 30,8 -3,0

UKUPNO 12.078.345,2 100,0 13.257.078,2 100,0 9,8


08_neto_imovina_OIF.xls, pregledano: 12.04.2014.

38

Dominacija društva za upravljanje koja su osnovana od strane banaka na tržištu

investicijskih fondova u Hrvatskoj u odnosu na ostala društva za upravljanje prikazana

je Grafikonom 4.

Grafikon 4: Udio u neto imovini otvorenih investicijskih fondova po društvima za

upravljanje u 2013. godini


Iz Grafikona 4 uočljivo je da bankarske grupacije preko svojih društava za upravljanje

investicijskim fondovima dominiraju na hrvatskom tržištu otvorenih investicijskih

fondova. Banke sudjeluju u ukupnoj neto imovini otvorenih investicijskih fondova s čak

91,1 %, dok ostalih 15 društva za upravljanje sudjeluje zajedno s 8,9% udjela u ukupnoj

neto imovini, od čega je udio svakog pojedinačnog društva manji od 2%. Vodeće banke

u Hrvatskoj, Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb i Erste&Steiermärkische banka

ujedno su dominantne i na hrvatskom tržištu investicijskih fondova, što potvrđuje

podatak da samo ove tri bankarske grupacije drže 68,2 % udjela u ukupnoj neto imovni

otvorenih investicijskih fondova.

Erste Asset

Management d.o.o.

19%

HPB-INVEST d.o.o.

4%

HYPO-ALPE-ADRIA

INVEST d.d.

3%

OTP INVEST d.o.o.

4%

PBZ INVEST d.o.o.

18% RAIFFEISEN INVEST

d.o.o.

10%

VB INVEST d.o.o.

2%

ZB INVEST d.o.o.

31%

OSTALA DRUŠTVA (15 društva s udjelom

nižim od 2%) 9%

39

Promatrajući promjenu neto imovine u 2013. godini u odnosu na 2012. uočava se da je

neto imovina društva uglavnom rasla, te najveći rast bilježi Auctor Invest d.o.o. koji

iznosi čak 3765,1%. Bankarske grupacije većinom su ostvarivale rast, uz izuzetak

Raiffeisen i Zagrebačke banke. Društvo Erste-Invest d.o.o. bilježi pad od 100% samo iz

razloga što se pripojilo već postojećem društvu Erste Asset Management d.o.o., dok je

društvo ST Invest d.o.o. dobilo zabranu upravljanja imovinom fonda, te je pokrenut

postupak likvidacije.

4.4. Analiza ulaganja otvorenih investicijskih fondova

Otvoreni investicijski fondovi sredstva prikupljena od ulagača plasiraju u razna

ulaganja, ovisno o vrsti fonda, njegovoj strategiji kao i o odlukama upravitelja fonda. U

Tablici 6 analizirana su ulaganja svih otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj

neovisno o vrsti u posljednjih osam godina, uključujući tako razdoblje prije i nakon

financijske krize.

Tablica 6: Struktura ulaganja otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom

prema vrsti imovine u razdoblju od 2006. do 2013. godine (u milijunima kuna)

Godina

Novčana sredstva

Udio

u % Potraživanja

Udio

u %

Vrijednosni

papiri i

depoziti

Udio

u %

Ostala

imovina

Udio

u % Ukupna

imovina

Udio

u %

2006. 792 4,8 253 1,5 14.997 90,9 462 2,8 16.504 100

2007. 750 2,5 302 1 28.778 96,5 0 0 29.830 100

2008. 257 2,7 838 8,7 8.485 88,6 0 0 9.579 100

2009. 455 3,9 478 4,1 10.842 92,1 0 0 11.774 100

2010. 549 4,1 177 1,3 12.566 94,5 0 0 13.292 100

2011. 370 3,1 366 3,1 11.024 93,7 2 0 11.762 100

2012. 692 5,4 328 2,6 11.786 92 0 0 12.806 100

2013. 1.172 8,7 119 0,9 12.256 90,5 0 0 13.546 100


03_str_ulaganja_ukupno_JP.xls, pregledano: 30.04.2014.

Otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom najveći dio sredstava ulažu u

vrijednosne papire i depozite kroz sve promatrane godine čiji je udio u strukturi viši od

88,6%, dok se u novčana sredstva i potraživanja ulaže znatno manje. Posljedice krize

40

vidljive su u vrijednosti ukupne imovine koja je pala sa 29.830 mil. kuna (2007.) na

9.579 milijuna kuna (2008.), ali i u strukturi ulaganja koja se znatno promijenila 2008.

godine, kada je ulaganje u vrijednosne papire i depozite palo za 70,5%, u novčana

sredstva za 65,7%, dok je istovremeno ulaganje u ostalu imovinu i potraživanja poraslo,

u ostalu imovinu za 100%, a u potraživanja za čak 177,5%. U godinama nakon krize

slijedi promjena strukture ulaganja na sličnu razinu kao što je bila prije krize. U 2013.

godini ukupna imovina iznosila je 13.546 milijuna kuna što je 55% niže nego 2007.

godine, te je najveći dio sredstava uložen u vrijednosne papire i depozite (90,5%), zatim

slijedi ulaganje u novčana sredstva (8,7%) i potraživanja (0,9%), dok se u ostalu

imovinu više ne ulaže.

Dominaciju ulaganja u vrijednosne papire i depozite nad ulaganjima u novčana

sredstva, potraživanja i ostalu imovinu jasnije prikazuje Grafikon 5.

Grafikon 5: Struktura ulaganja otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom

prema vrsti imovine u razdoblju od 2006. do 2013. godine


Iz Grafikona 5 je vidljivo da je 2007. godine kada je i Zagrebačka burza dosegla

rekordne vrijednosti ulaganje u vrijednosne papire i depozite bilo najveće, te je doseglo

gotovo 30 milijardi kuna. Višestruko manje ulaže se u novčana sredstva, još manje u

potraživanja, dok u ostalu imovinu otvoreni investicijski fondovi više ne ulažu.

0

5.000.000

10.000.000

15.000.000

20.000.000

25.000.000

30.000.000

35.000.000

Novčana sredstva Potraživanja Vrijednosni papiri i

depoziti

Ostala imovina

tisuće kuna

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

41

U 2006. godini čak 68% ukupnih ulaganja otvorenih investicijskih fondova u dionice

bila su u domaće dionice, nakon čega se taj udio smanjuje iz godine u godinu, te tek

2012. godine bilježi blagi rast od jedan postotni poen, završavajući 2013. godini sa

udjelom od samo 38%. Iz Grafikona 6 vidljivo je da hrvatski investicijski fondovi

preferiraju ulaganja na inozemna dionička tržišta koja su likvidnija od domaćeg tržišta,

što je ujedno pridonijelo i stabilnosti domaće fondovske industrije u razdoblju krize. Na

taj način u vrijeme krize osigurala se redovita isplata udjelničara, te se spriječilo daljnje

produbljivanje panike među udjelničarima zbog nemogućnosti isplate udjela. 2010.

godina bilježi se najveće ulaganje u inozemne dionice u promatranom razdoblju od 1,9

milijardi kuna, tj. udio od 63% ukupnog ulaganja u dionice, dok je iste godine ulaganje

u domaće dionice iznosilo tek 1,1 milijardu kuna.

Grafikon 6: Udio ulaganja u domaće i inozemne dionice u ukupnim ulaganjima u

dionice otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2013.

godine


03_str_ulaganja_ukupno_JP.xls, pregledano 12.04.2014.

Sama vrijednost ukupnog ulaganja u dionice u stalnom je opadanju i u 2013. godini na

najnižoj razini od svih promatranih godina, te u odnosu na rekordnu 2007. kada je

iznosila 16,4 mlrd. kuna sada iznosi 1,95 mlrd. kuna što je pad od drastičnih 88%.

68%

52% 51% 48% 37% 37% 38% 38%

32%

48% 49% 52% 63% 63% 62% 62%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Domaće dionice Inozemne dionice

42

Za razliku od ulaganja u dionice, ulaganje u obveznice ima drugačiju strukturu sa

velikom dominacijom ulaganja u hrvatske obveznice kroz sve promatrane godine što je

prikazano Grafikonom 7. Najveći udio ulaganja u domaće obveznice zabilježen je 2007.

godine i iznosio je iznosio 90%. Nakon rekordnih vrijednosti slijedi pad na 67%, te

polagani oporavak u idućim godinama, da bi u 2013. godini udio ulaganja u domaće

obveznice bio 83%. Vrijednost ukupnog ulaganja u obveznice od 2006. do 2010. bilježi

stalni pad, sa 3,4 mlrd. kuna (2006.) na 1,2 mlrd. kuna (2009.), te u 2010. godini dolazi

do rasta od 55%, nakon čega opet slijedi trend pada završavajući 2013. godinu sa 1,2

mlrd. kuna uloženih u obveznice.

Grafikon 7: Udio ulaganja u domaće i inozemne obveznice u ukupnim ulaganjima u

obveznice otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2013.

godine



Sama struktura ulaganja u domaće i inozemne obveznice bitno se mijenjala kroz godine.

Iz Tablice 7 vidljivo je da je 2006. i 2007. godine kada su dominirale domaće obveznice

najveći dio sredstva investicijskih fondova bio uložen u domaće državne obveznice

64,8%, te u domaće korporativne obveznice 23%. Sa pojavom ekonomske krize 2008.

godine dolazi do nagle promjene strukture, smanjuje se ulaganje u domaće državne

obveznice, a usporedno se povećava udio ulaganja u domaće korporativne obveznice,

89% 90%

63% 76% 75% 73% 70%

83%

11% 10%

37% 24% 25% 27% 30%

17%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Domaće obveznice Inozemne obveznice

43

što je i najviši udio u svim promatranim godinama (46,3%). Upravo ove godine najviše

je bilo i ulaganje u inozemne državne obveznice koje je iznosilo 33,8%. U idućim

godinama smanjuje se udio ulaganja u strane državne obveznice uz povećanje ulaganja

u inozemne korporativne obveznice, dok inozemne i domaće municipalne obveznice

gotovo nisu zastupljene. Razlog tome u Hrvatskoj je mali broj municipalnih izdanja,

uglavnom zbog ograničavajuće regulative, dugotrajne procedure i niske razine

likvidnosti. Od 2011. godine prisutan je trend povećanja ulaganja u domaće državne

obveznice koje u 2013. iznosi 62,8%, te također trend smanjenje udjela ulaganja u

domaće korporativne obveznice, koje u 2013. iznosi 20,4%.

Tablica 7: Udio ulaganja u domaće i inozemne državne, municipalne i korporativne

obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice otvorenih investicijskih fondova u

razdoblju od 2006. do 2013. godine (u postocima)

Ulaganje u obveznice 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Domaće obveznice

Državne 64,8 54,3 16,1 36,0 34,4 28,7 35,2 62,8

Municipalne 0,8 0,7 0,6 0,4 1,0 0,4 0,4 0,1

Korporativne 23,0 35,0 46,3 39,8 39,5 44,1 34,7 20,4

Inozemne obveznice

Državne 10,8 9,3 33,8 10,3 12,8 21,8 17,4 4,9

Municipalne 0,0 0,0 2,3 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Korporativne 0,5 0,6 0,9 13,6 12,3 5,0 12,3 11,8

Ukupno 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100%



4.5. Analiza ulaganja mirovinskih fondova

Mirovinski fondovi u Hrvatskoj predstavljaju značajnijeg institucionalnog ulagača od

investicijskih fondova, što potvrđuje i podatak da neto imovina investicijskih fondova

iznosi tek 24% neto imovine mirovinskih fondova u 2013. godini. Četiri vodeće banke

upravljaju sa cjelokupnim tržištem obveznih mirovinskih fondova, te sa pet od šest

44

otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova. Za detaljniju analizu ulaganja obveznih

mirovinskih fondova u Tablici 8 prikazana je struktura ulaganja prema vrsti, ali sa

raščlanjenim ulaganjem u domaću i inozemnu imovinu.

Tablica 8: Struktura ulaganja obveznih mirovinskih fondova prema vrsti ulaganja od

2006. do 2013. godine (u postocima)

Vrsta ulaganja 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Domaće dionice 79,6 81,9 84,0 83,7 75,5 66,4 64,2 59,0

Inozemne dionice 20,4 18,1 16,0 16,3 24,5 33,6 35,8 41,0

Domaće obveznice 96,6 99,7 95,5 93,2 98,1 99,3 99,3 98,7

Inozemne obveznice 3,4 0,3 4,5 6,8 1,9 0,7 0,7 1,3

Domaći investicijski fondovi 58,2 93,6 49,9 60,7 23,7 39,5 29,6 39,9

Inozemni investicijski

fondovi 41,8 6,4 50,1 39,3 76,3 60,5 70,4 60,1

Domaći kratkoročni VP 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

Inozemni kratkoročni VP 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Domaći depoziti 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

Inozemni depoziti 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Izvor: Izrada studentice prema www.hanfa.hr/getfile/40021/C-04_struktura_OMF.xls,


Iz Tablice 8 može se zaključiti da ulaganja u domaće vrijednosne papire i depozite

dominiraju u svim promatranim godinama, te da su u domaće kratkoročne vrijednosne

papire i depozite sredstva obveznih mirovinskih fondova uložena 100%, dok u

inozemne nije uloženo ništa.

Slična situacija je sa ulaganjima u obveznice gdje je u promatranim godina u domaće

obveznice uloženo više od 95% ukupnog ulaganja u obveznice, osim u 2009. godini

kada je taj udio pao na 93,2%. Manje udjele bilježi ulaganja u domaće dionice, te se oni

kreću oko 80% sa tendencijom pada od 2008. godine, da bi u 2013. godini udio iznosio

tek 59%. Sukladno tome u navedenom razdoblju povećavao se udio ulaganja u

inozemne dionice, dosegavši 41% u 2013. godini.

Oscilirajući trend kroz godine imala su ulaganja u domaće i inozemne investicijske

fondove, te je situacija u 2013. godini u odnosu na 2006. obrnuta. U 2006. 58,2%

45

ulaganja u investicijske fondove bilo je u one domaće, dok je u 2013. godini 60,1%

uloženo u inozemne investicijske fondove. U 2007. godini ekstremni zaokretu u

ulaganju u fondove, u odnosu na 2006. ulaganje u domaće investicijske fondove

povećalo se za 61%.

Analiza ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova prikazana je Tablicom 9,

te su ulaganja također raščlanjena na domaća i inozemna prema vrsti ulaganja.

Tablica 9: Struktura ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova prema vrsti

ulaganja od 2006. do 2013. godine (u postocima)

Vrsta ulaganja 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Domaće dionice 94,5 92,6 86,9 73,3 60,8 67,4 65,6 63,4

Inozemne dionice 5,5 7,4 13,1 26,7 39,2 32,6 34,4 36,6

Domaće obveznice 100,0 99,8 93,2 87,5 100,0 100,0 99,8 99,1

Inozemne obveznice 0,0 0,2 6,8 12,5 0,0 0,0 0,2 0,9

Domaći investicijski

fondovi 70,7 90,7 52,3 73,9 34,8 50,7 55,4 23,7

Inozemni investicijski

fondovi 29,3 9,3 47,7 26,1 65,2 49,3 44,6 76,3

Domaći kratkoročni VP 0,0 0,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

Inozemni kratkoročni VP

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Domaći depoziti 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

Inozemni depoziti 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Izvor: Izrada studentice prema www.hanfa.hr/getfile/40022/C-05_struktura_ODMF.xls,


Struktura ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova gotovo je identična u

segmentu kratkoročnih vrijednosnih papira i depozita, uz razliku što ulaganja u

kratkoročne vrijednosne papire nije bilo u 2006. i 2007. godini. Ulaganje u domaće

obveznice ima viši postotak nego kod obveznih fondova, iznad 99%, osim 2008. i 2009.

godine kada udio pada na 93,2%, odnosno 87,5% u 2009. godini. Ulaganje u domaće

dionice također bilježi viši udio nego kod obveznih fondova, osim 2008. i 2009. kada su

se posljedice ekonomske krize osjećale na hrvatskom tržištu kapitala, te su sredstva

povučena sa domaćeg tržišta i preusmjerena na inozemno. Kod ulaganja u fondove

46

također se primjećuje oscilirajući trend i u 2013. godini situacija obrnuta onoj iz 2006.

kada je bilo 70,7% ukupnog ulaganja u fondove uloženo u domaće, dok je u 2013.

76,3% uloženo u inozemne.

Struktura ulaganja u obveznice prema vrsti obveznica dana je u Tablici 10 za obvezne

mirovinske fondove, te u Tablici 11 za otvorene dobrovoljne mirovinske fondove.


obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice obveznih mirovinskih fondova u


Vrsta obveznica 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Domaće obveznice

Državne 92,3 95,9 90,9 87,0 93,0 94,6 95,5 95,7

Municipalne 0,5 0,5 0,5 0,4 0,3 0,1 0,1 0,1

Korporativne 3,8 3,2 4,2 5,8 4,8 4,5 3,7 2,8

Inozemne obveznice

Državne 1,9 0,0 1,8 6,5 1,7 0,7 0,7 1,3

Municipalne 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Korporativne 1,5 0,3 2,7 0,3 0,2 0,0 0,0 0,0

Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

Izvor: Izrada studentice prema www.hanfa.hr/getfile/40021/C-04_struktura_OMF.xls,


Obvezni mirovinski fondovi najveći dio ulaganja u obveznice (87% i više) plasirali su u

hrvatske državne obveznice, manji dio u hrvatske korporativne obveznice (do najviše

5,8%), te tek 1,9% u inozemne državne obveznice. U inozemne municipalne obveznice

nije bilo ulaganja u nijednoj promatranoj godini, dok se ulaganje u inozemne

korporativne obveznice smanjivalo od 2010., te u 2013. godini tog ulaganja više nema.

U 2009. godini značajno je porastao udio ulaganja u inozemne državne obveznice na

6,5%, da bi iduće godine opet pao na istu razinu 1,7%.

47


obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice otvorenih dobrovoljnih mirovinskih

fondova u razdoblju od 2006. do 2013. godine (u postocima)

Vrsta obveznica 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Domaće obveznice

Državne 79,9 96,5 75,2 62,5 82,0 87,8 88,6 91,6

Municipalne 0,7 0,2 0,9 1,3 0,5 0,3 0,2 0,2

Korporativne 19,4 3,1 17,1 23,7 17,5 11,9 10,9 7,3

Inozemne obveznice

Državne 0,0 0,2 6,8 10,4 0,0 0,0 0,2 0,9

Municipalne 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Korporativne 0,0 0,0 0,0 2,1 0,0 0,0 0,0 0,0

Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

Izvor: Izrada studentice prema www.hanfa.hr/getfile/40022/C-05_struktura_ODMF.xls,


Uspoređujući ulaganja u obveznice obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, može

se zaključiti da otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi ulažu manje sredstava u

domaće državne obveznice i više u domaće korporativne nego što je to slučaj kod

obveznih fondova. 2009. godine čak je 23,7% ukupnog ulaganja u obveznice bilo u

domaće korporativne, a tek 62,5% u domaće državne. Razlog tome leži u zahtijevanoj

manjoj rizičnosti obveznih mirovinskih fondova.

4.6. Analiza investicijskog bankarstva vodećih banaka

Prema podacima HNB-a od 31.12.2012. godine od 31 banke u Hrvatskoj njih četiri

imaju udio od čak 66,88% u ukupnoj aktivi banaka. Veličinom aktive prednjači

Zagrebačka banka sa 104,1 mlrd. kuna, zatim slijedi Privredna banka Zagreb sa 68,95

mlrd. kuna, Erste&Steiermärkische banka sa 58,69 mlrd. kuna, te naposlijetku

Raiffeisen banka sa 35,7 mlrd. kuna. Navedene banke istim redoslijedom prednjače i na

tržištu investicijskih fondova (Bilten o bankama HNB-a, 26/2013), dok je u Grafikonu 8

prikazana veličina aktive i portfelja vrijednosnih papira vodećih banaka.

48

Grafikon 8: Visina portfelja vrijednosnih papira i ukupne aktive vodećih banaka u

Hrvatskoj u 2012. godini (u milijardama kuna)

Izvor: Izradila studentica prema podacima iz Biltena o bankama Hrvatske narodne

banke, broj br.26/2013, str. 9

U izračun visine portfelja vrijednosnih papira uključeni su vrijednosni papiri i drugi

financijski instrumenti koji se drže radi trgovanja, koji su raspoložiti za prodaju, koji se

drže do dospijeća i oni kojima se aktivno ne trguje, te trezorski zapisi Ministarstva

financija i blagajnički zapisi HNB-a. Njihovom analizom dolazi se do zaključka da s

najvećom vrijednošću portfelja (9 mlrd. kuna) i aktive (104,1 mlrd. kuna) raspolaže

Zagrebačka banka. Raiffeisen banka raspolaže sa najmanjim portfeljem, ali on u odnosu

na aktivu banke zauzima najviši udio u usporedbi s drugim bankama koji iznosi 13%.

Privredna banka Zagreb koja je druga banka po veličini aktive, ima prilično skroman

portfelj koji čini udio u aktivi od tek 6,9%.

Gledajući sve banke u Hrvatskoj udio vrijednosnih papira porastao je s 8,3% (2011.) na

9,9% u 2012. godini. Najviši udio vrijednosnih papira u aktivi imale su male banke i on

je iznosio 13,1%, dok su najveći porast u godini od 2,2 postotna poena, na 12,7%

imovine zabilježile srednje banke. Velike banke u koje ulaze i prethodno analizirane

četiri banke u 2012. povećale su udio vrijednosnih papira na 9,3% (Bilten o bankama

HNB-a, 26/2013).

9,0 4,8 6,6 4,6

104,1

69,0

58,7

35,7

0,0

20,0

40,0

60,0

80,0

100,0

120,0

ZABA PBZ Erste Raiffeisen

Vrijednosni papiri Ukupna aktiva

49

4.6.1. Analiza investicijskih fondova vodećih banaka

Četiri vodeće banke u Hrvatskoj ukupno upravljaju sa 26 otvorenih investicijskih

fondova od njih ukupno 108. Najvećim brojem investicijskih fondova, sa njih osam

upravlja Zagrebačka banka, dok najmanjim brojem fondova upravlja

Erste&Steiermärkische banka, sa njih četiri, te ona jedina od analiziranih banaka ne

posjeduje mješoviti fond. Najzastupljenija vrsta fondova su dionički i novčani, dok su

obveznički i mješoviti brojčano i imovinom slabije zastupljeni. U Tablicama 12, 13, 14

i 15 analizirani su svi investicijski fondovi vodećih banaka raspoređeni prema vrsti

fonda.

Tablica 12: Prinosi i imovina dioničkih fondova vodećih banaka u 2014. godini

Dionički fondovi Datum TF1 PGP

2

Prinos od

osnutka (%)

Imovina u

mil.kn

ZB trend 12.06.2014. 11,63 3,05 41,81 71,32

ZB aktiv 12.06.2014. 7,97 0,53 4,31 300,80

ZB euroaktiv 12.06.2014. 10,11 2,85 32,84 288,93

ZB BRIC+ 12.06.2014. 4,16 -2,33 -9,34 54,18

PBZ I-Stock 12.06.2014. 6,91 -8,89 -47,43 60,36

PBZ Equity fond 12.06.2014. 8,77 -3,69 -28,12 182,28

Erste Adriatic Equity 12.06.2014. 8,67 -3,19 -24,53 222,41

Raiffeisen Absolute Aggressive 12.06.2014. 2,45 6,09 15,57 26,29

Raiffeisen New Europe 12.06.2014. 9,15 -6,97 -48,36 86,22

Raiffeisen World 12.06.2014. 10,70 2,57 31,14 33,53

Ukupno

1.326,32

Izvor: Izrada studentice prema

http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_1_5_0_1/|Otvoreni_fondovi|Pro-

shirena_te-ccajnica||, pregledano: 12.06.2014.

Vodeće banke u Hrvatskoj upravljaju sa deset dioničkih fondova čija ukupna imovina

iznosi 1,3 milijarde kuna, što je 79,1% ukupne imovine dioničkih fondova u Hrvatskoj.

Ukoliko se promatraju samo vodeće banke, Zagrebačka banka ima izrazitu dominaciju

na tržištu dioničkih fondova sa udjelom od 53,9% u ukupnoj imovini kao i sa najvišim

ostvarenim prinosima. Dok svi fondovi Zagrebačke banke osim ZB BRIC+ ostvaruju

1 TF – trajanje fonda u godinama

2 PGP – prosječni godišnji prinos u postocima prikazuje anualizirani prinos fonda od početka izračuna

vrijednosti udjela

50

dobitke, fondovi Privredne banke Zagreb i Erste&Steiermärkische banke ostvaruju

značajne gubitke.

Tablica 13: Prinosi i imovina mješovitih fondova vodećih banaka u 2014. godini

Mješoviti fondovi Datum TF PGP

Prinos od

osnutka (%)

Imovina u

mil.kn

ZB global 12.06.2014. 12,95 2,92 45,22 376,43

PBZ Global fond 12.06.2014. 12,76 3,07 47,03 157,14

Raiffeisen Absolute 12.06.2014. 0,45 - 1,80 140,51

Ukupno

674,08




Mješoviti fondovi su brojem najmanje zastupljeni, svaka banka posjeduje jedan takav

fond, uz izuzetak Erste&Steiermärkische banke koja takav fond nema. Raiffeisen banka

je tek prije 6 mjeseci osnovala ovu vrstu fonda, dok ZB global i PBZ Global fond

postoje na tržištu već gotovo 13 godina. Promatrajući prinose zaključuje se da svi

fondovi imaju pozitivne prinose, te da oni prosječno godišnje iznose oko 3%. Ukupna

imovina svih mješovitih fondova u Hrvatskoj iznosi 801,86 milijuna kuna, dok

mješoviti fondovi vodećih banaka upravljaju imovinom u vrijednosti 674,08 milijuna

kuna, što je udio od visokih 84,06%.

Tablica 14: Prinosi i imovina obvezničkih fondova vodećih banaka u 2014. godini

Obveznički fondovi Datum TF PGP

Prinos od

osnutka (%)

Imovina u

mil.kn

ZB bond 12.06.2014. 12,95 4,41 74,88 153,71

PBZ Bond fond 12.06.2014. 11,26 2,19 27,56 49,90

Erste Adriatic Bond 12.06.2014. 0,96 - 8,11 179,89

Raiffeisen Bonds 12.06.2014. 12,05 4,12 62,71 68,57

Ukupno

452,07




51

Svaka od vodećih banaka posjeduje jedan obveznički fond, te ta četiri fonda sudjeluju u

ukupnoj imovini svih obvezničkih fondova u Hrvatskoj sa udjelom od čak 94,6%. Svi

navedeni fondovi ostvaruju pozitivne prinose, a najviši prinos od osnutka ostvario je

fond ZB bond i on iznosi 74,88%.

Tablica 15: Prinosi i imovina novčanih fondova vodećih banaka u 2014. godini

Novčani fondovi Datum TF PGP

Prinos od

osnutka (%) Imovina u mil.kn

ZB plus 12.06.2014. 13,89 4,05 73,52 2.517,71

ZB europlus 12.06.2014. 13,89 2,91 48,93 116,46

PBZ Novčani fond 12.06.2014. 15,21 5,32 120,04 1.453,73

PBZ Euro Novčani 12.06.2014. 11,89 3,85 56,69 424,00

PBZ Dollar fond 12.06.2014. 9,17 2,80 28,84 30,05

Erste Money 12.06.2014. 11,03 3,68 49,05 1.579,88

Erste Euro-Money 12.06.2014. 4,72 2,81 14,01 552,53

Raiffeisen Cash 12.06.2014. 11,30 3,98 55,35 909,28

Raiffeisen euroCash 12.06.2014. 2,73 1,71 4,73 115,98

Ukupno

7.699,62




Iako brojčani nisu najzastupljenija vrsta fonda, imovinom to svakako jesu. Novčani

fondovi vodećih banaka upravljaju sa imovinom u vrijednosti 7.699,62 milijuna kuna,

što je gotovo šest puta veća vrijednost od imovine dioničkih fondova istih banaka, te

predstavlja 86% ukupne imovine svih novčanih fondova u Hrvatskoj. Najstariji

osnovani fond je PBZ Novčani fond koji djeluje duže od 15 godina, dok fondovi

Zagrebačke banke ZB plus i ZB europlus djeluju gotovo 14 godina. Ova vrsta fondova

ostvarila je najviše prinose od osnutka, gdje prinos PBZ Novčanog fonda iznosi čak

120,04%, kao i najviše prosječne godišnje prinose koji se kreću od 1,71 do 5,32%.

Ulazna naknada za sve navedene fondove iznosi 0%, jedino se kod fonda ZB europlus

plaća naknada od 0,75% ukoliko je uplata viša od 300.000,00 kuna. Izlazne naknade

variraju ovisno o banci, vrsti fonda i razdoblju povlačenja novca s time da najviša

izlazna naknada iznosi 3%. Kod svih analiziranih banaka novčani fondovi denominirani

u kunama nemaju izlaznu naknadu. Naknada za upravljanje kreće se u rasponu od 0,50

52

do 2,85%, te raste s rizičnošću fonda, što znači da novčani fondovi imaju najniže

nakade, dok su dionički u pravilu oni fondovi koji imaju najviše naknade za upravljanje.

Analizirajući naknadu depozitnoj banci zaključuje se da i ona raste sa rizičnošću fonda

kod fondova Raiffeisen banke, ali to nije slučaj sa ostalim bankama, iako dionički

fondovi imaju najviše naknade. Ova vrsta naknade kod fondova Zagrebačke banke

kreće se u rasponu od 0,10 do 0,30%, kod fondova Erste&Steiermärkische banke od

0,13 do 0,30%, kod Raiffeisen fondova od 0,13 do 0,25%, dok je kod fondova

Privredne banke Zagreb ista za sve vrste fondova i iznosi 0,15%.

Analizom prinosa i imovine investicijskih fondova vodećih banaka zaključuje se da

veličinom imovine prednjače novčani i dionički fondovi, dok pozitivne i najviše prinose

ostvaruju obveznički i novčani fondovi, te da vodeće banke u Hrvatskoj preko svojih

investicijskih fondova upravljaju sa 79,1 do 94,6% ukupne imovine svih investicijskih

fondova ovisno o vrsti fonda, što još jednom dokazuje njihovu dominaciju i visoko

koncentriran bankarski sektor u Hrvatskoj.

4.6.2. Analiza mirovinskih fondova vodećih banaka

Mirovinski fond osniva se radi prikupljanja novčanih sredstava koje uplaćuju članovi

fonda i ulaganja tih sredstva sa ciljem povećanja vrijednosti imovine fonda kako bi se

vršile isplate mirovinskih davanja članovima fonda. Može se osnovati kao obvezni ili

dobrovoljni, te sukladno tome njime upravlja obvezno mirovinsko društvo ili

dobrovoljno mirovinsko društvo koje se može osnovati kao dioničko društvo ili društvo

s ograničenom odgovornošću. Obvezno mirovinsko društvo može osnovati i upravljati

samo sa jednim obveznim mirovinskim fondom, dok dobrovoljno mirovinsko društvo

može upravljati sa više dobrovoljnih mirovinskih fondova (HANFA, Mirovinski

fondovi i mirovinska društva,

http://www.hanfa.hr/getfile/39367/Mirovinski%20fondovi%20i%20mirovinska%20dru

%C5%A1tva.pdf).

Od 2002. godine kada je krenula mirovinska reforma u Hrvatskoj osnovano je sedam

obveznih mirovinskih fondova (OMF-ova) od kojih tri nisu uspjela prikupiti zakonom

53

propisan minimum članova, te danas posluju četiri takva fonda i sa svima upravljaju

upravo četiri vodeće banke u Hrvatskoj. AZ i PBZ Croatia osiguranje fondovi nastali su

povezivanjem banaka i osiguravajućih društava, u ovom slučaju AZ – Allianz

osiguranja i Zagrebačke banka, te PBZ Croatia osiguranje – suradnjom Privredne banke

Zagreb i Croatia osiguranja. Prema podacima HANFA-e krajem 2002. godine broj

članova u obveznim mirovinskim fondovima bio je 983.310, dok je u svibnju 2014.

godine taj broj iznosio 1.692.368, što je povećanje od 72,1%. Dobrovoljnih mirovinskih

fondova danas ima šest, od čega s njih pet upravljaju banke. Zagrebačka i

Erste&Steiermärkische banka upravljaju svaka sa po dva ovakva fonda, dok jednim

upravlja Raiffeisen banka. Ovi fondovi u svibnju 2014. godine imali su 211.330

članova, što je daleko manji broj članova od obveznih mirovinskih fondova (HANFA

Članstvo u mirovinskim fondovima, http://www.hanfa.hr/getfile/40019/C-

02_clanstvo_MF.xls).

Tablica 16: Prinosi i imovina obveznih mirovinskih fondova vodećih banaka u 2014.

godini

Obvezni mirovinski

fondovi Datum

Trajanje

fonda PGP (%)

Prinos od

osnutka (%)

Imovina u

mil. kn

AZ 13.06.2014. 12,13 5,92 100,98 23.550,00

PBZ Croatia osiguranje 13.06.2014. 12,13 4,96 79,89 9.391,00

Erste Plavi 13.06.2014. 12,13 5,88 100,02 7.748,00

Raiffeisen OMF 13.06.2014. 12,13 5,79 97,98 17.800,00

Ukupno

58.489,00


http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_2_0_0_2/|Mirovinski_fondovi|Pro-

shirena_te-ccajnica_mirovinskih_fondova||, pregledano: 13.06.2014.

Svi obvezni mirovinski fondovi osnovani su na isti dan, 30.04.2002. godine. Svaka od

vodećih banaka upravlja sa po jednim obveznim mirovinskim fondom. Ukupna imovina

OMF-ova iznosi 58.489,00 milijuna kuna, u čemu je udio imovine AZ OMF-a 40,2%, a

udio Raiffeisen OMF-a 30,4% što ih čini vodećim obveznim mirovinskim fondovima.

Analizirajući prosječne godišnje prinose fondova najviše ostvaruje AZ OMF 5,92%,

dok PBZ Croatia osiguranje ostvaruje najniže, 4,96%. Svi prinosi od osnutka kao i

prosječni godišnji prinosi su pozitivni i relativno visoki što je očekivano s obzirom na

vrstu i svrhu fonda.

54

Obvezna mirovinska društva financiraju se iz naknade od uplaćenih doprinosa - ulazne

naknade, naknade za upravljanje imovinom, te naknade za izlaz iz OMF-a. Od 2002. do

2010. društva za upravljanje OMF-ima dobila su od naknada čak 1,4 milijarde kuna,

čime je svaki član obveznog fonda platio društvu za upravljanje prosječnu naknadu od

1.696 kuna. (Jelić n.d.). Za četiri obvezna mirovinska fonda ulazna naknada kreće se u

rasponu od 0,5 do 0,8%, a izlazna naknada varira od 0,2 do 0,8%, te se plaća samo za

prve tri godine članstva. Sukladno tome ako član odluči izaći iz fonda u prvoj godini

članstva platit će 0,8%, u drugoj godini 0,4%, te ako odluči izaći u trećoj godini

naknada će iznositi 0,2%.

Tablica 17: Prinosi i imovina dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova vodećih

banaka u 2014. godini

Dobrovoljni otvoreni

mirovinski fondovi Datum

Trajanje

fonda

PGP

(%)

Prinos od

osnutka (%)

Imovina u

mil. kn

AZ Profit 12.06.2014. 10,71 7,97 127,27 976,01

AZ Benefit 12.06.2014. 10,53 7,28 109,55 218,75

Erste Plavi Expert 12.06.2014. 9,25 5,56 65,00 148,67

Erste Plavi Protect 12.06.2014. 9,25 5,83 68,90 80,06

Raiffeisen DMF 12.06.2014. 11,87 5,62 91,37 751,74

Ukupno

2.175,24



shirena_te-ccajnica_mirovinskih_fondova||, pregledano: 13.06.2014.

Dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova (DOMF) ima ukupno šest od čega sa njih

pet upravljaju banke, što znači da banke upravljaju sa 93,7% ukupne imovine DOMF-

ova. Zagrebačka banka i Erste&Steiermärkische banka upravljaju svaka sa po dva

ovakva fonda, dok PBZ ne posjeduje ovakvu vrstu fonda. Kao i kod obveznih, tako i

kod dobrovoljnih mirovinskih fondova sa više od polovice imovine, točnije 54,9%

upravlja Zagrebačka banka u suradnji s Allianz osiguranjem, dok slijedi Raiffeisen

DMF sa 34,6%. Spomenute dvije bankarske grupacije pokazuju prevlast na tržištu

obveznih i dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova. Prinosi ove vrste fonda također

su pozitivni, sa nešto višim vrijednostima prosječnih godišnjih prinosa. AZ Profit

ostvarivao je najviše prinose od 7,97% na godišnjoj razini i 127,27% od osnutka, dok su

najlošije poslovali fondovi Erste&Steiermärkische banke.

55

Kod dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova također se naplaćuju ulazne i izlazne

naknade, ali se one razlikuju od onih kod obveznih fondova. Ulazna naknada za AZ

Benefit i AZ Profit iznosi od 0 do 7% ovisno o uplati ili se uplaćuje jednokratno

1.250,00 kuna, za Erste Plavi Expert, Erste Plavi Protect i Raiffeisen DMF ona iznosi

8% od uplate (maksimalno 400,00 kuna) u prve tri godine ili jednokratno 900,00 kuna.

Izlazna naknada ista je kod svih fondova i može biti maksimalno 10%.

4.6.3. Poslovi investicijskog bankarstva vodećih banka

Vodeće banke u Hrvatskoj obavljaju gotovo sve poslove investicijskog bankarstva kroz

posebne sektore ili divizije:

· Zagrebačka banka –Divizija investicijskog bankarstva i financijskih tržišta

· Privredna banka Zagreb – Sektor investicijskog bankarstva

· Erste&Steiermärkische Bank – Sektor financijskih tržišta i investicijskog

bankarstva

· Raiffeisen Bank – Sektor riznice i investicijskog bankarstva

Zagrebačka banka obavlja sve poslove investicijskog bankarstva s naglaskom na:

pribavljanje vlasničkog kapitala i drugim plasmanima vlasničkih vrijednosnih papira,

pribavljanje dužničkog kapitala (sindicirani krediti, projektno financiranje, strukturirano

financiranje, obveznice, komercijalni zapisi), spajanju i akvizicijama, disponiranju i

prodaji udjela, savjetovanju kod privatizacija, investicijskim strategijama (MBO/LBO),

restrukturiranju, strategijama kod pribavljanja financiranja i financijskom savjetovanju.

Također obavlja poslove skrbništva nad vrijednosnim papirima te brokerske poslove

(http://www.zaba.hr/home/wps/wcm/connect/zaba_hr/zabapublic/investicijsko+bankarst

vo/zaba+ib/opis). Upravo ova banka drži vodeću tržišnu poziciju u Hrvatskoj u

aktivnostima investicijskog bankarstva, te je u segmentu Tržišta kapitala u 2013. godini

sudjelovala kao zajednički vodeći agent izdanja u izdanju obveznica RH u ukupnom

iznosu od 2,75 milijarde kuna, te 750 milijuna eura. Također banka je aranžirala niz

transakcija strukturiranog financiranja među kojima posebni značaj ima financiranje

izgradnje novog terminala Međunarodno zračne luke Zagreb, te je banka bila savjetnik

56

u svim važnijim transakcijama spajanja i preuzimanja u Hrvatskoj i na tržištima

jugoistočne Europe, posebno kao savjetnik na strani kupca u procesima privatizacije

(Godišnje izvješće Zagrebačke banke, 2013, str. 9).

Privredna banka Zagreb također pruža niz proizvoda i usluga za domaće i inozemne

klijente. Najvažnije usluge za poduzeća su: financijsko savjetovanje, strukturno

financiranje, prodaja financijskih instrumenata uz/bez obveze otkupa, analize, usluge

depozitne banke, usluge posredovanja kod kupnje i prodaje vrijednosnih papira, te

usluge skrbništva. Posljednje dvije usluge: brokerske usluge i usluge skrbništva su

namijenjena i građanima. U segmentu financijskog savjetovanja banka nudi

savjetovanje kod spajanja i preuzimanja, prodaja, privatizacija, programa organiziranog

radničkog dioničarstva, LBO i MBO transakcija, procjena vrijednosti poduzeća,

financijskog restrukturiranja, obrana od preuzimanja i poslovnih strategija, te u svim

navedenih situacijama banka također nudi usluge analize. Jedna od usluga banke je i

brokersko trgovanje na Zagrebačkoj burzi koje je moguće izvršiti na dva načina:

redovnom uslugom (telefonom) i putem PBZ Investor-a (internet trgovanje). Obje

usluge mogu se ugovoriti u bilo kojoj poslovnici PBZ-a (PBZ, Investicijsko bankarstvo,

http://www.pbz.hr/investicijsko#.U60yOXa8TkM).

Tijekom proteklih jedanaest godina Privredna banka Zagreb bila je vodeća na domaćem

tržištu izdanja vrijednosnih papira organizirajući ukupno: 198 izdanja dužničkih i

vlasničkih vrijednosnih papira za 28 hrvatskih klijenata uključujući izdanja državnih

vrijednosnih papira RH (ukupnog iznosa 73,1 milijardu kuna), municipalnih obveznica

(ukupnog iznosa 255,2 milijuna kuna), korporativnih obveznica (ukupnog iznosa 4,2

milijarde kuna), komercijalnih zapisa (ukupnog iznosa 5,1 milijardi kuna) i javnih

ponuda (ukupnog iznosa 287 milijuna kuna). U okviru skrbničkih poslova, banka je

podskrbnik za pet najvećih svjetskih skrbnika, te je prema recentnom istraživanju

Global Custodian-a potvrđena kao vodeća hrvatska skrbnička banka (Godišnje izvješće

Privredne banke Zagreb, 2013).

Erste&Steiermärkische Bank obavlja slične poslove investicijskog bankarstva kao i

prethodne dvije banke: prodaja vrijednosnih papira i strukturiranih proizvoda, trgovanje

putem „trading deskova“, brokerske usluge i investicijsko savjetovanje, izdavanje

57

vrijednosnih papira i skrbništvo (Financijska tržišta,

http://www.erstebank.hr/hr/Financijska_trzista). Od 2010. godine banka je specijalist na

dionicama poduzeća HT d.d., Ledo d.d. i AD Plastik d.d., te je specijalist za trgovinu

strukturiranim vrijednosnim papirima na Multilateralnoj trgovinskoj platformi

Zagrebačke burze. Banka je u 2011. i 2012. u ulozi zajedničkog agenta i pokrovitelja

izdanja na domaćem tržištu uspješno aranžirala dvije tranše dviju obveznice

Ministarstva financija Republike Hrvatske ukupnog nominalnog iznosa 3,5 mlrd. kuna i

1 mlrd. eura. Također je aranžirala izdanje obveznica Jadrolinije nominalnog iznosa 11

mil. eura, te izdanje vlastitih obveznica nominalnog iznosa 300 mil. kuna, čime si je

osigurala dugoročnu kunsku likvidnost za gotovinsko kreditiranje stanovništva.

Navedenim transakcijama u obje godine banka je bila vodeći aranžer dužničkih

vrijednosnih papira u RH sa 26,9% tržišnog udjela u 2011., odnosno 27,6% 2012.

godine. Prosječna vrijednost imovine pod skrbništvom u 2012. iznosila je 5,45 mlrd.

kuna, ali uz brojne fluktuacije povezane sa kretanjima na tržištu kapitala i u fondovskoj

industriji (Godišnje izvješće Erste&Steiermärkische Bank, 2012).

Raiffeisen Bank Austrija obavlja aranžiranje izdanja vlasničkih i dužničkih

vrijednosnih papira, te instrumenta novčanog tržišta, trgovanje vrijednosnim papirima i

izvedenicama na domaćem i inozemnim tržištima, savjetovanje kod spajanja/izdvajanja,

akvizicija, prodaje, preuzimanja/obrane od preuzimanja, restrukturiranja, LBO i MBO

transakcija. Banka je sudjelovala u svim izdanjima državnih obveznica, te u velikom

broju izdanja korporativnih obveznica kao i u inicijalnim javnim ponudama dionica s

tržišnim udjelom od 60% (https://www.rba.hr/wps/public-web/investicijsko-

bankarstvo).

58

5. PERSPEKTIVA RAZVOJA INVESTICIJSKOG BANKARSTVA

U HRVATSKOJ

Jedan od ograničavajućih faktora razvoja investicijskog bankarstva predstavlja

nedovoljna upoznatost građana, iako u posljednjim godinama banke ulažu velika

sredstva u promociju i približavanje usluga investicijskog bankarstva klijentima.

Rezultati istraživanja koje je provela GfK, Agencija za istraživanje tržišta 2006. godine

na građanima višeg socio-ekonomskog statusa govore da je s konceptom investicijskog

bankarstva upoznato 15% ispitanika, dok još gotovo 50% njih navodi da znaju nešto o

takvom obliku ulaganja novca. Što se tiče upoznatosti s pojmom investicijskog

bankarstva i investicijskog fonda, na pitanje da li su čuli za taj pojam i čemu on služi

47% ih je odgovorili da su čuli, ali da jako malo znaju o tome, 33% ih je čulo, ali ne

znaju ništa gotovo ništa o tome, njih 15% je dobro upoznato, dok njih 5% nikad nije

čulo za investicijsko bankarstvo ili investicijski fond. Iako sporo, marketinške kampanje

banaka imaju učinak i ipak se nazire napredak, s obzirom da je u istom istraživanju

2002. godine čak 17% ispitanika odgovorilo da nikad nije čulo za investicijsko

bankarstvo (http://limun.hr/main.aspx?id=113815).

Razvoj investicijskog bankarstva u Hrvatskoj može se promatrati i s aspekta razvoja

investicijskih i mirovinskih fondova. U okviru toga vrlo su bitni čimbenici ponude

među kojima se mogu navesti: trošak i vrijeme potrebno za osnivanje fonda, količina i

vrste distribucijskih kanala putem kojih se plasiraju udjeli, te bankarska industrija. U

Hrvatskoj je jedan od ograničavajućih činitelja daljnjeg razvoja nedovoljno razvijeno

tržište kapitala, na kojemu postoji velik broj formalnih kotacija. Iako je na Zagrebačku i

Varaždinsku burzu do srpnja 2004. godine uvršteno ukupno 568 dionica, aktivno se

trgovalo sa samo oko 200 dionica. Tržište dionica još je uvijek plitko, iako posljednjih

godina bilježi blagi rast, dok je tržište obveznica također slabo razvijeno, uz

prevladavanje državnih obveznica. Pojava mirovinskih i investicijskih fondova

pogodovala je razvoju tržišta obveznica, ponajprije državnih obveznica jer su

mirovinski fondovi obvezni 50% imovine ulagati u njih. Može se reći da se fondovi

brže prihvaćaju u zemljama gdje je stanovništvo obrazovanije, bogatije i bolje

informirano, što objašnjava i slabiju razvijenost u siromašnijim i manje razvijenim

zemljama (Jurić, 2005, pp.393-394).

59

Intenzitet i smjer razvoja investicijskih fondova ovisi o razvoju tržišta kapitala s kojim

su investicijski fondovi usko povezani, kao i o postojećoj zakonskoj regulativi. Zakon o

investicijskim fondovima iz 2005. donesen je u uvjetima koji su znatno drugačiji od

današnjih, te je jednim dijelom bio neadekvatan i ograničavajući za fondovsku

industriju u fazi razvoja. Ulaskom Hrvatske u EU, 01.07.2013. godine stupio je na

snagu novi Zakon o investicijskim fondovima koji je u potpunosti usklađen sa

direktivama EU. Ovim zakonom fondovi su podijeljeni na UCITS i alternativne

investicijske fondove, te je namjera zakona da se standardiziraju UCITS fondovi na

području EU i stvori jedinstveno tržište, uz uvjet da će se navedeno provoditi uz

restrikcije u smislu ulaganja. Pozitivne strane novog zakona su veća zaštita ulagatelja, te

strategije ulaganja koje će biti znatno bogatije i prilagođenije tržišnim uvjetima uz istu

razinu transparentnosti. Razvoj investicijskih fondova trebao bi ići u smjeru

iskorištavanja znanja koje posjeduje domaća fondovska industrija, kako bi se pronašla

odgovarajuća niša i ulagateljima ponudila paleta proizvoda i usluga u segmentu

ulaganja i upravljanja imovinom koja bi zadovoljila sve njihove potrebe (Poslovni

savjetnik, 2012).

Ovaj zakon u potpunosti otvara tržište registriranim društvima za upravljanje iz EU, što

znači da strana društva mogu s lakoćom otvarati fondove u Hrvatskoj čime će se stvoriti

veća konkurencija i potaknuti domaća društva za upravljanje fondovima na tržišno

natjecanje i poboljšanje ponude usluga svojim klijentima. Negativna strana

konkurencije je ta da strana društva mogu sredstva prikupljena u Hrvatskoj ulagati izvan

Hrvatske čime bi se iznosio domaći kapital. Također zbog opširnosti i detaljnosti

zakona njemu će se lakše i jednostavnije prilagoditi velika društva za upravljanje, dok bi

manja mogla imati problema, zbog čega se očekuje da će ulaskom velikih igrača na

tržište manji propasti. Drugi negativan utjecaj proizlazi iz mogućnosti spajanja fondova

u Hrvatskoj sa fondovima u Europi. Time bi velike banke koje upravljaju velikim

fondovima u EU jednostavno mogle pripojiti fondove iz Hrvatske, budući da je njihova

imovina znatno veća od one u Hrvatskoj. Posljedično to može dovesti do smanjenja

broja domaćih fondova, zbog dolaska konkurencije, ali i pripajanja velikim fondovima u

vlasništvu stranih banka, te se sukladno tome očekuje i smanjenja broja ljudi u

društvima za upravljanje u Hrvatskoj. Primjerice neki od novčanih fondova UniCredit

banke u čijem je vlasništvu Zagrebačka banka, mogao bi pripojiti svu imovinu ZB plus

60

fonda čija ukupna imovina je u lipnju iznosila 2,517 milijardi kuna ili bi isto mogao

napraviti neki od obvezničkih fondova Raiffeisen banke pripajajući domaći Raiffeisen

Bonds čija imovina je u lipnju iznosila 68,6 milijuna kuna. Rezultat takvih preuzimanja

bilo bi značajno smanjenje broja zaposlenih u domaćoj fondovskoj industriji, te je

prijedlog da se u Zakon o UCITS fondovima ili u Zakon o alternativnim fondovima

doda dio o osnivanju NoN-UCITS fondova kao što se napravilo u Mađarskoj. Takvi

fondovi nisu pod direktivnom EU, imaju drugačije upravljanje i lokalnog su karaktera

(http://www.poslovni.hr/burze/stize-inozemna-konkurencija-tko-ce-od-domacih-

prezivjeti-212555). Na taj način opstao bi veći dio fondova, jer u suprotnom

propadanjem fondovske industrije, propada i tržište kapitala.

Investicijsko bankarstvo u pogledu mirovinskih fondova također donosi značajne

promjene. Naime 2014. godine stupila su na snagu dva nova zakona: Zakon o obveznim

mirovinskim fondovima i Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, koji donose

promjene u pogledu kategorija osiguranika. Članovi obveznih mirovinskih fondova koji

su u cijelosti pod upravljanjem mirovinskih društava banaka (Zagrebačka banka,

Privredna banka Zagreb, Erste&Steiermärkische Bank, Raiffeisen Bank) sada će biti

podijeljeni u tri kategorije sudionika: A, B i C. Kategorija A je najrizičnija uz najviši

očekivani dugoročni prinos, B umjereno rizična sa prinosima i rizikom kakvi su imali

postojeći mirovinski fondovi, dok je C najmanje rizična sa najmanjim prinosima.

Sukladno tome fond kategorije A u državne vrijednosnice ulaže najmanje 30% imovine,

fond B najmanje 50%, a fond C najmanje 70% imovine, dok je sa ulaganjem u dionice

situacija obrnuta: fond A u dionice smije uložiti najviše 55% imovine, fond B najviše

35%, dok fond C uopće ne smije ulagati u dionice (Novi list, http://www.pbzco-

fond.hr/news/main.aspx). Svi postojeći članovi obveznih mirovinskih fondova mogu do

21. kolovoza 2014. izabrati kategoriju fonda sukladno zakonskim ograničenjima, a

ukoliko to ne učine automatski će postati članovi fonda B kategorije

(http://www.regos.hr/default.aspx?id=2288). Voditelj Front Office-a u Hypo Alpe-

Adria Invest ističe da bi nove promjene u mirovinskom sustavu mogle imati značajniji

utjecaj na domaće financijsko tržište ukoliko bi se provela šira edukacija članova

mirovinskih fondova o prednostima koje nove kategorije mirovinskih fondova

(http://zse.hr/default.aspx?id=51492). U 2013. godini donesen je novi Zakon o

mirovinskom osiguranju (NN157/2013) koji donosi promjene koje bi mogle pridonijeti

61

jačanju sustava dobrovoljne štednje, jer se zakonom otvara mogućnost da obvezna

mirovinska društva upravljaju i dobrovoljnim mirovinskim fondom, što bi omogućilo

spajanje postojećih društva na tržištu. To bi za mirovinska društva značilo smanjenje

troškova i bolju organizaciju, te bi potaknulo razvoj dobrovoljnih fondova koji bi postali

dio marketinga obveznim fondova. S druge strane zakon donosi modernija rješenja koja

bi mogla olakšati poslovanje, ali koja donekle kompliciraju stvari što bi moglo

rezultirati skupljim poslovanjem mirovinskih društava. U 2014. godini očekuje se

usklađivanje s novim pravilima o članovima i njihovom informiranju, te se smatra da to

sa stajališta osiguranika neće donijeti značajnije razlike, ali se također očekuje

poskupljenje poslovanja mirovinskih društava

(http://svijetosiguranja.hr/hr/novosti/vjetar-u-leda-donosi-novi-zakon-o-mirovinskim-

osiguranjima,15019.html).

62

6. ZAKLJUČAK

Investicijsko bankarstvo razvilo se kao odgovor na rastuću konkurenciju nebankovnih

financijskih institucija koje su počele pružati usluge slične onima banaka. Banke

počinju proširivati svoju ponudu usluga, odmičući se od tradicionalne kreditno-

depozitne funkcije, te počinju pružati usluge ulaganja u vrijednosne papire, investiranja

u investicijske i mirovinske fondove koje one osnivaju kroz društva za upravljanje

fondovima. Na taj način banke vrše despecijalizaciju i time postaju full-servise banke ili

banke pune usluge. Investicijske banke kakve postoje u SAD-u bave se emisijama i

trgovanjem vrijednosnim papirima, te savjetovanjem kod spajanja i preuzimanja, dok su

navedene funkcije u Europi integrirane u segment investicijskog bankarstva u

postojećim bankama. Banka u segmentu investicijskog bankarstva može obavljati

dvojaku funkciju: izdavačku ili posredničku. Kod izdavačke funkcije banka sudjeluje u

primarnoj emisiji vrijednosnih papira preuzimajući na sebe rizik emisije, dok kod

posredničke funkcije obavlja poslove brokera i za to naplaćuje naknadu. Poslovi koje

banka može obavljati u okviru investicijskog bankarstva mogu se podijeliti na: poslove

primarne emisije financijskih instrumenata, izdavanje dužničkih instrumenata, poslove

spajanja i preuzimanja, brokerske poslove i investicijsko savjetovanje, te poslove

skrbništva vrijednosnica. Pojedine grupe poslova se isprepliću i nadopunjuju jedne

druge, primjerice uz brokerske poslove vežu se poslovi skrbništva za vrijednosnice

kojima se trguje. Za investicijsko bankarstvo bitna je i sama organizacija poslovanja, te

je prema tome sektor investicijskog bankarstva podijeljen na tri dijela: front, middle i

back office. Front office je dio koji se bavi poslovanjem s klijentima, middle office prati

stanje, položaj i izloženost riziku pojedinih pozicija banke pomoću posebnih indikatora,

dok back office služi kao tehnička podrška front i middle office-u. Kod same

organizacije izuzetno je bitno razdvajanje pojedinih poslovnih funkcija kako bi se

spriječile moguće zloupotrebe.

Za investicijsko bankarstvo važni su investicijski i mirovinski fondovi koji su kao

najznačajniji institucionalni ulagači zanimljivi bankama, te one osnivajući društva za

upravljanje ili mirovinska društva upravljaju fondovima sudjelujući tako na

financijskim tržištima. Investicijski fond predstavlja oblik udruživanja koji prikuplja

63

sredstva od velikog broja malih ulagača plasirajući ih zatim u diverzificirane portfelje

vrijednosnih papira. Ulaganje pojedinog fonda ovisi o obliku (otvoreni, zatvoreni), vrsti

(dionički, mješoviti, obveznički, novčani), te načinu upravljanja fond menadžera.

Ulagač sam bira fond sukladno svojim investicijskim ciljevima i riziku koji želi

preuzeti. Investicijskim fondom upravlja društvo za upravljanje investicijskim fondom,

dok mirovinskim fondom upravlja mirovinsko društvo. Svaki investicijski fond treba

imati depozitnu banku čiji je zadatak skrbništvo nad imovinom fonda i ona je neovisna

u odnosu na poslovanje fonda i društvo za upravljanje, dok je banka skrbnik depozitna

banka mirovinskog fonda.

U Republici Hrvatskoj investicijsko bankarstvo razvijalo se unutar postojećih banaka,

kao specijalizirani segment poslovanja, te kroz upravljanje investicijskim i mirovinskim

fondovima od strane banaka. Prvi osnovani investicijski fond 1999. godine u Hrvatskoj

bio je od strane Privredne banke Zagreb – PBZ Novčani fond, dok krajem 2013. godine

djeluje ukupno 112 investicijskih fondova koji upravljaju sa imovinom u vrijednosti

14,6 milijardi kuna. Najzastupljenija vrsta fondova su dionički i novčani, čiji se broj

kroz godine povećavao. Iako mlađi, daleko razvijeniji institucionalni ulagač na

hrvatskom tržištu su mirovinski fondovi koji upravljaju sa ukupnom imovinom u

vrijednosti 60,9 milijardi kuna. Banke u poslovanju fondova imaju izuzetno važnu

ulogu, upravljajući sa 91,1% imovine investicijskih fondova, 100% imovine obveznih

mirovinskih fondova i 93,7% ukupne imovine dobrovoljnih otvorenih mirovinskih

fondova. O visokoj tržišnoj dominaciji četiriju vodećih banka u Hrvatskoj: Zagrebačke

banke, Privredne banke Zagreb, Erste&Steiermärkische banke i Raiffeisen banke govori

podatak da ove banke upravljaju sa 78% imovine otvorenih investicijskih fondova,

cjelokupnim tržištem obveznih mirovinskih fondova, te sa 98,5% imovine otvorenih

dobrovoljnih mirovinskih fondova.

U strukturi ulaganja otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj prevladavaju ulaganja

u vrijednosne papire i depozite koja su bila najviša 2007. godine, kada su ostvarivane

visoke vrijednosti na Zagrebačkoj burzi. Te godine samo ulaganje u dionice iznosilo je

16,4 mlrd. kuna, dok u 2013. iznosi tek 1,95 mlrd. kuna, s time da se veći dio sredstva

ulaže u inozemne, a ne u domaće dionice. Za razliku od ulaganja u dionice, ulaganje u

obveznice karakterizira visok udio sredstva uloženih na domaće tržište (83% u 2013.),

64

osim u 2008. kada je taj udio pao na 63% vjerojatno pod utjecajem globalne financijske

krize. Najveći dio sredstva koja su uložena u hrvatske obveznice bile su u one državne,

te jedan dio u korporativne, dok se u municipalne gotovo nije ulagalo. Dio sredstva koji

je uložen u inozemne obveznice povijesno je bio većim dijelom uložen u državne

obveznice, da bi u 2013. veći dio bio uložen u korporativne.

Obvezni mirovinski fondovi najveći dio sredstva usmjeravaju u domaće vrijednosne

papire i depozite, u 2013. godini to je bilo 100% u domaće kratkoročne VP i depozite u

odnosu na inozemne, 98,7% u domaće obveznice u odnosu na inozemne obveznice i

59% u domaće dionice u odnosu na inozemne dionice, dok je u strukturi ulaganja u

investicijske fondove veći dio uložen u inozemne (60,1%). Slična struktura i kod

dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova, ali sa nešto višim postocima. Od ukupnog

ulaganja u obveznice čak 99,1% je uloženo u domaće, dok je od ukupnog ulaganja u

dionice 63,4% uloženo u domaće, te su cjelokupna sredstva uložena u kratkoročne VP i

depozite uložena u one domaće. Uspoređujući ulaganja u obveznice obveznih i

dobrovoljnih mirovinskih fondova, može se zaključiti da otvoreni dobrovoljni

mirovinski fondovi ulažu manje sredstava u domaće državne obveznice i više u domaće

korporativne nego što je to slučaj kod obveznih fondova, iako obje vrste fondova preko

90% ukupnih sredstva uloženih u obveznice ulažu u one domaće državne.

Analizirajući investicijsko bankarstvo u četiri vodeće banke u Hrvatskoj zaključuje se

da najveći portfelj vrijednosnih papira ima Zagrebačka banka (9,9 mlrd. kuna), iako

najvišu vrijednost portfelja kao udjela u aktivi ima Raiffeisen banka (13%), dok je udio

ukupnog portfelja svih banaka u ukupnoj aktivi 9,9%.

Sve vodeće banke investicijsko bankarstvo imaju organizirano unutar posebnih sektora

u banci u okviru kojih obavljaju sve poslove investicijskog bankarstva: od primarne i

sekundarne emisije, brokerskih poslova i poslova skrbništva, do poslova spajanja i

preuzimanja, te savjetovanje kod takve vrste poslova. Uz ove poslove banke veliku

važnost posvećuju upravljaju investicijskim i mirovinskim fondovima. Najvećim

brojem investicijskih fondova, sa njih osam upravlja Zagrebačka banka koja prednjači

sa veličinom imovine fondova u svim vrstama fondova osim u obvezničkim, gdje

prednjači Erste&Steiermärkische banka.

65

Na dan 12.06.2014. četiri vodeće banke upravljale su sa 79,1% ukupne imovine

dioničkih fondova u Hrvatskoj, 84,06% ukupne imovine mješovitih fondova, 86%

ukupne imovine novčanih fondova, te sa čak 94,6% ukupne imovine obvezničkih

fondova. Dionički fondovi ostvaruju značajne gubitke, izuzev onih Zagrebačke banke,

dok ostale vrste fondova uglavnom ostvaruju dobitke. Prosječni godišnji prinos za

dioničke fondove kreće se u rasponu od -8,89 do 6,09%, za mješovite od 2,92 do 3,07%,

obvezničke 2,19 do 4,41%, te za novčane od 1,71 do 5,32%. Treba imati na umu da ovi

prinosi nisu konačni, tj. da ne uključuju ulazne i izlazne naknade. Za navedene banke

ulazne naknade iznose 0%, osim za fond ZB europlus, dok izlazne naknade iznose do

najviše 3% ovisno o vrsti fonda, razdoblju povlačenja novca i banci.

Analizirajući mirovinske fondove pod upravljanjem četiriju vodećih banaka, uočava se

da svaka od navedenih banaka upravlja sa po jednim obveznim mirovinskim fondom, te

da ukupno upravljaju sa 100% imovine obveznih mirovinskih fondova u Hrvatskoj.

Njihov prosječni godišnji prinos kretao se od 4,96 do 5,92%, dok je prosječni godišnji

prinos dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova bio viši i kretao se od 5,56 do

7,97% ovisno o vrsti fonda. Vodeći obvezni mirovinski fondovi su AZ fond kojim

upravljaju Allianz i Zagrebačka banka sa udjelom od 40,2%, te Raiffeisen OMF sa

udjelom od 30,4% u ukupnoj imovini obveznih mirovinskih fondova. Obvezni fondovi

upravljaju sa više od 58 mlrd. kuna, dok dobrovoljni upravljaju sa tek nešto više od 2

mlrd. kuna. Na tržištu dobrovoljnih fondova najveći udio opet zauzimaju fondovi AZ-a

(ukupno 54,9% ), dok je drugi Raiffeisen DMF sa 34,6%. Privredna banka Zagreb ne

upravlja sa niti jednim dobrovoljnim fondom.

Može se zaključiti da je Zagrebačka banka apsolutni lider kako na tržištu investicijskih,

tako i na tržištu mirovinskih fondova, uz što ima i najvišu vrijednost portfelja

vrijednosnih papira. Velika imovina pod upravljanjem i nova promjena zakonodavnog

okvira vezanog uz fondove koji pogoduje spajanju fondova i dolasku stranih fondova u

Hrvatsku, vjerojatno će potaknuti strane bankarske grupacije u čijem su vlasništvu naše

vodeće banke da pripoje hrvatske fondove njihovim matičnim, što bi rezultiralo

smanjenjem broja fondova u Hrvatskoj kao i njihovih zaposlenih, te mogućim

propadanjem fondovske industrije.

66

Fondovska industrija u Hrvatskoj trenutno se nalazi u fazi stabilizacije, što nije loše s

obzirom na činjenicu da se Hrvatska nalazi u dugogodišnjoj recesiji. Iako su prinosi na

tržištima kapitala visoki ulagači to još uvijek nisu prepoznali, vjerojatno iz nepovjerenja

prema fondovskoj industriji koje je uzrokovano krahom dioničkih fondova u vrijeme

krize. Daljnji razvoj investicijskih fondova teško je predvidjeti s obzirom da on ovisi o

mnogim činiteljima, iako bi se njihov razvoj trebao poticati uz uvjet da investicijski

fondovi provode aktivniju politiku sa većim ulaganjem u dionice hrvatskih poduzeća,

ali i sa većim ulaganjem u hrvatske vrijednosne papire, što bi u konačnici dovelo do

jačanja hrvatskog tržišta kapitala.

S druge strane mirovinski fondovi držali su gotovo 70 posto svoje imovine u hrvatskim

državnim obveznicama, iako je minimalni zakonski limit bio 50 posto, čime nisu bili

aktivno uključeni u financiranje projekata u realnom sektoru. Donošenjem novog

zakona i triju kategorija obveznih mirovinskih fondova omogućit će se veća ulaganja u

izdanja dionica kao i u infrastrukturne projekte kroz ulaganja u dužničke ili vlasničke

vrijednosne papire. Također u Hrvatskoj postoji ideja o mogućnosti nacionalizacije

drugog mirovinskog stupa, čime bi se ukinuo drugi mirovinski stup, tj. bio bi pripojen

prvom mirovinskom stupu. Same posljedice takvog poteza teško je predvidjeti, ali one

bi mogle biti pozitivne ako bi se time omogućila održivost mirovinskog sustava.

Suočavajući se sa problemom konstantnog pada nataliteta i radno aktivnog stanovništva

u Hrvatskoj potrebno je osigurati dugoročnu održivost mirovinskog sustava kroz

racionalno upravljanje fondovima osiguravajući dugoročnu sigurnost sredstva, ali i

kroz povećanje broja zaposlenih građana.

67

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Alajbeg D., Bubaš Z. 2001, Vodič kroz hrvatsko tržište kapitala za građane, Institut

za javne financije, Zagreb

2. Bodi, Z., Kane, A., Marcus, A. 2006, Počela ulaganja, MATE d.o.o. Zagreb,

Zagreb

3. Gregurek M., Vidaković N. 2011, Bankarsko poslovanje, RRiF Plus, Zagreb

4. Klačmer Čalopa M., Cingula M. 2009, Financijske institucije i tržišta kapitala,

TIVA Tiskara Varaždin, Varaždin

5. Leko, V. 2004, Financijske institucije i tržišta I, Ekonomski fakultet Zagreb i

Mikrorad, Zagreb

6. Leko V. 2008, Financijske institucije i tržišta, Ekonomski fakultet Zagreb i

Mikrorad, Zagreb

7. Mishkin F.S., Eakins S.G. 2005, Financijska tržišta i institucije, 4. izdanje, MATE

d.o.o. Zagreb, Zagreb

8. Orsag S. 1997, Financiranje emisijom vrijednosnih papira, RIFIN, Zagreb

9. Prga, I., Stojanović, A., Šverko, I., Škember, A., Živković Matijević, Z., Krišto, J.

2011, Upravljanje institucionalnim investitorima, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb

10. Rose, P.S. 2003, Menadžment komercijalnih banaka, MATE d.o.o. Zagreb, Zagreb

11. Saunders A., Millon Cornett M. 2006, Financijska tržišta i institucije, drugo izdanje,

Poslovni dnevnik MASMEDIA, Zagreb

12. Zelenika, R. 2011, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela,

5. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, IQ plus, Kastav

2) ČLANCI

13. Jurić, D. 2005, 'Perspektiva razvoja investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj',

Zbornik Financijska teorija i praksa, vol.29, no.4, pp. 385-398

68

14. Jurić, D. 2008, 'Položaj depozitne banke u odnosu na društvo za upravljanje i

investicijski fond', Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol.29, no.2, pp.

1009-1031

15. Morić Milovanović, B., Galetić, F. 2006, 'Otvoreni investicijski fondovi u

Hrvatskoj', Financijska teorija i praksa, vol.30, no.1, pp. 79-91

3) OSTALI IZVORI

16. Erste&Steiermärkische Bank d.d., 2013, Godišnje izvješće 2012., pregledano:

25.06.2014.,

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CBk

QFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.erstebank.hr%2Fhr%2FDownloads%2F28abb

852-dbc3-40af-8478-8d33d3878793.pdf&ei=fjitU7TXH-

OGywO99IDoCg&usg=AFQjCNGnlsOBvSJMxzS5vC4tDNlCTK3QHA&sig2=Xh

r5v7tOMulgxzpDo775JQ&bvm=bv.69837884,d.bGQ).

17. Erste&Steiermärkische Bank d.d., Financijska tržišta, pregledano: 25.06.2014.,

http://www.erstebank.hr/hr/Financijska_trzista

18. Finance Maps of World, 2014, Top 10 Investment Banks, pregledano: 02.06.2014.

http://finance.mapsofworld.com/investment/banks/top-10-bank.html

19. HANFA, 2014, Broj investicijskih fondova, pregledano: 22.06.2014.,

http://www.hanfa.hr/getfile/40008/B-01_broj_IF.xls

20. HANFA, 2014, Broj mirovinskih fondova, pregledano: 08.06.2014.,

http://www.hanfa.hr/getfile/40018/C-01_broj_MF.xls

21. HANFA, 2014, Članstvo u mirovinskim fondovima, pregledano: 12.06.2014.

http://www.hanfa.hr/getfile/40019/C-02_clanstvo_MF.xls

22. HANFA, 2014, Mirovinski fondovi i mirovinska društva,

http://www.hanfa.hr/getfile/39367/Mirovinski%20fondovi%20i%20mirovinska%20

dru%C5%A1tva.pdf, pregledano online: 13.06.2014.

23. HANFA, 2014, Registar mirovinskih fondova, pregledano: 06.06.2014.,

http://www.hanfa.hr/registar/28/?csrf_token=70c2301222be5042815aaac5162885c6

a8aa16e0.3f97c3a5-

69

aca4c454abbcae310e8380f42c201d3b4aae05c6&registerId=28&searchquery=&ord

erBy=MIRFONDVRSTA

24. HANFA, 2014, Neto imovina investicijskih fondova, pregledano: 10.04.2014.,

http://www.hanfa.hr/getfile/40010/B-02_neto_imovina_IF.xls

25. HANFA, 2014, Neto imovina mirovinskih fondova, pregledano: 08.06.2014.,

http://www.hanfa.hr/getfile/40020/C-03_neto_imovina_MF.xls

26. HANFA, 2014, Neto imovina UCITS fondova, pregledano: 12.04.2014.,

http://www.hanfa.hr/getfile/40016/B-08_neto_imovina_OIF.xls

27. HANFA, 2014, Revidirani pojedinačni podaci subjekata nadzora, pregledano:

20.08.2014., http://www.hanfa.hr/HR/nav/106/statistika.html#section1

28. HANFA, 2014, Struktura ulaganja UCITS fondova, pregledano: 12.04.2014.,

http://www.hanfa.hr/getfile/40011/B-03_str_ulaganja_ukupno_JP.xls,

29. HANFA, 2014, Struktura ulaganja ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova,

pregledano: 30.04.2014., www.hanfa.hr/getfile/40021/C-04_struktura_OMF.xls

30. HANFA, 2014, Struktura ulaganja ukupne imovine otvorenih dobrovoljnih

mirovinskih fondova, pregledano: 30.04.2014., www.hanfa.hr/getfile/40022/C-

05_struktura_ODMF.xls

31. Hrvatska narodna banka, 2013, Bilten o bankama, broj 26, kolovoz 2013,

pregledano: 22.06.2014., http://www.hnb.hr/publikac/bilten-o-bankama/hbilten-o-

bankama-26.pdf

32. Investicijsko bankarstvo, 2000, pregledano: 20.04.2014., ,

http://burza.com.hr/novac/burza/2000/11/001102-investicijsko-bankarstvo/

33. Jelić, N n.d., Velika mirovinska laž, Globus, pregledano: 16.06.2014.,

http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/velika-mirovinska-laz

34. Korda, Z, 2014, Zarada „mirovinaca“ 4,46 posto, a 70 posto imovine u

obveznicama, http://www.tportal.hr/vijesti/biznis/310577/Zarada-mirovinaca-4-46-

posto-a-70-posto-imovine-u-obveznicama.html, pregledano: 21.08.2014.

35. Novi list, 2014, Znate li u koju ćete kategoriju mirovinskog fonda?, pregledano:

20.06.2014. http://www.pbzco-fond.hr/news/main.aspx

36. PBZ Invest, PZB Investicijski fondovi, pregledano: 11.06.2014.,

http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=42770

70

37. Poslovni savjetnik, 2012, Kako će se domaća fondovska industrija nositi sa novim

Zakonom o investicijskim fondovima, pregledano: 10.06.2014.,

http://www.poslovni-savjetnik.com/analize-i-komentari/financije/kako-ce-se-

domaca-fondovska-industrija-nositi-sa-novim-zakonom-o-inves

38. Privredna banka Zagreb d.d., 2014, Godišnje izvješće 2013., pregledano:

25.06.2014.,

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCE

QFjAB&url=http%3A%2F%2Fwww.pbz.hr%2Flgs.axd%3Ft%3D16%26id%3D362

03&ei=kC2tU-

LsLq2O4gSaxICIDg&usg=AFQjCNFRbkfyz0JBbMdvyZ6ZNLE7BAnt2A&sig2=

Qe742bxo0JSIUwCvaGgh0w&bvm=bv.69837884,d.bGE).

39. Privredna banka Zagreb d.d., Investicijsko bankarstvo, pregledano: 26.06.2014.,

http://www.pbz.hr/investicijsko#.U60yOXa8TkM

40. Proširena tečajnica mirovinskih fondova, 2014, pregledano: 13.06.2014.,


shirena_te-ccajnica_mirovinskih_fondova||

41. Proširena tečajnica otvorenih investicijskih fondova, 2014, pregledano: 12.06.2014.,


shirena_te-ccajnica||

42. Raiffeisen Bank Austria d.d., Investicijsko bankarstvo, pregledano: 26.06.2014.,

https://www.rba.hr/wps/public-web/investicijsko-bankarstvo

43. Središnji registar osiguranika, 2014, Od 20. svibnja 2014. na prijemnim mjestima

REGOS-a u poslovnicama FINA-e omogućen je izbor kategorije obveznih

mirovinskih fondova, pregledano: 20.06.2014.,

http://www.regos.hr/default.aspx?id=2288

44. Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih

osiguravajućih društava, 2011, Mirovinska reforma u Republici Hrvatskoj, Zagreb,

pregledano: 09.06.2014., http://www.azfond.hr/doc/Mirovinska%20reforma.pdf

45. Zagrebačka banka, 2014, Godišnje izvješće 2013., pregledano: 26.06.2014.,

http://www.zaba.hr/home/wps/wcm/connect/d56b0b53-0835-4fa4-8029-

4198a0010a82/ZABA-Godisnje_izvjesce-31-12-2013.pdf?MOD=AJPERES, p.9

71

46. Zagrebačka banka, Investicijsko bankarstvo – ZABA IB, pregledano online:

25.06.2014.,

http://www.zaba.hr/home/wps/wcm/connect/zaba_hr/zabapublic/investicijsko+bank

arstvo/zaba+ib/opis

47. Zagrebačka burza, Održan šesti okrugli stol Akademije Zagrebačke burze,

pregledano: 26.06.2014., http://zse.hr/default.aspx?id=51492

48. Zakon o alternativnim investicijskim fondovima, pregledano: 22.06.2014.,

http://www.zakon.hr/z/565/Zakon-o-alternativnim-investicijskim-fondovima, NN

16/13

49. Zakon o investicijskim fondovima, pregledano: 22.06.2014.,

http://www.zakon.hr/z/366/Zakon-o-investicijskim-fondovima, NN 150/05

50. Zakon o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, pregledano:

22.06.2014., http://www.zakon.hr/z/564/Zakon-o-otvorenim-investicijskim-

fondovima-s-javnom-ponudom, NN 16/13

51. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, O investicijskim fondovima, pregledano:

26.06.2014., http://www.mirovinsko.hr/print.aspx?id=119

52. http://www.banka.hr/projekti/analiza-mirovinskog-sustava/pojmovnik, pregledano:

26.06.2014.

53. Stiže inozemna konkurencija, tko će od domaćih preživjeti?, Poslovni dnevnik,

pregledano: 25.06.2014.http://www.poslovni.hr/mobile/burze/stize-inozemna-

konkurencija-tko-ce-od-domacih-prezivjeti-212555

54. GfK: 15 posto građana dobro zna što su investicijski fondovi i investicijsko

bankarstvo, 2007, pregledano: 26.06.2014., http://limun.hr/main.aspx?id=113815

55. Svijet osiguranja, 2014, Vjetar u leđa donosi novi Zakon o mirovinskim

osiguranjima, pregledano: 27.06.2014., http://svijetosiguranja.hr/hr/novosti/vjetar-u-

leda-donosi-novi-zakon-o-mirovinskim-osiguranjima,15019.html

72

POPIS TABLICA

Redni

broj Naslov Stranica

1. Broj i neto imovina investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju

od 1999. do 2013. godine

25

2. Broj i neto imovina mirovinskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju


29

3. Nominalni prinosi obveznih mirovinskih fondova u razdoblju od

2009. do 2013. godine (u postocima)

30

4. Nominalni prinosi dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova u


31

5. Promjena neto imovine otvorenih investicijskih fondova po

društvima za upravljanje u 2013. godini i udio u ukupnoj neto

imovini po godinama (u tisućama kuna)

37

6. Struktura ulaganja otvorenih investicijskih fondova s javnom

ponudom prema vrsti imovine u razdoblju od 2006. do 2013.

godine (u milijunima kuna)

39

7. Udio ulaganja u domaće i inozemne državne, municipalne i

korporativne obveznice u ukupnim ulaganjima u obveznice

otvorenih investicijskih fondova u razdoblju od 2006. do 2013.

godine (u postocima)

43

8. Struktura ulaganja obveznih mirovinskih fondova prema vrsti

ulaganja od 2006. do 2013. godine (u postocima)

44

9. Struktura ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova

prema vrsti ulaganja od 2006. do 2013. godine (u postocima)

45



obveznih mirovinskih fondova u razdoblju od 2006. do 2013.

godine (u postocima)

46

73



otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova u razdoblju od 2006.

do 2013. godine (u postocima)

47

12. Prinosi i imovina dioničkih fondova vodećih banaka u 2014.

godini

49

13. Prinosi i imovina mješovitih fondova vodećih banaka u 2014.

godini

50

14. Prinosi i imovina obvezničkih fondova vodećih banaka u 2014.

godini

50

15. Prinosi i imovina novčanih fondova vodećih banaka u 2014. godini 51

16. Prinosi i imovina obveznih mirovinskih fondova vodećih banaka u

2014. godini

53

17. Prinosi i imovina dobrovoljnih otvorenih mirovinskih fondova

vodećih banaka u 2014. godini

54

74

POPIS GRAFIKONA

Redni


1. Broj investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do

2013. godine

26

2. Struktura otvorenih investicijskih fondova u ukupnom broju prema

vrsti u 2003. i 2013. godini

27

3. Neto imovina investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju od

1999. do 2013. godine, u tisućama kuna

28

4. Udio u neto imovini otvorenih investicijskih fondova po društvima

za upravljanje u 2013. godini

38

5. Struktura ulaganja otvorenih investicijskih fondova s javnom

ponudom prema vrsti imovine u razdoblju od 2006. do 2013.

godine

40

6. Udio ulaganja u domaće i inozemne dionice u ukupnim ulaganjima

u dionice otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj u razdoblju


41

7. Udio ulaganja u domaće i inozemne obveznice u ukupnim

ulaganjima u obveznice otvorenih investicijskih fondova u

Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2013. godine

42

8. Visina portfelja vrijednosnih papira i ukupne aktive vodećih

banaka u Hrvatskoj u 2012. godini ( u milijardama kuna)

48

75

POPIS SHEMA

Redni


1. Poslovi investicijskog bankarstva 9

2. Klasifikacija investicijskih fondova u Hrvatskoj od 01.07.2013.

godine

33

3. Djelatnosti društva za upravljanje UCITS fondovima 34

76

SVEU ČILIŠ TE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/760.B.pdf · distribucije vrijednosnih papira krajnjim kupcima, kao i investicijske bankare koji

Documents