SvetaBiblija - World English Bible · 2021. 1. 8. · djecu Avraamu. 10 Veæ i sjekira kodkorijenadrvetustoji;svakodakle drvokojeneraðadobraroda,sijeèese iuoganjsebaca.11Jadaklekršæavam

iiSveta Biblija

The Holy Bible in Serbian (Latin alphabet), translated by VukKaradžić and Đura Daničić

Public DomainLanguage: srpski jezik (Serbian)Translation by: Vuk Karadžić, Đura Daničić

Vuk Karadžić translated the New Testament of the Bible in Serbian, publishing it in Vienna in 1847.Đura Daničić assisted Karadžić in that work, and later added an Old Testament translation, published inBelgrade in 1865. This copy was brought to you by eBible.org.2018-11-11PDF generated using Haiola and XeLaTeX on 12 Feb 2021 from source files dated 12 Feb 2021b8f62a27-62f9-583b-a831-9166bce7ae27

http://en.wikipedia.org/wiki/Public_domain

http://www.ethnologue.org/language/srp

https://eBible.org

Contents

Mateju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1Marku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Luki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46Jovanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76Dela apostolska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99Rimljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1291 Korinæanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1412 Korinæanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153Galaæanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161Efežanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165Filipljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169Kološanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1721 Solunjanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1752 Solunjanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1781 Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1802 Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184Titu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187Filemonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189Jevrejima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190Jakovljeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1991 Petrova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2022 Petrova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2061 Jovanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2082 Jovanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2113 Jovanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212Judina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213Apokalipsa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214

iii

Mateju 1:1 1 Mateju 2:13

Jevanðelje po Mateju1 Pleme Isusa Hrista, sina Davida

Avraamova sina. 2 Avraam rodi Isaka.A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu ibraæu njegovu. 3 A Juda rodi Faresa iZaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma.A Esrom rodi Arama. 4 A Aram rodiAminadava. A Aminadav rodi Naa-sona. A Naason rodi Salmona. 5 ASalmon rodi Vooza s Rahavom. AVooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodiJeseja. 6 A Jesej rodi Davida cara. ADavid car rodi Solomuna s Urijnicom.7A Solomun rodi Rovoama. A Rovoamrodi Aviju. A Avija rodi Asu. 8 A Asarodi Josafata. A Josafat rodi Jorama.A Joram rodi Oziju. 9 A Ozija rodiJoatama. A Joatam rodi Ahaza. AAhaz rodi Ezekiju. 10 A Ezekija rodiManasiju. A Manasija rodi Amona.A Amon rodi Josiju. 11 A Josija rodiJehoniju i braæunjegovu, u seobiVav-ilonskoj. 12 A po seobi Vavilonskoj,Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilorodi Zorovavela. 13 A Zorovavel rodiAviuda. A Aviud rodi Eliakima. AEliakim rodi Azora. 14 A Azor rodiSadoka. A Sadok rodi Ahima. AAhim rodi Eliuda. 15 A Eliud rodiEleazara. A Eleazar rodi Matana. AMatan rodi Jakova. 16 A Jakov rodiJosifa, muža Marije, koja rodi Isusaprozvanoga Hrista. 17 Svega daklekoljena od Avraama do Davida, kol-jena èetrnaest, a od Davida do seobeVavilonske, koljena èetrnaest, a odseobe Vavilonske do Hrista, koljenaèetrnaest. 18 A roðenje Isusa Hristabilo je ovako: kad je Marija, matinjegova, bila isprošena za Josifa, a jošdok se nijesu bili sastali, naðe se daje ona trudna od Duha svetoga. 19 AJosif muž njezin, buduæi pobožan, ine hoteæi je javno sramotiti, namislije tajno pustiti. 20 No kad on takopomisli, a to mu se javi u snu anðeoGospodnji govoreæi: Josife, sine Davi-dov! ne boj se uzeti Marije žene svoje;jer ono što se u njoj zaèelo od Duha

je svetoga. 21 Pa æe roditi sina, inadjeni mu ime Isus; jer æe on izbav-iti svoj narod od grijeha njihovijeh.22 A ovo je sve bilo da se izvrši štoje Gospod kazao preko proroka kojigovori: 23 Eto, djevojka æe zatrud-njeti, i rodiæe sina, i nadjenuæe muime Emanuilo, koje æe reæi: s namaBog. 24 Kad se Josif probudi od sna,uèini kao što mu je zapovjedio anðeoGospodnji, i uzme ženu svoju. 25 Ine znadijaše za nju dok ne rodi sinasvojega prvenca, i nadjede mu imeIsus.

21 A kad se rodi Isus u Vitle-

jemu Judejskome, za vremena caraIroda, a to doðu mudarci od istokau Jerusalim, i kažu: 2 Gdje je carJudejski što se rodio? Jer smo vidjelinjegovu zvijezdu na istoku i došli smoda mu se poklonimo. 3Kad to èuje carIrod, uplaši se, i sav Jerusalim s njim.4 I sabravši sve glavare sveštenièke iknjiževnike narodne, pitaše ih: gdjeæe se roditi Hristos? 5 A oni murekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer jetako prorok napisao: 6 I ti Vitlejeme,zemljo Judina! ni po èem nisi naj-manji u državi Judinoj; jer æe iz tebeiziæi èelovoða koji æe pasti narodmojIzrailja. 7 Onda Irod tajno dozva mu-darce, i ispitivaše ih kad se pojavilazvijezda. 8 I poslavši ih u Vitlejem,reèe: idite i raspitajte dobro za dijete,pa kad ga naðete, javite mi, da i jaidem da mu se poklonim. 9 I onisaslušavši cara, poðoše: a to i zvijezdakoju su vidjeli na istoku, iðaše prednjima dok ne doðe i stade odozgo gdjebješe dijete. 10 A kad vidješe zvijezdugdje je stala, obradovaše se veomavelikom radosti. 11 I ušavši u kuæu,vidješe dijete sMarijommateromnje-govom, i padoše i pokloniše mu se;pa otvoriše dare svoje i darivaše ga:zlatom, i tamjanom, i smirnom. 12 Iprimivši u snu zapovijest da se nevraæaju k Irodu, drugijem putem oti-doše u svoju zemlju. 13 A pošto oni

Mateju 2:14 2 Mateju 4:7otidu, a to anðeo Gospodnji javi seJosifu u snu i kaza mu: ustani, uzmidijete imater njegovu pa bježi uMisir,i budi onamo dok ti ne kažem; jeræe Irod tražiti dijete da ga pogubi.14 I on ustavši uze dijete i mater nje-govu noæu i otide u Misir. 15 I bitamo do smrti Irodove: da se izvršišto je Gospod rekao preko prorokakoji govori: iz Misira dozvah sinasvojega. 16 Tada Irod kad vidje dasu ga mudarci prevarili, razgnjevi sevrlo i posla te pobiše svu djecu poVitlejemu i po svoj okolini njegovojod dvije godine i niže, po vremenukoje je dobro doznao od mudaraca.17 Tada se zbi što je kazao prorokJeremija govoreæi: 18 Glas u Rami èuse, plaè, i ridanje, i jaukanje mnogo:Rahila plaèe za svojomdjecom, i neæeda se utješi, jer ih nema. 19 A posmrti Irodovoj, gle, anðeo Gospodnjiu snu javi se Josifu u Misiru. 20 I reèe:ustani, i uzmi dijete i mater njegovu iidi u zemlju Izrailjevu; jer su izumrlikoji su tražili dušu djetinju. 21 I onustavši, uze dijete i mater njegovu, idoðe u zemlju Izrailjevu. 22 Ali èu-vši da Arhelaj caruje u Judeji mjestoIroda oca svojega, poboja se onamoiæi; nego primivši u snu zapovijest,otide u krajeve Galilejske. 23 I došavšionamo, namjesti se u gradu koji sezove Nazaret, da se zbude kao što sukazali proroci da æe se Nazareæaninnazvati.

31 U ono pak doba doðe Jovan

krstitelj, i uèaše u pustinji Judejskoj.2 I govoraše: pokajte se, jer se prib-liži carstvo nebesko. 3 Jer je to onajza koga je govorio prorok Isaija gdjekaže: glas onoga što vièe u pustinji:pripravite put Gospodu, i poravnitestaze njegove. 4A Jovan imaše haljinuod dlake kamilje i pojas kožan okosebe; a hrana njegova bijaše skakavcii med divlji. 5 Tada izlažaše k njemuJerusalim i sva Judeja, i sva okolinaJordanska. 6 I on ih kršæavaše uJordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.

7 A kad vidje Jovan) mnoge farisejei sadukeje gdje idu da ih krsti, reèeim: porodi aspidini! ko kaza vama dabježite od gnjeva koji ide? 8 Roditedakle rod dostojan pokajanja. 9 I nemislite i ne govorite u sebi: imamooca Avraama; jer vam kažem da možeBog i od kamenja ovoga podignutidjecu Avraamu. 10 Veæ i sjekirakod korijena drvetu stoji; svako dakledrvo koje ne raða dobra roda, sijeèe sei u oganj se baca. 11 Ja dakle kršæavamvas vodom za pokajanje; a onaj štoide za mnom, jaèi je od mene; ja nije-sam dostojan njemu obuæe ponijeti;on æe vas krstiti Duhom svetijem iognjem. 12Njemu je lopata u ruci nje-govoj, pa æe otrijebiti gumno svoje,i skupiæe pšenicu svoju u žitnicu, apljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem.13 Tada doðe Isus iz Galileje na Jor-dan k Jovanu da se krsti. 14 A Jovanbranjaše mu govoreæi: ti treba meneda krstiš, a ti li dolaziš k meni? 15 AIsus odgovori i reèemu: ostavi sad, jertako nam treba ispuniti svaku pravdu.Tada Jovan ostavi ga. 16 I krstivšise Isus iziðe odmah iz vode; i gle,otvoriše mu se nebesa, i vidje DuhaBožijega gdje silazi kao golub i doðena njega. 17 I gle, glas s neba kojigovori: ovo je sin moj ljubazni koji jepo mojoj volji.

41 Tada Isusa odvede Duh u pustinju

da ga ðavo kuša. 2 I postivši se danaèetrdeset i noæi èetrdeset, napošl-jetku ogladnje. 3 I pristupi k njemukušaè i reèe: ako si sin Božij, reci dakamenje ovo hljebovi postanu. 4 Aon odgovori i reèe: pisano je: neživi èovjek o samom hljebu, no osvakoj rijeèi koja izlazi iz usta Božijih.5 Tada odvede ga ðavo u sveti gradi postavi ga navrh crkve; 6 Pa mureèe: ako si sin Božij, skoèi dolje, jeru pismu stoji da æe anðelima svoji-jem zapovjediti za tebe, i uzeæe tena ruke, da gdje ne zapneš za kamennogom svojom. 7 A Isus reèe njemu:

Mateju 4:8 3 Mateju 5:22ali i to stoji napisano: nemoj kušatiGospoda Boga svojega. 8 Opet uze gaðavo i odvede na goru vrlo visoku, ipokaza mu sva carstva ovoga svijetai slavu njihovu; 9 I reèe mu: sve ovodaæu tebi ako padneš i poklonišmi se.10 Tada reèe njemu Isus: idi od mene,sotono; jer stoji napisano: GospoduBogu svojemu poklanjaj se i njemujedinome služi. 11Tada ostavi ga ðavo,i gle, anðeli pristupiše i služahu mu.12 A kad èu Isus da je Jovan predan,otide u Galileju. 13 I ostavivši Nazaretdoðe i namjesti se u Kapernaumu pri-morskomenameði Zavulonovoj i Nef-talimovoj, 14 Da se zbude što je rekaoIsaija prorok govoreæi: 15 Zemlja Za-vulonova i zemlja Neftalimova, naputu k moru s one strane Jordana,Galileja neznabožaèka. 16 Ljudi kojisjede u tami, vidješe vidjelo veliko, ionima što sjede na strani i u sjenusmrtnome, zasvijetli vidjelo. 17 Odtada poèe Isus uèiti i govoriti: pokajtese, jer se približi carstvo nebesko. 18 Iiduæi pokraj mora Galilejskog vidjedva brata, Simona, koji se zove Petar,i Andriju brata njegova, gdje meæumreže u more, jer bijahu ribari. 19 Ireèe im: hajdete za mnom, i uèiniæuvas lovcima ljudskijem. 20Aoni taj èasostaviše mreže i za njim otidoše. 21 Iotišavši odatle vidje druga dva brata,Jakova Zevedejeva, i Jovana bratanjegova, u laði sa Zevedejem ocemnjihovijem gdje krpe mreže svoje, ipozva ih. 22A oni taj èas ostaviše laðui oca svojega i za njim otidoše. 23 Iprohoðaše po svoj Galileji Isus uèeæipo zbornicama njihovijem, i propovi-jedajuæi jevanðelje o carstvu, i isc-jeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæpo ljudima. 24 I otide glas o njemu posvoj Siriji i privedoše mu sve bolesneod razliènijeh bolesti i s razliènijemmukama, i bijesne, i mjeseènjake, iuzete, i iscijeli ih. 25 I za njim iðašenaroda mnogo iz Galileje, i iz DesetGradova, i iz Jerusalima, i Judeje, iispreko Jordana.

51 A kad on vidje narod, pope se na

goru, i sjede, i pristupiše mu uèenicinjegovi. 2 I otvorivši usta svojauèaše ih govoreæi: 3 Blago siromašn-ima duhom, jer je njihovo carstvonebesko; 4 Blago onima koji plaèu, jeræe se utješiti; 5 Blago krotkima, jeræe naslijediti zemlju; 6 Blago glad-nima i žednima pravde, jer æe senasititi; 7 Blago milostivima, jer æebiti pomilovani; 8 Blago onima kojisu èistoga srca, jer æe Boga vidjeti;9 Blago onima koji mir grade, jer æese sinovi Božiji nazvati; 10Blago prog-nanima pravde radi, jer je njihovocarstvo nebesko. 11 Blago vama akovas uzasramote i usprogone i rekuna vas svakojake rðave rijeèi lažuæi,mene radi. 12 Radujte se i veselite se,jer je velika plata vaša na nebesima,jer su tako progonili proroke prije vas.13 Vi ste so zemlji; ako so obljutavi,èim æe se osoliti? Ona veæ neæe bitini za što, osim da se prospe napoljei da je ljudi pogaze. 14 Vi ste vidjelosvijetu; ne može se grad sakriti kadna gori stoji. 15 Niti se užiže svijeæai meæe pod sud nego na svijeæn-jak, te svijetli svima koji su u kuæi.16 Tako da se svijetli vaše vidjelo predljudima, da vide vaša dobra djela, islave oca vašega koji je na nebes-ima. 17Ne mislite da sam ja došao dapokvarim zakon ili proroke: nijesamdošao da pokvarim, nego da ispunim.18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo izemlja stoji, neæe nestati ni najman-jega slovca ili jedne title iz zakona dokse sve ne izvrši. 19 Ako ko pokvarijednu od ovijeh najmanjijeh zapovi-jesti i nauèi tako ljude, najmanji naz-vaæe se u carstvu nebeskome; a koizvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati ucarstvu nebeskome. 20 Jer vam kažemda akone bude veæapravda vaša negoknjiževnika i fariseja, neæete uæi ucarstvo nebesko. 21 Èuli ste kako jekazano starima: ne ubij; jer ko ubije,biæe kriv sudu. 22 A ja vam kažemda æe svaki koji se gnjevi na brata

Mateju 5:23 4 Mateju 6:9svojega ni za što, biti kriv sudu; aako li ko reèe bratu svojemu: raka!biæe kriv skupštini; a ko reèe: budalo!biæe kriv paklu ognjenom. 23 Zatodakle ako prineseš dar svoj k oltaru,i ondje se opomeneš da brat tvoj imanešto na te, 24 Ostavi ondje dar svojpred oltarom, i idi prije te se pomiris bratom svojijem, pa onda doði i pri-nesi dar svoj. 25Miri se sa suparnikomsvojijem brzo, dok si na putu s njim,da te suparnik ne preda sudiji, a sudijada te ne preda sluzi i u tamnicu da tene vrgnu. 26 Zaista ti kažem: neæešiziæi odande dok ne daš do pošljed-njegadinara. 27Èuli ste kako je kazanostarima: ne èini preljube. 28 A ja vamkažem da svaki koji pogleda na ženusa željom, veæ je uèinio preljubu usrcu svojemu. 29 A ako te oko tvojedesno sablažnjava, iskopaj ga i baci odsebe: jer ti je bolje da pogine jedan odudova tvojijeh negoli sve tijelo tvojeda bude baèeno u pakao. 30 I ako tedesna ruka tvoja sablažnjava, otsijecije i baci od sebe: jer ti je bolje dapogine jedan od udova tvojijeh ne-goli sve tijelo tvoje da bude baèeno upakao. 31Tako je kazano: ako ko pustiženu svoju, da joj da knjigu raspusnu.32 A ja vam kažem da svaki koji pustiženu svoju, osim za preljubu, navodije te èini preljubu; i koji puštenicuuzmepreljubu èini. 33 Još ste èuli kakoje kazano starima: ne kuni se krivo, aispuni što si se Gospodu zakleo. 34 Aja vam kažem: ne kunite se nikako:ni nebom, jer je prijestol Božij; 35 Nizemljom, jer je podnožje nogama nje-govijem; ni Jerusalimom, jer je gradvelikoga cara. 36Ni glavom svojom nekuni se, jer ne možeš ni dlake jednebijele ili crne uèiniti. 37 Dakle nekabude vaša rijeè: da, da; ne, ne; a štoje više od ovoga, oda zla je. 38 Èuliste da je kazano: oko za oko, i zubza zub. 39 A ja vam kažem da se nebranite oda zla, nego ako te ko udaripo desnome tvom obrazu, obrni mui drugi; 40 I koji hoæe da se sudi stobom i košulju tvoju da uzme, podaj

mu i haljinu. 41 I ako te potjera kojedan sahat, idi s njime dva. 42 Kojiište u tebe, podaj mu; i koji hoæe damu uzajmiš, ne odreci mu. 43 Èuliste da je kazano: ljubi bližnjega svo-jega, i mrzi na neprijatelja svojega.44A ja vam kažem: ljubite neprijateljesvoje, blagosiljajte one koji vas kunu,èinite dobro onima koji na vas mrze imolite se Bogu za one koji vas gone;45 Da budete sinovi oca svojega kojije na nebesima; jer on zapovijedasvome suncu, te obasjava i zle i dobre,i daje dažd pravednima i nepraved-nima. 46 Jer ako ljubite one koji vasljube, kakovu platu imate? Ne èine lito i carinici? 47 I ako Boga nazivatesamo svojoj braæi, šta odviše èinite?Ne èine li tako i neznabošci? 48Buditevi dakle savršeni, kao što je savršenotac vaš nebeski.

61 Pazite da pravdu svoju ne èinite

pred ljudima da vas oni vide; in-aèe plate nemate od oca svojega kojije na nebesima. 2 Kad dakle daješmilostinju, ne trubi pred sobom, kaošto èine licemjeri po zbornicama i poulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vamkažem: primili su platu svoju. 3 A tikad èinišmilostinju, da ne zna ljevakatvoja što èini desnica tvoja. 4 Takoda bude milostinja tvoja tajna; i otactvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno.5 I kad se moliš Bogu, ne budi kaolicemjeri, koji rado po zbornicama ina raskršæu po ulicama stoje i molese da ih vide ljudi. Zaisto vam kažemda su primili platu svoju. 6A ti kad semoliš, uði u klijet svoju, i zatvorivšivrata svoja, pomoli se ocu svojemukoji je u tajnosti; i otac tvoj koji viditajno, platiæe tebi javno. 7 A kad semolite, ne govorite mnogo, kao nezn-abošci; jer oni misle da æe za mnogerijeèi svoje biti uslišeni. 8Vi dakle nebudite kao oni; jer zna otac vaš štavam treba prije molitve vaše; 9 Ovakodakle molite se vi: Oèe naš koji sina nebesima, da se sveti ime tvoje;

Mateju 6:10 5 Mateju 7:1510 Da doðe carstvo tvoje; da budevolja tvoja i na zemlji kao na nebu;11 Hljeb naš potrebni daj nam danas;12 I oprosti nam dugove naše kao imi što opraštamodužnicima svojijem;13 I ne navedi nas u napast; no izbavinas oda zla. Jer je tvoje carstvo, isila, i slava vavijek. Amin. 14 Jerako opraštate ljudima grijehe njihove,oprostiæe i vama otac vaš nebeski.15 Ako li ne opraštate ljudima grijehanjihovijeh, ni otac vaš neæe oprostitivama grijeha vašijeh. 16A kad postite,ne budite žalosni kao licemjeri; jeroni naèine blijeda lica svoja da ih videljudi gdje poste. Zaisto vam kažemda su primili platu svoju. 17 A ti kadpostiš, namaži glavu svoju, i lice svojeumij, 18Da te ne vide ljudi gdje postiš,nego otac tvoj koji je u tajnosti; iotac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebijavno. 19 Ne sabirajte sebi blaga nazemlji, gdje moljac i rða kvari, i gdjelupeži potkopavaju i kradu; 20 Negosabirajte sebi blago na nebu, gdje nimoljac ni rða ne kvari, i gdje lupežine potkopavaju i ne kradu. 21 Jergdje je vaše blago, ondje æe biti i srcevaše. 22 Svijeæa je tijelu oko. Akodakle bude oko tvoje zdravo, sve æetijelo tvoje svijetlo biti. 23 Ako li okotvoje kvarno bude, sve æe tijelo tvojetamno biti. Ako je dakle vidjelo što jeu tebi tama, akamoli tama? 24 Nikone može dva gospodara služiti: jerili æe na jednoga mrziti, a drugogaljubiti; ili jednome voljeti, a za drugogne mariti. Ne možete Bogu služitii mamoni. 25 Zato vam kažem: nebrinite se za život svoj, šta æete jesti,ili šta æete piti; ni za tijelo svoje,u što æete se obuæi. Nije li životpretežniji od hrane, i tijelo od odijela?26Pogledajte na ptice nebeske kako nesiju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; paotac vaš nebeski hrani ih. Nijeste livi mnogo pretežniji od njih? 27 A kood vas brinuæi se može primaknutirastu svojemu lakat jedan? 28 I zaodijelo što se brinete? Pogledajte naljiljane u polju kako rastu; ne trude se

niti predu. 29 Ali ja vam kažem da niSolomun u svoj svojoj slavi ne obuèese kao jedan od njih. 30 A kad travupo polju, koja danas jest a sjutra se upeæ baca, Bog tako odijeva; akamolivas, malovjerni? 31 Ne brinite sedakle govoreæi: šta æemo jesti, ili, štaæemo piti, ili, èim æemo se odjenuti?32 Jer sve ovo neznabošci ištu; a znai otac vaš nebeski da vama treba sveovo. 33 Nego ištite najprije carstvaBožijega, i pravde njegove, i ovo æevam se sve dodati. 34 Ne brinite sedakle za sjutra; jer sjutra brinuæe seza se. Dosta je svakom danu zla svoga.

71 Ne sudite da vam se ne sudi; 2 Jer

kakovijem sudom sudite, onakovijemæe vam suditi; i kakovom mjerommjerite, onakom æe vam se mjeriti.3 A zašto vidiš trun u oku brata svo-jega, a brvna u oku svojemu ne os-jeæaš? 4 Ili, kako možeš reæi bratusvojemu: stani da ti izvadim trun izoka tvojega; a eto brvno u oku tvo-jemu? 5 Licemjere! izvadi najprijebrvno iz oka svojega, paæeš onda vid-jeti izvaditi trun iz oka brata svojega.6Ne dajte svetinje psima; niti meæitebisera svojega pred svinje, da ga nepogaze nogama svojima, i vrativši sene rastrgnu vas. 7 Ištite, i daæe vamse; tražite, i naæi æete; kucajte, iotvoriæe vam se. 8 Jer svaki koji ište,prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca,otvoriæe mu se. 9 Ili koji je meðuvama èovjek u koga ako zaište sinnjegov hljeba kamen da mu da? 10 Iliako ribe zaište damu da zmiju? 11Kaddakle vi, zli buduæi, umijete dare do-bre davati djeci svojoj, koliko æe višeotac vaš nebeski dati dobra onima kojiga mole? 12 Sve dakle što hoæete daèine vama ljudi, èinite i vi njima: jerje to zakon i proroci. 13Uðite na uskavrata; jer su široka vrata i širok putšto vode u propast, i mnogo ih imakoji njim idu. 14Kao što su uska vratai tijesan put što vode u život, i maloih je koji ga nalaze. 15 Èuvajte se od

Mateju 7:16 6 Mateju 8:24lažnijeh proroka, koji dolaze k vamau odijelu ovèijemu, a unutra su vucigrabljivi. 16 Po rodovima njihovijempoznaæete ih. Eda li se bere s trnjagrožðe, ili s èièka smokve? 17 Takosvako drvo dobro rodove dobre raða,a zlo drvo rodove zle raða. 18 Nemože drvo dobro rodova zlijeh raðati,ni drvo zlo rodova dobrijeh raðati.19 Svako dakle drvo koje ne raða rodadobra, sijeku i u oganj bacaju. 20 Itako dakle po rodovima njihovijempoznaæete ih. 21 Neæe svaki kojimi govori: Gospode! Gospode! uæiu carstvo nebesko; no koji èini povolji oca mojega koji je na nebesima.22 Mnogi æe reæi meni u onaj dan:Gospode! Gospode! nijesmo li u imetvoje prorokovali, i tvojijem imenomðavole izgonili, i tvojijem imenomèudesa mnoga tvorili? 23 I tada æuim ja kazati: nikad vas nijesam znao;idite od mene koji èinite bezakonje.24Svaki dakle koji sluša ovemoje rijeèii izvršuje ih, kazaæu da je kao mudarèovjek koji sazida kuæu svoju na ka-menu: 25 I udari dažd, i doðoše vode, idunuše vjetrovi, i napadoše na kuæuonu, i ne pade; jer bješe utvrðenana kamenu. 26 A svaki koji sluša ovemoje rijeèi a ne izvršuje ih, on æe bitikao èovjek lud koji sazida kuæu svojuna pijesku: 27 I udari dažd, i doðoševode, i dunuše vjetrovi, i udariše ukuæuonu, i pade, i raspade se strašno.28 I kad svrši Isus rijeèi ove, divljašese narod nauci njegovoj. 29 Jer ihuèaše kao onaj koji vlast ima, a ne kaoknjiževnici.

81 A kad siðe s gore, za njim

iðaše naroda mnogo. 2 I gle, èovjekgubav doðe i klanjaše mu se gov-oreæi: Gospode! ako hoæeš, možešme oèistiti. 3 I pruživši ruku Isus,dohvati ga se govoreæi: hoæu, oèistise. I odmah oèisti se od gube. 4 Ireèe mu Isus: gledaj, nikomu nekazuj, nego idi i pokaži se svešteniku,

i prinesi dar koji je zapovjedio Mo-jsije radi svjedoèanstva njima. 5 Akad uðe u Kapernaum, pristupi knjemu kapetan moleæi ga 6 I gov-oreæi: Gospode! sluga moj leži domauzet, i muèi se vrlo. 7 A Isus reèe mu:ja æu doæi i iscijeliæu ga. 8 I kapetanodgovori i reèe: Gospode! nijesamdostojan da pod krov moj uðeš; negosamo reci rijeè, i ozdraviæe slugamoj.9 Jer i ja sam èovjek pod vlasti, iimam pod sobom vojnike, pa reèemjednome: idi, i ide; i drugome: doði,i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, iuèini. 10 A kad èu Isus, udivi se ireèe onima što idu za njim: zaistavam kažem: ni u Izrailju tolike vjerene naðoh. 11 I to vam kažem daæe mnogi od istoka i zapada doæi isješæe za trpezu s Avraamom i Isakomi Jakovom u carstvu nebeskome: 12 Asinovi carstva izgnaæe se u tamu na-jkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgutzuba. 13 A kapetanu reèe Isus: idi,i kako si vjerovao neka ti bude. Iozdravi sluga njegov u taj èas. 14 Idošavši Isus u dom Petrov vidje taštunjegovu gdje leži i groznica je trese.15 I prihvati je za ruku, i pusti jegroznica, i usta, i služaše mu. 16 Auveèe dovedoše k njemu bijesnijehmnogo, i izgna duhove rijeèju, i svebolesnike iscijeli: 17 Da se zbude štoje kazao Isaija prorok govoreæi: onnemoæi naše uze i bolesti ponese.18 A kad vidje Isus mnogo naroda okosebe, zapovjedi uèenicima svojijemdaidu na onu stranu. 19 I pristupivšijedan književnik reèe mu: uèitelju!ja idem za tobom kud god ti poðeš.20 Reèe njemu Isus: lisice imaju jamei ptice nebeske gnijezda; a sin èov-jeèij nema gdje glave zakloniti. 21 Adrugi od uèenika njegovijeh reèe mu:Gospode! dopusti mi najprije da idemda ukopam oca svojega. 22 A Isusreèe njemu: hajde za mnom, a ostavineka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.23 I kad uðe u laðu, za njim uðošeuèenici njegovi. 24 I gle, oluja velikapostade na moru da se laða pokri

Mateju 8:25 7 Mateju 9:29valovima; a on spavaše. 25 I prikuèivšise uèenici njegovi probudiše ga gov-oreæi: Gospode! izbavi nas, izgi-bosmo. 26 I reèe im: zašto stestrašljivi, malovjerni? Tada ustavšizaprijeti vjetrovima i moru, i postadetišina velika. 27 A ljudi èudiše segovoreæi: ko je ovaj da ga slušaju ivjetrovi i more? 28A kad doðe na onustranu u zemlju Gergesinsku, sretošega dva bijesna, koji izlaze iz grobova,tako zla da ne mogaše niko proæiputem onijem. 29 I gle, povikaše: štoje tebi do nas, Isuse, sine Božij? zarsi došao amo prije vremena da muèišnas? 30A daleko od njih pasijaše velikikrd svinja. 31 I ðavoli moljahu gagovoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nasda idemo u krd svinja. 32 I reèe im:idite. I oni izišavši otidoše u svinje.I gle, navali sav krd s brijega u more,i potopiše se u vodi. 33 A svinjaripobjegoše; i došavši u grad kazaše sve,i za bijesne. 34 I gle, sav grad iziðe nasusret Isusu; i vidjevši ga moliše da biotišao iz njihovoga kraja.

91 I ušavši u laðu prijeðe i doðe u

svoj grad. 2 I gle, donesoše mu uzetakoji ležaše na odru. I vidjevši Isusvjeru njihovu reèe uzetome: ne bojse, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.3 I gle, neki od književnika rekoše usebi: ovaj huli na Boga. 4 I videæi Isuspomisli njihove reèe: zašto zlomisliteu srcima svojijem? 5 Jer šta je lakšereæi: opraštaju ti se grijesi; ili reæi:ustani i hodi? 6 Ali da znate da vlastima sin èovjeèij na zemlji opraštatigrijehe tada reèe uzetome): ustani,uzmi odar svoj i idi doma. 7 I ustavšiotide doma. 8A ljudi videæi èudiše se,i hvališe Boga, koji je dao vlast takovuljudima. 9 I odlazeæi Isus odandevidje èovjeka gdje sjedi na carini, poimenu Mateja, i reèe mu: hajde zamnom. I ustavši otide za njim. 10 Ikad jeðaše u kuæi, gle, mnogi carinicii grješnici doðoše i jeðahu s Isusom i suèenicima njegovijem. 11 I vidjevši to

fariseji govorahu uèenicima njegovi-jem: zašto s carinicima i grješnicimauèitelj vaš jede i pije? 12 A Isusèuvši to reèe im: ne trebaju zdraviljekara nego bolesni. 13 Nego idite inauèite se šta znaèi: milosti hoæu,a ne priloga. Jer ja nijesam došaoda zovem pravednike no grješnike napokajanje. 14 Tada pristupiše k njemuuèenici Jovanovi govoreæi: zašto mii fariseji postimo mnogo, a uèenicitvoji ne poste? 15 A Isus reèe im:eda li mogu svatovi plakati dok jes njima ženik? Nego æe doæi vri-jeme kad æe se oteti od njih ženik, ionda æe postiti. 16 Jer niko ne meæenove zakrpe na staru haljinu; jer æezakrpa odadrijeti od haljine, i goraæe rupa biti. 17 Niti se ljeva vinonovo u mjehove stare; inaèe mjehoviprodru se i vino se prolije, i mjehovipropadnu. Nego se ljeva vino novou mjehove nove, i oboje se saèuva.18 Dok on tako govoraše njima, gle,knez nekakav doðe i klanjaše mu segovoreæi: kæi moja sad umrije; negodoði i metni na nju ruku svoju, i oživl-jeæe. 19 I ustavši Isus za njim poðe iuèenici njegovi. 20 I gle, žena koja jedvanaest godina bolovala od teèenjakrvi pristupi sastrag i dohvati mu seskuta od haljine njegove. 21 Jer gov-oraše u sebi: samo ako se dotaknemhaljine njegove, ozdraviæu. 22 A Isusobazrevši se i vidjevši je reèe: ne bojse, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. Iozdravi žena od toga èasa. 23 I došavšiIsus u dom knežev i vidjevši sviraèe iljude zabunjene 24Reèe im: otstupite,jer djevojka nije umrla, nego spava. Ipotsmijevahu mu se. 25 A kad istjeraljude, uðe, i uhvati je za ruku, i ustadjevojka. 26 I otide glas ovaj po svojzemlji onoj. 27 A kad je Isus odlazioodande, za njim iðahu dva slijepcavièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sineDavidov! 28 A kad doðe u kuæu, pris-tupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus:vjerujete li da mogu to uèiniti? Aoni mu rekoše: da, Gospode. 29 Tadadohvati se oèiju njihovijeh govoreæi:

Mateju 9:30 8 Mateju 10:30po vjeri vašoj neka vam bude. 30 Iotvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isusgovoreæi: gledajte da niko ne dozna.31 A oni izišavši razglasiše ga po svojzemlji onoj. 32 Kad oni pak iziðu,gle, dovedoše k njemu èovjeka nijemai bijesna. 33 I pošto izgna ðavola,progovori nijemi. I divljaše se narodgovoreæi: nigda se toga nije vidjelou Izrailju. 34 A fariseji govorahu: po-moæu kneza ðavolskog izgoni ðav-ole. 35 I prohoðaše Isus po svijemgradovima i selima uèeæi po zborni-cama njihovijem i propovijedajuæi je-vanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svakubolest i svaku nemoæ po ljudima. 36Agledajuæi ljude sažali mu se, jer bi-jahu smeteni i rasijani kao ovce bezpastira. 37 Tada reèe uèenicima svo-jijem: žetve je mnogo, a poslenikamalo. 38 Molite se dakle gospodaruod žetve da izvede poslenike na žetvusvoju.

101 I dozvavši svojijeh dvanaest

uèenika dade im vlast nad duhovimaneèistijem da ih izgone, i da iscjeljujuod svake bolesti i svake nemoæi. 2 Advanaest apostola imena su ova: prviSimon, koji se zove Petar, i Andrijabrat njegov; Jakov Zevedejev, i Jovanbrat njegov; 3 Filip i Vartolomije;Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev,i Levej prozvani Tadija; 4 SimonKananit, i Juda Iskariotski, koji gai predade. 5 Ovijeh dvanaest poslaIsus i zapovjedi im govoreæi: naput neznabožaca ne idite, i u gradSamarjanski ne ulazite. 6 Negoidite k izgubljenijem ovcama domaIzrailjeva. 7 A hodeæi propovijedajtei kazujte da se približilo carstvonebesko. 8 Bolesne iscjeljujte, gubaveèistite, mrtve dižite, ðavole izgonite;zabadava ste dobili, zabadava i dajite.9 Ne nosite zlata ni srebra ni mjedi upojasima svojijem, 10Ni torbe na put,ni dvije haljine ni obuæe ni štapa;jer je poslenik dostojan svoga jela.11 A kad u koji grad ili selo uðete,

ispitajte ko je u njemu dostojan, iondje ostanite dok ne iziðete. 12 Aulazeæi u kuæu nazovite joj: mir kuæiovoj. 13 I ako bude kuæa dostojna,doæi æe mir vaš na nju; a ako li nebude dostojna, mir æe se vaš k vamavratiti. 14 A ako vas ko ne primi nitiposluša rijeèi vašijeh, izlazeæi iz kuæeili iz grada onoga otresite prah s nogusvojijeh. 15 Zaisto vam kažem: lakšeæe biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoju dan strašnoga suda negoli graduonome. 16 Eto, ja vas šaljem kao ovcemeðu vukove: budite dakle mudrikao zmije i bezazleni kao golubovi.17A èuvajte se od ljudi; jer æe vas onipredati sudovima, i po zbornicamasvojijem biæe vas. 18 I pred vlasteljei careve vodiæe vas mene radi zasvjedoèanstvo njima i neznabošcima.19 A kad vas predadu, ne brinite sekako æete ili šta æete govoriti; jer æevam se u onaj èas dati šta æete kazati.20 Jer vi neæete govoriti, negoDuhocavašega govoriæe iz vas. 21 A predaæebrat brata na smrt i otac sina; i ustaæedjeca na roditelje i pobiæe ih. 22 I sviæe mrziti na vas imena mojega radi;ali koji pretrpi do kraja blago njemu.23A kad vas potjeraju u jednomgradu,bježite u drugi. Jer vam kažem zaista:neæete obiæi gradova Izrailjevijehdok doðe sin èovjeèij. 24 Nemauèenika nad uèitelja svojega ni slugenad gospodara svojega. 25 Dosta jeuèeniku da bude kao uèitelj njegovi sluzi kao gospodar njegov. Kadsu domaæina nazvali Veelzevulom,akamoli domaæe njegove? 26Ne bojteih se dakle; jer nema ništa sakrivenošto se neæe otkriti, ni tajno što seneæe doznati. 27 Što vam govorimu tami, kazujte na vidiku; i što vamse šapæe na uši, propovijedajte skrovova. 28 I ne bojte se onijeh kojiubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti;nego se bojte onoga koji može idušu i tijelo pogubiti u paklu. 29 Neprodaju li se dva vrapca za jedandinar? pa ni jedan od njih ne možepasti na zemlju bez oca vašega. 30 A

Mateju 10:31 9 Mateju 11:25vama je i kosa na glavi sva izbrojena.31 Ne bojte se dakle; vi ste boljiod mnogo vrabaca. 32 A koji godprizna mene pred ljudima, priznaæui ja njega pred ocem svojijem kojije na nebesima. 33 A ko se odreèemene pred ljudima, odreæi æu sei ja njega pred ocem svojijem kojije na nebesima. 34 Ne mislite dasam ja došao da donesem mir nazemlju; nijesam došao da donesemmir nego maè. 35 Jer sam došaoda rastavim èovjeka od oca njegovai kæer od matere njezine i snahuod svekrve njezine: 36 I neprijateljièovjeku postaæe domašnji njegovi.37Koji ljubi oca ili mater veæma negomene, nije mene dostojan; i koji ljubisina ili kæer veæma nego mene, nijemene dostojan. 38 I koji ne uzmekrsta svojega i ne poðe za mnom,nije mene dostojan. 39Koji èuva dušusvoju, izgubiæe je; a koji izgubi dušusvoju mene radi, naæi æe je. 40 Kojivas prima, mene prima; a koji primamene, prima onoga koji me je poslao.41Koji prima proroka u ime proroèko,platu proroèku primiæe; a koji primapravednika u ime pravednièko, platupravednièku primiæe. 42 I ako konapoji jednoga od ovijeh malijehsamo èašom studene vode u imeuèenièko, zaista vam kažem, neæemu plata propasti.

111 I kad svrši Isus zapovijesti

dvanaestorici uèenika svojijeh, otideodande dalje da uèi i da propovijedapo gradovima njihovijem. 2 A Jovanèuvši u tamnici djela Hristova posladvojicu uèenika svojijeh, 3 I reèe mu:jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugogada èekamo? 4 A Isus odgovarajuæireèe im: idite i kažite Jovanu štoèujete i vidite: 5 Slijepi progledaju ihromi hode, gubavi èiste se i gluhièuju, mrtvi ustaju i siromašnimapropovijeda se jevanðelje. 6 I blagoonome koji se ne sablazni o mene.7 A kad ovi otidoše, poèe Isus ljudima

govoriti o Jovanu: šta ste izišli upustinji da vidite? Trsku, koju ljuljavjetar? 8 Ili šta ste izišli da vidite?Èovjeka umeke haljine obuèena? Eto,koji meke haljine nose po carskijemsu dvorovima. 9 Ili šta ste izišli davidite? Proroka? Da, ja vam kažem, iviše od proroka. 10 Jer je ovo onaj zakoga je pisano: eto, ja šaljem anðelasvojega pred licem tvojijem, kojiæe pripraviti put tvoj pred tobom.11 Zaista vam kažem: nijedan izmeðuroðenijeh od žena nije izišao veæi odJovana krstitelja; a najmanji u carstvunebeskome veæi je od njega. 12 Aod vremena Jovana krstitelja dosadcarstvo nebesko na silu se uzima, isiledžije dobijaju ga. 13 Jer su sviproroci i zakon proricali do Jovana.14 I ako hoæete vjerovati, on je Ilijašto æe doæi. 15 Koji ima uši da èujeneka èuje. 16Ali kakav æu kazati da jeovaj rod? On je kao djeca koja sjedepo ulicama i vièu svojijemdrugovima,17 I govore: svirasmo vam, i ne igraste;žalismo vam se, i ne jaukaste. 18 JerJovan doðe, koji ni jede ni pije, aoni kažu: ðavo je u njemu. 19 Doðesin èovjeèij, koji i jede i pije, a onikažu: gle èovjeka izjelice i pijanice,druga carinicima i grješnicima. Iopravdaše premudrost djeca njezina.20 Tada poèe Isus vikati na gradove ukojima su se dogodila najveæa èudesanjegova, pa se nijesu pokajali: 21Teškotebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido!Jer da su u Tiru i Sidonu bila èudesakoja su bila u vama, davno bi se uvreæi i pepelu pokajali. 22 Ali vamkažem: Tiru i Sidonu lakše æe biti udan strašnoga suda nego vama. 23 Iti, Kapernaume! koji si se do nebesapodigao do pakla æeš propasti: jerda su u Sodomu bila èudesa što suu tebi bila, ostao bi do današnjegdana. 24 Ali vam kažem da æe zemljiSodomskoj lakše biti u dan strašnogasuda nego tebi. 25 U to vrijemeodgovori Isus, i reèe: hvalim te, oèe,Gospode neba i zemlje, što si ovosakrio od premudrijeh i razumnijeh

Mateju 11:26 10 Mateju 12:36a kazao si prostima. 26 Da, oèe, jer jetako bila volja tvoja. 27 Sve je menipredao otac moj, i niko ne zna sina dootac; niti oca ko zna do sin i ako komesin hoæe kazati. 28 Hodite k meni svikoji ste umorni i natovareni, i ja æuvas odmoriti. 29Uzmite jaram moj nasebe, i nauèite se od mene; jer sam jakrotak i smjeran u srcu, i naæi æetepokoj dušama svojijem. 30 Jer je jarammoj blag, i breme je moje lako.

121 U to vrijeme iðaše Isus u subotu

kroz usjeve: a uèenici njegovi oglad-nješe, i poèeše trgati klasje, i jesti.2 A fariseji vidjevši to rekoše mu: gle,uèenici tvoji èine što ne valja èinitiu subotu. 3 A on reèe im: nijesteli èitali što uèini David kad ogladnje,on i koji bijahu s njim? 4 Kako uðeu kuæu Božiju, i hljebove postavljenepojede, kojijeh nije valjalo jesti njemuni onima što su bili s njim, nego sami-jem sveštenicima. 5 Ili nijeste èitaliu zakonu kako u subotu sveštenici ucrkvi subotu pogane, pa nijesu krivi?6A ja vam kažem da je ovdje onaj kojije veæi od crkve. 7Kad biste pak znališta je to: milosti hoæu a ne priloga,nikad ne biste osuðivali pravijeh; 8 Jerje gospodar i od subote sin èovjeèij.9 I otišavši odande doðe u zbornicunjihovu. 10 I gle, èovjek bijaše tu srukom suhom; i zapitaše ga govoreæi:valja li u subotu lijeèiti? da bi gaokrivili. 11 A on reèe im: koji je meðuvama èovjek koji ima ovcu jednu paako ona u subotu upadne u jamuneæeje uzeti i izvaditi? 12 A koliko li jeèovjek pretežniji od ovce? Daklemvalja u subotu dobro èiniti. 13 Tadareèe èovjeku: pruži ruku svoju. Ipruži. I postade zdrava kao i druga.14 A fariseji izišavši naèiniše vijeæu onjemu kako bi ga pogubili. No Isusdoznavši to ukloni se odande. 15 I zanjim idoše ljudimnogi, i iscijeli ih sve.16 I zaprijeti im da ga ne razglašuju:17 Da se zbude što je kazao Isaijaprorok govoreæi: 18 Gle, sluga moj,

koga sam izabrao, ljubazni moj, kojije po volji duše moje: metnuæu duhsvoj na njega, i sud neznabošcima jav-iæe. 19 Neæe se svaðati ni vikati, nitiæe èuti ko po rasputicama glasa nje-gova. 20Trske stuèene neæe prelomitii svještila zapaljena neæe ugasiti dokpravda ne održi pobjede. 21 I u imenjegovo uzdaæe se narodi. 22 Tadadovedoše k njemu bijesna koji bješenijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi islijepi stade govoriti i gledati. 23 I di-vljahu se svi ljudi govoreæi: nije li ovoHristos, sin Davidov? 24 A fariseji èu-vši to rekoše: ovaj drukèije ne izgoniðavola do pomoæu Veelzevula knezaðavolskoga. 25 A Isus znajuæi mislinjihove reèe im: svako carstvo kojese razdijeli samo po sebi, opustjeæe;i svaki grad ili dom koji se razdijelisam po sebi, propašæe. 26 I ako sotonasotonu izgoni, sam po sebi razdijeliose; kako æe dakle ostati carstvo nje-govo? 27 I ako ja pomoæu Veelzevulaizgonim ðavole, sinovi vaši èijom po-moæu izgone? Zato æe vam oni bitisudije. 28 A ako li ja Duhom Božijimizgonim ðavole, dakle je došlo k vamacarstvo nebesko. 29 Ili kako možeko uæi u kuæu jakoga i pokuæstvonjegovo oteti, ako najprije ne svežejakoga? i onda æe kuæu njegovuoplijeniti. 30Koji nije samnom, protivmene je; i koji ne sabira sa mnom,prosipa. 31 Zato vam kažem: svakigrijeh i hula oprostiæe se ljudima; ana Duha svetoga hula neæe se opros-titi ljudima. 32 I ako ko reèe rijeè nasina èovjeèijega, oprostiæe mu se; akoji reèe na Duha svetoga, neæe muse oprostiti ni na ovome svijetu nina onome. 33 Ili usadite drvo dobro,i rod njegov biæe dobar; ili usaditedrvo zlo, i rod njegov zao biæe; jerse po rodu drvo poznaje. 34 Porodiaspidini! kako možete dobro govoriti,kad ste zli? jer usta govore od suviškasrca. 35 Dobar èovjek iz dobre klijetiiznosi dobro; a zao èovjek iz zle klijetiiznosi zlo. 36 A ja vam kažem da æeza svaku praznu rijeè koju reku ljudi

Mateju 12:37 11 Mateju 13:24dati odgovor u dan strašnoga suda.37 Jer æeš se svojijem rijeèima oprav-dati, i svojijem æeš se rijeèima osu-diti. 38 Tada odgovoriše neki od kn-jiževnika i fariseja govoreæi: uèitelju!mi bi radi od tebe znak vidjeti. 39 Aon odgovarajuæi reèe im: rod zli ipreljubotvorni traži znak; i neæe muse dati znak osim znaka Jone proroka.40 Jer kao što je Jona bio u trbuhu ki-tovom tri dana i tri noæi: tako æe bitii sin èovjeèij u srcu zemlje tri dana itri noæi. 41Ninevljani iziæi æe na suds rodom ovijem, i osudiæe ga; jer sepokajaše Joninijem pouèenjem: a gle,ovdje je veæi od Jone. 42 Carica južnaiziæi æe na sud s rodom ovijem, i os-udiæe ga; jer ona doðe s kraja zemljeda sluša premudrost Solomunovu: agle, ovdje je veæi od Solomuna. 43 Akad neèisti duh iziðe iz èovjeka, idekroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja,i ne naðe ga. 44 Onda reèe: da sevratim u dom svoj otkuda sam iz-išao; i došavši naðe prazan, pometeni ukrašen. 45 Tada otide i uzme sasobom sedam drugijeh duhova gori-jeh od sebe, i ušavši žive ondje; ibude potonje gore èovjeku onome odprvoga. Tako æe biti i ovome roduzlome. 46 Dok on još govoraše kljudima, gle, mati njegova i braæanjegova stajahu napolju i èekahu dagovore s njime. 47 I neko mu reèe: evomati tvoja i braæa tvoja stoje napolju,radi su da govore s tobom. 48 A onodgovori i reèe onome što mu kaza:ko je mati moja, i ko su braæa moja?49 I pruživši ruku svoju na uèenikesvoje reèe: eto mati moja i braæamoja. Jer ko izvršuje volju ocamojegakoji je na nebesima, onaj je brat moj isestra i mati.

131 I onaj dan izišavši Isus iz kuæe

sjeðaše kod mora. 2 I sabraše se okonjega ljudi mnogi, tako da mora uæiu laðu i sjesti; a narod sav stajaše pobrijegu. 3 I on im kaziva mnogo uprièama govoreæi: gle, iziðe sijaè dasije. 4 I kad sijaše, jedna zrna padoše

kraj puta, i doðoše ptice i pozobašeih; 5 A druga padoše na kamenitamjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje,i odmah iznikoše; jer ne bijaše u du-binu zemlje. 6 I kad obasja sunce,povenuše, i buduæi da nemahu žila,posahnuše. 7 A druga padoše u trnje,i naraste trnje, i podavi ih. 8 A drugapadoše na zemlju dobru, i donošahurod, jedno po sto, a jedno po šeset,a jedno po trideset. 9 Ko ima ušida èuje neka èuje. 10 I pristupivšiuèenici rekoše mu: zašto im govorišu prièama? 11 A on odgovarajuæireèe im: vama je dano da znate tajnecarstva nebeskoga, a njima nije dano.12 Jer ko ima, daæe mu se, i preteæiæe mu; a koji nema, uzeæe mu sei ono što ima. 13 Zato im govorimu prièama, jer gledajuæi ne vide, ièujuæi ne èuju niti razumiju. 14 Izbiva se na njima proroštvo Isaijno,koje govori: ušimaæete èuti, i neæeterazumjeti; i oèima æete gledati, ineæete vidjeti. 15 Jer je odrvenilosrce ovijeh ljudi, i ušima teško èuju, ioèi su svoje zatvorili da kako ne videoèima, i ušima ne èuju, i srcem nerazumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.16 A blago vašijem oèima što vide, iušima vašijem što èuju. 17 Jer vamkažem zaista da su mnogi proroci ipravednici željeli vidjeti što vi vidite,i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i neèuše. 18 Vi pak èujte prièu o sijaèu:19 Svakome koji sluša rijeè o carstvu ine razumije, dolazi neèastivi i kradeposijano u srcu njegovom: to je okoputa posijano. 20 A na kamenu posi-jano to je koji sluša rijeè i odmah sradosti primi je, 21Ali nema korijena usebi, nego je nepostojan, pa kad budedo nevolje ili ga potjeraju rijeèi radi,odmah udari natrag. 22 A posijano utrnju to je koji sluša rijeè, no brigaovoga svijeta i prijevara bogatstva za-guše rijeè, i bez roda ostane. 23 Aposijano na dobroj zemlji to je kojisluša rijeè i razumije, koji dakle i rodraða, i donosi jedan po sto, a jedan pošeset, a jedan po trideset. 24 Drugu

Mateju 13:25 12 Mateju 14:5prièu kaza im govoreæi: carstvo jenebesko kao èovjek koji posija do-bro sjeme u polju svojemu, 25 A kadljudi pospaše, doðe njegov neprijatelji posija kukolj po pšenici, pa otide.26A kad nièe usjev i rod donese, ondase pokaza kukolj. 27Tada doðoše slugedomaæinove i rekoše mu: gospodaru!nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojojnjivi? Otkuda dakle kukolj? 28 A onreèe im: neprijatelj èovjek to uèini.A sluge rekoše mu: hoæeš li dakle daidemo da ga poèupamo? 29A on reèe:ne; da ne bi èupajuæi kukolj poèupalizajedno s njime pšenicu. 30 Ostaviteneka raste oboje zajedno do žetve; iu vrijeme žetve reæi æu žeteocima:saberite najprije kukolj, i svežite gau snoplje da ga sažežem; a pšenicusvezite u žitnicu moju. 31Drugu prièukaza im govoreæi: carstvo je nebeskokao zrno gorušièno koje uzme èovjeki posije na njivi svojoj, 32Koje je istinanajmanje od sviju sjemena, ali kaduzraste, veæe je od svega povræa, ibude drvo da ptice nebeske dolaze,i sjedaju na njegovijem granama.33 Drugu prièu kaza im: carstvo jenebesko kao kvasac koji uzme žena imetne u tri kopanje brašna dok svene uskisne. 34 Sve ovo u prièamagovori Isus ljudima, i bez prièe ništane govoraše im: 35 Da se zbude štoje rekao prorok govoreæi: otvoriæu uprièama usta svoja, kazaæu sakrivenood postanja svijeta. 36Tada ostavi Isusljude, i doðe u kuæu. I pristupiše knjemu uèenici njegovi govoreæi: kažinam prièu o kukolju na njivi. 37 A onodgovarajuæi reèe im: koji sije dobrosjeme ono je sin èovjeèij; 38 A njiva jesvijet; a dobro sjeme sinovi su carstva,a kukolj sinovi su zla; 39 A neprijateljkoji ga je posijao jest ðavo; a žetvaje pošljedak ovoga vijeka; a žeteocisu anðeli. 40 Kako što se dakle kukoljsabira, i ognjem sažiže, tako æe bitina pošljetku ovoga vijeka. 41 Poslaæesin èovjeèij anðele svoje, i sabraæeiz carstva njegova sve sablazni i kojièine bezakonje. 42 I baciæe ih u peæ

ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgutzuba. 43 Tada æe se pravednici zasjatikao sunce u carstvu oca svojega. Koima uši da èuje neka èuje. 44 Još jecarstvo nebesko kao blago sakrivenou polju, koje našavši èovjek sakri iod radosti zato otide i sve što imaprodade i kupi polje ono. 45 Još jecarstvo nebesko kao èovjek trgovackoji traži dobra bisera, 46 Pa kad naðejednomnogocjeno zrno bisera, otide iprodade sve što imaše i kupi ga. 47 Jošje carstvo nebesko kao mreža koja sebaci u more i zagrabi od svake rukeribe; 48 Koja kad se napuni, izvukošeje na kraj, i sjedavši, izbraše dobre usudove, a zle baciše napolje. 49 Takoæe biti na pošljetku vijeka: iziæi æeanðeli i odluèiæe zle od pravednijeh.50 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondjeæe biti plaè i škrgut zuba. 51 Reèeim Isus: razumjeste li ovo? Rekošemu: da, Gospode. 52 A on im reèe:zato je svaki književnik koji se nauèiocarstvu nebeskome kao domaæin kojiiznosi iz klijeti svoje novo i staro.53 I kad svrši Isus prièe ove, otideodande. 54 I došavši na postojbinusvoju, uèaše ih po zbornicama nji-hovijem tako damu se divljahu, i gov-orahu: otkud ovome premudrost ovai moæi? 55Nije li ovo drvodjeljin sin?ne zove li se mati njegova Marija, ibraæa njegova Jakov, i Josija, i Simon,i Juda? 56 I sestre njegove nijesu li svekod nas? Otkud njemu ovo sve? 57 Isablažnjavahu se o njega. A Isus reèeim: nema proroka bez èasti osim napostojbini svojoj i u domu svojemu.58 I ne stvori ondje èudesa mnogijehza nevjerstvo njihovo.

141 U to vrijeme doðe glas do Iroda

èetverovlasnika o Isusu; 2 I reèeslugama svojijem: to je Jovan krstitelj;on ustade iz mrtvijeh, i zato èinièudesa. 3 Jer Irod uhvati Jovana, svezaga i baci u tamnicu Irodijade radi ženeFilipa brata svojega. 4 JermugovorašeJovan: ne možeš ti nje imati. 5 I šæaše

Mateju 14:6 13 Mateju 15:13da gaubije, ali se poboja naroda; jer gadržahu za proroka. 6A kad bijaše danroðenja Irodova, igra kæi Irodijadinapred njima i ugodi Irodu. 7 Zato i skletvom obreèe joj dati šta god zaište.8 A ona nauèena od matere svoje: dajmi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovanakrstitelja. 9 I zabrinu se car; ali kletveradi i onijeh koji se gošæahu s njim,zapovjedi joj dati. 10 I posla te pos-jekoše Jovana u tamnici. 11 I done-soše glavu njegovu na krugu, i dadošedjevojci, i odnese je materi svojoj. 12 Idošavši uèenici njegovi, uzeše tijelonjegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusute javiše. 13 I èuvši Isus, otide odandeu laði u pusto mjesto nasamo. A kadto èuše ljudi, idoše za njim pješice izgradova. 14 I izišavši Isus vidje mnoginarod, i sažali mu se za njih, i iscijelibolesnike njihove. 15 A pred veèepristupiše k njemu uèenici njegovigovoreæi: ovdje je pusto mjesto, adockan je veæ; otpusti narod neka ideu sela da kupi sebi hrane. 16 A Isusreèe im: ne treba da idu; podajte imvi neka jedu. 17 A oni rekoše mu:nemamo ovdje do samo pet hljebovai dvije ribe. 18 A on reèe: donesitemi ih ovamo. 19 I zapovjedi naroduda posjedaju po travi; pa uze onijehpet hljebova i dvije ribe, i pogledavšina nebo blagoslovi, i prelomivši dadeuèenicima svojijem, a uèenici narodu.20 I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupišekomada što preteèe dvanaest kotar-ica punijeh. 21 A onijeh što su jelibješe ljudi oko pet hiljada, osim žena idjece. 22 I odmah natjera Isus uèenikesvoje da uðu u laðu i naprijed da iduna onu stranu dok on otpusti narod.23 I otpustivši narod pope se na gorusam da se moli Bogu. I uveèe bijašeondje sam. 24 A laða bješe nasredmora u nevolji od valova, jer bijašeprotivan vjetar. 25 A u èetvrtu stražunoæi otide k njima Isus iduæi pomoru. 26 I vidjevši ga uèenici pomorugdje ide, poplašiše se govoreæi: to jeutvara; i od straha povikaše. 27 A Isusodmah reèe im govoreæi: ne bojte

se; ja sam, ne plašite se. 28 A Petarodgovarajuæi reèe: Gospode! ako siti, reci mi da doðem k tebi po vodi.29 A on reèe: hodi. I izišavši iz laðePetar iðaše po vodi da doðe k Isusu.30 No videæi vjetar veliki uplaši se,i poèevši se topiti, povika govoreæi:Gospode, pomagaj! 31 I odmah Isuspruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu:malovjerni! zašto se posumnja? 32 Ikad uðoše u laðu, presta vjetar. 33 Akoji bijahu u laði pristupiše i pok-loniše mu se govoreæi: vaistinu tisi sin Božij. 34 I prešavši doðoše uzemlju Genisaretsku. 35 I poznavši galjudi iz onoga mjesta, poslaše po svojonoj okolini, i donesoše k njemu svebolesnike. 36 I moljahu ga da se samodotaknu skuta od njegove haljine; ikoji se dotakoše ozdraviše.

151 Tada pristupiše k Isusu kn-

jiževnici i fariseji od Jerusalimagovoreæi: 2 Zašto uèenici tvojiprestupaju obièaje starijeh? Jer neumivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.3 A on odgovarajuæi reèe im: zaštoi vi prestupate zapovijest Božiju zaobièaje svoje? 4 Jer Bog zapovijedagovoreæi: poštuj oca i mater; ikoji opsuje oca ili mater smræu daumre. 5 A vi kažete: ako koji reèeocu ili materi: prilog je èim bih tija mogao pomoæi; 6 Može i da nepoštuje oca svojega ili matere. Iukidoste zapovijest Božiju za obièajesvoje. 7 Licemjeri! dobro je za vasprorokovao Isaija govoreæi: 8 Oviljudi približavaju se k meni ustimasvojijem, i usnama poštuju me; a srcenjihovo daleko stoji od mene. 9 Nozaludu me poštuju uèeæi naukama izapovijestima ljudskima. 10 I dozvavšiljude, reèe im: slušajte i razumijte.11 Ne pogani èovjeka što ulazi u usta;nego što izlazi iz usta ono poganièovjeka. 12 Tada pristupiše uèenicinjegovi i rekoše mu: znaš li da farisejièuvši tu rijeè sablazniše se? 13 Aon odgovarajuæi reèe: svako drvo

Mateju 15:14 14 Mateju 16:14koje nije usadio otac moj nebeski,iskorijeniæe se. 14 Ostavite ih: onisu slijepi voði slijepcima; a slijepacslijepca ako vodi, oba æe u jamupasti. 15 A Petar odgovarajuæi reèemu: kaži nam prièu ovu. 16 A Isusreèe: eda li ste i vi još nerazumni?17 Zar još ne znate da sve što ulaziu usta u trbuh ide, i izbacuje senapolje? 18 A što izlazi iz usta odsrca izlazi, i ono pogani èovjeka.19 Jer od srca izlaze zle misli, ubistva,preljube, kurvarstva, kraðe, lažnasvjedoèanstva, hule na Boga. 20 I ovoje što pogani èovjeka, a neumivenijemrukama jesti ne pogani èovjeka. 21 Iizišavši odande Isus otide u krajeveTirske i Sidonske. 22 I gle, ženaHananejka iziðe iz onijeh krajeva, ipovika k njemu govoreæi: pomilujme Gospode sine Davidov! mojukæer vrlo muèi ðavo. 23 A on jojne odgovori ni rijeèi. I pristupivšiuèenici njegovi moljahu ga govoreæi:otpusti je, kako vièe za nama. 24 Aon odgovarajuæi reèe: ja sam poslansamo k izgubljenijem ovcama domaIzrailjeva. 25Aona pristupivši poklonimu se govoreæi: Gospode pomozi mi!26A on odgovarajuæi reèe: nije dobrouzeti od djece hljeb i baciti psima. 27Aona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu odmrva što padaju s trpeze njihovijehgospodara. 28 Tada odgovori Isus,i reèe joj: o ženo! velika je vjeratvoja; neka ti bude kako hoæeš. Iozdravi kæi njezina od onoga èasa.29 I otišavši Isus odande, doðe k moruGalilejskom, i popevši se na goru,sjede ondje. 30 I pristupiše k njemuljudi mnogi koji imahu sa sobomhromijeh, slijepijeh, nijemijeh,uzetijeh i drugijeh mnogijeh, ipoložiše ih k nogama Isusovijem, iiscijeli ih, 31Tako da se narod divljaše,videæi nijeme gdje govore, uzetezdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdjegledaju; i hvališe Boga Izrailjeva. 32 AIsus dozvavši uèenike svoje reèe: žaomi je ovoga naroda, jer veæ tri danastoje kod mene i nemaju šta jesti; a

nijesam ih rad otpustiti gladne da neoslabe na putu. 33 I rekoše mu uèenicinjegovi: otkuda nam u pustinji tolikihljeb da se nasiti toliki narod? 34 Ireèe im Isus: koliko hljebova imate?A oni rekoše: sedam, i malo ribice.35 I zapovjedi narodu da posjedajupo zemlji. 36 I uzevši onijeh sedamhljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi,i dade uèenicima svojijem, a uèenicinarodu. 37 I jedoše svi, i nasitiše se; inakupiše komada što preteèe sedamkotarica punijeh. 38Aonijeh što su jelibijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena idjece. 39 I otpustivši narod uðe u laðu,i doðe u okoline Magdalske.

161 I pristupiše k njemu fariseji i

sadukeji, i kušajuæi ga iskahu da impokaže znak s neba. 2A on odgovara-juæi reèe im: uveèe govorite: biæevedro; jer je nebo crveno. 3 I ujutru:danas æe biti vjetar, jer je nebo cr-veno imutno. Licemjeri! lice nebeskoumijete poznavati, a znake vremenane možete poznati? 4 Rod zli i kur-varski traži znak, i znak neæe mu sedati osim znaka Jone proroka. I osta-vivši ih otide. 5 I polazeæi uèenici nje-govi na onu stranu zaboraviše uzetihljeba. 6 A Isus reèe im: èuvajtese kvasca farisejskoga i sadukejskog.7 A oni mišljahu u sebi govoreæi: toje što nijesmo hljeba uzeli. 8 A Isusrazumjevši reèe im: šta mislite u sebi,malovjerni, što hljeba nijeste uzeli?9 Zar još ne razumijete niti pamtitepet hljebova na pet hiljada, i kolikokotarica nakupiste? 10Ni sedam hlje-bova na èetiri hiljade, i koliko kotaricanakupiste? 11 Kako ne razumijeteda vam ne rekoh za hljebove da seèuvate kvasca farisejskoga i saduke-jskog? 12 Tada razumješe da ne reèekvasca hljebnoga da se èuvaju, negonauke farisejske i sadukejske. 13 Akad doðe Isus u okoline Æesarije Fil-ipove, pitaše uèenike svoje govoreæi:ko govore ljudi da je sin èovjeèij?14 A oni rekoše: jedni govore da si

Mateju 16:15 15 Mateju 17:22Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugiJeremija, ili koji od proroka. 15 Reèeim Isus: a vi šta mislite ko sam ja? 16ASimonPetar odgovori i reèe: ti si Hris-tos, sin Boga živoga. 17 I odgovarajuæiIsus reèe mu: blago tebi, Simone sineJonin! Jer tijelo i krv nijesu tebi tojavili, nego otac moj koji je na nebes-ima. 18 A i ja tebi kažem: ti si Petar,i na ovome kamenu sazidaæu crkvusvoju, i vrata paklena neæe je nadvla-dati. 19 I daæu ti kljuèeve od carstvanebeskoga: i što svežeš na zemlji biæesvezano na nebesima; i što razdriješišna zemlji biæe razdriješeno na nebes-ima. 20 Tada zaprijeti Isus uèenicimasvojijem da nikom ne kazuju da je onHristos. 21 Od tada poèe Isus kazivatiuèenicima svojijemda njemuvalja iæiu Jerusalim, i mnogo postradati odstarješina i od glavara sveštenièkijehi književnika, i da æe ga ubiti, i treæidan da æe ustati. 22 I uzevši ga Petarpoèe ga odvraæati govoreæi: Božesaèuvaj! to neæe biti od tebe. 23 Aon se obrnuvši reèe Petru: idi odmene sotono; ti si mi sablazan; jerne misliš što je Božije nego ljudsko.24 Tada Isus reèe uèenicima svojijem:ako ko hoæe za mnom iæi, neka seodreèe sebe, i uzme krst svoj i ide zamnom. 25 Jer ko hoæe svoju dušu dasaèuva, izgubiæe je; a ako ko izgubidušu svoju mene radi, naæi æe je.26 Jer kakva je korist èovjeku ako savsvijet dobije a duši svojoj naudi? ilikakav æe otkup dati èovjek za svojudušu? 27 Jer æe doæi sin èovjeèij uslavi oca svojega s anðelima svojijem,i tada æe se vratiti svakome po dje-limanjegovijem. 28Zaisto vamkažem:imajunekimeðuovima što stoje ovdjekoji neæe okusiti smrti dok ne videsina èovjeèijega gdje ide u carstvusvojemu.

171 I poslije šest dana uze Isus Petra i

Jakova i Jovana brata njegova, i izvedeih na goru visoku same. 2 I preobrazise pred njima, i zasja se lice njegovo

kao sunce a haljine njegove postadošebijele kao svijet. 3 I gle, ukazaše imse Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu.4 A Petar odgovarajuæi reèe Isusu:Gospode! dobro nam je ovdje biti; akohoæeš da naèinimo ovdje tri sjenice:tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednuIliji. 5 Dok on još govoraše, gle, oblaksjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblakagovoreæi: ovo je sin moj ljubazni, kojije po mojoj volji; njega poslušajte. 6 Ièuvši uèenici padoše nièice, i uplašišese vrlo. 7 I pristupivši Isus dohvatiih se, i reèe: ustanite, i ne bojte se.8 A oni podignuvši oèi svoje nikogane vidješe do Isusa sama. 9 I silazeæis gore zapovjedi im Isus govoreæi:nikom ne kazujte što ste vidjeli doksin èovjeèij iz mrtvijeh ne ustane. 10 Izapitaše ih uèenici njegovi govoreæi:zašto dakle književnici kažu da Ilijanajprije treba da doðe? 11 A Isusodgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæinajprije i urediti sve. 12Ali vamkažemda je Ilija veæ došao, i ne poznašega; nego uèiniše s njime šta htješe:tako i sin èovjeèij treba da postradaod njih. 13 Tada razumješe uèenici daim govori za Jovana krstitelja. 14 I kaddoðoše k narodu, pristupi k njemuèovjek klanjajuæi mu se 15 I govoreæi:Gospode! pomiluj sina mojega; jer omijeni bjesni imuèi se vrlo; jermnogoputa pada u vatru, i mnogo puta uvodu. 16 I dovedoh ga uèenicima tvoji-jem, i ne mogoše ga iscijeliti. 17A Isusodgovarajuæi reèe: o rode nevjernii pokvareni! dokle æu biti s vama?dokle æu vas trpljeti? Dovedite miga amo. 18 I zaprijeti mu Isus; i ðavoiziðe iz njega; i ozdravi momèe odonoga èasa. 19Tada pristupiše uèenicik Isusu i nasamo rekoše mu: zaštoga mi ne mogosmo izgnati? 20 A Isusreèe im: za nevjerstvo vaše. Jer vamkažem zaista: ako imate vjere kolikozrno gorušièno, reæi æete gori ovoj:prijeði odavde tamo, i prijeæi æe, iništa neæe vam biti nemoguæe. 21 Aovaj se rod izgoni samo molitvom ipostom. 22 A kad su hodili po Galileji,

Mateju 17:23 16 Mateju 18:29reèe im Isus: predaæe se sin èovjeèiju ruke ljudske; 23 I ubiæe ga, i treæidan ustaæe. I neveseli bijahu vrlo.24 A kad doðoše u Kapernaum, pris-tupiše k Petru oni što kupe didrahme,i rekoše: zar vaš uèitelj neæe datididrahme? 25 Petar reèe: hoæe. I kaduðe u kuæu, preteèe ga Isus govoreæi:šta misliš Simone? Carevi zemaljskiod koga uzimaju poreze i haraèe, ili odsvojijeh sinova ili od tuðijeh? 26 Reèenjemu Petar: od tuðijeh. Reèe muIsus: dakle ne plaæaju sinovi. 27 Alida ih ne sablaznimo, idi na more, ibaci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu,uzmi je; i kad joj otvoriš usta naæiæešstatir; uzmi ga te im podaj za me i zase.

181 U taj èas pristupiše uèenici k Is-

usu govoreæi: ko je dakle najveæi ucarstvu nebeskome? 2 I dozva Isusdijete, i postavi ga meðu njih, 3 Ireèe im: zaista vam kažem, ako sene povratite i ne budete kao djeca,neæete uæi u carstvo nebesko. 4 Kojise dakle ponizi kao dijete ovo, onajje najveæi u carstvu nebeskome. 5 Ikoji primi takovo dijete u ime moje,mene prima. 6A koji sablazni jednogaod ovijeh malijeh koji vjeruju mene,bolje bi mu bilo da se objesi kamenvodenièni o vratu njegovu, i da po-tone u dubinu morsku. 7 Teško svi-jetu od sablazni! jer je potrebno dadoðu sablazni; ali teško onom èovjekukroz koga dolazi sablazan. 8 Ako li teruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava,otsijeci je i baci od sebe: bolje ti jeuæi u život hromu ili kljastu, negolis dvije ruke i dvije noge da te baceu oganj vjeèni. 9 I ako te oko tvojesablažnjava, izvadi ga i baci od sebe:bolje ti je s jednijem okomu život uæi,nego s dva oka da te bace u pakaoognjeni. 10 Gledajte da ne prezretejednoga od malijeh ovijeh; jer vamkažem da anðeli njihovi na nebes-ima jednako gledaju lice oca mojeganebeskoga. 11 Jer sin èovjeèij doðeda iznaðe i spase izgubljeno. 12 Što

vam se èini? Kad ima jedan èovjek stoovaca pa zaðe jedna od njih, ne ostavili on devedeset i devet u planini, iide da traži onu što je zašla? 13 Iako se dogodi da je naðe, zaista vamkažem da se njoj više raduje negoonima devedeset i devet što nijesuzašle. 14 Tako nije volja oca vašeganebeskoga da pogine jedan od ovijehmalijeh. 15 Ako li ti sagriješi brattvoj, idi i pokaraj ga meðu sobom injim samijem; ako te posluša, dobio sibrata svojega. 16 Ako li te ne posluša,uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicuda sve rijeèi ostanu na ustima dvaili tri svjedoka. 17 Ako li njih neposluša, kaži crkvi; a ako li ne poslušani crkve, da ti bude kao neznabožac icarinik. 18 Jer vam kažem zaista: štogod svežete na zemlji biæe svezano nanebu, i što god razdriješite na zemljibiæe razdriješeno na nebu. 19 Još vamkažem zaista: ako se dva od vas složena zemlji u èemu mu drago, za štose uzmole, daæe im otac moj koji jena nebesima. 20 Jer gdje su dva ili trisabrani u imemoje ondje sam jameðunjima. 21 Tada pristupi k njemu Petari reèe: Gospode! koliko puta ako misagriješi brat moj da mu oprostim?do sedam puta? 22 Reèe njemu Isus:ne velim ti do sedam puta, nego dosedam puta sedamdeset. 23 Zato jecarstvo nebesko kao èovjek car kojinamisli da se proraèuni sa svojijemslugama. 24 I kad se poèe raèuniti,dovedoše mu jednoga dužnika od de-set hiljada talanata. 25 I buduæi da ne-maše èim platiti, zapovjedi gospodarnjegov da ga prodadu, i ženu njegovui djecu, i sve što ima; i da mu se plati.26 No sluga taj pade i klanjaše mu segovoreæi: gospodaru! prièekaj me,i sve æu ti platiti. 27 A gospodaruse sažali za tijem slugom, pusti ga idug oprosti mu. 28 A kad iziðe slugataj, naðe jednoga od svojijeh drugarakoji mu je dužan sto groša, i uhvativšiga davljaše govoreæi: daj mi što sidužan. 29 Pade drugar njegov prednoge njegove i moljaše ga govoreæi:

Mateju 18:30 17 Mateju 19:30prièekaj me, i sve æu ti platiti. 30 Aon ne htje, nego ga odvede i baci utamnicu dok ne plati duga. 31Vidjevšipak drugari njegovi taj dogaðaj žaoim bi vrlo, i otišavši kazaše gospodarusvojemu sav dogaðaj. 32Tada ga dozvagospodar njegov, i reèe mu: zli slugo!sav dug onaj oprostih tebi, jer si memolio. 33Nije li trebalo da se i ti smilu-ješ na svog drugara, kao i ja na te štose smilovah? 34 I razgnjevi se gospo-dar njegov, i predade ga muèiteljimadok ne plati sav dug svoj. 35 Tako æe iotac moj nebeski uèiniti vama, ako neoprostite svaki bratu svojemu od srcasvojijeh.

191 I kad svrši Isus rijeèi ove, otide

iz Galileje, i doðe u okoline Judejskepreko Jordana. 2 I za njim idoše ljudimnogi i iscijeli ih ondje. 3 I pris-tupiše k njemu fariseji da ga kušaju,i rekoše mu: može li èovjek pustitiženu svoju za svaku krivicu? 4 Aon odgovarajuæi reèe im: nijeste lièitali da je onaj koji je u poèetkustvorio èovjeka muža i ženu stvorioih? 5 I reèe: zato ostaviæe èovjekoca svojega i mater, i prilijepiæe se kženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo.6 Tako nijesu više dvoje, nego jednotijelo; a što je Bog sastavio èovjekda ne rastavlja. 7 Rekoše mu: zaštodakle Mojsije zapovijeda da se da kn-jiga raspusna, i da se pusti? 8 Reèeim: Mojsije je vama dopustio po tvrðivašega srca puštati svoje žene; a is-poèetka nije bilo tako. 9 Nego ja vamkažem: ako ko pusti svoju ženu, osimza kurvarstvo, i oženi se drugom, èinipreljubu; i koji uzme puštenicu èinipreljubu. 10 Rekoše mu uèenici nje-govi: ako je tako èovjeku sa ženom,nije se dobro ženiti. 11 A on reèe im:ne mogu svi primiti tijeh rijeèi dooni kojima je dano. 12 Jer ima uško-pljenika koji su se tako rodili iz utrobematerine; a ima uškopljenika koje suljudi uškopili; a ima uškopljenika kojisu sami sebe uškopili carstva radi

nebeskoga. Ko može primiti nekaprimi. 13 Tada privedoše k njemudjecu da metne ruke na njih, i da sepomoli Bogu; a uèenici zabranjivahuim. 14 A Isus reèe: ostavite djecui ne zabranjujte im dolaziti k meni;jer je takovijeh carstvo nebesko. 15 Imetnuvši na njih ruke otide odande.16 I gle, neko pristupivši reèe mu:uèitelju blagi! kakovo æu dobro dauèinim da imam život vjeèni? 17 Aon reèe mu: što me zoveš blagijem?niko nije blag osim jednoga Boga. Aako želiš uæi u život, drži zapovi-jesti. 18 Reèe mu: koje? A Isus reèe:da ne ubiješ; ne èiniš preljube; neukradeš; ne svjedoèiš lažno; 19 Poštujoca i mater; i ljubi bližnjega svoga kaosamog sebe. 20 Reèe mu mladiæ: svesam ovo saèuvao od mladosti svoje;šta mi još treba? 21 Reèe mu Isus: akohoæeš savršen da budeš, idi prodajsve što imaš i podaj siromasima; iimaæeš blago na nebu; pa hajde zamnom. 22A kad èumladiæ rijeè, otidežalostan; jer bijaše vrlo bogat. 23 AIsus reèe uèenicima svojijem: zaistavam kažem da je teško bogatome uæiu carstvo nebesko. 24 I još vam kažem:lakše je kamili proæi kroz iglene ušinegoli bogatome uæi u carstvo Božije.25 A kad to èuše uèenici, divljahuse vrlo govoreæi: ko se dakle možespasti? 26 A Isus pogledavši na njihreèe im: ljudima je ovo nemoguæe, aBogu je svemoguæe. 27Tada odgovoriPetar i reèe mu: eto mi smo ostavilisve i za tobom idemo: šta æe daklebiti nama? 28 A Isus reèe im: zaistavam kažem da æete vi koji idete zamnom, u drugom roðenju, kad sjedesin èovjeèij na prijestolu slave svoje,sješæete i vi na dvanaest prijestola isuditi nad dvanaest koljena Izrailje-vijeh. 29 I svaki, koji ostavi kuæe, ilibraæu, ili sestre, ili oca, ili mater, iliženu, ili djecu, ili zemlju, imena mo-jega radi, primiæe sto puta onoliko, idobiæe život vjeèni. 30 Ali æe mnogiprvi biti pošljednji i pošljednji prvi.


1 Jer je carstvo nebesko kao èovjekdomaæin koji ujutru rano iziðe danajima poslenike u vinograd svoj. 2 Ipogodivši se s poslenicima po grošna dan posla ih u vinograd svoj. 3 Iizišavši u treæi sahat, vidje druge gdjestoje na èaršiji besposleni, 4 I njimareèe: idite i vi u moj vinograd, išto bude pravo daæu vam. 5 I oniotidoše. I opet izišavši u šesti i devetisahat, uèini tako. 6 I u jedanaestisahat izišavši naðe druge gdje stojebesposleni, i reèe im: što stojiteovdje vas dan besposleni? 7 Rekošemu: niko nas ne najmi. Reèe im:idite i vi u moj vinograd, i što budepravo primiæete. 8 A kad bi uveèe,reèe gospodar od vinograda k pris-tavu svojemu: dozovi poslenike i po-daj im platu poèevši od pošljednji-jeh do prvijeh. 9 I došavši koji su ujedanaesti sahat najmljeni primiše pogroš. 10 A kad doðoše prvi, mišljahuda æe više primiti: i primiše i oni pogroš. 11 I primivši vikahu na gospo-dara 12Govoreæi: ovi pošljednji jedansahat radiše, i izjednaèi ih s namakoji smo se èitav dan muèili i gorjeli.13 A on odgovarajuæi reèe jednomeod njih: prijatelju! ja tebi ne èinimkrivo; nijesi li pogodio sa mnom pogroš? 14 Uzmi svoje pa idi; a ja hoæui ovome pošljednjemu da dam kao itebi. 15 Ili zar ja nijesam vlastan u svo-jemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvojezlo što sam ja dobar? 16 Tako æe bitipošljednji prvi i prvi pošljednji; jer jemnogo zvanijeh amalo izbranijeh. 17 Ipošavši Isus u Jerusalim uze nasamodvanaest uèenika na putu, i reèe im:18Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèijbiæe predan glavarima sveštenièki-jem i književnicima; i osudiæe ga nasmrt; 19 I predaæe ga neznabošcimada mu se rugaju i da ga biju i razapnu;i treæi dan ustaæe. 20 Tada pristupik njemu mati sinova Zevedejevijeh sasvojijem sinovima klanjajuæi mu sei moleæi ga za nešto. 21 A on jojreèe: šta hoæeš? Reèe mu: zapovjedi

da sjedu ova moja dva sina, jedans desne strane tebi, a jedan s lijevestrane tebi, u carstvu tvojemu. 22 AIsus odgovarajuæi reèe: ne znate štaištete; možete li piti èašu koju æu japiti, i krstiti se krštenjem kojijem seja krstim? Rekoše mu: možemo. 23 Ireèe im: èašu dakle moju ispiæete, ikrstiæete se krštenjem kojijem se jakrstim; ali da sjedete s desne stranemeni i s lijeve, ne mogu ja dati, negokome je ugotovio otac moj. 24 I kadèuše ostalijeh deset uèenika, rasrdišese na ta dva brata. 25 A Isus dozvavšiih reèe: znajte da knezovi narodnizapovijedaju narodu, i poglavari up-ravljaju njim. 26 Ali meðu vama dane bude tako; nego koji hoæe da budeveæi meðu vama, da vam služi. 27 Ikoji hoæe meðu vama da bude prvi,da vam bude sluga. 28 Kao što ni sinèovjeèij nije došao da mu služe, negoda služi i da dušu svoju u otkup da zamnoge. 29 I kad je izlazio iz Jerihonaza njim ide narod mnogi. 30 I gle,dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èu-vši da Isus prolazi povikaše govoreæi:pomiluj nas Gospode, sine Davidov!31 A narod prijeæaše im da uæute;a oni još veæma povikaše govoreæi:pomiluj nas Gospode, sine Davidov!32 I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe:šta hoæete da vam uèinim? 33 Rekošemu: Gospode, da se otvore oèi naše.34 I smilova se Isus, i dohvati se oèijunjihovijeh, i odmah progledaše oèinjihove, i otidoše za njim.

211 I kad se približiše k Jerusal-

imu i doðoše u Vitfagu k Maslinskojgori, onda Isus posla dva uèenika2 Govoreæi im: idite u selo što jeprema vama, i odmah æete naæi ma-garicu privezanu i magare s njom:odriješite je i dovedite mi. 3 I akovam ko reèe što, kažite da oni tre-baju Gospodu; i odmah æe ih poslati.4 A ovo je sve bilo da se zbude štoje kazao prorok govoreæi: 5 Kažitekæeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi

Mateju 21:6 19 Mateju 21:41krotak, i jaše na magarcu, i maga-retu sinu magarièinu. 6 I uèenici oti-doše, i uèinivši kako im zapovjedi Isus7Dovedoše magaricu i magare, i met-nuše na njih haljine svoje, i posadišega na njih. 8A ljudi mnogi prostriješehaljine svoje po putu; a drugi rezahugranje od drveta i prostirahu po putu.9 A narod koji iðaše pred njim i zanjim, vikaše govoreæi: Osana sinuDavidovu! Blagosloven koji ide u imeGospodnje! Osana na visini! 10 I kadon uðe u Jerusalim, uzbuni se sav gradgovoreæi: ko je to? 11 A narod gov-oraše: ovo je Isus prorok iz NazaretaGalilejskoga. 12 I uðe Isus u crkvuBožiju, i izgna sve koji prodavahu ikupovahu po crkvi, i ispremeta trpezeonijeh što mijenjahu novce, i klupeonijeh što prodavahu golubove. 13 Ireèe im: u pismu stoji: dom moj dommolitve neka se zove; a vi naèinisteod njega peæinu hajduèku. 14 I pris-tupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi,i iscijeli ih. 15 A kad vidješe glavarisveštenièki i književnici èudesa štouèini, i djecu gdje vièu u crkvi i gov-ore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se.16 I rekoše mu: èuješ li što ovi govore?A Isus reèe im: da! zar nijeste nikadèitali: iz usta male djece i koja sisajunaèinio si sebi hvalu? 17 I ostavivšiih iziðe napolje iz grada u Vitaniju, izanoæi ondje. 18 A ujutru vraæajuæise u grad ogladnje. 19 I ugledavšismokvu jednu kraj puta doðe k njoj, ine naðe ništa na njoj do lišæa sama, ireèe joj: da nikad na tebi ne bude rodadovijeka. I odmah usahnu smokva.20 I vidjevši to uèenici diviše se gov-oreæi: kako odmah usahnu smokva!21 A Isus odgovarajuæi reèe im: za-ista vam kažem: ako imate vjeru ine posumnjate, ne samo smokvenouèiniæete, nego i gori ovoj ako reèete:digni se i baci se u more, biæe. 22 Isve što uzištete u molitvi vjerujuæi,dobiæete. 23 I kad doðe u crkvu istade uèiti, pristupiše k njemu glavarisveštenièki i starješine narodne gov-oreæi: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti

dade vlast tu? 24 A Isus odgovarajuæireèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè,koju akomi kažete, i jaæuvamakazatikakvom vlasti ovo èinim. 25 KrštenjeJovanovo otkuda bi? ili s neba, ili odljudi? A oni pomišljavahu u sebi gov-oreæi: ako reèemo: s neba, reæi æenam: zašto mu dakle ne vjerovaste?26 Ako li reèemo: od ljudi, bojimo senaroda; jer svi Jovana držahu za pro-roka. 27 I odgovarajuæi Isusu rekoše:ne znamo. Reèe i on njima: ni javama neæu kazati kakvom vlasti ovoèinim. 28 Šta vam se èini? Èovjek nekiimaše dva sina; i došavši k prvomereèe: sine! idi danas radi u vinogradumome. 29 A on odgovarajuæi reèe:neæu; a poslije se raskaja i otide. 30 Ipristupivši k drugome reèe tako. A onodgovarajuæi reèe: hoæu, gospodaru;i ne otide. 31 Koji je od ove dvojiceispunio volju oèinu? Rekošemu: prvi.Reèe im Isus: zaista vam kažem da æecarinici i kurve prije vas uæi u carstvoBožije. 32 Jer doðe k vama Jovanputem pravednijem, i ne vjerovastemu; a carinici i kurve vjerovaše mu; ivi pošto vidjeste to, ne raskajaste seda mu vjerujete. 33 Drugu prièu èu-jte: bijaše èovjek domaæin koji posadivinograd, i ogradi ga plotom, i iskopau njemu pivnicu, i naèini kulu, i dadega vinogradarima, i otide. 34 A kadse približi vrijeme rodovima, poslasluge svoje k vinogradarima da primerodove njegove. 35 I vinogradari poh-vatavši sluge njegove jednoga izbiše,a jednoga ubiše, a jednoga zasuše ka-menjem. 36 Opet posla druge sluge,više nego prije, i uèiniše im takoisto. 37 A potom posla k njima sinasvojega govoreæi: postidjeæe se sinamojega. 38 A vinogradari vidjevšisina rekoše meðu sobom: ovo je našl-jednik; hodite da ga ubijemo, i danama ostane dostojanje njegovo. 39 Iuhvatiše ga, pa izvedoše napolje izvinograda, i ubiše. 40 Kad doðe daklegospodar od vinograda šta æe uèinitivinogradarima onijem? 41 Rekošemu: zloèince æe zlom smrti po-

Mateju 21:42 20 Mateju 22:41moriti; a vinograd daæe drugijemvinogradarima, koji æe mu davatirodove u svoje vrijeme. 42 Reèe imIsus: zar nijeste nikad èitali u pismu:kamen koji odbaciše zidari, onaj postaglava od ugla; to bi od Gospoda i divnoje u vašijemoèima. 43Zato vamkažemda æe se od vas uzeti carstvo Božije,i daæe se narodu koji njegove rodovedonosi. 44 I ko padne na ovaj kamenrazbiæe se; a na koga on padne satræega. 45 I èuvši glavari sveštenièki ifariseji prièe njegove razumješe da zanjih govori. 46 I gledahu da ga uhvate,ali se pobojaše naroda, jer ga držahuza proroka.

221 I odgovarajuæi Isus opet reèe

im u prièama govoreæi: 2 Carstvo jenebesko kao èovjek car koji naèinisvadbu sinu svojemu. 3 I posla slugesvoje da zovu zvanice na svadbu; i nehtješe doæi. 4 Opet posla druge slugegovoreæi: kažite zvanicama: evo samobjed svoj ugotovio, juncimoji i hran-jenici poklani su, i sve je gotovo;doðite na svadbu. 5 A oni ne marivšiotidoše ovaj u polje svoje, a ovaj ktrgovini svojoj. 6 A ostali uhvatišesluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.7 A kad to èu car onaj, razgnjevi se iposlavši vojsku svoju pogubi krvnikeone, i grad njihov zapali. 8 Tadareèe slugama svojima: svadba je daklegotova, a zvanice ne biše dostojne.9 Idite dakle na raskršæa i koga godnaðete, dozovite na svadbu. 10 I iz-išavši sluge one na raskršæa sabrašesve koje naðoše, zle i dobre; i stolovinapuniše se gostiju. 11 Izišavši pakcar da vidi goste ugleda ondje èovjekaneobuèena u svadbeno ruho. 12 I reèemu: prijatelju! kako si došao amobez svadbenoga ruha? a on oæutje.13 Tada reèe car slugama: svežite muruke i noge, pa ga uzmite te bacite utamu najkrajnju; ondje æe biti plaè iškrgut zuba. 14 Jer su mnogi zvani,ali je malo izbranijeh. 15 Tada oti-doše fariseji i naèiniše vijeæu kako

bi ga uhvatili u rijeèi. 16 I poslašek njemu uèenike svoje s Irodovcima,te rekoše: uèitelju! znamo da si is-tinit, i putu Božijemu zaista uèiš, ine mariš ni za koga, jer ne gledaš koje ko. 17 Kaži nam dakle šta mislišti? treba li dati haraè æesaru iline? 18 Razumjevši Isus lukavstvo nji-hovo reèe: što me kušate, licemjeri?19 Pokažite mi novac haraèki. A onidonesoše mu novac. 20 I reèe im: èijje obraz ovaj i natpis? 21 I rekošemu: æesarev. Tada reèe im: poda-jte dakle æesarevo æesaru, i BožijeBogu. 22 I èuvši diviše se, i ostavivšiga otidoše. 23 Taj dan pristupiše knjemu sadukeji koji govore da nemavaskrsenija, i upitaše ga 24 Govoreæi:uèitelju! Mojsije reèe: ako ko umrebez djece, da uzme brat njegov ženunjegovu i da podigne sjeme bratu svo-jemu. 25 U nas bješe sedam braæe; iprvi oženivši se umrije, i ne imavšiporoda ostavi ženu svoju bratu svo-jemu. 26 A tako i drugi, i treæi, tjado sedmoga. 27 A poslije sviju umrijei žena. 28 O vaskrseniju dakle kogaæe od sedmorice biti žena? jer je zasvima bila. 29 A Isus odgovarajuæireèe im: varate se, ne znajuæi pismani sile Božije. 30 Jer o vaskrsenijuniti æe se ženiti ni udavati; nego sukao anðeli Božiji na nebu. 31 A zavaskrsenije mrtvijeh nijeste li èitališto vam je rekao Bog govoreæi: 32 Jasam Bog Avraamov, i Bog Isakov, iBog Jakovljev? Nije Bog Bogmrtvijeh,nego živijeh. 33 I èuvši narod divljašese nauci njegovoj. 34 A fariseji èuvšida posrami sadukeje sabraše se za-jedno. 35 I upita jedan od njih zakonikkušajuæi ga i govoreæi: 36 Uèitelju!koja je zapovijest najveæa u zakonu?37A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Bogasvojega svijem srcem svojijem, i svomdušom svojom, i svom misli svojom.38 Ovo je prva i najveæa zapovijest.39 A druga je kao i ova: ljubi bližn-jega svojega kao samoga sebe. 40 Oovima dvjema zapovijestima visi savzakon i proroci. 41 A kad se sabraše

Mateju 22:42 21 Mateju 23:35fariseji, upita ih Isus 42 Govoreæi: štamislite za Hrista, èij je sin? Rekošemu: Davidov. 43 Reèe im: kako dakleDavid njega duhom naziva Gospodomgovoreæi: 44 Reèe Gospod Gospodumojemu: sjedi meni s desne strane,dok položim neprijatelje tvoje pod-nožje nogama tvojima? 45 Kad dakleDavid naziva njega Gospodom, kakomu je sin? 46 I niko mu ne mogašeodgovoriti rijeèi; niti smijaše ko odtoga dana da ga zapita više.

231 Tada Isus reèe k narodu i

uèenicima svojima 2 Govoreæi: naMojsijevu stolicu sjedoše književnicii fariseji. 3 Sve dakle što vam reku dadržite, držite i tvorite; ali što oni èinene èinite; jer govore a ne èine. 4Negovežu bremena teška i nezgodna zanošenje, i tovare na pleæa ljudska; aprstom svojijem neæe da ih prihvate.5 A sva djela svoja èine da ih videljudi: raširuju svoje amajlije, i gradevelike skute na haljinama svojima.6 I traže zaèelje na gozbama i prvamjesta po zbornicama, 7 I da im seklanja po ulicama, i da ih ljudi zovu:ravi! ravi! 8 A vi se ne zovite ravi; jerje u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svibraæa. 9 I ocem ne zovite nikoga nazemlji; jer je u vas jedan otac koji je nanebesima. 10Niti se zovite uèitelji; jerje u vas jedan uèitelj Hristos. 11 Anajveæi izmeðu vas da vam budesluga. 12 Jer koji se podiže, poniziæese, a koji se ponižuje, podignuæese. 13 Teško vama književnici ifariseji, licemjeri, što zatvoratecarstvo nebesko od ljudi; jer vi neulazite niti date da ulaze koji bi htjeli.14 Teško vama književnici i fariseji,licemjeri, što jedete kuæe udovièke,i lažno se Bogu molite dugo; zatoæete veæma biti osuðeni. 15 Teškovama književnici i fariseji, licemjeri,što prehodite more i zemlju da biprisvojili jednoga, i kad ga prisvojite,èinite ga sinom paklenijem udvojeveæijem od sebe. 16 Teško vama

voði slijepi koji govorite: ako se kokune crkvom ništa je; a ko se kunezlatom crkvenijem kriv je. 17 Budaleslijepe! šta je veæe, ili zlato, ilicrkva koja zlato osveti? 18 I ako seko kune oltarom ništa je to, a kojise kune darom koji je na njemu krivje. 19 Budale slijepe! šta je veæe, ilidar, ili oltar koji dar osveti? 20 Kojise dakle kune oltarom, kune se njimi svijem što je na njemu. 21 I koji sekune crkvom, kune se njom i onijemkoji živi u njoj. 22 I koji se kunenebom, kune se prijestolom Božijemi onijem koji sjedi na njemu. 23 Teškovama književnici i fariseji, licemjeri,što dajete desetak od metvice i odkopra i od kima, a ostaviste što jenajpretežnije u zakonu: pravdu imilost i vjeru; a ovo je trebalo èinitii ono ne ostavljati. 24 Voði slijepikoji ocjeðujete komarca a kamiluproždirete. 25 Teško vama književnicii fariseji, licemjeri, što èistite spoljaèašu i zdjelu a iznutra su punegrabeža i nepravde. 26 Fariseju slijepi!Oèisti najprije iznutra èašu i zdjeluda budu i spolja èiste. 27 Teško vamaknjiževnici i fariseji, licemjeri, što stekao okreèeni grobovi, koji se spoljavide lijepi a unutra su puni kostijumrtvaèkijeh i svake neèistote. 28Takoi vi spolja se pokazujete ljudimapravedni, a iznutra ste puni licemjerjai bezakonja. 29Teško vama književnicii fariseji, licemjeri, što zidate groboveprorocima i krasite rake pravednika,30 I govorite: da smo mi bili u vrijemesvojijeh otaca, ne bismo s njimapristali u krv proroka. 31 Tijem samosvjedoèite za sebe da ste sinovi onijehkoji su pobili proroke. 32 I vi dopunitemjeru otaca svojijeh. 33 Zmije, porodiaspidini! kako æete pobjeæi odpresude u oganj pakleni? 34 Zatoevo ja æu k vama poslati prorokei premudre i književnike; i vi æetejedne pobiti i raspeti, a jedne biti pozbornicama svojima i goniti od gradado grada, 35 Da doðe na vas sva krv

Mateju 23:36 22 Mateju 24:37pravedna što je prolivena na zemljiod krvi Avelja pravednoga do krviZarije sina Varahijna, kojega ubistemeðu crkvom i oltarom. 36Zaista vamkažem da æe ovo sve doæi na rodovaj. 37 Jerusalime, Jerusalime, kojiubijaš proroke i zasipaš kamenjemposlane k sebi! koliko puta htjehda skupim èeda tvoja, kao što kokošskuplja piliæe svoje pod krila, i nehtjeste! 38 Eto æe vam se ostaviti vašakuæapusta. 39 Jer vamkažem: neæetemene vidjeti otsele dok ne reèete:blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

241 I izišavši Isus iðaše od crkve, i

pristupiše k njemu uèenici njegovi damu pokažu graðevinu crkvenu. 2 AIsus reèe im: ne vidite li sve ovo?Zaista vam kažem: neæe ostati ovdjeni kamen na kamenu koji se neæerazmetnuti. 3 A kad sjeðaše na goriMaslinskoj pristupiše k njemuuèenicinasamo govoreæi: kaži nam kadæe tobiti? i kakav je znak tvojega dolaskai pošljetka vijeka? 4 I odgovarajuæiIsus reèe im: èuvajte se da vas kone prevari. 5 Jer æe mnogi doæi uime moje govoreæi: ja sam Hristos. Imnoge æe prevariti. 6Èuæete ratove iglasove o ratovima. Gledajte da se neuplašite; jer treba da to sve bude. Alinije još tada pošljedak. 7 Jer æe ustatinarod na narod i carstvo na carstvo;i biæe gladi i pomori, i zemlja æe setresti po svijetu. 8A to je sve poèetakstradanja. 9 Tada æe vas predati namuke, i pobiæe vas, i svi æe narodiomrznuti na vas imena mojega radi.10 I tada æe se mnogi sablazniti, idrug druga izdaæe, i omrznuæe drugna druga. 11 I iziæi æe mnogi lažniproroci i prevariæemnoge. 12 I što æese bezakonje umnožiti, ohladnjeæeljubav mnogijeh. 13Ali koji pretrpi dokraja blago njemu. 14 I propovjediæese ovo jevanðelje o carstvu po svemusvijetu za svjedoèanstvo svijem naro-dima. I tadaæe doæi pošljedak. 15Kaddakle ugledate mrzost opušæenja, o

kojoj govori prorok Danilo, gdje stojina mjestu svetome koji èita da razu-mije): 16 Tada koji budu u Judeji nekabježe u gore; 17 I koji bude na krovuda ne silazi uzeti što mu je u kuæi;18 I koji bude u polju da se ne vratinatrag da uzme haljine svoje. 19 Ateško trudnima i dojilicama u te dane.20 Nego se molite Bogu da ne budebježan vaša u zimu ni u subotu; 21 Jeræe biti nevolja velika kakova nije bilaod postanja svijeta dosad niti æe biti;22 I da se oni dani ne skrate, niko nebi ostao; ali izbranijeh radi skratiæese dani oni. 23 Tada ako vam koreèe: evo ovdje je Hristos ili ondje,ne vjerujte. 24 Jer æe iziæi lažnihristosi i lažni proroci, i pokazaæeznake velike i èudesa da bi prevarili,ako bude moguæe, i izbrane. 25 Etovam kazah naprijed. 26 Ako vamdakle reku: evo ga u pustinji, neizlazite; evo ga u sobama, ne vjeru-jte. 27 Jer kako što munja izlazi odistoka i pokazuje se do zapada, takiæe biti dolazak sina èovjeèijega. 28 Jergdje je strvina onamo æe se i orlovikupiti. 29 I odmah æe po nevolji danatijeh sunce pomrèati, i mjesec svojusvjetlost izgubiti, i zvijezde s nebaspasti, i sile nebeske pokrenuti se. 30 Itada æe se pokazati znak sina èov-jeèijega na nebu; i tada æe proplakatisva plemena na zemlji; i ugledaæesina èovjeèijega gdje ide na oblacimanebeskima sa silom i slavom velikom.31 I poslaæe anðele svoje s velikijemglasom trubnijem; i sabraæe izbranenjegove od èetiri vjetra, od kraja dokraja nebesa. 32 Od smokve nauèitese prièi: kad se veæ njezine granepomlade i ulistaju, znate da je blizuljeto. 33 Tako i vi kad vidite sve ovo,znajte da je blizu kod vrata. 34 Zaistavam kažem: ovaj naraštaj neæe proæidok se ovo sve ne zbude. 35 Nebo izemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæeproæi. 36 A o danu tome i o èasuniko ne zna, ni anðeli nebeski, do otacmoj sam. 37 Jer kako što je bilo uvrijeme Nojevo tako æe biti i dolazak

Mateju 24:38 23 Mateju 25:28sina èovjeèijega. 38 Jer kako što predpotopom jeðahu i pijahu, ženjahu sei udavahu do onoga dana kad Nojeuðe u kovèeg, 39 I ne osjetiše dok nedoðe potop i odnese sve; tako æe bitii dolazak sina èovjeèijega. 40 Tada æebiti dva na njivi; jedan æe se uzeti, adrugi æe se ostaviti. 41Dvije æemljetina žrvnjevima; jedna æe se uzeti, adruga æe se ostaviti. 42 Stražite dakle,jer ne znate u koji æe èas doæi Gospodvaš. 43 Ali ovo znajte: kad bi znaodomaæin u koje æe vrijeme doæi lu-pež, èuvao bi i ne bi dao potkopatikuæe svoje. 44 Zato i vi budite gotovi;jer u koji èas ne mislite doæi æe sinèovjeèij. 45 Ko je dakle taj vjerni imudri sluga kojega je postavio gospo-dar njegov nad svojima domašnjimada im daje hranu na obrok? 46 Blagotome sluzi kojega došavši gospodarnjegov naðe da izvršuje tako. 47Zaistavam kažem: postaviæe ga nad svijemimanjem svojim. 48 Ako li taj rðavisluga reèe u srcu svome: neæe mojgospodar još zadugo doæi; 49 I poènebiti svoje drugare, i jesti i piti s pijani-cama; 50Doæi æe gospodar toga slugeu dan kad se ne nada, i u èas kad nemisli. 51 I rasjeæi æe ga napola, i daæemu platu kao i licemjerima; ondje æebiti plaè i škrgut zuba.

251 Tada æe biti carstvo nebesko kao

deset djevojaka koje uzeše žiške svojei iziðoše na susret ženiku. 2 Pet odnjih bijahu mudre a pet lude. 3 Ilude uzevši žiške svoje ne uzeše sasobom ulja. 4 A mudre uzeše uljeu sudovima sa žišcima svojima. 5 Abuduæi da ženik odocni, zadrijemašesve, i pospaše. 6 A u ponoæi stadevika: eto ženika gdje ide, izlazite muna susret. 7 Tada ustaše sve djevo-jke one i ukrasiše žiške svoje. 8 Alude rekoše mudrima: dajte nam odulja svojega, jer naši žišci hoæe dase ugase. 9 A mudre odgovoriše gov-oreæi: da ne bi nedostalo i namai vama, bolje je idite k trgovcima i

kupite sebi. 10 A kad one otidoše dakupe, doðe ženik, i gotove uðoše snjim na svadbu, i zatvoriše se vrata.11 A poslije doðoše i one druge djevo-jke govoreæi: gospodaru! gospodaru!otvori nam. 12 A on odgovarajuæireèe im: zaista vam kažem: ne poz-najem vas. 13 Stražite dakle, jer neznate dana ni èasa u koji æe sin èov-jeèij doæi. 14 Jer kako što èovjekpolazeæi dozva sluge svoje i predadeim blago svoje; 15 I jednome dakledade pet talanta, a drugome dva, atreæemu jedan, svakome prema nje-govoj moæi; i otide odmah. 16 A onajšto primi pet talanta otide te radi snjima, i dobi još pet talanta. 17 Takoi onaj što primi dva dobi i on još dva.18Akoji primi jedan otide te ga zakopau zemlju i sakri srebro gospodara svo-jega. 19 A po dugom vremenu doðegospodar tijeh sluga, i stade se raèu-niti s njima. 20 I pristupivši onaj štoje primio pet talanta, donese još pettalanta govoreæi: gospodaru! predaosi mi pet talanta; evo još pet talantaja sam dobio s njima. 21 A gospodarnjegov reèe mu: dobro, slugo dobrii vjerni! u malom bio si mi vjeran,nad mnogijem æu te postaviti; uðiu radost gospodara svojega. 22 Apristupivši i onaj što je primio dvatalanta reèe: gospodaru! predao simi dva talanta; evo još dva talantaja sam dobio s njima. 23 A gospodarnjegov reèe mu: dobro, slugo dobrii vjerni! u malom bio si mi vjeran,nad mnogijem æu te postaviti; uðiu radost gospodara svojega. 24 Apristupivši i onaj što je primio jedantalant reèe: gospodaru! znao samda si ti tvrd èovjek: žnješ gdje nijesisijao, i kupiš gdje nijesi vijao; 25 Pase pobojah i otidoh te sakrih talanttvoj u zemlju; i evo ti tvoje. 26 Agospodar njegov odgovarajuæi reèemu: zli i ljenivi slugo! znao si da jažnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdjenijesamvijao: 27Trebalo je daklemojesrebro da daš trgovcima; i ja došavšiuzeo bih svoje s dobitkom. 28 Uzmite

Mateju 25:29 24 Mateju 26:23dakle odnjega talant, i podajte onomešto ima deset talanta. 29 Jer svakomekoji ima, daæe se, i preteæi æe mu; aod onoga koji nema, i što ima uzeæese od njega. 30 I nevaljaloga slugubacite u tamu najkrajnju; ondje æebiti plaè i škrgut zuba. 31 A kad doðesin èovjeèij u slavi svojoj i svi svetianðeli s njime, onda æe sjesti na pri-jestolu slave svoje. 32 I sabraæe sepred njim svi narodi, i razluèiæe ihizmeðu sebe kao pastir što razluèujeovce od jaraca. 33 I postaviæe ovces desne strane sebi, a jarce s lijeve.34Tadaæe reæi car onima štomu stojes desne strane: hodite blagoslovenioca mojega; primite carstvo koje vamje pripravljeno od postanja svijeta.35 Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem;ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, iprimiste me; 36 Go bijah, i odjenusteme; bolestan bijah, i obiðoste me;u tamnici bijah, i doðoste k meni.37 Tada æe mu odgovoriti praved-nici govoreæi: Gospode! kad tevidjesmo gladna, i nahranismo? iližedna, i napojismo? 38 Kad li te vid-jesmo gosta, i primismo? ili gola,i odjenusmo? 39 Kad li te vidjesmobolesna ili u tamnici, i doðosmo ktebi? 40 I odgovarajuæi car reæi æeim: zaista vam kažem: kad uèin-iste jednome od ove moje najmanjebraæe, meni uèiniste. 41Tada æe reæii onima što mu stoje s lijeve strane:idite od mene prokleti u oganj vjeènipripravljeni ðavolu i anðelima nje-govijem. 42 Jer ogladnjeh, i ne dadostemi da jedem; ožednjeh, i ne napojisteme; 43 Gost bijah, i ne primiste me;go bijah, i ne odjenuste me; bolestani u tamnici bijah, i ne obiðoste me.44 Tada æe mu odgovoriti i oni gov-oreæi: Gospode! kad te vidjesmogladna ili žedna, ili gosta ili gola, ilibolesna ili u tamnici, i ne poslužismote? 45 Tada æe im odgovoriti gov-oreæi: zaista vam kažem: kad neuèiniste jednome od ove moje malebraæe, ni meni ne uèiniste. 46 I ovi æeotiæi u muku vjeènu, a pravednici u

život vjeèni.

261 I kad svrši Isus rijeèi ove, reèe

uèenicima svojima: 2 Znate da æe dodva dana biti pasha, i sina èovjeèijegapredaæeda se razapne. 3Tada skupišese glavari sveštenièki i književnici istarješine narodne u dvor poglavarasveštenièkoga po imenu Kajafe; 4 Isvjetovaše se kako bi Isusa iz prije-vare uhvatili i ubili. 5 I govorahu:ali ne o prazniku, da se ne bi narodpobunio. 6 A kad Isus bješe u Vitanijiu kuæi Simona gubavoga, 7 Pristupi knjemu žena sa sklenicom mira mno-gocjenoga, i izli na glavu njegovu kadsjeðaše za trpezom. 8A kad vidješe touèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi:zašto se èini taka šteta? 9 Jer semogaše ovo prodati skupo i novci datise siromasima. 10 A kad razumje Isus,reèe im: šta smetate ženu? Ona uèinidobro djelo na meni. 11 Jer siromaheimate svagda sa sobom, a mene ne-mate svagda. 12A ona izlivši miro ovona tijelo moje za ukop me prigotovi.13 Zaista vam kažem: gdje se god us-propovijeda ovo jevanðelje po svemusvijetu, kazaæe se i to za spomennjezin što uèini ona. 14 Tada jedan oddvanaestorice, po imenu Juda Iskari-otski, otide ka glavarima sveštenièki-jem, 15 I reèe: šta æete mi dati da vamga izdam? A oni mu obrekoše tridesetsrebrnika. 16 I od tada tražaše zgoduda ga izda. 17A u prvi dan prijesnijehhljebova pristupiše uèenici k Isusugovoreæi: gdje æeš da ti zgotovimopashu da jedeš? 18 A on reèe: iditeu grad k tome i tome, i kažite mu:uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, utebe æu da uèinim pashu s uèenicimasvojijem. 19 I uèiniše uèenici kakoim zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu.20 A kad bi uveèe, sjede za trpezu sadvanaestoricom. 21 I kad jeðahu reèeim: zaista vam kažem: jedan izmeðuvas izdaæe me. 22 I zabrinuvši se vrlopoèeše svaki govoriti mu: da nijesamja, Gospode? 23 A on odgovarajuæi

Mateju 26:24 25 Mateju 26:60reèe: koji umoèi sa mnom ruku uzdjelu onaj æe me izdati. 24 Sin èov-jeèij dakle ide kao što je pisano zanjega; ali teško onome èovjeku kojiizda sina èovjeèijega; bolje bi mu biloda se nije rodio onaj èovjek. 25 AJuda, izdajnik njegov, odgovarajuæireèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu:ti kaza. 26 I kad jeðahu, uze Isus hljebi blagoslovivši prelomi ga, i davašeuèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovoje tijelo moje. 27 I uze èašu i davšihvalu dade im govoreæi: pijte iz njesvi; 28 Jer je ovo krv moja novogazavjeta koja æe se proliti za mnogeradi otpuštenja grijeha. 29Kažem vampak da neæu otsad piti od ovoga rodavinogradskoga do onoga dana kad æupiti s vama novoga u carstvu ocasvojega. 30 I otpojavši hvalu iziðošena goru Maslinsku. 31 Tada reèe imIsus: svi æete se vi sablazniti o meneovu noæ; jer u pismu stoji: udariæupastira i ovce od stada razbjeæi æese. 32 A po vaskrseniju svojemu jaidem pred vama u Galileju. 33A Petarreèe mu: ako se i svi sablazne o tebeja se neæu nikad sablazniti. 34 Reèemu Isus: zaista ti kažem: noæas dokpijetao ne zapjeva tri puta æeš mese odreæi. 35 Reèe njemu Petar: dabih znao i umrijeti s tobom neæu tese odreæi. Tako i svi uèenici rekoše.36 Tada doðe Isus s njima u selo kojese zove Getsimanija, i reèe uèenicima:sjedite tu dok ja idem tamo da sepomolim Bogu. 37 I uzevši Petra ioba sina Zevedejeva zabrinu se i poèetužiti. 38 Tada reèe im Isus: žalosna jeduša moja do smrti; poèekajte ovdje,i stražite sa mnom. 39 I otišavši malopade na lice svoje moleæi se i gov-oreæi: oèe moj! ako je moguæe damemimoiðe èaša ova; ali opet ne kakoja hoæu nego kako ti. 40 I došavšik uèenicima naðe ih gdje spavaju, ireèe Petru: zar ne mogoste jedanèas postražiti sa mnom? 41 Stražitei molite se Bogu da ne padnete unapast; jer je duh srèan, ali je tijeloslabo. 42 Opet po drugi put otide i

pomoli se govoreæi: oèe moj! akome ne može ova èaša mimoiæi da jene pijem, neka bude volja tvoja. 43 Idošavši naðe ih opet gdje spavaju; jerim bijahu oèi otežale. 44 I ostavivšiih otide opet i treæi put te se po-moli govoreæi one iste rijeèi. 45 Tadadoðe k uèenicima svojijem i reèe im:jednako spavate i poèivate; evo sepribliži èas, i sin èovjeèij predajese u ruke grješnika. 46 Ustanite daidemo; evo se približi izdajnik moj.47 I dok on još tako govoraše, gle,Juda, jedan od dvanaestorice, doðe,i s njim ljudi mnogi s noževima is koljem od glavara sveštenièkijehi starješina narodnijeh. 48 A izda-jnik njegov dade im znak govoreæi:koga ja cjelivam onaj je; držite ga.49 I odmah pristupivši k Isusu reèe:zdravo, ravi! i cjeliva ga. 50 A Isusreèe mu: prijatelju! šta æeš ti ovdje?Tada pristupivši digoše ruke na Isusai uhvatiše ga. 51 I gle, jedan od oni-jeh što bijahu sa Isusom mašivši serukom izvadi nož svoj te udari slugupoglavara sveštenièkoga, i otsijeèemu uho. 52 Tada reèe mu Isus: vratinož svoj namjesto njegovo; jer svi kojise maše za nož od noža æe izginuti.53 Ili misliš ti da ja ne mogu sadumoliti oca svojega da mi pošlje višeod dvanaest legeona anðela? 54 Alikako bi se ispunilo što stoji u pismuda ovo treba da bude? 55U taj èas reèeIsus ljudima: kao na hajduka izišli stes noževima i s koljem da me uhvatite,a svaki dan sam kod vas sjedio uèeæiu crkvi, i ne uhvatisteme. 56A ovo svebi da se zbudu pisma proroèka. Tadauèenici svi ostaviše ga, i pobjegoše.57 I oni što uhvatiše Isusa odvedoše gapoglavaru sveštenièkome Kajafi, gdjese književnici i starješine sabraše. 58APetar iðaše za njim izdaleka do dvorapoglavara sveštenièkoga i ušavši un-utra sjede sa slugama da vidi svrše-tak. 59 A glavari sveštenièki i star-ješine i sav sabor tražahu lažna sv-jedoèanstva na Isusa da bi ga ubili;60 I ne naðoše; i premda mnogi lažni

Mateju 26:61 26 Mateju 27:24svjedoci dolaziše, ne naðoše. Naj-poslije doðoše dva lažna svjedoka, 61 Irekoše: on je kazao: ja mogu razvaliticrkvu Božiju i za tri dana naèiniti je.62 I ustavši poglavar sveštenièki reèemu: zar ništa ne odgovaraš što ovina tebe svjedoèe? 63 A Isus muèaše.I poglavar sveštenièki odgovarajuæireèe mu: zaklinjem te živijem Bogomda nam kažeš jesi li ti Hristos sinBožij? 64 Reèe mu Isus: ti kaza. Alija vam kažem: otsele æete vidjeti sinaèovjeèijega gdje sjedi s desne stranesile i ide na oblacima nebeskijem.65 Tada poglavar sveštenièki razdrijehaljine svoje govoreæi: huli na Boga;šta nam trebaju više svjedoci? evo sadèuste hulu njegovu. 66 Šta mislite? Aoni odgovarajuæi rekoše: zaslužio jesmrt. 67 Tada pljunuše mu u lice, iudariše ga po licu, a jedni mu dašei priuške 68 Govoreæi: proreci nam,Hriste, ko te udari? 69A Petar sjeðašenapolju na dvoru, i pristupi k njemujedna sluškinja govoreæi: i ti si bio sIsusom Galilejcem. 70 A on se odreèepred svima govoreæi: ne znam štagovoriš. 71 A kad iziðe k vratimaugleda ga druga, i reèe onima štobijahu ondje: i ovaj bješe s IsusomNazareæaninom. 72 I opet odreèe ses kletvom: ne znam tog èovjeka. 73 Amalo potompristupiše oni što stajahui rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih;jer te i govor tvoj izdaje. 74 Tada sepoèe kleti i preklinjati da ne zna togèovjeka. I odmah zapjeva pijetao. 75 Iopomenu se Petar rijeèi Isusove štomu je rekao: dok pijetao ne zapjevatri puta æeš me se odreæi. I izišavšinapolje plaka gorko.

271 A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi

glavari sveštenièki i starješine nar-odne za Isusa da ga pogube. 2 Isvezavši ga odvedoše, i predaše gaPontiju Pilatu sudiji. 3 Tada vidjevšiJuda izdajnik njegov da ga osudišeraskaja se, i povrati trideset srebrnika

glavarima sveštenièkijem i starješi-nama 4 Govoreæi: ja sagriješih štoizdadoh krv pravu. A oni rekoše: štami marimo za to? ti æeš vidjeti. 5 Ibacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otidete se objesi. 6 A glavari sveštenièkiuzevši srebrnike rekoše: ne valja ihmetnuti u crkvenu haznu, jer je uzetoza krv. 7Nego se dogovoriše te kupišeza njih lonèarevu njivu za grobljegostima. 8 Od toga se i prozva onanjiva krvna njiva i do danas. 9 Tadase izvrši što je kazao prorok Jeremijagovoreæi: i uzeše trideset srebrnika,cijenu cijenjenoga koga su cijenilisinovi Izrailjevi; 10 I dadoše ih za njivulonèarevu, kao što mi kaza Gospod.11 A Isus stade pred sudijom, i zapitaga sudija govoreæi: ti li si car Jude-jski? A Isus reèe mu: ti kažeš. 12 I kadga tužahu glavari sveštenièki i star-ješine, ništa ne odgovori. 13Tada reèemuPilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe?14 I ne odgovori mu ni na jednu rijeètako da se sudija divljaše vrlo. 15 A osvakom prazniku pashe bijaše obièaju sudije da pusti narodu po jednogasužnja koga oni hoæe. 16A tada imahuznatnoga sužnja po imenuVaravu. 17 Ikad se sabraše, reèe im Pilat: kogahoæete da vam pustim? Varavu iliIsusa prozvanoga Hrista? 18 Jer znadi-jaše da su ga iz zavisti predali. 19 Akad sjeðaše u sudu, poruèi mu ženanjegova govoreæi: nemoj se ti ništamiješati u sud toga pravednika, jersam danas u snu mnogo postradalanjega radi. 20 A glavari sveštenièkii starješine nagovoriše narod da ištuVaravu, a Isusa da pogube. 21A sudijaodgovarajuæi reèe im: koga hoæeteod ove dvojice da vam pustim? Aoni rekoše: Varavu. 22 Reèe im Pilat:a šta æu èiniti s Isusom prozvani-jem Hristom? Rekoše mu svi: da serazapne. 23 Sudija pak reèe: a kakvoje zlo uèinio? A oni iz glasa povikašegovoreæi: da se razapne. 24 A kadvidje Pilat da ništa ne pomaže negojoš veæa buna biva, uze vodu te umiruke pred narodom govoreæi: ja ni-

Mateju 27:25 27 Mateju 27:66jesam kriv u krvi ovoga pravednika:vi æete vidjeti. 25 I odgovarajuæisav narod reèe: krv njegova na nasi na djecu našu. 26 Tada pusti imVaravu, a Isusa šibavši predade da serazapne. 27 Tada vojnici sudijni uzešeIsusa u sudnicu i skupiše na nj svuèetu vojnika. 28 I svukavši ga obukošemu skerletnu kabanicu. 29 I opletavšivijenac od trnjametnušemunaglavu,i dadošemu trsku u desnicu; i kleknu-vši na koljena pred njim rugahumu segovoreæi: zdravo, care Judejski! 30 Ipljunuvši na nj uzeše trsku i biše gapo glavi. 31 I kad mu se narugaše,svukoše s njega kabanicu, i obukošega u haljine njegove, i povedoše gada ga razapnu. 32 I izlazeæi naðošeèovjeka iz Kirine po imenu Simonai natjeraše ga da mu ponese krst.33 I došavši na mjesto koje se zoveGolgota, to jest košturnica, 34 Dadošemu da pije ocat pomiješan sa žuèi, iokusivši ne htje da pije. 35 A kad garazapeše, razdijeliše haljine njegovebacivši kocke; 36 I sjeðahu ondje tega èuvahu. 37 I metnuše mu višeglave krivicu njegovu napisanu: ovoje Isus car Judejski. 38 Tada raspeše snjim dva hajduka, jednoga s desne ajednoga s lijeve strane. 39 A koji pro-lažahu huljahu na nj mašuæi glavamasvojima, 40 I govoreæi: ti koji crkvurazvaljuješ i za tri dana naèinjaš po-mozi sam sebi; ako si sin Božij, siði skrsta. 41 A tako i glavari sveštenièki sknjiževnicima i starješinama potsmi-jevajuæi se govorahu: 42 Drugima po-može, a sebi ne može pomoæi. Akoje car Izrailjev, neka siðe sad s krstapa æemo ga vjerovati. 43 On se uz-dao u Boga: neka mu pomože sad,ako mu je po volji, jer govoraše: jasam sin Božij. 44 Tako isto i hajducirazapeti s njim rugahu mu se. 45 Aod šestoga sahata bi tama po svojzemlji do sahata devetoga. 46 A okodevetoga sahata povika Isus iza glasagovoreæi: Ili! Ili! lama savahtani?to jest: Bože moj! Bože moj! zaštosi me ostavio? 47 A neki od onijeh

što stajahu ondje èuvši to govorahu:ovaj zove Iliju. 48 I odmah otrèajedan od njih te uze sunðer, i napuniocta, pa nataèe na trsku, te ga pojaše.49 A ostali govorahu: stani da vidimohoæe li doæi Ilija da mu pomože. 50AIsus opet povika iza glasa, i ispustidušu. 51 I gle, zavjes crkveni razdrijese nadvoje od gornjega kraja do don-jega; i zemlja se potrese, i kamenjese raspade; 52 I grobovi se otvoriše,i ustaše mnoga tijela svetijeh koji supomrli; 53 I izišavši iz grobova povaskrseniju njegovom uðoše u svetigrad i pokazaše se mnogima. 54 Akapetan i koji s njim èuvahu Isusavidjevši da se zemlja trese i šta bi,poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovajbijaše sin Božij. 55 I ondje bijahui gledahu izdaleka mnoge žene kojesu išle za Isusom iz Galileje i služilemu. 56 Meðu kojima bijaše MarijaMagdalina i Marija mati Jakovljeva iJosijna i mati sinova Zevedejevijeh.57 A kad bi uveèe, doðe èovjek bogatiz Arimateje, po imenu Josif, koji jetakoðer bio uèenik Isusov. 58 Ovajpristupivši k Pilatu zamoli ga za tijeloIsusovo. Tada Pilat zapovjedi da mudadu tijelo. 59 I uzevši Josif tijelo zaviga u platno èisto; 60 I metnu ga u novisvoj grob što je bio isjekao u kamenu;i navalivši veliki kamen na vrata odgroba otide. 61 A ondje bijaše MarijaMagdalina i druga Marija, i sjeðahuprema grobu. 62 Sjutradan pak popetku sabraše se glavari sveštenièki ifariseji kod Pilata, 63 I rekoše: gospo-daru! mi se opomenusmo da ovajlaža kaza još za života: poslije tridana ustaæu. 64 Zato zapovjedi da seutvrdi grob do treæega dana da nedoðu kako uèenici njegovi noæu i daga ne ukradu i ne kažu narodu: usta izmrtvijeh; i biæe pošljednja prijevaragora od prve. 65 Reèe im Pilat: evovam straže, pa idite te utvrdite kakoznate. 66 A oni otišavši sa stražomutvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.


1 A po veèeru subotnom na osvi-tak prvoga dana nedjelje doðe MarijaMagdalina i druga Marija da ogledajugrob. 2 I gle, zemlja se zatrese vrlo;jer anðeoGospodnji siðe s neba, i pris-tupivši odvali kamen od vrata grobni-jeh i sjeðaše nanjemu. 3A lice njegovobijaše kao munja, i odijelo njegovokao snijeg. 4 I od straha njegovauzdrktaše se stražari, i postadoše kaomrtvi. 5 A anðeo odgovarajuæi reèeženama: ne bojte se vi; jer znam daIsusa raspetoga tražite. 6 Nije ovdje:jer ustade kao što je kazao. Hoditeda vidite mjesto gdje je ležao Gospod.7 Pa idite brže te kažite uèenicimanjegovijem da je ustao iz mrtvijeh. Igle, on æe pred vama otiæi u Galileju;tamo æete ga vidjeti. Eto ja vamkazah. 8 I izišavši brzo iz groba sastrahom i radosti velikompotekoše dajave uèenicima njegovijem. 9 A kadiðahu da jave uèenicima njegovijem,i gle, srete ih Isus govoreæi: zdravo!A one pristupivši uhvatiše se za nogenjegove i pokloniše mu se. 10 Tadareèe im Isus: ne bojte se; idite tejavite braæi mojoj neka idu u Galileju;i tamo æe me vidjeti. 11 A kad iðahu,gle, neki od stražara doðoše u gradi javiše glavarima sveštenièkijem svešto se dogodilo. 12 I oni sastavšise sa starješinama uèiniše vijeæu,i dadoše vojnicima dovoljno novaca13 Govoreæi: kažite: uèenici njegovidoðoše noæu i ukradoše ga kad smomi spavali. 14 I ako to èuje sudija,mi æemo njega umiriti, i naèiniti davama ništa ne bude. 15 A oni uzevšinovce uèiniše kao što su nauèeni bili.I razglasi se ova rijeè po Jevrejima i dodanas. 16A jedanaest uèenika otidošeu Galileju u goru kuda im je kazaoIsus. 17 I kad ga vidješe, pokloniše muse; a jedni posumnjaše. 18 I pristupivšiIsus reèe im govoreæi: dade mi sesvaka vlast na nebu i na zemlji. 19 Iditedakle i nauèite sve narode krsteæiih va ime oca i sina i svetoga Duha,20 Uèeæi ih da sve drže što sam vam

zapovijedao; i evo ja sam s vama u svedane do svršetka vijeka. Amin.

Marku 1:1 29 Marku 1:44

Jevanðelje po Marku1 Poèetak jevanðelja Isusa Hrista

sina Božijega. 2 Kao što stoji u pro-roka: evo ja šaljem anðela svojegapred licem tvojijem, koji æe pripravitiput tvoj pred tobom. 3 Glas onogašto vièe u pustinji: pripravite putGospodnji, poravnite staze njegove.4 Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji,i propovijedajuæi krštenje pokajanjaza oproštenje grijeha. 5 I izlažaše knjemu sva Judejska zemlja i Jerusal-imljani; i kršæavaše ih sve u Jordanurijeci, i ispovijedahu grijehe svoje. 6AJovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, iimaše pojas kožan oko sebe; i jeðašeskakavce i med divlji. 7 I propovi-jedaše govoreæi: ide za mnom jaèiod mene, pred kim ja nijesam dosto-jan sagnuti se i odriješiti remena naobuæi njegovoj. 8 Ja vas kršæavamvodom, a on æe vas krstiti Duhomsvetijem. 9 I u to vrijeme doðe Isusiz Nazareta Galilejskoga, i krsti gaJovan u Jordanu, 10 I odmah izlazeæiiz vode vidje nebo gdje se otvori, iDuh kao golub siðe na nj. 11 I glasdoðe s neba: ti si sin moj ljubaznikoji je po mojoj volji. 12 I odmah Duhizvede ga u pustinju. 13 I bi ondjeu pustinji dana èetrdeset, i kuša gasotona, i bi sa zvjerinjem, i anðelislužahu mu. 14 A pošto predadošeJovana, doðe Isus u Galileju propovi-jedajuæi jevanðelje o carstvu Boži-jemu 15 I govoreæi: iziðe vrijeme ipribliži se carstvo Božije; pokajte se ivjerujte jevanðelje. 16 I hodeæi pokrajmora vidje Simona, i Andriju bratanjegova gdje bacajumreže umore; jerbijahu ribari. 17 I reèe im Isus: hajdeteza mnom, i uèiniæu vas lovcima ljud-skijem. 18 I odmah ostavivši mrežesvoje poðoše za njim. 19 I otišavšimalo odande ugleda Jakova Zevede-jeva, i Jovana brata njegova, i oni ulaði krpljahu mreže; 20 I odmah pozvaih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u

laði s najamnicima poðoše za njim.21 I doðoše u Kapernaum; i odmahu subotu ušavši u zbornicu uèaše.22 I divljahu se nauci njegovoj; jer ihuèaše kao onaj koji vlast ima a nekao književnici. 23 I bijaše u zbornicinjihovoj èovjek s duhom neèistijem,i povika 24 Govoreæi: proði se, štoje tebi do nas, Isuse Nazareæanine?Došao si da nas pogubiš? Znam teko si, svetac Božij. 25 I zaprijeti muIsus govoreæi: umukni, i iziði iz njega.26 I strese ga duh neèisti, i povika izaglasa, i iziðe iz njega. 27 I uplašišese svi tako da pitahu jedan drugogagovoreæi: šta je ovo? i kakva je ovonauka nova, da s vlasti i duhovimaneèistijem zapovijeda, i slušaju ga?28 I otide glas o njemu odmah po svojokolini Galilejskoj, 29 I odmah izišavšiiz zbornice doðoše u dom Simonov iAndrijin s Jakovom i Jovanom. 30 Atašta Simonova ležaše od groznice; iodmah kazaše mu za nju. 31 I pris-tupivši podiže je uzevši je za rukui pusti je groznica odmah, i služašeim. 32 A kad bi pred veèe, poštosunce zaðe, donošahu k njemu svebolesnike i bijesne. 33 I sav gradbijaše se sabrao k vratima. 34 I is-cijeli mnoge bolesnike od razliènijehbolesti, i ðavole mnoge istjera, i nedadijaše ðavolima da kazuju da gapoznavahu. 35 A ujutru vrlo ranoustavši iziðe, i otide nasamo, i ondjese moljaše Bogu. 36 I za njim potrèašeSimon i koji bijahu s njim. 37 I našavšiga rekošemu: traže te svi. 38 I reèe im:hajdemo u obližnja sela i gradove dai tamo propovjedim: jer sam ja na todošao. 39 I propovijeda po zbornicamanjihovijem po svoj Galileji, i ðavoleizgoni. 40 I doðe k njemu gubavacmoleæi ga i na koljenima kleèeæi prednjim i reèe mu: ako hoæeš, možešme oèistiti. 41 A Isus smilovavši sepruži ruku, i dohvativši ga se reèemu: hoæu, oèisti se. 42 I tek što muto reèe, a guba otide s njega, i ostaèist. 43 I zaprijetivši mu odmah istjeraga, 44 I reèe mu: gledaj da nikome

Marku 1:45 30 Marku 3:5ništa ne kažeš, nego idi te se pokažisvešteniku, i prinesi za oèišæenjesvoje što je zapovjedioMojsije za svje-doèanstvo njima. 45A on izišavši poèemnogo propovijedati i kazivati šta jebilo tako da Isus nemože javno u graduæi, nego bijaše napolju u pustijemmjestima, i dolažahu k njemu sa svijustrana.

21 I uðe opet u Kapernaum poslije

nekoliko dana; i èu se da je u kuæi.2 I odmah skupiše semnogi tako da nemogahu ni pred vratima da se sprate;i kazivaše im rijeè. 3 I doðoše k njemus uzetijem koga nošaše èetvoro. 4 Ine moguæi približiti se k njemu odnaroda otkriše kuæu gdje on bijaše,i prokopavši spustiše odar na komeuzeti ležaše. 5A Isus vidjevši vjeru nji-hovu reèe uzetome: sinko! opraštajuti se grijesi tvoji. 6 A ondje sjeðahuneki od književnika i pomišljahu usrcima svojima: 7 Šta ovaj tako hulina Boga? Ko može opraštati grijeheosim jednoga Boga? 8 I odmah razum-jevši Isus duhom svojijem da oni takopomišljaju u sebi, reèe im: što takopomišljate u srcima svojijem? 9 Štoje lakše? reæi uzetome: opraštajuti se grijesi? ili reæi: ustani i uzmiodar svoj, i hodi? 10 No da znate davlast ima sin èovjeèij na zemlji opraš-tati grijehe, reèe uzetome:) 11 Tebigovorim: ustani i uzmi odar svoj, iidi doma. 12 I usta odmah, i uzevšiodar iziðe pred svima tako da se svidivljahu i hvaljahu Boga govoreæi:nigda toga vidjeli nijesmo. 13 I iziðeopet k moru; i sav narod iðaše knjemu, i uèaše ih. 14 I prolazeæi vidjeLeviju Alfejeva gdje sjedi na carini,i reèe mu: hajde za mnom. I us-tavši otide za njim. 15 I kad sjeðašeIsus za trpezom u kuæi njegovoj, icarinici i grješnici mnogi sjeðahu snjim i s uèenicima njegovijem: jerih bijaše mnogo koji iðahu za njim.16 A književnici i fariseji vidjevši gagdje jede s carinicima i s grješnicima

govorahu uèenicima njegovijem: za-što s carinicima i grješnicima jede ipije? 17 I èuvši Isus reèe im: ne trebajuzdravi ljekara nego bolesni. Ja ni-jesam došao da dozovem pravednikeno grješnike na pokajanje. 18 I bi-jahu uèenici Jovanovi i farisejski kojipošæahu; i doðoše i rekoše mu: zaštouèenici Jovanovi i farisejski poste atvoji uèenici ne poste? 19 I reèe imIsus: eda li mogu svatovi postiti dokje ženik s njima? Dokle god imajusa sobom ženika ne mogu postiti.20 Nego æe doæi dni kad æe se otetiod njih ženik, i tada æe postiti u onedne. 21 I niko ne prišiva nove zakrpena staru haljinu; inaèe æe odadrijetinova zakrpa od staroga, i gora æerupa biti. 22 I niko ne ljeva novavina umjehove stare; inaèe novo vinoprodre mjehove, i vino se prolije, imjehovi propadnu; nego novo vino unovemjehove ljevati treba. 23 I dogodimu se da iðaše u subotu kroz usjeve,i uèenici njegovi trgahu putem klasje.24 I fariseji govorahumu: gledaj, zaštoèine u subotu što ne valja? 25 A onreèe im: nijeste li nikad èitali štauèini David kad mu bi do nevolje iogladnje s onima što bijahu s njim?26 Kako uðe u Božiju kuæu pred Avi-jatarom poglavarom sveštenièkijem ihljebove postavljene pojede kojijehne bijaše slobodno nikome jesti osimsveštenika, i dade ih onima koji bijahus njim? 27 I govoraše im: subota jenaèinjena èovjeka radi, a nije èovjeksubote radi. 28 Dakle je gospodar sinèovjeèij i od subote.

31 I uðe opet u zbornicu, i ondje

bješe èovjek sa suhom rukom. 2 Imotrahu za njim neæe li ga u subotuiscijeliti da ga okrive. 3 I reèe èovjekusa suhom rukom: stani na srijedu. 4 Ireèe im: valja li u subotu dobro èinitiili zlo èiniti? dušu održati, ili pogu-biti? A oni muèahu. 5 I pogledavšina njih s gnjevom od žalosti što suim onako srca odrvenila reèe èovjeku:

Marku 3:6 31 Marku 4:15pruži ruku svoju. I pruži; i postaruka zdrava kao i druga. 6 I izišavšifariseji odmah uèiniše za njega vi-jeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili.7 A Isus otide s uèenicima svojijem kmoru; i mnogi narod iz Galileje ideza njim i iz Judeje; 8 I iz Jerusalimai iz Idumeje i ispreko Jordana i odTira i Sidona mnoštvo veliko èuvšišta on èini doðe k njemu. 9 I reèeuèenicima svojijem da bude laða unjega gotova zbog naroda, da mu nedosaðuje. 10 Jer mnoge iscijeli takoda navaljivahu na njega koji bijahunakaženi bolestima da ga se dotaknu.11 I dusi neèisti kad ga viðahu, pri-padahu k njemu i vikahu govoreæi: tisi sin Božij. 12 I mnogo im prijeæašeda ga ne prokažu. 13 I iziðoše na goru,i dozva koje on šæaše; i doðošemu. 14 Ipostavi dvanaestoricu da budu s njim,i da ih pošilje da propovijedaju, 15 I daimaju vlast da iscjeljuju od bolesti, ida izgone ðavole: 16 Prvoga Simona,i nadjede mu ime Petar; 17 I JakovaZevedejeva i Jovana brata Jakovljeva,i nadjede im imena Voanerges, kojeznaèi sinovi gromovi; 18 I Andriju iFilipa i Vartolomija i Mateja i Tomui Jakova Alfejeva i Tadiju i SimonaKananita, 19 I Judu Iskariotskoga, kojiga i izdade. 20 I doðoše u kuæu, i sabrase opet narod da ne mogahu ni hljebajesti. 21 I èuvši to rod njegov iziðošeda ga uhvate; jer govorahu da je iz-van sebe. 22 A književnici koji bijahusišli iz Jerusalima govorahu: u njemuje Veelzevul; i: on pomoæu knezaðavolskoga izgoni ðavole. 23 I doz-vavši ih govoraše im u prièama: kakomože sotona sotonu izgoniti? 24 I akose carstvo samo po sebi razdijeli, nemože ostati carstvo ono; 25 I ako sedom sam po sebi razdijeli, ne možeostati domonaj; 26 I ako sotona ustanesamna se i razdijeli se, nemože ostati,nego æe propasti. 27 Niko ne možepokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu nje-govu, oteti ako najprije jakoga nesveže: i onda æe kuæu njegovu opli-jeniti. 28 Zaista vam kažem: svi gri-

jesi oprostiæe se sinovima èovjeèi-jim, i huljenja na Boga, makar kakovabila: 29 A koji pohuli na Duha svetoganema oproštenja vavijek, nego je krivvjeènome sudu. 30 Jer govorahu: unjemu je neèisti duh. 31 I doðe matinjegova i braæa njegova, i stojeæinapolju poslaše k njemu da ga zovu.32 I sjeðaše narod oko njega. I rekošemu: eto mati tvoja i braæa tvoja isestre tvoje napolju pitaju za te. 33 Iodgovori im govoreæi: ko je matimoja ili braæa moja? 34 I pogledavšioko sebe na narod koji sjeðaše reèe:evo mati moja i braæa moja. 35 Jer koizvrši volju Božiju onaj je brat moj isestra moja i mati moja.

41 I opet poèe uèiti kod mora, i

skupiše se oko njega ljudi mnogi takoda mora uæi u laðu, i sjediti na moru;a narod sav bijaše na zemlji krajmora.2 I uèaše ih u prièama mnogo, i govo-raše im u nauci svojoj: 3 Slušajte: evoiziðe sijaè da sije. 4 I kad sijaše dogodise da jedno pade ukraj puta, i doðošeptice i pozobaše ga. 5 A drugo padena kamenito mjesto gdje ne bijašemnogo zemlje; i odmah iznièe; jer nebijaše u dubinu zemlje: 6A kad obasjasunce, uvenu, i buduæi da nemašekorijena, usahnu. 7 I drugo pade utrnje; i naraste trnje i udavi ga, i nedonese roda. 8 I drugo pade na zemljudobru; i davaše rod koji napredovašei rastijaše i donošaše po trideset ipo šeset i po sto. 9 I reèe: ko imauši da èuje neka èuje. 10 A kad ostasam, zapitaše ga koji bijahu s njim isa dvanaestoricom za ovu prièu. 11 Ireèe im: vama je dano da znate tajnecarstva Božijega, a onima napolju sveu prièama biva; 12 Da oèima gledaju ida ne vide, i da ušima slušaju i da nerazumiju; da se kako ne obrate i daim se ne oproste grijesi. 13 I reèe im:zar ne razumijete ove prièe? A kakoæete sve prièe razumjeti? 14 Sijaèrijeè sije. 15 A ono su kraj puta, gdjese sije rijeè i kad je èuju odmah doðe

Marku 4:16 32 Marku 5:19sotona i otme rijeè posijanu u srcimanjihovijem. 16 Tako su i ono što sesije na kamenitijemmjestima koji kadèuju rijeè odmah je prime s radošæu;17 Ali nemaju korijena u sebi, nego sunepostojani, pa kad bude do nevoljeili ih potjeraju rijeèi radi, odmah sesablazne. 18 A ono su što se u trnjusije koji slušaju rijeè, 19Ali brige ovogasvijeta i prijevara bogatstva i ostaleslasti uðu i zaguše rijeè, i bez rodaostane. 20 A ono su što se na dobrojzemlji sije koji slušaju rijeè i primaju,i donose rod po trideset i po šeset i posto. 21 I govoraše im: eda li se svijeæaužiže da se metne pod sud ili pododar? a ne da se na svijetnjak metne?22 Jer nema ništa tajno što neæe bitijavno; niti ima što sakriveno što neæeiziæi na vidjelo. 23 Ako ima ko ušida èuje neka èuje. 24 I govoraše im:pamtite što èujete: kakom mjerommjerite onakom æe vam se mjeritii dometnuæe se vama koji slušate.25 Jer ko ima, daæe mu se; a kojinema, uzeæe mu se i ono što ima. 26 Igovoraše im: tako je carstvo Božijekao èovjek kad baci sjeme u zemlju;27 I spava i ustaje noæu i danju; i sjemenièe i raste, da ne zna on. 28 Jerzemlja sama od sebe najprije donesetravu, potom klas, pa onda ispunipšenicu u klasu. 29 A kad sazri rod,odmah pošlje srp; jer nasta žetva. 30 Igovoraše: kakvo æemo kazati da jecarstvo Božije? ili u kakvoj æemoga prièi iskazati? 31 Ono je kao zrnogorušièno koje kad se posije u zemljumanje je od sviju sjemena na zemlji;32A kad se posije, uzraste i bude veæeod svega povræa, i pusti grane ve-like da mogu u njegovu hladu pticenebeske življeti. 33 I takovijemmnogi-jem prièama kazivaše im rijeè kolikomogahu slušati. 34 A bez prièa negovoraše im ni rijeèi. A uèenicimaosobito kazivaše sve. 35 I reèe im onajdan uveèe: hajdemo na onu stranu.36 I otpustivši narod uzeše ga kakobješe u laði; a i druge laðe bijahus njim. 37 I postade velika oluja; i

valovi tako zaljevahu u laðu da seveæ napuni. 38 A on na krmi spavašena uzglavlju; i probudiše ga, i rekošemu: uèitelju! zar ti ne mariš štoginemo? 39 I ustavši zaprijeti vjetru,i reèe moru: æuti, prestani. I utolivjetar, i postade tišina velika. 40 I reèeim: zašto ste tako strašljivi? Kakonemate vjere. 41 I uplašiše se vrlo, igovorahu jedan drugome: ko je ovajdakle da ga i vjetar i more slušaju?

51 I doðoše preko mora u okolinu

Gadarinsku. 2 I kad iziðe iz laðe,odmah ga srete èovjek s duhomneèistijem, 3Koji življaše u grobovimai niko ga ne mogaše svezati niverigama; 4 Jer je mnogo puta biometnut u puta i u verige, pa je iskidaoverige i puta izlomio; i niko ga nemogaše ukrotiti. 5 I jednako dan i noæbavljaše se u grobovima i u goramavièuæi i bijuæi se kamenjem. 6 A kadvidje Isusa izdaleka, poteèe i poklonimu se. 7 I povikavši iza glasa reèe:šta je tebi do mene, Isuse sine Bogavišnjega? Zaklinjem te Bogom, nemuèi me. 8 Jer mu govoraše: iziði,duše neèisti, iz èovjeka. 9 I pitašega: kako ti je ime? I odgovori mu:legeon mi je ime; jer nas je mnogo.10 I moliše ga mnogo da ih ne šaljeiz one okoline. 11 A ondje po brijegupasijaše veliki krd svinja. 12 I molišega svi ðavoli govoreæi: pošlji nas usvinje da u njih uðemo. 13 I dopustiim Isus odmah. I izišavši duhovineèisti uðoše u svinje; i navali krds brijega u more; a bijaše ih oko dvijehiljade: i potopiše se u moru. 14 Asvinjari pobjegoše, i javiše u gradu ipo selima. I iziðoše ljudi da vide štaje bilo. 15 I doðoše k Isusu, i vidješebijesnoga u kome je bio legeon gdjesjedi obuèen i pametan; i uplašiše se.16 A oni što su vidjeli kazaše im šta biod bijesnoga i od svinja. 17 I poèeše gamoliti da ide iz njihovijeh krajeva. 18 Ikad uðe u laðu, moljaše ga onaj što jebio bijesan da bude s njim. 19 A Isus

Marku 5:20 33 Marku 6:14ne dade mu, veæ mu reèe: idi kuæisvojoj k svojima i kaži im šta ti Gospoduèini, i kako te pomilova. 20 I otide ipoèe pripovijedati u Deset Gradovašta mu uèini Isus; i svi se divljahu.21 I kad prijeðe Isus u laði opet naonu stranu, skupi se narodmnogi okonjega; i bješe kraj mora. 22 I gle, doðejedan od starješina zbornièkijeh poimenu Jair; i vidjevši ga pade prednoge njegove. 23 I moljaše ga vrlogovoreæi: kæi je moja na smrti; dadoðeš i da metneš na nju ruke daozdravi i živi. 24 I poðe s njim; i zanjim iðaše naroda mnogo i turkahuga. 25 I žena nekakva koja je dvanaestgodina bolovala od teèenja krvi 26 Iveliku muku podnijela od mnogijehljekara, i potrošila sve što je imala,i ništa joj nijesu pomogli, nego jošgore naèinili, 27 Kad je èula za Isusa,doðe u narodu sastrag, i dotaèe sehaljine njegove. 28 Jer govoraše: akose samo dotaknem haljina njegovijehozdraviæu. 29 I odmah presahnuizvor krvi njezine, i osjeti u tijelu daozdravi od bolesti. 30 I odmah Isusosjeti u sebi silu što iziðe iz njega, iobazrevši se na narod reèe: ko se todotaèe mojijeh haljina? 31 I rekošemu uèenici njegovi: vidiš narod gdjete turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene?32 I on se obziraše da vidi onu koja touèini. 33A žena uplašivši se drktaše, iznajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèepred njim, i kaza mu svu istinu. 34 Aon reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomožeti; idi smirom, i budi zdrava od bolestisvoje. 35 Još on govoraše, a doðoše odstarješine zbornièkoga govoreæi: kæitvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja?36A Isus odmah èuvši rijeè što rekošereèe starješini: ne boj se, samo vjeruj.37 I ne dade za sobom iæi nikomeosim Petra i Jakova i Jovana brataJakovljeva. 38 I doðe u kuæu starješinezbornièkoga, i vidje vrevu i plaè ijauk veliki. 39 I ušavši reèe im: štaste uzavreli te plaèete? Djevojka nijeumrla, nego spava. 40 I potsmijevahumu se. A on istjeravši sve uze oca

djevojèina i mater i koji bijahu s njim,i uðe gdje ležaše djevojka. 41 I uzevšidjevojku za ruku reèe joj: Talita kumi,koje znaèi: djevojko, tebi govorim,ustani. 42 I odmah usta djevojka ihoðaše; a bješe od dvanaest godina.I zaèudiše se èudom velikijem. 43 Izaprijeti im vrlo da niko ne dozna zato, i reèe: podajte joj nek jede.

61 I iziðe odande, i doðe na svoju

postojbinu; i za njim idoše uèenicinjegovi. 2 I kad doðe subota, poèeuèiti u zbornici. I mnogi koji slušahu,divljahu se govoreæi: otkud ovometo? I kakva mu je premudrost dana?I èudesa takova rukama njegovijemèine se? 3 Nije li ovo drvodjelja,sin Marijin, a brat Jakovljev i Josi-jin i Judin i Simonov? I nijesu lisestre njegove ovdje meðu nama? Isablažnjavahu se o njega. 4 A Isusreèe im: nigdje nije prorok bez èastido na postojbini svojoj i u rodu i udomu svome. 5 I ne mogaše ondjenijednoga èuda da uèini, osim štomalo bolesnika iscijeli metnuvši nanjih ruke. 6 I divljaše se nevjerstvunjihovome. I iðaše po okolnijem se-lima i uèaše. 7 I dozva dvanaestoricu,i poèe ih slati dva i dva, i davaše imvlast nad duhovima neèistijem. 8 I za-povjedi im da ništa ne uzimaju na putosim jednoga štapa: ni torbe ni hljebani novaca u pojasu; 9 Nego obuveniu opanke, i ne oblaèiti dviju haljina.10 I reèe im: gdje uðete u dom ondjeostanite dok ne iziðete odande. 11 Iako vas ko ne primi i ne posluša vas,izlazeæi odande otresite prah s nogusvojijeh za svjedoèanstvo njima. Za-ista vam kažem: lakše æe biti Sodomui Gomoru u dan strašnoga suda negogradu onome. 12 I otišavši propovi-jedahu da se treba kajati; 13 I ðav-ole mnoge izgonjahu; i mazahu uljemmnoge bolesnike; i iscjeljivahu. 14 Izaèu car Irod za Isusa jer njegovoime bijaše se razglasilo i reèe: Jovankrstitelj iz mrtvijeh usta, zato èini

Marku 6:15 34 Marku 6:56èudesa. 15 Drugi govorahu: to jeIlija. A drugi govorahu: to je prorokili kao koji od proroka. 16 A kad èuIrod, reèe: to je Jovan koga sam japosjekao, on usta iz mrtvijeh. 17 Jerovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, isvezavši baci ga u tamnicu Irodijaderadi žene Filipa brata svojega, jer seoženi njom. 18 Jer Jovan govorašeIrodu: ne možeš ti imati žene bratasvojega. 19 A Irodijada rasrdi se nanjega, i šæaše da ga ubije, ali ne mo-gaše. 20 Jer se Irod bojaše Jovana zna-juæi ga da je èovjek pravedan i svet,i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjašekako mu on reèe, i rado ga slušaše.21 I dogodi se dan zgodan, kad Irod nadan svoga roðenja davaše veèeru kne-zovima svojijem i vojvodama i star-ješinama Galilejskijem. 22 I ušavši kæiIrodijadina i igravši i ugodivši Irodu igostima njegovijem reèe car djevojci:išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti.23 I zakle joj se: što god zaišteš umenedaæu ti, da bi bilo i do po carstvamoga. 24 A ona izišavši reèe materisvojoj: šta æu iskati? A ona reèe:glavu Jovana krstitelja. 25 I odmahušavši brzo k caru zaiska govoreæi:hoæu da mi daš sad na krugu glavuJovana krstitelja. 26 I zabrinu se car,ali kletve radi i gostiju svojijeh nehtje joj odreæi. 27 I odmah posla cardželata, i zapovjedi da donese glavunjegovu. 28 A on otišavši posijeèe gau tamnici, i donese glavu njegovu nakrugu, i dade djevojci, a djevojka dadeje materi svojoj. 29 I èuvši uèenicinjegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo,i metnuše ga u grob. 30 I skupišese apostoli k Isusu, i javiše mu sve išto uèiniše i šta ljude nauèiše. 31 Ireèe im: doðite vi sami nasamo, ipoèinite malo. Jer ih bijaše mnogokoji dolaze i odlaze, i ne imahu kadni jesti. 32 I otidoše na laði u pustomjesto sami. 33 I vidješe ih ljudi kadiðahu, i poznaše ih mnogi, i pješiceiz sviju gradova stjecahu se onamo, iprestigoše ih, i skupiše se oko njega.34 I izišavši Isus vidje narod mnogi, i

sažali mu se, jer bijahu kao ovce bezpastira; i poèe ih uèiti mnogo. 35 I kadbi veæ pred noæ, pristupiše k njemuuèenici njegovi govoreæi: pusto jemjesto, a veæ je dockan; 36 Otpustiih neka idu u okolna sela i palankeda kupe sebi hljeba; jer nemaju štajesti. 37 A on odgovarajuæi reèe im:podajte im vi neka jedu. I rekošemu: veæ ako da idemo da kupimoza dvjesta groša hljeba, i da im damoda jedu? 38 A on im reèe: kolikohljebova imate? Idite vidite. I vid-jevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe.39 I zapovjedi im da ih posade sve nagomile po zelenoj travi. 40 I posadišese na gomile po sto i po pedeset.41 I uzevši onijeh pet hljebova i dvijeribe pogleda na nebo, i blagoslovi, paprelomi hljebove, i dade uèenicimasvojijem da metnu ispred njih; i onedvije ribe razdijeli svima. 42 I jedošesvi, i nasitiše se. 43 I nakupiše komadadvanaest kotarica punijeh i od riba.44 A bijaše onijeh što su jeli hljeboveoko pet hiljada ljudi. 45 I odmah nat-jera uèenike svoje da uðu u laðu i daidu naprijed na onu stranu u Vitsaidudok on otpusti narod. 46 I otpustivšiih otide na goru da se pomoli Bogu.47 I uveèe bijaše laða nasred mora, aon sam na zemlji. 48 I vidje ih gdjese muèahu veslajuæi: jer im bijašeprotivan vjetar. I oko èetvrte straženoæne doðe k njima iduæi po moru;i šæadijaše da ih mimoiðe. 49 A onividjevši ga gdje ide po moru mišljahuda je utvara, i povikaše; 50 Jer ga svividješe i poplašiše se. I odmah pro-govori s njima, i reèe im: ne bojtese, ja sam, ne plašite se. 51 I uðe knjima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo seuplašiše, i divljahu se. 52 Jer ih nenauèiše hljebovi; jer se bijaše srce nji-hovo okamenilo. 53 I prešavši doðošeu zemlju Genisaretsku; i stadoše ukraj. 54 I kad iziðoše iz laðe, odmahga poznaše ljudi. 55 I optrèavši savonaj kraj poèeše na odrima donositibolesnike gdje èujahu da je on. 56 Ikud god iðaše u sela ili u gradove

Marku 7:1 35 Marku 8:2ili u palanke, na raskršæima metahubolesnike i moljahu ga da se baremskuta od haljine njegove dotaknu: iozdravljahu svi koji ga se doticahu.

71 I skupiše se oko njega fariseji

i neki od književnika koji bijahudošli iz Jerusalima. 2 I vidjevši nekeod uèenika njegovijeh da neèistijem,to jest neumivenijem, rukama jeduhljeb, ukoriše ih. 3 Jer fariseji i sviJevreji ne jedu dok ne umiju ruku dolakata, držeæi se onoga što im je os-talo od starijeh; 4 I kad doðu s pazara,ne jedu dok se ne umiju; i još mnogoima što su primili te drže: peru èašei žbanove i kotlove i klupe. 5 A po-tom pitahu ga fariseji i književnici:zašto uèenici tvoji ne žive kao štonam je ostalo od starijeh, nego jeduhljeb neumivenijem rukama? 6 A onodgovarajuæi reèe im: dobro je pro-rokovao Isaija za vas licemjere, kaošto je pisano: ovi ljudi usnama mepoštuju, a srce njihovo daleko stoji odmene. 7 No zaludu me poštuju uèeæinaukama, zapovijestima ljudskijem.8 Jer ostaviste zapovijesti Božije, adržite obièaje ljudske, pranje žbanovai èaša; i druga mnoga takova èinite.9 I reèe im: dobro ukidate zapovi-jest Božiju da svoj obièaj saèuvate.10 Jer Mojsije reèe: poštuj oca svojegai mater svoju; i: koji opsuje oca ilimater smræu da umre. 11A vi kažete:ako reèe èovjek ocu ilimateri: korvan,to jest: prilog je èim bih ti ja mogaopomoæi. 12 I tako ne date mu ništauèiniti ocu svojemu ili materi svo-joj, 13 Ukidajuæi rijeè Božiju svojijemobièajem koji ste postavili; i ovakomnogo koješta èinite. 14 I dozvavšisav narod reèe im: poslušajte menesvi, i razumijte. 15 Ništa nema štobi èovjeka moglo opoganiti da uðespolja u njega, nego što izlazi iz njegaono je što pogani èovjeka. 16 Ako koimauši da èuje neka èuje. 17 I kad doðeod naroda u kuæu pitahu ga uèenicinjegovi za prièu. 18 I reèe im: zar stei vi tako nerazumni? Ne razumijete

li da što god u èovjeka spolja ulazine može ga opoganiti? 19 Jer mu neulazi u srce nego u trbuh; i izlazinapolje èisteæi sva jela. 20 Još reèe:što izlazi iz èovjeka ono pogani èov-jeka; 21 Jer iznutra iz srca ljudskogaizlaze misli zle, preljube, kurvarstva,ubistva, 22 Kraðe, lakomstva, pakosti,zloæe, lukavstvo, sramote, zlo oko,huljenje na Boga, ponos, bezumlje.23 Sva ova zla iznutra izlaze, i poganeèovjeka. 24 I ustavši odande otide nakrajeve Tirske i Sidonske, i ušavši ukuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj;i ne može se sakriti. 25 Jer èuvši za njžena što u njezinoj kæeri bijaše duhneèisti, doðe i pade k nogama njegov-ima. 26A žena ta bijaše Grkinja rodomSirofinièanka, i moljaše ga da istjeraðavola iz kæeri njezine. 27A Isus reèejoj: stani da se najprije djeca nahrane;jer nije pravo uzeti hljeb od djece ibaciti psima. 28 A ona odgovarajuæireèe mu: da, Gospode; ali i psi podtrpezom jedu od mrva djetinjijeh. 29 Ireèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo izkæeri tvoje. 30 I došavši kuæi naðe daje ðavo izišao, i kæi ležaše na odru.31 I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijehi Sidonskijeh i doðe na more Galile-jsko u krajeve Desetogradske. 32 Idovedoše k njemu gluha i mutava, imoljahu ga da metne na nj ruku. 33 Iuzevši ga iz naroda nasamo metnuprste svoje u uši njegove, i pljunuvšidohvati se jezika njegova; 34 I pogle-davši na nebo uzdahnu, i reèe mu:Efata, to jest: otvori se. 35 I odmahmu se otvoriše uši, i razdriješi se svezajezika njegova, i govoraše lijepo. 36 Izaprijeti im da nikome ne kazuju; ališto im on zabranjivaše oni još veæmarazglašivahu. 37 I vrlo se divljahugovoreæi: sve dobro èini; i gluhe èinida èuju i nijeme da govore.

81 U to vrijeme, kad bijaše vrlo

mnogo naroda i ne imadijahu štajesti, dozva Isus uèenike svoje i reèeim: 2 Žao mi je naroda, jer veæ

Marku 8:3 36 Marku 9:3tri dana stoje kod mene i nemajuništa jesti. 3 I ako ih otpustimgladne kuæama njihovijem, oslabiæena putu; jer su mnogi od njih došli iz-daleka. 4 I odgovoriše mu uèenici nje-govi: otkuda æemo uzeti hljeba ovdjeu pustinji da ih nahranimo? 5 I zapitaih: koliko imate hljebova? A onikazaše: sedam. 6 I zapovjedi naroduda posjedaju po zemlji; i uzevši onijehsedamhljebova i hvalu davši, prelomi,i dade uèenicima svojijemda razdadu;i razdadoše narodu. 7 I imahu maloribica; i njih blagoslovivši reèe da injih razdadu. 8 I jedoše, i nasitiše se,i nakupiše komada što preteèe sedamkotarica. 9 A onijeh što su jeli bijašeoko èetiri hiljade. I otpusti ih. 10 Iodmah uðe u laðu s uèenicima svo-jijem, i doðe u okoline Dalmanutske.11 I iziðoše fariseji, i poèeše se prepi-rati s njim, i kušajuæi ga iskahu odnjega znak s neba. 12 I uzdahnuvšiduhom svojijem reèe: zašto rod ovajznak traži? Zaista vam kažem: neæese dati rodu ovome znak. 13 I ostavivšiih uljeze opet u laðu, i otide na onustranu. 14 I zaboraviše uèenici njegoviuzeti hljeba, i nemahu sa sobomu laðido jedan hljeb. 15 I zapovijedaše imgovoreæi: gledajte, èuvajte se kvascafarisejskoga i kvasca Irodova. 16 Imišljahu jedan drugome govoreæi: toje što hljeba nemamo. 17 I razumjevšiIsus reèe im: šta mislite što hljebanemate? Zar još ne osjeæate, nitirazumijete? Zar je još okamenjenosrce vaše? 18 Oèi imate i ne vidite?uši imate i ne èujete? I ne pamtiteli 19 Kad ja pet hljebova prelomihna pet hiljada, koliko kotarica puni-jeh komada nakupiste? Rekoše mu:dvanaest. 20 A kad sedam na èe-tiri hiljade, koliko punijeh kotaricanakupiste komada? A oni rekoše:sedam. 21 I reèe im: kako ne razumi-jete? 22 I doðe u Vitsaidu; i dovedošek njemu slijepa, i moljahu ga da ga sedotakne. 23 I uzevši za ruku slijepogaizvede ga napolje iz sela, i pljunuvšimu u oèi metnu ruke na nj, i zapita

ga vidi li što. 24 I pogledavši reèe:vidim ljude gdje idu kao drva. 25 Ipotom opet metnu mu ruke na oèi,i reèe mu da pogleda: i iscijeli se, ividje sve lijepo. 26 I posla ga kuæinjegovoj govoreæi: ne ulazi u selo,niti kazuj kome u selu. 27 I iziðeIsus i uèenici njegovi u sela Æesar-ije Filipove; i putem pitaše uèenikesvoje govoreæi im: ko govore ljudi dasam ja? 28 A oni odgovoriše: Jovankrstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji odproroka. 29A on im reèe: a vi šta mis-lite ko sam ja? A Petar odgovarajuæireèe mu: ti si Hristos. 30 I zaprijetiim da nikom ne kazuju za njega. 31 Ipoèe ih uèiti da sinu èovjeèijemuvaljamnogo postradati, i da æe ga okriv-iti starješine i glavari sveštenièki iknjiževnici, i da æe ga ubiti, i treæidan da æe ustati. 32 I govoraše otom ne ustruèavajuæi se. I Petaruze ga i poèe ga odvraæati. 33 A onobrnuvši se i pogledavši na uèenikesvoje zaprijeti Petru govoreæi: idi odmene sotono; jer ti ne misliš što jeBožije nego što je ljudsko. 34 I doz-vavši narod s uèenicima svojima reèeim: ko hoæe za mnom da ide nekase odreèe sebe i uzme krst svoj, i zamnom ide. 35 Jer ko hoæe dušu svojuda saèuva, izgubiæe je; a ko izgubidušu svojumene radi i jevanðelja onajæe je saèuvati. 36 Jer kakva je koristèovjeku ako zadobije sav svijet a dušisvojoj naudi? 37 Ili kakav æe otkupdati èovjek za dušu svoju? 38 Jer kose postidi mene i mojijeh rijeèi u roduovome preljubotvornome i grješnom,i sin æe se èovjeèij postidjeti njegakad doðe u slavi oca svojega s anðe-lima svetima.

91 I reèe im: zaista vam kažem:

imajunekimeðuovima što stoje ovdjekoji neæe okusiti smrti dok ne videcarstvo Božije da doðe u sili. 2 I posliješest dana uze Isus Petra i Jakova i Jo-vana i izvede ih na goru visoku same;i preobrazi se pred njima. 3 I haljinenjegove postadoše sjajne i vrlo bijele

Marku 9:4 37 Marku 9:42kao snijeg, kao što ne može bjeliljaubijeliti na zemlji. 4 I ukaza im seIlija s Mojsijem gdje se razgovarahu sIsusom. 5 I Petar odgovarajuæi reèeIsusu: Ravi! dobro nam je ovdje biti;i da naèinimo tri sjenice: tebi jednui Mojsiju jednu i Iliji jednu. 6 Jer neznadijaše šta govori; jer bijahu vrlouplašeni. 7 I postade oblak te ih za-kloni; i doðe glas iz oblaka govoreæi:ovo je sinmoj ljubazni; njega posluša-jte. 8 I ujedanput pogledavši nikogane vidješe osim Isusa sama sa sobom.9A kad silažahu s gore zaprijeti im danikom ne kazuju šta su vidjeli, dok sinèovjeèij ne ustane iz mrtvijeh. 10 I ri-jeè zadržaše u sebi pitajuæi jedan dru-goga: šta to znaèi ustati iz mrtvijeh?11 I pitahu ga govoreæi: kako govoreknjiževnici da Ilija treba najprije dadoðe? 12 A on odgovarajuæi reèe im:Ilija æe doæi najprije, i urediti sve; alii sin èovjeèij treba damnogo postradai da se ponizi, kao što je pisano. 13Alivam kažem da je i Ilija došao i uèinišes njim šta htjedoše kao što je pisanoza njega. 14 I došavši k uèenicimasvojijem vidje narod mnogi oko njihi književnike gdje se prepiru s njima.15 I odmah vidjevši ga sav narod uplašise i pritrèavši pozdravljahu ga. 16 Iupita književnike: šta se prepirete snjima? 17 I odgovarajuæi jedan odnaroda reèe: uèitelju! dovedoh k tebisina svojega u kome je duh nijem.18 I svaki put kad ga uhvati lomi ga,i pjenu baca i škrguæe zubima; i sušise. I rekoh uèenicima tvojijem daga istjeraju; i ne mogoše. 19 A onodgovarajuæi mu reèe: o rode nev-jerni! dokle æu s vama biti? dokleæu vas trpljeti? Dovedite ga k meni.20 I dovedoše ga k njemu; i kad gavidje odmah ga duh stade lomiti; ipanuvši na zemlju valjaše se baca-juæi pjenu. 21 I upita oca njegova:koliko ima vremena kako mu se todogodilo? A on reèe: iz djetinjstva.22 I mnogo puta baca ga u vatru iu vodu da ga pogubi; nego ako štomožeš pomozi nam, smiluj se na nas.

23A Isus reèemu: akomožeš vjerovati:sve je moguæe onome koji vjeruje.24 I odmah povikavši otac djetinji sasuzama govoraše: vjerujem, Gospode!pomozi mojemu nevjerju. 25 A Isusvideæi da se stjeèe narod zaprijetiduhu neèistome govoreæi mu: dušenijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziðiiz njega i više ne ulazi u njega. 26 Ipovikavši i izlomivši ga vrlo iziðe; iuèini se kao mrtav tako da mnogigovorahu: umrije. 27 A Isus uzevšiga za ruku podiže ga; i usta. 28 I kaduðe u kuæu pitahu ga uèenici njegovinasamo: zašto ga mi ne mogosmoistjerati? 29 I reèe im: ovaj se rodnièim ne može istjerati do molitvomi postom. 30 I izišavši odande iðahukroz Galileju; i ne šæadijaše da kodozna. 31 Jer uèaše uèenike svoje,i govoraše im da æe se sin èovjeèijpredati u ruke ljudske, i ubiæe ga,i pošto ga ubiju ustaæe treæi dan.32 A oni ne razumijevahu rijeèi, i nesmedijahu da ga zapitaju. 33 I doðeu Kapernaum, i kad bješe u kuæizapita ih: šta se prepiraste putemmeðu sobom? 34 A oni muèahu;jer se putem prepiraše meðu sobomko je najveæi. 35 I sjedavši dozvadvanaestoricu i reèe im: koji hoæe dabude prvi neka bude od sviju najzad-nji i svima sluga. 36 I uzevši dijetemetnu gameðu njih i zagrlivši ga reèeim: 37 Ko jedno ovakovo dijete primiu ime moje, mene prima; a ko meneprimi, ne primamenenego onoga kojije mene poslao. 38Odgovori mu Jovangovoreæi: uèitelju! vidjesmo jednogagdje imenom tvojijem izgoni ðavolekoji ne ide za nama: i zabranismomu, jer ne ide za nama. 39 A Isusreèe: ne branite mu; jer nema nikogakoji bi imenom mojijem èudo èinioda može brzo zlo govoriti za mnom.40 Jer ko nije protiv vas s vama je.41 Jer ko vas napoji èašom vode uime moje, zato što ste Hristovi, zaistavam kažem: neæe mu propasti plata.42 A koji sablazni jednoga od ovijehmalijeh koji vjerujumene, bolje bi mu

Marku 9:43 38 Marku 10:32bilo da se objesi kamen vodenièni ovratu njegovu i da se baci u more. 43 Iako te ruka tvoja sablažnjava, otsijecije: bolje ti je bez ruke u život uæi,negoli s obje rukeuæi upakao, u oganjvjeèni, 44 Gdje crv njihov ne umire,i oganj se ne gasi. 45 I ako te nogatvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje tije uæi u život hromu, negoli s dvijenoge da te bace u pakao, u oganjvjeèni, 46 Gdje crv njihov ne umire, ioganj se ne gasi. 47 Ako te i oko tvojesablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je sjednijem okom uæi u carstvo Božije,negoli s dva oka da te bace u pakaoognjeni, 48 Gdje crv njihov ne umire,i oganj se ne gasi. 49 Jer æe se svakiognjem posoliti, i svaka æe se žrtvasolju posoliti. 50 Dobra je so; ali akoso bude neslana, èim æe se osoliti?Imajte so u sebi, i mir imajte meðusobom.

101 I ustavši odande doðe u okoline

Judejske preko Jordana, i steèe se opetnarod k njemu; i kao što obièaj imaše,opet ih uèaše. 2 I pristupivši farisejiupitaše ga kušajuæi: može li èovjekpustiti ženu? 3 A on odgovarajuæireèe im: šta vam zapovijeda Mojsije?4 A oni rekoše: Mojsije dopusti da jojse da raspusna knjiga i da se pusti. 5 Iodgovarajuæi Isus reèe im: po tvrðivašega srca napisa vam on zapovi-jest ovu. 6 A u poèetku stvorenjamuža i ženu stvorio ih je Bog. 7 Zatoostavi èovjek oca svojega i mater iprilijepi se k ženi svojoj, 8 I bududvoje jedno tijelo. Tako nijesu višedvoje nego jedno tijelo. 9 A što jeBog sastavio èovjek da ne rastavlja.10 I u kuæi opet zapitaše ga za touèenici njegovi. 11 I reèe im: kojipusti ženu i oženi se drugom, èinipreljubu na njoj. 12 I ako žena ostavimuža svojega i poðe za drugoga, èinipreljubu. 13 I donošahu k njemu djecuda ih se dotakne; a uèenici branjahuonima što ih donošahu. 14 A Isusvidjevši rasrdi se i reèe im: pustite

djecu neka dolaze kmeni, i ne braniteim; jer je takovijeh carstvo Božije.15 Zaista vam kažem: koji ne primicarstva Božijega kao dijete, neæe uæiu njega. 16 I zagrlivši ih metnu na njihruke te ih blagoslovi. 17 I kad iziðena put, pritrèa neko, i kleknuvši nakoljena pred njim pitaše ga: uèiteljublagi! šta mi treba èiniti da dobijemživot vjeèni? 18 A Isus reèe mu: štome zoveš blagijem? niko nije blagosim jednoga Boga. 19 Zapovijestiznaš: ne èini preljube; ne ubij; neukradi; ne svjedoèi lažno; ne èininepravde nikome; poštuj oca svojega imater. 20A on odgovarajuæi reèe mu:uèitelju! sve sam ovo saèuvao odmla-dosti svoje. 21A Isus pogledavši na nj,omilje mu, i reèe mu: još ti jedno ne-dostaje: idi prodaj sve što imaš i podajsiromasima; i imaæeš blago na nebu;i doði te hajde za mnom uzevši krst.22 A on posta zlovoljan od ove rijeèi,i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.23 I pogledavši Isus reèe uèenicimasvojima: kako je teško bogatima uæiu carstvo nebesko! 24 A uèenici seuplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isusopet odgovarajuæi reèe im: djeco!kako je teško onima koji se uzdaju usvoje bogatstvo uæi u carstvo Božije!25Lakše je kamili proæi kroz iglene ušinegoli bogatome uæi u carstvo Božije.26 A oni se vrlo divljahu govoreæi usebi: ko se dakle može spasti? 27 AIsus pogledavši na njih reèe: ljudimaje nemoguæe, ali nije Bogu: jer je svemoguæe Bogu. 28 A Petar mu poèegovoriti: eto mi smo ostavili sve, iza tobom idemo. 29 A Isus odgovara-juæi reèe: zaista vam kažem: nemanikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu,ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu,ili djecu, ili zemlju, mene radi i je-vanðelja radi, 30A da neæe primiti sadu ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa,i braæe, i sestara, i otaca, i matera,i djece, i zemlje, u progonjenju, ana onome svijetu život vjeèni. 31 Aliæe mnogi prvi biti pošljednji, i pošl-jednji prvi. 32 A kad iðahu putem

Marku 10:33 39 Marku 11:17u Jerusalim, Isus iðaše pred njima,a oni se èuðahu, i za njim iðahu sastrahom. I uzevši opet dvanaestoricupoèe im kazivati šta æe biti od njega:33Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèijpredaæe se glavarima sveštenièkijemi književnicima i osudiæe ga na smrt,i predaæe ga neznabošcima; 34 I naru-gaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæega, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe.35 I pred njega doðoše Jakov i Jovan,sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju!hoæemo da nam uèiniš za što æemote moliti. 36 A on reèe: što hoæeteda vam uèinim? 37 A oni mu rekoše:daj nam da sjedemo jedan s desnestrane tebi a drugi s lijeve, u slavitvojoj. 38 A Isus im reèe: ne znate štaištete: možete li piti èašu koju ja pi-jem, i krstiti se krštenjemkojijem se jakrstim? 39A oni mu rekoše: možemo.A Isus reèe im: èašu dakle koju japijem ispiæete; i krštenjem kojijem seja krstim krstiæete se; 40Ali da sjedetes desne stranemeni i s lijeve, nemoguja dati nego kojima je ugotovljeno. 41 Ièuvši to desetorica poèeše se srditi naJakova i na Jovana. 42 A Isus dozvavšiih reèe im: znate da knezovi narodnivladaju narodom i poglavari njegoviupravljaju njim. 43 Ali meðu vama dane bude tako; nego koji hoæe da budeveæi meðu vama, da vam služi. 44 Ikoji hoæeprvimeðu vamada bude, dabude svima sluga. 45 Jer sin èovjeèijnije došao da mu služe nego da služi,i da da dušu svoju u otkup za mnoge.46 I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše izJerihona, on i uèenici njegovi i narodmnogi, sin Timejev Vartimej slijepisjeðaše kraj puta i prošaše. 47 I èuvšida je to Isus Nazareæanin stade vikatii govoriti: sineDavidov Isuse! pomilujme! 48 I prijeæahu mu mnogi dauæuti, a on još veæma vikaše: sineDavidov! pomiluj me! 49 I stavši Isusreèe da ga zovnu. I zovnuše slijepcagovoreæi mu: ne boj se; ustani, zovete. 50 A on zbacivši sa sebe haljinesvoje ustade, i doðe k Isusu. 51 Iodgovarajuæi reèemu Isus: štaæeš da

ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni!da progledam. 52 A Isus reèe mu:idi, vjera tvoja pomože ti. I odmahprogleda, i otide putem za Isusom.

111 I kad se približi k Jerusalimu, k

Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske,posla dvojicu od uèenika svojijeh 2 Ireèe im: idite u selo što je premavama, i odmah kako uðete u njeganaæi æete magare privezano, na kojeniko od ljudi nije usjedao; odriješitega i dovedite. 3 I ako vam ko reèe:šta to èinite? kažite: treba Gospodu; iodmah æe ga poslati amo. 4A oni oti-doše, i naðoše magare privezano kodvrata napolju na raskršæu, i odriješišega. 5 I neki od onijeh što stajahu ondjerekoše im: zašto driješite magare? 6Aoni rekoše im kao što im zapovjediIsus; i ostaviše ih. 7 I dovedošemagarek Isusu, i metnuše na nj haljine svoje;i usjede na nj. 8 A mnogi prostri-ješe haljine svoje po putu; a jednirezahu granje od drveta, i prostirahupo putu. 9 A koji iðahu pred njimi za njim, vikahu govoreæi: Osana!blagosloven koji ide u ime Gospodnje!10 Blagosloveno carstvo oca našegaDavida koje ide u ime Gospodnje! Os-ana na visini! 11 I uðe Isus u Jerusalim,i u crkvu; i promotrivši sve, kad biuveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestori-com. 12 I sjutradan kad iziðoše iz Vi-tanije, ogladnje. 13 I vidjevši izdalekasmokvu s lišæem doðe ne bi li štonašao na njoj; i došavši k njoj ništane naðe osim lišæa; jer još ne bješevrijeme smokvama. 14 I odgovarajuæiIsus reèe joj: da otsad od tebe niko nejede roda dovijeka. I slušahu uèenicinjegovi. 15 I doðoše opet u Jerusalim; iušavši Isus u crkvu stade izgoniti onekoji prodavahu i kupovahu po crkvi;i ispremeta trpeze onijeh što mijen-jahu novce, i klupe onijeh što pro-davahu golubove. 16 I ne dadijaše dako pronese suda kroz crkvu. 17 I uèašegovoreæi im: nije li pisano: dommoj neka se zove dom molitve svima

Marku 11:18 40 Marku 12:21narodima? A vi naèiniste od njega ha-jduèku peæinu. 18 I èuše književnici iglavari sveštenièki, i tražahu kako biga pogubili; jer ga se bojahu; jer sesav narod èuðaše nauci njegovoj. 19 Ikad bi uveèe iziðe napolje iz grada.20 I ujutru prolazeæi vidješe smokvugdje se posušila iz korijena. 21 Iopomenuvši se Petar reèe mu: Ravi!gle, smokva što si je prokleo posušilase. 22 I odgovarajuæi Isus reèe im:23 Imajte vjeru Božiju; jer vam zaistakažem: ako ko reèe gori ovoj: dignise i baci se u more, i ne posumnja usrcu svojemu, nego uzvjeruje da æebiti kao što govori: biæe mu što godreèe. 24 Zato vam kažem: sve štoištete u svojojmolitvi vjerujte daæeteprimiti; i biæe vam. 25 I kad stojitena molitvi, praštajte ako što imate nakoga: da i otac vaš koji je na nebesimaoprosti vama pogrješke vaše. 26 Akoli pak vi ne opraštate, ni otac vaš kojije na nebesima neæe oprostiti vamapogrješaka vašijeh. 27 I doðoše opetu Jerusalim; i kad hoðaše po crkvidoðoše k njemu glavari sveštenièkii književnici i starješine, 28 I rekošemu: kakvom vlasti to èiniš? i ko tidade vlast tu, da to èiniš? 29 A Isusodgovarajuæi reèe im: i ja æu vasda upitam jednu rijeè, i odgovoritemi; pa æu vam kazati kakvom vlastiovo èinim. 30 Krštenje Jovanovo ili bis neba ili od ljudi? odgovorite mi.31 I mišljahu u sebi govoreæi: akoreèemo: s neba; reæi æe: zašto mudakle ne vjerovaste? 32Ako li reèemo:od ljudi; bojimo se naroda; jer svimišljahu za Jovana da zaista prorokbješe. 33 I odgovarajuæi rekoše Isusu:ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèenjima: ni ja vamaneæukazati kakvomvlasti ovo èinim.

121 I poèe im govoriti u prièama:

posadi èovjek vinograd, i ogradiplotom, i iskopa pivnicu, i naèinikulu, i dade ga vinogradarima, paotide. 2 I kad doðe vrijeme, poslak vinogradarima slugu da primi od

vinogradara od roda vinogradskoga.3 A oni uhvativši slugu izbiše ga,i poslaše prazna. 4 I opet posla knjima drugoga slugu; i onoga bišekamenjem i razbiše mu glavu, iposlaše ga sramotna. 5 I opet posladrugoga; i onoga ubiše; i mnogedruge, jedne izbiše a jedne pobiše.6 Još dakle imaše jedinoga svojegamilog sina, posla i njega najposlijek njima govoreæi: postidjeæe sesina mojega. 7 A vinogradari rekošeu sebi: ovo je našljednik, hoditeda ga ubijemo, i nama æe ostatioèevina njegova. 8 I uhvatiše ga,i ubiše, i izbaciše ga napolje izvinograda. 9 Šta æe dakle uèinitigospodar od vinograda? Doæi æei pogubiæe vinogradare, i daæevinograd drugima. 10Zar nijeste èitaliu pismu ovo: kamen koji odbacišezidari, onaj posta glava od ugla; 11 Tobi od Gospoda i divno je u našijemoèima? 12 I gledahu da ga uhvate, alise pobojaše naroda; jer razumješe daza njih govori prièu; i ostavivši gaotidoše. 13 I poslaše k njemu neke odfariseja i Irodovaca da bi ga uhvatiliu rijeèi. 14 A oni došavši rekoše mu:uèitelju! znamo da si istinit, i da nemariš ni za koga; jer ne gledaš ko jeko, nego zaista putu Božijemu uèiš;treba li æesaru davati haraè ili ne?Hoæemo li dati ili da ne damo? 15 Aon znajuæi njihovo licemjerje reèeim: štome kušate? Donesitemi novacda vidim. 16A oni donesoše. I reèe im:èij je obraz ovaj i natpis? A oni murekoše: æesarev. 17 I odgovarajuæiIsus reèe im: podajte æesarevoæesaru, i Božije Bogu. I èudiše muse. 18 I doðoše k njemu sadukeji kojikažu da nema vaskrsenija, i zapitašega govoreæi: 19 Uèitelju! Mojsijenam napisa: ako kome brat umrei ostavi ženu a djece ne ostavi, dabrat njegov uzme ženu njegovu ida podigne sjeme bratu svojemu.20 Sedam braæe bješe: i prvi uze ženu,i umrije bez poroda. 21 I drugi uzeje, i umrije, i ni on ne ostavi poroda;

Marku 12:22 41 Marku 13:11tako i treæi. 22 I uzeše je sedmorica,i ne ostaviše poroda. A poslije svijuumrije i žena. 23 O vaskrseniju daklekad ustanu koga æe od njih bitižena? jer je za sedmoricom bila. 24 Iodgovarajuæi Isus reèe im: zato lise vi varate što ne znate pisma nisile Božije? 25 Jer kad iz mrtvijehustanu, niti æe se ženiti ni udavati,nego su kao anðeli na nebesima. 26 Aza mrtve da ustaju nijeste li èitaliu knjigama Mojsijevijem kako mureèe Bog kod kupine govoreæi: jasam Bog Avraamov, i Bog Isakov,i Bog Jakovljev? 27 Nije Bog Bogmrtvijeh, nego Bog živijeh. Vi sedakle vrlo varate. 28 I pristupi jedanod književnika koji ih slušaše kako seprepiru, i vidje da im dobro odgovara,i zapita ga: koja je prva zapovijest odsviju? 29 A Isus odgovori mu: prvaje zapovijest od sviju: èuj Izrailju,Gospod je Bog naš Gospod jedini; 30 Iljubi Gospoda Boga svojega svijemsrcem svojijem i svomdušom svojom isvijemumom svojijem i svom snagomsvojom. Ovo je prva zapovijest. 31 Idruga je kao i ova: ljubi bližnjegasvojega kao samoga sebe. Drugezapovijesti veæe od ovijeh nema. 32 Ireèe mu književnik: dobro, uèitelju!pravo si kazao da je jedan Bog, i nemadrugoga osim njega; 33 I ljubiti gasvijem srcem i svijem razumom isvom dušom i svom snagom, i ljubitibližnjega kao samoga sebe, veæe jeod sviju žrtava i priloga. 34 A Isusvidjevši kako pametno odgovori reèemu: nijesi daleko od carstva Božijega.I niko više ne smijaše da ga zapita.35 I odgovori Isus i reèe uèeæi ucrkvi: kako govore književnici da jeHristos sin Davidov? 36 Jer sam Davidkaza Duhom svetijem: reèe GospodGospodu mojemu: sjedi meni s desnestrane, dok položim neprijatelje tvojepodnožje nogama tvojima. 37 Samdakle David naziva ga Gospodom, iotkuda mu je sin? I mnogi narodslušaše ga s radošæu. 38 I govoraše imu nauci svojoj: èuvajte se književnika

koji idu u dugaèkijem haljinama, itraže da im se klanja po ulicama,39 I prvijeh mjesta po zbornicama, izaèelja na gozbama. 40 Ovi što jedukuæe udovièke, i lažno se mole Bogudugo, biæe još veæma osuðeni. 41 Isjedavši Isus prema Božijoj haznigledaše kako narod meæe novce uBožiju haznu. I mnogi bogati metahumnogo. 42 I došavši jedna siromašnaudovica metnu dvije lepte, koje èinijedan kodrant. 43 I dozvavši uèenikesvoje reèe im: zaista vam kažem:ova siromašna udovica metnu višeod sviju koji meæu u Božiju haznu.44 Jer svi metnuše od suviška svojega;a ona od sirotinje svoje metnu sve štoimaše, svu hranu svoju.

131 I kad izlažaše iz crkve reèe mu

jedan od uèenika njegovijeh: uèitelju!gle kakvo je kamenje, i kakva graðev-ina! 2 I odgovarajuæi Isus reèe mu:vidiš li ove velike graðevine? ni ka-mennakamenuneæeovdje ostati kojise neæe razmetnuti. 3 I kad sjeðaše nagori Maslinskoj prema crkvi, pitahuga sama Petar i Jakov i Jovan i An-drija: 4 Kaži nam kad æe to biti? ikakav æe znak biti kad æe se to svesvršiti? 5 A Isus odgovarajuæi impoèe govoriti: èuvajte se da vas kone prevari. 6 Jer æe mnogi doæi namoje ime govoreæi: ja sam; i mnogeæe prevariti. 7 A kad èujete ratovei glasove o ratovima, ne plašite se;jer treba da to bude; ali to još nijepošljedak. 8 Ustaæe narod na narodi carstvo na carstvo; i zemlja æe setresti po svijetu; i biæe gladi i bune.To je poèetak stradanju. 9 A vi seèuvajte; jer æe vas predavati u sudovei po zbornicama biæe vas, i pred kral-jeve i careve izvodiæe vas mene radiza svjedoèanstvo njima. 10 I u svimanarodima treba da se najprije propov-jedi jevanðelje. 11 A kad vas poveduda predaju, ne brinite se naprijed štaæete govoriti, niti mislite; nego štovam se da u onaj èas ono govorite;

Marku 13:12 42 Marku 14:16jer vi neæete govoriti nego Duh sveti.12 I predaæe brat brata na smrt i otacsina, i ustaæe djeca na roditelje i po-biæe ih. 13 I svi æe omrznuti na vasimenamojega radi. Ali koji pretrpi dokraja blago njemu. 14A kad vidite mr-zost opušæenja, za koju govori prorokDanilo, da stoji gdje ne treba koji èitada razumije): tada koji budu u Judejineka bježe u gore; 15 I koji bude nakrovu da ne silazi u kuæu, niti da ulazida uzme što iz kuæe svoje; 16 I kojibude u polju da se ne vraæa natrag dauzme haljinu svoju. 17 Ali teško trud-nima i dojilicamau te dane! 18Nego semolite Bogu da ne bude bježan vaša uzimu. 19 Jer æe u dane te biti nevoljakakova nije bila od poèetka stvorenjakoje je Bog stvorio dosad, i neæe nibiti. 20 I da Gospod ne skrati dane nikone bi ostao; ali izbranijeh radi, kojeizbra, skratio je dane. 21Tada ako vamko reèe: evo ovdje je Hristos; ili: enoondje; ne vjerujte. 22 Jer æe iziæi lažnihristosi i lažni proroci, i pokazaæeznake i èudesa da bi prevarili, akobude moguæe, i izbrane. 23 Ali vi seèuvajte: eto vam sve kazah naprijed.24 Ali u te dane, poslije te nevolje,sunce æe pomrèati, i mjesec svojusvjetlost izgubiti. 25 I zvijezde æe spa-dati s neba i sile nebeske pokrenuti se.26 I tada æe ugledati sina èovjeèijegagdje ide na oblacima sa silom i slavomvelikom. 27 I tada æe poslati anðelesvoje i sabraæe izbrane svoje od èetirivjetra, od kraja zemlje do kraja neba.28 A od smokve nauèite se prièi: kadse veæ njezina grana pomladi i stanelistati, znate da je blizu ljeto. 29 Takoi vi kad vidite ovo da se zbiva, znajteda je blizu kod vrata. 30 Zaista vamkažem da ovaj naraštaj neæe proæidok se ovo sve ne zbude. 31 Nebo izemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæeproæi. 32A o danu tome ili o èasu nikone zna, ni anðeli koji su na nebesima,ni sin, do otac. 33 Pazite, stražitei molite se Bogu; jer ne znate kadæe vrijeme nastati. 34 Kao što èov-jek odlazeæi ostavi kuæu svoju, i daslugama svojima vlast, i svakome svoj

posao; i vrataru zapovjedi da straži.35 Stražite dakle; jer ne znate kad æedoæi gospodar od kuæe, ili uveèe iliu ponoæi ili u pijetle ili ujutru; 36 Dane doðe iznenada i da vas ne naðe avi spavate. 37A što vam kažem, svimakažem: stražite.

141 Bijahu pak još dva dana do

pashe i do dana prijesnijeh hljebova;i tražahu glavari sveštenièki i kn-jiževnici kako bi ga iz prijevare uh-vatili i ubili. 2 Ali govorahu: ne oprazniku, da se ne bi narod pobunio.3 I kad bijaše on u Vitaniji u kuæiSimona gubavoga i sjeðaše za trpe-zom, doðe žena sa sklenicom mno-gocjenoga mira èistoga nardova, irazbivši sklenicu ljevaše mu na glavu.4 A neki se srðahu govoreæi: zašto seto miro prosipa tako? 5 Jer se mogašeza nj uzeti više od trista groša i datisiromasima. I vikahu na nju. 6 A Isusreèe: ostavite je; šta joj smetate? onauèini dobro djelo nameni. 7 Jer sirom-ahe imate svagda sa sobom, i kadgod hoæete možete im dobro èiniti;a mene nemate svagda. 8 Ona štomože, uèini: ona pomaza naprijed ti-jelomoje za ukop. 9Zaista vamkažem:gdje se god uspropovijeda jevanðeljeovo po svemu svijetu, kazaæe se i toza spomen njezin. 10 I Juda Iskari-otski, jedan od dvanaestorice, otideka glavarima sveštenièkijem da im gaizda. 11 A oni èuvši obradovaše se,i obrekoše mu novce dati: i tražašezgodu da ga izda. 12 I u prvi danprijesnijeh hljebova, kad klahu pashu,rekoše mu uèenici njegovi: gdje æešda idemo da ti zgotovimo pashu dajedeš? 13 I posla dvojicu od uèenikasvojijeh i reèe im: idite u grad, isrešæe vas èovjek koji nosi vodu ukrèagu; idite za njim, 14 I gdje uðekažite gospodaru od one kuæe: uèiteljveli: gdje je gostionica gdje æu jestipashu s uèenicima svojijem? 15 I onæe vam pokazati veliku sobu prostrtugotovu: ondje nam zgotovite. 16 Iiziðoše uèenici njegovi, i doðoše u

Marku 14:17 43 Marku 14:58grad, i naðoše kao što im kaza, i ugo-toviše pashu. 17 I kad bi uveèe, doðesa dvanaestoricom. 18 I kad sjeðahuza trpezom i jeðahu reèe Isus: zaistavam kažem: jedan od vas, koji jedesa mnom, izdaæe me. 19 A oni sezabrinuše, i stadoše govoriti jedan zadrugijem: da ne ja? i drugi: da neja? 20 A on odgovarajuæi reèe im:jedan od dvanaestorice koji umoèi samnom u zdjelu. 21 Sin èovjeèij dakleide kao što je pisano za njega; aliteško onome èovjeku koji izda sinaèovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nijerodio onaj èovjek. 22 I kad jeðahuuze Isus hljeb i blagoslovivši prelomiga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite;ovo je tijelo moje. 23 I uze èašu idavši hvalu dade im; i piše iz njesvi. 24 I reèe im: ovo je krv mojanovoga zavjeta koja æe se proliti zamnoge. 25 Zaista vam kažem: višeneæu piti od roda vinogradskoga doonoga dana kad æu ga piti novoga ucarstvu Božijemu. 26 I otpojavši hvaluiziðoše na goru Maslinsku. 27 I reèeim Isus: svi æete se vi sablazniti omene ovu noæ; jer je pisano: udariæupastira i ovce æe se razbjeæi. 28 Alipo vaskrseniju svojemu ja idem predvama u Galileju. 29 A Petar mu reèe:ako se i svi sablazne, ali ja neæu.30 I reèe mu Isus: zaista ti kažem:noæas dok dvaput pijetao ne zapjevatri puta æeš me se odreæi. 31A on jošveæma govoraše: da bih znao s tobomi umrijeti neæu te se odreæi. Tako isvi govorahu. 32 I doðoše u selo kojese zove Getsimanija, i reèe uèenicimasvojijem: sjedite ovdje dok ja idem dase pomolim Bogu. 33 I uze sa sobomPetra i Jakova i Jovana, i zabrinu se ipoèe tužiti. 34 I reèe im: žalosna jeduša moja do smrti; poèekajte ovdje,i stražite. 35 I otišavši malo pade nazemlju, i moljaše se da bi gamimoišaoèas ako je moguæe. 36 I govoraše: Avaoèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašuovu mimo mene; ali opet ne kako jahoæu nego kako ti. 37 I doðe i naðeih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone!

Zar spavaš? Ne može li jednoga èasapostražiti? 38Stražite i molite se Boguda ne padnete u napast; jer je duhsrèan ali je tijelo slabo. 39 I opetotišavši pomoli se Bogu one iste ri-jeèi govoreæi. 40 I vrativši se naðeih opet gdje spavaju; jer im bijahuoèi otežale; i ne znadijahu šta bi muodgovorili. 41 I doðe treæi put, i reèeim: jednako spavate i poèivate; dostaje; doðe èas; evo se predaje sin èov-jeèij u ruke grješnicima. 42 Ustaniteda idemo; evo izdajnik se moj prib-liži. 43 I odmah dok on još govoraše,doðe Juda, jedan od dvanaestorice,i s njim ljudi mnogi s noževima i skoljem od glavara sveštenièkijeh i odknjiževnika i starješina. 44 I izdajniknjegov dade im znak govoreæi: kogaja cjelivam onaj je: držite ga, i voditega èuvajuæi. 45 I došavši odmah pris-tupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! icjeliva ga. 46A onimetnuše ruke svojena nj i uhvatiše ga. 47 A jedan odonijeh što stajahu ondje izvadi nož teudari slugu poglavara sveštenièkoga,i otsijeèe mu uho. 48 I odgovarajuæiIsus reèe im: kao na hajduka izišli stes noževima i s koljem da me uhvatite,49 A svaki dan sam bio kod vas ucrkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Alida se zbude pismo. 50 I ostavivši gauèenici svi pobjegoše. 51 I za njimiðaše nekakav mladiæ ogrnut plat-nom po golu tijelu; i uhvatiše onogamladiæa. 52 A on ostavivši platno gopobježe od njih. 53 I dovedoše Isusak poglavaru sveštenièkome, i stekošese k njemu svi glavari sveštenièki iknjiževnici i starješine. 54 I Petar ideza njim izdaleka do u dvor poglavarasveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama,i grijaše se kod ognja. 55 A glavarisveštenièki i sva skupština tražahu naIsusa svjedoèanstva da ga ubiju; i nenaðoše; 56 Jermnogi svjedoèahu lažnona njega i svjedoèanstva ne bijahujednaka. 57 I jedni ustavši svjedoèahuna njega lažno govoreæi: 58 Mi smoèuli gdje on govori: ja æu razvalitiovu crkvu koja je rukama naèinjena,

Marku 14:59 44 Marku 15:29i za tri dana naèiniæu drugu kojaneæe biti rukama naèinjena. 59 Ini ovo svjedoèanstvo njihovo ne bi-jaše jednako. 60 I ustavši poglavarsveštenièki na srijedu zapita Isusagovoreæi: zar ništa ne odgovaraš štoovi na tebe svjedoèe? 61 A on muèašei ništa ne odgovaraše. Opet poglavarsveštenièki zapita i reèe: jesi li tiHristos, sin blagoslovenoga? 62A Isusreèe: jesam; i vidjeæete sina èov-jeèijega gdje sjedi s desne strane silei ide na oblacima nebeskijem. 63 Apoglavar sveštenièki razdrije svojehaljine, i reèe: šta nam trebaju višesvjedoci? 64 Èuste hulu na Boga; štamislite? A oni svi kazaše da je zaslužiosmrt. 65 I poèeše jedni pljuvati nanj, i pokrivati mu lice, i æušati ga,i govoriti mu: proreci; i sluge gabijahu po obrazima. 66 I kad bijašePetar dolje na dvoru, doðe jedna odsluškinja poglavara sveštenièkoga, 67 Ividjevši Petra gdje se grije pogledana nj i reèe: i ti si bio s IsusomNazareæaninom. 68 A on se odreèegovoreæi: ne znam niti razumijemšta ti govoriš. I iziðe napolje preddvor: i pijetao zapjeva. 69 I opetkad ga vidje sluškinja, poèe govoritionima što stajahu ondje: ovaj je odnjih. 70 A on se opet odricaše. I malozatijem opet oni što stajahu ondjerekoše Petru: vaistinu si od njih: jersi Galilejac, i govor ti je onakovi. 71 Aon se poèe kleti i preklinjati: ne znamtoga èovjeka za koga vi govorite. 72 Idrugi put zapjeva pijetao. I opomenuse Petar rijeèi što mu reèe Isus: dokpijetao dvaput ne zapjeva odreæi æešme se triput. I stade plakati.

151 I odmah ujutru uèiniše vijeæu

glavari sveštenièki sa starješinama iknjiževnicima, i sav sabor, i svezavšiIsusa odvedoše ga i predadoše Pilatu.2 I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski?A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš.3 I tužahu ga glavari sveštenièki vrlo.4 A Pilat opet upita ga govoreæi: zar

ništa ne odgovaraš? Gledaj šta sv-jedoèe na tebe. 5 Ali Isus više neodgovori ništa tako da se divljaše Pi-lat. 6 A o svakom prazniku puštašeim po jednoga sužnja koga iskahu.7 A bijaše jedan zatvoren, po imenuVarava, sa svojijem drugarima koji suu buni uèinili krv. 8 I povikavši narodstade iskati što im svagda èinjaše. 9APilat im odgovori govoreæi: hoæete lida vam pustim cara Judejskoga? 10 Jerznadijaše da su ga iz zavisti predaliglavari sveštenièki. 11 Ali glavarisveštenièki podgovoriše narod boljeVaravu da ištu da im pusti. 12 APilat opet odgovarajuæi reèe im: ašta hoæete da èinim s tijem što gazovete carem Judejskijem? 13 A oniopet povikaše: raspni ga. 14 A Pilatim reèe: a kakvo je zlo uèinio? Aoni iza glasa vikahu: raspni ga. 15 APilat želeæi ugoditi narodu pusti imVaravu, a Isusa šibavši predade da garazapnu. 16 A vojnici ga odvedoše usudnicu, i sazvaše svu èetu vojnika,17 I obukoše mu skerletnu kabanicu,i opletavši vijenac od trnja metnušena nj. 18 I stadoše ga pozdravljatigovoreæi: zdravo, care Judejski! 19 Ibijahu ga po glavi trskom, i pljuvahuna nj, i padajuæi na koljena poklan-jahu mu se. 20 I kad mu se narugaše,svukoše s njega skerletnu kabanicu, iobukoše ga u njegove haljine i izve-doše ga da ga razapnu. 21 I natjerašenekoga Simona iz Kirine, oca Alek-sandrova i Rufova, koji iðaše iz polja,da mu ponese krst. 22 I dovedošega na mjesto Golgotu, koje æe reæi:košturnica. 23 I davahu mu da pijevino sa smirnom, a on ne uze. 24 Ikad ga razapeše, razdijeliše haljinenjegove bacajuæi kocke za njih ko æešta uzeti. 25 A bijaše sahat treæi kadga razapeše. 26 I bijaše natpis njegovekrivice natpisan: car Judejski. 27 Is njim raspeše dva hajduka, jednogas desne a jednoga s lijeve stranenjemu. 28 I izvrši se pismo koje govori:i metnuše ga meðu zloèince. 29 Ikoji prolažahu huljahu na nj mašuæi

Marku 15:30 45 Marku 16:20glavama svojima i govoreæi: aha! tišto crkvu razvaljuješ i za tri dananaèinjaš, 30 Pomozi sam sebi i siði skrsta. 31 Tako i glavari sveštenièkis književnicima rugahu se govoreæijedan drugome: drugima pomože, asebi ne može pomoæi. 32 Hristoscar Izrailjev neka siðe sad s krsta davidimo, pa æemo mu vjerovati. I oništo bijahu s njim razapeti rugahu muse. 33 A u šestome sahatu bi tama posvoj zemlji do sahata devetoga. 34 I udevetome sahatu povika Isus iza glasagovoreæi: Eloi! Eloi! lama savahtani?koje znaèi: Bože moj! Bože moj! zaštosi me ostavio? 35 I neki od onijeh štostajahu ondje èuvši to govorahu: enozove Iliju. 36 A jedan otrèa te napunisunðer octa, pa nataknuvši na trskupojaše ga govoreæi: stanite da vidimohoæe li doæi Ilija da ga skine. 37A Isuspovika iza glasa, i izdahnu. 38 I zavjescrkveni razdrije se nadvoje s vrha donadno. 39Akad vidje kapetan koji sta-jaše prema njemu da s takom vikomizdahnu, reèe: zaista èovjek ovaj sinBožij bješe. 40 A bijahu i žene kojegledahu izdaleka, meðu kojima bješei Marija Magdalina i Marija Jakovamaloga i Josijemati, i Solomija, 41Kojeiðahu za njim i kad bješe u Galileji,i služahu mu; i druge mnoge kojebijahu došle s njim u Jerusalim. 42 Ikad bi uveèe jer bijaše petak, to jestuoèi subote 43Doðe Josif iz Arimateje,pošten savjetnik, koji i sam carstvaBožijega èekaše, i usudi se te uðe kPilatu i zaiska tijelo Isusovo. 44A Pilatse zaèudi da je veæ umro; i dozvavšikapetana zapita ga: je li davno umro?45 I doznavši od kapetana, dade tijeloJosifu. 46 I kupivši platno, i skinuvšiga, obavi platnom, i metnu ga u grobkoji bješe isjeèen u kamenu, i navalikamen na vrata od groba. 47 A MarijaMagdalina i Marija Josijna gledahugdje ga metahu.

161 I pošto proðe subota, Marija Mag-

dalina i Marija Jakovljeva i Solomija

kupiše mirisa da doðu i da pomažuIsusa. 2 I vrlo rano u prvi dan ned-jelje doðoše na grob oko sunèanogaroðaja. 3 I govorahu meðu sobom:ko æe nam odvaliti kamen od vratagrobnijeh? 4 I pogledavši vidješeda kamen bješe odvaljen: jer bješevrlo veliki. 5 I ušavši u grob vidješemladiæa obuèena u bijelu haljinu gdjesjedi s desne strane; i uplašiše se.6 A on im reèe: ne plašite se, IsusatražiteNazareæanina raspetoga; usta,nije ovdje, evo mjesto gdje ga met-nuše. 7 Nego idite kažite uèenicimanjegovijem i Petru da pred vama otideu Galileju: tamo æete ga vidjeti, kaošto vam reèe. 8 I izišavši pobjegošeod groba; jer ih uhvati drhat i strah;i nikom ništa ne kazaše, jer se bo-jahu. 9 A Isus ustavši rano u prvidan nedjelje javi se najprije MarijiMagdalini, iz koje je istjerao sedamðavola. 10 A ona otide te javi onimašto su bili s njim, koji plakahu i ridahu.11 I oni èuvši da je živ i da ga je onavidjela ne vjerovaše. 12 A potom javise na putu dvojici od njih u drugomeoblièju, kad su išli u selo. 13 I oniotišavši javiše ostalima; i ni njima nevjerovaše. 14 A najposlije javi se kadnjih jedanaestorica bijahu za trpe-zom, i prekori ih za njihovo nevjerje itvrðu srca što ne vjerovaše onima kojisu ga vidjeli da je ustao; 15 I reèe im:idite po svemu svijetu i propovjeditejevanðelje svakome stvorenju. 16 Kojiuzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; ako ne vjeruje osudiæe se. 17 A znacionima koji vjeruju biæe ovi: imenommojijem izgoniæe ðavole; govoriæenovijem jezicima; 18Uzimaæe zmije uruke, ako i smrtno što popiju, neæe imnauditi; na bolesnike metaæe ruke,i ozdravljaæe. 19 A Gospod poštoim izgovori uze se na nebo, i sjedeBogu s desne strane. 20 A oni iziðošei propovijedaše svuda, i Gospod ihpotpomaga, i rijeè potvrðiva znacimakoji su se potom pokazivali. Amin.

Luki 1:1 46 Luki 1:40

Jevanðelje po Luki1 Buduæi damnogi poèeše opisivati

dogaðaje koji se ispuniše meðu nama,2Kao što nampredaše koji isprva samividješe i sluge rijeèi biše: 3 Namislihi ja, ispitavši sve od poèetka, po redupisati tebi, èestiti Teofile, 4 Da poz-naš temelj onijeh rijeèi kojima si senauèio. 5 U vrijeme Iroda cara Jude-jskoga bijaše neki sveštenik od redaAvijna, po imenu Zarija, i žena nje-gova od plemena Aronova, po imenuJelisaveta. 6 A bijahu oboje pravednipred Bogom, i življahu u svemu pozapovijestima i uredbama Gospodnji-jem bez mane. 7 I ne imadijahu djece;jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahuoboje veæ stari. 8 I dogodi se, kad onslužaše po svome redu pred Bogom,9 Da po obièaju sveštenstva doðe nanjega da iziðe u crkvu Gospodnju dakadi. 10 I sve mnoštvo naroda bijašenapolju i moljaše se Bogu u vrijemekaðenja. 11 A njemu se pokaza anðeoGospodnji koji stajaše s desne straneoltara kadionoga. 12 I kad ga vidjeZarija uplaši se i strah napade nanj. 13 A anðeo reèe mu: ne boj se,Zarija; jer je uslišena tvoja molitva:i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina,i nadjeni mu ime Jovan. 14 I biæetebi radost i veselje, i mnogi æe seobradovati njegovu roðenju. 15 Jeræe biti veliki pred Bogom, i neæepiti vina i sikera; i napuniæe se Duhasvetoga još u utrobi matere svoje; 16 Imnoge æe sinove Izrailjeve obratitika Gospodu Bogu njihovome; 17 I onæe naprijed doæi pred njim u duhu isili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci,i nevjernike k mudrosti pravednika,i da pripravi Gospodu narod gotov.18 I reèe Zarija anðelu: po èemu æuja to poznati? jer sam ja star i ženaje moja vremenita. 19 I odgovarajuæianðeo reèe mu: ja sam Gavrilo štostojim pred Bogom, i poslan sam dagovorim s tobom i da ti javim ovu

radost. 20 I evo, onijemiæeš i neæešmoæi govoriti do onoga dana dok seto ne zbude; jer nijesi vjerovao mo-jim rijeèima koje æe se zbiti u svojevrijeme. 21 I narod èekaše Zariju, ièuðahu se što se zabavi u crkvi. 22 Aizišavši ne mogaše da im govori; irazumješe da mu se nešto utvorilo ucrkvi; i on namigivaše im; i osta ni-jem. 23 I kad se navršiše dani njegoveslužbe otide kuæi svojoj. 24 A poslijeovijeh dana zatrudnje Jelisaveta ženanjegova, i krijaše se pet mjeseci gov-oreæi: 25Takomi uèini Gospod u daneove u koje pogleda name dame izbaviod ukora meðu ljudima. 26 A u šestimjesec posla Bog anðela Gavrila ugrad Galilejski po imenu Nazaret 27 Kdjevojci isprošenoj zamuža, po imenuJosifa iz doma Davidova; i djevojcibješe ime Marija. 28 I ušavši k njojanðeo reèe: raduj se, blagodatna!Gospod je s tobom, blagoslovena si timeðu ženama. 29 A ona vidjevši gapoplaši se od rijeèi njegove i pomisli:kakav bi ovo bio pozdrav? 30 I reèejoj anðeo: ne boj se, Marija! Jersi našla milost u Boga. 31 I evo za-trudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjenimu ime Isus. 32 On æe biti veliki,i nazvaæe se sin najvišega, i daæemu Gospod Bog prijesto Davida ocanjegova; 33 I carovaæe u domu Jakovl-jevu vavijek, i carstvu njegovomneæebiti kraja. 34 A Marija reèe anðelu:kako æe to biti kad ja ne znam zamuža? 35 I odgovarajuæi anðeo reèejoj: duh sveti doæi æe na tebe, isila najvišega osjeniæe te; zato i onošto æe se roditi biæe sveto, i naz-vaæe se sin Božij. 36 I evo Jelisavetatvoja tetka, i ona zatrudnje sinom ustarosti svojoj, i ovo je šesti mjesecnjojzi, koju zovu nerotkinjom. 37 Jeru Boga sve je moguæe što reèe. 38 AMarija reèe: evo sluškinje Gospod-nje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. Ianðeo otide od nje. 39 A Marija us-tavši onijeh dana otide brzo u gornjuzemlju u grad Judin. 40 I uðe u kuæuZarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.

Luki 1:41 47 Luki 2:1041 I kad Jelisaveta èu èestitanje Mar-ijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj,i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,42 I povika zdravo i reèe: blagoslovenasi ti meðu ženama, i blagosloven jeplod utrobe tvoje. 43 I otkud meniovo da doðe mati Gospoda mojega kmeni? 44 Jer gle, kad doðe glas èesti-tanja tvojega u uši moje, zaigra dijeteradosno u utrobimojoj. 45 I blago onojkoja vjerova; jer æe se izvršiti što jojkaza Gospod. 46 I reèe Marija: velièaduša moja Gospoda; 47 I obradova seduh moj Bogu spasu mojemu, 48 Štopogleda na poniženje sluškinje svoje;jer gle, otsad æe me zvati blaženomsvi naraštaji; 49 Što mi uèini velièinusilni, i sveto ime njegovo; 50 I milost jenjegova od koljena na koljeno onimakoji ga se boje. 51 Pokaza silu rukomsvojom; razasu ponosite u mislimasrca njihova. 52 Zbaci silne s pri-jestola, i podiže ponižene. 53 Gladnenapuni blaga, i bogate otpusti prazne.54 Primi Izrailja slugu svojega da seopomene milosti; 55 Kao što govoriocima našijem, Avraamu i sjemenunjegovu dovijeka. 56Marija pak sjedis njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæisvojoj. 57 A Jelisaveti doðe vrijeme darodi, i rodi sina. 58 I èuše njezini sus-jedi i rodbina da je Gospod pokazaovelikumilost svoju na njoj, i radovahuse s njom. 59 I u osmi dan doðošeda obrežu dijete, i šæadijahu da munadjenu ime oca njegova, Zarija. 60 Iodgovarajuæi mati njegova reèe: ne,nego da bude Jovan. 61 I rekoše joj:nikoga nema u rodbini tvojoj da muje tako ime. 62 I namigivahu ocu nje-govu kako bi on htio da mu nadjenuime. 63 I zaiskavši dašèicu, napisagovoreæi: Jovanmu je ime. I zaèudišese svi. 64 I odmahmu se otvoriše usta ijezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.65 I uðe strah u sve susjede njihove; ipo svoj gornjoj Judeji razglasi se ovajsav dogaðaj. 66 I svi koji èuše metnušeu srce svoje govoreæi: šta æe bitiiz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja

bješe s njim. 67 I Zarija otac njegovnapuni se Duha svetoga, i prorokovagovoreæi: 68 Blagosloven Gospod BogJakovljev što pohodi i izbavi narodsvoj, 69 I podiže nam rog spasenija udomu Davida sluge svojega, 70Kao štogovori ustima svetijeh proroka svoji-jeh od vijeka 71 Da æe nas izbaviti odnašijeh neprijatelja i iz ruku sviju kojimrze na nas; 72 Uèiniti milost ocimanašijem, i opomenuti se svetoga zav-jeta svojega, 73 Kletve kojom se kleoAvraamu ocu našemu da æe nam dati74 Da se izbavimo iz ruku neprijateljasvojijeh, i da mu služimo bez straha,75 I u svetosti i u pravdi pred njimdok smo god živi. 76 I ti, dijete, naz-vaæeš se prorok najvišega; jer æešiæi naprijed pred licem Gospodnji-jem da mu pripraviš put; 77 Da dašrazum spasenija narodu njegovu zaoproštenje grijeha njihovijeh, 78 Podubokoj milosti Boga našega, po kojojnas je pohodio istok s visine; 79 Daobasjaš one koji sjede u tami i u sjenusmrtnome; da uputiš noge naše naput mira. 80 A dijete rastijaše i jaèašeduhom, i bijaše u pustinji dotle dok sene pokaza Izrailju.

21 U to vrijeme pak iziðe zapovijest

od æesara Avgusta da se prepiše savsvijet. 2 Ovo je bio prvi prijepis zavladanja Kirinova Sirijom. 3 I poðošesvi da se prepišu svaki u svoj grad.4 Tada poðe i Josif iz Galileje iz gradaNazareta u Judeju u grad Davidovkoji se zvaše Vitlejem, jer on bijašeiz doma i plemena Davidova, 5 Dase prepiše s Marijom, isprošenom zanjega ženom, koja bješe trudna. 6 Ikad onamo bijahu, doðe vrijeme daona rodi. 7 I rodi sina svojega prvenca,i povi ga, i metnu ga u jasli; jer imne bijaše mjesta u gostionici. 8 I bi-jahu pastiri u onome kraju koji èu-vahu noænu stražu kod stada svojega.9 I gle, anðeo Gospodnji stade meðunjima, i slava Gospodnja obasja ih; iuplašiše se vrlo. 10 I reèe im anðeo: ne

Luki 2:11 48 Luki 2:52bojte se; jer gle, javljamvamveliku ra-dost koja æe biti svemu narodu. 11 Jervam se danas rodi spas, koji je HristosGospod, u gradu Davidovu. 12 I etovam znaka: naæi æete dijete povitogdje leži u jaslima. 13 I ujedanputpostade s anðelom mnoštvo vojnikanebeskijeh, koji hvaljahu Boga gov-oreæi: 14 Slava na visini Bogu, i nazemlji mir, meðu ljudima dobra volja.15 I kad anðeli otidoše od njih na nebo,pastiri govorahu jedan drugome: ha-jdemo do Vitlejema, da vidimo to štose tamo dogodilo što nam kaza Gos-pod. 16 I doðoše brzo, i naðoše Marijui Josifa i dijete gdje leži u jaslima.17 A kad vidješe, kazaše sve što im jekazano za to dijete. 18 I svi koji èušediviše se tome što im kazaše pastiri.19 A Marija èuvaše sve rijeèi ove islagaše ih u srcu svojemu. 20 I vratišese pastiri slaveæi i hvaleæi Boga zasve što èuše i vidješe kao što im bikazano. 21 I kad se navrši osam danada ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus,kao što je anðeo rekao dok se još nijebio ni zametnuouutrobi. 22 I kaddoðevrijeme da idu na molitvu po zakonuMojsijevu, doniješe ga u Jerusalim daga metnu pred Gospoda, 23 Kao štoje napisano u zakonu Gospodnjemu:da se svako dijete muško koje najprijeotvori matericu posveti Gospodu;) 24 Ida prinesu prilog, kao što je reèenou zakonu Gospodnjemu, dvije grlice,ili dva golubiæa. 25 I gle, bijaše uJerusalimu èovjek po imenu Simeun,i taj èovjek bješe pravedan i pobožan,koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duhsveti bijaše u njemu. 26 I njemu bješesveti Duh kazao da neæe vidjeti sm-rti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.27 I kaza mu Duh te doðe u crkvu;i kad donesoše roditelji dijete Isusada svrše za njega zakon po obièaju,28 I on ga uze na ruke svoje, i hvaliBoga i reèe: 29 Sad otpuštaš s miromslugu svojega, Gospode, po rijeèi svo-joj; 30 Jer vidješe oèi moje spasenijetvoje, 31 Koje si ugotovio pred licemsviju naroda, 32 Vidjelo, da obasja

neznabošce, i slavu naroda tvojegaIzrailja. 33 I Josif i mati njegovaèuðahu se tome što se govoraše zanjega. 34 I blagoslovi ih Simeun, i reèeMariji materi njegovoj: gle, ovaj ležida mnoge obori i podigne u Izrailju,i da bude znak protiv koga æe segovoriti 35 A i tebi samoj probošæenož dušu da se otkriju misli mnogijehsrca. 36 I bješe Ana proroèica, kæiFanuilova, od koljena Asirova; ona jeostarjela, a sedam je godina življelas mužem od djevojaštva svojega, 37 Iudova oko osamdeset i èetiri godine,koja ne odlažaše od crkve, i služašeBogu dan i noæ postom i molitvama.38 I ona u taj èas doðe, i hvaljašeGospoda i govoraše za njega svimakoji èekahu spasenija u Jerusalimu.39 I kad svršiše sve po zakonu Gospod-njemu, vratiše se uGalileju u grad svojNazaret. 40 A dijete rastijaše i jaèašeu duhu, i punjaše se premudrosti, iblagodat Božija bješe na njemu. 41 Iroditelji njegovi iðahu svake godine uJerusalim o prazniku pashe. 42 I kadmu bi dvanaest godina, doðoše oni uJerusalim po obièaju praznika; 43 I kaddane provedoše i oni se vratiše, ostadijete Isus u Jerusalimu; i ne znadeJosif i mati njegova; 44 Nego misleæida je s društvom, otidoše dan hoda,i stadoše ga tražiti po rodbini i poznancima. 45 I ne našavši ga vratišese u Jerusalim da ga traže. 46 I poslijetri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedimeðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih,47 I svi koji ga slušahu divljahu senjegovu razumu i odgovorima. 48 Ividjevši ga zaèudiše se, i mati njegovareèe mu: sine! šta uèini nama tako?Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismote. 49 I reèe im: zašto ste me tražili?Zar ne znate da meni treba u onombiti što je oca mojega? 50 I oni nerazumješe rijeèi što im reèe. 51 I siðes njima i doðe u Nazaret; i bijaše imposlušan. I mati njegova èuvaše sverijeèi ove u srcu svojemu. 52 I Isusnapredovaše u premudrosti i u rastui u milosti kod Boga i kod ljudi.

Luki 3:1 49 Luki 4:13

1 U petnaestoj godini vladanja æe-sara Tiverija, kad bješe Pontije Pilatsudija u Judeji, i Irod èetverovlasniku Galileji, a Filip brat njegovèetverovlasnik u Itureji i u Tra-honitskoj, i Lisanija èetverovlasnik uAvilini, 2 Za poglavara sveštenièkijehAne i Kajafe, reèe Bog Jovanu sinuZarijnu u pustinji, 3 I doðe u svuokolinu Jordansku propovijedajuæikrštenje pokajanja za oproštenjegrijeha; 4 Kao što je napisano u knjizirijeèi proroka Isaije koji govori: glasonoga što vièe u pustinji: pripraviteput Gospodnji; poravnite stazenjegove; 5 Sve doline neka se ispune,i sve gore i bregovi neka se slegnu; išto je krivo neka bude pravo, i hrapaviputovi neka budu glatki; 6 I svako æetijelo vidjeti spasenije Božije. 7 Jovanpak govoraše ljudima koji izlažahu daih krsti: porodi aspidini! ko vam kazada bježite od gnjeva koji ide? 8Roditedakle rodove dostojne pokajanja, i negovorite u sebi: oca imamo Avraama;jer vamkažemda Bogmože i od ovogakamenja podignuti djecu Avraamu.9 Jer veæ i sjekira stoji drvetu kodkorijena; i svako drvo koje dobraroda ne raða sijeèe se i u oganj sebaca. 10 I pitahu ga ljudi govoreæi:šta æemo dakle èiniti? 11 On pakodgovarajuæi reèe im: koji ima dvijehaljine neka da jednu onome kojinema; i ko ima hrane neka èini tako.12 Doðoše pak i carinici da ih krsti, irekoše mu: uèitelju! šta æemo èiniti?13 A on im reèe: ne ištite više negošto vam je reèeno. 14 Pitahu ga paki vojnici govoreæi: a mi šta æemoèiniti? I reèe im: nikome da ne èinitesile niti koga da opadate, i buditezadovoljni svojom platom. 15 A kadnarod bješe u sumnji i pomišljahusvi u srcima svojijem za Jovana: danije on Hristos? 16 Odgovaraše Jovansvima govoreæi: ja vas krstim vodom;ali ide za mnom jaèi od mene, komeja nijesam dostojan odriješiti remenana obuæi njegovoj; on æe vas krstiti

Duhom svetijem i ognjem. 17 Onima lopatu u ruci svojoj, i oèistiæegumno svoje, i skupiæe pšenicusvoju, a pljevu æe sažeæi ognjemvjeènijem. 18 I drugo mnogo koještajavlja narodu i napominja. 19 Irodapak èetverovlasnika koraše Jovan zaIrodijadu, ženu brata njegova, i za svazla što uèini Irod; 20 I svrh svega uèinii to te zatvori Jovana u tamnicu. 21 Akad se krsti sav narod, i Isus pošto sekrsti imoljaše se Bogu, otvori se nebo,22 I siðe na nj Duh sveti u tjelesnomeobliku kao golub, i èu se glas s nebagovoreæi: ti si sin moj ljubazni,ti si po mojoj volji. 23 I taj Isusimaše oko trideset godina kad poèe; ibješe, kao što se mišljaše, sin Josifasina Ilijna, 24 Sina Matatova, sinaLevijna, sina Melhijna, sina Janejeva,sina Josifova, 25 Sina Matatijna, sinaAmosova, sina Naumova, sina Eslijna,sina Nangejeva, 26 Sina Maatova,sina Matatijna, sina Semejina, sinaJosifova, sina Judina, 27 Sina Joanina,sina Risina, sina Zorovavelova, sinaSalatiilova, sina Nirijna, 28SinaMelhi-jna, sina Adijna, sina Kosamova, sinaIrova, 29 Sina Josijna, sina Eliezerova,sina Jorimova, sina Matatova, sinaLevijna, 30 Sina Simeunova, sinaJudina, sina Josifova, sina Jonanova,sina Eliakimova, 31 Sina Melejina,sina Mainanova, sina Matatina, sinaNatanova, sina Davidova, 32 SinaJesejeva, sina Ovidova, sina Voozova,sina Salmonova, sina Naasonova,33 Sina Aminadavova, sina Aramova,sina Esromova, sina Faresova, sinaJudina, 34 Sina Jakovljeva, sinaIsakova, sina Avraamova, sina Tarina,sina Nahorova, 35 Sina Seruhova,sina Ragavova, sina Falekova,sina Everova, sina Salina, 36 SinaKainanova, sina Arfaksadova, sinaSimova, sina Nojeva, sina Lamehova,37 Sina Matusalina, sina Enohova,sina Jaredova, sina Maleleilova, sinaKainanova, 38 Sina Enosova, sinaSitova, sina Adamova, sina Božijega.

41 Isus pak pun Duha svetoga vrati

Luki 4:2 50 Luki 4:41se od Jordana, i odvede ga Duh upustinju, 2 I èetrdeset dana kuša gaðavo, i ne jede ništa za to dana; ikad se oni navršiše, onda ogladnje, 3 Ireèe mu ðavo: ako si sin Božij, reciovome kamenu da postane hljeb. 4 Iodgovori mu Isus govoreæi: u pismustoji: neæe življeti èovjek o samomhljebu, nego o svakoj rijeèi Božijoj.5 I izvedavši ga ðavo na goru visokupokaza mu sva carstva ovoga svijetau trenuæu oka, 6 I reèe mu ðavo: tebiæu dati svu vlast ovu i slavu njihovu,jer je meni predana, i kome ja hoæudaæu je; 7 Ti dakle ako se poklonišpreda mnom biæe sve tvoje. 8 I odgo-varajuæi Isus reèe mu: idi od mene,sotono; u pismu stoji: poklanjaj seGospodu Bogu svojemu, i njemu jedi-nome služi. 9 I odvede ga u Jerusalim, ipostavi ga navrh crkve, i reèemu: akosi sin Božij, skoèi odavde dolje; 10 Jer upismu stoji da æe anðelima svojijemzapovjediti za tebe da te saèuvaju, 11 Iuzeæe te na ruke da gdje ne zapnešza kamen nogom svojom. 12 I odgo-varajuæi Isus reèe mu: kazano je: nekušaj Gospoda Boga svojega. 13 I kadsvrši ðavo sve kušanje, otide od njegaza neko vrijeme. 14 I vrati se Isus usili duhovnoj u Galileju; i otide glaso njemu po svemu onom kraju. 15 Ion uèaše po zbornicama njihovijem,i svi ga hvaljahu. 16 I doðe u Nazaretgdje bješe odrastao, i uðe po obièajusvome u dan subotni u zbornicu, iustade da èita. 17 I daše mu knjiguproroka Isaije, i otvorivši knjigu naðemjesto gdje bješe napisano: 18 Duh jeGospodnji na meni; zato me pomazada javim jevanðelje siromasima; poslame da iscijelim skrušene u srcu; dapropovjedim zarobljenima da æe seotpustiti, i slijepima daæe progledati;da otpustim sužnje; 19 I da propovi-jedamprijatnu godinu Gospodnju. 20 Izatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede:i svi u zbornici gledahu na nj. 21 Ipoèe im govoriti: danas se izvrši ovopismo u ušima vašima. 22 I svi mu sv-jedoèahu, i divljahu se rijeèima blago-

dati koje izlažahu iz usta njegovijeh,i govorahu: nije li ovo sin Josifov?23 I reèe im: vi æete meni bez sumnjekazati ovu prièu: ljekaru! izlijeèi sesam; što smo èuli da si èinio u Kaper-naumu uèini i ovdje na svojoj posto-jbini. 24 Reèe pak: zaista vam kažem:nikakav prorok nijemio na svojoj pos-tojbini. 25A zaista vam kažem: mnogeudovice bijahu u Izrailju u vrijemeIlijno kad se nebo zatvori tri godinei šest mjeseci i bi velika glad po svojzemlji; 26 I ni k jednoj od njih ne biposlan Ilija do u Sareptu Sidonsku kženi udovici. 27 I mnogi bijahu gubaviu Izrailju za proroka Jelisija; i nijedanse od njih ne oèisti do Neemana Siri-janina. 28 I svi se u zbornici napunišegnjeva kad èuše ovo. 29 I ustavši ist-jeraše ga napolje iz grada, i odvedošega navrh gore gdje bijaše njihov gradsazidan da bi ga bacili odozgo. 30 Alion proðe izmeðunjih, i otide. 31 I doðeu Kapernaum grad Galilejski, i uèašeih u subote. 32 I èuðahu se nauci nje-govoj; jer njegova besjeda bješe silna.33 I u zbornici bješe èovjek u komebješe neèisti duh ðavolski, i povikaiza glasa 34 Govoreæi: proði se, štaje tebi do nas, Isuse Nazareæanine?Došao si da nas pogubiš? Znam te kosi, svetac Božij. 35 I zaprijeti mu Isusgovoreæi: umukni, i iziði iz njega. Ioborivši ga ðavo na srijedu, iziðe iznjega, i nimalo mu ne naudi. 36 I usve uðe strah, i govorahu jedan dru-gome govoreæi: kakva je to rijeè, davlašæu i silom zapovijeda neèistijemduhovima, i izlaze? 37 I otide glas onjemu po svima okolnijem mjestima.38Ustavši pak iz zbornice doðe u kuæuSimonovu; a taštu Simonovu bješeuhvatila velika groznica, i moliše gaza nju. 39 I stavši više nje zaprijetigroznici, i pusti je. I odmah ustade islužaše im. 40 A kad zahoðaše sunce,svi koji imadijahu bolesnike od ra-zliènijeh bolesti dovoðahu ih knjemu;a on na svakoga od njih metaše ruke,i iscjeljivaše ih. 41 A i ðavoli izlažahuiz mnogijeh vièuæi i govoreæi: ti si

Luki 4:42 51 Luki 5:32Hristos sin Božij. I zapreæivaše im dane govore da znadu da je on Hristos.42Akadnasta dan, iziðe i otide u pustomjesto; i narod ga tražaše, i doðe knjemu, i zadržavahu ga da ne ide odnjih. 43 A on im reèe: i drugijemgradovima treba mi propovjediti je-vanðelje o carstvu Božijemu; jer samna to poslan. 44 I propovijedaše pozbornicama Galilejskijem.

51 Jedanput pak kad narod naleže

k njemu da slušaju rijeè Božiju onstajaše kod jezera Genisaretskoga, 2 Ividje dvije laðe gdje stoje u kraju, aribari bijahu izišli iz njih i ispirahumreže: 3 I uljeze u jednu od laði kojabješe Simonova, i zamoli ga da maloodmakne od kraja; i sjedavši uèašenarod iz laðe. 4 A kad presta gov-oriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, ibacite mreže svoje te lovite. 5 I odgo-varajuæi Simon reèe mu: uèitelju!svu noæ smo se trudili, i ništa neuhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæumrežu. 6 I uèinivši to uhvatiše velikomnoštvo riba, i mreže im se prodri-ješe. 7 I namagoše na društvo kojebješe na drugoj laði da doðu da impomognu; i doðoše, i napuniše objelaðe tako da se gotovo potope. 8 Akad vidje Simon Petar, pripade kakoljenima Isusovijem govoreæi: iziðiod mene, Gospode! ja sam èovjekgriješan. 9 Jer bijaše ušao strah unjega i u sve koji bijahu s njim odmnoštva riba koje uhvatiše; 10A tako iu Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve,koji bijahu drugovi Simonovi. I reèeIsus Simonu: ne boj se; otsele æešljude loviti. 11 I izvukavši obje laðena zemlju ostaviše sve, i otidoše zanjim. 12 I kad bješe Isus u jednomgradu, i gle, èovjek sav u gubi: ividjevši Isusa pade nièice moleæi muse i govoreæi: Gospode! ako hoæešmožeš me oèistiti. 13 I pruživši rukudohvati ga se, i reèe: hoæu, oèisti se.I odmah guba spade s njega. 14 I onmuzapovjedi da nikom ne kazuje: nego

idi i pokaži se svešteniku, i prinesi darza oèišæenje svoje, kako je zapovjedioMojsije za svjedoèanstvo njima. 15Alise glas o njemu još veæma razlažaše,i mnoštvo naroda stjecaše se da gaslušaju i da ih iscjeljuje od njihovijehbolesti. 16 A on odlažaše u pustinju imoljaše se Bogu. 17 I jedan dan uèašeon, i ondje sjeðahu fariseji i zakonicikoji bijahudošli iz sviju sela Galilejski-jeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i silaGospodnja iscjeljivaše ih. 18 I gle, ljudidonesoše na odru èovjeka koji bješeuzet, i tražahu da ga unesu i metnupreda nj; 19 I ne našavši kuda æe gaunijeti od naroda, popeše se na kuæui kroz krov spustiše ga s odrom nasrijedu pred Isusa. 20 I vidjevši vjerunjihovu reèe mu: èovjeèe! opraštajuti se grijesi tvoji. 21 I poèeše pomišl-jati književnici i fariseji govoreæi: koje ovaj što huli na Boga? Ko možeopraštati grijehe osim jednoga Boga?22A kad razumje Isus pomisli njihove,odgovarajuæi reèe im: šta mislite usrcima svojijem? 23 Šta je lakše reæi:opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reæi:ustani i hodi? 24 Nego da znate davlast ima sin èovjeèij na zemlji opraš-tati grijehe, reèe uzetome:) tebi gov-orim: ustani i uzmi odar svoj i idi kuæisvojoj. 25 I odmah ustade pred njima, iuze na èemu ležaše, i otide kuæi svojojhvaleæi Boga. 26 I svi se upropastiše,i hvaljahu Boga, i napunivši se strahagovorahu: èuda se nagledasmodanas!27 I potom iziðe, i vidje carinika poimenu Levija gdje sjedi na carini, ireèemu: hajde zamnom. 28 I ostavivšisve, ustade i poðe za njim. 29 I zgo-tovi mu Levije kod kuæe svoje velikuèast; i bješemnogo carinika i drugijehkoji sjeðahu s njim za trpezom. 30 Ivikahu na njega književnici i farisejigovoreæi uèenicima njegovijem: za-što s carinicima i grješnicima jedetei pijete? 31 I odgovarajuæi Isus reèeim: ne trebaju zdravi ljekara negobolesni. 32 Ja nijesam došao da do-zovem pravednike nego grješnike na

Luki 5:33 52 Luki 6:30pokajanje. 33 A oni mu rekoše: zaštouèenici Jovanovi poste èesto i molese Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedui piju? 34 A on im reèe: možete lisvatove natjerati da poste dok je ženiks njima? 35 Nego æe doæi dani kadæe se oteti od njih ženik, i onda æepostiti u one dane. 36 Kaza im pak iprièu: niko ne meæe zakrpe od novehaljine na staru haljinu, inaèe æe inovu razdrijeti, i staroj ne lièi što jeod novoga. 37 I niko ne ljeva vinanovoga umjehove stare; inaèe prodrenovo vino mjehove i ono se prolije, imjehovi propadnu; 38Nego vino novou mjehove nove treba ljevati, i obojeæe se saèuvati. 39 I niko pivši staroneæe odmah novoga; jer veli: staro jebolje.

61 Dogodi mu se pak u prvu subotu

po drugome danu pashe da iðaše krozusjeve, i uèenici njegovi trgahu klasje,i satirahu rukama te jeðahu. 2 A nekiod fariseja rekoše im: zašto èinite štone valja èiniti u subotu? 3 I odgovara-juæi Isus reèe im: zar nijeste èitaliono što uèini David kad ogladnje, on ikoji bijahu s njim? 4Kako uðe u kuæuBožiju, i uze hljebove postavljene iizjede, i dade ih onima što bijahu snjim, kojijeh nikome ne valjaše jestiosim jedinijeh sveštenika. 5 I reèe im:sin je èovjeèij gospodar i od subote.6 A dogodi se u drugu subotu da onuðe u zbornicu i uèaše, i bješe ondjeèovjek kome desna ruka bješe suha.7 Književnici pak i fariseji gledahu zanjim neæe li u subotu iscijeliti, da gaokrive. 8 A on znadijaše pomisli nji-hove, i reèe èovjeku koji imaše suhuruku: ustani i stani na srijedu. Aon ustade i stade. 9 A Isus reèe im:da vas zapitam: šta valja u subotuèiniti, dobro ili zlo? održati dušu ilipogubiti? A oni muèahu. 10 I pogle-davši na sve njih reèe mu: pruži rukusvoju. A on uèini tako; i ruka postazdrava kao i druga. 11 A oni se svinapuniše bezumlja, i govorahu jedan

drugome šta bi uèinili Isusu. 12 Tijehpak dana iziðe na goru da se pomoliBogu; i provede svu noæ na molitviBožijoj. 13 I kad bi dan, dozva uèenikesvoje, i izbra iz njih dvanaestoricu,koje i apostolima nazva: 14 Simona,koga nazva Petrom, i Andriju bratanjegova, Jakova i Jovana, Filipa i Var-tolomija, 15 Mateja i Tomu, JakovaAlfejeva i Simona prozvanoga Zilota,16 Judu Jakovljeva, i Judu Iskariot-skoga, koji ga i izdade. 17 I izišavšis njima stade na mjestu ravnom, igomila uèenika njegovijeh; i mnoštvonaroda iz sve Judeje i iz Jerusalima,i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga,18 Koji doðoše da ga slušaju i da seiscjeljuju od svojijeh bolesti, i kojemuèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahuse. 19 I sav narod tražaše da ga sedotaknu; jer iz njega izlažaše sila iiscjeljivaše ih sve. 20 I on podignuvšioèi na uèenike svoje govoraše: blagovama koji ste siromašni duhom; jerje vaše carstvo Božije. 21 Blago vamakoji ste gladni sad; jer æete se nasititi.Blago vama koji plaèete sad; jer æetese nasmijati. 22 Blago vama kad navas ljudi omrznu i kad vas rastave iosramote, i razglase ime vaše kao zlosina radi èovjeèijega. 23 Radujte seu onaj dan i igrajte, jer gle, vaša jevelika plata na nebu. Jer su tako èiniliprorocima ocevi njihovi. 24 Ali teškovama bogati; jer ste veæ primili ut-jehu svoju. 25 Teško vama siti sad; jeræete ogladnjeti. Teško vama koji sesmijete sad; jer æete zaplakati i zari-dati. 26 Teško vama kad stanu svi do-bro govoriti za vama; jer su tako èinilii lažnijem prorocima ocevi njihovi.27Ali vama kažem koji slušate: ljubiteneprijatelje svoje, dobro èinite onimakoji na vas mrze; 28 Blagosiljajte onekoji vas kunu, i molite se Bogu za onekoji vas vrijeðaju. 29 Koji te udaripo obrazu, okreni mu i drugi; i kojihoæe da ti uzme kabanicu, podaj mui košulju. 30 A svakome koji ište utebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne

Luki 6:31 53 Luki 7:16išti. 31 I kako hoæete da èine vamaljudi èinite i vi njima onako. 32 I akoljubite one koji vas ljube, kakva vamje hvala? Jer i grješnici ljube one kojinjih ljube. 33 I ako èinite dobro onimakoji vama dobro èine, kakva vam jehvala? Jer i grješnici èine tako. 34 Iako dajete u zajam onima od kojijehse nadate da æete uzeti, kakva vamje hvala? Jer i grješnici grješnicimadaju u zajam da uzmu opet onoliko.35Ali ljubite neprijatelje svoje, i èinitedobro, i dajite u zajam ne nadajuæise nièemu; i biæe vam velika plata, ibiæete sinovi najvišega, jer je on blagi neblagodarnima i zlima. 36 Buditedakle milostivi kao i otac vaš što jemilostiv. 37 I ne sudite, i neæe vamsuditi; i ne osuðujte, i neæete bitiosuðeni; opraštajte, i oprostiæe vamse. 38Dajite, i daæe vam se: mjeru do-bru i nabijenu i stresenu i preopunudaæe vam u naruèje vaše. Jer kakvommjerom dajete onakom æe vam sevratiti. 39 I kaza im prièu: može li sli-jepac slijepca voditi? Neæe li obadvapasti u jamu? 40 Nema uèenika naduèitelja svojega, nego i sasvijem kadse izuèi, biæe kao i uèitelj njegov. 41Azašto vidiš trun u oku brata svojega,a brvna u svojemu oku ne osjeæaš?42 Ili kako možeš reæi bratu svojemu:brate! stani da izvadim trun koji je uoku tvojemu, kad sam ne vidiš brvnau svojemu oku? Licemjere! izvadinajprije brvno iz oka svojega, pa æešonda vidjeti izvaditi trun iz oka bratasvojega. 43 Jer nema drveta dobra daraða zao rod; niti drveta zla da raðadobar rod. 44 Jer se svako drvo porodu svome poznaje: jer se smokvene beru s trnja, niti se grožðe beres kupine. 45 Dobar èovjek iz dobreklijeti srca svojega iznosi dobro, a zaoèovjek iz zle klijeti srca svojega iznosizlo, jer usta njegova govore od suviškasrca. 46 A što me zovete: Gospode!Gospode! a ne izvršujete što vamgovorim? 47 Svaki koji ide za mnom isluša rijeèi moje i izvršuje ih, kazaæuvam kakav je: 48 On je kao èovjek

koji gradi kuæu, pa iskopa i udubi iudari temelj na kamenu; a kad doðoševode, navali rijeka na onu kuæu i nemože je pokrenuti, jer joj je temelj nakamenu. 49 A koji sluša i ne izvršujeon je kao èovjek koji naèini kuæuna zemlji bez temelja, na koju navalirijeka i odmah je obori, i raspade sekuæa ona strašno.

71 A kad svrši sve rijeèi svoje pred

narodom, doðe u Kapernaum. 2 Ukapetana pak jednoga bijaše slugabolestan na umoru koji mu bješe mio.3A kad èu za Isusa, posla k njemu star-ješine Judejske moleæi ga da bi došaoda mu iscijeli slugu. 4 A oni došavšik Isusu moljahu ga lijepo govoreæi:dostojan je da mu to uèiniš; 5 Jer ljubinarod naš, i naèini nam zbornicu. 6AIsus iðaše s njima. I kad veæ bijahublizu kuæe, posla kapetan k njemuprijatelje govoreæi mu: Gospode! netrudi se, jer nijesam dostojan da uðešpod moju strehu; 7 Zato i ne držahsebe dostojna da ti doðem, nego samoreci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. 8 Jeri ja sam èovjek pod vlasti, i imam podsobom vojnike, pa reèem jednome:idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; isluzi svojemu: uèini to, i uèini. 9A kadto èu Isus, zaèudi mu se, i okrenuvšise narodu koji iðaše za njim reèe:kažem vam: ni u Izrailju tolike vjerene naðoh. 10 I vrativši se poslaninaðoše bolesnoga slugu zdrava. 11 Ipotom iðaše u grad koji se zove Nain,i s njim iðahu mnogi uèenici njegovii mnoštvo naroda. 12Kad se približišek vratima gradskijem, i gle, iznošahumrtvaca, jedinca sinamatere njegove,i ona bješe udovica i naroda iz gradamnogo iðaše s njom. 13 I vidjevši jeGospod sažali mu se za njom, i reèejoj: ne plaèi. 14 I pristupivši prihvatiza sanduk; a nosioci stadoše, i reèe:momèe! tebi govorim, ustani. 15 Isjede mrtvac i stade govoriti; i dadega materi njegovoj. 16 A strah obuzesve, i hvaljahu Boga govoreæi: veliki

Luki 7:17 54 Luki 8:2prorok iziðemeðu nama, i Bog pohodinarod svoj. 17 I otide glas ovaj o njemupo svoj Judeji i po svoj okolini. 18 I jav-iše Jovanu uèenici njegovi za sve ovo.19 I dozvavši Jovan dva od uèenikasvojijeh posla ih k Isusu govoreæi: jesili ti onaj što æe doæi, ili drugoga daèekamo? 20Došavši pak ljudi k njemurekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebigovoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi,ili drugoga da èekamo? 21 A u taj èasiscijeli mnoge od bolesti i od muka iod zlijeh duhova, i mnogima slijepi-jem darova vid. 22 I odgovarajuæi Isusreèe im: idite i kažite Jovanu što vid-jeste i èuste: slijepi progledaju, hromihode, gubavi èiste se, gluhi èuju,mrtvi ustaju, siromašnima propovi-jeda se jevanðelje. 23 I blago onomekoji se ne sablazni o mene. 24 Akad otidoše uèenici Jovanovi, poèenarodu govoriti za Jovana: šta steizišli u pustinji da vidite? Trsku, kojuljulja vjetar? 25 Šta ste dakle izišlida vidite? Èovjeka u meke haljineobuèena? Eto, koji gospodske haljinenose i u slastima žive po carskijem sudvorovima. 26 Šta ste dakle izišli davidite? Proroka? Da, ja vam kažem, iviše od proroka; 27 Jer je ovo onaj zakoga je pisano: eto ja šaljem anðelasvojega pred licem tvojijem koji æepripraviti put tvoj pred tobom. 28 Jervam kažem: nijedan izmeðu roðeni-jeh od žena nije veæi prorok od Jo-vana krstitelja; a najmanji u carstvuBožijemu veæi je od njega. 29 I sviljudi koji slušahu i carinici opravdašeBoga, i krstiše se krštenjem Jovanovi-jem; 30A fariseji i književnici odbacišesvjet Božij za njih, i ne htješe da ihon krsti. 31 A Gospod reèe: kakvi æukazati da su ljudi ovoga roda? I kakvisu? 32 Oni su kao djeca koja sjedepo ulicama i dozivaju jedno drugo igovore: svirasmo vam, i ne igraste,žalismo vam se, i ne plakaste. 33 Jerdoðe Jovan krstitelj koji ni jede hljebani pije vina, a vi kažete: ðavo je unjemu; 34 Doðe sin èovjeèij koji i jedei pije, a vi kažete: gle èovjeka iz-

jelice i pijanice, druga carinicima i gr-ješnicima. 35 I opravdaše premudrostsva djeca njezina. 36 Moljaše ga pakjedan od fariseja da bi objedovao unjega; i ušavši u kuæu farisejevu sjedeza trpezu. 37 I gle, žena u gradu kojabješe grješnica doznavši da je Isus zatrpezom u kuæi farisejevoj, donesesklenicu mira; 38 I stavši sastrag kodnogu njegovijeh plakaše, i stade pratinoge njegove suzama, i kosom odsvoje glave otiraše, i cjelivaše nogenjegove, i mazaše mirom. 39 A kadvidje farisej koji ga je dozvao, reèe usebi govoreæi: da je on prorok, znaobi ko i kakva ga se žena dotièe: jerje grješnica. 40 I odgovarajuæi Isusreèe mu: Simone! imam ti neštokazati. A on reèe: uèitelju! kaži.41 A Isus reèe: dvojica bijahu dužnijednome dužniku, jedan bješe dužanpet stotina dinara a drugi pedeset.42 A kad oni ne imadoše da mu vrate,pokloni obojici. Kaži koji æe ga odnjih dvojice veæma ljubiti. 43A Simonodgovarajuæi reèe: mislim onaj komenajviše pokloni. A on mu reèe: pravosi sudio. 44 I okrenuvši se k ženi reèeSimonu: vidiš li ovu ženu? Ja uðoh utvoju kuæu, ni vode mi na noge nijesidao; a ona suzama obli mi noge, ikosom od glave svoje otr. 45 Cjelivami nijesi dao; a ona otkako uðoh nepresta cjelivati mi nogu. 46 Uljem ni-jesi pomazao glavemoje; a onamirompomaza mi noge. 47 Zato kažem ti:opraštaju joj se grijesi mnogi, jer jeveliku ljubav imala; a kome se malooprašta ima malu ljubav. 48 A njojreèe: opraštaju ti se grijesi. 49 I sta-doše u sebi govoriti oni što sjeðahus njim za trpezom: ko je ovaj što igrijehe oprašta? 50 A ženi reèe: vjeratvoja pomože ti; idi s mirom.

81 Poslije toga iðaše on po

gradovima i po selima uèeæi ipropovijedajuæi jevanðelje o carstvuBožijemu, i dvanaestorica s njim. 2 Ineke žene koje bijahu iscijeljene od

Luki 8:3 55 Luki 8:37zlijeh duhova i bolesti: Marija, koja sezvašeMagdalina, iz koje sedamðavolaiziðe, 3 I Jovana, žena Huze pristavaIrodova, i Susana, i druge mnoge kojeslužahu njemu imanjem svojijem. 4Akad se sabra naroda mnogo, i iz svijugradova dolažahu k njemu, kaza uprièi: 5 Iziðe sijaè da sije sjeme svoje;i kad sijaše, jedno pade kraj puta, ipogazi se, i ptice nebeske pozobašega. 6 A drugo pade na kamen, iiznikavši osuši se, jer nemaše vlage.7 I drugo pade u trnje, i uzraste trnje,i udavi ga. 8 A drugo pade na zemljudobru, i iznikavši donese rod sto putaonoliko. Govoreæi ovo povika: koima uši da èuje neka èuje. 9 A uèenicinjegovi pitahu ga govoreæi: šta znaèiprièa ova? 10A on reèe: vama je danoda znate tajne carstva Božijega; aostalima u prièama, da gledajuæi nevide, i èujuæi ne razumiju. 11 A prièaova znaèi: sjeme je rijeè Božija. 12 Akoje je kraj puta to su oni koji slušaju,ali potom dolazi ðavo, i uzima rijeè izsrca njihovoga, da ne vjeruju i da sene spasu. 13 A koje je na kamenu tosu oni koji kad èuju s radosti primajurijeè; i ovi korijena nemaju koji zaneko vrijeme vjeruju, a kad doðevrijeme kušanja otpadnu. 14 A kojeu trnje pade to su oni koji slušaju, iotišavši od brige i bogatstva i slastiovoga života zaguše se, i rod ne sazri.15 A koje je na dobroj zemlji to suoni koji rijeè slušaju, i u dobromei èistom srcu drže, i rod donose utrpljenju. Ovo govoreæi povika: koima uši da èuje neka èuje. 16 Nikopak svijeæe ne poklapa sudom kad jezapali, niti meæe pod odar, nego jemetne na svijeænjak da vide svjetlostkoji ulaze. 17 Jer nema ništa tajnošto neæe biti javno, ni sakriveno štose neæe doznati i na vidjelo iziæi.18 Gledajte dakle kako slušate; jer koima, daæe mu se, a ko nema, uzeæese od njega i ono što misli da ima.19 Doðoše pak k njemu mati i braæanjegova, i ne mogahu od naroda dagovore s njim. 20 I javišemu govoreæi:

mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju,hoæe da te vide. 21A on odgovarajuæireèe im: mati moja i braæa moja onisu koji slušaju rijeè Božiju i izvršujuje. 22 I dogodi se u jedan dan on uljezes uèenicima svojijem u laðu, i reèe im:da prijeðemo na onu stranu jezera. Ipoðoše. 23A kad iðahu oni on zaspa. Ipodiže se oluja na jezeru, i topljahuse, i bijahu u velikoj nevolji. 24 Ipristupivši probudiše ga govoreæi:uèitelju! uèitelju! izgibosmo. A onustade, i zaprijeti vjetru i valovima; iprestadoše i posta tišina. 25 A njimareèe: gdje je vjera vaša? A oni sepoplašiše, i èuðahu se govoreæi jedandrugome: ko je ovaj što i vjetrovimai vodi zapovijeda, i slušaju ga? 26 Idoðoše u okolinu Gadarinsku kojaje prema Galileji. 27 A kad iziðe onna zemlju, srete ga jedan èovjek izgrada u kome bijahu ðavoli od mnogogodina, i u haljine ne oblaèaše se, ine življaše u kuæi, nego u grobovima.28A kad vidje Isusa, povika i pripade knjemu i reèe zdravo: što je tebi domene, Isuse, sine Boga najvišega?Molim te, ne muèi me. 29 Jer Isuszapovjedi duhu neèistome da iziðeiz èovjeka; jer ga muèaše odavno, imetahu ga u verige i u puta da gaèuvaju, i iskida sveze, i tjeraše gaðavo po pustinji. 30 A Isus ga zapitagovoreæi: kako ti je ime? A on reèe:legeon; jer mnogi ðavoli bijahu ušli unj. 31 I moljahu ga da im ne zapovjedida idu u bezdan. 32 A ondje pasijašepo gori veliki krd svinja, i moljahu gada im dopusti da u njih uðu. I dopustiim. 33 Tada iziðoše ðavoli iz èovjeka iuðoše u svinje; i navali krd s brijegau jezero, i utopi se. 34 A kad vidješesvinjari što bi, pobjegoše i javiše ugradu i po selima. 35 I iziðoše ljudida vide šta je bilo, i doðoše k Isusu, inaðoše èovjeka iz koga ðavoli bijahuizišli a on sjedi obuèen i pametan kodnogu Isusovijeh; i uplašiše se. 36 Aoni što su vidjeli kazaše im kako seiscijeli bijesni. 37 I moli ga sav narodiz okoline Gadarinske da ide od njih;

Luki 8:38 56 Luki 9:18jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljezeu laðu i otide natrag. 38 Èovjek pakiz koga iziðoše ðavoli moljaše da bi snjim bio; ali ga Isus otpusti govoreæi:39 Vrati se kuæi svojoj, i kazuj šta tiuèini Bog. I otide propovijedajuæi posvemu gradu šta mu Isus uèini. 40 Akad se vrati Isus, srete ga narod, jerga svi oèekivahu. 41 I gle, doðe èovjekpo imenu Jair, koji bješe starješina uzbornici, i pade pred noge Isusove, imoljaše ga da uðe u kuæu njegovu;42 Jer u njega bješe jedinica kæi oddvanaest godina, i ona umiraše. Akad iðaše Isus, turkaše ga narod. 43 Ibješe jedna bolesna žena od teèenjakrvi dvanaest godina, koja je svesvoje imanje potrošila na ljekare inijedan je nije mogao izlijeèiti, 44 Ipristupivši sastrag dotaèe se skutaod haljine njegove, i odmah stadeteèenje krvi njezine. 45 I reèe Isus: koje to što se dotaèe mene? A kad se sviodgovarahu, reèe Petar i koji bijahus njim: uèitelju! narod te opkolio iturka te, a ti kažeš: ko je to što sedotaèe mene? 46 A Isus reèe: neko sedotaèe mene; jer ja osjetih silu kojaiziðe iz mene. 47 A kad vidje ženada se nije sakrila, pristupi drkæuæi, ipade pred njim, i kazamu pred svijemnarodom zašto ga se dotaèe i kakoodmahozdravi. 48Aon joj reèe: ne bojse, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi smirom. 49 Dok on još govoraše doðeneko od kuæe starješine zbornièkogagovoreæi mu: umrije kæi tvoja, netrudi uèitelja. 50 A kad èu Isus,odgovori mu govoreæi: ne boj se,samo vjeruj, i oživljeæe. 51 A kaddoðe u kuæu, ne dade nijednomeuæi osim Petra i Jovana i Jakova,i djevojèina oca i matere. 52 A sviplakahu i jaukahu za njom; a on reèe:ne plaèite, nije umrla nego spava. 53 Ipotsmijevahu mu se znajuæi da jeumrla. 54 A on izagnavši sve uze jeza ruku, i zovnu govoreæi: djevojko!ustani! 55 I povrati se duh njezin,i ustade odmah; i zapovjedi da joj

dadu neka jede. 56 I diviše se roditeljinjezini. A on im zapovjedi da nikomene kazuju šta je bilo.

91 Sazvavši pak dvanaestoricu dade

im silu i vlast nad svijem ðavolima, ida iscjeljuju od bolesti. 2 I posla ih dapropovijedaju carstvo Božije, i da isc-jeljuju bolesnike. 3 I reèe im: ništa neuzimajte na put, ni štapa ni torbe nihljeba ni novaca, niti po dvije haljineda imate. 4 U koju kuæu uðete ondjebudite i odande polazite. 5 I gdjevas ne prime izlazeæi iz grada onogaotresite i prah s nogu svojijeh, zasvjedoèanstvo na njih. 6A kad iziðoše,iðahu po selima propovijedajuæi je-vanðelje i iscjeljujuæi svuda. 7 A kadèu Irod èetverovlasnik šta on èini, nemogaše se naèuditi, jer neki govorahuda je Jovan ustao iz mrtvijeh, 8A jednida se Ilija pojavio, a jedni da je ustaokoji od starijeh proroka. 9 I reèe Irod:Jovana ja posjekoh; ali ko je to o komeja takova èudesa slušam? I željašega vidjeti. 10 I vrativši se apostolikazaše mu šta su poèinili. I uzevšiih otide nasamo u pustinju kod gradakoji se zvaše Vitsaida. 11 A narodrazumjevši poðe za njim, i primivšiih govoraše im o carstvu Božijemu iiscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja.12 A dan stade naginjati. Tada pris-tupiše dvanaestorica i rekoše mu: ot-pusti narod, neka idu na konak uokolna sela i palanke, i nek naðu jela,jer smo ovdje u pustinji. 13 A onim reèe: podajte im vi neka jedu.A oni rekoše: u nas nema više odpet hljebova i dvije ribe; veæ ako daidemo mi da kupimo na sve ove ljudejela? 14 Jer bijaše ljudi oko pet hil-jada. Ali on reèe uèenicima svojijem:posadite ih na gomile po pedeset. 15 Iuèiniše tako, i posadiše ih sve. 16 Aon uze onijeh pet hljebova i obje ribe,i pogledavši na nebo blagoslovi ih iprelomi, i davaše uèenicima da raz-dadu narodu. 17 I jedoše i nasitišese svi, i nakupiše komada dvanaestkotarica što im preteèe. 18 I kad

Luki 9:19 57 Luki 9:54se jedanput moljaše Bogu nasamo, snjim bijahu uèenici, i zapita ih gov-oreæi: ko govore ljudi da sam ja? 19Aoni odgovarajuæi rekoše: jedni veleda si Jovan krstitelj, a drugi da si Ilija;a drugi da je koji ustao od starijehproroka. 20 A on im reèe: a vi štamislite ko sam ja? A Petar odgo-varajuæi reèe: Hristos Božij. 21 A onim zaprijeti i zapovjedi da nikome nekazuju toga 22 Govoreæi da sinu èov-jeèijemu treba mnogo postradati, i daæe ga starješine i glavari sveštenièkii književnici okriviti, i da æe ga ubiti,i treæi dan da æe ustati. 23 A svimagovoraše: ko hoæe da ide za mnomneka se odreèe sebe i uzme krst svoji ide za mnom. 24 Jer ko hoæe dušusvoju da saèuva, izgubiæe je; a koizgubi dušu svoju mene radi onaj æeje saèuvati. 25 Jer kaku æe koristimati èovjek ako sav svijet pridobijea sebe izgubi ili sebi naudi? 26 Jerko se postidi mene i mojijeh rijeèinjega æe se sin èovjeèij postidjeti kaddoðe u slavi svojoj i oèinoj i sveti-jeh anðela. 27 A zaista vam kažem:imajunekimeðuovima što stoje ovdjekoji neæe okusiti smrti dok ne videcarstva Božijega. 28A kad proðe osamdana poslije onijeh rijeèi, uze Petrai Jovana i Jakova i iziðe na goru dase pomoli Bogu. 29 I kad se moljašepostade lice njegovo drukèije, i odi-jelo njegovo bijelo i sjajno. 30 I gle, dvaèovjeka govorahu s njim, koji bijahuMojsije i Ilija. 31 Pokazaše se u slavi, igovorahu o izlasku njegovu koji mu jetrebalo svršiti u Jerusalimu. 32APetari koji bijahu s njim bijahu zaspali; aliprobudivši se vidješe slavu njegovu idva èovjeka koji s njim stajahu. 33 Ikad se odvojiše od njega reèe PetarIsusu: uèitelju! dobro nam je ovdjebiti; i da naèinimo tri sjenice: jednutebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: neznajuæi šta govoraše. 34 A dok on togovoraše doðe oblak i zakloni ih; iuplašiše se kad zaðoše u oblak. 35 Ièu se glas iz oblaka govoreæi: ovoje sin moj ljubazni, njega poslušajte.

36 I kad se èujaše glas naðe se Isussam. I oni umuèaše, i nikom ne javišeništa u one dane od onoga šta vidješe.37 A dogodi se drugi dan kad siðošes gore srete ga mnoštvo naroda. 38 Igle, èovjek iz naroda povika govoreæi:uèitelju! molim ti se, pogledaj nasina mojega, jer mi je jedinac: 39 Igle, hvata ga duh, i ujedanput vièe,i lomi ga s pjenom, i jedva otide odnjega kad ga izlomi; 40 I molih uèeniketvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše.41 I odgovarajuæi Isus reèe: o rodenevjerni i pokvareni! dokle æu bitis vama i trpljeti vas? Dovedi misina svojega amo. 42 A dok još iðašek njemu obori ga ðavo, i stade galomiti. A Isus zaprijeti duhu neèis-tome, i iscijeli momèe, i dade ga ocunjegovu. 43 I svi se divljahu velièiniBožijoj. A kad se svi èuðahu svemu štoèinjaše Isus, reèe uèenicima svojijem:44 Metnite vi u uši svoje ove rijeèi:jer sin èovjeèij treba da se preda uruke èovjeèije. 45 A oni ne razumješerijeèi ove; jer bješe sakrivena od njihda je ne mogoše razumjeti; i bojahuse da ga zapitaju za ovu rijeè. 46 Auðe misao u njih ko bi najveæi biomeðu njima. 47A Isus znajuæi pomislisrca njihovijeh uze dijete i metnu gapreda se, 48 I reèe im: koji primi ovodijete u ime moje, mene prima; i kojimene prima, prima onoga koji meje poslao; jer koji je najmanji meðuvama on je veliki. 49 A Jovan odgo-varajuæi reèe: uèitelju! vidjesmojednoga gdje imenom tvojijem izgoniðavole, i zabranismo mu, jer ne ide snama za tobom. 50 I reèe mu Isus: nebranite; jer ko nije protiv vas s vamaje. 51 A kad se navršiše dani uzeæanjegova, on namjeri da ide pravo uJerusalim. 52 I posla glasnike predlicem svojijem; i oni otidoše i doðošeu selo Samarjansko da mu ugotovegdje æe noæiti. 53 I ne primiše ga; jervidješe da ide u Jerusalim. 54 A kadvidješe uèenici njegovi Jakov i Jovan,rekoše: Gospode! hoæeš li da reèemoda oganj siðe s neba i da ih istrijebi

Luki 9:55 58 Luki 10:30kao i Ilija što uèini? 55 A on okrenu-vši se zaprijeti im i reèe: ne znatekakvoga ste vi duha; 56 Jer sin èovjeèijnije došao da pogubi duše èovjeèijenego da saèuva. I otidoše u drugoselo. 57 A kad iðahu putem reèe muneko: Gospode! ja idem za tobom kudgod ti poðeš. 58 I reèe mu Isus: lisiceimaju jame i ptice nebeske gnijezda: asin èovjeèij nema gdje zakloniti glave.59 A drugome reèe: hajde za mnom.A on reèe: Gospode! dopusti mi daidem najprije da ukopam oca svojega.60 A Isus reèe mu: ostavi neka mrtviukopavaju svoje mrtvace; a ti hajdete javljaj carstvo Božije. 61 A drugireèe: Gospode! ja idem za tobom;ali dopusti mi najprije da idem dase oprostim s domašnjima svojijem.62A Isus reèe mu: nijedan nije pripra-van za carstvo Božije koji metne rukusvoju na plug pa se obzire natrag.

101 A potom izabra Gospod i drugi-

jeh sedamdesetoricu, i posla ih podva i dva pred licem svojijem u svakigrad i u mjesto kuda šæaše samdoæi. 2 A reèe im: žetva je daklevelika a poslenika malo; nego se mo-lite gospodaru od žetve da izvedeposlenike na žetvu svoju. 3 Idite;eto ja vas šaljem kao jaganjce meðuvukove. 4 Ne nosite kese ni torbeni obuæe, i nikoga ne pozdravljajtena putu. 5 U koju god kuæu uðetenajprije govorite: mir kuæi ovoj. 6 Iako dakle bude ondje sinmira, ostaæena njemu mir vaš; ako li ne bude,vratiæe se k vama. 7 A u onoj kuæibudite, i jedite i pijte što u njih ima;jer je poslenik dostojan svoje plate; neprelazite iz kuæe u kuæu. 8 I u kojigod grad doðete i prime vas, jeditešto se donese pred vas. 9 I iscjeljujtebolesnike koji su u njemu, i govoriteim: približi se k vama carstvo Božije.10 I u koji god grad doðete i ne primevas, izišavši na ulice njegove recite:11 I prah od grada vašega koji je pri-onuo za nas otresamo vam; ali ovo

znajte da se približi k vama carstvoBožije. 12 Kažem vam da æe Sodomubiti lakše u onaj dan negoli graduonome. 13Teško tebi, Horazine! teškotebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru iu Sidonu bila èudesa što su bila uvama, davno bi se u vreæi i u pepelusjedeæi pokajali. 14 Ali Tiru i Sidonubiæe lakše na sudu nego vama. 15 Iti, Kapernaume! koji si se do nebesapodigao do pakla æeš propasti. 16 Kovas slušamene sluša; i ko se vas odrièemene se odrièe; a ko se mene odrièe,odrièe se onoga koji je mene poslao.17 Vratiše se pak sedamdesetorica sradosti govoreæi: Gospode! i ðavolinamsepokoravaju u ime tvoje. 18Aonim reèe: ja vidjeh sotonu gdje spades neba kao munja. 19 Evo vam dajemvlast da stajete na zmije i na skorpijei na svaku silu neprijateljsku, i ništavam neæe nauditi. 20 Ali se tome neradujte što vam se duhovi pokoravaju,nego se radujte što su vaša imenanapisana na nebesima. 21 U taj èasobradova se Isus u duhu i reèe: hvalimte, oèe, Gospode neba i zemlje, što siovo sakrio od premudrijeh i razumni-jeh a kazao si prostima. Da, oèe, jer jetako bila volja tvoja. 22 I okrenuvši sek uèenicima reèe: sve je meni predaootac moj, i niko ne zna ko je sin osimoca, ni ko je otac osim sina, i ako sinhoæe kome kazati. 23 I okrenuvši se kuèenicima nasamo reèe: blago oèimakoje vide što vi vidite. 24 Jer vamkažem da su mnogi proroci i careviželjeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe;i èuti što vi èujete, i ne èuše. 25 Igle, ustade jedan zakonik i kušajuæiga reèe: uèitelju! šta æu èiniti dadobijem život vjeèni? 26 A on mureèe: šta je napisano u zakonu? kakoèitaš? 27 A on odgovarajuæi reèe:ljubi Gospoda Boga svojega svijemsrcem svojijem, i svom dušom svo-jom, i svom snagom svojom, i svommisli svojom; i bližnjega svojega kaosamoga sebe. 28 Reèe mu pak: pravosi odgovorio; to èini i biæeš živ. 29 Aon šæadijaše da se opravda, pa reèe Is-usu: a ko je bližnjimoj? 30A Isus odgo-

Luki 10:31 59 Luki 11:23varajuæi reèe: jedan èovjek silažaše izJerusalima u Jerihon, pa ga uhvatišehajduci, koji ga svukoše i izraniše,pa otidoše, ostavivši ga pola mrtva.31 A iznenada silažaše onijem putemnekakav sveštenik, i vidjevši ga proðe.32 A tako i Levit kad je bio na onomemjestu, pristupi, i vidjevši ga proðe.33 A Samarjanin nekakav prolazeæidoðe nad njega, i vidjevši ga sažali muse; 34 I pristupivši zavi mu rane i zaliuljem i vinom; i posadivši ga na svojekljuse dovede u gostionicu, i ustadeoko njega. 35 I sjutradan polazeæiizvadi dva groša te dade krèmaru, ireèe mu: gledaj ga, i što više potrošišja æu ti platiti kad se vratim. 36 Štamisliš dakle, koji je od one trojice biobližnji onome što su ga bili uhvatilihajduci? 37 A on reèe: onaj koji sesmilovao na njega. A Isus mu reèe:idi, i ti èini tako. 38A kad iðahu putemi on uðe u jedno selo, a žena neka, poimenu Marta, primi ga u svoju kuæu.39 I u nje bješe sestra, po imenu Mar-ija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh islušaše besjedu njegovu. 40 A Martase bješe zabunila kakoæe ga doèekati,i prikuèivši se reèe: Gospode! zar tine mariš što me sestra moja ostavisamu da služim? reci joj dakle da mipomože. 41 A Isus odgovarajuæi reèejoj: Marta! Marta! brineš se i trudiš zamnogo, 42 A samo je jedno potrebno.Ali je Marija dobri dijel izabrala, kojise neæe uzeti od nje.

111 I kad se moljaše Bogu na jednom

mjestu pa presta, reèe mu neki oduèenika njegovijeh: Gospode! nauèinas moliti se Bogu, kao što i Jovannauèi svoje uèenike. 2 A on im reèe:kad se molite Bogu govorite: oèe naškoji si na nebesima, da se sveti imetvoje; da doðe carstvo tvoje; da budevolja tvoja i na zemlji kao na nebu;3 Hljeb naš potrebni daji nam svakidan; 4 I oprosti nam grijehe naše,jer i mi opraštamo svakome dužnikusvojemu; i ne navedi nas u napast;

nego nas izbavi oda zla. 5 I reèeim: koji od vas ima prijatelja, i otidemu u ponoæi i reèe mu: prijatelju!daj mi tri hljeba u zajam; 6 Jer midoðe prijatelj s puta, i nemam mu štapostaviti; 7A on iznutra odgovarajuæida reèe: ne uznemiruj me; veæ suvrata zatvorena i djeca su moja samnom u postelji, i ne mogu ustati dati dam. 8 I kažem vam: ako i ne ustaneda mu da zato što mu je prijatelj, aliza njegovo bezobrazno iskanje ustaæei daæe mu koliko treba. 9 I ja vamakažem: ištite i daæe vam se: tražitei naæi æete; kucajte i otvoriæe vamse. 10 Jer svaki koji ište, prima; ikoji traži, nalazi; i koji kuca, otvoramu se. 11 Koji je meðu vama otacu koga ako sin zaište hljeba da muda kamen? Ili ako zaište ribe damu da mjesto ribe zmiju? 12 Ili akozaište jaje da mu da skorpiju? 13 Kaddakle vi, zli buduæi, umijete dobredare davati djeci svojoj, koliko æe višeotac nebeski dati Duha svetoga onimakoji ištu u njega? 14 I jednom izgnaðavola koji bješe nijem; kad ðavo iziðeprogovori nijemi; i diviše se ljudi. 15Aneki od njih rekoše: pomoæu Veelze-vula kneza ðavolskoga izgoni ðavole.16A drugi kušajuæi ga iskahu od njegaznak s neba. 17 A on znajuæi pomislinjihove reèe im: svako carstvo kojese razdijeli samo po sebi, opustjeæe,i dom koji se razdijeli sam po sebi,propašæe. 18 Tako i sotona ako serazdijeli sam po sebi, kako æe ostatinjegovo carstvo? kao što kažete dapomoæu Veelzevula izgonim ðavole.19 Ako li ja pomoæu Veelzevula izgo-nimðavole, sinovi vaši èijompomoæuizgone? Zato æe vam oni biti sudije.20 A ako li ja prstom Božijim izgonimðavole, dakle je došlo k vama carstvoBožije. 21 Kad se jaki naoruža i èuvasvoj dvor, imanje je njegovo na miru;22A kad doðe jaèi od njega i nadvladaga, uzme sve oružje njegovo u koje seuzdao, i razdijeli što otme od njega.23 Koji nije sa mnom, protiv mene je;i koji sa mnom ne sabira, prosipa.

Luki 11:24 60 Luki 12:424Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, idekroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja,i ne našavši reèe: da se vratim u domsvoj otkuda sam izišao; 25 I došavšinaðe pometen i ukrašen. 26 Tadaotide i uzme sedam drugijeh duhovagorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; ibude potonje èovjeku onome gore odprvoga. 27 A kad to govoraše, podižeglas jedna žena iz naroda i reèe mu:blago utrobi koja te je nosila, i sisamakoje si sao! 28 A on reèe: blago ionima koji slušaju rijeè Božiju, i držeje. 29 A narodu koji se skupljaše stadegovoriti: rod je ovaj zao; ište znak,i neæe mu se dati znak osim znakaJone proroka; 30 Jer kako što Jonabi znak Ninevljanima, tako æe i sinèovjeèij biti rodu ovome. 31 Caricajužna iziæi æe na sud s ljudima rodaovoga, i osudiæe ih; jer ona doðes kraja zemlje da sluša premudrostSolomunovu: a gle, ovdje je veæi odSolomuna. 32 Ninevljani iziæi æe nasud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jerse pokajaše pouèenjem Joninijem: agle, ovdje je veæi od Jone. 33 Niko nemeæe zapaljene svijeæe na sakrivenomjesto, niti pod sud, nego na svi-jeænjak da vide svjetlost koji ulaze.34 Svijeæa je tijelu oko. Ako dakleoko tvoje bude zdravo, sve æe tijelotvoje biti svijetlo; ako li oko tvojebude kvarno, i tijelo je tvoje tamno.35Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebine bude tama. 36 Jer ako je sve ti-jelo tvoje svijetlo da nema nikakvogauda tamna, biæe svijetlo kao kad tesvijeæa obasjava svjetlošæu. 37 A kadgovoraše, moljaše ga nekakav farisejda objeduje u njega. A on ušavšisjede za trpezu. 38 A farisej se zaèudikad vidje da se najprije ne umi prijeobjeda. 39 A Gospod reèe mu: sad vifariseji spolja èistite èašu i zdjelu, aiznutra vam je puno grabeža i zlobe.40Bezumni! nije li onaj naèinio i iznu-tra koji je spolja naèinio? 41 Ali dajitemilostinju od onoga što je unutra; igle, sve æe vam biti èisto. 42Ali teškovama farisejima što dajete desetak od

metvice i od rute i od svakoga povræa,a prolazite pravdu i ljubav Božiju: ovoje trebalo èiniti, i ono ne ostavljati.43 Teško vama farisejima što tražitezaèelja po zbornicama i da vam seklanja po ulicama. 44 Teško vamaknjiževnici i fariseji, licemjeri, što stekao sakriveni grobovi po kojima ljudiidu i ne znadu ih. 45 A neki od za-konika odgovarajuæi reèe: uèitelju!govoreæi to i nas sramotiš. 46 A onreèe: teško i vama zakonicima štotovarite na ljude bremena preteška zanošenje, a vi jednijem prstom svoji-jem neæete da ih prihvatite. 47 Teškovama što zidate grobove prorocima,a vaši su ih ocevi pobili. 48 Vi daklesvjedoèite i odobravate djela otacasvojijeh; jer ih oni pobiše, a vi imgrobove zidate. 49 Zato i premudrostBožija reèe: poslaæu im proroke iapostole, i od njih æe jedne pobiti,a druge protjerati; 50 Da se ište odroda ovoga krv sviju proroka koja jeprolivena od postanja svijeta, 51 Odkrvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, kojipogibe meðu oltarom i crkvom. Da,kažem vam, iskaæe se od roda ovoga.52 Teško vama zakonici što uzestekljuè od znanja: sami ne uðoste, akoji šæadijahu da uðu, zabraniste im.53 A kad im on ovo govoraše, poèešeknjiževnici i fariseji vrlo navaljivati knjemu i mnogijem pitanjem zabunji-vati ga, 54Vrebajuæi i pazeæi na njegane bi li što ulovili iz usta njegovijeh daga okrive.

121 Kad se na njih skupiše hiljade

naroda da stadoše gaziti jedan dru-goga, onda poèe najprije govoritiuèenicima svojijem: èuvajte se kvascafarisejskoga, koji je licemjerje. 2 Jerništa nije sakriveno što se neæeotkriti, ni tajno što se neæe doznati;3 Jer što u mraku rekoste, èuæe se navidjelu; i što na uho šaptaste u klije-tima, propovijedaæe se na krovovima.4 Ali vam kažem, prijateljima svoji-jem: ne bojte se od onijeh koji ubi-

Luki 12:5 61 Luki 12:44jaju tijelo i potom ne mogu ništa višeuèiniti. 5 Nego æu vam kazati kogada se bojite: bojte se onoga koji imavlast pošto ubije baciti u pakao; da,kažem vam, onoga se bojte. 6 Neprodaje li se pet vrabaca za dva di-nara? i nijedan od njih nije zabo-ravljen pred Bogom. 7 A u vas je ikosa na glavi izbrojena. Ne bojte sedakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.8 Nego vam kažem: koji god priznamene pred ljudima priznaæe i sinèovjeèij njega pred anðelima Božijim;9 A koji se odreèe mene pred ljudimanjega æe se odreæi pred anðelimaBožijim. 10 I svaki koji reèe rijeè nasina èovjeèijega oprostiæe mu se, akoji huli na svetoga Duha neæe muse oprostiti. 11 A kad vas dovedu uzbornice i na sudove i pred poglavare,ne brinite se kako æete ili šta odgov-oriti, ili šta æete kazati; 12 Jer æe vassveti Duh nauèiti u onaj èas šta trebareæi. 13 Reèe mu pak neki iz naroda:uèitelju! reci bratu mojemu da podi-jeli sa mnom dostojanje. 14 A on mureèe: èovjeèe! ko je mene postaviosudijom ili kmetom nad vama? 15 Anjima reèe: gledajte i èuvajte se odlakomstva; jer niko ne živi onijemšto je suviše bogat. 16 Kaza im pakprièu govoreæi: u jednoga bogatogèovjeka rodi njiva. 17 I mišljaše usebi govoreæi: šta æu èiniti? ne-mam u što sabrati svoje ljetine. 18 Ireèe: evo ovo æu èiniti: pokvar-iæu žitnice svoje i naèiniæu veæe; iondje æu sabrati sva svoja žita i dobrosvoje; 19 I kazaæu duši svojoj: dušo!imašmnogo imanje namnogogodina;poèivaj, jedi, pij, veseli se. 20 A Bognjemu reèe: bezumnièe! ovu noæuzeæe dušu tvoju od tebe; a što sipripravio èije æe biti? 21 Tako bivaonome koji sebi teèe blago a ne bogatise u Boga. 22 A uèenicima svojijemreèe: zato vam kažem: ne brinitese dušom svojom šta æete jesti; nitijelom u što æete se obuæi: 23 Dušaje pretežnija od jela i tijelo od odi-jela. 24 Pogledajte gavrane kako ne

siju, ni žanju, koji nemaju podrumani žitnica, i Bog ih hrani: a kolikoste vi pretežniji od ptica? 25 A ko odvas brinuæi semože primaknuti rastusvojemu lakat jedan? 26 A kad ni naj-manje što ne možete, zašto se brineteza ostalo? 27 Pogledajte ljiljane kakorastu: ne trude se, niti predu; alija vam kažem da ni Solomun u svojslavi svojoj ne obuèe se kao jedan odnjih. 28 A kad travu po polju, kojadanas jest a sjutra se u peæ baca, Bogtako odijeva, akamoli vas, malovjerni!29 I vi ne ištite šta æete jesti ili štaæete piti, i ne brinite se; 30 Jer ovosve ištu i neznabošci ovoga svijeta;a otac vaš zna da vama treba ovo.31 Nego ištite carstva Božijega, i ovoæe vam se sve dodati. 32 Ne boj se,malo stado! jer bi volja vašega ocada vam da carstvo. 33 Prodajite štoimate i dajitemilostinju; naèinite sebitorbe koje neæe ovetšati, haznu kojase nikad neæe isprazniti, na nebes-ima, gdje se lupež ne prikuèuje nitimoljac jede. 34 Jer gdje je vaše blagoondje æe biti i srce vaše. 35 Nekabudu vaša bedra zapregnuta i svi-jeæe zapaljene; 36 I vi kao ljudi kojièekaju gospodara svojega kad se vratisa svadbe da mu odmah otvore kakodoðe i kucne. 37Blago onijem slugamakoje naðe gospodar kad doðe a onistraže. Zaista vam kažem da æese zapregnuti, i posadiæe ih, i pris-tupiæe te æe im služiti. 38 I akodoðe u drugu stražu, i u treæu stražudoðe, i naðe ih tako, blago onijemslugama. 39Ali ovo znajte: kad bi znaodomaæin u koji æe èas doæi lupež,èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæesvoje. 40 I vi dakle budite gotovi;jer u koji èas ne mislite doæi æe sinèovjeèij. 41A Petar mu reèe: Gospode!govoriš li nama ovu prièu ili svima?42 A Gospod reèe: ko je dakle tajvjerni i mudri pristav kojega postavigospodar nad èeljadi svojom da imdaje hranu na obrok? 43 Blago tomesluzi kojega došavši gospodar njegovnaðe da izvršuje tako. 44 Zaista vam

Luki 12:45 62 Luki 13:22kažem: nad svijem svojijem imanjempostaviæe ga. 45 Ako li reèe sluga usrcu svojemu: neæe moj gospodar jošzadugo doæi; i stane biti sluge i slušk-inje, i jesti i piti, i opijati se; 46 Doæiæe gospodar toga sluge u dan kad sene nada, i u èas kad ne misli, i rasjeæiæe ga, i dijel njegov metnuæe s nev-jernima. 47A onaj sluga koji zna voljugospodara svojega, i nije se pripravio,niti uèinio po volji njegovoj, biæe vrlobijen; 48 A koji ne zna pa zasluži boj,biæe malo bijen. Kome je god mnogodano mnogo æe se iskati od njega;a kome predaše najviše najviše æeiskati od njega. 49 Ja sam došao dabacim oganj na zemlju; i kako bi mise htjelo da se veæ zapalio! 50 Ali semeni valja krstiti krštenjem, i kakomije teško dok se ne svrši! 51 Misliteli da sam ja došao da dam mir nazemlju? Ne, kažem vam, nego razdor.52 Jer æe otsele pet u jednoj kuæi bitirazdijeljeni, ustaæe tri na dva, i dvanatri. 53Ustaæe otac na sina i sin na oca;mati na kæer i kæi na mater; svekrvana snahu svoju i snaha na svekrvusvoju. 54 A narodu govoraše: kadvidite oblak gdje se diže od zapadaodmah kažete: biæe dažd; i biva tako.55 I kad vidite jug gdje duva kažete:biæe vruæina; i biva. 56 Licemjeri!lice neba i zemlje umijete poznavati,a vremena ovoga kako ne poznajete?57 Zašto pak i sami od sebe ne suditepravedno? 58 Jer kad ideš sa svojijemsuparnikom knezu, gledaj ne bi li sena putu s njim poravnao da te nepritegne sudiji, i sudija da te ne predasluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu.59 Kažem ti: neæeš odande iziæi dokne daš i pošljednjega dinara.

131 U to vrijeme pak doðoše neki i

kazaše za Galilejce kojijeh krv pomi-ješa Pilat sa žrtvama njihovijem. 2 Iodgovarajuæi Isus reèe im: mislite lida su ti Galilejci bili najgrješniji odsviju Galilejaca, jer tako postradaše?3 Ne, kažem vam, nego ako se ne

pokajete, svi æete tako izginuti. 4 Ilioni osamnaest što na njih pade kulaSiloamska i pobi ih, mislite li da su oninajkrivlji bili od sviju Jerusalimljana?5Ne, kažemvam, nego ako se ne poka-jete, svi æete tako izginuti. 6 Kaza impak ovu prièu: jedan èovjek imadijašesmokvu usaðenu u svome vinogradu,i doðe da traži roda na njoj, i ne naðe.7 Onda reèe vinogradaru: evo treæagodina kako dolazim i tražim roda naovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci jedakle, zašto zemlji da smeta? 8 A onodgovarajuæi reèe mu: gospodaru!ostavi je i za ovu godinu dok okopamoko nje i obaspem gnojem; 9 Pa daako rodi: ako li ne, posjeæi æeš jena godinu. 10 A kad uèaše u jednojzbornici u subotu, 11 I gle, bješe ondježena bolesna od duha osamnaest go-dina, i bješe zgrèena, i ne mogaše seispraviti. 12 A kad je vidje, dozva jeIsus i reèe joj: ženo! oproštena si odbolesti svoje. 13 I metnu na nju ruke, iodmah se ispravi i hvaljaše Boga. 14Astarješina od zbornice srðaše se što jeIsus iscijeli u subotu, i odgovarajuæireèe narodu: šest je dana u koje trebaraditi, u one dakle dolazite te se li-jeèite, a ne u dan subotni. 15A Gospodmu odgovori i reèe: licemjere! svakiod vas u subotu ne odrješuje li svojegavola ili magarca od jasala, i ne vodida napoji? 16 A ovu kæer Avraamovukoju sveza sotona evo osamnaesta go-dina, ne trebaše li je odriješiti iz ovesveze u dan subotni? 17 I kad on ovogovoraše stiðahu se svi koji mu seprotivljahu; i sav narod radovaše seza sva njegova slavna djela. 18 A onim reèe: kakvo je carstvo Božije? ikakvo æu kazati da je? 19 Ono je kaozrno gorušièno, koje uzevši èovjekbaci u vrt svoj, i uzraste i posta drvoveliko, i ptice nebeske useliše se ugrane njegove. 20 Opet reèe: kakvoæu kazati da je carstvo Božije? 21Onoje kao kvasac koji uzevši žena metnuu tri kopanje brašna, dok ne uskisesve. 22 I prolažaše po gradovima iselima uèeæi i putujuæi u Jerusalim.

Luki 13:23 63 Luki 14:2323 Reèe mu pak neko: Gospode! je limalo onijeh koji æe biti spaseni? Aon im reèe: 24 Navalite da uðete natijesna vrata; jer vam kažem: mnogiæe tražiti da uðu i neæe moæi: 25Kadustane domaæin i zatvori vrata, istanete napolju stajati i kucati u vratagovoreæi: Gospode! Gospode! otvorinam; i odgovarajuæi reæi æe vam:ne poznajem vas otkuda ste. 26 Tadaæete stati govoriti: mi jedosmo predtobom i pismo, i po ulicama našijemuèio si. 27 A on æe reæi: kažem vam:ne poznajem vas otkuda ste; otstupiteod mene svi koji nepravdu èinite.28 Ondje æe biti plaè i škrgut zuba,kad vidite Avraama i Isaka i Jakovai sve proroke u carstvu Božijemu, asebe napolje istjerane. 29 I doæi æe odistoka i zapada i sjevera i juga i sješæeza trpezu u carstvu Božijemu. 30 Igle, ima pošljednjijeh koji æe biti prvi,i ima prvijeh koji æe biti pošljednji.31U taj dan pristupiše neki od farisejagovoreæi mu: iziði i idi odavde, jerIrod hoæe da te ubije. 32 I reèe im:idite te kažite onoj lisici: evo izgonimðavole i iscjeljujem danas i sjutra, atreæi dan svršiæu. 33Ali danas i sjutrai prekosjutra treba mi iæi; jer prorokne može poginuti izvan Jerusalima.34 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijašproroke i zasipaš kamenjem poslanek sebi! koliko puta htjeh da skupimèeda tvoja kao kokoš gnijezdo svojepod krila, i ne htjeste! 35 Eto æe vamse ostaviti kuæa vaša pusta; a ja vamkažem: neæete mene vidjeti dok nedoðe da reèete: blagosloven koji ide uime Gospodnje.

141 I dogodi mu se da doðe u subotu

u kuæu jednoga kneza farisejskoga dajede hljeb; i oni motrahu na njega.2 I gle, bješe pred njim nekakav èov-jek na kome bješe debela bolest. 3 Iodgovarajuæi Isus reèe zakonicima ifarisejima govoreæi: je li slobodno usubotu iscjeljivati? 4 A oni oæutješe.I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti.

5 I odgovarajuæi reèe im: koji od vasne bi svojega magarca ili vola da mupadne u bunar odmah izvadio u dansubotni? 6 I ne mogoše mu odgovoritina to. 7 A gostima kaza prièu, kadopazi kako izbirahu zaèelja, i reèeim: 8 Kad te ko pozove na svadbu,ne sjedaj u zaèelje, da ne bude meðugostima ko stariji od tebe; 9 I da nebi došao onaj koji je pozvao tebe injega, i rekao ti: podaj mjesto ovome:i onda æeš sa stidom sjesti na nižemjesto. 10 Nego kad te ko pozove,došavši sjedi na pošljednje mjesto, dati reèe kad doðe onaj koji te pozva:prijatelju! pomakni se više; tada æetebi biti èast pred onima koji sjedes tobom za trpezom. 11 Jer svakikoji se podiže, poniziæe se; a koji seponižuje, podignuæe se. 12A i onomešto ih je pozvao reèe: kad daješ objedili veèeru, ne zovi prijatelja svojijeh,ni braæe svoje, ni roðaka svojijeh, nisusjeda bogatijeh, da ne bi i oni tebekad pozvali i vratili ti; 13 Nego kadèiniš gozbu, zovi siromahe, kljaste,hrome, slijepe; 14 I blago æe ti biti štoti oni ne mogu vratiti; nego æe ti sevratiti o vaskrseniju pravednijeh. 15Akad èu to neki od onijeh što sjeðahus njim za trpezom reèe mu: blagoonome koji jede hljeba u carstvu Boži-jemu! 16 A on mu reèe: jedan èovjekzgotovi veliku veèeru, i pozva mnoge;17 I kad bi vrijeme veèeri, posla slugusvojega da kaže zvanima: hajdete, jerje veæ sve gotovo. 18 I poèeše seizgovarati svi redom; prvi mu reèe:kupih njivu, i valja mi iæi da je vidim;molim te izgovori me. 19 I drugi reèe:kupih pet jarmova volova, i idem daih ogledam; molim te, izgovori me.20 I treæi reèe: oženih se, i zato nemogu doæi. 21 I došavši sluga taj kazaovo gospodaru svome. Tada se rasrdidomaæin i reèe sluzi svome: idi brzona raskršæa i ulice gradske, i dovediamo siromahe, i kljaste, i bogaljaste,i slijepe. 22 I reèe sluga: gospodaru,uèinio sam kako si zapovjedio, i jošmjesta ima. 23 I reèe gospodar sluzi:

Luki 14:24 64 Luki 15:27iziði na putove i meðu ograde, te nat-jeraj da doðu da mi se napuni kuæa.24 Jer vam kažem da nijedan od oni-jeh zvanijeh ljudi neæe okusiti mojeveèere. Jer je mnogo zvanijeh, ali jemalo izbranijeh. 25 Iðaše pak s njimmnoštvo naroda, i obazrevši se reèeim: 26Ako ko doðe kmeni a nemrzi nasvojega oca, i na mater, i na ženu, i nadjecu, i na braæu, i na sestre i na samudušu svoju, ne može biti moj uèenik.27 I ko ne nosi krsta svojega i zamnomne ide, ne može biti moj uèenik. 28 Ikoji od vas kad hoæe da zida kulu nesjede najprije i ne proraèuni šta æe gastati, da vidi ima li da može dovršiti?29 Da ne bi, kad postavi temelj i neuzmože dovršiti, svi koji gledaju stalimu se rugati 30 Govoreæi: ovaj èov-jek poèe zidati, i ne može da dovrši.31 Ili koji car kad poðe s vojskom dase pobije s drugijem carem ne sjedenajprije i ne drži vijeæu može li sdeset hiljada sresti onoga što ide nanjega sa dvadeset hiljada? 32 Ako line može, a on pošlje poslanike dok jeonaj još daleko i moli da se pomire.33 Tako dakle svaki od vas koji se neodreèe svega što ima ne može bitimoj uèenik. 34 So je dobra, ali ako soobljutavi, èim æe se osoliti? 35Niti jepotrebna u zemlju ni u gnoj; nego jeprospu napolje. Ko ima uši da èujeneka èuje.

151 I približavahu se k njemu svi

carinici i grješnici da ga èuju. 2 Ivikahu na njega fariseji i književnicigovoreæi: ovaj prima grješnike i jedes njima. 3 A on im kaza prièu ovugovoreæi: 4 Koji èovjek od vas ima-juæi sto ovaca i izgubivši jednu odnjih ne ostavi devedeset i devet upustinji i ne ide za izgubljenom dokje ne naðe? 5 I našavši digne je naramo svoje radujuæi se, 6 I došavšikuæi sazove prijatelje i susjede gov-oreæi im: radujte se sa mnom: janaðoh svoju ovcu izgubljenu. 7Kažemvam da æe tako biti veæa radost

na nebu za jednoga grješnika kojise kaje, negoli za devedeset i de-vet pravednika kojima ne treba poka-janje. 8 Ili koja žena imajuæi desetdinara, ako izgubi jedan dinar, nezapali svijeæe, i ne pomete kuæe, i netraži dobro dok ne naðe? 9 I našavšisazove drugarice i susjede govoreæi:radujte se sa mnom: ja naðoh di-nar izgubljeni. 10 Tako, kažem vam,biva radost pred anðelima Božijimaza jednoga grješnika koji se kaje. 11 Ireèe: jedan èovjek imaše dva sina, 12 Ireèe mlaði od njih ocu: oèe! daj midio od imanja što pripada meni. Iotac im podijeli imanje. 13 I potomdo nekoliko dana pokupi mlaði sinsve svoje, i otide u daljnu zemlju; ionamo prosu imanje svoje živeæi be-sputno. 14 A kad potroši sve, postadevelika glad u onoj zemlji, i on se naðeu nevolji. 15 I otišavši pribi se kodjednoga èovjeka u onoj zemlji; i on gaposla u polje svoje da èuva svinje. 16 Iželjaše napuniti trbuh svoj rošèiæimakoje svinje jeðahu, i niko mu ih nedavaše. 17 A kad doðe k sebi, reèe:koliko najamnika u oca mojega imajuhljeba i suviše, a ja umirem od gladi!18 Ustaæu i idem ocu svojemu, pa æumu reæi: oèe! sagriješih nebu i tebi,19 I veæ nijesam dostojan nazvati sesin tvoj: primi me kao jednoga odsvojijeh najamnika. 20 I ustavši otideocu svojemu. A kad je još podalekobio, ugleda ga otac njegov, i sažali muse, i potrèavši zagrli ga i cjeliva ga.21 A sin mu reèe: oèe, sagriješih nebui tebi, i veæ nijesam dostojan nazvatise sin tvoj. 22 A otac reèe slugamasvojijem: iznesite najljepšu haljinu iobucite ga, i podajte mu prsten naruku i obuæu na noge. 23 I doveditetele ugojeno te zakoljite, da jedemoi da se veselimo. 24 Jer ovaj mojsin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljenbješe, i naðe se. I stadoše se veseliti.25 A sin njegov stariji bijaše u polju,i dolazeæi kad se približi kuæi èupjevanje i podvikivanje. 26 I dozvavšijednoga od slugu zapita: šta je to? 27A

Luki 15:28 65 Luki 16:28on mu reèe: brat tvoj doðe; i otac tvojzakla tele ugojeno, što ga je zdravavidio. 28 A on se rasrdi i ne šæadi-jaše da uðe. Tada iziðe otac njegovi moljaše ga. 29 A on odgovarajuæireèe ocu: eto te služim toliko godina,i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti,pa meni nikad nijesi dao jareta da bihse proveselio sa svojijem društvom;30 A kad doðe taj tvoj sin koji ti jeimanje prosuo s kurvama, zaklao simu tele ugojeno. 31 A on mu reèe:sine! ti si svagda sa mnom, i sve jemoje tvoje. 32 Trebalo se razveselitii obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtavbješe, i oživlje; i izgubljen bješe i naðese.

161 A uèenicima svojijem govoraše:

bijaše jedan èovjek bogat koji imašepristava, i toga oblagaše kod njegada mu prosipa imanje. 2 I dozvavšiga reèe mu: šta ovo ja èujem zatebe? Daj raèun kako si kuæio kuæu:jer više ne možeš kuæom upravljati.3 A pristav od kuæe reèe u sebi: štaæu èiniti? gospodar moj uzima odmene upravljanje kuæe: kopati nemogu, prositi stidim se. 4 Znam štaæu èiniti da bi me primili u kuæesvoje kad mi se oduzme upravljanjekuæe. 5 I dozvavši redom dužnikegospodara svojega reèe prvome: ko-liko si dužan gospodaru mojemu? 6 Aon reèe: sto oka ulja. I reèe mu:uzmi pismo svoje i sjedi brzo te napišipedeset. 7 A potom reèe drugome: ati koliko si dužan? A on reèe: stooka pšenice. I reèe mu: uzmi pismosvoje i napiši osamdeset. 8 I po-hvali gospodar nevjernoga pristavašto mudro uèini; jer su sinovi ovogavijekamudriji od sinova vidjela u svo-jemu naraštaju. 9 I ja vama kažem:naèinite sebi prijatelje nepravedni-jem bogatstvom, da bi vas kad osiro-mašite primili u vjeène kuæe. 10 Kojije vjeran u malom i u mnogom jevjeran; a ko je nevjeran u malom iu mnogom je nevjeran. 11 Ako dakleu nepravednom bogatstvu vjerni ne

biste, ko æe vam u istinom vjerovati?12 I ako u tuðem ne biste vjerni, koæe vam dati vaše? 13 Nikakav paksluga ne može dva gospodara služiti;jer ili æe na jednoga mrziti a drugogaljubiti, ili æe jednome voljeti a zadrugoga ne mariti. Ne možete služitiBogu i bogatstvu. 14A ovo sve slušahui fariseji, koji bijahu srebroljupci, irugahu mu se. 15 I reèe im: vi ste onikoji se gradite pravedni pred ljudima;ali Bog zna srca vaša; jer što je uljudi visoko ono je mrzost pred Bo-gom. 16 Zakon i proroci su do Jovana;otsele se carstvo Božije propovijedajevanðeljem, i svaki navaljuje da uðeu njega. 17 Lašnje je pak nebu i zemljiproæi negoli jednoj titli iz zakonapropasti. 18 Svaki koji pušta ženusvoju i uzima drugu, preljubu èini; ikoji se ženi puštenicom, preljubu èini.19 Èovjek neki pak bješe bogat, koji seoblaèaše u skerlet i u svilu, i življašesvaki dan gospodski i veseljaše se. 20Abijaše jedan siromah, po imenu Lazar,koji ležaše pred njegovijem vratimagnojav, 21 I željaše da se nasiti mr-vama koje padahu s trpeze bogatoga;još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov.22 A kad umrije siromah, odnesoše gaanðeli u naruèje Avraamovo; a umrijei bogati, i zakopaše ga. 23 I u paklukad bješe u mukama podiže oèi svojei ugleda izdaleka Avraama i Lazara unaruèju njegovu, 24 I povikavši reèe:oèe Avraame! smiluj se na me i pošljimi Lazara neka umoèi u vodu vrh odprsta svojega, i da mi rashladi jezik;jer se muèim u ovome plamenu. 25 AAvraam reèe: sinko! opomeni seda si ti primio dobra svoja u životusvome, i Lazar opet zla; a sad se ontješi, a ti se muèiš. 26 I preko svegatoga postavljena jemeðunama i vamavelika propast, da oni koji bi htjeliodovud k vama prijeæi, ne mogu, nitioni otuda k nama da prelaze. 27 Tadareèe: molim te dakle, oèe, da ga pošal-ješ kuæi oca mojega, 28 Jer imam petbraæe: neka im posvjedoèi da ne bii oni došli na ovo mjesto muèenja.

Luki 16:29 66 Luki 18:229Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsijai proroke, neka njih slušaju. 30 A onreèe: ne, oèe Avraame! nego akoim doðe ko iz mrtvijeh pokajaæe se.31 A Avraam mu reèe: ako ne slušajuMojsija i proroka, da ko i iz mrtvijehustane neæe vjerovati.

171 A uèenicima reèe: nije moguæe

da ne doðu sablazni; ali teško onomes koga dolaze; 2 Bolje bi mu biloda mu se vodenièni kamen objesi ovratu, i da ga bace u more, nego dasablazni jednoga od ovijeh malijeh.3 Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj,nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprostimu. 4 I ako ti sedam puta na dansagriješi, i sedam puta na dan doðek tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.5 I rekoše apostoli Gospodu: dometninam vjere. 6A Gospod reèe: kad bisteimali vjere koliko zrno gorušièno, irekli biste ovome dubu: išèupaj se iusadi se u more, i poslušao bi vas.7 Koji pak od vas kad ima slugu kojiore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja,reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?8 Nego ne kaže li mu: ugotovi mi daveèeram, i zapregni se te mi služi dokjedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?9 Eda li æe on zahvaliti sluzi tomekad svrši što mu se zapovjedi? Nevjerujem. 10 Tako i vi kad svršite svešto vam je zapovjeðeno, govorite: mismo zaludne sluge, jer uèinismo štosmo bili dužni èiniti. 11 I kad iðašeu Jerusalim, on prolažaše izmeðuSamarije i Galileje. 12 I kad ulažaše ujedno selo sretoše ga deset gubavijehljudi, koji staše izdaleka, 13 I podigošeglas govoreæi: Isuse uèitelju! pomilujnas. 14 I vidjevši ih reèe im: idite ipokažite se sveštenicima. I oni iduæioèistiše se. 15A jedan od njih vidjevšida se iscijeli povrati se hvaleæi Bogaiza glasa, 16 I pade nièice pred nogenjegove, i zahvali mu. I to bješeSamarjanin. 17 A Isus odgovarajuæireèe: ne iscijeliše li se desetorica?Gdje su dakle devetorica? 18 Kako

se meðu njima koji ne naðe da sevrati da zahvali Bogu, nego sam ovajtuðin? 19 I reèe mu: ustani, idi; vjeratvoja pomože ti. 20 A kad ga upitašefariseji: kad æe doæi carstvo Božije?odgovarajuæi reèe im: carstvo Božijeneæe doæi da se vidi; 21 Niti æe sekazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle,carstvo je Božije unutra u vama. 22 Auèenicima reèe: doæi æe vrijeme kadæete zaželjeti da vidite jedan dan sinaèovjeèijega, i neæete vidjeti. 23 I reæiæe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje;ali ne izlazite, niti tražite. 24 Jer kakošto munja sine s neba, i zasvijetli sepreko svega što je pod nebom, takoæe biti i sin èovjeèij u svoj dan. 25 Alimu najprije treba mnogo postradati, iokrivljenubiti od roda ovoga. 26 I kakoje bilo u vrijeme Nojevo onako æe bitiu dane sina èovjeèijega: 27 Jeðahu, pi-jahu, ženjahu se, udavahu se do onogadana kad Noje uðe u kovèeg, i doðepotop i pogubi sve. 28 Tako kao što biu dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupo-vahu, prodavahu, saðahu, zidahu; 29Au dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udarioganj i sumpor iz neba i pogubi sve.30 Tako æe biti i u onaj dan kad æe sejaviti sin èovjeèij. 31 U onaj dan kojise desi na krovu a pokuæstvo njegovou kuæi, neka ne silazi da ga uzme; ikoji se desi u polju, tako neka se nevraæa natrag. 32 Opominjite se ženeLotove. 33 Koji poðe da saèuva dušusvoju, izgubiæe je; a koji je izgubi,oživljeæe je. 34 Kažem vam: u onunoæ biæe dva na jednome odru, jedanæe se uzeti a drugi æe se ostaviti;35 Dvije æe mljeti zajedno, jedna æese uzeti a druga æe se ostaviti; 36 Dvaæe biti na njivi, jedan æe se uzeti adrugi æe se ostaviti. 37 I odgovarajuæirekoše mu: gdje, Gospode? A on imreèe: gdje je strvina onamo æe se iorlovi skupiti.

181 Kaza im pak i prièu kako se

treba svagda moliti Bogu, i ne dati dadotuži, 2 Govoreæi: u jednome gradu

Luki 18:3 67 Luki 19:2bijaše jedan sudija koji se Boga nebojaše i ljudi ne stiðaše. 3 A u onomegradu bijaše jedna udovica i dolažašek njemu govoreæi: ne daj memojemusuparniku. 4 I ne šæadijaše zadugo.A najposlije reèe u sebi: ako se i nebojim Boga i ljudi ne sramim, 5 Nobuduæi da mi dosaðuje ova udovica,odbraniæu je, dami jednako ne dolazii ne dosaðuje. 6 Tada reèe Gospod:èujte šta govori nepravedni sudija.7Akamoli Bogneæeodbraniti izbrani-jeh svojijeh koji ga mole dan i noæ?8Kažem vam da æe ih odbraniti brzo.Ali sin èovjeèij kad doðe hoæe linaæi vjeru na zemlji? 9 A i drugimakoji mišljahu za sebe da su praved-nici i druge uništavahu kaza prièuovu: 10 Dva èovjeka uðoše u crkvu dase mole Bogu, jedan farisej a drugicarinik. 11 Farisej stade i moljašese u sebi ovako: Bože! hvalim tešto ja nijesam kao ostali ljudi: haj-duci, nepravednici, preljuboèinci, ilikao ovaj carinik. 12 Postim dvaputu nedjelji; dajem desetak od svegašto imam. 13 A carinik izdaleka sta-jaše, i ne šæaše ni oèiju podignuti nanebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi:Bože! milostiv budi meni grješnome.14 Kažem vam da ovaj otide opravdankuæi svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji sesam podiže poniziæe se; a koji se samponižuje podignuæe se. 15 Donošahuk njemu i djecu da ih se dotakne;a kad vidješe uèenici, zaprijetiše im.16 A Isus dozvavši ih reèe: pustitedjecu neka dolaze kmeni, i ne braniteim; jer je takovijeh carstvo Božije.17 I kažem vam zaista: koji ne primicarstva Božijega kao dijete, neæe uæiu njega. 18 I zapita ga jedan knez gov-oreæi: uèitelju blagi! šta da uèinim danaslijedim život vjeèni? 19A Isus reèemu: što me zoveš blagijem? niko nijeblag osim jednogaBoga. 20Zapovijestiznaš: ne èini preljube; ne ubij; neukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj ocasvojega imater svoju. 21Aon reèe: svesam ovo saèuvao od mladosti svoje.22 A kad to èu Isus reèe mu: još ti

jedno nedostaje: prodaj sve što imaši razdaj siromasima; i imaæeš blagona nebu; i hajde za mnom. 23 A kadon èu to postade žalostan, jer bješevrlo bogat. 24 A kad ga vidje Isus gdjepostade žalostan, reèe: kako je teškouæi u carstvo Božije onima koji imajubogatstvo! 25 Lakše je kamili proæikroz iglene uši negoli bogatome uæiu carstvo Božije. 26 A oni koji slušahurekoše: ko se dakle može spasti? 27 Aon reèe: što je u ljudi nemoguæe uBoga je moguæe. 28 A Petar reèe: etomi smo ostavili sve i za tobom idemo.29 A on im reèe: zaista vam kažem:nema nijednoga koji bi ostavio kuæu,ili roditelje, ili braæu, ili sestre, iliženu, ili djecu carstva radi Božijega,30 Koji neæe primiti više u ovo vri-jeme, i na onome svijetu život vjeèni.31 Uze pak dvanaestoricu i reèe im:evo idemo gore u Jerusalim, i sveæe se svršiti što su proroci pisali zasina èovjeèijega. 32 Jer æe ga predatineznabošcima, i narugaæe mu se, iružiæe ga, i popljuvaæe ga, 33 I biæega, i ubiæe ga; i treæi dan ustaæe.34 I oni ništa od toga ne razumješe, ibesjeda ova bješe od njih sakrivena, ine razumješe što im se kaza. 35 A kadse približi k Jerihonu, jedan slijepacsjeðaše kraj puta proseæi. 36A kad èunarod gdje prolazi zapita: šta je to?37 I kazaše mu da Isus Nazareæaninprolazi. 38 I povika govoreæi: Is-use, sine Davidov! pomiluj me. 39 Iprijeæahu mu oni što iðahu naprijedda uæuti; a on još više vikaše: sineDavidov! pomiluj me. 40 I Isus stadei zapovjedi da mu ga dovedu; a kadmu se približi, zapita ga 41 Govoreæi:šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe:Gospode! da progledam. 42 A Isusreèe: progledaj; vjera tvoja pomože ti.43 I odmah progleda, i poðe za njimhvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješehvaljahu Boga.

191 I kad uðe u Jerihon i prolažaše

kroza nj, 2 I gle, èovjek po imenuZakhej, koji bješe starješina carinièki,

Luki 19:3 68 Luki 19:44i bješe bogat, 3 I iskaše da vidi Isusada ga pozna; i ne mogaše od naroda,jer bješe maloga rasta; 4 I potrèavšinaprijed, pope se na dud da ga vidi;jer mu je onuda trebalo proæi. 5 I kaddoðe Isus na ono mjesto, pogledavšigore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siðibrzo; jer mi danas valja biti u tvojojkuæi. 6 I siðe brzo; i primi ga radujuæise. 7 I svi, kad vidješe, vikahu nanjega govoreæi da grješnome èovjekudoðe u kuæu. 8 A Zakhej stade i reèeGospodu: Gospode! evo pola imanjasvojega daæu siromasima, i ako samkoga zanio vratiæu onoliko èetvoro.9A Isusmu reèe: danas doðe spasenijekuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov.10 Jer je sin èovjeèij došao da naðei spase što je izgubljeno. 11 A kadoni to slušahu nastavi kazivati prièu;jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahuda æe se odmah javiti carstvo Božije.12 Reèe dakle: jedan èovjek od dobraroda otide u daljnu zemlju da primisebi carstvo, i da se vrati. 13 Dozvavšipak deset svojijeh sluga dade im desetkesa, i reèe im: trgujte dok se javratim. 14 I graðani njegovi mržahuna njega, i poslaše za njim poslanikegovoreæi: neæemo da on caruje nadnama. 15 I kad se on vrati, pošto primicarstvo, reèe da dozovu one slugekojima dade srebro, da vidi šta je kojidobio. 16 Tada doðe prvi govoreæi:gospodaru! kesa tvoja donese desetkesa. 17 I reèe mu: dobro, dobri slugo;kad si mi u malom bio vjeran evo tivlast nad deset gradova. 18 I doðedrugi govoreæi: gospodaru! kesatvoja donese pet kesa. 19 A on reèe ionome: i ti budi nad pet gradova. 20 Itreæi doðe govoreæi: gospodaru! evotvoja kesa koju sam zavezao u ubrus ièuvao. 21 Jer sam se bojao tebe: jer sièovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio,i žnješ što nijesi sijao. 22 A gospodarmu reèe: po tvojijem æu ti rijeèimasuditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrdèovjek, uzimam što nijesam ostavio,i žnjem što nijesam sijao: 23 Pa zaštonijesi dao mojega srebra trgovcima, i

ja došavši primio bih ga s dobitkom?24 I reèe onima što stajahu pred njim:uzmite od njega kesu i podajte onomešto ima deset kesa. 25 I rekoše mu:gospodaru! on ima deset kesa. 26 Aon im odgovori: jer vam kažem da æese svakome koji ima dati; a od onogakoji nema uzeæe se od njega i onošto ima. 27 A one moje neprijateljekoji nijesu htjeli da ja budem car nadnjima, dovedite amo, i isijecite predamnom. 28 I kazavši ovo poðe naprijed,i iðaše gore u Jerusalim. 29 I kadse približi Vitfazi i Vitaniji kod gorekoja se zvaše Maslinska, posla dva oduèenika svojijeh 30 Govoreæi: idite uto selo prema vama, i kad uðete unjega naæi æete magare privezanona koje nikakav èovjek nikad nije us-jedao; odriješite ga i dovedite. 31 I akovas ko upita: zašto driješite? ovakomu kažite: ono Gospodu treba. 32 Akadotidoše poslani, naðoše kao što imkaza. 33 A kad oni driješahu magarerekoše im gospodari od njega: zaštodriješite magare? 34A oni rekoše: onoGospodu treba. 35 I dovedoše ga k Is-usu, i baciše haljine svoje namagare, iposadiše Isusa. 36 A kad iðaše, prosti-rahu haljine svoje po putu. 37A kad sepribliži veæ da siðe s gore Maslinske,poèe sve mnoštvo uèenika u radostihvaliti Boga iza glasa za sva èudesa štosu vidjeli, 38 Govoreæi: blagoslovencar koji ide u ime Gospodnje! mirna nebu i slava na visini! 39 I nekifariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju!zaprijeti uèenicima svojijem. 40 Iodgovarajuæi reèe im: kažem vam:ako oni uæute, kamenje æe povikati.41 I kad se približi, ugleda grad izaplaka za njim 42 Govoreæi: kad bii ti znao u ovaj tvoj dan što je zamir tvoj! ali je sad sakriveno odoèiju tvojijeh. 43 Jer æe doæi dani natebe, i okružiæe te neprijatelji tvojiopkopima, i opkoliæe te, i obuzeæete sa sviju strana; 44 I razbiæe tebei djecu tvoju u tebi, i neæe ostavitiu tebi kamena na kamenu, zato štonijesi poznao vremena u kojemu si

Luki 19:45 69 Luki 20:37pohoðen. 45 I ušavši u crkvu stadeizgoniti one što prodavahu u njoj ikupovahu, 46 Govoreæi im: u pismustoji: dom moj dom je molitve, a vinaèiniste od njega peæinu hajduèku.47 I uèaše svaki dan u crkvi. A glavarisveštenièki i književnici i starješinenarodne gledahu da ga pogube. 48 Ine nalažahu šta bi mu uèinili; jer savnarod iðaše za njim, i slušahu ga.

201 I kad on u jedan od onijeh dana

uèaše narod u crkvi i propovijedašejevanðelje, doðoše glavari sveštenièkii književnici sa starješinama, 2 Irekoše mu govoreæi: kaži namkakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je daovlast tu? 3A on odgovarajuæi reèe im:i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažitemi: 4 Krštenje Jovanovo ili bi s nebaili od ljudi? 5 A oni pomišljahu u sebigovoreæi: ako reèemo s neba, reæiæe: zašto mu dakle ne vjerovaste?6 Ako li reèemo: od ljudi, sav æenas narod pobiti kamenjem; jer svivjerovahu da Jovan bješe prorok.7 I odgovoriše: ne znamo otkuda.8 A Isus im reèe: ni ja vama neæukazati kakvom vlasti ovo èinim. 9 Anarodu poèe kazivati prièu ovu: jedanèovjek posadi vinograd, i dade gavinogradarima pa otide na podugovremena. 10 I u vrijeme posla kvinogradarima slugu da mu dadu odroda vinogradskoga; ali vinogradariizbiše ga, i poslaše prazna. 11 Iposla opet drugoga slugu; a oni ionoga izbiše i osramotivši poslašeprazna. 12 I posla opet treæega; a onii onoga raniše, i istjeraše. 13 Ondareèe gospodar od vinograda: štaæu èiniti? Da pošljem sina svojegaljubaznoga: eda se kako zastide kadvide njega. 14 A vinogradari vidjevšinjega mišljahu u sebi govoreæi: ovoje našljednik; hodite da ga ubijemoda naše bude dostojanje. 15 I izvedošega napolje iz vinograda i ubiše. Štaæe dakle uèiniti njima gospodar odvinograda? 16 Doæi æe i pogubiæe

ove vinogradare, i daæe vinograddrugima. A oni što slušahu rekoše:ne dao Bog! 17 A on pogledavši nanjih reèe: šta znaèi dakle ono upismu: kamen koji odbaciše zidarionaj posta glava od ugla? 18 Svakikoji padne na taj kamen razbiæese; a na koga on padne satræe ga.19 I gledahu glavari sveštenièki iknjiževnici u onaj èas da dignuruke na nj; ali se pobojaše naroda,jer razumješe da njima ovu prièukaza. 20 I pažahu na njega, i poslaševrebaèe, koji se graðahu kao da supobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèida ga predadu poglavarima i vlastisudijnoj. 21 I upitaše ga govoreæi:uèitelju! znamo da pravo govoriš iuèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaistauèiš putu Božijemu: 22 Treba li namæesaru davati haraè, ili ne? 23 A onrazumjevši njihovo lukavstvo reèeim: šta me kušate? 24 Pokažite midinar; èij je na njemu obraz i natpis?A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev.25 A on im reèe: podajte dakle što jeæesarevoæesaru, a što je Božije Bogu.26 I ne mogoše rijeèi njegove pokuditipred narodom; i diviše se odgovorunjegovu, i umukoše. 27 A pristupišeneki od sadukeja koji kažu da nemavaskrsenija, i pitahu ga 28 Govoreæi:uèitelju! Mojsije nam napisa: akokome umre brat koji ima ženu, i umrebez djece, da brat njegov uzme ženu,i da podigne sjeme bratu svojemu.29Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu,i umrije bez djece; 30 I uze drugi ženu,i on umrije bez djece; 31 I treæi jeuze; a tako i svi sedam; i ne ostavišedjece, i pomriješe; 32 A poslije svijuumrije i žena. 33 O vaskrseniju daklekoga æe od njih biti žena? jer je onasedmorici bila žena. 34 I odgovarajuæiIsus reèe im: djeca ovoga svijeta ženese i udaju; 35 A koji se udostoje dobitionaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijehniti æe se ženiti ni udavati; 36 Jerviše ne mogu umrijeti; jer su kaoanðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovivaskrsenija. 37 A da mrtvi ustaju,

Luki 20:38 70 Luki 21:32i Mojsije pokaza kod kupine gdjenaziva Gospoda Boga Avraamova iBoga Isakova i Boga Jakovljeva. 38 ABog nije Bog mrtvijeh nego živijeh;jer su njemu svi živi. 39 A neki odknjiževnika odgovarajuæi rekoše:uèitelju! dobro si kazao. 40 I veæ nesmijahu ništa da ga zapitaju. A on imreèe: 41 Kako govore da je Hristos sinDavidov? 42 Kad sam David govoriu psaltiru: reèe Gospod Gospodumojemu: sjedi meni s desne strane,43 Dok položim neprijatelje tvojepodnožje nogama tvojima. 44 Daviddakle njega naziva Gospodom; pakako mu je sin? 45 A kad sav narodslušaše, reèe uèenicima svojijem:46Èuvajte se od književnika, koji hoæeda idu u dugaèkijemhaljinama, i tražeda im se klanja po ulicama, i prvijehmjesta po zbornicama, i zaèelja nagozbama; 47 Koji jedu kuæe udovièke,i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe jošveæma biti osuðeni.

211 Pogledavši pak gore vidje bogate

gdje meæu priloge svoje u haznuBožiju; 2 A vidje i jednu siromašnuudovicu koja metaše ondje dvijelepte; 3 I reèe: zaista vam kažem:ova siromašna udovica metnu višeod sviju: 4 Jer svi ovi metnuše u prilogBogu od suviška svojega, a ona odsirotinje svoje metnu svu hranu svojušto imaše. 5 I kad neki govorahuza crkvu da je ukrašena lijepijemkamenjem i zakladima, reèe: 6 Doæiæe dani u koje od svega što viditeneæe ostati ni kamen na kamenu kojise neæe razmetnuti. 7 Zapitaše gapak govoreæi: uèitelju! a kad æeto biti? i kakav je znak kad æe seto dogoditi? 8 A on reèe: èuvajtese da vas ne prevare, jer æe mnogidoæi na ime moje govoreæi: ja sam, ivrijeme se približi. Ne idite dakle zanjima. 9 A kad èujete ratove i bune,ne plašite se; jer to sve treba najprijeda bude; ali još nije tada pošljedak.10 Tada im reèe: ustaæe narod na

narod i carstvo na carstvo; 11 I zemljaæe se tresti vrlo po svijetu, i biæegladi i pomori i strahote i veliki znacibiæe na nebu. 12 A prije svega ovogametnuæe na vas ruke svoje i goniæevas i predavati u zbornice i u tamnice;vodiæe vas pred careve i kraljeveimena mojega radi. 13A to æe vam sedogoditi za svjedoèanstvo. 14Metnitedakle u srca svoja, da se prije nepripravljate kako æete odgovarati:15 Jeræu vam ja dati usta i premudrostkojoj se neæe moæi protiviti niodgovoriti svi vaši protivnici. 16 Apredavaæe vas i roditelji i braæa iroðaci i prijatelji; i pobiæe neke odvas. 17 I svi æe omrznuti na vasimena mojega radi. 18 I dlaka s glavevaše neæe poginuti. 19 Trpljenjemsvojijem spasavajte duše svoje. 20 Akad vidite da Jerusalim opkoli vojskaonda znajte da se približilo vrijeme daopusti. 21Tada koji budu u Judeji nekabježe u gore, i koji budu u gradu nekaizlaze napolje; i koji su napolju nekane ulaze u njega: 22 Jer su ovo daniosvete, da se izvrši sve što je napisano.23 Ali teško trudnima i dojilicama ute dane! Jer æe biti velika nevoljana zemlji, i gnjev na ovom narodu.24 I pašæe od oštrica maèa, i odvešæese u ropstvo po svijem narodima; iJerusalim æe gaziti neznabošci dokse ne izvrše vremena neznabožaca.25 I biæe znaci u suncu i u mjesecui u zvijezdama; i ljudima na zemljituga od smetnje i od huke morske ivalova. 26 Ljudi æe umirati od strahai od èekanja onoga što ide na zemlju;jer æe se i sile nebeske pokrenuti.27 I tada æe ugledati sina èovjeèijegagdje ide na oblacima sa silom i slavomvelikom. 28Akad se poène ovo zbivati,gledajte i podignite glave svoje; jerse približuje izbavljenje vaše. 29 Ikaza im prièu: gledajte na smokvu ina sva drveta; 30 Kad vidite da veæpotjeraju, sami znate da je blizuljeto. 31 Tako i vi kad vidite ovo dase zbiva, znajte da je blizu carstvoBožije. 32 Zaista vam kažem da ovaj

Luki 21:33 71 Luki 22:37naraštaj neæe proæi dok se ovo svene zbude. 33 Nebo i zemlja proæi æe,a rijeèi moje neæe proæi. 34 Ali seèuvajte da kako vaša srca ne otežajužderanjem i pijanstvom i brigamaovoga svijeta, i da vam ovaj dan nedoðe iznenada. 35 Jer æe doæi kaozamka na sve koji žive po svoj zemlji.36 Stražite dakle jednako i molite seBogu da biste se udostojili uteæi odsvega ovoga štoæe se zbiti, i stati predsinom èovjeèijim. 37 I danju uèašeu crkvi, a noæu izlažaše i noæivašena gori koja se zove Maslinska. 38 Isav narod dolažaše izjutra k njemu ucrkvu da ga slušaju.

221 Približavaše se pak praznik pri-

jesnijeh hljebova koji se zove pasha.2 I gledahu glavari sveštenièki i kn-jiževnici kako bi ga ubili; ali se bojahunaroda. 3 A sotona uðe u Judu, kojise zvaše Iskariot, i koji bješe jedanod dvanaestorice. 4 I otišavši gov-ori s glavarima sveštenièkijem i sastarješinama kako æe im ga izdati.5 I oni se obradovaše, i ugovoriše damu dadu novce. 6 I on se obreèe,i tražaše zgodna vremena da im gapreda tajno od naroda. 7 A doðedanprijesnijehhljebova u koji trebašeklati pashu; 8 I posla Petra i Jovanarekavši: idite ugotovite nam pashuda jedemo. 9 A oni mu rekoše: gdjehoæeš da ugotovimo? 10 A on imreèe: eto kad uðete u grad, srešæevas èovjek koji nosi vodu u krèagu;idite za njim u kuæu u koju on uðe,11 I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdjeje gostionica gdje æu jesti pashu suèenicima svojijem? 12 I on æe vampokazati veliku sobu prostrtu; ondjeugotovite. 13 A oni otidoše i naðošekao što im kaza; i ugotoviše pashu.14 I kad doðe èas, sjede za trpezu, idvanaest apostola s njim. 15 I reèe im:vrlo sam željeo da ovu pashu jedems vama prije nego postradam; 16 Jervam kažem da je otsele neæu jestidok se ne svrši u carstvu Božijemu.

17 I uzevši èašu dade hvalu, i reèe:uzmite je i razdijelite meðu sobom;18 Jer vam kažem da neæu piti od rodavinogradskoga dok ne doðe carstvoBožije. 19 I uzevši hljeb dade hvalu, iprelomivši ga dade im govoreæi: ovoje tijelo moje koje se daje za vas; ovoèinite za moj spomen. 20 A tako ièašu po veèeri, govoreæi: ova je èašanovi zavjet mojom krvi koja se za vasproljeva. 21 Ali evo ruka izdajnikamojega sa mnom je na trpezi. 22 I sinèovjeèij dakle ide kao što je ureðeno;ali teško èovjeku onome koji ga iz-daje! 23 I oni staše tražiti meðu sobomkoji bi dakle od njih bio koji æe touèiniti. 24 A posta i prepiranje meðunjima koji bi se držao meðu njima daje najveæi. 25 A on im reèe: carevinarodni vladaju narodom, a koji njimupravljaju, zovu se dobrotvori. 26 Alivi nemojte tako; nego koji je najveæimeðu vama neka bude kao najmanji, ikoji je starješina neka bude kao sluga.27 Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezomili koji služi? Nije li onaj koji sjedi zatrpezom? A ja sam meðu vama kaosluga. 28A vi ste oni koji ste se održalisa mnom u mojijem napastima. 29 Ija ostavljam vama carstvo kao što jeotac moj meni ostavio: 30 Da jedetei pijete za trpezom mojom u carstvumojemu, i da sjedite na prijestolima isudite nad dvanaest koljena Izrailje-vijeh. 31 Reèe pak Gospod: Simone!Simone! evo vas ište sotona da bi vasèinio kao pšenicu. 32 A ja se molihza tebe da tvoja vjera ne prestane; iti kadgod obrativši se utvrdi braæusvoju. 33 A on mu reèe: Gospode! stobom gotov sam i u tamnicu i nasmrt iæi. 34A on reèe: kažem ti, Petre!danas neæe zapjevati pijetao dok setriput ne odreèeš da me poznaješ. 35 Ireèe im: kad vas poslah bez kese ibez torbe i bez obuæe, eda vam štonedostade? A oni rekoše: ništa. 36 Aon im reèe: ali sad koji ima kesu nekaje uzme, tako i torbu; a koji nemanekaproda haljinu svoju i kupi nož. 37 Jervam kažem da još i ovo treba na menida se izvrši što stoji u pismu: i meðu

Luki 22:38 72 Luki 23:7zloèince metnuše ga. Jer što je pisanoza mene, svršuje se. 38 A oni rekoše:Gospode! evo ovdje dva noža. A onim reèe: dosta je. 39 I izišavši otide poobièaju na goru Maslinsku; a za njimotidoše uèenici njegovi. 40A kad doðena mjesto reèe im: molite se Boguda ne padnete u napast. 41 I sam ot-stupi od njih kako se može kamenomdobaciti, i kleknuvši na koljena mol-jaše se Bogu 42 Govoreæi: oèe! kadbi htio da proneseš ovu èašu mimomene! ali ne moja volja nego tvoja dabude. 43 A anðeo mu se javi s neba,i krijepi ga. 44 I buduæi u borenju,moljaše se bolje; znoj pak njegov bi-jaše kao kaplje krvi koje kapahu nazemlju. 45 I ustavši od molitve doðek uèenicima svojijem, i naðe ih a onispavaju od žalosti, 46 I reèe im: štospavate? ustanite, molite se Boguda ne padnete u napast. 47 Dok onpak još govoraše, gle, narod i jedanod dvanaestorice, koji se zvaše Juda,iðaše pred njima, i pristupi k Isusu daga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak:koga cjelivam onaj je. 48 A Isus mureèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sinaèovjeèijega? 49 A kad oni što bijahus njim vidješe šta æe biti, rekoše mu:Gospode! da bijemo nožem? 50 Iudari jedan od njih slugu poglavarasveštenièkoga, i otsijeèe mu desnouho. 51 A Isus odgovarajuæi reèe:ostavite to. I dohvativši se do uhanjegova iscijeli ga. 52 A glavarimasveštenièkijem i vojvodama crkveni-jem i starješinama koji bijahu došlina nj reèe Isus: zar kao na hajdukaiziðoste s noževima i koljem da meuhvatite? 53 Svaki dan bio sam s vamau crkvi i ne digoste ruku na mene; alije sad vaš èas i oblast tame. 54 A kadga uhvatiše, odvedoše ga i uvedošeu dvor poglavara sveštenièkoga. APetar iðaše za njim izdaleka. 55 Akad oni naložiše oganj nasred dvora isjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðunjima. 56Vidjevši ga pak jedna slušk-inja gdje sjedi kod ognja, i pogledavšina nj reèe: i ovaj bješe s njim. 57 A

on ga se odreèe govoreæi: ženo! nepoznajem ga. 58 I malo zatijem vidjega drugi i reèe: i ti si od njih. A Petarreèe: èovjeèe! nijesam. 59 I poštoproðe oko jednoga sahata drugi nekopotvrðivaše govoreæi: zaista i ovajbješe s njim; jer je Galilejac. 60A Petarreèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš.I odmah dok on još govoraše zap-jeva pijetao. 61 I obazrevši se Gospodpogleda na Petra, i Petar se opomenurijeèi Gospodnje kako mu reèe: prijenego pijetao zapjeva odreæi æeš mese triput. 62 I izišavši napolje plakagorko. 63 A ljudi koji držahu Isusarugahumu se, i bijahu ga. 64 I pokrivšiga bijahu ga po obrazu i pitahu gagovoreæi: proreci ko te udari? 65 Idrugemnoge hule govorahu na nj. 66 Ikad svanu, sabraše se starješine naro-dne i glavari sveštenièki i književnici,i odvedoše ga u svoj sud 67 Govoreæi:jesi li ti Hristos? kaži nam. A onim reèe: ako vam i kažem, neæetevjerovati. 68 A ako vas i zapitam,neæete mi odgovoriti, niti æete mepustiti. 69Otseleæe sin èovjeèij sjeditis desne strane sile Božije. 70 Svi pakrekoše: ti li si dakle sin Božij? A onim reèe: vi kažete da sam ja. 71 Aoni rekoše: šta nam trebaju više sv-jedoèanstva? jer sami èusmo iz ustanjegovijeh.

231 I ustavši njih sve mnoštvo odve-

doše ga k Pilatu. 2 I poèeše gatužiti govoreæi: ovoga naðosmo daotpaðuje narod naš, i zabranjuje da-vati æesaru danak, i govori da je onHristos car. 3 A Pilat ga zapita: ti lisi car Judejski? A on odgovarajuæireèe mu: ti kažeš. 4 A Pilat reèeglavarima sveštenièkijem i narodu: jane nalazim nikakve krivice na ovomèovjeku. 5 A oni navaljivahu gov-oreæi: on buni ljude uèeæi po svojJudeji poèevši od Galileje dovde. 6 APilat èuvši za Galileju zapita: zar jeon Galilejac? 7 I razumjevši da jeiz podruèja Irodova posla ga Irodu,

Luki 23:8 73 Luki 23:49koji takoðer bijaše u Jerusalimu oni-jeh dana. 8 A Irod vidjevši Isusa bimu vrlo milo; jer je odavno željeo daga vidi, jer je mnogo slušao za njega,i nadaše se da æe vidjeti od njegakako èudo. 9 I pita ga mnogo kojeza što; ali mu on ništa ne odgovori.10 A glavari sveštenièki i književnicistajahu, i jednako tužahu ga. 11A Irodosramotivši ga sa svojijem vojnicima,i narugavši mu se, obuèe mu bijeluhaljinu, i posla ga natrag Pilatu. 12 Iu taj se dan pomiriše Pilat i Irodmeðusobom; jer prije bijahu u zavadi. 13 APilat sazvavši glavare sveštenièke iknezove i narod 14Reèe im: dovedostemi ovoga èovjeka kao koji narod ot-paðuje, i eto ja ga pred vama ispitah,i ne nalazim na ovom èovjeku nijednekrivice što vi na njega govorite; 15 Ani Irod, jer sam ga slao k njemu; ieto se ne nalazi ništa da je uèinio štobi zasluživalo smrt. 16 Daklem da gaizbijem pa da pustim. 17 A trebaše osvakom prazniku pashe da im pustipo jednoga sužnja. 18 Ali narod savpovika govoreæi: uzmi ovoga, a pustinam Varavu; 19 Koji bijaše baèen utamnicu za nekakvu bunu uèinjenu ugradu i za krv. 20 A Pilat opet reèe dabi onhtio pustiti Isusa. 21Aoni vikahugovoreæi: raspni ga, raspni. 22 A onim treæi put reèe: kakvo je dakleon zlo uèinio? ja ništa na njemu nenaðoh što bi zasluživalo smrt; daklemda ga izbijem pa da pustim. 23 A onijednako navaljivahu s velikom vikom,i iskahu da se on razapne; i nadvladavika njihova i glavara sveštenièkijeh.24 I Pilat presudi da bude kao što oniištu. 25 I pusti onoga što iskahu, kojibješe baèen u tamnicu za bunu i zakrv; a Isusa ostavi na njihovu volju.26 I kad ga povedoše, uhvatiše nekogaSimona Kirinca koji iðaše iz polja, imetnuše na njega krst da nosi za Is-usom. 27 A za njim iðaše mnoštvonaroda i žena, koje plakahu i naricahuza njim. 28A Isus obazrevši se na njihreèe: kæeri Jerusalimske! ne plaèiteza mnom, nego plaèite za sobom i za

djecom svojom. 29 Jer gle, idu dani ukoje æe se reæi: blago nerotkinjama,i utrobama koje ne rodiše, i sisamakoje ne dojiše. 30 Tada æe poèetigovoriti gorama: padnite na nas; ibregovima: pokrijte nas. 31 Jer kadse ovako radi od sirova drveta, šta æebiti od suha? 32 Voðahu pak i drugadva zloèinca da pogube s njim. 33 Ikad doðoše na mjesto koje se zvašekošturnica, ondje razapeše njega izloèince, jednoga s desne strane adrugoga s lijeve. 34 A Isus govo-raše: oèe! oprosti im; jer ne znadušta èine. A dijeleæi njegove haljinebacahu kocke. 35 I narod stajaše tegledaše, a i knezovi s njima rugahumu se govoreæi: drugima pomože,neka pomože i sebi, ako je on Hristos,izbranik Božij. 36A i vojnici mu se ru-gahu, i pristupahu k njemu i davahumu ocat, 37 I govorahu: ako si ti carJudejski pomozi sam sebi. 38 A bijašenad njim i natpis napisan slovimaGrèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem:ovo je car Judejski. 39 A jedan od ob-ješenijeh zloèinaca huljaše na njegagovoreæi: ako si ti Hristos pomozisebi i nama. 40 A drugi odgovarajuæišutkaše ga i govoraše: zar se ti nebojiš Boga, kad si i sam osuðen tako?41 I mi smo još pravedno osuðeni; jerprimamo po svojijem djelima kao štosmo zaslužili; ali on nikakva zla nijeuèinio. 42 I reèe Isusu: opomenime se,Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.43 I reèe mu Isus: zaista ti kažem:danas æeš biti sa mnom u raju. 44 Abijaše oko šestoga sahata, i tama bipo svoj zemlji do sahata devetoga.45 I pomrèa sunce, i zavjes crkvenirazdrije se napola. 46 I povikavši Isusiza glasa reèe: oèe! u ruke tvojepredajem duh svoj. I rekavši ovoizdahnu. 47 A kad vidje kapetan štabi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaistaovaj èovjek bješe pravednik. 48 I savnarod koji se bijaše skupio da gledaovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæise u prsi svoje. 49A svi njegovi znancistajahu izdaleka, i žene koje bijahu

Luki 23:50 74 Luki 24:37išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo.50 I gle, èovjek, po imenu Josif, sav-jetnik, èovjek dobar i pravedan, 51Onne bijaše pristao na njihov savjet i naposao) iz Arimateje grada Judejskoga,koji i sam èekaše carstva Božijega,52 On pristupivši k Pilatu zaiska tijeloIsusovo. 53 I skide ga, i obavi platnom,imetnu ga u grob isjeèen, u komenikone bijaše nikad metnut. 54 I dan bijašepetak, i subota osvitaše. 55 A ženekoje bijahu došle s Isusom iz Galileje,idoše za Josifom, i vidješe grob i kakose tijelo metnu. 56 Vrativši se pakpripraviše mirise i miro; i u subotudakle ostaše na miru po zakonu.

241 A u prvi dan nedjeljni doðoše

vrlo rano na grob, i donesoše mirisešto pripraviše, i neke druge žene snjima; 2 Ali naðoše kamen odvaljenod groba. 3 I ušavši ne naðoše ti-jela Gospoda Isusa. 4 I kad se oneèuðahu tome, gle, dva èovjeka stašepred njima u sjajnijem haljinama; 5 Akad se one uplašiše i oboriše lica kzemlji, rekoše im: što tražite živogameðu mrtvima? 6 Nije ovdje; negoustade; opomenite se kako vam kazakad bješe još u Galileji, 7 Govoreæida sin èovjeèij treba da se preda uruke ljudi grješnika i da se razapne itreæi dan da ustane. 8 I opomenušese rijeèi njegovijeh. 9 I vrativši seod groba javiše sve ovo jedanaestoricii svima ostalijem. 10 A to bijašeMagdalina Marija i Jovana i MarijaJakovljeva i ostale s njima koje kazašeovo apostolima. 11 I njima se uèinišenjihove rijeèi kao laž, i ne vjerovašeim. 12 A Petar ustavši otrèa ka grobu,i natkuèivši se vidje same haljine gdjeleže, i otide èudeæi se u sebi šta bi. 13 Igle, dvojica od njih iðahu u onaj dan uselo koje bijaše daleko od Jerusalimašeset potrkališta i zvaše se Emaus. 14Aoni govorahu meðu sobom o svimaovijemdogaðajima. 15 I kad se oni raz-govarahu i zapitivahu jedan drugoga,i Isus približi se, i iðaše s njima. 16 A

oèi im se držahu da ga ne poznaše.17 A on im reèe: kakav je to razgovorkoji imate meðu sobom iduæi, i štoste neveseli? 18 A jedan po imenuKleopa, odgovarajuæi reèe mu: zarsi ti jedan od crkvara u Jerusalimukoji nijesi èuo šta je u njemu biloovijeh dana? 19 I reèe im: šta? A onimu rekoše: za Isusa Nazareæanina,koji bješe prorok, silan u djelu i urijeèi pred Bogom i pred svijem nar-odom; 20 Kako ga predadoše glavarisveštenièki i knezovi naši te se osudina smrt, i razapeše ga? 21 A mi senadasmo da je on onaj koji æe izbavitiIzrailja; ali svrh svega toga ovo jedanas treæi dan kako to bi. 22 A up-lašiše nas i žene neke od našijeh kojesu bile rano na grobu, 23 I ne našavšitijela njegova doðoše govoreæi da suim se anðeli javili koji su kazali daje on živ. 24 I idoše jedni od našijehna grob, i naðoše tako kao što i ženekazaše, ali njega ne vidješe. 25 I onim reèe: o bezumni i sporoga srca zavjerovanje svega što govoriše proroci!26Nije li to trebalo da Hristos pretrpii da uðe u slavu svoju? 27 I poèevšiod Mojsija i od sviju proroka kazivašeim što je za njega u svemu pismu.28 I približiše se k selu u koje iðahu,i on èinjaše se da hoæe dalje da ide.29 I oni ga ustavljahu govoreæi: ostanis nama, jer je dan nagao, i blizu jenoæ. I uðe s njima da noæi. 30 I kadsjeðaše s njima za trpezom, uze hljebi blagoslovivši prelomi ga i dade im.31Tada se njima otvoriše oèi i poznašega. I njega nestade. 32 I oni govorahujedan drugome: ne goraše li naše srceunamakadnamgovoraše putem i kadnam kazivaše pismo? 33 I ustavši onajèas, vratiše se u Jerusalim, i naðošeu skupu jedanaestoricu i koji bijahus njima, 34 Koji govorahu: zaista us-tade Gospod, i javi se Simonu. 35 Ioni kazaše što bi na putu, i kako gapoznaše kad prelomi hljeb. 36 A kadoni ovo govorahu, i sam Isus stademeðu njima, i reèe im: mir vam. 37 Aoni se uplašiše, i poplašeni buduæi,

Luki 24:38 75 Luki 24:53mišljahuda vide duha. 38 I reèe im: štase plašite? I zašto takovemisli ulaze usrca vaša? 39 Vidite ruke moje i nogemoje: ja sam glavom; opipajte me ividite; jer duh tijela i kostiju nemakaošto vidite da ja imam. 40 I ovo rekavšipokaza im ruke i noge. 41 A dok onijoš ne vjerovahu od radosti i èuðahuse reèe im: imate li ovdje što za jelo?42 A oni mu daše komad ribe peèene,i meda u satu. 43 I uzevši izjede prednjima. 44 I reèe im: ovo su rijeèi kojesam vam govorio još dok sam bio svama, da sve treba da se svrši što je zamene napisano u zakonu Mojsijevu iu prorocima i u psalmima. 45 Tada imotvori umda razumiju pismo. 46 I reèeim: tako je pisano, i tako je trebalo daHristos postrada i da ustane iz mrtvi-jeh treæi dan; 47 I da se propovijedapokajanje u ime njegovo i oproštenjegrijeha po svijem narodima poèevšiod Jerusalima. 48 A vi ste svjedociovome. 49 I gle, jaæuposlati obeæanjeoca svojega na vas; a vi sjedite u graduJerusalimskome dok se ne obuèete usilu s visine. 50 I izvede ih napoljedo Vitanije, i podignuvši ruke svojeblagoslovi ih. 51 I kad ih blagosiljaše,otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.52 I oni mu se pokloniše, i vratišese u Jerusalim s velikom radošæu.53 I bijahu jednako u crkvi hvaleæi iblagosiljajuæi Boga. Amin.

Jovanu 1:1 76 Jovanu 1:45

Jevanðelje po Jovanu1 U poèetku bješe rijeè, i rijeè bješe

u Boga, i Bog bješe rijeè. 2 Ona bješeu poèetku u Boga. 3 Sve je kroz njupostalo, i bez nje ništa nije postalo štoje postalo. 4U njoj bješe život, i životbješe vidjelo ljudima. 5 I vidjelo se svi-jetli u tami, i tama ga ne obuze. 6PoslaBog èovjeka po imenu Jovana. 7 Ovajdoðe za svjedoèanstvo da svjedoèi zavidjelo da svi vjeruju kroza nj. 8On nebješe vidjelo, nego da svjedoèi za vid-jelo. 9 Bješe vidjelo istinito koje obas-java svakoga èovjeka koji dolazi nasvijet. 10Na svijetu bješe, i svijet krozanj posta, i svijet ga ne pozna. 11 Ksvojima doðe, i svoji ga ne primiše.12 A koji ga primiše dade im vlast dabudu sinovi Božiji, koji vjeruju u imenjegovo, 13Koji se ne rodiše od krvi, niod volje tjelesne, ni od voljemuževlje,nego od Boga. 14 I rijeè postade tijeloi useli se u nas puno blagodati i is-tine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu,kao jedinorodnoga od oca. 15 Jovansvjedoèi za njega i vièe govoreæi: ovajbješe za koga rekoh: koji za mnom idepreda mnom postade, jer prije menebješe. 16 I od punosti njegove mi sviuzesmo blagodat za blagodaæu. 17 Jerse zakon dade preko Mojsija, a blago-dat i istina postade od Isusa Hrista.18 Boga niko nije vidio nikad: jedi-norodni sin koji je u naruèju oèinom,on ga javi. 19 I ovo je svjedoèanstvo Jo-vanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusal-ima sveštenike i Levite da ga zapi-taju: ko si ti? 20 I on prizna, i nezataja, i prizna: ja nijesam Hristos.21 I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi liIlija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok?I odgovori: nijesam. 22 A oni murekoše: ko si? da možemo kazationima što su nas poslali: šta kažešza sebe? 23 Reèe: ja sam glas onogašto vièe u pustinji: poravnite putGospodnji; kao što kaza Isaija prorok.24 I bijahu poslanici od fariseja, 25 I

zapitaše ga govoreæi mu: zašto daklekršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilijani prorok? 26 Odgovori im Jovan gov-oreæi: ja kršæavam vodom, a meðuvama stoji koga vi ne znate. 27 Onje onaj što æe doæi za mnom, kojibješe preda mnom; kome ja nijesamdostojan odriješiti remena na obuæinjegovoj. 28 Ovo bi u Vitavari prekoJordana gdje Jovan kršæavaše. 29 Asjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide knjemu, i reèe: gle, jagnje Božije kojeuze na se grijehe svijeta. 30 Ovo jeonaj za koga ja rekoh: za mnom ideèovjek koji preda mnom postade, jerprije mene bješe. 31 I ja ga ne znadoh:nego da se javi Izrailju zato ja doðohda krstim vodom. 32 I svjedoèi Jovangovoreæi: vidjeh Duha gdje silazi sneba kao golub i stade nanjemu. 33 I jaga ne znadoh; nego onaj koji me poslada krstim vodom on mi reèe: na kogavidiš da silazi Duh i stoji na njemu toje onaj kojiæe krstiti Duhomsvetijem.34 I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovajsin Božij. 35 A sjutradan opet stajašeJovan i dvojica od uèenika njegovijeh,36 I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle,jagnje Božije. 37 I èuše ga oba uèenikakad govoraše, i otidoše za Isusom. 38AIsus obazrevši se i vidjevši ih gdje iduza njim, reèe im: šta æete? A onimu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju)gdje stojiš? 39 I reèe im: doðite ividite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše;i ostaše u njega onaj dan. A bijaše okodevetoga sahata. 40A jedan od dvojicekoji èuše od Jovana i iðahu za njim bi-jaše Andrija brat Simona Petra; 41 Onnaðe najprije brata svojega Simona,i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, kojeznaèi Hristos. 42 I dovede ga k Isusu. AIsus pogledavši na nj reèe: ti si Simon,sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, kojeznaèi Petar. 43 A sjutradan namisliiziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèemu: hajde za mnom. 44A Filip bješe izVitsaide iz grada Andrijna i Petrova.45 Filip naðe Natanaila, i reèe mu:za koga Mojsije u zakonu pisa i pro-

Jovanu 1:46 77 Jovanu 3:8roci, naðosmo ga, Isusa sina Josifovaiz Nazareta. 46 I reèe mu Natanailo:iz Nazareta može li biti što dobro?Reèe mu Filip: doði i vidi. 47 A Isusvidjevši Natanaila gdje ide k njemureèe za njega: evo pravoga Izrailjcau kome nema lukavstva. 48 Reèe muNatanailo: kakome poznaješ? Odgov-ori Isus i reèe mu: prije nego tepozva Filip vidjeh te kad bijaše podsmokvom. 49 Odgovori Natanailo ireèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si carIzrailjev. 50 Odgovori Isus i reèe mu:što ti kazah da te vidjeh pod smokvomzato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga.51 I reèemu: zaista, zaista vam kažem:otsele æete vidjeti nebo otvoreno ianðele Božije gdje se penju i silaze ksinu èovjeèijemu.

21 I u treæi dan bi svadba u Kani

Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.2 A pozvan bješe i Isus i uèenici nje-govi na svadbu. 3 I kad nesta vina,reèe mati Isusova njemu: nemajuvina. 4 Isus joj reèe: što je meni dotebe ženo? Još nije došao moj èas.5 Reèe mati njegova slugama: što godvam reèe uèinite. 6 A ondje bijašešest vodenijeh sudova od kamena,postavljenijeh po obièaju Jevrejskogaèišæenja, koji uzimahu po dva ili potri vedra. 7 Reèe im Isus: napunitesudove vode. I napuniše ih do vrha.8 I reèe im: zahvatite sad i nositekumu. I odnesoše. 9 A kad okusi kumod vina koje je postalo od vode, i neznadijaše otkuda je a sluge znadijahukoje su zahvatile vodu zovnu kumženika, 10 I reèe mu: svaki èovjeknajprije dobro vino iznosi, a kad seopiju onda rðavije; a ti si èuvao do-bro vino doslije. 11 Ovo uèini Isuspoèetak èudesima u Kani Galilejskoj,i pokaza slavu svoju; i uèenici nje-govi vjerovaše ga. 12 Potom siðeu Kapernaum, on i mati njegova, ibraæa njegova, i uèenici njegovi, iondje stajaše ne mnogo dana. 13 Iblizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isusu Jerusalim. 14 I naðe u crkvi gdje

sjede oni što prodavahu volove i ovcei golubove, i koji novce mijenjahu. 15 Inaèinivši biè od uzica, izgna sve izcrkve, i ovce i volove; i mjenjaèimaprosu novce i stolove ispremeta; 16 Ireèe onima što prodavahu golubove:nosite to odavde, i ne èinite od domaoca mojega doma trgovaèkoga. 17 Auèenici se njegovi opomenuše da upismu stoji: revnost za kuæu tvojuizjede me. 18 A Jevreji odgovarajuæirekoše mu: kakav nam znak pokazu-ješ, da to možeš èiniti? 19 Isus odgov-ori i reèe im: razvalite ovu crkvu,i za tri dana æu je podignuti. 20 AJevreji rekoše: èetrdeset i šest godinagraðena je ova crkva, i ti za tri danada je podigneš? 21 A on govoraše zacrkvu tijela svojega. 22 A kad ustaiz mrtvijeh, opomenuše se uèenicinjegovi da ovo govoraše, i vjerovašepismu i rijeèi koju reèe Isus. 23 Akad bješe u Jerusalimu na praznikpashe, mnogi vjerovaše u ime nje-govo, videæi èudesa njegova koja èin-jaše. 24 Ali Isus ne povjeravaše imsebe; jer ih sve znadijaše, 25 I ne tre-baše mu da ko svjedoèi za èovjeka; jersam znadijaše šta bješe u èovjeku.

31 Bijaše pak èovjek meðu farise-

jima, po imenu Nikodim, knez Jevre-jski. 2 Ovaj doðe k Isusu noæu i reèemu: Ravi! znamo da si ti uèitelj odBoga došao; jer niko ne može èudesaovijeh èiniti koja ti èiniš ako nije Bog snjim. 3Odgovori Isus i reèemu: zaista,zaista ti kažem: ako se ko nanovo nerodi, nemože vidjeti carstva Božijega.4 Reèe Nikodim njemu: kako se možeèovjek roditi kad je star? eda li možepo drugi put uæi u utrobu materesvoje i roditi se? 5 Odgovori Isus:zaista, zaista ti kažem: ako se ko nerodi vodom i Duhom, ne može uæiu carstvo Božije. 6 Što je roðeno odtijela, tijelo je; a što je roðeno odDuha, duh je. 7Ne èudi se što ti rekoh:valja vam se nanovo roditi. 8Duh dišegdje hoæe, i glas njegov èuješ, a ne

Jovanu 3:9 78 Jovanu 4:13znaš otkuda dolazi i kuda ide; takoje svaki èovjek koji je roðen od Duha.9 Odgovori Nikodim i reèe mu: kakomože to biti? 10 Isus odgovori i reèemu: ti si uèitelj Izrailjev, i to li neznaš? 11 Zaista, zaista ti kažem da migovorimo što znamo, i svjedoèimo štovidjesmo, i svjedoèanstva našega neprimate. 12 Kad vam kazah zemaljskopa ne vjerujete, kako æete vjerovatiako vam kažem nebesko? 13 I niko sene pope na nebo osim koji siðe s neba,sin èovjeèij koji je na nebu. 14 I kaošto Mojsije podiže zmiju u pustinji,tako treba sin èovjeèij da se podigne,15Danijedan koji ga vjeruje nepogine,nego da ima život vjeèni: 16 Jer Bogutako omilje svijet da je i sina svojegajedinorodnoga dao, da nijedan kojiga vjeruje ne pogine, nego da imaživot vjeèni. 17 Jer Bog ne posla sinasvojega na svijet da sudi svijetu, negoda se svijet spase kroza nj. 18 Kojinjega vjeruje ne sudi mu se, a koji nevjeruje veæ je osuðen, jer ne vjerovau ime jedinorodnoga sina Božijega.19 A sud je ovaj što vidjelo doðe nasvijet, i ljudima omilje veæma tamanegoli vidjelo; jer njihova djela bijahuzla. 20 Jer svaki koji zlo èini mrzina vidjelo i ne ide k vidjelu da nepokaraju djela njegovijeh, jer su zla.21 A ko istinu èini ide k vidjelu, da sevide djela njegova, jer su u Bogu uèin-jena. 22 A potom doðe Isus i uèenicinjegovi u Judejsku zemlju, i ondježivljaše s njima i kršæavaše. 23A Jovankršæavaše u Enonu blizu Salima, jerondje bješemnogo vode; i dolažahu teih kršæavaše. 24 Jer još ne bijaše Jovanbaèen u tamnicu. 25 Tada postaderaspra meðu uèenicima Jovanovijemi Jevrejima oko èišæenja. 26 I doðošek Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj štobješe s tobom preko Jordana, za kogasi ti svjedoèio, evo on kršæava, i sviidu k njemu. 27 Jovan odgovori i reèe:ne može èovjek ništa primati ako mune bude dano s neba. 28 Vi samimeni svjedoèite da rekoh: ja nijesamHristos, nego sam poslan pred njim.

29Ko ima nevjestu ženik je, a prijateljženikov stoji i sluša ga, i radošæuraduje se glasu ženikovu. Ova dakleradost moja ispuni se. 30 Onaj trebada raste, a ja da se umaljujem. 31 Kojiodozgo dolazi nad svima je; koji jesa zemlje od zemlje je, i govori odzemlje; koji dolazi s neba nad svimaje. 32 I što vidje i èu ono svjedoèi; isvjedoèanstva njegova niko ne prima.33 Koji primi njegovo svjedoèanstvo,potvrdi da je Bog istinit. 34 Jer kogaBog posla, onaj rijeèi Božije govori:jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35 Jerotac ljubi sina, i sve dade u ruke nje-gove. 36 Ko vjeruje sina, ima životvjeèni; a ko ne vjeruje sina, neæevidjeti života, nego gnjev Božij ostajena njemu.

41 Kad razumje dakle Gospod da su

èuli fariseji da Isus više uèenika dobijai kršæava nego Jovan 2 Isus pak samne kršæavaše nego uèenici njegovi3Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.4A valjalo mu je proæi kroz Samariju.5 Tako doðe u grad Samarijski koji sezove Sihar, blizu sela koje dade JakovJosifu sinu svojemu. 6 A ondje bijašeizvor Jakovljev; i Isus umoran od putasjeðaše na izvoru; a bješe oko šestogasahata. 7 Doðe žena Samarjanka dazahvati vode; reèe joj Isus: daj mi dapijem. 8 Jer uèenici njegovi bijahuotišli u grad da kupe jela.) 9 Reèemu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejinbuduæi, možeš iskati od mene ženeSamarjanke da piješ? Jer se Jevreji nemiješaju sa Samarjanima. 10OdgovoriIsus i reèe joj: da ti znaš dar Božij,i ko je taj koji ti govori: daj mi dapijem, ti bi iskala u njega i dao bi tivodu živu. 11Reèe mu žena: Gospode!ni zahvatiti nemaš èim, a studenac jedubok; odakle æeš dakle uzeti voduživu? 12 Eda li si ti veæi od našega ocaJakova, koji nam dade ovaj studenac,i on iz njega pijaše i sinovi njegovi istoka njegova? 13Odgovori Isus i reèejoj: svaki koji pije od ove vode opet æe

Jovanu 4:14 79 Jovanu 5:1ožednjeti; 14 A koji pije od vode kojuæu mu ja dati neæe ožednjeti dovi-jeka; nego voda štoæumu ja dati biæeu njemu izvor vode koja teèe u životvjeèni. 15 Reèe mu žena: Gospode!daj mi te vode da ne žednim niti dadolazim ovamo na vodu. 16 Reèe jojIsus: idi zovni muža svojega, i doðiovamo. 17 Odgovori žena i reèe mu:nemam muža. Reèe joj Isus: dobrosi kazala: nemam muža; 18 Jer si petmuževa imala, i sad koga imaš nije timuž; to si pravo kazala. 19 Reèe mužena: Gospode! vidim da si ti prorok.20Oci našimoliše se Bogu na ovoj gori,a vi kažete da je u Jerusalimu mjestogdje se treba moliti. 21 Reèe joj Isus:ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad seneæete moliti ocu ni na ovoj gori niu Jerusalimu. 22 Vi ne znate èemu semolite; a mi znamo èemu se molimo:jer je spasenije od Jevreja. 23 Ali idevrijeme, i veæ je nastalo, kad æe sepravi bogomoljci moliti ocu duhom iistinom, jer otac hoæe takovijeh bo-gomoljaca. 24 Bog je duh; i koji muse mole, duhom i istinom treba da semole. 25 Reèe mu žena: znam da æedoæi Mesija koji se zove Hristos, kadon doðe kazaæe nam sve. 26 Reèe jojIsus: ja sam koji s tobom govorim. 27 Itada doðoše uèenici njegovi, i èuðahuse gdje govoraše sa ženom; ali nijedanne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš snjom? 28 A žena ostavi sudove svoje iotide u grad i reèe ljudima: 29Hoditeda vidite èovjeka koji mi kaza svešto sam uèinila: da nije to Hristos?30 Iziðoše dakle iz grada i poðoše knjemu. 31 A uèenici njegovi moljahuga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi.32A on im reèe: ja imam jelo da jedemza koje vi ne znate. 33 Tada uèenicigovorahu meðu sobom: veæ ako muko donese da jede? 34 A on im reèe:jelo je moje da izvršim volju onogakoji me je poslao, i da svršim njegovposao. 35 Ne kažete li vi da su jošèetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti?Eto, velim vam: podignite oèi svojei vidite njive kako su veæ žute za

žetvu. 36 I koji žnje prima platu, isabira rod za život vjeèni, da se radujuzajedno i koji sije i koji žnje; 37 Jerje u tom istinita besjeda da je drugikoji sije a drugi koji žnje. 38 Ja vasposlah da žnjete gdje se vi ne trudiste;drugi se trudiše, a vi u posao njihovuðoste. 39 I iz grada onoga mnogiod Samarjana vjerovaše ga za besjedužene koja svjedoèaše: kaza mi svešto sam uèinila. 40 Kad doðoše dakleSamarjani k njemu, moljahu ga da biostao kod njih; i ondje osta dva dana.41 I mnogo ih više vjerova za njegovubesjedu. 42 A ženi govorahu: sadne vjerujemo više za tvoju besjedu,jer sami èusmo i poznasmo da jeovaj zaista spas svijetu, Hristos. 43 Aposlije dva dana iziðe odande, i otideu Galileju: 44 Jer sam Isus svjedoèašeda prorok na svojoj postojbini nemaèasti. 45A kad doðe u Galileju, primišega Galilejci koji bijahu vidjeli sve štouèini u Jerusalimu na praznik; jer ioni idoše na praznik. 46Doðe pak Isusopet u Kanu Galilejsku, gdje pretvorivodu u vino. I bješe neki carev èovjekkojega sin bolovaše u Kapernaumu.47 Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje uGalileju, doðe k njemu i moljaše ga dasiðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše nasmrti. 48 I reèe mu Isus: ako ne viditeznaka i èudesa, ne vjerujete. 49 Reèemu carev èovjek: Gospode! siði doknije umrlo dijete moje. 50 Reèe muIsus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerovaèovjek rijeèi kojumu reèe Isus, i poðe.51 I odmah kad on silažaše, gle, sretošega sluge njegove i javišemu govoreæi:sin je tvoj zdrav. 52 Tada pitaše zasahat u koji mu lakše bi; i kazašemu: juèe u sedmom sahatu pusti gagroznica. 53 Tada razumje otac dabješe onaj sahat u koji mu reèe Isus:sin je tvoj zdrav. I vjerova on i svakuæa njegova. 54 Ovo opet drugoèudo uèini Isus kad doðe iz Judeje uGalileju.

51 A potom bješe praznik Jevrejski, i

Jovanu 5:2 80 Jovanu 5:43iziðe Isus u Jerusalim. 2U Jerusalimupak kod Ovèijeh vrata ima banja, kojase zove Jevrejski Vitezda, i oko nje petpokrivenijeh trijemova, 3 U kojimaležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh,hromijeh, suhijeh, koji èekahu da sezaljulja voda; 4 Jer anðeo Gospodnjisilažaše u odreðeno vrijeme u banju imuæaše vodu; i koji najprije ulažašepošto se zamuti voda, ozdravljaše,makar kakva bolest da je na njemu.5 A ondje bijaše jedan èovjek kojitrideset i osam godina bješe bolestan.6 Kad vidje Isus ovoga gdje leži, irazumje da je veæ odavno bolestan,reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav?7 Odgovori mu bolesni: da, Gospode;ali nemam èovjeka da me spusti ubanju kad se zamuti voda; a dok jadoðem drugi siðe prije mene. 8 Reèemu Isus: ustani, uzmi odar svoj ihodi. 9 I odmah ozdravi èovjek, iuzevši odar svoj hoðaše. A taj danbješe subota. 10Tada govorahu Jevrejionome što ozdravi: danas je subotai ne valja ti odra nositi. 11 A on imodgovori: koji me iscijeli on mi reèe:uzmi odar svoj i hodi. 12 A oni gazapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe:uzmi odar svoj i hodi? 13 A iscijeljenine znadijaše ko je; jer se Isus ukloni,jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.14A potom ga naðe Isus u crkvi i reèemu: eto si zdrav, više ne griješi, dati ne bude gore. 15 A èovjek otide ikaza Jevrejima da je ono Isus koji gaiscijeli. 16 I zato gonjahu Jevreji Isusa,i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to usubotu. 17 A Isus im odgovaraše: otacmoj doslije èini, i ja èinim. 18 I zatojoš više gledahu Jevreji da ga ubiju štone samo kvaraše subotu nego i ocemsvojijem nazivaše Boga i graðaše sejednak Bogu. 19 A Isus odgovarajuæireèe im: zaista, zaista vam kažem: sinnemože ništa èiniti sam od sebe negošto vidi da otac èini; jer što on èiniono i sin èini onako; 20 Jer otac sinaljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; ipokazaæe mu veæa djela od ovijeh dase vi èudite. 21 Jer kako što otac podiže

mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæeoživljuje. 22 Jer otac ne sudi nikome,nego sav sud dade sinu, 23 Da svi poš-tuju sina kao što oca poštuju. Ko nepoštuje sina ne poštuje oca koji ga jeposlao. 24 Zaista, zaista vam kažem:ko moju rijeè sluša i vjeruje onomekoji je mene poslao, ima život vjeèni,i ne dolazi na sud, nego je prešao izsmrti u život. 25 Zaista, zaista vamkažem: ide èas, i veæ je nastao, kadæemrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvšioživljeti. 26 Jer kako što otac ima životu sebi, tako dade i sinu da ima životu sebi; 27 I dade mu vlast da i sudèini, jer je sin èovjeèij. 28Ne divite seovome, jer ide èas u koji æe svi koji suu grobovima èuti glas sina Božijega,29 I iziæi æe koji su èinili dobro uvaskrsenije života, a koji su èinili zlo uvaskrsenije suda. 30 Ja ne mogu ništaèiniti sam od sebe; kako èujem onakosudim, i sud je moj pravedan; jer netražim volje svoje nego volju oca kojime je poslao. 31 Ako ja svjedoèim zasebe, svjedoèanstvomojenije istinito.32 Ima drugi koji svjedoèi za mene; iznam da je istinito svjedoèanstvo štosvjedoèi za mene. 33 Vi poslaste kJovanu, i posvjedoèi vam za istinu;34 A ja ne primam svjedoèanstva odèovjeka, nego ovo govorim da se vispasete. 35 On bješe vidjelo kojegoraše i svijetljaše, a vi se htjestemalo vremena radovati njegovu svi-jetljenju. 36Ali ja imam svjedoèanstvoveæe od Jovanova; jer poslovi koje midade otac da ih svršim, ovi poslovikoje ja radim svjedoèe za mene da meotac posla. 37 I otac koji me posla samsvjedoèi za mene. Ni glasa njegovakad èuste ni lica njegova vidjeste. 38 Irijeèi njegove nemate u sebi da stoji;jer vi ne vjerujete onome koga onposla. 39 Pregledajte pisma, jer vimislite da imate u njima život vjeèni;i ona svjedoèe za mene. 40 I neæeteda doðete k meni da imate život. 41 Jane primam slave od ljudi. 42Nego vaspoznajem da ljubavi Božije nemate usebi. 43 Ja doðoh u ime oca svojega

Jovanu 5:44 81 Jovanu 6:35i ne primate me; ako drugi doðe uime svoje, njega æete primiti. 44Kakovi možete vjerovati kad primate slavujedan od drugoga, a slave koja je odjedinoga Boga ne tražite? 45 Ne mis-lite da æu vas tužiti ocu; ima kojivas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate.46 Jer da ste vjerovali Mojsiju takobiste vjerovali i meni; jer on pisa zamene. 47 A kad njegovijem pismimane vjerujete kako æete vjerovati mo-jijem rijeèima?

61 Potom otide Isus preko mora

Galilejskoga kod Tiverijade. 2 I zanjim iðaše mnoštvo naroda, jerviðahu èudesa njegova koja èinjašena bolesnicima. 3 A Isus iziðe nagoru, i ondje sjeðaše s uèenicimasvojijem. 4 A bijaše blizu pashapraznik Jevrejski. 5 Podignuvšidakle Isus oèi, i vidjevši da mnoštvonaroda ide k njemu, reèe Filipu: gdjeæemo kupiti hljeba da ovi jedu? 6 Aovo govoraše kušajuæi ga, jer samznadijaše šta æe èiniti. 7 Odgovorimu Filip: dvjesta groša hljeba nijedosta da svakome od njih po malodopadne. 8Reèe mu jedan od uèenikanjegovijeh, Andrija, brat SimonaPetra: 9 Ovdje ima jedno momèe kojeima pet hljebova jeèmenijeh i dvijeribe; ali šta je to na toliki svijet!10 A Isus reèe: posadite ljude. Abješe trave mnogo na onome mjestu.Posadi se dakle ljudi na broj oko pethiljada. 11 A Isus uzevši one hljebove,i davši hvalu, dade uèenicima, auèenici onima koji bijahu posaðeni;tako i od riba koliko htješe. 12 I kadse nasitiše, reèe uèenicima svojijem:skupite komade što pretekoše daništane propadne. 13 I skupiše, i napunišedvanaest kotarica komada od pethljebova jeèmenijeh što preteèe izaonijeh što su jeli. 14 A ljudi vidjevšièudo koje uèini Isus govorahu: ovoje zaista onaj prorok koji treba dadoðe na svijet. 15 A kad razumje Isusda hoæe da doðu da ga uhvate i da

ga uèine carem, otide opet u gorusam. 16 A kad bi uveèe siðoše uèenicinjegovi na more, 17 I uðoše u laðu, ipoðoše preko mora u Kapernaum. Iveæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješedošao k njima. 18 A more se podizašeod velikoga vjetra. 19Vozivši pak okodvadeset i pet ili trideset potrkalištaugledaše Isusa gdje ide po moru idošao blizu do laðe, i uplašiše se.20 A on im reèe: ja sam; ne bojtese. 21 Onda ga s radošæu uzeše ulaðu; i odmah laða bi na zemlji ukoju iðahu. 22 Sjutradan pak narodkoji stajaše preko mora kad vidje dalaðe druge ne bješe ondje osim onejedne što u nju uðoše uèenici njegovi,i da ne uðe Isus s uèenicima svojijemu laðu nego sami uèenici njegoviotidoše, 23 A druge laðe iz Tiverijadedoðoše blizu onog mjesta gdje jedošehljeb kad Gospod dade hvalu, 24 Kadvidje narod da Isusa ne bješe ondjeni uèenika njegovijeh, uðoše i oni ulaðe, i doðoše u Kapernaum da tražeIsusa. 25 I našavši ga preko morarekošemu: Ravi! kad si došao ovamo?26 Isus im odgovori i reèe: zaista,zaista vam kažem: ne tražite mešto èudesa vidjeste, nego što jedostehljeba i nasitiste se. 27 Starajte se neza jelo koje prolazi, nego za jelo kojeostaje za vjeèni život, koje æe vamdati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdiotac Bog. 28 A oni mu rekoše: štaæemo èiniti da radimo djela Božija?29 Odgovori Isus i reèe im: ovo jedjelo Božije da vjerujete onoga kogaon posla. 30 A oni mu rekoše: kakavdakle ti pokazuješ znak da vidimo ida vjerujemo? šta radiš ti? 31 Ocevinaši jedoše manu u pustinji, kaošto je napisano: hljeb s neba dadeim da jedu. 32 Tada im reèe Isus:zaista, zaista vam kažem: Mojsije nedade vama hljeba s neba, nego vamotac moj daje hljeb istiniti s neba;33 Jer je hljeb Božij onaj koji silazis neba i daje život svijetu. 34 Tadamu rekoše: Gospode! daj nam svagdataj hljeb. 35 A Isus im reèe: ja sam

Jovanu 6:36 82 Jovanu 7:7hljeb života: koji meni dolazi neæeogladnjeti, i koji mene vjeruje neæenikad ožednjeti. 36 Nego vam kazahda me i vidjeste i ne vjerujete. 37 Svešto meni daje otac k meni æe doæi; ikoji dolazi k meni neæu ga istjeratinapolje. 38 Jer siðoh s neba ne daèinim volju svoju, nego volju ocakoji me posla. 39 A ovo je volja ocakoji me posla da od onoga što midade ništa ne izgubim, nego da gavaskrsnem u pošljednji dan. 40 Aovo je volja onoga koji me posla dasvaki koji vidi sina i vjeruje ga imaživot vjeèni; i ja æu ga vaskrsnuti upošljednji dan. 41 Tada vikahu Jevrejina njega što reèe: ja sam hljeb kojisiðe s neba. 42 I govorahu: nije li ovoIsus sin Josifov kojemu mi znamo ocai mater? kako dakle on govori: jasiðoh s neba? 43 Onda Isus odgovorii reèe im: ne vièite meðu sobom.44 Niko ne može doæi k meni ako gane dovuèe otac koji me posla; i ja æuga vaskrsnuti u pošljednji dan. 45 Uprorocima stoji napisano: i biæe svinauèeni od Boga. Svaki koji èuje odoca i nauèi, doæi æe k meni. 46Ne daje ko vidio oca osim onoga koji je odBoga: on vidje oca. 47 Zaista, zaistavam kažem: koji vjeruje mene imaživot vjeèni. 48 Ja sam hljeb života.49Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, ipomriješe. 50 Ovo je hljeb koji silazi sneba: da koji od njega jede ne umre.51 Ja sam hljeb živi koji siðe s neba;koji jede od ovoga hljeba življeæevavijek; i hljeb koji æu ja dati tijeloje moje, koje æu dati za život svijeta.52A Jevreji se prepirahu meðu sobomgovoreæi: kako može ovaj dati namatijelo svoje da jedemo? 53 A Isusim reèe: zaista, zaista vam kažem:ako ne jedete tijela sina èovjeèijega ine pijete krvi njegove, neæete imatiživota u sebi. 54 Koji jede moje tijeloi pije moju krv ima život vjeèni, i jaæu ga vaskrsnuti u pošljednji dan:55 Jer je tijelo moje pravo jelo i krvmoja pravo piæe. 56 Koji jede mojetijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u

njemu. 57Kao što me posla živi otac, ija živim oca radi; i koji jede mene i onæe življeti mene radi. 58 Ovo je hljebkoji siðe s neba: ne kao što vaši ocevijedoše manu, i pomriješe; koji jedehljeb ovaj življeæevavijek. 59Ovo reèeu zbornici kad uèaše u Kapernaumu.60 Tada mnogi od uèenika njegovijehkoji slušahu rekoše: ovo je tvrdabesjeda! ko je može slušati? 61 AIsus znajuæi u sebi da uèenici njegovivièu na to, reèe im: zar vas ovosablažnjava? 62 A kad vidite sinaèovjeèijega da odlazi gore gdje je prijebio? 63Duh je ono što oživljava; tijelone pomaže ništa. Rijeèi koje vam jarekoh duh su i život su. 64 Ali imajuneki meðu vama koji ne vjeruju. Jerznadijaše Isus od poèetka koji su štone vjeruju, i ko æe ga izdati. 65 Ireèe: zato vam rekoh da niko nemožedoæi k meni ako mu ne bude danood oca mojega. 66 Od tada mnogi oduèenika njegovijeh otidoše natrag,i više ne iðahu s njim. 67 A Isusreèe dvanaestorici: da neæete i viotiæi? 68 Tada mu odgovori SimonPetar: Gospode! kome æemo iæi?Ti imaš rijeèi vjeènoga života. 69 Imi vjerovasmo i poznasmo da si tiHristos, sin Boga živoga. 70 Isusim odgovori: ne izbrah li ja vasdvanaestoricu, i jedan je od vasðavo? 71A govoraše za Judu SimonovaIskariota, jer ga on šæaše izdati, ibijaše jedan od dvanaestorice.

71 I potom hoðaše Isus po Galileji;

jer po Judeji ne šæadijaše da hodi, jergledahu Jevreji da ga ubiju. 2 Bijašepak blizu praznik Jevrejski graðenjesjenica. 3 Tada mu rekoše braæa nje-gova: iziði odavde i idi u Judeju, dai uèenici tvoji vide djela tvoja kojaèiniš; 4 Jer niko ne èini što tajno asam traži da je poznat. Ako to èinišjavi sebe svijetu. 5 Jer ni braæa nje-gova ne vjerovahu ga. 6 Tada im reèeIsus: vrijeme moje još nije došlo, avrijeme je vaše svagda gotovo. 7 Ne

Jovanu 7:8 83 Jovanu 7:51može svijet mrziti na vas: a na menemrzi, jer ja svjedoèim za nj da sudjela njegova zla. 8 Vi iziðite napraznik ovaj: ja još neæu iziæi napraznik ovaj, jer se moje vrijeme jošnije navršilo. 9 Rekavši im ovo ostau Galileji. 10 A kad iziðoše braæanjegova na praznik, tada i sam iziðe,ne javno nego kao tajno. 11 A Jevrejiga tražahu na praznik i govorahu:gdje je on? 12 I bijahu za nj mnogeraspre u narodu: jedni govorahu daje dobar, a drugi: nije, nego varanarod. 13 Ali niko ne govoraše javnoza nj od straha Jevrejskoga. 14 Aliodmah u polovini praznika iziðe Isusu crkvu i uèaše. 15 I divljahu se Jevrejigovoreæi: kako ovaj zna knjige a nijese uèio? 16 Tada im odgovori Isusi reèe: moja nauka nije moja, negoonoga koji me je poslao. 17 Ko hoæenjegovu volju tvoriti, razumjeæe jeli ova nauka od Boga ili ja sam odsebe govorim. 18 Koji govori sam odsebe, slavu svoju traži; a ko traži slavuonoga koji ga je poslao, on je istinit inema u njemu nepravde. 19 Ne dadeli Mojsije vama zakon i niko od vas neživi po zakonu? Zašto tražite da meubijete? 20 Odgovori narod i reèe: jeli ðavo u tebi? ko traži da te ubije?21Odgovori Isus i reèe im: jedno djelouèinih i svi se divite tome. 22Mojsijevam dade da se obrezujete ne kao daje od Mojsija nego od otaca i u subotuobrezujete èovjeka. 23 Ako se èovjeku subotu obrezuje da se ne pokvarizakon Mojsijev, srdite li se na menešto svega èovjeka iscijelih u subotu?24 Ne gledajte ko je ko kad sudite,nego pravedan sud sudite. 25 Tadagovorahu neki od Jerusalimljana: nijeli to onaj kojega traže da ubiju? 26 Igle, kako govori slobodno i ništa mune vele: da ne doznaše naši knezovida je on zaista Hristos? 27 Ali ovogaznamo otkuda je; a Hristos kad doðe,niko neæe znati otkuda je. 28 TadaIsus povika u crkvi uèeæi i reèe: imene poznajete i znate otkuda sam;i sam od sebe ne doðoh, nego ima

istiniti koji me posla, kojega vi neznate. 29 Ja ga znam, jer sam odnjega i on me posla. 30 Tada gledahuda ga uhvate; i niko ne metnu nanj ruke, jer još ne bješe došao èasnjegov. 31 A od naroda mnogi gavjerovaše, i govorahu: kad doðe Hris-tos eda li æe više èudesa èiniti negoovaj što èini? 32 Èuše fariseji od nar-oda takovi govor za njega, i poslašefariseji i glavari sveštenièki sluge daga uhvate. 33 Tada reèe Isus: jošsam malo vremena s vama, pa idem konome koji me posla. 34Tražiæete mei neæete me naæi; i gdje sam ja vi nemožete doæi. 35A Jevreji rekošemeðusobom: kuda æe ovaj iæi da ga mi nenaðemo? Neæe li iæi meðu rastrkaneGrke, i Grke uèiti? 36 Šta znaèi ova ri-jeè što reèe: tražiæeteme i neæetemenaæi; i gdje sam ja vi nemožete doæi?37 A u pošljednji veliki dan praznikastajaše Isus i vikaše govoreæi: ko ježedan neka doðe k meni i pije. 38 Kojime vjeruje, kao što pismo reèe, iznjegova tijela poteæi æe rijeke živevode. 39 A ovo reèe za Duha kojegaposlije primiše oni koji vjeruju u imenjegovo: jer Duh sveti još ne bješe nanjima, jer Isus još ne bješe proslavl-jen. 40 A mnogi od naroda èuvši overijeèi govorahu: ovo je zaista prorok.41 Drugi govorahu: ovo je Hristos.A jedni govorahu: zar æe Hristos izGalileje doæi? 42 Ne kaza li pismo daæeHristos doæi od sjemenaDavidova,i iz sela Vitlejema odakle bješe David?43Tako raspra postade u narodu njegaradi. 44 A neki od njih šæadijahu daga uhvate; ali niko ne metnu ruku nanj. 45 Doðoše pak sluge ka glavarimasveštenièkijem i farisejima; i oni imrekoše: zašto ga ne dovedoste? 46 Asluge odgovoriše: nikad èovjek nijetako govorio kao ovaj èovjek. 47 Tadaim odgovoriše fariseji: zar se i vi pre-variste? 48Vjerova li ga ko od knezovaili od fariseja? 49Nego narod ovaj, kojine zna zakona, proklet je. 50 Reèe imNikodim što dolazi k njemunoæu, kojibješe jedan od njih: 51 Eda li zakon

Jovanu 7:52 84 Jovanu 8:38naš sudi èovjeku dokle ga najprije nesasluša i dozna šta èini? 52Odgovorišemu i rekoše: nijesi li i ti iz Galileje?Razgledaj i viði da prorok iz Galilejene dolazi. 53 I otidoše svaki svojojkuæi.

81 A Isus otide na goru Maslinsku.

2 A ujutru opet doðe u crkvu, i savnarod iðaše k njemu; i sjedavši uèašeih. 3 A književnici i fariseji dovedošek njemu ženu uhvaæenu u preljubi, ipostavivši je na srijedu 4 Rekoše mu:uèitelju! ova je žena uhvaæena sad upreljubi; 5AMojsije nam u zakonu za-povjedi da takove kamenjemubijamo;a ti šta veliš? 6 Ovo pak rekoše kuša-juæi ga da bi ga imali za što okriviti.A Isus saže se dolje i pisaše prstom pozemlji ne gledajuæi na njih). 7 A kadga jednako pitahu, ispravi se i reèe im:koji je meðu vama bez grijeha nekanajprije baci kamen na nju. 8 Pa seopet saže dolje i pisaše po zemlji. 9 Akad oni to èuše, i pokarani buduæi odsvoje savjesti izlažahu jedan za drugi-jem poèevši od starješina do pošljed-njijeh; i osta Isus sam i žena stojeæina srijedi. 10A kad se Isus ispravi, i nevidjevši nijednoga do samu ženu, reèejoj: ženo! gdje su oni što te tužahu?Nijedan te ne osudi? 11 A ona reèe:nijedan, Gospode! A Isus joj reèe: nija te ne osuðujem, idi, i otsele više negriješi. 12 Isus impakopet reèe: ja samvidjelo svijetu: ko ide za mnom neæehoditi po tami, nego æe imati vidjeloživota. 13 Tada mu rekoše fariseji: tisam za sebe svjedoèiš: svjedoèanstvotvoje nije istinito. 14 Isus odgovorii reèe im: ako ja svjedoèim sam zasebe istinito je svjedoèanstvo moje:jer znam otkuda doðoh i kuda idem;a vi ne znate otkuda dolazim i kudaidem. 15 Vi sudite po tijelu, ja nesudim nikome. 16 I ako sudim ja,sud je moj prav: jer nijesam sam,nego ja i otac koji me posla. 17 A iu zakonu vašemu stoji napisano daje svjedoèanstvo dvojice ljudi istinito.

18 Ja sam koji svjedoèim sam za sebe, isvjedoèi za mene otac koji me posla.19 Tada mu govorahu: gdje je otactvoj? Isus odgovori: ni mene znateni oca mojega; kad biste znali mene,znali biste i oca mojega. 20 Ove rijeèireèe Isus kod hazne Božije kad uèašeu crkvi; i niko ga ne uhvati, jer još nebješe došao èas njegov. 21 A Isus imopet reèe: ja idem, i tražiæete me; ipomrijeæete u svojemu grijehu; kudja idem vi ne možete doæi. 22 Tadarekoše Jevreji: da se neæe sam ubiti,što govori: kud ja idem vi ne možetedoæi? 23 I reèe im: vi ste od nižijeh, jasam od višijeh; vi ste od ovoga svijeta,ja nijesam od ovoga svijeta. 24 Takovam kazah da æete pomrijeti u gri-jesima svojima; jer ako ne uzvjerujeteda sam ja, pomrijeæete u grijesimasvojima. 25 Tada mu govorahu: ko siti? I reèe im Isus: poèetak, kako vam ikažem. 26Mnogo imamza vas govoritii suditi; ali onaj koji me posla istinitje, i ja ono govorim svijetu što èuh odnjega. 27 Ne razumješe dakle da imgovoraše za oca. 28A Isus im reèe: kadpodignete sina èovjeèijega, ondaæetedoznati da sam ja, i da ništa sam odsebe ne èinim; nego kako me nauèiotac moj onako govorim. 29 I onaj kojime posla sa mnom je. Ne ostavi otacmene sama; jer ja svagda èinim štoje njemu ugodno. 30 Kad ovo govo-raše, mnogi ga vjerovaše. 31 Tada Isusgovoraše onijem Jevrejima koji muvjerovaše: ako vi ostanete na mojojbesjedi, zaista æete biti uèenici moji,32 I poznaæete istinu, i istina æe vasizbaviti. 33Odgovoriše i rekošemu: mismo sjeme Avraamovo, i nikome ni-jesmo robovali nikad; kako ti govorišdaæemo se izbaviti? 34 Isus im odgov-ori: zaista, zaista vam kažem da jesvaki koji èini grijeh rob grijehu. 35 Arob ne ostaje u kuæi vavijek, sin ostajevavijek. 36 Ako vas dakle sin izbavi,zaista æete biti izbavljeni. 37 Znamda ste sjeme Avraamovo; ali gledateda me ubijete, jer moja besjeda nemože u vas da stane. 38 Ja govorim

Jovanu 8:39 85 Jovanu 9:17što vidjeh od oca svojega; i vi takoèinite što vidjeste od oca svojega.39 Odgovoriše i rekoše mu: otac jenaš Avraam. Isus im reèe: kad bistevi bili djeca Avraamova, èinili bistedjela Avraamova. 40 A sad gledatemene da ubijete, èovjeka koji vamistinu kazah koju èuh od Boga: takoAvraam nije èinio. 41 Vi èinite djelaoca svojega. Tada mu rekoše: mi ni-jesmo roðeni od kurvarstva: jednogaoca imamo Boga. 42 A Isus im reèe:kad bi Bog bio vaš otac, ljubili bistemene; jer ja od Boga iziðoh i doðoh;jer ne doðoh sam od sebe, negome onposla. 43 Zašto ne razumijete govoramojega? Jer ne možete rijeèi mojijehda slušate. 44Vaš je otac ðavo; i slastioca svojega hoæete da èinite: on jekrvnik ljudski od poèetka, i ne stojina istini; jer nema istine u njemu;kad govori laž, svoje govori: jer jelaža i otac laži. 45 A meni ne vjeru-jete, jer ja istinu govorim. 46 Kojime od vas kori za grijeh? Ako liistinu govorim, zašto mi vi ne vjeru-jete? 47 Ko je od Boga rijeèi Božijesluša; zato vi ne slušate, jer nijesteod Boga. 48 Tada odgovoriše Jevreji irekoše mu: ne govorimo li mi pravoda si ti Samarjanin, i da je ðavo u tebi.49 Isus odgovori: u meni ðavola nema,nego poštujem oca svojega; a vi menesramotite. 50 A ja ne tražim slavesvoje; ima koji traži i sudi. 51 Zaista,zaista vam kažem: ko održi rijeè mojuneæe vidjeti smrti dovijeka. 52 Tadamu rekoše Jevreji: sad vidjesmo da jeðavo u tebi: Avraam umrije i proroci,a ti govoriš: ko održi rijeè moju neæeokusiti smrti dovijeka. 53 Eda li siti veæi od oca našega Avraama, kojiumrije? I proroci pomriješe: ko se tisam gradiš? 54 Isus odgovori: ako se jasamslavim, slava jemoja ništa: otac jemoj kojime slavi, za kojega vi govoriteda je vaš Bog. 55 I ne poznajete ga,a ja ga znam; i ako reèem da ga neznam biæu laža kao vi. Nego ga znam,i rijeè njegovu držim. 56Avraam, otacvaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje,

i obradova se. 57 Tada mu rekošeJevreji: još ti nema pedeset godina, iAvraama li si vidio? 58A Isus im reèe:zaista, zaista vam kažem: ja sam prijenego se Avraam rodio. 59 Tada uzešekamenje da bace na nj; a Isus se sakri,i iziðe iz crkve prošavši izmeðu njih iotide tako.

91 I prolazeæi vidje èovjeka slijepa

od roðenja. 2 I zapitaše ga uèenicinjegovi govoreæi: Ravi! ko sagriješi,ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodislijep? 3 Isus odgovori: ni on sagriješini roditelji njegovi, nego da se javedjela Božija na njemu. 4 Meni valjaraditi djela onoga koji me posla dok jedan: doæi æe noæ kad niko ne možeraditi. 5 Dok sam na svijetu vidjelosam svijetu. 6 Rekavši ovo pljunu nazemlju i naèini kao od pljuvanke, ipomaza kalom oèi slijepome, 7 I reèe:idi umij se u banji Siloamskoj kojeznaèi poslan). Otide dakle i umi se,i doðe gledajuæi. 8 A susjedi i kojiga bijahu vidjeli prije da bješe slijepgovorahu: nije li ovo onaj što sjeðašei prošaše? 9 Jedni govorahu: on je; adrugi: nalik je na nj. A on govoraše:ja sam. 10 Tada mu govorahu: kakoti se otvoriše oèi? 11 On odgovori ireèe: èovjek koji se zove Isus naèinikao, i pomaza oèi moje, i reèe mi: idiu banju Siloamsku i umij se. A kadotidoh i umih se, progledah. 12 Tadamu rekoše: gdje je on? Reèe: neznam. 13 Tada ga povedoše k farise-jima, onoga što bješe nekad slijep.14 A bješe subota kad naèini Isus kaoi otvori mu oèi. 15 Tada ga opetpitahu i fariseji kako progleda. Aon im reèe: kao metnu mi na oèi, iumih se, i vidim. 16 Tada govorahuneki od fariseja: nije ovaj èovjek odBoga, jer ne svetkuje subote. Drugigovorahu: kako može èovjek grješantakova èudesa èiniti? I posta rasprameðu njima. 17 Rekoše dakle opetslijepcu: šta veliš ti za njega što ti

Jovanu 9:18 86 Jovanu 10:18otvori oèi tvoje? A on reèe: pro-rok je. 18 Tada Jevreji ne vjerovašeza njega da bješe slijep i progleda,dok ne dozvaše roditelje onoga što jeprogledao, 19 I zapitaše ih govoreæi:je li ovo vaš sin za koga vi govoriteda se rodi slijep? kako dakle sadvidi? 20 A roditelji njegovi odgov-oriše im i rekoše: znamo da je ovosin naš i da se rodi slijep; 21 A kakosad vidi ne znamo; ili ko mu otvorioèi mi ne znamo; on je veliki, pitajtenjega neka sam kaže za sebe. 22 Ovorekoše roditelji njegovi, jer se bojahuJevreja; jer se Jevreji bijahu dogovo-rili da bude odluèen od zbornice koga prizna za Hrista. 23 Zato rekošeroditelji njegovi: on je veliki, pitajtenjega. 24 Tada po drugi put dozvašeèovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu:podaj Bogu slavu; mi znamo da jeèovjek ovaj grješan. 25 A on odgovorii reèe: je li grješan ne znam; samoznam da ja bijah slijep, a sad vidim.26 Tada mu opet rekoše: šta ti uèini?kako otvori oèi tvoje? 27 Odgovoriim: ja vam veæ kazah, i ne slušaste;šta æete opet slušati? Veæ ako i vihoæete uèenici njegovi da budete?28 A oni ga ukoriše, i rekoše mu: tisi uèenik njegov, a mi smo uèeniciMojsijevi. 29Mi znamo da s Mojsijemgovori Bog; a ovoga ne znamo otkudaje. 30 Èovjek odgovori i reèe im: to ijest za èudo, što vi ne znate otkudaje a on otvori oèi moje. 31 A znamoda Bog ne sluša grješnika; nego akoko poštuje Boga i volju njegovu tvorionoga sluša. 32 Otkako je svijeta nijeèuveno da ko otvori oèi roðenom sli-jepcu. 33 Kad on ne bi bio od Boga nebi mogao ništa èiniti. 34 Odgovorišei rekoše mu: ti si se rodio sav ugrijesima, pa zar ti nas da uèiš? Iistjeraše ga napolje. 35 Èu Isus daga istjeraše napolje; i našavši ga reèemu: vjeruješ li ti sina Božijega? 36 Onodgovori i reèe: a koje je, Gospode, daga vjerujem? 37A Isusmu reèe: i vidiosi ga, i koji govori s tobom on je. 38 Aon reèe: vjerujem, Gospode! I pokloni

mu se. 39 I reèe Isus: ja doðoh na sudna ovaj svijet, da vide koji ne vide, ikoji vide da postanu slijepi. 40 I èušeovo neki od fariseja koji bijahu s njim,i rekoše mu: eda li smo i mi slijepi?41 Reèe im Isus: kad biste bili slijepi,ne biste imali grijeha, a sad govoriteda vidite, tako vaš grijeh ostaje.

101 Zaista, zaista vam kažem: ko ne

ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazina drugom mjestu on je lupež i haj-duk; 2 A koji ulazi na vrata jest pastirovcama: 3Njemu vratar otvora, i ovceglas njegov slušaju, i svoje ovce zovepo imenu, i izgoni ih; 4 I kad svojeovce istjera, ide pred njima, i ovce iduza njim, jer poznaju glas njegov. 5 Aza tuðinom neæe da idu, nego bježeod njega, jer ne poznaju glasa tuðega.6 Ovu prièu kaza im Isus, ali oni nerazumješe šta to bijaše što im kaza.7Tada im reèe Isus opet: zaista, zaistavam kažem: ja sam vrata k ovcama.8 Svi koliko ih god doðe prije menelupeži su i hajduci; ali ih ovce neposlušaše. 9 Ja samvrata; ko uðe krozame spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, ipašu æe naæi. 10 Lupež ne dolazi niza što drugo nego da ukrade i ubijei pogubi; ja doðoh da imaju život iizobilje. 11 Ja sam pastir dobri; pa-stir dobri dušu svoju polaže za ovce,12 A najamnik, koji nije pastir, komenijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide,i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabiovce i raspudi ih; 13 A najamnik bježi,jer je najamnik i ne mari za ovce. 14 Jasam pastir dobri i znam svoje, i mojemene znaju. 15Kao što mene zna otaci ja znam oca; i dušu svoju polažem zaovce. 16 I druge ovce imam koje nijesuiz ovoga tora, i one mi valja dovesti;i èuæe glas moj, i biæe jedno stadoi jedan pastir. 17 Zato me otac ljubi,jer ja dušu svoju polažem da je opetuzmem. 18Niko je ne otima od mene,nego je ja sam od sebe polažem. Vlastimam položiti je i vlast imam uzetije opet. Ovu sam zapovijest primio

Jovanu 10:19 87 Jovanu 11:24od oca svojega. 19 Tada opet postaderaspra meðu Jevrejima za ove rijeèi.20 Mnogi od njih govorahu: u njemuje ðavo, i poludio je; šta ga slušate?21 Drugi govorahu: ove rijeèi nijesuludoga; zar može ðavo slijepima oèiotvorati? 22 A bijaše tada praznik ob-novljenja u Jerusalimu, i bješe zima.23 I hodaše Isus u crkvi po trijemuSolomunovu. 24 A Jevreji ga opkoliše,i govorahumu: dokle æešmuèiti dušenaše? Ako si ti Hristos kaži namslobodno. 25 Isus im odgovori: javam kazah, pa ne vjerujete. Djelakoja tvorim ja u ime oca svojega onasvjedoèe za me. 26 Ali vi ne vjerujete;jer nijeste od mojijeh ovaca, kao štovam kazah. 27 Ovce moje slušaju glasmoj, i ja poznajem njih, i za mnomidu. 28 I ja æu im dati život vjeèni,i nikad neæe izginuti, i niko ih neæeoteti iz ruke moje. 29Otac moj koji miih dade veæi je od sviju; i niko ih nemože oteti iz ruke oca mojega. 30 Ja iotac jedno smo. 31A Jevreji opet uzešekamenje da ga ubiju. 32 Isus im odgov-ori: mnoga vam dobra djela javih odoca svojega; za koje od onijeh djelabacate kamenje na me? 33Odgovorišemu Jevreji govoreæi: za dobro djelone bacamo kamenja na te, nego zahulu na Boga, što ti, èovjek buduæi,gradiš se Bog. 34 Isus im odgovori:ne stoji li napisano u zakonu vašemu:ja rekoh: bogovi ste? 35 Ako onenazvabogovimakojima rijeè Božija bi,i pismo se ne može pokvariti; 36 Kakovi govorite onome kojega otac posvetii posla na svijet: hulu na Boga govoriš,što rekoh: ja sam sin Božij? 37 Ako netvorim djela oca svojega ne vjerujtemi. 38 Ako li tvorim, ako meni i nevjerujete, djelimamojima vjerujte, dapoznate i vjerujete da je otac u meni ija u njemu. 39 Tada opet gledahu daga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku.40 I otide opet preko Jordana na onomjesto gdje Jovan prije kršæavaše; iosta ondje. 41 I mnogi doðoše k njemui govorahu: Jovan ne uèini nijednogaèuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga

istina bješe. 42 I mnogi vjerovaše gaondje.

111 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar

iz Vitanije iz sela Marije i Marte ses-tre njezine. 2 A Marija, koje bratLazar bolovaše, bješe ona što pomazaGospoda mirom i otr noge njegovesvojom kosom.) 3Onda poslaše sestrek njemu govoreæi: Gospode! gle, onajkoji ti je mio bolestan je. 4 A kad èuIsus, reèe: ova bolest nije na smrt,nego na slavu Božiju, da se proslavisin Božij s nje. 5A Isus ljubljaše Martui sestru njezinu i Lazara. 6 A kad èuda je bolestan, tada osta dva danana onom mjestu gdje bješe. 7 A po-tom reèe uèenicima: hajdemo opet uJudeju. 8Uèenicimu rekoše: Ravi! sadJudejci šæadijahu da te ubiju kamen-jem, pa opet hoæeš da ideš onamo?9 Isus odgovori: nije li dvanaest sahatau danu? ko danju ide ne spotièe se,jer vidi vidjelo ovoga svijeta; 10 A koide noæu spotièe se, jer nema vidjelau njemu. 11 Ovo kaza, i potom reèeim: Lazar, naš prijatelj, zaspa; negoidem da ga probudim. 12 Onda murekoše uèenici njegovi: Gospode! akoje zaspao, ustaæe. 13 A Isus im reèeza smrt njegovu, a oni mišljahu dagovori za spavanje sna. 14 Tada imIsus kaza upravo: Lazar umrije. 15 Imilo mi je vas radi što nijesam bioonamo da vjerujete; nego hajdemo knjemu. 16 Onda Toma, koji se zvašeBlizanac, reèe uèenicima: hajdemoi mi da pomremo s njim. 17 A kaddoðe Isus, naðe ga a on veæ èetiridana u grobu. 18A Vitanija bješe blizuJerusalima oko petnaest potrkališta.)19 I mnogi od Judejaca bijahu došli kMarti i Mariji da ih tješe za bratomnjihovijem. 20 Kad Marta dakle èuda Isus ide, iziðe preda nj, a Marijasjeðaše doma. 21 Onda reèe MartaIsusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bimoj brat umro. 22A i sad znam da štozaišteš u Boga daæe ti Bog. 23 Isus jojreèe: brat æe tvoj ustati. 24Marta mu

Jovanu 11:25 88 Jovanu 12:5reèe: znamdaæe ustati o vaskrseniju,u pošljednji dan. 25 A Isus joj reèe:ja sam vaskrsenije i život; koji vjerujemene ako i umre življeæe. 26 I nijedankoji živi i vjeruje mene neæe umrijetivavijek. Vjeruješ li ovo? 27 Reèemu: da, Gospode! ja vjerovah da siti Hristos sin Božij koji je trebalo dadoðe na svijet. 28 I ovo rekavši otidete zovnu tajno Mariju sestru svojugovoreæi: uèitelj je došao, i zove te.29 A ona kako èu, usta brzo i otide knjemu. 30 Jer Isus još ne bješe došaou selo, nego bijaše na onom mjestugdje ga srete Marta. 31A Judejci ondakoji bijahu s njom u kuæi i tješahuje, kad vidješe Mariju da brzo ustai iziðe, poðoše za njom govoreæi daide na grob da plaèe onamo. 32 AMarija kako doðe gdje bješe Isus, ividje ga, pade na noge njegove gov-oreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje,ne bi umro moj brat. 33 Onda Isuskad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèuJudejci koji doðoše s njom, zgrozi seu duhu, i sam postade žalostan. 34 Ireèe: gdje ste gametnuli? Rekošemu:Gospode! hajde da vidiš. 35 Udarišesuze Isusu. 36 Onda Judejci govorahu:gledaj kako ga ljubljaše. 37 A neki odnjih rekoše: ne mogaše li ovaj kojiotvori oèi slijepcu uèiniti da i ovajne umre? 38 A Isus opet se zgrozi usebi, i doðe na grob; a bijaše peæina,i kamen ležaše na njoj. 39 Isus reèe:uzmite kamen. ReèemuMarta, sestraonoga što je umro: Gospode! veæsmrdi; jer su èetiri dana kako je umro.40 Isus joj reèe: ne rekoh li ti daako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju?41Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrt-vac; a Isus podiže oèi gore, i reèe:oèe! hvala ti što si me uslišio. 42 Aja znadoh da me svagda slušaš; negorekoh naroda radi koji ovdje stoji, davjeruju da si me ti poslao. 43 I ovorekavši zovnu iza glasa: Lazare! iz-iði napolje. 44 I iziðe mrtvac obavitplatnom po rukama i po nogama, ilice njegovo ubrusom povezano. Isusim reèe: razdriješite ga i pustite nek

ide. 45 Onda mnogi od Judejaca kojibijahu došli k Mariji i vidješe šta uèiniIsus, vjerovaše ga. 46 A neki od njihotidoše k farisejima i kazaše im štauèini Isus. 47Onda glavari sveštenièkii fariseji sabraše skupštinu, i govo-rahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovajèini mnoga èudesa. 48 Ako ga os-tavimo tako, svi æe ga vjerovati; paæe doæi Rimljani i uzeti nam zemljui narod. 49 A jedan od njih, po imenuKajafa, koji one godine bješe poglavarsveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa;50 I ne mislite da je nama bolje dajedan èovjek umre za narod, negoli danarod sav propadne. 51 A ovo ne reèesam od sebe, nego, buduæi poglavarsveštenièki one godine, proreèe daIsusu valja umrijeti za narod; 52 I nesamo za narod, nego da i rasijanudjecu Božiju skupi ujedno. 53 Odtoga dakle dana dogovoriše se da gaubiju. 54 A Isus više ne hoðaše javnopo Judejcima, nego odande otide ukraj blizu pustinje u grad po imenuJefrem, i ondje hoðaše s uèenicimasvojima. 55 A bješe blizu pasha Jevre-jska, i mnogi iz onoga kraja doðošeu Jerusalim prije pashe da se oèiste.56Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvigovorahu meðu sobom: šta mislitevi zašto ne dolazi na praznik? 57 Aglavari sveštenièki i fariseji izdaše za-povijest ako ga ko opazi gdje je, da javida ga uhvate.

121 A Isus prije pashe na šest dana

doðe u Vitaniju gdje bješe Lazaršto umrije, koga podiže iz mrtvijeh.2 Ondje mu pak zgotoviše veèeru, iMarta služaše, a i Lazar sjeðaše s njimza trpezom; 3 A Marija uzevši litrupravoga nardova mnogocjenoga mirapomaza noge Isusove, i otr kosomsvojom noge njegove; a kuæa se na-puni mirisa od mira. 4 Onda reèejedan od uèenika njegovijeh, Juda Si-monov Iskariotski, koji ga poslije iz-dade: 5 Zašto se ovo miro ne prodadeza trista groša i ne dade siromasima?

Jovanu 12:6 89 Jovanu 12:476A ovo ne reèe što se staraše za sirom-ahe, nego što bješe lupež, i imašekovèežiæ, i nošaše što se metaše u nj.7 A Isus reèe: ne dirajte u nju; ona jeto dohranila za dan mojega pogreba;8 Jer siromahe svagda imate sa sobom,amene nemate svagda. 9Razumje pakmnogi narod iz Judeje da je ondje idoðoše ne samo Isusa radi nego i davide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh.10 A glavari sveštenièki dogovoriše seda i Lazara ubiju; 11 Jer mnogi njegaradi iðahu iz Judeje i vjerovahu Is-usa. 12 A sjutradan mnogi od narodakoji bješe došao na praznik, èuvši daIsus ide u Jerusalim 13 Uzeše graneod finika i iziðoše mu na susret, ivikahu govoreæi: osana! blagoslovenkoji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev.14A Isus našavši magare usjede na nj,kao što je pisano: 15 Ne boj se kæeriSionova, evo car tvoj ide sjedeæi namagaretu. 16 Ali ovo uèenici nje-govi ne razumješe prije: nego kad seproslavi Isus onda se opomenuše daovo bješe za njega pisano, i ovo muuèiniše. 17 A narod svjedoèaše kojibješe prije s njim kad Lazara izazva izgroba i podiže ga iz mrtvijeh. 18 Zatoga i srete narod, jer èuše da on uèiniovo èudo. 19A fariseji govorahumeðusobom: vidite da ništa ne pomaže?gle, svijet ide za njim. 20 A bijahuneki Grci meðu onima koji bijahudošli na praznik da se mole Bogu.21 Oni dakle pristupiše k Filipu, kojibješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahuga govoreæi: gospodine! mi bismohtjeli da vidimo Isusa. 22 Doðe Filipi kaza Andriji, a Andrija i Filip opetkazaše Isusu. 23 A Isus odgovori imgovoreæi: doðe èas da se proslavisin èovjeèij. 24 Zaista, zaista vamkažem: ako zrno pšenièno padnuvšina zemlju ne umre, onda jedno os-tane; ako li umre mnogo roda rodi:25 Koji ljubi dušu svoju izgubiæe je,a ko mrzi na dušu svoju na ovomsvijetu, saèuvaæe je za život vjeèni.26 Ko meni služi, za mnom nek ide,i gdje sam ja ondje i sluga moj neka

bude; i ko meni služi onoga æe poš-tovati otac moj. 27 Sad je duša mojažalosna; i šta da kažem? Oèe! saèuvajme od ovoga èasa; ali zato doðoh naèas ovaj. 28 Oèe! proslavi ime svoje!Tada glas doðe s neba: i proslaviosam, i opet æu proslaviti. 29 A kadèu narod koji stajaše, govorahu: gromzagrmi; a drugi govorahu: anðeo mugovori. 30 Isus odgovori i reèe: ovajglas ne bi mene radi nego narodaradi. 31 Sad je sud ovome svijetu;sad æe biti istjeran knez ovoga svijetanapolje. 32 I kad ja budem podignutod zemlje, sve æu privuæi k sebi. 33Aovo govoraše da pokaže kakvom æesmrti umrijeti. 34Narodmu odgovori:mi èusmo iz zakona da æe Hristosostati vavijek; kako ti govoriš da sesinu èovjeèijemu valja podignuti? Koje taj sin èovjeèij? 35 A Isus im reèe:još je malo vremena vidjelo s vama;hodite dok vidjelo imate da vas tamane obuzme; jer ko hodi po tami ne znakuda ide. 36 Dok vidjelo imate vjeru-jte vidjelo, da budete sinovi vidjela.Rekavši ovo Isus otide i sakri se odnjih. 37 Ako je i èinio tolika èudesapred njima, opet ga ne vjerovahu;38Da se zbude rijeè Isaije proroka kojireèe: Gospode! ko vjerova govorenjunašemu? i ruka Gospodnja kome seotkri? 39 Zato ne mogahu vjerovati,jer opet reèe Isaija: 40 Zaslijepio je oèinjihove i okamenio srca njihova, dane vide oèima ni srcem razumiju, i neobrate se da ih iscijelim. 41 Ovo reèeIsaija kad vidje slavu njegovu i govoriza njega. 42 Ali opet i od knezovamnogi ga vjerovaše; nego radi farisejane priznavahu, da ne bi bili izgnaniiz zbornice; 43 Jer im veæma omiljeslava ljudska nego slava Božija. 44 AIsus povika i reèe: ko mene vjerujene vjeruje mene, nego onoga koji meposla; 45 I ko vidi mene vidi onogakoji me posla. 46 Ja doðoh vidjelo nasvijet, da nijedan koji me vjeruje neostane u tami. 47 I ko èuje moje rijeèii ne vjeruje, ja mu neæu suditi; jerja ne doðoh da sudim svijetu, nego

Jovanu 12:48 90 Jovanu 13:36da spasem svijet. 48 Koji se odrièemene, i ne prima rijeèi mojijeh, imasebi sudiju: rijeè koju ja govorih onaæe mu suditi u pošljednji dan; 49 Jerja od sebe ne govorih, nego otac kojime posla onmi dade zapovijest šta æukazati i šta æu govoriti. 50 I znam da jezapovijest njegova život vjeèni. Što jadakle govorim onako govorim kao štomi reèe otac.

131 A pred praznik pashe, znajuæi

Isus da mu doðe èas da prijeðe izovoga svijeta k ocu, kako je ljubiosvoje koji bijahu na svijetu, do krajaih ljubi. 2 I po veèeri kad veæ ðavobješe metnuo u srce Judi SimonovuIskariotskome da ga izda, 3 ZnajuæiIsus da mu sve otac dade u ruke, i daod Boga iziðe, i k Bogu ide, 4 Ustadeod veèere, i skide svoje haljine, iuze ubrus te se zapreže; 5 Potom usuvodu u umivaonicu, i poèe prati nogeuèenicima i otirati ubrusom kojijembješe zapregnut. 6 Onda doðe k Si-monu Petru, i on mu reèe: Gospode!zar ti moje noge da opereš? 7 Isusodgovori i reèe mu: što ja èinim tisad ne znaš, ali æeš poslije doznati.8ReèemuPetar: nikad ti neæeš opratimojijeh nogu. Isus mu odgovori: akote ne operem nemaš dijela sa mnom.9 Reèe mu Simon Petar: Gospode! nesamo noge moje, nego i ruke i glavu.10 Isus mu reèe: opranome ne trebado samo noge oprati, jer je sav èist; ivi ste èisti, ali ne svi. 11 Jer znadijašeizdajnika svojega, zato reèe: nijestesvi èisti. 12 A kad im opra noge,uze haljine svoje, i sjedavši opet zatrpezu reèe im: znate li što ja uèinihvama? 13 Vi zovete mene uèiteljemi Gospodom; i pravo velite: jer je-sam. 14Kad dakle ja oprah vama nogeGospod i uèitelj, i vi ste dužni jedandrugome prati noge. 15 Jer ja vamdadoh ugled da i vi tako èinite kao štoja vama uèinih. 16 Zaista, zaista vamkažem: nije sluga veæi od gospodarasvojega, niti je poslanik veæi odonoga

koji ga je poslao. 17 Kad ovo znate,blago vama ako ga izvršujete. 18 Negovorim za sve vas, jer ja znam kojeizbrah; nego da se zbude pismo: kojisa mnom hljeb jede podiže petu svojuna me. 19 Sad vam kažem prije negose zbude, da, kad se zbude, vjerujeteda sam ja. 20Zaista, zaista vam kažem:koji prima onoga koga pošljem meneprima; a ko prima mene prima onogakoji me posla. 21 Rekavši ovo Isusposta žalostan u duhu, i posvjedoèii reèe: zaista, zaista vam kažem:jedan izmeðu vas izdaæe me. 22Ondase uèenici zgledahu meðu sobom, ièuðahu se za koga govori. 23 A jedanod uèenika njegovijeh, kojega Isusljubljaše, sjeðaše za trpezom na kriluIsusovu. 24 Onda namaže na njegaSimon Petar da zapita ko bi to bioza koga govori. 25 A on leže na prsiIsusove i reèe mu: Gospode! ko jeto? 26 Isus odgovori: onaj je komeja umoèivši zalogaj dam. I umoèivšizalogaj dade Judi Simonovu Iskariot-skome. 27 I po zalogaju tada uðe unjega sotona. Onda mu reèe Isus: štaèiniš èini brže. 28 A ovo ne razumjeniko od onijeh što sjeðahu za trpe-zom zašto mu reèe. 29 A neki mišl-jahu, buduæi da u Jude bješe kesa,da mu Isus reèe: kupi što treba zapraznik; ili da da što siromašnima.30 A on uzevši zalogaj odmah iziðe;a bješe noæ. 31 Kad on iziðe, ondaIsus reèe: sad se proslavi sin èovjeèij,i Bog se proslavi u njemu. 32 Akose Bog proslavi u njemu, i Bog æenjega proslaviti u sebi, i odmah æe gaproslaviti. 33 Djeèice! još sam malo svama; tražiæete me, i kao što rekohJudejcima: kuda ja idem vi ne možetedoæi, i vama govorim sad. 34 Novuvam zapovijest dajem da ljubite jedandrugoga, kao što ja vas ljubih, da sei vi ljubite meðu sobom. 35 Po tomæe svi poznati da ste moji uèenici akouzimate ljubav meðu sobom. 36 Reèemu Simon Petar: Gospode! kudaideš? Isus mu odgovori: kuda ja idemne možeš sad iæi za mnom, ali æeš

Jovanu 13:37 91 Jovanu 15:6poslije poæi za mnom. 37 Petar mureèe: Gospode! zašto sad ne mogu iæiza tobom? dušu æu svoju položiti zate. 38 Odgovori mu Isus: dušu li æešsvoju položiti za me? Zaista, zaista tikažem: neæepijetao zapjevati dokmese triput ne odreèeš.

141 Da se ne plaši srce vaše, vjerujte

Boga, i mene vjerujte. 2 Mnogi sustanovi u kuæi oca mojega. A da nijetako, kazao bih vam: idem da vampripravim mjesto. 3 I kad otidem ipripravim vammjesto, opet æu doæi,i uzeæu vas k sebi da i vi budete gdjesam ja. 4 I kuda ja idem znate, i putznate. 5 Reèe mu Toma: Gospode! neznamo kuda ideš; i kako možemo putznati? 6 Isus mu reèe: ja sam put iistina i život; niko neæe doæi k ocudo kroza me. 7 Kad biste mene znalionda biste znali i oca mojega; i otselepoznajete ga, i vidjeste ga. 8 Reèemu Filip: Gospode! pokaži nam oca,i biæe nam dosta. 9 Isus mu reèe:toliko sam vrijeme s vama i nijesi mepoznao, Filipe? koji vidje mene, vidjeoca; pa kako ti govoriš: pokaži namoca? 10 Zar ne vjeruješ da sam ja uocu i otac u meni? Rijeèi koje vamja govorim ne govorim od sebe; negootac koji stoji u meni on tvori djela.11 Vjerujte meni da sam ja u ocu iotac u meni; ako li meni ne vjerujete,vjerujtemi po tijem djelima. 12Zaista,zaista vam kažem: koji vjeruje mene,djela koja ja tvorim i on æe tvoriti, iveæa æe od ovijeh tvoriti: jer ja idemk ocu svojemu; 13 I šta god zaištete uoca u ime moje, ono æu vam uèiniti,da se proslavi otac u sinu. 14 I akošto zaištete u ime moje, ja æu uèiniti.15Ako imate ljubav kmeni, zapovijestimoje držite. 16 I ja æu umoliti oca, idaæe vam drugoga utješitelja da budes vama vavijek: 17 Duha istine, kojegasvijet ne može primiti, jer ga ne vidiniti ga poznaje; a vi ga poznajete, jeru vama stoji, i u vamaæe biti. 18Neæuvas ostaviti sirotne; doæi æu k vama.19 Još malo i svijet mene više neæe

vidjeti; a vi æete me vidjeti; jer jaživim, i vi æete življeti. 20 U onajæete vi dan doznati da sam ja u ocusvojemu, i vi u meni, i ja u vama.21 Ko ima zapovijesti moje i drži ihon je onaj što ima ljubav k meni; akoji ima ljubav kmeni imaæe k njemuljubav otac moj; i ja æu imati ljubav knjemu, i javiæumu se sam. 22ReèemuJuda, ne Iskariotski: Gospode! šta jeto da æeš se nama javiti a ne svijetu?23 Isus odgovori i reèe mu: ko imaljubav k meni, držaæe rijeè moju; iotac moj imaæe ljubav k njemu: i knjemu æemo doæi, i u njega æemose staniti. 24 Koji nema ljubavi kmeni ne drži mojijeh rijeèi; a rijeèšto èujete nije moja nego oca koji meposla. 25 Ovo vam kazah dok sam svama. 26A utješitelj Duh sveti, kojegaæe otac poslati u ime moje, on æe vasnauèiti svemu i napomenuæe vam svešto vam rekoh. 27Mir vam ostavljam,mir svoj dajem vam: ne dajem vam gakao što svijet daje, da se ne plaši srcevaše, i da se ne boji. 28Èuste da vam jakazah: idem, i doæi æu k vama. Kadbiste imali ljubav k meni, onda bistese obradovali što rekoh: idem k ocu;jer je otac moj veæi od mene. 29 I sadvam kazah, prije dok se nije zbilo, davjerujete kad se zbude. 30 Veæ neæumnogo govoriti s vama; jer ide knezovoga svijeta, i u meni nema ništa.31Nego da vidi svijet da imam ljubav kocu, i kao što mi zapovjedi otac onakotvorim. Ustanite, hajdemo odavde.

151 Ja sam pravi èokot, i otac je moj

vinogradar; 2 Svaku lozu na meni kojane raða roda otsjeæi æe je; i svakukoja raða rod oèistiæe je da više rodarodi. 3 Vi ste veæ oèišæeni rijeèjukoju vam govorih. 4 Budite u meni ija æu u vama. Kao što loza ne možeroda roditi sama od sebe ako ne budena èokotu, tako i vi ako u meni nebudete. 5 Ja sam èokot a vi loze: i kojibude u meni i ja u njemu on æe roditimnogi rod: jer bez mene ne možeteèiniti ništa. 6 Ko u meni ne ostane

Jovanu 15:7 92 Jovanu 16:19izbaciæe se napolje kao loza, i osušiæese, i skupiæe je, i u oganj baciti, ispaliti. 7 Ako ostanete u meni i rijeèimoje u vama ostanu, šta god hoæeteištite, i biæe vam. 8 Tijem æe se otacmoj proslaviti, da rod mnogi rodite;i biæete moji uèenici. 9 Kao što otacima ljubav k meni, i ja imam ljubav kvama; budite u ljubavi mojoj. 10 Akozapovijesti moje uzdržite ostaæeteu ljubavi mojoj, kao što ja održahzapovijesti oca svojega i ostajem uljubavi njegovoj. 11 Ovo vam kazah,da radost moja u vama ostane i radostvaša se ispuni. 12 Ovo je zapovijestmoja da imate ljubav meðu sobom,kao što ja imadoh ljubav k vama. 13Odove ljubavi niko veæe nema, da kodušu svoju položi za prijatelje svoje.14Vi ste prijatelji moji ako tvorite štovam ja zapovijedam. 15 Više vas nenazivam slugama; jer sluga ne zna štaradi gospodar njegov: nego vas naz-vahprijateljima; jer vamsve kazah štoèuh od oca svojega. 16 Vi mene neizbraste, nego ja vas izbrah, i postavihvas da vi idete i rod rodite; i da vašrod ostane, da što god zaištete u ocau ime moje da vam da. 17 Ovo vamzapovijedam da imate ljubav meðusobom. 18 Ako svijet na vas uzmrzi,znajte da na mene omrznu prije vas.19 Kad biste bili od svijeta, onda bisvijet svoje ljubio: a kako nijeste odsvijeta, nego vas ja od svijeta izbrah,zato mrzi na vas svijet. 20 Opominjitese rijeèi koju vam ja rekoh: nije slugaveæi od gospodara svojega. Akomeneizgnaše, i vas æe izgnati; ako mojurijeè održaše, i vašu æe održati. 21Alisve æe vam ovo èiniti za ime moje,jer ne poznaju onoga koji me posla.22 Da nijesam bio došao i govorio imne bi grijeha imali; a sad izgovoraneæe imati za grijeh svoj. 23 Kojimrzi na mene i na oca mojega mrzi.24 Da nijesam bio djela tvorio meðunjima kojijeh niko drugi ne tvori, nebi grijeha imali: a sad i vidješe, iomrznuše na mene i na oca mojega.25 Ali da se zbude rijeè napisana u

zakonu njihovom: omrznuše nameneni za što. 26A kad doðe utješitelj, kogaæu vam poslati od oca, Duh istine,koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti zamene. 27A i vi æete svjedoèiti, jer steod poèetka sa mnom.

161 Ovo vam kazah da se ne

sablaznite. 2 Izgoniæe vas iz zbornica;a doæi æe vrijeme kad æe svaki kojivas ubije misliti da Bogu službu èini.3 I ovo æe èiniti, jer ne poznaše oca nimene. 4Nego vamovo kazah kad doðevrijeme da se opomenete ovoga davam ja kazah; a isprva ne kazah vamovo, jer bijah s vama. 5 A sad idem konome koji me posla, i niko me od vasne pita: kuda ideš? 6 Nego što vamovo kazah žalosti napuni se srce vaše.7Nego vam ja istinu govorim: bolje jeza vas da ja idem: jer ako ja ne idem,utješitelj neæe doæi k vama; ako liidem, poslaæu ga k vama. 8 I kad ondoðe pokaraæe svijet za grijeh, i zapravdu, i za sud: 9 Za grijeh dakle štone vjeruju mene; 10 A za pravdu štoidem k ocu svojemu; i više me neæetevidjeti; 11 A za sud što je knez ovogasvijeta osuðen. 12 Još vam mnogoimam kazati; ali sad ne možete nositi.13 A kad doðe on, Duh istine, uputiæevas na svaku istinu; jer neæe od sebegovoriti, nego æe govoriti što èuje,i javiæe vam što æe biti unapredak.14 On æe me proslaviti, jer æe odmojega uzeti, i javiæe vam: 15 Svešto ima otac moje je: zato rekoh daæe odmojega uzeti, i javiti vam. 16 Jošmalo, i neæeteme vidjeti, i opetmalo,pa æete me vidjeti: jer idem k ocu.17Aneki od uèenika njegovijeh rekošemeðu sobom: šta je to što nam kaže:još malo, i neæete me vidjeti; i opetmalo pa æete me vidjeti; i: ja idem kocu? 18 Govorahu dakle: šta je to štogovori: malo? ne znamo šta govori.19 A Isus razumje da šæadijahu daga zapitaju, pa im reèe: zato li sezapitujete meðu sobom što rekoh:još malo i neæete me vidjeti, i opet

Jovanu 16:20 93 Jovanu 17:25malo pa æete me vidjeti? 20 Zaista,zaista vam kažem daæete vi zaplakatii zaridati, a svijet æe se radovati; i viæete žalosni biti, ali æe se vaša žalostokrenuti na radost. 21 Žena kad raðatrpi muku; jer doðe èas njezin: ali kadrodi dijete, više se ne opominje žalostiod radosti, jer se rodi èovjek na svijet.22 Tako i vi dakle imate sad žalost;ali æu vas opet vidjeti, i radovaæe sesrce vaše, i vaše radosti niko neæeuzeti od vas; 23 I u onaj dan neæeteme pitati ni za što. Zaista, zaista vamkažem da što god uzištete u oca u imemoje, daæe vam. 24 Doslije ne iskasteništa u ime moje; ištite i primiæete,da radost vaša bude ispunjena. 25Ovovam govorih u prièama; ali æe doæivrijeme kad vam više neæu govoriti uprièama, nego æu vam upravo javitiza oca. 26 U onaj æete dan u imemoje zaiskati, i ne velim vam da æu jaumoliti oca za vas; 27 Jer sam otac imaljubav k vama kao što vi imaste ljubavk meni, i vjerovaste da ja od Bogaiziðoh. 28 Iziðoh od oca, i doðoh nasvijet; i opet ostavljam svijet, i idem kocu. 29Rekošemuuèenici njegovi: etosad upravo govoriš, a prièe nikakvene govoriš. 30 Sad znamo da sveznaš, i ne treba ti da te ko pita. Potome vjerujemo da si od Boga izišao.31 Isus im odgovori: zar sad vjerujete?32 Evo ide èas, i veæ je nastao, da serazbjegnete svaki na svoju stranu imene sama ostavite; ali nijesam sam,jer je otac sa mnom. 33 Ovo vamkazah, da u meni mir imate. U svijetuæete imati nevolju; ali ne bojte se, jerja nadvladah svijet.

171 Ovo govori Isus, pa podiže oèi

svoje na nebo i reèe: oèe! doðe èas,proslavi sina svojega, da i sin tvojproslavi tebe; 2Kao što si mu dao vlastnad svakijem tijelom da svemu što simu dao da život vjeèni. 3 A ovo ježivot vjeèni da poznaju tebe jedinogaistinoga Boga, i koga si poslao IsusaHrista. 4 Ja tebe proslavih na zemlji:posao svrših koji si mi dao da radim.

5 I sad proslavi ti mene, oèe, u tebesamoga slavom koju imadoh u tebeprije nego svijet postade. 6 Ja javihime tvoje ljudima koje si mi dao odsvijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao,i tvoju rijeè održaše. 7 Sad razumješeda je sve što si mi dao od tebe. 8 Jerrijeèi koje si dao meni dadoh im; ioni primiše, i poznadoše istinito daod tebe iziðoh, i vjerovaše da si meti poslao. 9 Ja se za njih molim: nemolim se za sav) svijet, nego za onekoje simi dao, jer su tvoji. 10 Imoje sveje tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavihu njima. 11 I više nijesam na svijetu,a oni su na svijetu, a ja idem k tebi.Oèe sveti! saèuvaj ih u ime svoje, onekoje si mi dao, da budu jedno kao imi. 12 Dok bijah s njima na svijetu,ja ih èuvah u ime tvoje; one koje simi dao saèuvah, i niko od njih nepogibe osim sina pogibli, da se zbudepismo. 13 A sad k tebi idem, i ovogovorim na svijetu, da imaju radostmoju ispunjenu u sebi. 14 Ja im dadohrijeè tvoju; i svijet omrznu na njih,jer nijesu od svijeta, kao ni ja štonijesam od svijeta. 15Ne molim te daihuzmeš sa svijeta, negoda ih saèuvašoda zla. 16 Od svijeta nijesu, kao nija što nijesam od svijeta. 17 Osveti ihistinom svojom: rijeè je tvoja istina.18Kao što si timene poslao u svijet, i janjih poslah u svijet. 19 Ja posveæujemsebe za njih, da i oni budu osveæeniistinom. 20 Ne molim pak samo zanjih, nego i za one koji me uzvjerujunjihove rijeèi radi; 21 Da svi jednobudu, kao ti, oèe, što si u meni i ja utebi; da i oni u nama jedno budu, dai svijet vjeruje da si me ti poslao. 22 Islavu koju simi dao ja dadohnjima, dabudu jedno kaomi što smo jedno. 23 Jau njima i ti u meni: da budu sasvijemujedno, i da pozna svijet da si me tiposlao i da si imao ljubav k njima kaoi k meni što si ljubav imao. 24 Oèe!hoæu da i oni koje si mi dao budusa mnom gdje sam ja; da vide slavumoju koju si mi dao, jer si imao ljubavk meni prije postanja svijeta. 25 Oèe

Jovanu 17:26 94 Jovanu 18:35pravedni! svijet tebe ne pozna, a jate poznah, i ovi poznaše da si me tiposlao. 26 I pokazah im ime tvoje, ipokazaæu: da ljubav kojom si meneljubio u njima bude, i ja u njima.

181 I rekavši ovo Isus iziðe s

uèenicima svojijem preko potokaKedrona gdje bješe vrt, u koji uðe oni uèenici njegovi. 2 A Juda izdajniknjegov znadijaše ono mjesto; jer seIsus èesto skupljaše ondje s uèenicimasvojijem. 3 Onda Juda uze èetu iod glavara sveštenièkijeh i farisejamomke, i doðe onamo s fenjerima isa svijeæama i s oružjem. 4 A Isusznajuæi sve što æe biti od njega iziðe ireèe im: koga tražite? 5 Odgovorišemu: Isusa Nazareæanina. Isus imreèe: ja sam. A s njima stajaše iJuda koji ga izdavaše. 6 A kad imreèe: ja sam; izmakoše se natrag ipopadaše na zemlju. 7 Onda ih opetzapita Isus: koga tražite? A onirekoše: Isusa Nazareæanina. 8 Isusim odgovori: kazah vam da samja. Ako dakle mene tražite, ostaviteove nek idu. 9 Da se izvrši rijeè štoreèe: ne izgubih nijednoga od onijehkoje si mi dao. 10 A Simon Petarimaše nož, pa ga izvadi i udari slugupoglavara sveštenièkoga, i otsijeèemu desno uho. A sluzi bješe imeMalho. 11 Onda reèe Isus Petru:zadjeni nož u nožnice. Èašu koju midade otac zar da je ne pijem? 12A èetai vojvoda i momci Jevrejski uhvatišeIsusa i svezaše ga, 13 I odvedošega najpre Ani, jer bješe tast Kajafi,koji bješe poglavar sveštenièki onegodine. 14 A Kajafa bješe onaj štodade svjet Judejcima da je bolje daumre jedan èovjek nego narod dapropadne. 15 Za Isusom pak iðašeSimon Petar i drugi uèenik; a uèenikonaj bješe poznat kod poglavarasveštenièkoga, i uðe s Isusom u dvorpoglavara sveštenièkoga; 16 A Petarstajaše napolju kod vrata. Ondaiziðe onaj uèenik što bješe poznat

kod poglavara sveštenièkoga i reèevratarici te uvede Petra. 17Onda reèesluškinja vratarica Petru: da nijesii ti uèenik ovoga èovjeka? On reèe:nijesam. 18 A sluge i momci bijahunaložili oganj i stajahu te se grijahu,jer bješe zima; a i Petar stajaše snjima i grijaše se. 19 Poglavar paksveštenièki zapita Isusa za uèenikenjegove i za njegovunauku. 20 Isusmuodgovori: ja govorih javno svijetu,ja svagda uèih u zbornici i u crkvi,gdje se svagda skupljaju Judejci, iništa tajno ne govorih. 21 Što pitašmene? Pitaj one koji su slušali štasam im govorio; evo ovi znadu štasam ja govorio. 22 A kad on ovo reèe,jedan od momaka koji stajahu ondjeudari Isusa po obrazu, i reèe: zar takoodgovaraš poglavaru sveštenièkome?23 Isus mu odgovori: ako zlo rekoh,dokaži da je zlo; ako li dobro, zaštome biješ? 24 I Ana posla ga svezanaKajafi poglavaru sveštenièkome. 25 ASimon Petar stajaše i grijaše se. Ondamu rekoše: da nijesi i ti od uèenikanjegovijeh? A on se odreèe i reèe:nijesam. 26 Reèe jedan od slugupoglavara sveštenièkoga koji bješeroðak onome što mu Petar otsijeèeuho: ne vidjeh li ja tebe u vrtu snjim? 27 Onda se Petar opet odreèe;i odmah pijetao zapjeva. 28 A Isusapovedoše od Kajafe u sudnicu. Alibješe jutro, i oni ne uðoše u sudnicuda se ne bi opoganili, nego da bimogli jesti pashu. 29 Onda Pilatiziðe k njima napolje i reèe: kakovukrivicu iznosite na ovoga èovjeka?30 Odgovoriše mu i rekoše: kad on nebi bio zloèinac ne bismo ga predalitebi. 31 A Pilat im reèe: uzmite gavi i po zakonu svojemu sudite mu.A Jevreji mu rekoše: mi ne smijemonikoga pogubiti. 32 Da se zbude rijeèIsusova koju reèe kazujuæi kakvomæe smrti umrijeti. 33 Onda uðe Pilatopet u sudnicu, i dozva Isusa, i reèemu: ti si car Judejski? 34 Isus muodgovori: govoriš li ti to sam od sebe,ili ti drugi kazaše za mene? 35 Pilat

Jovanu 18:36 95 Jovanu 19:28odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rodtvoj i glavari sveštenièki predaše temeni; šta si uèinio? 36 Isus odgovori:carstvo moje nije od ovoga svijeta;kad bi bilo od ovoga svijeta carstvomoje, onda bi sluge moje branileda ne bih bio predan Jevrejima; alicarstvo moje nije odavde. 37 Ondamu reèe Pilat: daklem si ti car? Isusodgovori: ti govoriš da sam ja car.Ja sam za to roðen, i zato doðoh nasvijet da svjedoèim istinu. I svaki kojije od istine sluša glas moj. 38 Reèemu Pilat: šta je istina? I ovo rekavšiiziðe opet k Jevrejima, i reèe im: janikakve krivice ne nalazim na njemu.39 A u vas je obièaj da vam jednogapustim na pashu, hoæete li dakle davam pustim cara Judejskoga? 40Ondasvi povikaše opet govoreæi: ne ovoga,nego Varavu. A Varava bješe hajduk.

191 Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba

ga. 2 I vojnici spletavši vijenac odtrnja metnuše mu na glavu, i obukošemu skerletnu haljinu, 3 I govorahu:zdravo, care Judejski! i bijahu gapo obrazima. 4 Onda Pilat iziðe opetnapolje, i reèe im: evo ga izvodim kvama napolje, da vidite da na njemune nalazim nikakve krivice. 5 A Isusiziðe napolje pod vijencem od trnjai u skerletnoj haljini. I reèe im Pi-lat: evo èovjeka! 6 A kad ga vidješeglavari sveštenièki i momci, povikašegovoreæi: raspni ga, raspni. Pilatim reèe: uzmite ga vi i raspnite,jer ja ne nalazim na njemu krivice.7 Odgovoriše mu Jevreji: mi imamozakon i po zakonu našemu valja daumre, jer naèini sebe sinom Božijim.8 Kad dakle Pilat èu ovu rijeè, pobojase veæma. 9 I opet uðe u sudnicu, ireèe Isusu: odakle si ti? A Isus mune dade odgovora. 10A Pilat mu reèe:zar meni ne govoriš? ne znaš li daimam vlast raspeti te, i vlast imampustiti te? 11 Isus odgovori: ne bi imaovlasti nikakve nadamnom kad ti ne bibilo dano odozgo; zato onaj ima veæigrijeh kojime predade tebi. 12Od tada

gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevrejivikahu govoreæi: ako ovoga pustišnijesi prijatelj æesaru. Svaki kojisebe carem gradi protivi se æesaru.13 Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvedeIsusa napolje, i sjede na sudijnskustolicunamjestu koje se zove kaldrmaa Jevrejski Gavata. 14 A bješe petakuoèi pashe oko šestoga sahata; i Pilatreèe Jevrejima: evo car vaš. 15 A onivikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilatim reèe: zar cara vašega da razap-nem? Odgovoriše glavari sveštenièki:mi nemamo cara osimæesara. 16Tadaim ga dakle predade da se razapne.A oni uzeše Isusa i odvedoše. 17 Inoseæi krst svoj iziðe na mjesto kojese zove košturnica a Jevrejski Golgota.18 Ondje ga razapeše, i s njim drugudvojicu s jedne i s druge strane, a Is-usa u srijedi. 19 Pilat pak napisa i nat-pis i metnu na krst; i bješe napisano:Isus Nazareæanin car Judejski. 20 Ionaj natpis èitaše mnogi od Jevreja;jer mjesto bješe blizu grada gdje raza-peše Isusa; i bješe napisano Jevrejski,Grèki, Latinski. 21 A Jevrejski glavarisveštenièki govorahu Pilatu: ne piši:car Judejski, nego da sam reèe: ja samcar Judejski. 22 Pilat odgovori: štopisah pisah. 23A vojnici kad razapešeIsusa uzeše njegove haljine i naèinišeèetiri dijela, svakome vojniku po dijel,i dolamu; a dolama ne bješe šivenanego izatkana sva s vrha do dna.24 Onda rekoše meðu sobom: da je nederemo, nego da bacimo kocke za njukome æe dopasti. Da se zbude pismokoje govori: razdijeliše haljine mojemeðu sobom, i za dolamumoju bacišekocke. Vojnici dakle tako uèiniše. 25Astajahu kod krsta Isusova mati nje-gova, i sestra matere njegove MarijaKleopova, i Marija Magdalina. 26 AIsus vidjevši mater i uèenika kogaljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj:ženo! eto ti sina! 27 Potom reèeuèeniku: eto ti matere! I od onogaèasa uze je uèenik k sebi. 28 Potomznajuæi Isus da se veæ sve svrši, dase zbude pismo reèe: žedan sam.

Jovanu 19:29 96 Jovanu 20:2529 Ondje stajaše sud pun octa; a oninapuniše sunðer octa, i nataknuvši natrsku, prinesoše k ustima njegovijem.30 A kad primi Isus ocat reèe: svršise. I preklonivši glavu predade duh.31 A buduæi da bješe petak, pa da nebi tijela ostala na krstu u subotu jerbijaše veliki dan ona subota Jevrejimoliše Pilata da im prebiju golijenipa da ih skinu. 32 Onda doðoše vo-jnici, i prvome dakle prebiše golijenii drugome raspetome s njim. 33 Adošavši na Isusa, kad ga vidješe daje veæ umro, ne prebiše mu golijeni;34Nego jedan od vojnika probode murebra kopljem; i odmah iziðe krv ivoda. 35 I onaj što vidje posvjedoèi, isvjedoèanstvo je njegovo istinito; i onzna da istinu govori da vi vjerujete.36 Jer se ovo dogodi da se zbude pismo:kost njegova da se ne prelomi. 37 Iopet drugo pismo govori: pogledaæeonoga koga probodoše. 38 A potomJosif iz Arimateje, koji bješe uèenikIsusov ali kradom od straha Jevre-jskoga, moli Pilata da uzme tijelo Is-usovo, i dopusti Pilat. Onda doðe i uzetijelo Isusovo. 39 A doðe i Nikodim,koji prije dolazi k Isusunoæu, i donesepomiješane smirne i aloja oko stolitara. 40 I uzeše tijelo Isusovo, i obav-iše ga platnom s mirisima, kao što jeobièaj u Jevreja da ukopavaju. 41 Abijaše blizu onoga mjesta gdje bješerazapet, vrt, i u vrtu grob nov, u kojiniko nikad ne bješe metnut. 42 Ondjedakle petka radi Jevrejskoga, jer bješeblizu grob, metnuše Isusa.

201 A u prvi dan nedjelje doðe Mar-

ija Magdalina na grob rano, još dokse ne bješe rasvanulo, i vidje da jekamen odvaljen od groba. 2 Ondaotrèa, i doðe k Simonu Petru i kdrugom uèeniku koga ljubljaše Isus,i reèe im: uzeše Gospoda iz groba;i ne znamo gdje ga metnuše. 3 APetar iziðe i drugi uèenik, i poðošeka grobu. 4 Trèahu pak oba zajedno,i drugi uèenik trèaše brže od Petra,

i doðe prije ka grobu. 5 I nadvirivšise vidje haljine gdje leže; ali ne uðe.6Doðe pak Simon Petar za njim, i uðeu grob, i vidje haljine same gdje leže,7 I ubrus koji bješe na glavi njegovojne s haljinama da leži nego osobitosavit na jednom mjestu. 8 Tada dakleuðe i drugi uèenik koji najprije doðeka grobu, i vidje i vjerova. 9 Jer jošne znadijahu pisma da njemu valjaustati iz mrtvijeh. 10 Onda otidošeopet uèenici doma. 11AMarija stajašenapolju kod groba i plakaše. I kadplakaše nadviri se nad grob, 12 I vidjedva anðela u bijelijem haljinama gdjesjede jedan èelo glave a jedan èelonogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.13 I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš?Reèe im: uzeše Gospoda mojega, ine znam gdje ga metnuše. 14 I ovorekavši obazre se natrag, i vidje Isusagdje stoji, i ne znadijaše da je Isus.15 Isus joj reèe: ženo! što plaèeš?koga tražiš? A ona misleæi da je vrtarreèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeokaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu gauzeti. 16 Isus joj reèe: Marija! A onaobazrevši se reèe mu: Ravuni! kojeznaèi uèitelju. 17Reèe joj Isus: ne doh-vataj se domene, jer se još ne vratih kocu svojemu; nego idi k braæi mojoj,i kaži im: vraæam se k ocu svojemui ocu vašemu, i Bogu svojemu i Boguvašemu. 18AMarijaMagdalina otide, ijavi uèenicimada vidje Gospoda i kazajoj ovo. 19A kad bi uveèe onaj prvi dannedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdjese bijahu uèenici njegovi skupili odstraha Jevrejskoga, doðe Isus i stadena srijedu i reèe im: mir vam. 20 I ovorekavši pokaza im ruke i rebra svoja.Onda se uèenici obradovaše vidjevšiGospoda. 21 A Isus im reèe opet: mirvam; kao što otac posla mene, i jašaljem vas. 22 I ovo rekavši dunu, ireèe im: primite Duh sveti. 23 Kojimaoprostite grijehe, oprostiæe im se; ikojima zadržite, zadržaæe se. 24 AToma koji se zove Blizanac, jedan oddvanaestorice, ne bješe ondje s njimakad doðe Isus. 25 A drugi mu uèenici

Jovanu 20:26 97 Jovanu 21:25govorahu: vidjesmo Gospoda. A onim reèe: dok ne vidim na rukama nje-govijem rana od klina, i ne metnemprsta svojega u rane od klina, i nemetnem ruke svoje u rebra njegova;neæu vjerovati. 26 I poslije osam danaopet bijahu uèenici njegovi unutra, iToma s njima. Doðe Isus kad bijahuvrata zatvorena, i stade meðu njima ireèe: mir vam. 27 Potom reèe Tomi:pruži prst svoj amo i viði ruke moje; ipruži ruku svoju i metni u rebramoja,i ne budi nevjeran nego vjeran. 28 Iodgovori Toma i reèemu: Gospodmoji Bog moj. 29 Isus mu reèe: poštome vidje vjerovao si; blago onimakoji ne vidješe i vjerovaše. 30 A imnoga druga èudesa uèini Isus preduèenicima svojijem koja nijesu pisanau knjizi ovoj. 31 A ova se napisaše,da vjerujete da Isus jest Hristos sinBožij, i da vjerujuæi imate život u imenjegovo.

211 Poslije toga opet se javi Isus

uèenicima svojijem na moru Tiveri-jadskom. A javi se ovako: 2 Bijahuzajedno Simon Petar i Toma koji sezvaše Blizanac, i Natanailo iz KaneGalilejske, i sinovi Zevedejevi, i drugadvojica od uèenika njegovijeh. 3 Reèeim Simon Petar: idem da lovim ribu.Rekošemu: idemo i mi s tobom. Ondaiziðoše i odmah sjedoše u laðu, i onunoæ ne uhvatiše ništa. 4 A kad bijutro, stade Isus na brijegu; ali uèenicine poznaše da je Isus. 5 A Isus imreèe: djeco! eda što imate za jelo?Odgovoriše mu: nemamo. 6 A onim reèe: bacite mrežu s desne stranelaðe, i naæi æete. Onda baciše, i veænemogahu izvuæi je odmnoštva ribe.7Onda uèenik onaj koga ljubljaše Isusreèe Petru: to je Gospod. A SimonPetar kad èu da je Gospod, zapreže sekošuljom, jer bješe go, i skoèi u more.8 A drugi uèenici doðoše na laði, jerne bješe daleko od zemlje nego okodvjesta lakata, vukuæimrežu s ribom.9 Kad dakle izljezoše na zemlju, vid-ješe oganj naložen, i na njemu met-

nutu ribu i hljeb. 10 Isus im reèe:prinesite od ribe što sad uhvatiste.11 A Simon Petar uðe i izvuèe mrežuna zemlju punu velikijeh riba sto ipedeset i tri; i od tolikoga mnoštvane prodrije se mreža. 12 Isus imreèe: hodite objedujte. A nijedan oduèenika ne smedijaše da ga pita: kosi ti? videæi da je Gospod. 13 A doðei Isus, i uze hljeb, i dade im, tako iribu. 14 Ovo se veæ treæi put javiIsus uèenicima svojijem pošto ustadeiz mrtvijeh. 15A kad objedovaše, reèeIsus Simonu Petru: Simone Jonin!ljubiš li me veæma nego ovi? Reèemu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim.Reèe mu Isus: pasi jaganjce moje.16 Reèe mu opet drugom: SimoneJonin! ljubiš li me? Reèe mu: da,Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèemu Isus: pasi ovce moje. 17 Reèemu treæom: Simone Jonin! ljubišli me? A Petar posta žalostan štomu reèe treæom: ljubiš li me? ireèe mu: Gospode! ti sve znaš, tiznaš da te ljubim. Reèe mu Isus:pasi ovce moje. 18 Zaista, zaista tikažem: kad si bio mlad, opasivao sise sam i hodio si kuda si htio; a kadostariš, širiæeš ruke svoje i drugi æete opasati i odvesti kuda neæeš. 19 Aovo reèe pokazujuæi kakom æe smrtiproslaviti Boga. I rekavši ovo reèemu:hajde za mnom. 20 A Petar obazrevšise vidje gdje za njim ide onaj uèenikkoga Isus ljubljaše, koji i na veèeri ležena prsi njegove i reèe: Gospode! ko jetaj koji æe te izdati? 21Vidjevši Petarovoga reèe Isusu: Gospode! a šta æeovaj? 22 Isus mu reèe: ako hoæu daon ostane dok ja ne doðem, šta je tebido toga? Ti hajde za mnom. 23 Ondaiziðe ova rijeè meðu braæom da onajuèenik neæe umrijeti; ali Isus ne reèenjemu da neæe umrijeti, nego: akohoæu da ostane dok ja ne doðem, štoje tebi do toga? 24 Ovo je onaj uèenikkoji svjedoèi za ovo, koji i napisa ovo:i znamo da je svjedoèanstvo njegovoistinito. 25 A ima i drugo mnogošto uèini Isus, koje kad bi se redompopisalo, ni u sami svijet, mislim, ne

Jovanu 21:25 98 Jovanu 21:25bi mogle stati napisane knjige. Amin.

Dela apostolska 1:1 99 Dela apostolska 2:8

Dela apostolska1 Prvu sam ti knjigu napisao o

svemu, o Teofile, što poèe Isus itvoriti i uèiti 2 Do dana kad se uz-nese, pošto Duhom svetijem zapov-jedi apostolima koje izabra, 3Pred ko-jima i po stradanju svomepokaza sebeživa mnogijem i istinitijem znacima,i javlja im se èetrdeset dana, i govorio carstvu Božijemu. 4 I sabravši ihzapovjedi im da ne idu iz Jerusalima,nego da èekaju obeæanje oèino, kojeèuste, reèe, od mene; 5 Jer je Jovankrstio vodom, a vi æete se krstitiDuhom svetijem ne dugo posle ovijehdana. 6Aoni onda koji zajedno bijahu,pitahu ga govoreæi: Gospode! hoæešli sad naèiniti carstvo Izrailjevo? 7 Aon im reèe: nije vaše znati vremenai ljeta koje otac zadrža u svojoj vlasti;8Nego æete primiti silu kad siðe Duhsveti na vas; i biæete mi svjedoci i uJerusalimu i po svoj Judeji i Samarijii tja do kraja zemlje. 9 I ovo rekavšividješe oni gdje se podiže i odnesega oblak iz oèiju njihovijeh. 10 I kadgledahu za njim gdje ide na nebo,gle, dva èovjeka stadoše pred njimau bijelijem haljinama, 11Koji i rekoše:ljudi Galilejci! šta stojite i gledatena nebo? Ovaj Isus koji se od vasuze na nebo tako æe doæi kao štovidjeste da ide na nebo. 12 Tada sevratiše u Jerusalim s gore koja se zoveMaslinska, koja je blizu Jerusalimajedan subotni dan hoda. 13 I kaduðoše, popeše se u sobu gdje stajahuPetar i Jakov i Jovan i Andrija, Filipi Toma, Vartolomije i Matej, JakovAlfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovl-jev. 14 Ovi svi jednodušno bijahu jed-nako na molitvi i u moljenju sa že-nama, i s Marijommaterom Isusovomi braæom njegovom. 15 I u dane oneustavši Petar izmeðu uèenika reèe abijaše naroda zajedno oko sto i dvade-set imena): 16 Ljudi braæo! trebaloje da se izvrši ono pismo što proreèe

Duh sveti ustima Davidovijem za Judukoji bješe pred onima što uhvatišeIsusa; 17 Jer se brojaše s nama, i bijašeprimio dijel ove službe. 18 On daklesteèe njivu od plate nepravedne, iobjesivši se puèe po srijedi, i izasuse sva utroba njegova. 19 I postadeznano svima koji žive u Jerusalimuda æe se ta njiva prozvati njihovijemjezikom Akeldama, koje znaèi njivakrvna. 20 Jer se piše u knjizi psaltiru:da bude dvor njegov pust, i da nebude nikoga ko bi življeo u njemu, i:vladièanstvo njegovo da primi drugi.21 Treba dakle od ovijeh ljudi koji subili s nama za sve vrijeme kako meðunas uðe i iziðe Gospod Isus, 22 Poèevšiod krštenja Jovanova do dana kad seuze od nas, da bude s nama svje-dok njegova vaskrsenija jedan od ovi-jeh. 23 I postaviše dvojicu, Josifa kojise zvaše Varsava prezimenom Just, iMatija. 24 I pomolivši se Bogu rekoše:ti, Gospode! koji poznaješ srca sviju,pokaži jednoga od ove dvojice koga siizabrao, 25 Da primi dijel ove službe iapostolstva, iz koga ispade Juda da idena mjesto svoje. 26 I baciše kocke zanjih, i pade kocka na Matija i primišega meðu jedanaest apostola.

21 I kad se navrši pedeset dana bi-

jahu zajedno svi apostoli jednodušno.2 I ujedanput postade huka s nebakao duhanje silnoga vjetra, i napunisvu kuæu gdje sjeðahu; 3 I pokazašeim se razdijeljeni jezici kao ognjeni;i sjede po jedan na svakoga od njih.4 I napuniše se svi Duha svetoga, istadoše govoriti drugijem jezicima,kao što im Duh davaše te govorahu.5 A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudipobožni iz svakoga naroda koji je podnebom. 6 A kad postade ovaj glas,skupi se narod, i smete se: jer svaki odnjih slušaše gdje oni govore njegovi-jem jezikom. 7 I divljahu se i èuðahuse govoreæi jedan drugome: nijesu liovo sve Galilejci što govore? 8Pa kakomi èujemo svaki svoj jezik u kome smo

Dela apostolska 2:9 100 Dela apostolska 2:46se rodili? 9 Paræani, i Miðani, i Elaml-jani, i koji smo iz Mesopotamije, i izJudeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,10 I iz Frigije i Pamfilije, izMisira i kra-jeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici izRima, i Judejci i došljaci, 11 Kriæani iArapi, èujemo gdje oni govore naši-jem jezicima velièine Božije. 12 I di-vljahu se svi i ne mogahu se naèu-diti govoreæi jedan drugome: šta æedakle ovo biti? 13A drugi potsmijeva-juæi se govorahu: nakitili su se vina.14 A Petar stade sa jedanaestoricom ipodiže glas svoj i reèe im: ljudi Judejcii vi svi koji živite u Jerusalimu! ovoda vam je na znanje, i èujte rijeèimoje. 15 Jer ovi nijesu pijani kao štovi mislite, jer je tek treæi sahat dana;16 Nego je ovo ono što kaza prorokJoilo: 17 I biæe u pošljednje dane, gov-ori Gospod, izliæu od Duha svojega nasvako tijelo, i proreæi æe sinovi vašii kæeri vaše, i mladiæi vaši vidjeæeutvare i starci vaši sniæe snove; 18 Jeræu na sluge svoje i na sluškinje svojeu te dane izliti od Duha svojega, iproreæi æe. 19 I daæu èudesa gorena nebu i znake dolje na zemlji: krvi oganj i pušenje dima. 20 Sunceæe se pretvoriti u tamu i mjesec ukrv prije nego doðe veliki i slavnidan Gospodnji. 21 I biæe da æe sesvaki spasti koji prizove ime Gospod-nje. 22 Ljudi Izrailjci! poslušajte rijeèiove: Isusa Nazareæanina, èovjeka odBoga potvrðena meðu vama silamai èudesima i znacima koje uèini Bogprekonjegameðuvama, kao što i samiznate, 23Ovoga odreðenijem savjetomi promislom Božijim predana prim-ivši, preko ruku bezakonika priko-vaste i ubiste; 24 Kojega Bog podiže,razdriješivši sveze smrtne, kao štone bijaše moguæe da ga one drže.25 Jer David govori za njega: Gospodajednako gledah pred sobom: jer jes desne strane mene, da se ne po-maknem; 26 Zato se razveseli srcemoje, i obradova se jezik moj, pajoš i tijelo moje poèivaæe u nadu;27 Jer neæeš ostaviti duše moje u

paklu, niti æeš dati da svetac tvoj viditruhljenja. 28 Pokazao si mi putoveživota: napuniæeš me veselja s licemsvojijem. 29 Ljudi braæo! neka jeslobodno kazati vam upravo za star-ješinu Davida da i umrije, i ukopanbi, i grob je njegov meðu nama doovoga dana. 30 Prorok dakle buduæi,i znajuæi da mu se Bog kletvom kleod roda bedara njegovijeh po tijelupodignuti Hrista, i posaditi ga na pri-jestolu njegovu, 31 Predvidjevši gov-ori za vaskrsenije Hristovo da se neostavi duša njegova u paklu, ni tijelonjegovo vidje truhljenja. 32 OvogaIsusa vaskrse Bog, èemu smo mi svisvjedoci. 33 Desnicom dakle Boži-jom podiže se, i obeæanje svetogaDuha primivši od oca, izli ovo štovi sad vidite i èujete. 34 Jer Davidne iziðe na nebesa, nego sam govori:reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedimeni s desne strane, 35 Dok položimneprijatelje tvoje podnožje nogamatvojima. 36 Tvrdo dakle neka znasav dom Izrailjev da je i Gospodom iHristom Bog uèinio ovoga Isusa kogavi raspeste. 37 A kad èuše, ražali imse u srcu, i rekoše Petru i ostalijemapostolima: šta æemo èiniti, ljudibraæo? 38 A Petar im reèe: poka-jte se, i da se krstite svaki od vas uime Isusa Hrista za oproštenje gri-jeha; i primiæete dar svetoga Duha;39 Jer je za vas obeæanje i za djecuvašu, i za sve daljne koje æe goddozvati Gospod Bog naš. 40 I drugi-jem mnogijem rijeèima svjedoèaše, imoljaše ih govoreæi: spasite se odovoga pokvarenoga roda. 41Koji daklerado primiše rijeè njegovu krstiše se;i pristade u taj dan oko tri hiljadeduša. 42 I ostaše jednako u nauciapostolskoj, i u zajednici, i u loml-jenju hljeba, i u molitvama. 43 Iuðe strah u svaku dušu; jer apos-toli èiniše mnoga èudesa i znake uJerusalimu. 44 A svi koji vjerovašebijahu zajedno, i imahu sve zajedno.45 I teèevinu i imanje prodavahu i raz-davahu svima kao što ko trebaše. 46 I

Dela apostolska 2:47 101 Dela apostolska 4:8svaki dan bijahu jednako jednodušnou crkvi, i lomljahu hljeb po kuæama,i primahu hranu s radosti i u pros-toti srca, 47 Hvaleæi Boga, i imajuæimilost u sviju ljudi. A Gospod svakidan umnožavaše društvo onijeh kojise spasavahu.

31 A Petar i Jovan iðahu zajedno gore

u crkvu na molitvu u deveti sahat. 2 Ibijaše jedan èovjek hrom od utrobematere svoje, kojega nošahu i svakidan metahu pred vrata crkvena kojase zovu Krasna da prosi milostinju odljudi koji ulaze u crkvu; 3Koji vidjevšiPetra i Jovana da hoæe da uðu u crkvuprošaše milostinju. 4 A Petar pogle-davši na nj s Jovanom, reèe: pogledajna nas. 5 A on gledaše u njih misleæida æe mu oni što dati. 6 A Petarreèe: srebra i zlata nema u mene,nego što imam ovo ti dajem: u imeIsusa Hrista Nazareæanina ustani ihodi. 7 I uze ga za desnicu i podiže.I odmah se utvrdiše njegova stopala igležnji. 8 I skoèivši ustade, i hoðaše, iuðe s njima u crkvu iduæi i skaèuæi ihvaleæi Boga. 9 I vidješe ga svi ljudigdje ide i hvali Boga. 10 A znadijahuga da onaj bješe što milostinje radisjeðaše kod Krasnijeh vrata crkveni-jeh, i napuniše se èuda i straha za tošto bi od njega. 11 A kad se iscijeljenihromi držaše Petra i Jovana, navališek njima svi ljudi u trijem, koji se zvašeSolomunov, i èuðahu se. 12 A kadvidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudiIzrailjci! što se èudite ovome? Ilišta gledate na nas, kao da smo svo-jom silom ili pobožnošæu uèinili daon ide? 13 Bog Avraamov i Isakov iJakovljev, Bog otaca našijeh, proslavisina svojega Isusa, kojega vi preda-doste i odrekoste ga se pred licemPilatovijem kad on sudi da ga pusti.14 A vi sveca i pravednika odrekostese, i isprosiste èovjeka krvnika davam pokloni; 15 A naèelnika životaubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvi-jeh, èemu smo mi svjedoci. 16 Iza vjeru imena njegova ovoga, koga

vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo;i vjera koja je kroza nj dade mu cijelozdravlje ovo pred svima vama. 17 Isad, braæo, znam da iz neznanja onouèiniste, kao i knezovi vaši. 18 ABog kako naprijed javi ustima svijuproroka svojijeh daæeHristos postra-dati, izvrši tako. 19 Pokajte se dakle,i obratite se da se oèistite od grijehasvojijeh, da doðu vremena odmaranjaod lica Gospodnjega, 20 I da pošljenaprijed nareèenoga vam Hrista Is-usa, 21 Kojega valja dakle nebo daprimi do onoga vremena kad se svepopravi, što Bog govori ustima svijusvetijeh proroka svojijeh od postanjasvijeta. 22Mojsije dakle ocevima naši-jem reèe: Gospod Bog vaš podignuæevamproroka iz vaše braæe, kaomene;njega poslušajte u svemu što vamkaže. 23 I biæe da æe se svaka dušakoja ne posluša toga proroka istri-jebiti iz naroda. 24 A i svi proroci odSamuila i potom koliko ih god govori,i za ove dane javljaše. 25Vi ste sinoviproroka i zavjeta koji uèini Bog s oce-vima vašijem govoreæi Avraamu: i usjemenu tvojemu blagosloviæe se svinarodi na zemlji. 26Vamanajprije Bogpodiže sina svojega Isusa, i posla ga davas blagosilja da se svaki od vas obratiod pakosti svojijeh.

41 A kad oni govorahu narodu,

naiðoše na njih sveštenici i vojvodacrkveni i sadukeji; 2 I rasrdiše se,što oni uèe ljude i javljaju u Isusuvaskrsenije iz mrtvijeh. 3 I digošena njih ruke, i metnuše ih u zatvordo ujutru: jer veæ bješe veèe. 4 Aod onijeh koji slušahu rijeè mnogivjerovaše, i postade broj ljudi oko pethiljada. 5 A kad bi ujutru, skupišese knezovi njihovi i starješine i kn-jiževnici u Jerusalim, 6 I Ana poglavarsveštenièki i Kajafa i Jovan i Alek-sandar i koliko ih god bješe od rodasveštenièkoga; 7 I metnuvši ih na sri-jedu pitahu: kakom silom ili u èijeime uèiniste vi ovo? 8 Tada Petar

Dela apostolska 4:9 102 Dela apostolska 5:5napunivši se Duha svetoga reèe im:knezovi narodni i starješine Izrail-jeve! 9 Ako nas danas pitate za dobrodjelo koje uèinismo bolesnu èovjekute on ozdravi: 10 Da je na znanjesvima vama i svemu narodu Izrail-jevu da u ime IsusaHrista Nazareæan-ina, kojega vi raspeste, kojega Bogpodiže iz mrtvijeh, stoji ovaj predvama zdrav. 11 Ovo je kamen koji vizidari odbaciste, a postade glava odugla: i nema ni u jednome drugomspasenija; 12 Jer nema drugoga imenapod nebom danoga ljudima kojijem bise mi mogli spasti. 13 A kad vidješeslobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæida su ljudi neknjiževni i prosti, di-vljahu se, a znadijahu ih da bijahus Isusom. 14 A videæi iscijeljenogaèovjeka gdje s njima stoji ne mogahuništa protivu reæi. 15Onda im zapov-jediše da iziðu napolje iz savjeta, papitahu jedan drugoga 16Govoreæi: štaæete èiniti ovijem ljudima? Jer velikiznak što uèiniše oni poznat je svimakoji žive u Jerusalimu, i ne možemoodreæi; 17 Ali da se dalje ne razilazipo narodu, da im oštro zaprijetimoda više ne govore za ime ovo nikome.18 I dozvavši ih zapovjediše imdaništane spominju niti uèe u ime Isusovo.19 Petar i Jovan odgovarajuæi rekošeim: sudite je li pravo pred Bogomda vas veæma slušamo negoli Boga?20 Jer mi ne možemo ne govoriti štovidjesmo i èusmo. 21 A oni zaprije-tivši im pustiše ih, ne našavši ništakako bi ih muèili, naroda radi; jersvi hvaljahu Boga za ono što se bješedogodilo. 22 Jer onome èovjeku bješeviše od èetrdeset godina na kom sedogodi ovo èudo zdravlja. 23 A kadih otpustiše, doðoše k svojima, i jav-iše šta im rekoše glavari sveštenièkii starješine. 24 A oni kad èuše,jednodušno podigoše glas k Bogu irekoše: Gospode Bože, ti koji si stvo-rio nebo i zemlju i more i sve što je unjima; 25Koji ustimaDavida sluge svo-jega reèe: zašto se bune neznabošci,i narodi izmišljavaju prazne rijeèi?

26 Sastaše se carevi zemaljski, i kne-zovi se sabraše ujedno na Gospoda ina Hrista njegova. 27Zaista se sabrašeu ovome gradu na svetoga sina tvo-jega Isusa, kojega si pomazao, Irodi Pontijski Pilat s neznabošcima i snarodom Izrailjevijem, 28Da uèine štoruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredida bude. 29 I sad Gospode! pogledaj nanjihove prijetnje, i daj slugama svo-jima da govore sa svakom slobodomrijeè tvoju; 30 I pružaj ruku svoju naiscjeljivanje i da znaci i èudesa bivajuimenom svetoga sina tvojega Isusa.31 I pošto se oni pomoliše Bogu za-trese se mjesto gdje bijahu sabrani, inapuniše se svi Duha svetoga, i gov-orahu rijeè Božiju sa slobodom. 32 Au naroda koji vjerova bješe jedno srcei jedna duša; i nijedan ne govorašeza imanje svoje da je njegovo, negoim sve bješe zajednièko. 33 I apos-toli s velikom silom svjedoèahu zavaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; iblagodat velika bješe na svima njima:34 Jer nijedan meðu njima ne bješesiromašan, jer koliko ih god bijaše kojiimadijahu njive ili kuæe, prodavahui donošahu novce što uzimahu za to,35 I metahu pred noge apostolima; idavaše se svakome kao što ko tre-baše. 36A Josija, prozvani od apostolaVarnava, koje znaèi sin utjehe, Levitrodom iz Kipra, 37On imadijaše njivu,i prodavši je donese novce i metnuapostolima pred noge.

51 A jedan èovjek, po imenu Ananija,

sa ženom svojom Sapfirom prodadenjivu, 2 I sakri od novaca sa znanjemi žene svoje, i donesavši jedan dijelmetnu apostolima pred noge. 3 APetar reèe: Ananija! zašto napunisotona srce tvoje da slažeš Duhu sve-tome i sakriješ od novaca što uze zanjivu? 4 Kad je bila u tebe ne bješeli tvoja? I kad je prodade ne bješe liu tvojoj vlasti? Zašto si dakle takovustvar metnuo u srce svoje? Ljudimanijesi slagao nego Bogu. 5 A kad èu

Dela apostolska 5:6 103 Dela apostolska 5:41Ananija rijeèi ove, pade i izdahnu; iuðe veliki strah u sve koji slušahu ovo.6 A momci ušavši uzeše ga i iznesošete zakopaše. 7 A kad proðe oko trisahata, uðe i žena njegova ne znajuæišta je bilo. 8A Petar joj odgovori: kažimi jeste li za toliko dali njivu? A onareèe: da, za toliko. 9 A Petar joj reèe:zašto se dogovoriste da iskušate DuhaGospodnjega? Gle, noge onijeh kojitvoga muža zakopaše pred vratimasu, i iznijeæe te. 10 I odmah padnupred nogama njegovijem i izdahnu. Amomci ušavši naðoše je mrtvu i izne-soše je i zakopaše kod muža njezina.11 I uðe veliki strah u svu crkvu i u svekoji èuše ovo. 12 A rukama apostol-skima uèiniše se mnogi znaci i èudesameðu ljudima; i bijahu svi jednodušnou trijemu Solomunovu. 13 A od os-talijeh niko ne smijaše pristupiti knjima; nego ih hvaljaše narod. 14 Asve više pristajahu oni koji vjerovahuGospoda, mnoštvo ljudi i žena, 15Takoda i po ulicama iznošahu bolesnike imetahu na posteljama i na nosilima,da bi kad proðe Petar barem sjenkanjegova osjenila koga od njih. 16 Adolažahumnogi i iz okolnijeh gradovau Jerusalim, i donošahu bolesnike ikoje muèahu neèisti duhovi; i sviozdravljahu. 17 Ali ustade poglavarsveštenièki i svi koji bijahu s njim, odjeresi sadukejske, i napuniše se zav-isti, 18 I digoše ruke svoje na apostole,i metnuše ih u opšti zatvor. 19 Aanðeo Gospodnji otvori noæu vratatamnièka, i izvedavši ih reèe: 20 Iditei stanite u crkvi te govorite narodusve rijeèi ovoga života. 21 A kad onièuše, uðoše ujutru u crkvu, i uèahu.A kad doðe poglavar sveštenièki ikoji bijahu s njim, sazvaše sabor isve starješine od sinova Izrailjevijeh,i poslaše u tamnicu da ih dovedu.22 A kad sluge otidoše, ne naðoše ihu tamnici; onda se vratiše i javišeim 23 Govoreæi: tamnicu naðosmozakljuèanu sa svakom tvrðom i èu-vare gdje stoje pred vratima; alikad otvorismo, unutra nijednoga ne

naðosmo. 24 A kad èuše ove ri-jeèi poglavar sveštenièki i vojvodacrkveni i ostali glavari sveštenièki, nemogahu im se naèuditi šta bi to sadbilo. 25Aneko doðe i javi im govoreæi:eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu,stoje u crkvi i uèe narod. 26 Tadaotide vojvoda s momcima i dovedeih ne na silu: jer se bojahu narodada ih ne pobije kamenjem. 27 A kadih dovedoše, postaviše ih pred sabor,i zapita ih poglavar sveštenièki gov-oreæi: 28Ne zaprijetismo li vam oštroda ne uèite u ovo ime? i gle, napunisteJerusalim svojom naukom, i hoæeteda bacite na nas krv ovoga èovjeka.29 A Petar i apostoli odgovarajuæirekoše: veæma se treba Bogu pokora-vati negoli ljudima. 30Bog otaca naši-jeh podiže Isusa, kojega vi ubiste obje-sivši na drvo. 31 Ovoga Bog desnicomsvojom uzvisi za poglavara i spasa,da da Izrailju pokajanje i oproštenjegrijeha. 32 I mi smo njegovi svjedociovijeh rijeèi i Duh sveti kojega Bogdade onima koji se njemu pokoravaju.33 A kad oni èuše vrlo se rasrdiše, imišljahu da ih pobiju. 34 Ali ondaustade u skupštini jedan farisej, poimenu Gamaliilo, zakonik, poštovanod svega naroda, i zapovjedi da apos-toli malo iziðu napolje, 35 Pa reèenjima: ljudi Izrailjci! gledajte dobroza ove ljude šta æete èiniti; 36 Jer prijeovijeh dana usta Tevda, govoreæi daje on nešto, za kojijem pristade ljudina broj oko èetiri stotine; on bi ubi-jen, i svi koji ga slušahu raziðošese i propadoše. 37 Potom usta JudaGalilejac, u dane prijepisa, i odvuèedosta ljudi za sobom; i on pogibe, isvi koji ga slušahu razasuše se. 38 Isad vam kažem: proðite se ovijehljudi i ostavite ih; jer ako bude odljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pok-variæe se. 39 Ako li je od Boga, nemožete ga pokvariti, da se kako nenaðete kao bogoborci. 40 Onda gaposlušaše, i dozvavši apostole izbišeih, i zaprijetiše im da ne govore uime Isusovo, i otpustiše ih. 41 A oni

Dela apostolska 5:42 104 Dela apostolska 7:17onda otidoše od sabora radujuæi sešto se udostojiše primiti sramotu zaime Gospoda Isusa. 42 A svaki danu crkvi i po kuæama ne prestajahuuèiti i propovijedati jevanðelje o IsusuHristu.

61 A u ove dane, kad se umnožiše

uèenici, podigoše Grci viku naJevreje što se njihove udovicezaboravljahu kad se dijeljaše hranasvaki dan. 2 Onda dvanaestoricadozvavši mnoštvo uèenika, rekoše:nije prilièno nama da ostavimo rijeèBožiju pa da služimo oko trpeza.3 Naðite dakle, braæo, meðu sobomsedam poštenijeh ljudi, punijeh Duhasvetoga i premudrosti, koje æemopostaviti nad ovijem poslom. 4 Ami æemo u molitvi i u službi rijeèiostati. 5 I ova rijeè bi ugodna svemunarodu. I izbraše Stefana, èovjekanapunjena vjere i Duha svetoga, iFilipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona,i Parmena, i Nikolu pokrštenjakaiz Antiohije. 6 Ove postaviše predapostole, i oni pomolivši se Bogumetnuše ruke na njih. 7 I rijeè Božijarastijaše, i množaše se vrlo brojuèenika u Jerusalimu. I sveštenicimnogi pokoravahu se vjeri. 8 AStefan pun vjere i sile èinjašeznake i èudesa velika meðu ljudima.9 Tada ustaše neki iz zbornice kojase zove Liveræanska i Kirinaèka iAleksandrijnaèka i onijeh koji bijahuiz Kilikije i Azije, i prepirahu se saStefanom. 10 I ne mogahu protivustati premudrosti i Duhu kojijemgovoraše. 11 Tada podgovoriše ljudete kazaše: èusmo ga gdje huli naMojsija i na Boga. 12 I pobunišenarod i starješine i književnike, inapadoše i uhvatiše ga, i dovedoše gana sabor. 13 I izvedoše lažne svjedokekoji govorahu: ovaj èovjek ne prestajehuliti na ovo sveto mjesto i na zakon.14 Jer ga èusmo gdje govori: ovaj IsusNazareæanin razvaliæe ovo mjesto,i izmijeniæe obièaje koje nam ostaviMojsije. 15 I pogledavši na nj svi koji

sjeðahuna saboru vidješe lice njegovokao lice anðela.

71 A poglavar sveštenièki reèe: je

li dakle tako? 2 A on reèe: ljudibraæo i oci! poslušajte. Bog slavejavi se ocu našemuAvraamu kad bješeu Mesopotamiji, prije nego se doseliu Haran, 3 I reèe mu: iziði iz zemljesvoje i od roda svojega i iz domaoca svojega, i doði u zemlju kojuæu ti ja pokazati. 4 Tada iziðe izzemlje Haldejske, i doseli se u Haran;i odande, po smrti oca njegova, pre-seli ga u ovu zemlju u kojoj vi sadživite. 5 I ne dade mu našljedstvau njoj ni stope; i obreèe mu je datiu držanje i sjemenu njegovu poslijenjega, dok on još nemaše djeteta. 6AliBog reèe ovako: sjeme tvoje biæedošljaci u zemlji tuðoj, i natjeraæega da služi, i muèiæe ga èetiri sto-tine godina. 7 I narodu kome æeslužiti ja æu suditi, reèe Bog; i potomæe iziæi, i služiæe meni na ovomemjestu. 8 I dade mu zavjet obrezanja,i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmidan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaeststarješina. 9 I starješine zaviðahuJosifu, i prodadoše ga u Misir; i Bogbješe s njim. 10 I izbavi ga od svijunjegovijeh nevolja, i dade mu milosti premudrost pred Faraonom caremMisirskijem, i postavi ga poglavaromnadMisirom i nad svijemdomomsvo-jijem. 11 A doðe glad na svu zemljuMisirsku i Hanaansku i nevolja ve-lika, i ne nalažahu hrane oci naši.12 A Jakov èuvši da ima pšenice uMisiru posla najprije oce naše. 13 Ikad doðoše drugi put, poznaše Josifabraæa njegova, i rod Josifov postapoznat Faraonu. 14 A Josif posla idozva oca svojega Jakova i svu rod-binu svoju, sedamdeset i pet duša. 15 IJakov siðe u Misir, i umrije, on i ocevinaši. 16 I prenesoše ih u Sihem, i met-nuše u grob koji kupi Avraamzanovceod sinova Emorovijeh u Sihemu. 17 Ikad se približi vrijeme obeæanja zakoje se Bog zakle Avraamu, narod

Dela apostolska 7:18 105 Dela apostolska 7:52se narodi i umnoži u Misiru, 18 Doknasta drugi car uMisiru, koji ne znašeJosifa. 19 Ovaj namisli zlo za naš rod,izmuèi oce naše da svoju djecu bac-ahu da ne žive. 20 U to se vrijemerodi Mojsije, i bješe Bogu ugodan, ibi tri mjeseca hranjen u kuæi ocasvojega. 21 A kad ga izbaciše, uze gakæi Faraonova, i odgaji ga sebi za sina.22 I nauèi se Mojsije svoj premudrostiMisirskoj, i bješe silan u rijeèima i udjelima. 23 A kad mu se navršivašeèetrdeset godina, doðe mu na umda obiðe braæu svoju, sinove Izrail-jeve. 24 I vidjevši jednome gdje se èininepravda, pomože, i pokaja onoga štomu se èinjaše nepravda, i ubi Misirca.25Mišljaše pak da braæanjegova razu-miju da Bog njegovom rukom njimaspasenije dade: ali oni ne razumješe.26 A sjutradan doðe meðu takove kojise bijahu svadili, i miraše ih gov-oreæi: ljudi, vi ste braæa, zašto èi-nite nepravdu jedan drugome? 27 Aonaj što èinjaše nepravdu bližnjemuoturi ga govoreæi: ko je tebe postavioknezom i sudijom nad nama? 28 Ili imene hoæeš da ubiješ kao što si juèeubio Misirca? 29 A Mojsije pobježeod ove rijeèi, i posta došljak u zemljiMadijamskoj, gdje rodi dva sina. 30 Ikad se navrši èetrdeset godina, javimu se u pustinji gore Sinajske anðeoGospodnji u plamenu ognjenom ukupini. 31A kad Mojsije vidje, divljašese utvari. A kad on pristupi da vidi,bi glas Gospodnji k njemu: 32 Ja samBog otaca tvojijeh, Bog Avraamov iBog Isakov i Bog Jakovljev. A Mo-jsije se bješe uzdrktao i ne smijašeda pogleda. 33 A Gospod mu reèe:izuj obuæu sa svojijeh nogu: jer jemjesto na kome stojiš sveta zemlja.34 Ja dobro vidjeh muku svojega nar-oda koji je u Misiru, i èuh njihovouzdisanje, i siðoh da ih izbavim: i sadhodi da te pošljem u Misir. 35 OvogaMojsija, kojega oturiše rekavši: kote postavi knezom i sudijom? ovogaBog za kneza i izbavitelja posla rukom

anðela koji mu se javi u kupini. 36Ovajih izvede uèinivši èudesa i znake uzemlji Misirskoj i u Crvenom Moru iu pustinji èetrdeset godina. 37 Ovoje Mojsije koji kaza sinovima Izrail-jevijem: Gospod Bog vaš podignuæevamproroka iz vaše braæe, kaomene:njega poslušajte. 38 Ovo je onaj štobješe u crkvi u pustinji s anðelom,koji mu govori na gori Sinajskoj, i socima našijem; koji primi rijeèi živeda ih nama da; 39 Kojega ne htješeposlušati oci naši, nego ga odbaciše,i okrenuše se srcem svojijem u Misir,40 Rekavši Aronu: naèini nam bogovekoji æe iæi pred nama, jer ovomeMojsiju, koji nas izvede iz zemljeMisirske, ne znamo šta bi. 41 I tadanaèiniše tele, i prinesoše žrtvu idolu,i radovahu se rukotvorini svojoj. 42 ABog se okrenu od njih, i predade ih dasluže vojnicima nebeskijem, kao štoje pisano u knjizi proroka: eda zak-lanja i žrtve prinesoste mi za èetrde-set godina u pustinji, dome Izrailjev?43 I primiste èador Molohov, i zvi-jezdu boga svojega Remfana, kipovekoje naèiniste da im se molite; i pre-seliæu vas dalje od Vavilona. 44 Ocevinaši imahu èador svjedoèanstva upustinji, kao što zapovjedi onaj kojigovori Mojsiju da ga naèini po onojprilici kao što ga vidje; 45Koji i primišeocevi naši i donesoše s Isusom Navi-nomu zemlju neznabožaca, koje oturiBog ispred lica našijeh otaca, tja doDavida, 46 Koji naðe milost u Boga, iizmoli da naðe mjesto Bogu Jakovl-jevu. 47 A Solomun mu naèini kuæu.48 Ali najviši ne živi u rukotvoreni-jem crkvama, kao što govori prorok:49 Nebo je meni prijestol a zemljapodnožje nogama mojima: kako æetemi kuæu sazidati? govori Gospod;ili koje je mjesto za moje poèivanje?50 Ne stvori li ruka moja sve ovo?51 Tvrdovrati i neobrezanijeh srca iušiju! vi se jednako protivite Duhusvetome; kako vaši oci, tako i vi.52Kojega od proroka ne protjeraše ocivaši? I pobiše one koji naprijed javiše

Dela apostolska 7:53 106 Dela apostolska 8:31za dolazak pravednika, kojega vi sadizdajnici i krvnici postadoste; 53 Kojiprimiste zakon naredbom anðelskom,i ne održaste. 54Kadovo èuše, rasrdišese vrlo u srcima svojima, i škrgutahuzubima na nj. 55 A Stefan buduæipun Duha svetoga pogleda na nebo ividje slavu Božiju i Isusa gdje stoji sdesne straneBogu; 56 I reèe: evo vidimnebesa otvorena i sina èovjeèijegagdje stoji s desne strane Bogu. 57 Aoni povikavši iza glasa zatiskivahu ušisvoje, i navališe jednodušno na nj.58 I izvedavši ga iz grada stadoše gazasipati kamenjem, i svjedoci haljinesvoje metnuše kod nogu mladiæa poimenu Savla. 59 I zasipahu kamenjemStefana, koji se moljaše Bogu i govo-raše: Gospode Isuse! primi duh moj.60 Onda kleèe na koljena i povika izaglasa: Gospode! ne primi im ovo zagrijeh. I ovo rekavši umrije.

81 Savle pak bješe pristao na njegovu

smrt. A u taj dan postade velikogonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svise rasijaše po krajevima Judejskijem iSamarijskijem osim apostola. 2A ljudipobožni ukopaše Stefana i veliki plaèuèiniše nad njim. 3A Savle dosaðivašecrkvi, jer iðaše po kuæama, i vucijašeljude i žene te predavaše u tamnicu.4A oni što se bijahu rasijali prolažahupropovijedajuæi rijeè. 5A Filip sišavšiu grad Samarijski propovijedaše imHrista. 6 A narod pažaše jednodušnona ono što govoraše Filip, sluša-juæi i gledajuæi znake koje èinjaše;7 Jer duhovi neèisti s velikom vikomizlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu,i mnogi uzeti i hromi ozdraviše. 8 Ibi velika radost u gradu onome. 9 Abješe jedan èovjek, po imenu Simon,koji prije èaraše u gradu i dovoðaše uèudo narod Samarijski, govoreæi da jeon nešto veliko; 10Na kojega gledahusvi, i malo i veliko, govoreæi: ovo jevelika sila Božija. 11 A zato gledahuna njega što ih mnogo vremena èin-ima udivljavaše. 12 Kad pak vjerovaše

Filipu koji propovijedaše jevanðeljeo carstvu Božijemu i o imenu IsusaHrista, kršæavahu se i ljudi i žene.13 Tada i Simon vjerova, i krstivši seosta kod Filipa; i videæi djela i znakevelike koji se èinjahu divljaše se vrlo.14 A kad èuše apostoli koji bijahu uJerusalimu da Samarija primi rijeèBožiju, poslaše k njima Petra i Jovana.15Koji sišavši pomoliše se Bogu za njihda prime Duha svetoga; 16 Jer još ni najednoga ne bješe došao, nego bijahusamo kršteni u ime Gospoda Isusa.17Tada apostoli metnuše ruke na njih,i oni primiše Duha svetoga. 18 A kadvidje Simon da se daje Duh sveti kadapostolimetnu ruke, donese imnovce19Govoreæi: dajte i meni ovu vlast dakadmetnem ruke na koga primi Duhasvetoga. 20 A Petar mu reèe: novcitvoji s tobom da budu u pogibao, štosi pomislio da se dar Božij može dobitiza novce. 21 Nema tebi dijela ni isetau ovoj rijeèi; jer srce tvoje nije pravopred Bogom. 22 Pokaj se dakle odove svoje pakosti, i moli se Bogu dabi ti se oprostila pomisao srca tvoga.23 Jer te vidim da si u grkoj žuèi i usvezi nepravde. 24A Simon odgovara-juæi reèe: pomolite se vi Gospodu zamene da ne naiðe na mene ništa odovoga što rekoste. 25 Tako oni posv-jedoèivši i govorivši rijeè Gospodnjuvratiše se u Jerusalim, i mnogijem se-lima Samarijskijem propovjediše je-vanðelje. 26 A anðeo Gospodnji reèeFilipu govoreæi: ustani i idi na podnena put koji silazi od Jerusalima u Gazui pust je. 27 I ustavši poðe. I gle,èovjek Arapin, uškopljenik, vlastelinKandakije carice Arapske, što bješenad svima njezinijem riznicama, kojibješe došao u Jerusalim da se moliBogu, 28 Pa se vraæaše, i sjedeæi nakolima svojijem èitaše proroka Isaiju.29 A Duh reèe Filipu: pristupi i pril-ijepi se tijem kolima. 30 A Filippritrèavši èu ga gdje èita prorokaIsaiju, i reèe: a razumiješ li što èitaš?31 A on reèe: kako bih mogao akome ko ne uputi? I umoli Filipa te

Dela apostolska 8:32 107 Dela apostolska 9:26se pope i sjede s njim. 32 A mjestoiz pisma koje èitaše bješe ovo: kaoovca na zaklanje odvede se, i nijemkao jagnje pred onijem koji ga striže,tako ne otvori usta svojijeh. 33 Unjegovom poniženju ukide se sud nje-gov. A rod njegov ko æe iskazati?Jer se njegov život uzima od zemlje.34 Onda uškopljenik odgovori Filipu ireèe: molim te, za koga ovo govoriprorok? ili za sebe ili za koga dru-goga? 35 A Filip otvorivši usta svoja,i poèevši od pisma ovoga, propovjedimu jevanðelje Isusovo. 36 Kako iðahuputem doðoše na nekaku vodu; i reèeuškopljenik: evo vode, šta brani menida se krstim? 37 A Filip mu reèe: akovjeruješ od svega srca svojega, možeš.A on odgovarajuæi reèe: vjerujem daje Isus Hristos sin Božij. 38 I zapovjedida stanu kola, i siðoše oba na vodu,i Filip i uškopljenik, i krsti ga. 39 Akad iziðoše iz vode, Duh sveti pade nauškopljenika, a anðeo Gospodnji uzeFilipa, i više ga ne vidje uškopljenik;nego otide putem svojijem radujuæise. 40 A Filip se obrete u Azotu;i prolazeæi propovijedaše jevanðeljesvima gradovima, dok ne doðe u Æe-sariju.

91 A Savle još dišuæi prijetnjom i

smræunauèenikeGospodnje pristupik poglavaru sveštenièkome, 2 I izmoliu njega poslanice u Damask na zbor-nice, ako koga naðe od ovoga puta,i ljude i žene svezane da dovede uJerusalim. 3A kad bješe na putu i doðeblizu Damaska, ujedanput obasja gasvjetlost s neba, 4 I padnuvši nazemlju èu glas gdje mu govori: Savle!Savle! zašto me goniš? 5 A on reèe:ko si ti, Gospode? A Gospod reèe:ja sam Isus, kojega ti goniš: teško tije protivu bodila praæati se. 6 A ondrkæuæi od straha reèe: Gospode! štahoæeš da èinim? I Gospod mu reèe:ustani i uði u grad, pa æe ti se kazatišta ti treba èiniti. 7 A ljudi koji iðahus njim stajahu i èuðahu se, jer èujahu

glas a ne viðahu nikoga. 8 A Savleusta od zemlje, i otvorenijem oèimasvojijem nikoga ne viðaše. A oni gauzeše za ruku i uvedoše u Damask. 9 Ibješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi.10 A u Damasku bješe jedan uèenik,po imenu Ananija, i reèe mu Gospodu utvari: Ananija! A on reèe: evome, Gospode! 11 A Gospod mu reèe:ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, itraži u domu Judinom po imenu SavlaTaršanina; jer gle, on se moli Bogu,12 I vidje u utvari èovjeka, po imenuAnaniju, gdje uðe i metnu ruku nanj da progleda. 13 A Ananija odgov-ori: Gospode! ja èuh od mnogijehza toga èovjeka kolika zla poèini sve-tima tvojima u Jerusalimu; 14 I ovdjeima vlast od glavara sveštenièkijeh daveže sve koji prizivaju ime tvoje. 15 AGospod mu reèe: idi, jer mi je onsud izbrani da iznese ime moje predneznabošce i careve i sinove Izrail-jeve. 16 A ja æu mu pokazati kolikomu valja postradati za ime moje. 17 Ipoðe Ananija, i uðe u kuæu, i met-nuvši ruke na nj reèe: Savle, brate!Gospod Isus, koji ti se javi na putukojijem si išao, posla me da progledaši da se napuniš Duha svetoga. 18 Iodmahotpade od oèiju njegovijeh kaokrljušt, i odmah progleda, i ustavšikrsti se. 19 I pošto pojede okrijepi se;i bi Savle nekoliko dana s uèenicimakoji bijahu u Damasku. 20 I odmah pozbornicama propovijedaše Isusa da jeon sin Božij. 21 A svi koji slušahudivljahu se i govorahu: nije li ovoonaj što gonjaše u Jerusalimu onekoji spominjahu ime ovo, i ovdje zatodoðe da ih povezane vodi glavarimasveštenièkijem. 22 A Savle se veæmasiljaše i zabunjivaše Jevreje koji žive uDamasku, dokazujuæi da je ovo Hris-tos. 23 A kad se navrši podosta dana,dogovoriše se Jevreji da ga ubiju. 24AliSavle doznade njihov dogovor; a onièuvahu vrata dan i noæ da bi gaubili; 25 A uèenici ga uzeše noæu ispustiše preko zida u kotarici. 26 Akad doðe Savle u Jerusalim, ogledaše

Dela apostolska 9:27 108 Dela apostolska 10:21da se pribije uz uèenike; i svi ga sebojahu, jer ne vjerovahu da je uèenik.27 A Varnava ga uze i dovede k apos-tolima, i kaza im kako na putu vidjeGospoda, i kako mu govori, i kako uDamasku slobodno propovijeda imeIsusovo. 28 I bijaše s njima i ulazi uJerusalim i izlazi i slobodno propovi-jedaše ime Gospoda Isusa. 29 I gov-oraše i prepiraše se s Grcima; a onigledahu da ga ubiju. 30 A kad razum-ješe braæa, svedoše ga u Æesariju, iotpustiše ga u Tars. 31 A crkve posvoj Judeji i Galileji i Samariji bijahuna miru, i napredovahu, i hoðahu ustrahu Gospodnjem, i umnožavahu seutjehom svetoga Duha. 32 I dogodise kad Petar obilažaše sve, da doðei k svetima koji življahu u Lidi. 33 Inaðe tamo jednoga èovjeka po imenuEneju, koji veæ osam godina ležaše naodru, jer bješe uzet. 34 I reèemuPetar:Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustanii prostri sam sebi. I odmah usta. 35 Ividješe ga svi koji življahu u Lidi iu Asaronu, i obratiše se ka Gospodu.36 A u Jopi bješe jedna uèenica, poimenu Tavita, koje znaèi srna, i onabješe puna dobrijeh djela i milostinješto èinjaše. 37 I dogodi se u te daneda se ona razbolje i umrije; onda jeokupaše i metnuše u gornju sobu. 38Abuduæi da je Lida blizu Jope, ondauèenici èuvši da je Petar u njoj poslašedva èovjeka moleæi ga da ne požalitruda doæi do njih. 39 A Petar ustavšiotide s njima, i kad doðe, izvedošega u gornju sobu i skupiše se okonjega sve udovice plaèuæi i pokazu-juæi suknje i haljine što je radila Srnadok je bila s njima. 40A Petar izgnavšisve napolje kleèe na koljena i pomolise Bogu, i okrenuvši se k tijelu reèe:Tavito! ustani. A ona otvori oèi svoje,i vidjevši Petra sjede. 41 Petar pakpruživši joj ruku podiže je; i dozvavšisvete i udovice pokaza je živu. 42 Iovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogivjerovaše Gospoda. 43 I dogodi se daon osta mnogo dana u Jopi u nekogaSimona kožara.

101 A u Æesariji bješe jedan èovjek

po imenu Kornilije, kapetan od èetekoja se zvaše Talijanska. 2 Pobožan ibogobojazan sa cijelijem domom svo-jijem, koji davaše milostinju mnogi-jem ljudima i moljaše se Bogu bezprestanka; 3 On vidje na javi u ut-vari oko devetoga sahata dnevi anðelaBožijega gdje siðe k njemu i reèe mu:Kornilije! 4 A on pogledavši na nj iuplašivši se reèe: što je Gospode? Aonmu reèe: molitve tvoje i milostinjeiziðoše na pamet Bogu; 5 I sad pošljiu Jopu ljude i dozovi Simona proz-vanoga Petra: 6 On stoji u nekogaSimona kožara, kojega je kuæa kodmora: on æe ti kazati rijeèi kojimaæeš se spasti ti i sav dom tvoj. 7 Ikad otide anðeo koji govori Korniliju,dozvavši dvojicu od svojijeh slugu ijednoga pobožna vojnika od onijehkoji mu služahu, 8 I kazavši im sveposla ih u Jopu. 9 A sjutradan kad oniiðahu putem i približiše se ka gradu,iziðe Petar u gornju sobu da se pomoliBogu u šesti sahat. 10 I ogladnje, išæaše da jede; a kad mu oni gotovl-jahu, doðe izvan sebe, 11 I vidje nebootvoreno i sud nekakav gdje silazi nanjega, kao veliko platno, zavezan naèetiri roglja i spušta se na zemlju;12 U kome bijahu sva èetvoronožnana zemlji, i zvjerinje i bubine i pticenebeske. 13 I postade glas k njemu:ustani, Petre! pokolji i pojedi. 14 APetar reèe: nipošto, Gospode! jernikad ne jedoh što pogano ili neèisto.15 I gle, glas opet k njemu drugom:što je Bog oèistio ti ne pogani. 16 Iovo bi triput, i sud se opet uze nanebo. 17A kad se Petar u sebi divljašešta bi bila utvara koju vidje, i gle,ljudi poslani od Kornilija, napitavšii našavši dom Simonov stadoše predvratima, 18 I zovnuvši pitahu: stoji liovdje Simon prozvani Petar? 19A dokPetar razmišljavaše o utvari, reèe muDuh: evo tri èovjeka traže te; 20Negoustani i siði i idi s njima ne premišl-jajuæi ništa, jer ih ja poslah. 21 A

Dela apostolska 10:22 109 Dela apostolska 11:9Petar sišavši k ljudima poslanijem ksebi od Kornilija reèe: evo ja sam kogatražite; što ste došli? 22 A oni rekoše:Kornilije kapetan, èovjek pravedan ibogobojazan, poznat kod svega nar-oda Jevrejskoga, primio je zapovijestod anðela svetoga da dozove tebe usvoj dom i da èuje rijeèi od tebe.23 Onda ih dozva unutra i ugosti. Asjutradan ustavši Petar poðe s njima, ineki od braæe koja bješe u Jopi poðošes njim. 24 I sjutradanuðoše uÆesariju.A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinusvoju i ljubazne prijatelje. 25 A kadPetar šæaše da uðe, srete ga Kornilije,i padnuvši na noge njegove poklonise. 26 I Petar ga podiže govoreæi:ustani, i ja sam èovjek. 27 I s njimgovoreæi uðe, i naðe mnoge koji sebijahu sabrali. 28 I reèe im: vi znatekako je neprilièno èovjeku Jevrejinudružiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bogmeni pokaza da nijednoga èovjeka nezovem pogana ili neèista; 29 Zato ibez sumnje doðoh pozvan. Pitam vasdakle zašto poslaste po mene? 30 IKornilije reèe: od èetvrtoga dana doovoga èasa ja postih, i u deveti sahatmoljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle,èovjek stade preda mnom u haljinisjajnoj, 31 I reèe: Kornilije! uslišenabi molitva tvoja i milostinje tvojepomenuše se pred Bogom. 32 Pošljidakle u Jopu i dozovi Simona kojise zove Petar: on stoji u kuæi Si-mona kožara kod mora, koji kad doðekazaæe ti. 33 Onda ja odmah poslahk tebi; i ti si dobro uèinio što sidošao. Sad dakle mi svi stojimopred Bogom da èujemo sve što jetebi od Boga zapovjeðeno. 34 A Petarotvorivši usta reèe: zaista vidim daBog ne gleda ko je ko; 35 Nego usvakom narodu koji se boji njega itvori pravdu mio je njemu. 36 Rijeèšto posla sinovima Izrailjevijem, javl-jajuæi mir po Isusu Hristu, ona jeGospod svima. 37 Vi znate govorkoji je bio po svoj Judeji poèevši odGalileje po krštenju koje propovijedaJovan: 38 Isusa iz Nazareta kako ga

pomaza Bog Duhom svetijem i silom,koji proðe èineæi dobro i iscjeljujuæisve koje ðavo bješe nadvladao; jer Bogbijaše s njim. 39 I mi smo svjedocisvemu što uèini u zemlji Judejskoj iJerusalimu; kojega i ubiše objesivšina drvo. 40 Ovoga Bog vaskrse treæidan, i dade mu da se pokaže, 41 Nesvemu narodu nego nama svjedocimanaprijed izbranima od Boga, koji snjim jedosmo i pismo po vaskrsenijunjegovom iz mrtvijeh. 42 I zapovjedinam da propovijedamo narodu i dasvjedoèimo da je on nareèeni od Bogasudija živijem i mrtvijem. 43 Za ovosvjedoèe svi proroci da æe imenomnjegovijemprimiti oproštenje grijehasvi koji ga vjeruju. 44 A dok još Petargovoraše ove rijeèi, siðe Duh sveti nasve koji slušahu rijeè. 45 I udiviše sevjerni iz obrezanja koji bijahu došli sPetrom, videæi da se i na neznabošceizli dar Duha svetoga. 46 Jer ih slušahugdje govorahu jezike, i velièahu Boga.Tada odgovori Petar: 47 Eda može kovodu zabraniti da se ne krste oni kojiprimiše Duha svetoga kao i mi? 48 Izapovjedi im da se krste u ime IsusaHrista. Tada ga moliše da ostane kodnjih nekoliko dana.

111 A èuše i apostoli i braæa koji bi-

jahu u Judeji da i neznabošci primišerijeè Božiju. 2 I kad iziðe Petar uJerusalim, prepirahu se s njim kojibijahu iz obrezanja, 3 Govoreæi: ušaosi k ljudima koji nijesu obrezani, i jeosi s njima. 4 A Petar poèevši kazivašeim redom govoreæi: 5 Ja bijah u graduJopi na molitvi, i došavši izvan sebevidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakavkao veliko platno na èetiri roglja ispušta se s neba, i doðe do predame. 6 Pogledavši u nj opazih i vidjehèetvoronožna zemaljska, i zvjerinjei bubine i ptice nebeske. 7 A èuhglas koji mi govori: ustani, Petre!pokolji i pojedi. 8A ja rekoh: nipošto,Gospode! jer ništa pogano i neèistonikad ne uðe u usta moja. 9 A glas

Dela apostolska 11:10 110 Dela apostolska 12:14mi odgovori drugom s neba govoreæi:što je Bog oèistio ti ne pogani. 10 Aovo bi triput; i uze se opet sve nanebo. 11 I gle, odmah tri èovjeka stašepred kuæom u kojoj bijah, poslani izÆesarije k meni. 12 A Duh mi reèe daidem s njima ne premišljajuæi ništa.A doðoše sa mnom i ovo šest braæe, iuðosmo u kuæu èovjekovu. 13 I kazanam kako vidje anðela u kuæi svojojkoji je stao i kazao mu: pošlji ljudeu Jopu i dozovi Simona prozvanogaPetra, 14Koji æe ti kazati rijeèi kojimaæeš se spasti ti i sav dom tvoj. 15A kadja poèeh govoriti, siðe Duh sveti nanjih, kao i na nas u poèetku. 16 Ondase opomenuh rijeèi Gospodnje kakogovoraše: Jovan je krstio vodom, avi æete se krstiti Duhom svetijem.17 Kad im dakle Bog dade jednak darkao i nama koji vjerujemo Gospodasvojega Isusa Hrista: ja ko bijah dabih mogao zabraniti Bogu? 18 A kadèuše ovo, umukoše, i hvaljahu Bogagovoreæi: dakle i neznabošcima Bogdade pokajanje za život. 19 A oništo se rasijaše od nevolje koja postaza Stefana, proðoše tja do Finikije iKipra i Antiohije, nikomune govoreæirijeèi do samijem Jevrejima. 20 Aneki od njih bijahu Kiprani i Kir-inci, koji ušavši u Antiohiju govorahuGrcima propovijedajuæi jevanðelje oGospodu Isusu. 21 I bješe ruka Božija snjima; i mnogo ih vjerovaše i obratišese ka Gospodu. 22A doðe rijeè o njimado ušiju crkve koja bješe u Jerusal-imu; i poslaše Varnavu da ide tja doAntiohije; 23 Koji došavši i vidjevšiblagodat Božiju, obradova se, i mol-jaše sve da tvrdijem srcem ostanu uGospodu; 24 Jer bješe èovjek blag ipun Duha svetoga i vjere. I obrati semnogi narod ka Gospodu. 25Varnavapak iziðe u Tars da traži Savla; i kadga naðe, dovede ga u Antiohiju. 26 Ioni se cijelu godinu sastajaše ondjes crkvom, i uèiše mnogi narod; inajprije u Antiohiji nazvaše uèenikehrišæanima. 27 A u te dane siðoše izJerusalima proroci u Antiohiju. 28 I

ustavši jedan od njih, po imenu Agav,objavi glad veliki koji šæaše biti povasionom svijetu; koji i bi za Klaudijaæesara. 29 A od uèenika odredi svakikoliko koji mogaše da pošlju u pomoæbraæi koja življahu u Judeji. 30 Kojei uèiniše poslavši starješinama prekoruke Varnavine i Savlove.

121 U ono pak vrijeme podiže Irod

car ruke da muèi neke od crkve. 2 Ipogubi Jakova brata Jovanovamaèem.3 I vidjevši da je to po volji Jevrejimanastavi da uhvati i Petra a bijahudani prijesnijeh hljebova 4 Kojega iuhvati i baci u tamnicu, i predade gaèetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da gaèuvaju, i mišljaše ga po pashi izvestipred narod. 5 I tako Petra èuvahu utamnici; a crkva moljaše se za njegaBogu bez prestanka. 6 A kad šæašeIrod da ga izvede, onu noæ spavašePetar meðu dvojicom vojnika, oko-van u dvoje verige, a stražari predvratima èuvahu tamnicu. 7 I gle,anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlostobasja po sobi, i kucnuvši Petra urebra probudi ga govoreæi: ustanibrže. I spadoše mu verige s ruku.8 A anðeo mu reèe: opaši se, i obujopanke svoje. I uèini tako. I reèemu anðeo: obuci haljinu svoju, pahajde za mnom. 9 I izišavši iðaše zanjim, i ne znadijaše da je to istinašto anðeo èinjaše, nego mišljaše davidi utvaru. 10 A kad proðoše prvustražu i drugu i doðoše k vratimagvozdenijem koja voðahu u grad, onaim se sama otvoriše; i izišavši proðošejednu ulicu, i anðeo odmah otstupiod njega. 11 I kad doðe Petar k sebireèe: sad zaista vidim da Bog poslaanðela svojega te me izbavi iz rukuIrodovijeh i od svega èekanja narodaJevrejskoga. 12 I razmislivši doðe kuæiMarije matere Jovana koji se zvašeMarko, gdje bijahu mnogi sabrani imoljahu se Bogu. 13Akad kucnu Petaru vrata od dvora, pristupi djevojka poimenu Roda, da èuje. 14 I poznavši

Dela apostolska 12:15 111 Dela apostolska 13:23glas Petrov od radosti ne otvori vrata,nego utrèa i kaza da Petar stoji predvratima. 15 A oni joj rekoše: jesi li tiluda? A ona potvrðivaše da je tako. Aoni govorahu: anðeo je njegov. 16 APetar jednako kucaše. A kad otvoriše,vidješe ga, i udiviše se. 17 A on mah-nuvši na njih rukom da æute, kazaim kako ga Gospod izvede iz tamnice;i reèe: javite ovo Jakovu i braæi. Iizišavši otide na drugo mjesto. 18 Akad bi dan, bješe ne mala buna meðuvojnicima, šta to bi od Petra. 19A kadga Irod zaiska i ne naðe, onda ispitastražare, i zapovjedi da ih odvedu; iizišavši iz Judeje u Æesariju onamoživljaše. 20 Jer se Irod srðaše na Tirce iSidonce. Ali oni jednodušno doðoše knjemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta,posteljnika careva, iskahumira, jer senjihove zemlje hranjahu od njegovacarstva. 21 A u odreðeni dan obuèese Irod u carsku haljinu, i sjedavšina prijesto govoraše im; 22 A narodvikaše: ovo je glas Božij, a ne èov-jeèij. 23 Ali ujedanput udari ga anðeoGospodnji; jer ne dade slave Bogu; ibuduæi izjeden od crvi izdahnu. 24 Arijeè Božija rastijaše i množaše se.25 A Varnava i Savle predavši pomoævratiše se iz Jerusalima u Antiohiju,uzevši sa sobom i Jovana koji se zvašeMarko.

131 A u crkvi koja bješe u Antiohiji

bijahu neki proroci i uèitelji, to jest:Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar,i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni sIrodom èetverovlasnikom, i Savle. 2Akad oni služahu Gospodu i pošæahu,reèe Duh sveti: odvojte mi Varnavui Savla na djelo na koje ih pozvah.3 Tada postivši i pomolivši se Bogumetnuše ruke na njih, i otpustiše ih.4 Ovi dakle poslani od Duha svetogasiðoše u Seleukiju, i odande otplovišeu Kipar. 5 I došavši u Salamin jav-iše rijeè Božiju u zbornicama Jevre-jskima; a imahu i Jovana slugu. 6 Akadproðoše ostrvo tja do Pafa, naðoše

nekakvoga èovjeka vraèara i lažnaproroka, Jevrejina, kome bješe imeVarisus, 7 Koji bješe s namjesnikomSrðem Pavlom, èovjekom razumni-jem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savlazaiska da èuje rijeè Božiju. 8 AElima vraèar jer to znaèi ime nje-govo) stade im se suprotiti, gledajuæida odvrati namjesnika od vjere. 9 ASavle koji se zvaše i Pavle, pun Duhasvetoga pogledavši na nj 10 Reèe: onapunjeni svakoga lukavstva i svakepakosti, sine ðavolji! neprijateljusvake pravde! zar ne prestaješ kvaritipravijeh putova Gospodnjijeh? 11 Isad eto ruke Gospodnje na te, i dabudeš slijep da ne vidiš sunca za nekovrijeme. I ujedanput napade na njmrak i tama, i pipajuæi tražaše voða.12 Tada namjesnik, kad vidje šta bi,vjerova, diveæi se nauci Gospodnjoj.13A kad se Pavle sa svojijem društvomodveze iz Pafa, doðoše u Pergu Pam-filijsku; a Jovan se odvoji od njih, ivrati se u Jerusalim. 14 A oni otišavšiiz Perge doðoše uAntiohiju Pisidijsku,i ušavši u zbornicu u dan subotnisjedoše. 15 A po èitanju zakona iproroka poslaše starješine zbornièkek njima govoreæi: ljudi braæo! akoje u vama rijeè utjehe za narod, gov-orite. 16 A Pavle ustavši i mahnuvširukom reèe: ljudi Izrailjci i koji seBoga bojite! èujte. 17 Bog narodaovoga izabra oce naše, i podiže narodkad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj,i rukom visokom izvede ih iz nje. 18 Ido èetrdeset godina prehrani ih upustinji. 19 I zatrvši sedam naroda uzemlji Hanaanskoj na kocke razdijeliim zemlju njihovu. 20 I potom naèetiri stotine i pedeset godina dadeim sudije do Samuila proroka. 21 I odtada iskaše cara, i dade im Bog Saula,sina Kisova, èovjeka od koljena Veni-jaminova, za èetrdeset godina. 22 Iuklonivši njega podiže im Davida zacara, kome i reèe svjedoèeæi: naðohDavida sina Jesejeva, èovjeka po srcumojemu, koji æe ispuniti sve voljemoje. 23 Od njegova sjemena podiže

Dela apostolska 13:24 112 Dela apostolska 14:7Bog po obeæanju Izrailju spasa Is-usa; 24 Kad Jovan pred njegovijemdolaskom propovijeda krštenje poka-janja svemunarodu Izrailjevu. 25 I kadsvršivaše Jovan teèenje svoje, govo-raše: ko mislite da sam ja nijesamja; nego evo ide za mnom, kome janijesam dostojan razdriješiti remenana obuæi njegovoj. 26 Ljudi braæo!sinovi roda Avraamova, i koji se meðuvama Boga boje! vama se posla ri-jeè ovoga spasenija. 27 Jer oni štožive u Jerusalimu, i knezovi njihovi,ne poznaše ovoga i glasove proroèkekoji se èitaju svake subote osudivšiga izvršiše. 28 I ne našavši ni jednekrivice smrtne moliše Pilata da gapogubi. 29 I kad svršiše sve što jepisano za njega, skinuše ga s drveta imetnuše u grob. 30A Bog vaskrse ga izmrtvijeh. 31 I pokaziva semnogo danaonima što izlaziše s njim iz Galileje uJerusalim, koji su sad svjedoci njegovipred narodom. 32 I mi vam javljamoobeæanje koje bi ocevima našima daje ovo Bog ispunio nama, djeci nji-hovoj, podignuvši Isusa; 33 Kao što jenapisano i u drugom psalmu: ti si mojsin, ja te danas rodih. 34 A da ga izmrtvijeh vaskrse da se više ne vratiu truhljenje ovako reèe: daæu vamsvetinju Davidovu vjernu. 35 Zato i nadrugom mjestu govori: neæeš dati datvoj svetac vidi truhljenja. 36 Jer Davidposluživši rodu svojemu po volji Boži-joj umrije, i metnuše ga kod otaca nje-govijeh, i vidje truhljenje. 37A kojegaBogpodižene vidje truhljenja. 38Takoda vam jena znanje, ljudi braæo! da sekroza nj vama propovijeda oproštenjegrijeha. 39 I od svega, oda šta se nemogoste opravdati u zakonu Mojsi-jevu, opravdaæe se u njemu svaki kojivjeruje. 40 Gledajte dakle da ne doðena vas ono što je kazano u prorocima:41Vidite, nemarljivi! i èudite se, i nekvas nestane; jer ja èinim djelo u danevaše, djelo koje neæete vjerovati akovam ko uskazuje. 42 A kad izlažahuiz zbornice Jevrejske, moljahu nezn-

abošci da im se ove rijeèi u drugusubotu govore. 43 A kad se sabor raz-iðe, poðoše za Pavlom i za Varnavommnogi od Jevreja i pobožnijeh došl-jaka; a oni govoreæi im svjetovahu ihda ostanu u blagodati Božijoj. 44 A udrugu subotu sabra se gotovo sav gradda èuju rijeèi Božije. 45 A kad vidješeJevreji narod, napuniše se zavisti, igovorahu protivno rijeèima Pavlovi-jem nasuprot govoreæi i huleæi. 46 APavle i Varnava oslobodivši se rekoše:vama je najprije trebalo da se govoririjeè Božija; ali kad je odbacujete, isami se pokazujete da nijeste dostojnivjeènoga života, evo se obræemo kneznabošcima. 47 Jer nam tako za-povjedi Gospod: postavih te za vidjeloneznabošcima, da budeš spasenije dosamoga kraja zemlje. 48 A kad èušeneznabošci, radovahu se i slavljahurijeè Božiju, i vjerovaše koliko ih bješepripravljeno za život vjeèni. 49 I rijeèse Božija raznošaše po svoj okolini.50 Ali Jevreji podgovoriše pobožne ipoštene žene i starješine gradske tepodigoše gonjenje na Pavla i Varnavu,i istjeraše ih iz svoje zemlje. 51 Aoni otresavši na njih prah sa svojijehnogu doðoše u Ikoniju. 52 A uèenicipunjahu se radosti i Duha svetoga.

141 U Ikoniji pak dogodi se da oni

zajedno uðoše u zbornicu Jevrejsku,i govorahu tako da vjerova velikomnoštvo Jevreja i Grka. 2A Jevreji kojine vjerovahu podbuniše i razdražišeduše neznabožaca na braæu. 3 Alioni ostaše dosta vremena govoreæislobodno u Gospodu koji svjedoèašerijeè blagodati svoje i davaše te setvorahu znaci i èudesa rukama nji-hovijem. 4 A mnoštvo gradsko razdi-jeli se, i jedni bijahu s Jevrejima, ajedni s apostolima. 5 A kad naval-iše i neznabošci i Jevreji sa svojijempoglavarima da im dosade i kamen-jem da ih pobiju, 6 Oni doznavši pob-jegoše u gradove Likaonske, u Listru iu Dervu i u okolinu njihovu. 7 I onamo

Dela apostolska 14:8 113 Dela apostolska 15:10propovijedahu jevanðelje. 8 I jedanèovjek u Listri sjeðaše nemoæan unogama, i bješe hrom od utrobematere svoje, i ne bješe nikad ho-dio. 9 Ovaj slušaše Pavla gdje gov-ori. Pavle pogledavši na nj i vidjevšida vjeruje da æe ozdraviti, 10 Reèevelikijem glasom: tebi govorim uime Gospoda Isusa Hrista, ustani nasvoje noge upravo. I skoèi, i hoðaše.11 A kad vidje narod šta uèini Pavle,podigoše glas svoj govoreæi Likaon-ski: bogovi naèiniše se kao ljudi, isiðoše k nama. 12 I nazivahu VarnavuJupiterom, a Pavla Merkurijem, jeron upravljaše rijeèju. 13 A sveštenikJupitera koji bješe pred gradom nji-hovijem dovede junce, i donese vi-jence pred vrata, i s narodom šæadi-jaše da prinosi žrtvu. 14 A kad èušeapostoli, Varnava i Pavle, razdriješehaljine svoje, i skoèiše meðu narodvièuæi i govoreæi: 15 Ljudi! štato èinite? I mi smo kao i vi sm-rtni ljudi, koji vam propovijedamojevanðelje da se od ovijeh lažnijehstvari obratite k Bogu živome, kojistvori nebo i zemlju i more i svešto je u njima; 16 Koji u prošavšijemnaraštajima bješe pustio sve narodeda idu svojijem putovima: 17 I opet neostavi sebe neposvjedoèena, èineæidobro, dajuæi nam s neba dažd i go-dine rodne, puneæi srca naša jelomi veseljem. 18 I ovo govoreæi jedvaustaviše narod da imne prinose žrtve,nego da ide svaki svojoj kuæi. A dokoni življahu ondje i uèahu, 19 Doðošeiz Antiohije i iz Ikonije nekaki Jevreji,i kad se oni prepirahu slobodno, pod-govoriše narod da ih odustanu, gov-oreæi da ništa pravo ne govore, negosve lažu. I podgovorivši narod za-suše Pavla kamenjem i izvukoše gaiz grada misleæi da je mrtav. 20 Akad ga opkoliše uèenici njegovi, us-tade i uðe u grad, i sjutradan iziðe sVarnavom u Dervu. 21 I propovjedi-vši jevanðelje gradu onome i nauèivšimnoge vratiše se u Listru i Ikoniju iAntiohiju 22Utvrðujuæi duše uèenika

i svjetujuæi ih da ostanu u vjeri, ida nam kroz mnoge nevolje valja uæiu carstvo Božije. 23 I postavivši imstarješine po svijem crkvama, i pomo-livši se Bogu s postom, predadoše ihGospodu koga vjerovaše. 24 I prošavšiPisidiju doðoše u Pamfiliju. 25 I gov-orivši rijeè Gospodnju u Perzi siðoše uAtaliju. 26 I odande otploviše u Antio-hiju, odakle bijahu predani blagodatiBožijoj na djelo koje svršiše. 27 A kaddoðoše i sabraše crkvu, kazaše svešta uèini Bog s njima, i kako otvorineznabošcima vrata vjere. 28 I ostašeondje ne malo vremena s uèenicima.

151 I neki sišavši iz Judeje uèahu

braæu: ako se ne obrežete po obièajuMojsijevu, ne možete se spasti. 2 Akad posta raspra, i Pavle i Varnava nemalo se prepiraše s njima, odredišeda Pavle i Varnava i drugi neki odnjih idu gore k apostolima i starješi-nama u Jerusalim za ovo pitanje. 3 Aoni onda spremljeni od crkve, pro-lažahu kroz Finikiju i Samariju kazu-juæi obraæanje neznabožaca, i èin-jahu veliku radost svoj braæi. 4 A kaddoðoše u Jerusalim, primi ih crkvai apostoli i starješine, i kazaše svešto uèini Bog s njima, i kako otvorineznabošcima vrata vjere. 5 Ondaustaše neki od jeresi farisejske kojibijahu vjerovali, i govorahu da ihvalja obrezati, i zapovjediti da držezakon Mojsijev. 6 A apostoli i star-ješine sabraše se da izvide ovu rijeè.7 I po mnogom vijeæanju usta Petari reèe: ljudi braæo! vi znate daBog od prvijeh dana izabra izmeðunas da iz mojijeh usta èuju nezn-abošci rijeè jevanðelja i da vjeruju.8 I Bog, koji poznaje srca, posvje-doèi im i dade im Duha svetoga kaoi nama, 9 I ne postavi nikakve ra-zlike meðu nama i njima, oèistivšivjerom srca njihova. 10 Sad daklešta kušate Boga, i hoæete da metneteuèenicima jaram na vrat, kojega niocevi naši ni mi mogosmo ponijeti?

Dela apostolska 15:11 114 Dela apostolska 16:511 Nego vjerujemo da æemo se spastiblagodaæu Gospoda Isusa Hrista kaoi oni. 12 Onda umuèe sve mnoštvo, islušahu Varnavu i Pavla koji pripovi-jedahu kolike znake i èudesa uèiniBog u neznabošcima preko njih. 13 Akad oni umukoše, odgovori Jakovgovoreæi: ljudi braæo! poslušajtemene. 14 Simon kaza kako Bog na-jprije pohodi i primi iz neznabožacanarod k imenu svojemu. 15 I s ovi-jem se udaraju rijeèi proroka, kaošto je napisano: 16 Potom æu sevratiti, i sazidaæu dom Davidov, kojije pao, i njegove razvaline poprav-iæu, i podignuæu ga, 17 Da potražeGospoda ostali ljudi i svi narodi ukojima se ime moje spomenu, govoriGospod koji tvori sve ovo. 18 Bogu supoznata od postanja svijeta sva djelanjegova; 19 Zato ja velim da se nedira u neznabošce koji se obraæajuk Bogu; 20 Nego da im se zapovjedida se èuvaju od priloga idolskijeh iod kurvarstva i od udavljenoga i odkrvi, i što njima nije milo drugimada ne èine. 21 Jer Mojsije ima odstarijeh vremena u svijem gradovimakoji ga propovijedaju, i po zborni-cama èita se svake subote. 22 Tadanaðoše za dobro apostoli i starješinesa svom crkvom da izberu izmeðusebe dvojicu i da pošlju u Antiohijus Pavlom i Varnavom, Judu koji sezvaše Varsava, i Silu, ljude znamenitemeðu braæom. 23 I napisaše rukamasvojima ovo: Apostoli i starješinei braæa pozdravljaju braæu koja supo Antiohiji i Siriji i Kilikiji što suod neznabožaca. 24 Buduæi da mièusmo da neki od nas izišavši sme-toše vas rijeèima, i raslabiše duše vašegovoreæi vam da se obrezujete i dadržite zakon, kojima mi ne zapov-jedismo; 25 Zato naðosmo za dobromi jednodušno sabrani izbrane ljudeposlati vama s ljubaznijem našijemVarnavom i Pavlom, 26 S ljudima kojisu predali duše svoje za ime Gospodanašega IsusaHrista. 27PoslasmodakleJudu i Silu, koji æe to i rijeèima kazati.

28 Jer naðe za dobro sveti Duh i mida nikakvijeh tegoba više nemeæemona vas osim ovijeh potrebnijeh: 29 Dase èuvate od priloga idolskijeh i odkrvi i od udavljenoga i od kurvarstva,i što neæete da se èini vama ne èinitedrugima; od èega ako se èuvate, do-bro æete èiniti. Budite zdravi. 30 Akad ih opremiše, doðoše u Antiohiju,i sabravši narod predaše poslanicu.31 A kad proèitaše, obradovaše se ut-jesi. 32 A Juda i Sila, koji i prorocibijahu, mnogijem rijeèima utješišebraæu i utvrdiše. 33 I pošto biše on-amo neko vrijeme, otpustiše ih braæas mirom k apostolima. 34No Sila naðeza dobro da ostane onamo, a Juda sevrati u Jerusalim. 35A Pavle i Varnavaživljahu u Antiohiji i uèahu i propovi-jedahu rijeè Gospodnju s mnogimadrugijem. 36 A poslije nekoliko danareèe Pavle Varnavi: hajde da se vra-timo i da obiðemo braæu po svijemgradovimapo kojimapropovijedasmorijeè Gospodnju kako žive. 37 A Var-nava šæaše da uzmu sa sobom JovanaprozvanogaMarka. 38Pavle pak govo-raše: onoga koji nas je odustao u Pam-filiji i nije išao s nama na djelo na kojesmo bili odreðeni, da ne uzimamo sasobom. 39 Tako postade raspra dase oni razdvojiše, i Varnava uzevšiMarka otplovi u Kipar. 40 A Pavleizbravši Silu iziðe predan blagodatiBožijoj od braæe. 41 I prolažaše krozSiriju i Kilikiju utvrðujuæi crkve.

161 Doðe pak u Dervu i u Listru, i

gle, ondje bješe neki uèenik, po imenuTimotije, sin neke žene Jevrejke kojavjerovaše, a oca Grka; 2Za njega dobrosvjedoèahu braæa koja bijahu u Listrii u Ikoniji. 3 Ovoga namisli Pavle dauzme sa sobom; i uze ga, i obrezaJevreja radi koji bijahu u onijemmjes-tima: jer svi znadijahu oca njegovada bješe Grk. 4 I kad prolažahu pogradovima, predavaše im da drže ure-dbe koje urediše apostoli i starješineu Jerusalimu. 5A crkve se utvrðivahuu vjeri, i svaki dan bivaše ih više.

Dela apostolska 16:6 115 Dela apostolska 17:36 A kad proðoše Frigiju i Galatijskuzemlju, zabrani im Duh sveti govoritirijeè u Aziji. 7 A kad doðoše u Misijušæadijahu da idu u Vitiniju, i Duhne dade. 8 A kad proðoše Misiju,siðoše u Troadu. 9 I Pavlu se javiutvara noæu: bješe jedan èovjek izMaæedonije, i stajašemoleæi ga i gov-oreæi: doði u Maæedoniju i pomozinam. 10 A kad vidje utvaru, odmahgledasmo da iziðemo u Maæedoniju,doznavši da nas Gospod pozva da impropovijedamo jevanðelje. 11 A kadse odvezosmo iz Troade, doðosmo uSamotrak, i sjutradan u Neapolj, 12 Aodande u Filibu, koje je prvi gradzemlje Maæedonije, naselje Rimsko; iu onomgradu ostasmonekoliko dana.13A u dan subotni iziðosmo iz grada kvodi gdje bješe bogomolja; i sjedavšigovorismo k ženama koje se bijahusabrale. 14 I jedna bogobojazna žena,po imenu Lidija, iz grada Tijatirskoga,koja prodavaše skerlet, slušaše: i Gos-pod otvori srce njezino da pazi narijeèi Pavlove. 15 A kad se krsti ona ikuæa njezina, moljaše nas govoreæi:ako mislite da ja vjerujem Gospoda,uðite u moju kuæu i živite. I natjeranas. 16 A dogodi se kad iðasmo namolitvu da nas srete jedna robinjakoja imaše duh pogaðaèki i vraèa-juæi donošaše veliki dobitak svojijemgospodarima. 17 Ova poðe za Pavlomi za nama, i vikaše govoreæi: ovi suljudi sluge Boga najvišega, koji javl-jaju nama put spasenija. 18 I ovakoèinjaše mnogo dana. A kad se Pavludosadi, okrenu se i reèe duhu: zapovi-jedam ti imenom Isusa Hrista, iziðiiz nje. I iziðe u taj èas. 19 A kadvidješe njezini gospodari da iziðe nadnjihova dobitka, uzeše Pavla i Silu iodvukoše ih na pazar ka knezovima.20 I dovedavši ih k vojvodama, rekoše:ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemugradu, 21 I propovijedaju obièaje koji-jeh nama ne valja primati ni tvoriti,jer smo Rimljani. 22 I sleže se narodna njih, i vojvode izdriješe im haljine,i zapovjediše da ih šibaju. 23 I pošto

ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu,i zapovjediše tamnièaru da ih dobroèuva. 24 Primivši takovu zapovijeston ih baci u najdonju tamnicu i nogeim metnu u klade. 25 A u ponoæi bi-jahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahuBoga; a sužnji ih slušahu. 26A ujedan-put tako se vrlo zatrese zemlja da sepomjesti temelj tamnièki; i odmahse otvoriše sva vrata i svima spadošeokovi. 27 A kad se probudi tamnièar ividje otvorena vrata tamnièka, izvadinož i šæaše da se ubije, misleæi dasu pobjegli sužnji. 28 A Pavle povikazdravo govoreæi: ne èini sebi zlanikakva, jer smo mi svi ovdje. 29 Aon zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæipripade k Pavlu i Sili; 30 I izvedavšiih napolje reèe: gospodo! šta mitreba èiniti da se spasem? 31 A onirekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista ispašæeš se ti i sav dom tvoj. 32 I kazašemu rijeè Gospodnju, i svima koji su udomu njegovu. 33 I uze ih u onaj sahatnoæi i opra im rane; i krsti se on isvi njegovi odmah. 34 I uvedavši ih usvoj dom postavi trpezu, i radovaše sesa svijem domom svojijem što vjerovaBoga. 35A kad bi dan, poslaše vojvodepandure govoreæi: pustite ova dvaèovjeka. 36A tamnièar kaza rijeèi ovePavlu: poslaše vojvode da se pustite;sad dakle iziðite i idite s mirom. 37 APavle reèe njima: izbivši nas prednarodom bez suda, ljude Rimljane,baciše u tamnicu; i sad hoæe tajnoda nas puste? Nije tako, nego samineka doðu i izvedu nas. 38 A pan-duri kazaše vojvodama ove rijeèi; iuplašiše se kad èuše da suRimljani; 39 Idošavši umoliše ih, i izvedoše moleæida iziðu iz grada. 40 A kad iziðošeiz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevšibraæu utješiše ih, i otidoše.

171 Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju

doðoše u Solun, gdje bješe zbornicaJevrejska. 2 I Pavle po obièaju svomeuðe k njima, i tri subote razgovarase s njima iz pisma, 3 Pokazujuæi

Dela apostolska 17:4 116 Dela apostolska 17:34i dokazujuæi im da je trebalo Hris-tos da postrada i vaskrsne iz mrtvi-jeh, i da ovaj Isus kojega ja, reèe,propovijedam vama, jest Hristos. 4 Ineki od njih vjerovaše, i pristaše sPavlom i sa Silom, i od pobožni-jeh Grka mnoštvo veliko, i od ženagospodskijeh nemalo. 5Ali tvrdovratiJevreji zaviðahu, i uzevši neke zleljude od prostoga naroda, i sabravšièetu, uzbuniše po gradu, i napadošena kuæu Jasonovu, i tražahu ih daizvedu pred narod. 6 A kad njih nenaðoše, povukoše Jasona i neke odbraæe pred starješine gradske vièuæi:ovi što zamutiše vasioni svijet doðošei ovdje, 7 Koje Jason primi; i ovi svirade protiv æesarevijeh zapovijesti,govoreæi da ima drugi car, Isus. 8 Ismutiše narod i starješine gradskekoji ovo èuše. 9 Ali kad ih Jason iostali zadovoljiše odgovorom, pustišeih. 10 A braæa odmah noæu opravišePavla i Silu u Veriju. Došavši onamouðoše u zbornicu Jevrejsku. 11 Ovipak bijahu plemenitiji od onijeh štožive u Solunu; oni primiše rijeè sa svi-jem srcem, i svaki dan istraživahu popismu je li to tako. 12 Tako vjerovašemnogi od njih, i od poštenijeh Grèki-jeh žena i od ljudi ne malo. 13 A kadrazabraše Jevreji Solunski da Pavle uVeriji propovjedi rijeè Božiju, doðošei onamo te uzdigoše i pobuniše narod.14Abraæaondaodmahopraviše Pavlada ide u primorje; a Sila i Timotijeostaše ondje. 15 A pratioci dovedošePavla do Atine; i primivši zapovijestna Silu i Timotija da doðu k njemušto brže, vratiše se. 16 A kad ih Pavleèekaše u Atini, razdraži se duh njegovu njemu gledajuæi grad pun idola;17 I prepiraše se s Jevrejima i bogobo-jaznima u zbornici, i na pazaru svakidan s onima s kojima se udešavaše.18 A neki od Epikurovaca i od Stojièk-ijeh mudaraca prepirahu se s njim;i jedni govorahu: šta hoæe ovaj be-sposlica? A drugi: vidi se kao da hoæenove bogove da propovijeda. Jer impropovijedaše jevanðelje o Isusu i o

vaskrseniju. 19 Pa ga uzeše i odve-doše na Areopag govoreæi: možemoli razumjeti kakva je ta nova naukašto ti kazuješ? 20 Jer nešto novomeæeš u naše uši; hoæemo dakle davidimo šta æe to biti. 21 A Atinjanisvi i putnici iz drugijeh zemalja nebijahu ni za što drugo nego da štonovo kazuju ili slušaju. 22 A Pavlestavši nasred Areopaga reèe: ljudi At-injani! po svemu vas vidim da ste vrlopobožni; 23 Jer prolazeæi i motreæivaše svetinje naðoh i oltar na komebješe napisano: Bogu nepoznatome.Kojega dakle ne znajuæi poštujeteonoga vam ja propovijedam. 24 Bogkoji je stvorio svijet i sve što je unjemu, on buduæi gospodar neba izemlje, ne živi u rukotvorenijem crk-vama, 25Niti prima ugaðanja od rukuèovjeèijih, kao da bi onome trebalošto koji sam daje svima život i dihanjei sve. 26 I uèinio je da od jedne krvisav rod èovjeèij živi po svemu licuzemaljskome, i postavio je naprijedodreðena vremena i meðe njihovogaživljenja: 27 Da traže Gospoda, ne bili ga barem opipali i našli, premdanije daleko ni od jednoga nas; 28 Jerkroz njega živimo, i mièemo se, ijesmo; kao što i neki od vašijeh pje-vaèa rekoše: jer smo i rod njegov.29 Kad smo dakle rod Božij, ne trebada mislimo da je Božanstvo kao ikonezlatne ili srebrne ili kamene, koje suljudi majstorski naèinili po smišljanjusvome. 30 Ne gledajuæi dakle Bogna vremena neznanja, sad zapovijedasvima ljudima svuda da se pokaju;31 Jer je postavio dan u koji æe suditivasionome svijetu po pravdi prekoèovjeka koga odredi, i dade svimavjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. 32 Akad èuše vaskrsenije izmrtvijeh, ondase jedni rugahu; a jedni rekoše: date èujemo opet o tom. 33 Tako Pavleotide izmeðu njih. 34A neki ljudi pris-taše uza nj i vjerovaše; meðu kojimabješe i Ðonisije Areopagitski, i žena poimenu Damara, i drugi s njima.

Dela apostolska 18:1 117 Dela apostolska 19:718

1 A potom se odluèi Pavle od Atine idoðe u Korint, 2 I naðe jednoga Jevre-jina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta,koji bješe skoro došao iz Talijanskesa ženom svojom Priskilom jer bješezapovjedio Klaudije da svi Jevreji iduiz Rima i doðe k njima. 3 I buduæida bješe onoga istog zanata, osta kodnjih i raðaše, jer bijahu æilimarskogzanata. 4A prepiraše se u zbornicamasvake subote, i nadgovaraše Jevreje iGrke. 5 I kad siðoše iz MaæedonijeSila i Timotije, navali Duh na Pavla dasvjedoèi Jevrejima da je Isus Hristos.6 A kad se oni protivljahu i huljahu,otrese haljine svoje i reèe im: krv vašana vaše glave; ja sam èist, otsad idemu neznabošce. 7 I otišavši odandedoðe u kuæu nekoga po imenu Justa,koji poštovaše Boga, i kojega kuæabješe kraj zbornice. 8 A Krisp, star-ješina zbornièki, vjerova Gospoda sasvijem domom svojijem; i od Kor-inæana mnogi koji slušahu vjerovašei krstiše se. 9 A Gospod reèe Pavlunoæu u utvari: ne boj se, nego govori,i da ne uæutiš; 10 Jer sam ja s tobom,i niko se neæe usuditi da ti što uèini;jer ja imam veliki narod u ovomegradu. 11 I on sjedi ondje godinu i šestmjeseci uèeæi ih rijeèi Božijoj. 12 Akad bješe Galion namjesnik u Ahaji,napadoše Jevreji jednodušno na Pavlai dovedoše ga na sud 13 Govoreæi:ovaj nagovara ljude da poštuju Bogaprotiv zakona. 14 A kad Pavle šæašeda otvori usta, reèe Galion Jevre-jima: da je kakva nepravda bila ilizlo djelo, po dužnosti poslušao bihvas, o Jevreji! 15 Ali kad su prepiranjaza rijeèi i za imena i za zakon vaš,gledajte sami; jer ja sudija tome neæuda budem. 16 I izagna ih iz sudnice.17 Onda svi Grci uhvatiše Sostena,starješinu zbornièkoga, i biše ga predsudnicom; i Galion nije za to ništamario. 18 A Pavle osta još pozadugo,i oprostivši se s braæom otplovi uSiriju i s njime Priskila i Akila, i os-triže glavu u Kenhreji, jer se bješe

zavjetovao. 19 I doðe u Efes; i njihostavi ondje, a on uðe u zbornicu, iprepiraše se s Jevrejima. 20 A kad gaoni moliše da ostane kod njih viševremena, ne htjede, 21Nego se oprostis njima govoreæi: valja mi, makarkakobilo, ovaj praznik što ide provestiu Jerusalimu; nego, ako Bog htjed-bude, vratiæu se opet k vama. Iodveze se iz Efesa; a Akila i Priskilaostaše u Efesu. 22 I došavši u Æe-sariju, iziðe i pozdravi se s crkvom,i siðe u Antiohiju. 23 I provedavšinekoliko vremena iziðe i proðe redomGalatijsku zemlju i Frigiju utvrðujuæisve uèenike. 24 A doðe u Efes jedanJevrejin, po imenu Apolos, rodom izAleksandrije, èovjek rjeèit i silan uknjigama. 25 Ovaj bješe upuæen naput Gospodnji, i goreæi duhom, govo-raše i uèaše pravo o Gospodu, a znadi-jaše samo krštenje Jovanovo. 26 I ovajpoèe slobodno propovijedati po zbor-nicama. A kad ga èuše Akila i Priskila,primiše ga i još mu bolje pokazašeput Gospodnji. 27 A kad on šæaše daprijeðe u Ahaju, poslaše braæa napri-jed i pisaše uèenicima da ga prime. Ion došavši onamo pomožemnogo on-ima koji vjerovahu blagodaæu; 28 Jerzdravo nadvlaðivaše Jevreje jednakopred narodomdokazujuæi iz pisma daje Isus Hristos.

191 Dogodi se pak, kad bješe Apolos

u Korintu, da Pavle prolažaše gornjezemlje, i doðe u Efes, i našavši nekeuèenike 2 Reèe im: jeste li primiliDuha svetoga kad ste vjerovali? A onimu rekoše: nijesmoni èuli da imaDuhsveti. 3 A on im reèe: na što se daklekrstiste? A oni rekoše: na krštenjeJovanovo. 4 A Pavle reèe: Jovan krstikrštenjem pokajanja, govoreæi nar-odu da vjeruju onoga koji æe za njimdoæi, to jest, Hrista Isusa. 5 A kad toèuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.6A kad Pavle metnu ruke na njih, siðeDuh sveti na njih, i govorahu jezikei proricahu. 7 A bijaše ljudi svega

Dela apostolska 19:8 118 Dela apostolska 19:40oko dvanaest. 8 I ušavši u zbornicugovoraše slobodno tri mjeseca uèeæii uvjeravajuæi za carstvo Božije. 9 Ikad neki bijahu otvrdnuli i svaðahu sehuleæi na put Gospodnji pred naro-dom, otstupi od njih i odluèi uèenike,pa se prepiraše svaki dan u školinekoga Tirana. 10 I ovo je bivalo dvijegodine, tako da svi koji življahu u Az-iji, i Jevreji i Grci, èuše rijeè GospodaIsusa. 11 I Bog èinjaše ne mala èudesarukama Pavlovijem, 12 Tako da su ièalme i ubrušèiæe znojave od tijelanjegova nosili na bolesnike, i oni seiscjeljivahu od bolesti, i duhovi zliizlažahu iz njih. 13 I poèeše neki odJevreja, koji se skitahu i zaklinjahuðavole, spominjati nad onima u ko-jima bijahu zli duhovi imeGospoda Is-usa govoreæi: zaklinjemo vas Isusomkoga Pavle propovijeda. 14 A bijahunekijeh sedam sinova Skeve Jevrejina,poglavara sveštenièkoga, koji ovo èin-jahu. 15 A duh zli odgovarajuæi reèe:Isusa poznajem, i Pavla znam; ali viko ste? 16 I skoèivši na njih èovjeku kome bješe zli duh nadvlada ih,i pritište ih poda se tako da goli iizranjeni utekoše iz one kuæe. 17 I ovodoznadoše svi koji življahu u Efesu,i Jevreji i Grci; i uðe strah u svenjih, i velièaše se ime Gospoda Isusa.18 I mnogi od onijeh što vjerovahu,dolažahu te se ispovijedahu i kazi-vahu šta su uèinili. 19Amnogi od oni-jeh koji èarahu, sabravši knjige svojespaljivahu ih pred svima; i proraèu-niše i naðoše da su vrijedele pedesethiljada groša. 20 Tako zdravo rastijašei nadvlaðivaše rijeè Gospodnja. 21 Ikad se ovo svrši, namisli Pavle daproðe preko Maæedonije i Ahaje, i daide u Jerusalim, i reèe: pošto budemtamo, valja mi i Rim vidjeti. 22 I poslau Maæedoniju dvojicu od onijeh kojiga služahu, Timotija i Erasta; a on ostaneko vrijeme u Aziji. 23 A u ono vri-jemepodiže se nemala buna puta radiGospodnjega, 24 Jer nekakav zlatar, poimenu Dimitrije, koji graðaše Dijanisrebrne crkvice i davaše majstorima

nemali posao, 25On skupi ove i drugi-jeh ovakovijeh stvari majstore, i reèe:ljudi! vi znate da od ovoga posla miimamo dobitak za svoje življenje; 26 Ividite i èujete dane samouEfesunegogotovo po svoj Aziji ovaj Pavle odvratinarod mnogi, govoreæi: to nijesu bo-govi što se rukama èovjeèijim grade.27 I ne samo što æe ova nesreæa doæina naš zanat da ne prolazi, nego seneæemariti ni za crkvu velike boginjeDijane, i propašæe velièanstvo onekoju sva Azija i vasioni svijet poštuje.28 A kad oni ovo èuše, napuniše segnjeva, i vikahu govoreæi: velika jeDijana Efeska! 29 I sav se grad na-puni bune: i navalivši jednodušno nazborište uhvatiše Gaja i Aristarha izMaæedonije, drugove Pavlove. 30 Akad Pavle šæaše da ide meðu narod,ne dadoše mu uèenici. 31 A neki iodAzijskijeh poglavara kojimubijahuprijatelji, poslaše k njemu svjetujuæiga da ne izlazi na zborište. 32 Jednipak vikahu jedno a drugi drugo; jerbijaše sabor smuæen, i najviše ih neznadijahu zašto su se skupili. 33 Ajedni od naroda izvukoše Aleksandra,kad ga Jevreji izvedoše. A Aleksan-darmahnuvši rukom šæaše da odgov-ori narodu. 34 A kad ga poznašeda je Jevrejin, povikaše svi u glas, ivikahu oko dva sahata: velika je Di-jana Efeska. 35 A pisar utišavši narodreèe: ljudi Efesci! Ko je taj èovjekkoji ne zna da grad Efes slavi velikuboginju Dijanu i njezin kip nebeski?36 Kad dakle to ne može niko odreæi,valja vi da budete mirni, i ništa nagloda ne èinite; 37 Jer dovedoste ove ljudekoji niti su crkvuDijaninupokrali, nitihule na vašu boginju. 38 A Dimitrijei majstori koji su s njim ako imajukakvu tužbu, imaju sudovi, i imajunamjesnici, neka tuže jedan drugoga.39Ako li što drugo ištete, neka se izvidina pravoj skupštini. 40 Jer se bojimoda ne budemo tuženi za današnjubunu; a nijednoga uzroka nema koji-jem bismo se mogli opravdati za ovubunu. I ovo rekavši raspusti narod

Dela apostolska 20:1 119 Dela apostolska 20:35koji se bješe sabrao.

201 A pošto se utiša buna, dozva Pavle

uèenike, i utješivši ih oprosti se snjima, i iziðe da ide u Maæedoniju.2 I prošavši one zemlje, i svjetovavšiih mnogijem rijeèima, doðe u Grèku.3 Poživljevši pak onamo tri mjesecastadoše mu Jevreji raditi o glavi kadšæaše da se odveze u Siriju, i namislida se vrati preko Maæedonije. 4 Ipoðe s njim do Azije Sosipatar Pirov izVerije, i Aristarh i Sekund iz Soluna, iGaj iz Derve i Timotije, i Tihik i Trofimiz Azije. 5Ovi otišavši naprijed èekahunas u Troadi. 6 A mi se odvezosmoposlije dana prijesnijeh hljebova izFilibe, i doðosmo k njima u Troaduza pet dana, i ondje ostasmo sedamdana. 7 A u prvi dan nedjelje, kad sesabraše uèenici da lome hljeb, govo-raše im Pavle, jer šæaše sjutradan dapoðe, i proteže besjedu do ponoæi.8 I bijahu mnoge svijeæe gore u sobigdje se bijasmo sabrali. 9 A sjeðašena prozoru jedno momèe, po imenuEvtih, nadvladano od tvrdoga sna, ikad Pavle govoraše mnogo, naže seu snu i pade dolje s treæega poda, idigoše ga mrtva. 10 A Pavle sišavšipade na nj, i zagrlivši ga reèe: nebunite se, jer je duša njegova u njemu.11 Onda iziðe gore, i prelomivši hljebokusi, i dovoljno govori do same zore,i tako otide. 12 A momèe dovedošeživo, i utješiše se ne malo. 13 A midošavši u laðu odvezosmo se u As,i odande šæasmo da uzmemo Pavla;jer tako bješe zapovjedio, hoteæi samda ide pješice. 14 A kad se sasta snama u Asu, uzesmo ga, i doðosmou Mitilinu. 15 I odande odvezavšise doðosmo sjutradan prema Hiju;a drugi dan odvezosmo se u Sam,i noæismo u Trigiliju; i sjutradandoðosmo u Milit. 16 Jer Pavle namislida proðemo mimo Efes da se ne bizadržao u Aziji; jer hiæaše, ako budemoguæe, da bude o Trojièinu dne uJerusalimu. 17Ali izMilita posla u Efes

i dozva starješine crkvene. 18 I kaddoðoše k njemu, reèe im: vi znate odprvoga dana kad doðoh u Aziju kako svama jednako bih 19 Služeæi Gospodusa svakom poniznosti i mnogijemsuzama i napastima koje mi se do-godiše od Jevreja koji mi raðahuo glavi; 20 Kako ništa korisno neizostavih da vam ne kažem i da vasnauèim pred narodom i po kuæama,21 Svjedoèeæi i Jevrejima i Grcimapokajanje k Bogu i vjeru u Gospodanašega Isusa Hrista. 22 I sad evo jasvezan Duhom idem u Jerusalim neznajuæi šta æe mi se u njemu do-goditi; 23Osim da Duh sveti po svijemgradovima svjedoèi, govoreæi da meokovi i nevolje èekaju. 24 Ali se niza što ne brinem, niti marim za svojživot, nego da svršim teèenje svojes radošæu i službu koju primih odGospoda Isusa: da posvjedoèim je-vanðelje blagodati Božije. 25 I evo sadznam da više neæete vidjeti mojegalica, vi svi po kojimaprolazih propovi-jedajuæi carstvo Božije. 26 Zato vamsvjedoèim u današnji dan da sam jaèist od krvi sviju; 27 Jer ne izostavihda pokažem volju Božiju. 28 Pazitedakle na sebe i na sve stado u komevas Duh sveti postavi vladikama dapasete crkvu Gospoda i Boga kojusteèe krvlju svojom; 29 Jer ja ovo znamda æe po odlasku mome uæi meðuvas teški vuci koji neæe štedjeti stada;30 I izmeðu vas samijeh postaæe ljudikoji æe govoriti izvrnutu nauku daodvraæaju uèenike za sobom. 31 Zatogledajte i opominjite se da tri go-dine dan i noæ ne prestajah uèeæisa suzama svakoga od vas. 32 I sadvas, braæo, predajem Bogu i rijeèiblagodati njegove, koji može nazidatii dati vam našljedstvo meðu svimaosveæenima. 33 Srebra, ili zlata, iliruha ni u jednoga ne zaiskah. 34 Samiznate da potrebi mojoj i onijeh kojisu sa mnom bili poslužiše ove rukemoje. 35 Sve vam pokazah da se takovalja truditi i pomagati nemoænima,i opominjati se rijeèi Gospoda Isusa

Dela apostolska 20:36 120 Dela apostolska 21:29koju on reèe: mnogo je blaženije da-vati negoli uzimati. 36 I ovo rekavšikleèe na koljena svoja sa svima njimai pomoli se Bogu. 37 A sviju stadeveliki plaè i zagrlivši Pavla cjelivahuga, 38Žalosni najviše za rijeè koju reèeda više neæe vidjeti lica njegova; iotpratiše ga u laðu.

211 I kad bi te se odvezosmo otrgnu-

vši se od njih, iduæi pravo doðosmou Ko, i drugi dan u Rod i odandeu Pataru. 2 I našavši laðu koja po-lazi u Finikiju, uðosmo i odvezosmose. 3 A kad nam se ukaza Kipar,ostavismo ga nalijevo, i plovljasmo uSiriju, i stadosmo u Tiru; jer ondjevaljaše da se istovari laða. 4 I našavšiuèenike ostasmo ondje sedam dana:oni Pavlu govorahu Duhom da neide gore u Jerusalim. 5 A kad bi temi dane navršismo, izišavši iðasmo, ipraæahu nas svi sa ženama i djecomdo iza grada, i kleknuvši na brijegupomolismo se Bogu. 6 I oprostivšise jedan s drugijem uðosmo u laðu;a oni se vratiše svojijem kuæama.7 A mi poèevši plovljenje od Tira,doðosmo u Ptolemaidu; i pozdravivšise s braæom ostasmo kod njih jedandan. 8A sjutradan pošavši Pavle i kojibijasmo s njim doðosmo u Æesariju;i ušavši u kuæu Filipa jevanðelista,koji bješe jedan od sedam ðakona,ostasmo u njega. 9 I ovaj imaše èe-tiri kæeri djevojke koje proricahu.10 Stojeæi mi pak ondje mnogo dana,doðe odozgo iz Judeje jedan prorok,po imenu Agav; 11 I došavši k namauze pojas Pavlov i svezavši svoje rukei noge reèe: tako veli Duh sveti:èovjeka kojega je ovaj pojas, ovakoæe ga svezati u Jerusalimu Jevreji, ipredaæe ga u ruke neznabožaca. 12 Ikad èusmo ovo, molismo i mi i on-dašnji da ne ide gore u Jerusalim. 13APavle odgovori i reèe: šta èinite teplaèete i cijepate mi srce? Jer ja nesamo svezan biti hoæu, nego i um-rijeti u Jerusalimu gotov sam za ime

Gospoda Isusa. 14 A kad ga ne mo-gasmo odvratiti, umukosmo rekavši:volja Božija neka bude. 15 A poslijeovijeh dana spremivši se iziðosmo uJerusalim. 16 A doðoše s nama i nekiuèenici iz Æesarije vodeæi sa sobomnekoga Mnasona iz Kipra, starogauèenika, u kojega bismo mi stajali.17 I kad doðosmo u Jerusalim, prim-iše nas braæa ljubazno. 18 A sju-tradan otide Pavle s nama k Jakovu, idoðoše sve starješine. 19 I pozdravivšise s njima kazivaše sve redom štauèini Bog u neznabošcima njegovomslužbom. 20A oni èuvši hvaljahu Bogai rekoše mu: vidiš li, brate! kolikoje hiljada Jevreja koji vjerovaše, i sviteže na stari zakon. 21 A doznalisu za tebe da uèiš otpadanju od za-kona Mojsijeva sve Jevreje koji živemeðu neznabošcima, kazujuæi da imne treba obrezivati djece svoje, nitidržati obièaja otaèkijeh. 22 Šta æemodakle sad? narod æe se sabrati ja-maèno; jer æe èuti da si došao. 23Ovodakle uèini što ti reèemo: u nas imajuèetiri èovjeka koji su se zavjetovaliBogu; 24 Ove uzmi i oèisti se s njima,i potroši na njih neka ostrigu glavesvoje, i svi æe doznati da ono štosu èuli za tebe ništa nije, nego dai sam držiš zakon i živiš po njemu.25 A za neznabošce koji vjerovaše miposlasmo presudivši da oni takovoništa ne drže osim da se èuvaju odpriloga idolskijeh, i od krvi, i odudavljenoga, i od kurvarstva. 26 TadaPavle uze one ljude, i sjutradan oèis-tivši se s njima, uðe u crkvu, i pokazakako izvršuje dane oèišæenja doklese ne prinese žrtva za svakoga njih.27 A kad šæaše da se navrši sedamdana, vidjevši ga u crkvi oni Jevreji štobijahu iz Azije, pobuniše sav narod, imetnuše ruke na nj 28Vièuæi: poma-gajte, ljudi Izrailjci! ovo je èovjek kojiprotiv naroda i zakona i protiv ovogamjesta uèi sve svuda; pa još i Grkeuvede u crkvu i opogani sveto mjestoovo. 29 Jer bijahu vidjeli s njimu graduTrofima iz Efesa, kojegamišljahu da je

Dela apostolska 21:30 121 Dela apostolska 22:24uveo Pavle u crkvu. 30 I sav se gradpodiže, i navali narod sa sviju strana,i uhvativši Pavla vucijahu ga napoljeiz crkve; i odmah se zatvoriše vrata.31 A kad šæahu da ga ubiju, doðe glasgore k vojvodi od èete da se pobunisav Jerusalim. 32 A on odmah uzevšivojnike i kapetane dotrèa na njih. Aoni vidjevši vojvodu i vojnike prestašebiti Pavla. 33 A vojvoda pristupivšiuze ga, i zapovjedi da ga metnu udvoje verige, i pitaše ko je i šta jeuèinio. 34 A jedan vikaše jedno, adrugi drugo po narodu. A kad nemože od bune ništa da razumije up-ravo, zapovjedi da ga odvedu u oko.35A kad bi na basamacima, moraše gavojnici nositi sile radi naroda. 36 Jerza njim prista mnoštvo naroda kojivikahu: pogubi ga. 37 A kad šæašePavle da uðe u oko, reèe vojvodi: jeli mi slobodno govoriti što tebi? Aon reèe: zar umiješ Grèki? 38 Nijesili ti Misirac koji prije ovijeh danapodbuni i izvede u pustinju èetiri hil-jade hajduka? 39 A Pavle reèe: jasam èovjek Jevrejin iz Tarsa, graðaninpoznatoga grada u Kilikiji: nego temolim dopusti mi da govorim k nar-odu. 40A kad mu dopusti, stade Pavlena basamacima i mahnu rukom nanarod; i kad posta velika tišina pro-govori Jevrejskim jezikom govoreæi:

221 Ljudi, braæo i ocevi! èujte sad

moj odgovor k vama. 2 A kad èušeda im Jevrejskijem jezikom progov-ori, još veæa tišina posta. I reèe:3 Ja sam èovjek Jevrejin, koji samroðen u Tarsu Kilikijskome, i odga-jen u ovome gradu kod nogu Gamali-ilovijeh, nauèen upravo otaèkom za-konu, i bijah revnitelj Božij kao štoste vi svi danas. 4 Ja ovaj put gonihdo same smrti, vežuæi i predajuæiu tamnicu i ljude i žene, 5 Kao štomi svjedoèi i poglavar sveštenièki isve starješine; od kojijeh i poslaniceprimih na braæu koja žive u Damasku;

i iðah da dovedem one što bijahu on-amo svezane u Jerusalim da se muèe.6 A kad iðah i približih se k Damasku,dogodimi se okopodnedameujedan-put obasja velika svjetlost s neba. 7 Ipadoh na zemlju, i èuh glas, koji migovori: Savle! Savle! zašto me goniš?8 A ja odgovorih: ko si ti, Gospode? Aon mi reèe: ja sam Isus Nazareæanin,kojega ti goniš. 9 A koji bijahu samnom vidješe svjetlost i uplašiše se;ali ne èuše glasa koji mi govoraše.10 A ja rekoh: šta æu èiniti, Gospode?A Gospod mi reèe: ustani i idi uDamask, i tamo æe ti se kazati za svešta ti je odreðeno da èiniš. 11 I kadobnevidjeh od silne svjetlosti one,voðahu me za ruku oni koji bijahu samnom, i doðoh u Damask. 12 A nekiAnanija èovjek pobožan po zakonu,posvjedoèen od sviju Jevreja koji živeu Damasku, 13 Došavši k meni stadei reèe mi: Savle brate! progledaj. Ija u taj èas pogledah na nj. 14 A onmi reèe: Bog otaca našijeh izabra teda poznaš volju njegovu, i da vidišpravednika, i da èuješ glas iz ustanjegovijeh: 15 Da mu budeš svjedokpred svijem ljudima za ovo što si vidioi èuo. 16 I sad šta oklijevaš? Ustani ikrsti se, i operi se od grijeha svojijeh,prizvavši ime Gospoda Isusa. 17 Adogodi se, kad se vratih u Jerusalim imoljah se u crkvi Bogu, da postadohizvan sebe, 18 I vidjeh ga gdje mi gov-ori: pohiti te iziði iz Jerusalima, jerneæe primiti svjedoèanstva tvojegaza mene. 19 I ja rekoh: Gospode!sami znadu da sam ja metao u tam-nice i bio po zbornicama one koji tevjeruju. 20 I kad se proljevaše krvStefana svjedoka tvojega, i ja stajahi pristajah na smrt njegovu, i èuvahhaljine onijeh koji ga ubijahu. 21 I reèemi: idi; jer æu ja daleko da te pošljemu neznabošce. 22 A oni ga slušahudo ove rijeèi, pa podigoše glas svojgovoreæi: uzmi sa zemlje takovoga;jer ne treba da živi. 23 A kad onivikahu i zbacivahu haljine i bacahuprah u nebo, 24 Zapovjedi vojvoda da

Dela apostolska 22:25 122 Dela apostolska 23:23ga odvedu u oko, i reèe da ga bojemispitaju da dozna za kakvu krivicutako vikahunanj. 25 I kad ga pritegošeuzicama, reèe Pavle kapetanu, kojistajaše ondje: zar vi možete biti èov-jeka Rimljanina, i još bez suda? 26 Akad èu kapetan, pristupi k vojvodi, ikaza govoreæi: gledaj šta æeš èiniti;jer je ovaj èovjek Rimljanin. 27 Avojvoda pristupivši reèe mu: kaži mijesi li ti Rimljanin? A on reèe: da. 28Avojvoda odgovori: ja sam za velikucijenu ime ovoga graðanstva dobio.A Pavle reèe: a ja sam se i rodio snjime. 29 Onda otstupiše odmah odnjega oni što šæadijahu da ga ispituju;a vojvoda se uplaši kad razumje da jeRimljanin i što ga bješe svezao. 30 Asjutradan, želeæi doznati istinu zaštoga tuže Jevreji, pusti ga iz okova, izapovjedi da doðu glavari sveštenièkii sav sabor njihov; i svedavši Pavlapostavi ga pred njima.

231 A Pavle pogledavši na skupšt-

inu reèe: ljudi braæo! ja sa svomdobrom savjesti življeh pred Bogomdo samoga ovog dana. 2 A poglavarsveštenièki Ananija zapovjedi onimašto stajahu kod njega da ga biju poustima. 3 Tada mu reèe Pavle: tebeæe Bog biti, zide okreèeni! I ti sjedište mi sudiš po zakonu, a prestupajuæizakon zapovijedaš da me biju. 4 A oništo stajahu naokolo rekoše: zar psu-ješ Božijeg poglavara sveštenièkoga?5 A Pavle reèe: ne znadoh, braæo,da je poglavar sveštenièki, jer stojinapisano: starješini naroda svojegada ne govoriš ružno. 6 A znajuæiPavle da je jedan dio sadukeja a drugifariseja, povika na skupštini: ljudibraæo! ja sam farisej i sin farisejev: zanad i za vaskrsenije iz mrtvijeh dove-den sam na sud. 7 A kad on ovo reèe,postade raspra meðu sadukejima ifarisejima, i razdijeli se narod. 8 Jersadukeji govore da nema vaskrsenija,ni anðela ni duha; a fariseji priz-naju oboje. 9 I postade velika vika,

i ustavši književnici od strane farise-jske prepirahu se meðu sobom gov-oreæi: nikakvo zlo ne nalazimo naovome èovjeku; ako li mu govori duhili anðeo, da se ne suprotimo Bogu.10A kad posta raspra velika, pobojavšise vojvoda da Pavla ne raskinu, za-povjedi da siðu vojnici i da ga otmuizmeðu njih, i da ga odvedu u oko.11A onu noæ stade Gospod predanjgai reèe: ne boj se, Pavle, jer kao štosi svjedoèio za mene u Jerusalimu,tako ti valja i u Rimu svjedoèiti. 12 Akad bi dan, uèiniše neki od Jevrejavijeæu i zakleše se govoreæi da neæeni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla.13A bješe ih više od èetrdeset koji ovukletvu uèiniše. 14 Ovi pristupivši kaglavarima sveštenièkijem i starješi-nama, rekoše: kletvom zaklesmo seda neæemo ništa okusiti dok ne ubi-jemo Pavla; 15Sad dakle vi sa saboromkažite vojvodi da ga sjutra svede kvama, kao da biste htjeli doznati boljeza njega; a mi smo gotovi da ga ubi-jemo prije nego se on približi. 16 Asin sestre Pavlove èuvši ovu zasjedudoðe i uðe u oko i kaza Pavlu. 17 APavle dozvavši jednoga od kapetanareèe: ovo momèe odvedi k vojvodi,jer ima nešto da mu kaže. 18 A onga uze i dovede k vojvodi, i reèe:sužanj Pavle dozva me i zamoli daovo momèe dovedem k tebi koje imanešto da ti govori. 19A vojvoda uzevšiga za ruku, i otišavši nasamo, pitašega: šta je što imaš da mi kažeš? 20 Aono reèe: Jevreji dogovoriše se da tezamole da sjutra svedeš Pavla k njimana skupštinu, kao da bi htjeli boljeispitati za njega; 21 Ali ti ih nemojposlušati, jer ga èekaju od njih višeod èetrdeset ljudi koji su se zaklelida neæe ni jesti ni piti dokle ga neubiju; i sad su gotovi, i èekaju tvojeobeæanje. 22 A vojvoda onda otpustimomèe zapovjedivši mu: nikom nekazuj da si mi ovo javio. 23 I dozvavšidvojicu od kapetana reèe: pripravitemi dvjesta vojnika da idu do Æesarije,i sedamdeset konjika i dvjesta stri-

Dela apostolska 23:24 123 Dela apostolska 24:25jelaca, po treæemu sahatu noæi. 24 Ineka dovedu konje da posade Pavla,i da ga prate do Filiksa sudije. 25 Inapisa poslanicu u kojoj ovako govo-raše: 26 Od Klaudija Lisije èestitomeFiliksu pozdravlje. 27 Èovjeka ovogauhvatiše Jevreji i šæahu da ga ubiju; japak doðoh s vojnicima i oteh ga doz-navši da je Rimljanin. 28 I želeæi doz-nati uzrok za koji ga krive svedoh gana njihovu skupštinu. 29 Tada naðohda ga krive za pitanja zakona njihova,a da nema nikakve krivice koja za-služuje smrt ili okove. 30 I doznavši jaugovor Jevrejski o glavi ovoga èovjekaodmah ga poslah k tebi zapovjedi-vši i suparnicima njegovijem da predtobom kažu što imaju na nj. Zdravbudi! 31 A vojnici onda, kao što im sezapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ganoæu u Antipatridu. 32 A sjutradanostavivši konjike da idu s njim, vratišese u oko. 33 A oni došavši u Æesariju,predaše poslanicu sudiji i izvedošePavla preda nj. 34 A sudija proèitavšiposlanicu zapita odakle je; i doznavšida je iz Kilikije 35Reèe: ispitaæu te kadsuparnici tvoji doðu. I zapovjedi da gaèuvaju u dvoru Irodovom.

241 A poslije pet dana siðe poglavar

sveštenièki Ananija sa starješinamai s ritorom nekijem Tertulom, kojiiziðoše pred sudiju protiv Pavla. 2 Akad njega dozvaše, poèe Tertul tužitiga govoreæi: što živimo pod tobomu velikom miru, i pravice koje seovome narodu èine tvojijem promišl-janjem, 3U svakom dogaðaju i svuda,èestiti Filikse! primamo sa svakomzahvalnošæu. 4 Ali da ti mnogo nedosaðujem, molim te da nas ukratkoposlušaš sa svojom krotošæu. 5 Jernaðosmo ovoga èovjeka da je kuga, ipodiže bunu protiv sviju Jevreja povasionom svijetu, i da je kolovoðajeresi Nazaretskoj; 6 Koji se usudi icrkvu poganiti; koga mi i uhvatismo,i šæasmo da mu sudimo po zakonusvojemu. 7 Ali doðe Lisija vojvoda, i

ote ga iz našijeh ruku na veliku silu,i posla k tebi, 8 Zapovjedivši i nama,koji ga tužimo, da idemo k tebi; a odnjega možeš sam ispitavši doznati zasve ovo za što ga mi tužimo. 9 A iJevreji se složiše govoreæi da je ovotako. 10 A Pavle odgovori kad munamaže sudija da govori: znajuæi odmnogo godina da si ti pravedni sudijaovome narodu, slobodno odgovaramza sebe: 11 Ti možeš doznati da nemaviše od dvanaest dana kako ja iziðohu Jerusalim da se pomolim Bogu, 12 Initi me u crkvi naðoše da kome gov-orim, ili bunu da èinim u narodu, nipo zbornicama, ni u gradu, 13 Nitioni mogu posvjedoèiti šta tebi sad namene govore. 14Ovo ti pak priznajemda u putu, koji ovi nazivaju jeres,tako služim Bogu otaèkome, vjeru-juæi sve što je napisano u zakonu iu prorocima, 15 I imajuæi nadanje naBoga da æe biti vaskrsenije mrtvima,i pravednicima i grješnicima, koje isami ovi èekaju. 16 A za ovo se i jatrudim da imam èistu savjest svagdai pred Bogom i pred ljudima. 17 Iposlije mnogo godina doðoh i done-soh milostinju narodu svome i pri-nose. 18 U tome me naðoše oèišæenau crkvi, ni s narodom, ni s vikom.19 A imaju i Jevreji neki iz Azije ko-jima je trebalo da doðu preda te, i dase tuže ako imaju što na me. 20 Iliovi sami neka kažu, ako su našli nameni kakvu krivicu, kad sam stajao naskupštini, 21Osim jednoga ovoga glasakojijem povikah stojeæi meðu njima:za vaskrsenije mrtvijeh dovedostemedanas na sud. 22 A kad Filiks èu ovo,odgodi im znajuæi vrlo dobro za ovajput i reèe: kad doðe Lisija vojvoda,izvidjeæu vašu stvar. 23 A kapetanuzapovjedi da se èuva Pavle, i da muse oblakša, i nijednome od njegov-ijeh da se ne zabranjuje posluživatiga ili dolaziti k njemu. 24 A poslijenekoliko dana doðe Filiks sa Drusilomženom svojom, koja bješe Jevrejka, idozva Pavla da èuje od njega vjeru uHrista Isusa. 25 A kad Pavle govoraše

Dela apostolska 24:26 124 Dela apostolska 26:1o pravdi i o èistoti i o sudu koji æebiti, uplaši se Filiks i odgovori: idizasad; a kad uzimam kad, dozvaæute. 26 A uz to se i nadaše da æe muPavle dati novaca da bi ga pustio; zatoga i èesto dozivaše i razgovaraše ses njim. 27 A kad se navršiše dvijegodine, izmijeni Filiksa Porkije Fist.A Filiks, hoteæi Jevrejima uèiniti navolju, ostavi Pavla u sužanjstvu.

251 A Fist onda primivši vlast poslije

tri dana iziðe iz Æesarije u Jerusalim.2Onda glavari sveštenièki i starješineJevrejske tužiše mu se na Pavla, i mol-jahu ga, 3 Ištuæi milosti protiv njega,da ga pošlje u Jerusalim; i nareðivahuzasjedu da ga ubiju na putu. 4 A Fistodgovori da se Pavle èuva uÆesariji, ai onæe sam skoro onamo da ide: 5Kojidakle mogu od vas, reèe, neka idusa mnom, i ako ima kakva krivica natom èovjeku neka ga tuže. 6 A poštobi u njih ne više od deset dana, siðeu Æesariju, i sjutradan sjedavši nasudijnsku stolicu zapovjedi da doveduPavla. 7 A kad ga dovedoše, stadošeunaokolo Jevreji koji bijahu došli izJerusalima, i mnoge i teške kriviceiznošahu na Pavla, kojijeh ne mo-gahu posvjedoèiti, 8 Kad se on odgo-varaše: niti zakonu Jevrejskome, nicrkvi, ni æesaru što sagriješih. 9 AliFist, hoteæi Jevrejima uèiniti na volju,odgovori Pavlu i reèe: hoæeš da idešgore u Jerusalim i ondje da ti sudimza to? 10 A Pavle reèe: ja stojim nasudu æesarevu, ovdje treba da mi sesudi: Jevrejima ništa nijesam skrivio,kao što i ti najbolje znaš. 11 Ako lisamskrivio, ili uèinio što što zaslužujesmrt, ne marim umrijeti; ako li pakništa nema na meni šta ovi na menepotvoraju, niko me ne može njimapredati. Æesaru idem. 12 Tada Fist,pogovorivši sa savjetnicima, odgov-ori: æesaru reèe da hoæeš: æesaruæeš poæi. 13 A pošto proðe nekolikodana, Agripa car i Vernikija siðoše uÆesariju da pohode Fista. 14 I buduæi

da ondje mnogo dana ostaše, kazaFist caru za Pavla govoreæi: èovjekajednoga ostavio je Filiks u tamnici,15Za kojega, kad ja bijah u Jerusalimu,iziðoše preda me glavari sveštenièkii starješine Jevrejske moleæi da gaosudim. 16 Ja im odgovorih da nijeobièaj u Rimljana da se prije pok-loni kakav èovjek na smrt dok seoptuženi ne suoèi s onima koji gatuže, i ne primi mjesto da odgovaraza svoju krivicu. 17 A kad se oniovdje sastaše, nikakvoga odlaganja neuèinih, i sjutradan sjedavši na sudi-jnsku stolicu zapovjedih da doveduèovjeka. 18 A oko njega stavši supar-nici ni jedne krivice koje ja mišljahne iznesoše. 19 Nego imahu protivnjega nekakva pitanja o svojemu su-jevjerju, i o nekakvom Isusu, koji jeumro pa Pavle govoraše da je živ. 20Aja ne znajuæi u ovome poslu šta æuèiniti, rekoh bi li htio iæi u Jerusalimi onamo da mu se sudi za ovo. 21 Akad Pavle reèe da ga èuvamo do sudaAvgustova, zapovjedih da ga èuvajudokle ga pošljem k æesaru. 22 AAgripa reèe Fistu: i ja bih rad èutitoga èovjeka. A on reèe: sjutra æešga èuti. 23 Sjutradan pak, kad Agripai Vernikija doðoše s velikijem pono-som, i uðoše u sudnicu s vojvodamai sa starješinama onoga grada, i kadzapovjedi Fist, dovedoše Pavla. 24 Ireèe Fist: Agripa care! i svi koji stes nama! Vidite ovoga za kojega misve mnoštvo Jevreja dosaðivaše i uJerusalimu i ovdje, vièuæi da ne valjada on više živi. 25 A ja doznavši da onništa nije uèinio što zaslužuje smrt, ai on sam reèe da æe da ide k svijet-lome æesaru, namislih da ga pošljem.26 Za kojega nemam šta upravo pisatigospodaru. Zato ga i dovedoh predvas, a osobito preda te, Agripa care,da bih, pošto bude ispitivanje, imaošta pisati. 27 Jer mi se èini ludo sužnjaposlati, a krivice njegove ne javiti.

261 A Agripa reèe Pavlu: dopušta

Dela apostolska 26:2 125 Dela apostolska 27:2ti se da govoriš sam za se. OndaPavle pruživši ruku odgovaraše: 2 Zasreæu svoju držim, care Agripa! što sedanas pred tobom odgovaram za svešto me potvoraju Jevreji, 3 A najvišešto znam da ti poznaješ sve Jevrejskeobièaje i prepiranja. Zato te molimda me poslušaš milostivo. 4 Mojedakle življenje od mladosti, koje jeisprva bilo meðu narodom mojijem uJerusalimu, znadu svi Jevreji. 5 Kakome znadu isprva, ako hoæe posv-jedoèiti, da po poznatoj jeresi naševjere življeh farisejski. 6 I sad stojimpred sudom za nadanje obeæanja kojeBog obreèe ocevima našijem, 7 Komese svi dvanaest koljena našijeh jed-nako dan i noæ služeæi nadaju da æedoæi. Za ovo nadanje optužen sam,care Agripa, od Jevreja. 8 Šta? zarvi mislite da se ne može vjerovati daBog mrtve podiže? 9 Tako i ja mišljahda mi valja mnoga zla èiniti protivimena Isusa Nazareæanina, 10Kao štoi uèinih u Jerusalimu; i mnoge odsvetijeh ja zatvorah u tamnice, prim-ivši vlast od glavara sveštenièkijeh;i kad ih ubijahu, pristajah na sud.11 I po svijem zbornicama muèeæiih èesto, nagonjah da hule na Isusa;i odviše mrzeæi na njih gonjah ihtja i do tuðijeh gradova. 12 Za kojeiduæi u Damask s vlašæu i zapovi-ješæu od glavara sveštenièkijeh, 13 Upodne, care, vidjeh na putu s nebasvjetlost veæu od sijanja sunèanoga,koja obasja mene i one što iðahu samnom. 14 A kad mi svi padosmo nazemlju, èuh glas gdje govori meni ikazuje Jevrejskijem jezikom: Savle!Savle! zašto me goniš? Teško ti jeprotivu bodila praæati se. 15 A jarekoh: ko si ti, Gospode? A on reèe:ja sam Isus, kojega ti goniš; 16 Negoustani i stani na noge svoje; jer ti seza to javih da te uèinim slugom i sv-jedokom ovome što si vidio i što æu tipokazati, 17 Izbavljajuæi te od narodaJevrejskoga i od neznabožaca, kojimaæu te poslati, 18 Da im otvoriš oèi dase obrate od tame k vidjelu i od oblasti

sotonine k Bogu, da prime oproštenjegrijeha i dostojanje meðu osveæen-ima vjerom mojom. 19 Zato, careAgripa! ne bih nepokoran nebeskojutvari; 20Nego najprije onima koji suu Damasku i u Jerusalimu, potom i posvoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcimapropovijedah da se pokaju, i da seobrate k Bogu èineæi djela dostojnapokajanja. 21 Zato me Jevreji uh-vatiše u crkvi i šæahu da me raskinu.22 Ali dobivši pomoæ Božiju stojimdo samoga ovog dana, i svjedoèim imalom i velikom, ne kazujuæi ništaosim što proroci kazaše da æe biti, iMojsije: 23 Da æe Hristos postradati, ida æe biti prvi iz vaskrsenija mrtvijehi propovijedati vidjelo narodu Jevre-jskome i neznabošcima. 24 A kad onovo odgovaraše, reèe Fist velikijemglasom: zar luduješ, Pavle? Mnoge teknjige izvode iz pameti. 25 A on reèe:ne ludujem, èestiti Fiste, nego rijeèiistine i razuma kazujem. 26 Jer za ovozna car, kojemu i govorim slobodno;jer ne vjerujem da mu je što od ovoganepoznato; jer ovo nije bilo u uglu.27Vjeruješ li, care Agripa, prorocima?Znam da vjeruješ. 28 A Agripa reèePavlu: još malo pa æeš me nagovoritida budem hrišæanin. 29 A Pavle reèe:molio bihBoga i zamalo i zamnogodabi ne samo ti nego i svi koji me slušajudanas bili takovi kao i ja što sam, osimokova ovijeh. 30 I kad on ovo reèe, ustacar i sudija i Vernikija, i koji sjeðahus njima, 31 I otišavši razgovarahu semeðu sobom govoreæi: ovaj èovjeknije uèinio ništa što zaslužuje smrt iliokove. 32 A Agripa reèe Fistu: ovajèovjek mogaše biti pušten da ne reèeda hoæe k æesaru. I tako sudijanamisli da ga pošlje k æesaru.

271 I kao što bi odreðeno da idemo

u Talijansku, predaše i Pavla idruge neke sužnje kapetanu, poimenu Juliju, od æesareve èete.2 A kad uðosmo u laðu Adramitskuda plovimo u Azijska mjesta,

Dela apostolska 27:3 126 Dela apostolska 27:39otiskosmo se; i s nama bješe AristarhMaæedonac iz Soluna. 3 I drugidan doðosmo u Sidon. I Julijedržaše Pavla lijepo, i dopusti mu daodlazi k svojijem prijateljima i daga poslužuju. 4 I odande odvezavšise doplovismo u Kipar, jer vjetrovibijahu protivni. 5 I preplovivši puèinuKilikijsku i Pamfilijsku doðosmo uMiru Likijsku. 6 I ondje našavšikapetan laðu Aleksandrijsku kojaplovi u Talijansku, metnu nas u nju.7 I plovivši mnogo dana sporo, i jedvadošavši prema Knidu, jer nam vjetarne dadijaše, doplovismo pod Krit kodSalmone. 8 I jedva se vozeæi poredkraja, doðosmo na jedno mjestokoje se zove Dobra Pristaništa, kodkojega blizu bješe grad Laseja. 9 Apošto proðe mnogo vremena, i veæplovljenje ne bijaše bez straha, jeri post veæ bješe prošao, svjetovašePavle 10 Govoreæi im: ljudi! vidimda æe plovljenje biti s mukom ivelikom štetom ne samo tovara ilaðe nego i duša našijeh. 11 Alikapetan posluša veæma kormanošai gospodara od laðe negoli Pavloverijeèi. 12 A ne buduæi pristaništezgodno za zimovnik, svjetovahumnogi da se odvezu odande, ne bi likako mogli doæi do Finika, i ondjeda zimuju u pristaništu Kritskom,koje gleda k jugu i k zapadu. 13 Ikad dunu jug, mišljahu da im se voljaispuni, i podignuvši jedra plovljahupokraj Krita. 14 Ali ne zadugo potomdunu nasuprot njemu buran vjetarkoji se zove Evroklidon. 15 A kadse laða ote, i ne mogaše se vjetruprotiviti, predadosmo je valovima inošahu nas. 16A kad proðosmo mimojedno ostrvo koje se zove Klauda,jedva mogosmo udržati èamac, 17Kojiizvukavši, svakojako pomagahu, te gaprivezasmo odozdo za laðu; a bojeæise da ne udari na prud, spustismojedra, i tako se plavljasmo. 18 Akad nam veoma dosaðivaše burasjutradan izbacivahu tovare. 19 I utreæi dan svojima rukama izbacismo

alat laðarski. 20 A kad se ni sunce nizvijezde za mnogo dana ne pokazaše,i bura ne mala navalila, bijaše propaosav nad da æemo se izbaviti. 21 I kadse zadugo nije jelo, onda Pavle stavšipreda njih reèe: trebaše dakle, o ljudi!poslušati mene, i ne otiskivati se odKrita, i ne imati ove muke i štete. 22 Ievo sad vas molim da budete dobrevolje: jer nijedna duša od vas neæepropasti osim laðe; 23 Jer u ovu noæstade preda me anðeo Boga kojegasam ja i kome služim, 24 Govoreæi:ne boj se, Pavle! valja ti doæi predæesara; i evo ti darova Bog sve koji sevoze s tobom. 25Zatonebojte se, ljudi;jer vjerujem Bogu da æe tako biti kaoštomi bi reèeno. 26Ali valja nam doæina jedno ostrvo. 27Akad bi èetrnaestanoæ, i mi se u ponoæi plavljasmo poAdrijanskoj puèini, pomisliše laðarida se približuju k nekakvoj zemlji. 28 Iizmjerivši dubinu naðoše dvadesethvati; i prošavši malo opet izmjeriše, inaðoše petnaest hvati. 29Onda bojeæise da kako ne udare na prudovitamjesta baciše sa stražnjega kraja laðeèetiri lengera, pa se moljasmo Boguda svane. 30 A kad laðari gledahu dapobjegnu iz laðe, i spustiše èamac umore izgovarajuæi se kao da hoæes prednjega kraja da spuste lengere,31 Reèe Pavle kapetanu i vojnicima:ako ovi ne ostanu u laði, vi ne možeteživi ostati. 32 Tada vojnici odrezašeuža na èamcu i pustiše ga te pade. 33Akad šæaše da svane, moljaše Pavle sveda jedu, govoreæi: èetrnaesti je dandanas kako èekate i ne jeduæi živiteništa ne okusivši. 34 Zato vas molimda jedete: jer je to za vaše zdravlje.A ni jednome od vas dlaka s glaveneæe otpasti. 35 I rekavši ovo uzehljeb, i dade hvalu Bogu pred svima,i prelomivši stade jesti. 36 Onda sesvi razveselivši i oni jedoše. 37 A ulaði bijaše nas duša svega dvjesta isedamdeset i šest. 38 I nasitivši sejela, oblakšaše laðu izbacivši pšenicuu more. 39A kad bi dan ne poznavahuzemlje; nego ugledaše nekakav zalivs pijeskom, na koji se dogovoriše,

Dela apostolska 27:40 127 Dela apostolska 28:26ako bude moguæe, da izvuku laðu.40 I podignuvši lengere vožahu se pomoru, i odriješivši uža na krmama, iraširivši malo jedro prema vjetriæukoji duhaše, vožasmo se kraju. 41 Akad doðosmo kao na jedan jezik, gdjese more kao razdjeljuje, nasadi selaða; i prednji kraj, koji se nasadi, ostatvrd da se nemože pomaknuti, a krmase razbijaše od sile valova. 42A vojnicise dogovoriše da pobiju sužnje, da kojine ispliva i ne uteèe. 43 Ali kapetanželeæi saèuvati Pavla zabrani njihovdogovor, i zapovjedi onima koji znaduplivati da iskoèe najprije, i da iziðu nazemlju; 44A ostali jedni na daskama ajedni na èemu od laðe. I tako iziðošesvi živi na zemlju.

281 I kad iziðoše sreæno iz laðe, tada

razumješe da se ostrvo zove Melit. 2Adivljaci èinjahu nam ne malu ljubav,jer naložiše oganj i primiše nas svezbog dažda koji iðaše, i zbog zime. 3APavle zgrabivši gomilu granja naložina oganj, i izišavši zmija od vruæineskoèi mu na ruku. 4 I kad vidješedivljaci zmiju gdje visi o ruci njegovoj,govorahu jedan drugome: jamaèno jeovaj èovjek krvnik, kojega izbavljenaod mora sud Božij ne ostavi da živi.5 A on otresavši zmiju u oganj ne bimu ništa zlo. 6 A oni èekahu da onoteèe ili ujedanput da padne mrtav.A kad zadugo èekaše, i vidješe da muništa zlo ne bi, promijeniše se, i gov-orahu da je on Bog. 7 A naokolo okoonoga mjesta bijahu sela poglavaraod ostrva po imenu Poplija, koji nasprimi i ugosti ljubazno tri dana. 8 Adogodi se da otac Poplijev ležaše odgroznice i od srdobolje, kojemuušavšiPavle pomoli se Bogu i metnu rukesvoje na nj i iscijeli ga. 9 A kad to bi,dolažahu i drugi koji bijahu bolesnina ostrvu onome, i iscjeljivahu se.10 I poštovahu nas velikijem èastima;i kad poðosmo, spremiše nam što jeod potrebe. 11 A poslije tri mjesecaodvezosmo se na laði Aleksandrijskoj,

koja je bila prezimila na ostrvu, i bi-jahu na njoj napisani Dioskuri. 12 I do-plovivši u Sirakuzu ostasmo ondje tridana. 13A odande otplovivši doðosmou Rigiju; i poslije jednoga dana kaddunu jug, doðosmo drugi dan u Poti-ole. 14Ondje naðemo braæu, i oni naszamole te ostanemo kod njih sedamdana; i tako poðosmo u Rim. 15 Iodande èuvši braæa za nas iziðošenam na susret tja do Apijeva pazarai tri krème. I kad ih vidje Pavle,dade hvalu Bogu, i oslobodi se. 16 Akad doðosmo u Rim, kapetan predadesužnje vojvodi. Ali se Pavlu dopustida živi gdje hoæe s vojnikom koji gaèuvaše. 17 A poslije tri dana Pavlesazva starješine Jevrejske. I kad seoni skupiše, govoraše im: ljudi braæo!ja ništa ne uèinih protivno naroduili obièajima otaèkijem; i Jerusaliml-jani predaše me kao sužnja u rukeRimljanima, 18Koji izvidjevši za menešæahu da me puste, jer se ne naðe nameni nijedna smrtna krivica. 19 Alikad Judejci govorahu nasuprot, nat-jera me nevolja da se ištem pred æe-sara, ne kao da bih svoj narod imaošto tužiti. 20Toga radi uzroka zamolihvas da se vidimo i da se razgovo-rimo; jer nada radi Izrailjeva oko-van sam u ovo gvožðe. 21 A oni murekoše: mi niti primismo pisma zate iz Judeje; niti doðe ko od braæeda javi ili da govori što zlo za tebe.22 Nego molimo da èujemo od tebešta misliš; jer nam je poznato za ovujeres da joj se svuda nasuprot gov-ori. 23 I odredivši mu dan doðošek njemu u gostionicu mnogi; kojimakazivaše svjedoèeæi carstvo Božije iuvjeravajuæi ih za Isusa iz zakonaMo-jsijeva i iz proroka od jutra do samogamraka. 24 I jedni vjerovahu onomešto govoraše a jedni ne vjerovahu.25 A buduæi nesložni meðu sobom,odlažahu kad reèe Pavle jednu rijeè:dobro kaza Duh sveti preko prorokaIsaije ocevima našijem 26 Govoreæi:idi k narodu ovome i kaži: ušima æeteèuti i neæete razumjeti; i oèima æete

Dela apostolska 28:27 128 Dela apostolska 28:31gledati i neæete vidjeti. 27 Jer odrvenisrce ovoga naroda, i ušima teško èuju,i oèima svojijem zažmuriše da kakone vide oèima, i ušima ne èuju, isrcem ne razumiju, i da se ne obrateda ih iscijelim. 28 Da vam je daklena znanje da se neznabošcima poslaspasenije Božije, oni æe i èuti. 29 I kadon ovo reèe, otidoše Jevreji prepiruæise meðu sobom. 30 A Pavle ostadepune dvije godine o svome trošku,i doèekivaše sve koji mu dolažahu,31 Propovijedajuæi carstvo Božije, iuèeæi o Gospodu našemu IsusuHristuslobodno, i niko mu ne branjaše.

Rimljanima 1:1 129 Rimljanima 2:2

Poslanica Rimljanima1 Od Pavla, sluge Isusa Hrista,

pozvanoga apostola izabranoga zajevanðelje Božije, 2 Koje Bog naprijedobeæa preko proroka svojijeh usvetijem pismima 3 O sinu svojemu,koji je po tijelu roðen od sjemenaDavidova, 4 A posvjedoèen silno zasina Božijega Duhom svetinje povaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu HristuGospodu našemu, 5 Preko kojegaprimismo blagodat i apostolstvo,da pokorimo sve neznabošce vjeriimena njegovoga; 6 Meðu kojima stei vi pozvani Isusu Hristu, 7 Svimakoji su u Rimu, ljubaznima Bogu, ipozvanima svetima: blagodat vam imir od Boga oca našega i GospodaIsusa Hrista. 8Prvo dakle zahvaljujemBogu svojemu kroz Isusa Hrista zasve vas što se vjera vaša glasi posvemu svijetu. 9 Jer mi je svjedokBog, kojemu služim duhom svojijemu jevanðelju sina njegova, da vas seopominjem bez prestanka, 10 Moleæise svagda Bogu u molitvama svojijemda bi mi kad Božija volja pomogla dadoðem k vama; 11 Jer želim vidjetivas, da vam dam kakav duhovni darza vaše utvrðenje, 12 To jest, da se svama utješim vjeromopštom, i vašomi mojom. 13 Ali vam neæu zatajiti,braæo, da sam mnogo puta htio davam doðem, pa bih zadržan doslije,da i meðu vama imam kakav plod,kao i meðu ostalijem neznabošcima.14 Dužan sam i Grcima i divljacima,i mudrima i nerazumnima. 15 Zato,od moje strane, gotov sam i vama uRimu propovjediti jevanðelje. 16 Jerse ne stidim jevanðelja Hristova; jer jesila Božija na spasenije svakome kojivjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku.17 Jer se u njemu javlja pravda Božijaiz vjere u vjeru, kao što je napisano:pravednik æe od vjere živ biti. 18 Jerse otkriva gnjev Božij s neba na svakubezbožnost i nepravdu ljudi koji drže

istinu u nepravdi. 19 Jer što se možedoznati za Boga poznato je njima:jer im je Bog javio; 20 Jer što se nanjemu ne može vidjeti, od postanjasvijeta moglo se poznati i vidjeti nastvorenjima, i njegova vjeèna silai božanstvo, da nemaju izgovora.21 Jer kad poznaše Boga, ne proslavišega kao Boga niti mu zahvališe,nego zaludješe u svojijem mislima,i potamnje nerazumno srce njihovo.22 Kad se graðahu mudri, poludješe,23 I pretvoriše slavu vjeènoga Bogau oblièje smrtnoga èovjeka i ptica ièetvoronožnijeh životinja i gadova.24 Zato ih predade Bog u željamanjihovijeh srca u neèistotu, da sepogane tjelesa njihova meðu njimasamima; 25 Koji pretvoriše istinuBožiju u laž, i veæma poštovaše iposlužiše tvar nego tvorca, koji jeblagosloven vavijek. Amin. 26 Zatoih predade Bog u sramne slasti;jer žene njihove pretvoriše putnoupotrebljavanje u besputno. 27 Tako iljudi ostavivši putno upotrebljavanježenskoga roda, raspališe se željomsvojom jedan na drugoga, i ljudi sljudima èinjahu sram, i platu kojatrebaše za prijevaru njihovu primahuna sebi. 28 I kao što ne marahu dapoznadu Boga, zato ih Bog predadeu pokvaren um da èine što ne valja,29Da budu napunjeni svake nepravde,kurvarstva, zloæe, lakomstva,pakosti; puni zavisti, ubistva, svaðe,lukavstva, zloæudnosti; 30 Šaptaèi,opadaèi, bogomrsci, siledžije,hvališe, ponositi, izmišljaèi zala,nepokorni roditeljima, 31Nerazumni,nevjere, neljubavni, neprimirljivi,nemilostivi. 32 A neki i pravdu Božijupoznavši da koji to èine zaslužujusmrt, ne samo to èine, nego pristajuna to i onima koji èine.

21 Zato se ne možeš izgovoriti, o

èovjeèe koji god sudiš! jer kojijemsudom sudiš drugome, sebe osuðu-ješ; jer to èiniš sudeæi. 2 A znamo

Rimljanima 2:3 130 Rimljanima 3:13da je sud Božij prav na one koji toèine. 3 Nego pomišljaš li, o èovjeèekoji sudiš onima koji to èine, i samèiniš to! da æeš ti pobjeæi od sudaBožijega? 4 Ili ne mariš za bogatstvonjegove dobrote i krotosti i trpljenja,ne znajuæi da te dobrota Božija napokajanje vodi? 5 Nego svojom dr-venosti i nepokajanijem srcem sabi-raš sebi gnjev za dan gnjeva u kojiæe se pokazati pravedni sud Boga,6 Koji æe dati svakome po djelimanjegovijem: 7 Onima dakle koji sutrpljenjem djela dobroga tražili slavui èast i neraspadljivost, život vjeèni;8 A onima koji se uz prkos suproteistini a pokoravaju se nepravdi, ne-milost i gnjev. 9 Nevolja i tuga nasvaku dušu èovjeka koji èini zlo, anajprije Jevrejina i Grka; 10 A slava ièast i mir svakome koji èini dobro, anajprije Jevrejinu i Grku; 11 Jer Bogne gleda ko je ko. 12 Jer koji bezzakona sagriješiše, bez zakona æe iizginuti; i koji u zakonu sagriješiše, pozakonu æe se osuditi 13 Jer pred Bo-gom nijesu pravedni oni koji slušajuzakon, nego æe se oni opravdati kojiga tvore; 14 Jer kad neznabošci neimajuæi zakona sami od sebe èine štoje po zakonu, oni zakona ne imajuæisami su sebi zakon: 15Oni dokazuju daje ono napisano u srcima njihovijemšto se èini po zakonu, buduæi da imsavjest svjedoèi, i misli meðu sobomtuže se ili pravdaju) 16Na dan kad Boguzasudi tajne ljudske po jevanðeljumojemu preko Isusa Hrista. 17 Gle,ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se nazakon i hvališ se Bogom, 18 I pozna-ješ volju, i izbiraš što je bolje, jer sinauèen od zakona; 19 I misliš da sivoð slijepima, vidjelo onima koji suu mraku, 20 Nakazatelj bezumnima,uèitelj djeci, koji imaš ugled razumai istine u zakonu. 21Uèeæi dakle dru-goga sebe ne uèiš; 22 Propovijedajuæida se ne krade, kradeš; govoreæi: neèini preljube, èiniš preljubu; gadeæise na idole, kradeš svetinju; 23 Kojise hvališ zakonom, a prijestupom za-

kona sramotiš Boga. 24 Jer se imeBožije zbog vas huli u neznabošcima,kao što stoji napisano. 25 Obrezanjepomaže ako zakon držiš; ako li siprestupnik zakona, obrezanje je tvojeneobrezanje postalo. 26 Ako dakleneobrezanje pravdu zakona drži, za-što se ne bi njegovo neobrezanje zaobrezanje uzelo? 27 I onaj koji jeod roda neobrezan i izvršuje zakon,osudiæe tebe koji si sa slovima iobrezanjem prestupnik zakona. 28 Jerono nije Jevrejin koji je spolja Jevre-jin, niti je ono obrezanje koje je spoljana tijelu; 29 Nego je ono Jevrejin kojije iznutra, i obrezanje srca duhom ane slovima, to je obrezanje; kome jehvala ne od ljudi nego od Boga.

31 Šta je dakle bolji Jevrejin od drugi-

jeh ljudi? Ili šta pomaže obrezanje?2 Mnogo svakojako; prvo što su impovjerene rijeèi Božije. 3 A što nekine vjerovaše, šta je za to? Eda æenjihovo nevjerstvo vjeru Božiju uk-inuti? 4 Bože saèuvaj! nego Bog nekabude istinit, a èovjek svaki laža, kaošto stoji napisano: da se opravdaš usvojijem rijeèima, i da pobijediš kadti stanu suditi. 5 Ako li nepravdanaša Božiju pravdu podiže, šta æemoreæi? Eda li je Bog nepravedan kadse srdi? Po èovjeku govorim: 6 Božesaèuvaj! Jer kako bi mogao Bog su-diti svijetu? 7 Jer ako istina Božijau mojoj laži veæa postane na slavunjegovu, zašto još i ja kao grješnikda budem osuðen? 8 Zašto dakle kaošto vièu na nas, i kao što kažu nekida mi govorimo) da ne èinimo zlada doðe dobro? Njima æe sud bitipravedan. 9 Šta dakle? Jesmo li boljiod njih? Nipošto! Jer gore dokazasmoda su i Jevreji i Grci svi pod grijehom,10 Kao što stoji napisano: ni jednoganema pravedna; 11 Ni jednoga nemarazumna, i ni jednoga koji traži Boga;12 Svi se ukloniše i zajedno nevaljalipostaše: nema ga koji èini dobro,nema ni jednoga ciglog. 13 Njihovo

Rimljanima 3:14 131 Rimljanima 4:22je grlo grob otvoren, jezicima svo-jima varaju, i jed je aspidin pod us-nama njihovima. 14 Njihova su ustapuna kletve i grèine. 15 Njihove sunoge brze da proljevaju krv. 16 Naputovima je njihovima raskopavanje inevolja; 17 I puta mirnoga ne poznaše.18 Nema straha Božijega pred oèimanjihovima. 19 A znamo da ono štozakon govori, govori onima koji su uzakonu, da se svaka usta zatisnu, isav svijet da bude kriv Bogu; 20 Jerse djelima zakona nijedno tijelo neæeopravdati pred njim; jer kroz zakondolazi poznanje grijeha. 21 A sad sebez zakona javi pravda Božija, posvje-doèena od zakona i od proroka; 22 Apravda Božija vjerom Isusa Hrista usve i na sve koji vjeruju; jer nema ra-zlike. 23 Jer svi sagriješiše i izgubili suslavu Božiju, 24 I opravdaæe se zaba-dava blagodaæu njegovom, otkupomIsusa Hrista. 25 Kojega postavi Bogoèišæenje vjerom u krvi njegovojda pokaže svoju pravdu oprošten-jem preðašnjijeh grijeha; 26 U pod-nošenju Božijemu, da pokaže pravdusvoju u sadašnje vrijeme da je onpravedan i da pravda onoga koji jeod vjere Isusove. 27 Gdje je daklehvala? Proðe. Kakijem zakonom?je li zakonom djela? Ne, nego za-konom vjere. 28 Mislimo dakle daæe se èovjek opravdati vjerom bezdjela zakona. 29 Ili je samo Jevre-jski Bog, a ne i neznabožaèki? Da,i neznabožaèki. 30 Jer je jedan Bogkoji æe opravdati obrezanje iz vjerei neobrezanje vjerom. 31 Kvarimo lidakle zakon vjerom? Bože saèuvaj!nego ga još utvrðujemo.

41 Šta æemo dakle reæi za Avraama,

oca svojega, da je po tijelu našao?2 Jer ako se Avraam djelima opravda,ima hvalu, ali ne u Boga. 3 Jeršta govori pismo? Vjerova AvraamBogu, i primi mu se u pravdu. 4 Aonome koji radi ne broji se plata pomilosti nego po dugu. 5 A onome koji

ne radi a vjeruje onoga koji pravdabezbožnika, prima se vjera njegovau pravdu. 6 Kao što i David govorida je blago èovjeku kome Bog primapravdu bez djela zakona: 7 Blago on-ima kojima se oprostiše bezakonja,i kojima se grijesi prikriše. 8 Blagoèovjeku kome Gospod ne prima gri-jeha. 9 Ovo dakle blaženstvo ili jeu obrezanju ili u neobrezanju? Jergovorimo da se Avraamu primi vjerau pravdu. 10 Kako mu se dakle primi?ili kad je bio u obrezanju ili neo-brezanju? Ne u obrezanju nego u neo-brezanju. 11 I primi znak obrezanjakao peèat pravde vjere koju imašeu neobrezanju, da bi bio otac svijukoji vjeruju u neobrezanju; da se injima primi u pravdu; 12 I da bi biootac obrezanja ne samo onima kojisu od obrezanja, nego i onima kojihode po stopama vjere koja bješeu neobrezanju oca našega Avraama.13 Jer obeæanje Avraamu ili sjemenunjegovu da bude našljednik svijetune bi zakonom nego pravdom vjere.14 Jer ako su našljednici oni koji suod zakona, propade vjera, i pokvari seobeæanje. 15 Jer zakon gradi gnjev; jergdje nema zakona nema ni prijestupa.16 Zato od vjere da bude po milostida obeæanje tvrdo ostane svemu sje-menu, ne samo koje je od zakonanego i koje je od vjere Avraama, kojije otac svima nama, 17 Kao što stojinapisano: postavih te oca mnogijemnarodima) pred Bogom kome vjerova,koji oživljuje mrtve, i zove ono štonije kao ono što jest: 18 On vjerovana nad kad se nije bilo nièemu nadatida æe on biti otac mnogijem naro-dima, kao što mu bješe reèeno: takoæe biti sjeme tvoje. 19 I ne oslabivšivjerom ne pogleda ni na svoje veæumoreno tijelo, jer mu bješe negdjeoko sto godina, ni na mrtvost Sarinematerice. 20 I za obeæanje Božijene posumnja se nevjerovanjem, negoojaèa u vjeri, i dade slavu Bogu. 21 Iznadijaše jamaènoda što obeæakadarje i uèiniti. 22 Zato se i primi njemu

Rimljanima 4:23 132 Rimljanima 6:12u pravdu. 23 Ali nije pisano za njegajednoga samo da mu se primi, 24Negoi za nas, kojima æe se primiti akovjerujemo onoga koji vaskrse IsusaHrista Gospoda našega iz mrtvijeh,25 Koji se predade za grijehe naše, iustade za opravdanje naše.

51 Opravdavši se dakle vjerom,

imamo mir s Bogom kroz Gospodasvojega Isusa Hrista, 2 Kroz kojegai pristup naðosmo vjerom u ovublagodat u kojoj stojimo, i hvalimose nadanjem slave Božije. 3 Ne samopak to, nego se hvalimo i nevoljama,znajuæi da nevolja trpljenje gradi; 4Atrpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje;5A nadanje neæe se osramotiti, jer seljubav Božija izli u srca naša Duhomsvetijem koji je dat nama. 6 Jer Hristosjoš kad slabi bjesmo umrije u vrijemesvoje za bezbožnike. 7 Jer jedva koumre za pravednika; za dobrogamožebiti da bi se ko usudio umrijeti. 8 AliBog pokazuje svoju ljubav k namašto Hristos još kad bijasmo grješniciumrije za nas. 9 Mnogo æemo dakleveæma biti kroza nj spaseni od gnjevakad smo se sad opravdali krvljunjegovom. 10 Jer kad smo se pomirilis Bogom smræu sina njegova doksmo još bili neprijatelji, mnogo æemose veæma spasti u životu njegovukad smo se pomirili. 11 Ne samopak to, nego se hvalimo i Bogomkroz Gospoda svojega Isusa Hrista,kroz kojega sad primismo pomirenje.12 Zato kao što kroz jednoga èovjekadoðe na svijet grijeh, i kroz grijehsmrt, i tako smrt uðe u sve ljude,jer svi sagriješiše. 13 Jer grijeh bješena svijetu do zakona; ali se grijehne primaše kad ne bješe zakona;14 Nego carova smrt od Adama tjado Mojsija i nad onima koji nijesusagriješili prestupivši kao Adam, kojije prilika onoga koji šæadijaše doæi.15 Ali dar nije tako kao grijeh; jer kadkroz grijeh jednoga pomriješe mnogi,mnogo se veæa blagodat Božija i dar

izli izobilno na mnoge blagodaæujednoga èovjeka Isusa Hrista. 16 Idar nije kao grijeh jednoga: jer zagrijeh jednoga bi osuðenje, a dar odmnogijeh grijehova opravdanje. 17 Jerkad za grijeh jednoga carova smrtkroz jednoga, koliko æe veæma onikoji primaju izobilje blagodati i darpravde u životu carovati kroz jednogaIsusa Hrista! 18 Zato dakle kao štoza grijeh jednoga doðe osuðenje nasve ljude, tako i pravdom jednogadoðe na sve ljude opravdanje života.19 Jer kao što neposlušanjem jednogaèovjeka postaše mnogi grješni, takoæe i poslušanjem jednoga biti mnogipravedni. 20 A zakon doðe uz to dase umnoži grijeh; jer gdje se umnožigrijeh ondje se još veæma umnožiblagodat, 21 Da kao što carova grijehza smrt, tako i blagodat da carujepravdom za život vjeèni, kroz IsusaHrista Gospoda našega.

61 Šta æemo dakle reæi? Hoæemo

li ostati u grijehu da se blagodat um-noži? Bože saèuvaj! 2 Jer koji umri-jesmo grijehu kako æemo još življetiu njemu? 3 Ili ne znate da svi kojise krstismo u Isusa Hrista, u smrtnjegovu krstismo se? 4 Tako se s njimpogrebosmo krštenjem u smrt da kaošto usta Hristos iz mrtvijeh slavomoèinom, tako i mi u novom životuda hodimo. 5 Jer kad smo jednakis njim jednakom smræu, biæemo ivaskrsenijem; 6 Znajuæi ovo da sestari naš èovjek razape s njime, dabi se tijelo grješno pokvarilo, da višene bismo služili grijehu. 7 Jer kojiumrije oprosti se od grijeha. 8 A akoumrijesmo s Hristom, vjerujemo daæemo i življeti s njim, 9 Znajuæi daHristos usta iz mrtvijeh, veæ više neumire; smrt više neæe obladati njime.10 Jer što umrije, grijehuumrije jedan-put; a što živi, Bogu živi. 11 Takoi vi dakle držite sebe da ste mrtvigrijehu a živi Bogu u Hristu IsusuGospodu našemu. 12 Da ne caruje

Rimljanima 6:13 133 Rimljanima 7:25dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu,da ga slušate u slastima njegovijem;13 Niti dajite udova svojijeh grijehuza oružje nepravde; nego dajite sebeBogu, kao koji ste živi iz mrtvijeh,i ude svoje Bogu za oružje pravde.14 Jer grijeh neæe vama obladati, jernijeste pod zakonom nego pod blago-daæu. 15 Šta dakle? Hoæemo ligriješiti kad nijesmo pod zakonomnego pod blagodaæu? Bože saèu-vaj! 16 Ne znate li da kome dajetesebe za sluge u poslušanje, sluge steonoga koga slušate, ili grijeha za smrt,ili poslušanja za pravdu? 17 Hvaladakle Bogu što bivši robovi grijehuposlušaste od srca tu nauku kojoj sei predadoste. 18 Oprostivši se pak odgrijeha postaste sluge pravdi. 19 Kaoèovjek govorim, za slabost vašega ti-jela. Jer kao što dadoste ude svojeza robove neèistoti i bezakonju nabezakonje, tako sad dajite ude svoje zasluge pravdi na posveæenje. 20 Jer kadbijaste robovi grijehu, prosti bijasteod pravde. 21 Kakav dakle onda ima-doste plod za koji se sad stidite? Jerje onoga kraj smrt. 22A sad oprostivšise od grijeha, i postavši sluge Božije,imate plod svoj na posveæenje, a krajživot vjeèni. 23 Jer je plata za grijehsmrt, a dar Božij je život vjeèni uHristu Isusu Gospodu našemu.

71 Ili ne znate, braæo jer govorim

onima koji znadu zakon da zakonvlada nad èovjekom dokle je živ? 2 Jerje udata žena privezana zakonom zamuža dokle god on živi; a ako li mužnjezin umre, razdriješi se od zakonamuževljega. 3 Zato dakle dok jojje muž živ biva preljuboèinica akopoðe za drugog muža; a ako joj umremuž prosta je od zakona da ne budepreljuboèinica ako poðe za drugoga.4 Zato, braæo moja, i vi umrijeste za-konu tijelom Hristovijem, da budetedrugoga, onoga što usta iz mrtvijeh,da plod donesemo Bogu. 5 Jer kad

bijasmo u tijelu, bijahu slasti grje-hovne, koje zakon raðahu u udimanašima da se smrti plod donosi. 6 Asad umrvši izbavismo se od zakonakoji nas držaše, da služimo Bogu) uobnovljenju Duha a ne u starini slova.7 Šta æemo dakle reæi? Je li zakongrijeh? Bože saèuvaj! nego ja grijehane poznah osim kroz zakon; jer neznadoh za želju da zakon ne kaza: nezaželi. 8A grijeh uze poèetak kroz za-povijest, i naèini u meni svaku želju;jer je grijeh bez zakona mrtav. 9 A jaživljah nekad bez zakona; a kad doðezapovijest, onda grijeh oživlje, 10 A jaumrijeh, i naðe se da mi zapovijest biza smrt koja bješe data za život. 11 Jergrijeh uzevši poèetak kroz zapovijestprevari me, i ubi me njome. 12 Takoje dakle zakon svet i zapovijest svetai pravedna i dobra. 13 Dobro li daklebi meni smrt? Bože saèuvaj! negogrijeh, da se pokaže grijeh dobromèineæi mi smrt, da bude grijeh odvišegrješan zapoviješæu. 14 Jer znamo daje zakon duhovan; a ja sam tjelesan,prodan pod grijeh: 15 Jer ne znamšta èinim, jer ne èinim ono šta hoæu,nego na što mrzim ono èinim. 16 Akoli ono èinim šta neæu, hvalim zakonda je dobar. 17 A ovo više ja ne èinimnego grijeh koji živi u meni. 18 Jerznam da dobro ne živi u meni, tojest u tijelu mojemu. Jer htjeti imamu sebi, ali uèiniti dobro ne nalazim.19 Jer dobro šta hoæu ne èinim, negozlo što neæu ono èinim. 20 A kadèinim ono što neæu, veæ ja to neèinim nego grijeh koji živi u meni.21Nalazim dakle zakon, kad hoæu do-bro da èinim, da me na zlo nagoni.22 Jer imam radost u zakonu Boži-jemu po unutrašnjemu èovjeku; 23Alividim drugi zakon u udima svojima,koji se suproti zakonu uma mojega, izarobljavame zakonom grjehovnijemkoji je u udima mojima. 24 Ja nes-reæni èovjek! Ko æe me izbaviti odtijela smrti ove? 25 Zahvaljujem Bogusvojemu kroz Isusa Hrista Gospodanašega. Tako dakle ja sam umom

Rimljanima 8:1 134 Rimljanima 8:39svojijem služim zakonu Božijemu atijelom zakonu grjehovnome.

81 Nikakva dakle sad nema osuðenja

onima koji su u Hristu Isusu i nehode po tijelu nego po Duhu. 2 Jerzakon duha koji oživljava u HristuIsusu, oprostio me je od zakona gr-jehovnoga i smrti. 3 Jer što zakonubješe nemoguæe, jer bješe oslabljentijelom, posla Bog sina svojega uoblièju tijela grjehovnoga, i za grijehosudi grijeh u tijelu, 4 Da se pravdazakona ispuni u nama koji ne živimopo tijelu nego po duhu; 5 Jer koji supo tijelu tjelesno misle, a koji su poduhu duhovno misle. 6 Jer tjelesnomudrovanje smrt je, a duhovno mu-drovanje život je i mir. 7 Jer tjelesnomudrovanje neprijateljstvo je Bogu,jer se ne pokorava zakonu Božijemuniti može. 8A koji su u tijelu ne moguBogu ugoditi. 9 A vi nijeste u tijelunego u duhu; jer Duh Božij u vamaživi. A ako ko nema Duha Hristova, onnije njegov. 10A ako je Hristos u vama,onda je tijelomrtvo grijeha radi a Duhživ pravde radi. 11A ako li živi u vamaDuh onoga koji je vaskrsao Isusa izmrtvijeh, onaj koji je podigaoHrista izmrtvijeh oživljeæe i vaša smrtna tje-lesa Duhom svojijem koji živi u vama.12 Tako dakle, braæo, nijesmo dužnitijelu da po tijelu živimo. 13 Jer akoživite po tijelu, pomrijeæete; ako liduhom poslove tjelesne morite, živl-jeæete. 14 Jer koji se vladaju po duhuBožijemu oni su sinovi Božiji. 15 Jer neprimiste duha ropstva, opet da se bo-jite; nego primiste Duha posinaèkoga,kojijem vièemo: Ava, oèe! 16Ovaj Duhsvjedoèi našemu duhu da smo djecaBožija. 17 A kad smo djeca i našl-jednici smo: našljednici dakle Božiji,a sunašljednici Hristovi: jer s njimstradamo da se s njim i proslavimo.18 Jer mislim da stradanja sadašnjegavremena nijesu ništa prema slavi kojaæe nam se javiti. 19 Jer èekanje tvarièeka da se jave sinovi Božiji. 20 Jer

se tvar pokori propadljivosti ne odsvoje volje nego za volju onoga koji jepokori) na nad, 21Da æe se i sama tvaroprostiti od ropstva raspadljivosti naslobodu slave djece Božije. 22 Jerznamo da sva tvar uzdiše i tuži s namadosad. 23 A ne samo ona, nego i mikoji novinu duha imamo, i mi samiu sebi uzdišemo èekajuæi posinjenjai izbavljenja tijelu svojemu. 24 Jer senadom spasosmo. A nad koji se vidinije nad; jer kad ko vidi što, kako æemu se nadati? 25 Ako li se nadamoonome što ne vidimo, èekamo s tr-pljenjem. 26A tako i Duh pomaže namunašijem slabostima: jer ne znamo zaštoæemo semoliti kao što treba, negosam Duh moli se za nas uzdisanjemneiskazanijem. 27 A onaj što ispitujesrca zna što jemisao Duha, jer po voljiBožijoj moli se za svete. 28 A znamoda onima koji ljube Boga sve ide nadobro, koji su pozvani po namjerenju.29 Jer koje naprijed pozna one i odredida budu jednaki oblièju sina njegova,da bi on bio prvoroðeni meðu mno-gom braæom. 30 A koje odredi onei dozva; a koje dozva one i opravda;a koje opravda one i proslavi. 31 Štaæemo dakle reæi na ovo? Ako jeBog s nama, ko æe na nas? 32 Kojidakle svoga sina ne poštedje, negoga predade za sve nas, kako dakleda nam s njim sve ne daruje? 33 Koæe optužiti izbrane Božije? Bog kojipravda? 34 Ko æe osuditi? HristosIsus, koji umrije, pa još i vaskrse,koji je s desne strane Bogu, i moliza nas? 35 Ko æe nas rastaviti odljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? iligonjenje? ili glad? ili golotinja? ilistrah? ili maè? kao što stoji napisano:36 Za tebe nas ubijaju vas dan, drženas kao ovce koje su za klanje. 37 Aliu svemu ovome pobjeðujemo onogaradi koji nas je ljubio. 38 Jer znamjamaènodani smrt, ni život, ni anðeli,ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje,ni buduæe, 39 Ni visina, ni dubina, nidruga kakva tvar može nas razdvojitiod ljubavi Božije, koja je uHristu Isusu

Rimljanima 9:1 135 Rimljanima 10:7Gospodu našemu.

91 Istinu govorim tako mi Hrista,

ne lažem, to mi svjedoèi savjest mojaDuhom svetijem: 2 Da mi je vrlo žao isrce me moje boli bez prestanka; 3 Jerbih željeo da ja sam budem odluèenod Hrista za braæu svoju koja su mirod po tijelu, 4Koja su Izrailjci, kojijehje posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, ibogomoljstvo, i obeæanja; 5Kojijeh sui oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu,koji je nad svima Bog blagoslovenvavijek. Amin. 6 A nije moguæeda rijeè Božija proðe: jer nijesu sviIzrailjci koji su od Izrailja; 7Niti su svidjeca koji su sjeme Avraamovo, negou Isaku, reèe, nazvaæe ti se sjeme.8To jest, nijesu ono djeca Božija što supo tijelu djeca, nego djeca obeæanjaprimaju se za sjeme. 9 Jer je ovorijeè obeæanja: u ovo vrijeme doæiæu i u Sare æe biti sin. 10 Ne samopak ona nego i Reveka, kad zatrudnjeod samoga Isaka oca našega. 11 Jerjoš dok se djeca ne bijahu rodila, niuèinila dobra ni zla, da ostane Božijanaredba po izboru, 12Ne za djela, negoonoga radi koji poziva reèe joj se:veæi æe služiti manjemu, 13 Kao štostoji napisano: Jakov mi omilje, a naIsava omrzoh. 14 Šta æemo dakle nato reæi? Eda li je nepravda u Boga?Bože saèuvaj! 15 Jer Mojsiju govori:koga æu pomilovati, pomilovaæu, ina koga æu se smilovati, smilovaæuse. 16 Tako dakle niti stoji do onogakoji hoæe, ni do onoga koji trèi, negodo Boga koji pomiluje. 17 Jer pismogovori Faraonu: za to te isto podigohda na tebi pokažem silu svoju, i dase razglasi ime moje po svoj zemlji.18 Tako dakle koga hoæe miluje, akoga hoæe otvrdoglavi. 19 Reæi æešmi: zašto nas još krivi? jer ko semože suprotiti volji njegovoj? 20 A kosi ti, o èovjeèe! da protivno odgo-varaš Bogu? Eda li rukotvorina govorimajstoru svome: zašto si me takonaèinio? 21 Ili zar lonèar nema vlasti

nad kalom da od jedne guke naèinijedan sud za èast a drugi za sramotu?22 A kad šæaše Bog da pokaže gnjevsvoj i da objavi silu svoju, podneses velikijem trpljenjem sudove gnjevakoji su pripravljeni za pogibao. 23 Ida pokaže bogatstvo slave svoje nasudima milosti koje pripravi za slavu;24Koje nas i dozva ne samo od Jevrejanego i od neznabožaca, 25 Kao što i uJosiji govori: nazvaæu narod svojijemkoji nije moj narod, i neljubazniculjubaznicom. 26 I biæe na mjestu, gdjeim se reèe: vi nijeste moj narod; tamoæe se nazvati sinovi Boga živoga.27 A Isaija vièe za Izrailja: ako budebroj sinova Izrailjevijeh kao pijesakmorski, ostatak æe se spasti. 28 Jeræe on izvršiti rijeè svoju, i naskoroæe izvršiti po pravdi, da, ispuniæeGospod naskoro rijeè svoju na zemlji.29 I kao što proreèe Isaija: da namnije Gospod Savaot ostavio sjemena,onda bismo bili kao Sodom i Gomor.30 Šta æemo dakle reæi? Da nezn-abošci koji ne tražiše pravde dokuèišepravdu, ali pravdu od vjere. 31 AIzrailj tražeæi zakonpravdene dokuèizakona pravde. 32 Zašto? Jer netraži iz vjere nego iz djela zakona;jer se spotakoše na kamen spoticanja,33Kao što stoji napisano: evo meæemu Sionu kamen spoticanja i stijenusablazni; i koji ga god vjeruje neæe sepostidjeti.

101 Braæo! želja je mojega srca i

molitva k Bogu za spasenije Izrailja.2 Jer im svjedoèim da imaju revnostza Boga, ali ne po razumu. 3 Jer nepoznajuæi pravde Božije i gledajuæida svoju pravdu utvrde ne pokoravajuse pravdi Božijoj. 4 Jer je Hristossvršetak zakona: koji ga god vjerujeopravdan je. 5 Jer Mojsije piše zapravdu koja je od zakona: koji èovjekto èini življeæe u tom. 6A pravda kojaje od vjere ovako govori: da ne reèešu srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo?to jest da svede Hrista; 7 Ili: ko æe siæi

Rimljanima 10:8 136 Rimljanima 11:22u bezdan? to jest da izvede Hrista izmrtvijeh. 8Ali šta govori pismo? Blizuti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvo-jemu, to jest rijeè vjere koju propovi-jedamo. 9 Jer ako priznaješ ustimasvojima da je Isus Gospod, i vjeru-ješ u srcu svojemu da ga Bog podižeiz mrtvijeh, biæeš spasen. 10 Jer sesrcem vjeruje za pravdu a ustima sepriznaje za spasenije. 11 Jer pismogovori: koji ga god vjeruje neæe sepostidjeti. 12 Jer nema razlike meðuJevrejinom i Grkom: jer je on Bogsviju, i bogat za sve koji ga prizivlju.13 Jer koji god prizove ime Gospodnjespašæe se. 14 Kako æe dakle priz-vati koga ne vjerovaše? A kako æevjerovati koga ne èuše? A kako æeèuti bez propovjednika? 15A kako æepropovijedati ako ne budu poslani?Kao što stoji napisano: kako su krasnenoge onijeh koji donose glas za mir,koji donose glas za dobro! 16Ali svi neposlušaše jevanðelja: jer Isaija govori:Gospode! ko vjerova našemupropovi-jedanju? 17 Tako dakle vjera bivaod propovijedanja, a propovijedanjerijeèju Božijom. 18 Nego velim: zarne èuše? Još otide po svoj zemljiglas njihov, i po krajevima vasionogasvijeta rijeèi njihove. 19 Nego velim:zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsijegovori: ja æu vas razdražiti, ne svo-jijem narodom, nerazumnijem naro-dom rasrdiæu vas. 20 A Isaija govorislobodno: naðošemekojimene traže;i javih se onima koji za me ne pitaju.21 A k Izrailju govori: vas dan pružahruke svoje k narodu koji ne da da muse kaže i odgovara nasuprot.

111 Govorim dakle: eda li Bog odbaci

narod svoj? Bože saèuvaj! Jer sami ja Izrailjac od sjemena Avraamovaod koljena Venijaminova. 2Ne odbaciBog naroda svojega, koji naprijedpozna. Ili ne znate šta govori pismoza Iliju kako se tuži Bogu na Izrailjagovoreæi: 3 Gospode! proroke tvojepobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja

ostah jedan i traže dušu moju da je iz-vade. 4A štamugovori Božij odgovor?Ostavih sebi sedam hiljada ljudi kojine prekloniše koljena pred Vaalom.5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme os-tatak bi po izboru blagodati. 6 Akoli je po blagodati, onda nije od djela,jer blagodat veæ ne bi bila blagodat;ako li je od djela nije više blagodat,jer djelo veæ ne bi bilo djelo. 7 Štadakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi;a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše.8 Kao što je napisano: dade im Bogduha neosjetljivoga, oèi da ne vide, iuši da ne èuju do samoga današnjegadana. 9 I David govori: da bude trpezanjihova zamka i gvožða, i sablazan iplata njima; 10Da se njihove oèi zasli-jepe da ne vide, i leða njihova jednakoda su pognuta. 11 Govorim dakle:eda li se spotakoše da padnu? Božesaèuvaj! Nego je njihova pogrješkaspasenje neznabošcima, da bi se i onirazdražili. 12 A kad je pogrješka nji-hova bogatstvo svijetu i šteta njihovabogatstvo neznabošcima, akamoli dase ispune? 13 Jer vama govorimneznabošcima; jer, buduæi da sam jaapostol neznabožaca, hoæuda hvalimsvoju službu; 14 Ne bih li kako raz-dražio svoj rod, i spasao koga od njih.15 Jer kad je odmet njihov primirenjesvijetu, šta bi bilo primljenje, osimživot iz mrtvijeh? 16 Ako je kvasacsvet, to je i tijesto; i ako je korijen svet,to su i grane. 17Ako li se neke od granaodlomiše, i ti, koji si divlja maslina,pricijepio si se na njih, i postao sizajednièar u korijenu i u masti odmasline; 18Ne hvali se granama; ako lise pak hvališ, ne nosiš ti korijena negokorijen tebe. 19 A reæi æeš: odlomišese grane da se ja pricijepim. 20Dobro!nevjerstvom odlomiše se, a ti vjeromstojiš; ne ponosi se, nego se boj. 21 Jerkad Bog roðenijeh grana ne poštedje,da i tebe kako ne nepoštedi. 22 Gledajdakle dobrotu i nepošteðenje Božije:nepošteðenje na onima što otpadoše,a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš

Rimljanima 11:23 137 Rimljanima 13:3u dobroti; ako li pak ne, i ti æeš bitiotsjeèen. 23 A i oni, ako ne ostanuu nevjerstvu, pricijepiæe se; jer ih jeBog kadar opet pricijepiti. 24 Jer kad siti otsjeèen od roðene divlje masline,i pricijepio se na neroðenu pitomumaslinu; akamoli ovi koji æe se prici-jepiti na roðenu svoju maslinu! 25 Jervam, braæo, neæu zatajiti tajne ovedane budete ponositi da šljepota Izrailjupade u dijel dokle ne uðeneznabožacakoliko treba. 26 I tako æe se spastisav Izrailj, kao što je napisano: doæiæe od Siona izbavitelj i odvratiæebezbožnost od Jakova. 27 I ovo im jemoj zavjet kad otmem njihove gri-jehe. 28 Po jevanðelju dakle nepri-jatelji su vas radi; a po izboru ljubaznisu otaca radi. 29 Jer se Bogneæe raska-jati za svoje darove i zvanje. 30 Jer kaoi vi što se nekad suproæaste Bogu asad biste pomilovani njihovoga radisuproæenja, 31Tako i oni sad ne htješeda vjeruju vašega radi pomilovanjada bi i oni bili pomilovani. 32 JerBog zatvori sve u nevjerstvo, da svepomiluje. 33 O dubino bogatstva ipremudrosti i razuma Božijega! kakosu neispitljivi njegovi sudovi i neis-tražljivi njegovi putovi! 34 Jer kopozna misao Gospodnju? 35 Ili ko mubi savjetnik? Ili ko mu naprijed dadešto, da mu se vrati? 36 Jer je od njega ikroz njega i u njemu sve. Njemu slavavavijek. Amin.

121 Molim vas dakle, braæo, milosti

Božije radi, da date tjelesa svoja užrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to dabude vaše duhovno bogomoljstvo. 2 Ine vladajte se prema ovome vijeku,nego se promijenite obnovljenjemuma svojega, da biste mogli kušatikoje je dobra i ugodna i savršenavolja Božija. 3 Jer kroz blagodat kojaje meni data kažem svakome koji jemeðu vama da ne mislite za sebeviše nego što valja misliti; nego damislite u smjernosti kao što je komeBog udijelio mjeru vjere. 4 Jer kao u

jednom tijelu što imamo mnoge udea udi svi nemaju jedan posao, 5 Takosmo mnogi jedno tijelo u Hristu, apo sebi smo udi jedan drugome. 6 Aimamo razlièite darove po blagodatikoja nam je dana: ako proroštvo, nekabude po mjeri vjere; 7 Ako li službu,neka služi; ako je uèitelj, neka uèi;8 Ako je tješitelj, neka tješi; koji dajeneka daje prosto; koji upravlja nekase brine; koji èini milost neka èinis dobrom voljom. 9 Ljubav da nebude lažna. Mrzeæi na zlo držitese dobra. 10 Bratskom ljubavi buditejedan k drugome ljubazni. Èašæujedan drugoga veæeg èinite. 11 Nebudite u poslu lijeni; budite ognjeni uduhu, služite Gospodu. 12 Nadanjemveselite se, u nevolji trpite, u molitvibudite jednako. 13 Dijelite potrebesa svetima; primajte rado putnike.14 Blagosiljajte one koji vas gone:blagosiljajte, a ne kunite. 15 Radujtese s radosnima, i plaèite s plaènima.16Budite jedne misli meðu sobom. Nemislite o visokijem stvarima, nego sedržite niskijeh. Ne mislite za sebe daste mudri. 17 A nikome ne vraæajtezla za zlo; promišljajte o tom što jedobro pred svijem ljudima. 18 Ako jemoguæe, koliko do vas stoji, imajtemir sa svijem ljudima. 19 Ne osveæu-jte se za sebe, ljubazni, nego poda-jte mjesto gnjevu, jer stoji napisano:moja je osveta, ja æu vratiti, govoriGospod. 20Ako je dakle gladan nepri-jatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan,napoj ga; jer èineæi to ugljevlje ogn-jeno skupljaš na glavu njegovu. 21Nedaj se zlu nadvladati, nego nadvladajzlo dobrom.

131 Svaka duša da se pokorava vlas-

tima koje vladaju; jer nema vlasti danije od Boga, a što su vlasti, od Bogasu postavljene. 2 Tako koji se suprotivlasti suproti se naredbi Božijoj; a kojise suprote primiæe grijeh na sebe.3 Jer knezovi nijesu strah dobrijemdjelima nego zlijem. Hoæeš li pak da

Rimljanima 13:4 138 Rimljanima 15:2se ne bojiš vlasti, èini dobro, i imaæešhvalu od nje; 4 Jer je sluga Božij tebiza dobro. Ako li zlo èiniš, boj se;jer uzalud ne nosi maèa, jer je Božijsluga, osvetnik na gnjev onome kojizlo èini. 5 Tako se valja pokoravatine samo od straha nego i po savjesti.6 Jer zato i poreze dajete; jer su slugeBožije koje su za to isto postavljene.7Podajte dakle svakome šta ste dužni:kome dakle porezu, porezu; a komecarinu, carinu; a kome strah, strah; akome èast, èast. 8 I ne budite nikomeništa dužni osim da ljubite jedan dru-goga; jer koji ljubi drugoga zakonispuni. 9 Jer ovo: ne èini preljube,ne ubij, ne ukradi, ne svjedoèi lažno,ne zaželi, i ako ima još kakva drugazapovijest, u ovoj se rijeèi izvršuje,to jest: ljubi bližnjega svojega kaosamoga sebe. 10 Ljubav ne èini zlabližnjemu; daklem je ljubav izvršenjezakona. 11 I znajuæi ovo vrijeme daje veæ èas došao da ustanemo od sna;jer nam je sad bliže spasenije negolikad vjerovasmo. 12 Noæ proðe a danse približi: da odbacimo dakle svadjela tamna, i da se obuèemo u oružjevidjela. 13 Da hodimo pošteno kao podanu: ne u žderanju i pijanstvu, ne ukurvarstvu i neèistoti, ne u svaðanju izavisti; 14 Nego se obucite u Gospodanašega Isusa Hrista; i tijelu ne ugaða-jte po željama.

141 A slaboga u vjeri primajte lijepo,

da se ne smeta savjest. 2 Jer jedanvjeruje da smije svašta jesti, a koji jeslab jede zelje. 3Koji jedenekaneuko-rava onoga koji ne jede; i koji ne jedenekaneosuðuje onoga koji jede; jer gaBog primi. 4Ko si ti koji sudiš tuðemusluzi? On svojemu gospodaru stoji ilipada. Ali æe ustati; jer je Bog kadarpodignuti ga. 5 Tako jedan razlikujedan od dana, a drugi drži sve daneda su jednaki: svaki da bude uvjerenza svoju misao. 6 Koji razlikuje dane,Gospodu razlikuje; i koji ne razlikujedana, Gospodu ne razlikuje. Koji jede,

Gospodu jede: jer hvali Boga; i kojine jede, Gospodu ne jede, i hvaliBoga. 7 Jer nijedan od nas ne živisebi, i nijedan ne umire sebi. 8 Jerako živimo, Gospodu živimo; a akoumiremo, Gospodu umiremo. Akodakle živimo, ako umiremo, Gospod-nji smo. 9 Jer zato Hristos i umrije ivaskrse i oživlje da oblada i mrtvimai živima. 10 A ti zašto osuðuješ bratasvojega? Ili ti zašto ukoravaš bratasvojega? Jer æemo svi iziæi na sudpred Hrista. 11 Jer je pisano: tako miživota, govori Gospod, pokloniæe mise svako koljeno, i svaki jezik slav-iæe Boga. 12 Tako æe dakle svakiod nas dati Bogu odgovor za sebe.13 Zato da ne osuðujemo više jedandrugoga, nego mjesto toga ovo gleda-jte da ne postavljate bratu spoticanjaili sablazni. 14 Znam i uvjeren samu Hristu Isusu da ništa nije poganopo sebi, osim kad ko misli da je štopogano, onome je pogano. 15 A akoje brat tvoj jela radi žalostan, veæ sene vladaš po ljubavi: ne gubi jelomsvojijem onoga za kojega Hristos um-rije. 16Gledajte dakle da se ne huli navaše dobro. 17 Jer carstvo Božije nijejelo i piæe, nego pravda i mir i radostu Duhu svetome. 18 Jer koji ovijemsluži Hristu ugodan je Bogu i mioljudima. 19 Tako dakle da se staramoza mir i za ono èim vodimo na boljejedan drugoga. 20Ne raskopavaj djelaBožijega jela radi; jer je sve èisto;nego je pogano za èovjeka koji jedesa spoticanjem. 21 Dobro je ne jestimesa, i vina ne piti, i ono ne èinitina što se tvoj brat spotièe, ili oda štagori postaje ili slabi. 22 Ti imaš vjeru?Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blagoonome koji ne osuðuje sebe za ono štanaðe za dobro. 23 A koji se sumnjaosuðen je ako jede, jer ne èini po vjeri:a šta god nije po vjeri grijeh je.

151 Dužni smo dakle mi jaki slabosti

slabijeh nositi, i ne sebi ugaðati. 2 Isvaki od vas da ugaða bližnjemu na

Rimljanima 15:3 139 Rimljanima 16:7dobro za dobar ugled. 3 Jer i Hristosne ugodi sebi, nego kao što je pisano:ruženja onijeh koji tebe ruže padošena me. 4 Jer što se naprijed napisa zanašu se nauku napisa, da trpljenjemi utjehom pisma nad imamo. 5 A Bogtrpljenja i utjehe da vam da da složnomislite meðu sobom po Hristu Is-usu, 6Da jednodušno jednijem ustimaslavite Boga i oca Gospoda našegaIsusa Hrista. 7 Zato primajte jedandrugoga kao što i Hristos primi vas naslavu Božiju. 8 Ali kažem da je IsusHristos bio sluga obrezanja istine radiBožije, da utvrdi obeæanje ocevima,9 A neznabošci po milosti da proslaveBoga, kao što stoji napisano: zatoæu te hvaliti meðu neznabošcima,Gospode, i pjevaæu ime tvoje. 10 I opetgovori: veselite se neznabošci s nar-odom njegovijem. 11 I opet: hvaliteGospoda svi neznabošci, i slavite gasvi narodi. 12 I opet Isaija govori:biæe korijen Jesejev, i koji ustane davlada nad neznabošcima u onoga æese uzdati neznabošci. 13ABog nada daispuni vas svake radosti i mira u vjeri,da imate izobilje u nadu silom Duhasvetoga. 14 A ja sam i sam uvjeren zavas, braæo, da ste i vi sami puni blago-dati, napunjeni svakoga razuma, damožete druge nauèiti. 15 Ali vamopet, braæo, slobodno pisah nekolikoda vam napomenem radi blagodatikoja mi je dana od Boga, 16 Da budemsluga Isusa Hrista u neznabošcima, daslužim jevanðelju Božijemu, da buduneznabošci prinos povoljan i osveæenDuhom svetijem. 17 Imam dakle hvaluu Hristu Isusu kod Boga. 18 Jer nesmijem govoriti što koje Hristos neuèini kroza me za poslušanje nezn-abožaca rijeèju i djelom, 19Usili znakai èudesa silom Duha Božijega; takoda od Jerusalima i naokolo tja doIlirika napunih jevanðeljem Hristovi-jem. 20 I tako se potrudih da propov-jedim jevanðelje ne gdje se spom-injaše Hristos, da na tuðoj zakopinine zidam; 21 Nego kao što je pisano:kojima se ne javi za njega, vidjeæe;

i koji ne èuše razumjeæe. 22 To mei zadrža mnogo puta da ne doðem kvama. 23A sad više ne imajuæi mjestau ovijem zemljama, a imajuæi željuod mnogo godina da doðem k vama,24 Ako poðem u Španjolsku, doæi æuvam; jer se nadam da æu tuda proæi ivas vidjeti, i vi æete me otpratiti on-amo kad se najprije nekoliko nasitimvas. 25A sad idem u Jerusalim služeæisvetima. 26 Jer Maæedonija i Ahajauèiniše dragovoljno neku porezu zasiromahe svete koji žive u Jerusalimu.27 Oni uèiniše dragovoljno, a i dužnisu im; jer kad neznabošci dobiše dijelu njihovijem duhovnijem imanjima,dužni su i oni njima u tjelesnimaposlužiti. 28 Kad ovo dakle svršim,i ovaj im plod zapeèatim, poæi æupreko vas u Španjolsku. 29 A znam dakad doðem k vama, doæi æu s obil-nijem blagoslovom jevanðelja Hris-tova. 30 Ali vas molim, braæo, zaradiGospoda našega Isusa Hrista, i zaradiljubavi Duha, pomozite mi u molit-vama za me k Bogu; 31 Da se izbavimod onijeh koji se protive u Judeji, ida služba moja za Jerusalim bude povolji svetima; 32 Da s radošæu doðemk vama, s voljom Božijom, i da serazveselim s vama. 33 A Bog mira sasvima vama. Amin.

161 Preporuèujem vam pak Fivu

sestru našu, koja je sluškinja kodcrkve u Kenhreji, 2 Da je primite uGospodu kao što prilikuje svetima,i da joj budete u pomoæi u svakojstvari koju od vas zatreba; jer jeona mnogima pomogla, i samomemeni. 3 Pozdravite Priskilu i Akilu,pomoænikemoje uHristu Isusu, 4Kojiza dušu moju svoje vratove položiše,kojima ne ja jedan zahvaljujem,nego i sve crkve neznabožaèke, idomašnju crkvu njihovu. 5PozdraviteEpeneta, meni ljubaznoga, koji jenovina iz Ahaje u Hrista. 6 PozdraviteMariju, koja se mnogo trudila zanas. 7 Pozdravite Andronika i

Rimljanima 16:8 140 Rimljanima 16:27Juniju, rodbinu moju, i moje drugareu sužanjstvu, koji su znamenitimeðu apostolima, koji i prije menevjerovaše Hrista. 8 PozdraviteAmplija, meni ljubaznoga u Gospodu.9 Pozdravite Urbana, pomoænikanašega u Hristu, i Stahija, meniljubaznoga. 10 Pozdravite Apelija,okušanoga u Hristu. Pozdravitedomaæe Aristovulove. 11 PozdraviteIrodijona, roðaka mojega. Pozdravitedomaæe Narkisove, koji su uGospodu. 12 Pozdravite Trifenu iTrifosu, koje se trude u Gospodu.Pozdravite Persidu ljubaznu, kojase mnogo trudila u Gospodu.13 Pozdravite Rufa izbranoga uGospodu, i mater njegovu i moju.14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta,Erma, Patrova, Ermija, i braæu koja sus njima. 15Pozdravite Filologa i Juliju,Nireja i sestru njegovu, i Olimpana, isve svete koji su s njima. 16Pozdravitejedan drugoga cjelivom svetijem.Pozdravljaju vas sve crkve Hristove.17 Molim vas pak, braæo, èuvajte seod onijeh koji èine raspre i razdorena štetu nauke koju vi nauèiste, iuklonite se od njih; 18 Jer takovi nesluže Gospodu našemu Isusu Hristunego svojemu trbuhu, i blagijemrijeèima i blagoslovima prelašæujusrca bezazlenijeh. 19 Jer vaše slušanjerazglasi se svuda. I radujem se za vas;ali hoæu da ste vi mudri na dobro aprosti na zlo. 20 A Bog mira da satresotonu pod noge vaše skoro. BlagodatGospoda našega Isusa Hrista s vama.Amin. 21 Pozdravlja vas Timotije,pomoænik moj, i Lukije i Jason iSosipatar, roðaci moji. 22Pozdravljamvas i ja Tertije, koji napisah ovuposlanicu u Gospodu. 23 Pozdravljavas Gaj, domaæin moj i cijele crkve.Pozdravlja vas Erast, haznadargradski, i brat Kvart. 24 BlagodatGospoda našega Isusa Hrista sasvima vama. Amin. 25 A onomekoji vas može utvrditi po jevanðeljumojemu i propovijedanju IsusaHrista, po otkrivenju tajne koja je bila

sakrivena od postanja svijeta, 26 Asad se javila i obznanila kroz pismaproroèka, po zapovijesti vjeènogaBoga, za poslušanje vjere meðusvima neznabošcima, 27 Jedinomepremudrome Bogu, kroz Isusa Hrista,slava vavijek. Amin.

1 Korinæanima 1:1 141 1 Korinæanima 2:6

1. KorinæanimaPoslanica1 Od Pavla, voljom Božijom poz-

vanoga apostola Isusa Hrista, i odSostena brata, 2 Crkvi Božijoj kojaje u Korintu, osveæenima u HristuIsusu, pozvanima svetima, sa svimakoji prizivlju ime Gospoda našega Is-usa Hrista na svakome mjestu i nji-hovome i našemu: 3 Blagodat vam imir od Boga oca našega i GospodaIsusa Hrista. 4 Zahvaljujem svagdaBogu svojemu za vas što vam je danablagodat Božija u Hristu Isusu, 5 Tese u svemu obogatiste kroza nj, usvakoj rijeèi i svakom razumu, 6 Kaošto se svjedoèanstvo Hristovo utvrdimeðu vama; 7 Tako da nemate ne-dostatka ni u jednome daru, vi kojièekate otkrivenja Gospoda našega Is-usa Hrista, 8 Koji æe vas i utvrditi dosamoga kraja da budete pravi na danGospoda našega Isusa Hrista. 9Vjeranje Bog koji vas pozva u zajednicu sinasvojega Isusa Hrista Gospoda našega.10 Molim vas pak, braæo, imenomGospoda našega Isusa Hrista da svijedno govorite, i da ne budu meðuvama raspre, nego da budete utvrðeniu jednom razumu i u jednoj misli.11 Jer sam èuo za vas, braæo moja,od Hlojinijeh domašnjijeh da su svaðemeðu vama, 12 A to kažem da jedanod vas govori: ja sam Pavlov; a drugi:ja sam Apolov; a treæi: ja sam Kifin;a èetvrti: ja sam Hristov. 13 Edali se Hristos razdijeli? Eda li sePavle razape za vas? ili se u imePavlovo krstiste? 14 Hvala Bogu štoja nijednoga od vas ne krstih osimKrispa i Gaja; 15 Da ne reèe ko da usvoje ime krstih. 16 A krstih i Ste-fanin dom: dalje ne znam jesam likoga drugog krstio. 17 Jer Hristosne posla mene da krstim, nego dapropovijedam jevanðelje, ne premu-drijem rijeèima, da ne izgubi silu krstHristov. 18 Jer je rijeè krstova ludost

onima koji ginu; a nama je koji sespasavamo sila Božija. 19 Jer je pisano:pogubiæu premudrost premudrijeh, irazum razumnijeh odbaciæu. 20 Gdjeje premudri? Gdje je književnik? Gdjeje prepiraè ovoga vijeka? Ne pretvorili Bog mudrost ovoga svijeta u lu-dost? 21 Jer buduæi da u premudrostiBožijoj ne pozna svijet premudrošæuBoga, bila je Božija volja da ludošæupouèenja spase one koji vjeruju. 22 Jeri Jevreji znake ištu, i Grci premudrostitraže. 23 A mi propovijedamo Hristarazapeta, Jevrejima dakle sablazan aGrcima bezumlje; 24Onima pak koji supozvani, i Jevrejima i Grcima, Hrista,Božiju silu i Božiju premudrost. 25 Jerje ludost Božija mudrija od ljudi, islabost je Božija jaèa od ljudi. 26 Jerpogledajte znanje svoje, braæo, danema ni mnogo premudrijeh po ti-jelu, ni mnogo silnijeh ni mnogo ple-menitijeh; 27 Nego što je ludo predsvijetom ono izabra Bog da posramipremudre; i što je slabo pred svijetomono izabra Bog da posrami jako; 28 Išto je neplemenito pred svijetom iuništeno izabra Bog, i što nije, dauništi ono što jest, 29Da se ne pohvalinijedno tijelo pred Bogom. 30 Iz ko-jega ste vi u Hristu Isusu, koji namposta premudrost od Boga i pravda iosveæenje i izbavljenje. 31 Da kao štose piše) ko se hvali, Gospodom da sehvali.

21 I ja došavši k vama, braæo, ne

doðoh s visokom rijeèi ili premu-drosti da vam javljam svjedoèanstvoBožije. 2 Jer nijesam mislio da znamšto meðu vama osim Isusa Hrista, itoga raspeta. 3 I ja bijah meðu vamau slabosti, i u strahu i u velikom drk-tanju. 4 I rijeè moja, i pouèenje mojene bijaše u nadgovorljivijem rijeèimaljudske premudrosti, nego u dokazi-vanju Duha i sile. 5 Da vjera vaša nebude u mudrosti ljudskoj nego u siliBožijoj. 6 Ali premudrost govorimokoja je u savršenima, a ne premudrost

1 Korinæanima 2:7 142 1 Korinæanima 4:6vijeka ovoga ni knezova vijeka ovogakoji prolaze. 7 Nego govorimo pre-mudrost Božiju u tajnosti sakrivenu,koju odredi Bog prije svijeta za slavunašu; 8Koje nijedan od knezova vijekaovoga ne pozna; jer da su je poznali,ne bi Gospoda slave razapeli. 9 Negokao što je pisano: što oko ne vidje, iuho ne èu, i u srce èovjeku ne doðe,ono ugotovi Bog onima, koji ga ljube.10 A nama je Bog otkrio Duhom svo-jijem; jer Duh sve ispituje, i dubineBožije. 11 Jer ko od ljudi zna šta jeu èovjeku osim duha èovjeèijega kojiživi u njemu? Tako i u Bogu štoje niko ne zna osim Duha Božijega.12 A mi ne primismo duha ovoga svi-jeta, nego Duha koji je iz Boga, daznamo što nam je darovano od Boga;13 Koje i govorimo ne rijeèima što jenauèila èovjeèija premudrost, negošto uèi Duh sveti; i duhovne stvariduhovno radimo. 14 A tjelesni èovjekne razumije što je od Duha Božijega;jer mu se èini ludost i ne može darazumije, jer treba duhovno da serazgleda. 15Duhovni pak sve razgleda,a njega sama niko ne razgleda. 16 Jerko pozna um Gospodnji da ga pouèi?A mi um Hristov imamo.

31 I ja, braæo, ne mogoh s vama

govoriti kao s duhovnima nego kaos tjelesnima, kao s malom djecom uHristu. 2 Mlijekom vas napojih a nejelom, jer još ne mogaste, i ni sad jošne možete, 3 Jer ste još tjelesni. Jergdje su meðu vama zavisti i svaðe inesloge, nijeste li tjelesni, i ne živiteli po èovjeku? 4 Jer kad govori ko: jasam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov;nijeste li tjelesni? 5 Ko je dakle Pavlea ko li Apolo do samo sluge krozkoje vjerovaste, kao što i svakomeGospod dade? 6 Ja posadih, Apolozali, a Bog dade te uzraste. 7 Takoniti je onaj što koji sadi, ni onaj kojizaljeva, nego Bog koji daje te raste.8A onaj koji sadi i koji zaljeva jednakisu; i svaki æe primiti svoju platu po

svojemu trudu. 9 Jer mi smo Bogupomagaèi, a vi ste Božija njiva, Božijagraðevina. 10Po blagodati Božijoj kojami je dana ja kao premudri neimarpostavih temelj, a drugi zida u vis-inu; ali svaki neka gleda kako zida.11 Jer temelja drugoga niko ne možepostaviti osim onoga koji je postavl-jen, koji je Isus Hristos. 12 Ako li kozida na ovome temelju zlato, srebro,drago kamenje, drva, sijeno, slamu,13 Svakoga æe djelo iziæi na vidjelo;jer æe dan pokazati, jer æe se ognjemotkriti, i svako djelo pokazaæe oganjkao što jest. 14 I ako ostane èije djelošto je nazidao, primiæe platu. 15 Aèije djelo izgori, otiæi æe u štetu: asam æe se spasti tako kao kroz oganj.16 Ne znate li da ste vi crkva Božija, iDuh Božij živi u vama? 17Ako pokvariko crkvu Božiju, pokvariæe njega Bog:jer je crkva Božija sveta, a to ste vi.18Niko neka se ne vara: ako ko meðuvama misli da je mudar na ovomesvijetu, neka bude lud da budemudar.19 Jer je premudrost ovoga svijeta lu-dost pred Bogom, jer je pisano: hvatapremudre u njihovu lukavstvu. 20 Iopet: Gospod znapomislimudrijeh dasu ništa. 21 Zato niko da se ne hvalièovjekom, jer je sve vaše. 22Bio Pavle,ili Apolo, ili Kifa, ili svijet, ili životili smrt, ili sadašnje, ili buduæe: sveje vaše; 23 A vi ste Hristovi a HristosBožij.

41 Tako da nas drže ljudi kao sluge

Hristove i pristave tajna Božijeh. 2 Aod pristava se ne traži više ništa, negoda se ko vjeran naðe. 3 A ja malomarim što me sudite vi ili èovjeèijdan; a ni sam sebe ne sudim. 4 Jerne znam ništa na sebi; no za to nije-sam opravdan, ali onaj koji mene sudiGospod je. 5 Zato ne sudite ništa prijevremena, dokle Gospod ne doðe, kojiæe iznijeti na vidjelo što je sakrivenou tami i objaviæe savjete srdaène,i tada æe pohvala biti svakome odBoga. 6A ovo, braæomoja, prigovorih

1 Korinæanima 4:7 143 1 Korinæanima 6:8sebi i Apolu vas radi, da se od nasnauèite da ne mislite za sebe višenego što je napisano, i da se kogaradi ne nadimate jedan na drugoga.7 Jer ko tebe povišuje? Šta li imaš štonijesi primio? A ako si primio, štose hvališ kao da nijesi primio? 8 Etoste siti, eto se obogatiste, bez nascarujete. O da biste carovali, da bismoi mi s vama carovali! 9 Jer mislim daBog nas apostole najstražnje postavi,kao one koji su na smrt osuðeni; jerbismo gledanje i svijetu i anðelimai ljudima. 10 Mi smo budale Hristaradi, a vi ste mudri u Hristu; mi slabi,a vi jaki; vi slavni, a mi sramotni.11Do ovoga èasa i gladujemo, i trpimožeðu, i golotinju, i muke, i potucamose, 12 I trudimo se radeæi svojijemrukama. Kad nas psuju, blagosiljamo;kad nas gone, trpimo; 13 Kad hule nanas, molimo; postasmo kao smetlištesvijeta, po kojemu svi gaze dosad.14 Ne pišem ja ovo da posramim vas,nego vas uèim kao svoju ljubaznudjecu. 15 Jer ako imate i trista uèiteljau Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jervas ja u Hristu Isusu rodih jevanðel-jem. 16 Nego vas molim, ugledajte sena mene kao i ja na Hrista. 17 Zatoposlah k vama Timotija, koji mi je sinljubazni i vjerni u Gospodu; on æevam opomenuti putove moje koji su uHristu Isusu, kao što svuda i u svakojcrkvi uèim. 18Neki se naduše kao da janeæudoæi k vama. 19Aliæuvamdoæiskoro, ako Bog da, i neæu gledati narijeèi onijeh što su se naduli, nego nasilu. 20 Jer carstvo Božije nije u rijeèinego u sili. 21 Šta hoæete? da doðemk vama s prutom ili s ljubavi i duhomkrotosti?

51 Vrlo se glasi da je kurvarstvo

meðu vama, i takovo kurvarstvokakovo se ni meðu neznabošcima neèuje, da nekakav ima ženu oèinu. 2 I vise još nadimate, mjesto da plaèete, dase izvadi izmeðuvas onaj koji je uèinioto djelo. 3 Jer ja, koji ako nijesam kod

vas tijelom ali duhom tu živim, veæotsudih kao da sam tamo, da se onajkoji je to tako uèinio, 4U ime Gospodanašega Isusa Hrista kad se saberete vii moj duh, sa silom Gospoda našegaIsusa Hrista, 5 Da se on preda sotonina muèenje tijela, da bi se duh spasaou dan Gospoda našega Isusa Hrista.6 Nije dobra hvala vaša. Ne znate lida malo kvasca sve tijesto ukiseli?7Oèistite dakle stari kvasac, da budetenovo tijesto, kao što ste prijesni;jer i pasha naša zakla se za nas,Hristos. 8 Zato da praznujemo ne ustarome kvascu, ni u kvascu pakosti ilukavstva, nego u prijesnome hljebuèistote i istine. 9Pisah vamuposlanicida se ne miješate s kurvarima; 10 Ito ja ne rekoh za kurvare ovogasvijeta, ili tvrdice, ili hajduke, iliidolopoklonike; jer biste morali iziæiiz svijeta. 11 A sad vam pisah dase ne miješate ako koji koji se bratzove, postane kurvar, ili tvrdica,ili idolopoklonik, ili kavgadžija, ilipijanica, ili hajduk; s takovima da ine jedete. 12 Jer šta je meni stalo dasudim i one koji su napolju? Ne suditeli vi one koji su unutra? 13 A one kojisu napolju sudiæe Bog. Izvadite zlogaizmeðu sebe.

61 Smije li koji od vas, kad ima tužbu

nadrugoga, iæi na sudnepravednima,a ne svetima? 2 Ne znate li da æesveti suditi svijetu? Kad æete daklevi svijetu suditi nijeste li vrijedni su-diti manjijem stvarima? 3 Ne znateli da æemo anðelima suditi, akamolistvarima ovoga svijeta? 4 A vi kadimate tužbe za stvari ovoga svijeta,uzmete za sudije one koje u crkvi nebroji niko ni u što! 5 Na sramotuvašu govorim: zar nema meðu vamanijednoga mudra koji može rasuditimeðu braæom svojom? 6 Nego sebrat s bratom sudi, i to pred nevjern-ima! 7 I to je veæ vrlo sramno zavas da imate tužbe meðu sobom. Za-što radije ne trpite nepravdu? Zaštoradije ne pregorite štetu? 8 Nego vi

1 Korinæanima 6:9 144 1 Korinæanima 7:25sami èinite nepravdu i štetu, pa jošbraæi! 9 Ili ne znate da nepraved-nici neæenaslijediti carstva Božijega?Ne varajte se: ni kurvari, ni idol-opoklonici, ni preljuboèinci, ni adžu-vani, ni muželožnici, 10 Ni lupeži, nilakomci, ni pijanice, ni kavgadžije, nihajduci, carstva Božijega neæe nasli-jediti. 11 I ovakovi bijaste neki; negose opraste i posvetiste i opravdasteimenom Gospoda našega Isusa Hristai Duhom Boga našega. 12 Sve mi jeslobodno, ali nije sve na korist; sve mije slobodno, ali neæu da što obladamnome. 13 Jela su za trbuh, i trbuhje za jela; ali æe Bog i ova i onogapokvariti. A tijelo nije za kurvarstvo,nego za Gospoda, i Gospod za tijelo.14 A Bog i Gospoda podiže, i nas æepodiæi silom svojom. 15 Ne znate lida su tjelesa vaša udi Hristovi? Hoæuli dakle uzeti ude Hristove i od njihnaèiniti ude kurvine? Bože saèuvaj!16 Ili ne znate da ko se s kurvom svežejedno tijelo s njom postane? Jer,reèe, biæe dvoje jedno tijelo. 17 Ako se Gospoda drži jedan je duh sGospodom. 18 Bježite od kurvarstva;jer svaki grijeh koji èovjek èini osimtijela je; a koji se kurva on griješisvome tijelu. 19 Ili ne znate da sutjelesa vaša crkva svetoga Duha kojiživi u vama, kojega imate od Boga,i nijeste svoji? 20 Jer ste kupljeniskupo. Proslavite dakle Boga u tjeles-ima svojijem i u dušama svojijem, štoje Božije.

71 A za ono što mi pisaste: dobro

je èovjeku da se ne dohvata do žene:2 Ali zbog kurvarstva svaki da imasvoju ženu, i svaka žena da ima svo-jega muža; 3 Muž da èini ženi dužnuljubav, tako i žena mužu. 4 Žena nijegospodar od svojega tijela, nego muž;tako i muž nije gospodar od svojegatijela, nego žena. 5 Ne zabranjujte sejedno od drugoga, veæ ako u dogov-oru za vrijeme, da se postite i moliteBogu; i opet da se sastanete, da vas

sotona ne iskuša vašijem neuzdržan-jem. 6 Ali ovo govorim po svjetu a nepo zapovijesti; 7 Jer hoæu da svi ljudibudu kao i ja; ali svaki ima svoj dar odBoga: ovaj dakle ovako a onaj onako.8A neoženjenijem i udovicama velim:dobro im je ako ostanu kao i ja štosam. 9 Ako li se ne uzdrže, neka sežene i udaju; jer je bolje ženiti senegoli upaljivati se. 10 A oženjenijemzapovijedam, ne ja nego Gospod, dase žena od muža ne razdvaja 11 Ako lise pak i razdvoji, da se više ne udaje,ili da se pomiri sa svojijem mužem imuž da ne pušæa žene. 12 A ostalimagovorim ja a ne Gospod: ako koji bratima ženu nekrštenu i ona se privoliživljeti s njim, da je ne ostavlja. 13 Ižena ako ima muža nekrštena i on seprivoli življeti s njom, da ga ne os-tavlja. 14 Jer se posveti muž nekrštenženom krštenom, i posveti se ženanekrštena od muža krštenoga; jer in-aèe djeca vaša bila bi neèista, a sadsu sveta. 15 Ako li se nekršteni razd-vaja, neka se razdvoji; jer se brat ilisestra u takovom dogaðaju ne zarobi;jer nas na mir dozva Gospod Bog.16 Jer šta znaš, ženo, da ako mužaspaseš? ili šta znaš,mužu, da ako ženuspaseš? 17 Samo kao što je Bog razdi-jelio svakome, i kao što je svakogapozvao Gospod onako neka živi. Itako zapovijedam po svijem crkvama.18 Je li ko pozvat obrezan, neka sene gradi neobrezan; ako li je ko poz-vat neobrezan, neka se ne obrezuje.19 Obrezanje je ništa, i neobrezanje jeništa; nego držanje zapovijesti Boži-jeh. 20 Svaki neka ostane u onomezvanju u kome je pozvan. 21 Jesi lipozvan rob, ne brini se; nego ako imožeš svoj biti, još radije budi. 22 Jerkoji je pozvan u Gospodu rob, slobod-njak je Gospodnji, tako i koji je pozvanslobodnjak, rob je Hristov. 23Kupljeniste skupo, ne budite robovi ljudima.24Svaki, braæo, u èemu je ko pozvan uonome neka ostane pred Gospodom.25 A za djevojke nemam zapovijestiGospodnje, nego dajem svjet, kao koji

1 Korinæanima 7:26 145 1 Korinæanima 9:7sam pomilovan od Gospoda, da bu-dem vjeran. 26 Mislim dakle ovo daæe biti dobro za sadašnju nevolju daje èovjeku dobro tako biti. 27 Jesili se privezao za ženu, ne traži dase razdriješiš; jesi li se odriješio odžene, ne traži žene. 28 A ako li se ioženiš, nijesi sagriješio; i djevojka akose uda, nije sagriješila: ali æe imatitakovi nevolje tjelesne; a ja vas žalim.29 A ovo govorim, braæo, jer je ostalovrijeme prekraæeno, da æe i oni kojiimaju žene biti kao oni koji nemaju;30 I koji plaèu kao koji ne plaèu; ikoji se raduju kao koji se ne raduju; ikoji kupuju kao koji nemaju; 31 I kojiovaj svijet upotrebljavaju kao da gane upotrebljavaju: jer prolazi oblièjeovoga svijeta. 32 A ja hoæu da ste vibezbrižni. Ko je neoženjen brine se zaGospodnje, kako æe ugoditi Gospodu;33 A koji je oženjen brine se za svjet-sko, kako æe ugoditi ženi. Drugo ježena, a drugo je djevojka. 34 Koja jeneudata brine se za Gospodnje, kakoæe ugoditi Gospodu, da bude svetai tijelom i duhom; a koja je udatabrine se za svjetsko, kako æe ugoditimužu. 35 A ovo govorim na koristvama samijem, ne da vam nametnemzamku na vrat, nego za lijepu i pris-tojnu službu Gospodu bez smetnje.36Ako li pak ko misli da je sramota zanjegovu djevojku kad ostane usidjel-ica, i ne može drukèije biti, neka èiništa hoæe, ne griješi ako se uda. 37 Akoji stoji tvrdo u srcu, i nema nevolje,a ima vlast nad svojom voljom, i ovoje rasudio u srcu svojemu da zadržidjevojku, dobro èini. 38 Tako i onajkoji udaje svoju djevojku dobro èini;ali koji ne udaje bolje èini. 39 Žena jeprivezana zakonom dokle joj god živimuž; a ako joj umre muž, slobodnaje za koga hoæe da se uda, samo uGospodu. 40Ali je blaženija ako ostanetako po mojemu svjetu; jer mislim dai ja imam Duha Božijega.

81 A za meso što je klato idolima

znamo, jer svi razum imamo. Razumdakle nadima, a ljubav popravlja.2 Ako li ko misli da što zna, ne znajoš ništa kao što treba znati. 3 A akoko ljubi Boga, Bog ga je nauèio. 4 Aza jelo idolskijeh žrtava, znamo daidol nije ništa na svijetu, i da nemadrugoga Boga osim jedinoga. 5 Jerako i ima koji se bogovi zovu, ili nanebu ili na zemlji, kao što ima mnogobogova i mnogo gospoda: 6 Ali miimamo samo jednoga Boga oca, odkojega je sve, i mi u njemu, i jednogaGospoda Isusa Hrista, kroz kojega jesve, i mi kroza nj. 7 Ali nema svatkorazuma; jer neki koji još i sad misle dasu idoli nešto, kao idolske žrtve jedu, isavjest njihova, slaba buduæi, poganise. 8 Ali jelo nas ne postavlja predBogom: jer niti æemo biti veæi akojedemo, ni manji ako ne jedemo. 9Alise èuvajte da kako ova sloboda vašane postane spoticanje slabima. 10 Jerako tebe, koji imaš razum, vidi ko uidolskoj crkvi gdje sjediš za trpezom,neæe li njegova savjest, slaba buduæi,osloboditi se da jede idolske žrtve? 11 Is tvoga razuma poginuæe slabi brat,za kojega Hristos umrije. 12 Tako kadse griješite o braæu, i bijete njihovuslabu savjest, o Hrista se griješite.13 Zato ako jelo sablažnjava brata mo-jega, neæu jesti mesa dovijeka, da nesablaznim brata svojega.

91 Nijesam li ja apostol? Nijesam li

sam svoj? Ne vidjeh li ja Isusa Hrista,Gospoda našega? Nijeste li vi djelomoje uGospodu? 2Akodrugima i nije-sam apostol, ali vama jesam, jer ste vipeèat mojega apostolstva u Gospodu.3Moj odgovor onima koji me uspitajuovo je: 4 Eda li nemamo vlasti jesti ipiti? 5 Eda li nemamo vlasti sestruženu voditi, kao i ostali apostoli, ibraæa Gospodnja, i Kifa? 6 Ili jedan jai Varnava nemamo vlasti ovo èiniti?7Ko vojuje kad o svome trošku? Ili kosadi vinograd i od rodova njegovijehda ne jede? Ili ko pase stado i od

1 Korinæanima 9:8 146 1 Korinæanima 10:18mlijeka stada da ne jede? 8 Eda li ovogovorim po èovjeku? Ne govori li ovoi zakon? 9 Jer je u Mojsijevu zakonunapisano: da ne zavežeš usta volu kojivrše. Eda li se Bog brine za volove?10 Ili govori jamaèno za nas? Jer se zanas napisa: koji ore treba u nadanjuda ore; i koji vrše u nadanju da æedobiti od onoga što vrše. 11 Kadami vama duhovna sijasmo, je li tošto veliko ako mi vama tjelesna požn-jemo? 12 Kad se drugi miješaju uvašu vlast, akamoli da ne bi mi? Aline uèinismo po vlasti ovoj nego svetrpimo da ne uèinimo kake smetnjejevanðelju Hristovu. 13Ne znate li daoni koji èine svetu službu od svetinjese hrane? i koji oltaru služe s oltaromdijele? 14 Tako i Gospod zapovjedida oni koji jevanðelje propovijedajuod jevanðelja žive. 15 A ja to nijednone uèinih. I ne pišem ovo da takobude za mene; jer bih voljeo umrijetinego da ko slavu moju uništi. 16 Jerako propovijedam jevanðelje, nemami hvale: jer mi je za nevolju; i teškomeni ako jevanðelja nepropovijedam.17 Ako dakle ovo èinim od svoje volje,platu imam; a ako li èinim za nevolju,služba mi je predata. 18 Kakva mi jedakle plata? Da propovijedajuæi je-vanðelje uèinim bez plate jevanðeljeHristovo, da ne èinim po svojoj vlastiu propovijedanju jevanðelja. 19 Jerpremda sam slobodan od sviju, svimasebe uèinih robom, da ih više pri-dobijem. 20 Jevrejima sam bio kaoJevrejin da Jevreje pridobijem; onimakoji su pod zakonom bio sam kao podzakonom, da pridobijem one koji supod zakonom; 21Onima koji su bez za-kona bio sam kao bez zakona, premdanijesam Bogu bez zakona nego sam uzakonu Hristovu, da pridobijem onekoji su bez zakona. 22 Slabima bio samkao slab, da slabe pridobijem; svimasam bio sve, da kakogod spasem koga.23 A ovo èinim za jevanðelje, da bihimao dijel u njemu. 24 Ne znate li daoni što trèe na trku, svi trèe, a jedandobije dar? Tako trèite da dobijete.

25Svaki pak koji se bori od svega se uz-država: oni dakle da dobiju raspadljivvijenac, a mi neraspadljiv. 26 Ja dakletako trèim, ne kao na nepouzdano;tako se borim, ne kao onaj koji bijevjetar; 27 Nego morim tijelo svoje itrudimda kako samdrugimapropovi-jedajuæi izbaèen ne budem.

101 Ali neæu vam zatajiti, braæo, da

ocevi naši svi pod oblakom biše, i svikroz more proðoše; 2 I svi se u Mojsijakrstiše u oblaku i moru; 3 I svi jednojelo duhovno jedoše; 4 I svi jedno piæeduhovno piše; jer pijahu od duhovnestijene koja iðaše za njima: a stijenabješe Hristos. 5 Ali mnogi od njihne bijahu po Božijoj volji, jer bišepobijeni u pustinji. 6A ovo biše ugledinama, da mi ne želimo zala, kao ioni što želješe. 7 Niti bivajte idol-opoklonici, kao neki od njih, kao štostoji napisano: sjedoše ljudi da jedui da piju, i ustaše da igraju. 8 Nitida se kurvamo, kao neki od njih štose kurvaše, i pade ih u jedan dandvadeset i tri hiljade. 9Niti da kušamoHrista, kao što neki od njih kušaše, iod zmija izgiboše. 10 Niti da vièemona Boga, kao neki od njih što vikaše, iizgiboše od krvnika. 11Ovo se pak svedogaðaše ugledi njima, a napisa se zanauku nama, na koje pošljedak svijetadoðe. 12 Jer koji misli da stoji neka seèuva da ne padne. 13 Drugo iskušenjene doðe na vas osim èovjeèijega; alije vjeran Bog koji vas neæe pustiti dase iskušate veæma nego što možete,nego æe uèiniti s iskušanjem i kraj,da možete podnijeti. 14Zato, ljubaznabraæo moja, bjegajte od idolopoklon-stva. 15Kao mudrima govorim; suditevi šta govorim. 16 Èaša blagoslovakoju blagosiljamo nije li zajednicakrvi Hristove? Hljeb koji lomimo nijeli zajednica tijela Hristova? 17 Jer smojedan hljeb, jedno tijelo mnogi; jersvi u jednome hljebu imamo zajed-nicu. 18Gledajte Izrailja po tijelu: kojijedu žrtve nijesu li zajednièari oltara?

1 Korinæanima 10:19 147 1 Korinæanima 11:2819Šta dakle govorim? da je idol što? iliidolska žrtva da je što? 20 Nije; negošto žrtvuju neznabošci, da ðavolimažrtvuju, a ne Bogu; a ja neæu da ste vizajednièari s ðavolima. 21 Ne možetepiti èaše Gospodnje i èaše ðavolske;ne možete imati zajednice u trpeziGospodnjoj i u trpezi ðavolskoj. 22 Ilida prkosimo Gospodu? Eda li smomi jaèi od njega? 23 Sve mi je slo-bodno, ali nije sve na korist; sve mije slobodno, ali sve ne ide na dobro.24 Niko da ne gleda što je njegovo,nego svaki da gleda što je drugoga.25 Sve što se prodaje na mesarnici,jedite, i ništa ne ispitujte savjesti radi;26 Jer je Gospodnja zemlja i što je nanjoj. 27 Ako li vas ko od nevjernikapozove, i hoæete iæi, jedite sve štose pred vas donese, i ne premišljajteništa savjesti radi. 28 Ako li vam pakko reèe: ovo je idolska žrtva, ne jediteradi onoga koji vam kaže, i radi sav-jesti; jer je Gospodnja zemlja i što jena njoj. 29 Ali ne govorim za savjesttvoju, negodrugoga; jer zašto damojuslobodu sudi savjest drugoga? 30 Akoja s blagodaæu uživam, zašto da sehuli namene za ono za što ja zahvalju-jem? 31Ako dakle jedete, ako li pijete,ako li što drugo èinite, sve na slavuBožiju èinite. 32Ne budite na sablazanni Jevrejima, ni Grcima, ni crkvi Boži-joj, 33 Kao što i ja u svaèemu svimaugaðam, ne tražeæi svoje koristi negomnogijeh, da se spasu.

111 Ugledajte se na mene, kao i ja na

Hrista. 2 Hvalim vas pak, braæo, štosve moje pamtite i držite zapovijestikao što vam predadoh. 3 Ali hoæuda znate da je svakome mužu glavaHristos; a muž je glava ženi; a Bogje glava Hristu. 4 Svaki muž koji se spokrivenomglavommoli Bogu ili pro-rokuje, sramoti glavu svoju. 5 I svakažena koja se gologlava moli Bogu iliprorokuje, sramoti glavu svoju; jer jesve jedno kao da je obrijana. 6 Akose dakle ne pokriva žena, neka se

striže; ako li je ružno ženi striæi se ilibrijati se, neka se pokriva. 7 Ali mužda ne pokriva glave, jer je oblièje islava Božija; a žena je slava muževlja.8 Jer nije muž od žene nego žena odmuža. 9 Jer muž nije sazdan žene radinego žena muža radi. 10 Zato ženatreba da ima vlast na glavi, anðelaradi. 11 Ali niti je muž bez žene nižena bez muža u Gospodu. 12 Jerkako je žena od muža, tako je i mužiz žene; a sve je od Boga. 13 Samimeðu sobom sudite je li lijepo da sežena gologlava moli Bogu? 14 Ili neuèi li vas i sama priroda da je mužusramota ako gaji dugaèku kosu; 15 Aženi je slava ako gaji dugaèku kosu?Jer joj je kosa dana mjesto pokrivala.16 Ako li je ko svadljiv, mi takovogaobièaja nemamo, niti crkve Božije.17Ali ovo zapovijedajuæi ne hvalim dase ne na bolje nego na gore sabirate.18 Prvo dakle kad se sabirate u crkvu,èujem da imaju raspre meðu vama; inešto vjerujem od ovoga. 19 Jer trebai jeresi da budu meðu vama, da sepokažu pošteni koji su meðu vama.20Akad se skupite na jednomjesto, nejede se veèera Gospodnja. 21 Jer svakisvoju veèeru uzme najprije i jede, itako jedan gladuje a drugi se opija.22 Eda li dakle nemate kuæa da jedetei pijete? Ili ne marite za crkvu Božiju,i sramotite one koji nemaju? Šta æuvam reæi? Hoæu li vas pohvaliti zato? Neæu. 23 Jer ja primih od Gospodašto vam i predadoh, da Gospod Isusonu noæ u koju bivaše predan uzehljeb, 24 I zahvalivši prelomi i reèe:uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, kojese za vas lomi; ovo èinite meni zaspomen. 25 Tako i èašu, po veèeri,govoreæi: ova je èaša novi zavjet umojoj krvi; ovo èinite, kad god pi-jete, meni za spomen. 26 Jer kad godjedete ovaj hljeb i èašu ovu pijete,smrt Gospodnju obznanjujete, doklene doðe. 27 Tako koji nedostojnojede ovaj hljeb ili pije èašu Gospod-nju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj.28Ali èovjek da ispituje sebe, pa onda

1 Korinæanima 11:29 148 1 Korinæanima 13:6od hljeba da jede i od èaše da pije;29 Jer koji nedostojno jede i pije, sudsebi jede i pije, ne razlikujuæi tijelaGospodnjega. 30 Zato su meðu vamamnogi slabi i bolesni, i dovoljno ihspavaju. 31 Jer kad bismo sebe ra-suðivali, ne bismo osuðeni bili. 32 Alikad smo suðeni, nakazuje nas Gos-pod, da se ne osudimo sa svijetom.33 Zato, braæo moja, kad se sastajeteda jedete, išèekujte jedan drugoga.34 Ako li je ko gladan, neka jede kodkuæe, da se na grijeh ne sastajete. Aza ostalo urediæu kad doðem.

121 A za duhovne darove neæu vam,

braæo, zatajiti. 2 Znate da kad bijasteneznabošci idoste k idolima bezglas-nima, kako vas voðahu. 3 Zato vamdajem na znanje da niko ko duhomBožijim govori neæe reæi: anate-mate Isusa; i niko ne može IsusaGospodomnazvati osimDuhom sveti-jem. 4 Darovi su razlièni, ali je Duhjedan. 5 I razliène su službe, ali jejedan Gospod. 6 I razliène su sile, ali jejedan Bog koji èini sve u svemu. 7A usvakome se pojavljuje Duh na korist;8 Jer jednome se daje Duhom rijeèpremudrosti; a drugome rijeè razumapo istome Duhu; 9 A drugome vjera,tijem istijem Duhom; a drugome dariscjeljivanja, po tome istomDuhu; 10Adrugome da èini èudesa, a drugomeproroštvo, a drugome da razlikujeduhove, a drugome razlièni jezici, adrugome da kazuje jezike. 11A ovo sveèini jedan i taj isti Duh razdjeljujuæipo svojoj vlasti svakome kako hoæe.12 Jer kao što je tijelo jedno i udeima mnoge, a svi udi jednoga tijela,premda su mnogi, jedno su tijelo:tako i Hristos. 13 Jer jednijem Duhommi se svi krstismo u jedno tijelo, biliJevreji, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji;i svi se jednijem Duhom napojismo.14 Jer tijelo nije jedan ud, negomnogi.15 Ako reèe noga: ja nijesam ruka,nijesam od tijela; eda li zato nije odtijela? 16 I ako reèe uho: ja nijesam

oko, nijesam od tijela; eda li zato nijeod tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko,gdje je èuvenje? 17 A kad bi sve biloèuvenje, gdje je mirisanje? 18 Ali Bogpostavi sve ude u tijelu kako je kogahtio. 19 A kad bi svi bili jedan ud,gdje je tijelo? 20 Sad su pak mnogiudi a jedno tijelo. 21 Ali oko ne možereæi ruci: ne trebaš mi; ili opet glavanogama: ne trebate mi. 22 Nego joškoji se udi tijela èine da su najslabijinajpotrebniji su. 23 I koji nam se èineda su najsramotniji na tijelu, na oneudaramo najveæu èast; 24 I nepošteninaši udi najveæe poštenje imaju; apošteni udi ne trebaju. Ali Bog složitijelo i najhuðemu udu dade najveæuèast, 25 Da ne bude raspre u tijelu,nego da se udi jednako brinu jedanza drugoga. 26 I ako strada jedan ud,s njim stradaju svi udi; a ako li sejedan ud slavi, s njim se raduju svi udi.27 A vi ste tijelo Hristovo, i udi meðusobom. 28 I jedne dakle postavi Bogu crkvi prvo apostole, drugo proroke,treæe uèitelje, a potom èudotvorce,onda darove iscjeljivanja, pomaganja,upravljanja, razliène jezike. 29 Eda lisu svi apostoli? Eda li su svi proroci?Eda li su svi uèitelji? Eda li su svièudotvorci? 30 Eda li svi imaju daroveiscjeljivanja? Eda li svi govore jezike?Eda li svi kazuju? 31 Starajte se pak zaveæe darove; pa æu vam još bolji putpokazati.

131 Ako jezike èovjeèije i anðelske

govorim a ljubavi nemam, onda samkao zvono koje zvoni, ili praporac kojizveèi. 2 I ako imam proroštvo i znamsve tajne i sva znanja, i ako imam svuvjeru da i gore premještam, a ljubavinemam, ništa sam. 3 I ako razdamsve imanje svoje, i ako predam tijelosvoje da se sažeže, a ljubavi nemam,ništa mi ne pomaže. 4 Ljubav dugotrpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi;ljubav se ne velièa, ne nadima se, 5Neèini što ne valja, ne traži svoje, nesrdi se, ne misli o zlu, 6 Ne raduje

1 Korinæanima 13:7 149 1 Korinæanima 14:30se nepravdi, a raduje se istini, 7 Svesnosi, sve vjeruje, svemu se nada, svetrpi. 8 Ljubav nikad ne prestaje, aproroštvo ako æe i prestati, jezici akoæe umuknuti, razuma ako æe nestati.9 Jer nešto znamo i nešto proroku-jemo; 10 A kad doðe savršeno, ondaæe prestati što je nešto. 11 Kad jabijah malo dijete kao dijete govorah,kao dijete mišljah, kao dijete razmišl-javah; a kad postadoh èovjek, odbacihdjetinjstvo. 12 Tako sad vidimo kaokroz staklo u zagonetki, a onda æemolicem k licu; sad poznajem nešto, aonda æu poznati kao što sam poz-nat. 13 A sad ostaje vjera, nad, ljubav,ovo troje; ali je ljubav najveæa meðunjima.

141 Držite se ljubavi, a starajte se

za duhovne dare, a osobito da pro-rokujete. 2 Jer koji govori jezike, negovori ljudima nego Bogu: jer nikone sluša, a on duhom govori tajne.3 A koji prorokuje govori ljudima zapopravljanje i utjehu i utvrðenje. 4 Jerkoji govori jezike sebe popravlja, akoji prorokuje crkvu popravlja. 5 Alija bih htio da vi svi govorite jezike,a još više da prorokujete: jer je veæionaj koji prorokuje negoli koji gov-ori jezike, veæ ako ko kazuje, da secrkva popravlja. 6 A sad, braæo, akodoðem k vama jezike govoreæi, kakuæu korist uèiniti ako vam ne govorimili u otkrivenju, ili u razumu, ili uproroštvu, ili u nauci? 7 Kao nekestvari bezdušne koje daju glas, bilasvirala ili gusle, ako razlièna glasa nedaju, kako æe se razumjeti šta se sviraili gudi? 8 Jer ako truba da neraz-govijetan glas, ko æe se pripraviti naboj? 9Tako i vi ako nerazumljivu rijeèreèete jezikom, kako æe se razum-jeti šta govorite? Jer æete govoritiu vjetar. 10 Ima na svijetu Bog znakoliko razliènijeh glasova, ali nijedannije bez znaèenja. 11 Ako dakle neznam sile glasa, biæu nijemac onomekome govorim, i onaj koji govori biæe

meni nijemac. 12 Tako i vi, buduæi dase starate za duhovne darove, gleda-jte da budete onima bogati koji suna popravljanje crkve. 13 Zato kojigovori jezikom neka se moli Bogu dakazuje. 14 Jer ako se jezikom molimBogu, moj se duh moli, a um jemoj bez ploda. 15 Šta æe se dakleèiniti? Moliæu se Bogu duhom, amoliæu se i umom; hvaliæu Bogaduhom, a hvaliæu i umom. 16 Jerkad blagosloviš duhom kako æe onajkoji stoji mjesto prostaka reæi aminpo tvome blagoslovu, kad ne zna štagovoriš? 17 Ti dobro zahvaljuješ, alise drugi ne popravlja. 18 Hvala Bogumojemu što govorim jezike veæma odsviju vas. 19 Ali u crkvi volim petrijeèi umom svojijem reæi, da se idrugi pomognu, negoli hiljadu rijeèijezikom. 20 Braæo! ne budite djecaumom, nego pakošæu djetinjite, aumom budite savršeni. 21 U zakonupiše: drugijem jezicima i drugijemusnama govoriæu narodu ovome, ini tako me neæe poslušati, govoriGospod. 22 Zato su jezici za znakne onima koji vjeruju, nego koji nevjeruju; a proroštvo ne onima koji nevjeruju, nego koji vjeruju. 23 Ako sedakle skupi crkva sva na jednomjesto,i svi uzgovorite jezicima, a doðu iprostaci, ili nevjernici, neæe li reæi daste poludjeli? 24 A ako svi prorokuju,i doðe kakav nevjernik ili prostak,bude pokaran od sviju i suðen odsviju. 25 I tako tajne srca njegovabivaju javljene, i tako padnuvši nièicepokloniæe se Bogu, i kazaæe da jezaista Bog s vama. 26 Šta æe se dakleèiniti, braæo? Kad se sabirate svakiod vas ima psalam, ima nauku, imajezik, ima otkrivenje, ima kazivanje;a sve da biva na popravljanje. 27 Akogovori ko jezikom, ili po dvojica, ilinajviše po trojica, i to poredom; ajedan da kazuje. 28 Ako li ne budenikoga da kazuje, neka æuti u crkvi,a sebi neka govori i Bogu. 29 A pro-roci dva ili tri neka govore, i drugineka rasuðuju. 30 Ako li se otkrije

1 Korinæanima 14:31 150 1 Korinæanima 15:34što drugome koji sjedi, neka èeka dokprvi uæuti. 31 Jer možete prorokovatisvi, jedan po jedan, da se svi uèe, isvi da se tješe. 32 I duhovi proroèkipokoravaju se prorocima; 33 Jer Bognije Bog bune, nego mira, kao posvima crkvama svetijeh. 34 Žene vašeda æute u crkvama; jer se njima nedopusti da govore, nego da slušaju,kao što i zakon govori. 35 Ako li hoæeèemu da se nauèe, kod kuæe muževesvoje neka pitaju; jer je ružno ženi dagovori u crkvi. 36 Eda li od vas rijeèBožija iziðe? ili samijem vama doðe?37 Ako ko misli da je prorok ili duho-van, neka razumije što vam pišem,jer su Gospodnje zapovijesti. 38 Akoli ko ne razumije, neka ne razumije.39 Zato, braæo moja, starajte se daprorokujete, i ne zabranjujte govoritijezicima. 40 A sve neka biva pošteno iuredno.

151 Ali vam napominjem, braæo, je-

vanðelje, koje vam objavih, koje iprimiste, u kome i stojite, 2Kojijem sei spasavate, ako držite kako vam ob-javih; veæ ako da uzalud vjerovaste.3 Jer vam najprije predadoh što iprimih da Hristos umrije za grijehenaše, po pismu, 4 I da bi ukopan, i dausta treæi dan, po pismu, 5 I da se javiKifi, potom jedanaestorici apostola;6 A potom ga vidješe jednom više odpet stotina braæe, od kojijeh mnogižive i sad, a neki i pomriješe; 7 Apotom se javi Jakovu, pa onda svimaapostolima; 8 A poslije sviju javi se imeni, kao kakvom nedonošèetu. 9 Jersam ja najmlaði meðu apostolima,koji nijesam dostojan nazvati se apos-tol, jer gonih crkvu Božiju. 10 Alipo blagodati Božijoj jesam što jesam,i blagodat njegova što je u meni neosta prazna, nego se potrudih višeod sviju njih, ali ne ja nego blago-dat Božija koja je sa mnom. 11 Biodakle ja ili oni, tako propovijedamo,i tako vjerovaste. 12 A ako se Hris-tos propovijeda da ustade izmrtvijeh,

kako govore nekimeðu vama da nemavaskrsenija mrtvijeh? 13 I ako nemavaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos neusta. 14 A ako Hristos ne usta, uzaluddakle propovijedanje naše, a uzalud ivjera vaša. 15A nalazimo se i lažni sv-jedoci Božiji što svjedoèimo na Bogada vaskrse Hrista, kojega ne vaskrsekad mrtvi ne ustaju. 16 Jer ako mrtvine ustaju, ni Hristos ne usta. 17 A akoHristos ne usta, uzalud vjera vaša: jošste u grijesima svojijem. 18Dakle i onikoji pomriješe u Hristu, izgiboše. 19 Iako se samo u ovom životu uzdamou Hrista, najnesreæniji smo od svijuljudi. 20 Ali Hristos usta iz mrtvi-jeh, i bi novina onima koji umriješe.21 Jer buduæi da kroz èovjeka bi smrt,kroz èovjeka i vaskrsenije mrtvijeh.22 Jer kako po Adamu svi umiru, takoæe i po Hristu svi oživljeti. 23 Alisvaki u svom redu: novina Hristos;a potom oni koji vjerovaše Hristu onjegovu dolasku; 24 Onda kraj, kadpreda carstvo Bogu i ocu, i kad ukinesvako poglavarstvo i svaku vlast i silu.25 Jer njemu valja carovati dokle nepoloži sve neprijatelje svoje pod nogesvoje. 26 A pošljednji æe se nepri-jatelj ukinuti smrt. 27 Jer sve pokoripod noge njegove. Ali kad veli daje sve njemu pokoreno, pokazuje seda je osim onoga koji mu pokori sve.28 A kad mu sve pokori, onda æe se isam sin pokoriti onome koji mu svepokori, da bude Bog sve u svemu.29 Šta dakle èine oni koji se krstemrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaènone ustaju, što se i kršæavaju mrtvijehradi? 30 I mi zašto podnosimo mukei nevolje svaki èas? 31 Svaki danumirem, tako mi, braæo, vaše slave,koju imam u Hristu Isusu Gospodunašemu. 32 Jer ako sam se po èovjekuborio sa zvjerovima u Efesu, kaka mije korist ako mrtvi ne ustaju? Dajedemo i pijemo, jer æemo sutra um-rijeti. 33 Ne varajte se: zli razgovorikvare dobre obièaje. 34 Otrijeznite sejedanput kao što treba, i ne griješite;jer neki ne znadu za Boga, na sramotu

1 Korinæanima 15:35 151 1 Korinæanima 16:18vama kažem. 35 Ali æe reæi ko: kakoæe ustati mrtvi? i u kakom æe tijeludoæi? 36 Bezumnièe! ti što siješneæe oživljeti ako ne umre. 37 I štosiješ ne siješ tijelo koje æe biti, negogolo zrno, bilo pšenièno ili drugokako. 38 A Bog mu daje tijelo kakohoæe, i svakom sjemenu svoje tijelo.39 Nije svako tijelo jedno tijelo, negoje drugo tijelo èovjeèije, a drugo skot-sko, a drugo riblje, a drugo ptièije.40 I imaju tjelesa nebeska i tjelesa ze-maljska: ali je druga slava nebeskima,a druga zemaljskima. 41 Druga jeslava suncu, a druga slava mjesecu,i druga slava zvijezdama; jer se zvi-jezda od zvijezde razlikuje u slavi.42 Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sijese za raspadljivost, a ustaje za neras-padljivost; 43Sije se u sramoti, a ustajeu slavi; sije se u slabosti, a ustaje usili; 44 Sije se tijelo tjelesno, a ustajetijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno,i ima tijelo duhovno. 45 Tako je ipisano: prvi èovjek Adam postade utjelesnom životu, a pošljednji Adamu duhu koji oživljuje. 46 Ali duhovnotijelo nije prvo, nego tjelesno, pa ondaduhovno. 47 Prvi je èovjek od zemlje,zemljan; drugi je èovjek Gospod sneba. 48 Kakav je zemljani taki su izemljani; i kakav je nebeski taki sui nebeski. 49 I kako nosimo oblièjezemljanoga tako æemo nositi i oblièjenebeskoga. 50 A ovo govorim, braæo,da tijelo i krv ne mogu naslijediticarstva Božijega, niti raspadljivostneraspadljivosti našljeðuje. 51 Evovam kazujem tajnu: jer svi neæemopomrijeti, a svi æemo se pretvoriti,52 Ujedanput, u trenuæu oka u pošl-jednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtviæe ustati neraspadljivi, i mi æemose pretvoriti. 53 Jer ovo raspadljivotreba da se obuèe u neraspadljivost, iovo smrtno da se obuèe u besmrtnost.54 A kad se ovo raspadljivo obuèe uneraspadljivost i ovo se smrtno obuèeu besmrtnost, onda æe se zbiti onarijeè što je napisana: pobjeda prož-drije smrt. 55 Gdje ti je, smrti, žalac?

Gdje ti je, pakle, pobjeda? 56 A žalacje smrti grijeh, a sila je grijeha za-kon. 57 A Bogu hvala koji nam dadepobjedu kroz Gospoda našega IsusaHrista. 58 Zato, braæo moja ljubazna,budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti,i napredujte jednako u djelu Gospod-njemu znajuæi da trud vaš nije uzaludpred Gospodom.

161 A za milostinju svetima, kao što

uredih po crkvama Galatijskijem on-ako i vi èinite. 2 Svaki prvi dannedjelje neka svaki od vas ostavljakod sebe i skuplja koliko može, da nebivaju zbiranja kad doðem. 3 A kaddoðem, koje naðete za vrijedne oneæu s poslanicama poslati u Jerusalimneka odnesu vašu pomoæ. 4 A akobude vrijedno da i ja idem, poæi æesa mnom. 5 A k vama æu doæi kadproðem Maæedoniju, jer æu proæikroz Maæedoniju. 6 A u vas može bitida æu se zabaviti, ili i zimovati, dame vi pratite kud poðem. 7 Sad vasu prolaženju neæu vidjeti, a nadamse neko vrijeme ostati kod vas, akoGospod dopusti. 8A u Efesu æu ostatido Trojièina dne; 9 Jer mi se otvoriševelika i bogata vrata, i protivnikaima mnogo. 10 A ako doðe Timotije,gledajte da bude kod vas bez straha;jer on radi djelo Gospodnje kao i ja.11 Da ga niko dakle ne prezre, negoga ispratite s mirom da doðe k meni;jer ga èekam s braæom. 12 A za brataApola, mnogo ga molih da doðe kvama s braæom: i nikako ne bješemu volja da sad doðe; ali æe doæikad imadbude kad. 13 Pazite, stojteu vjeri, muški se držite, utvrðujtese. 14 Sve da vam biva u ljubavi.15 Molim vas pak, braæo, znate domStefanin da je novina od Ahaje, i nasluženje svetima odredi se; 16 Da stei vi pokorni takovima, i svakome kojipomaže i trudi se. 17Ali se obradovahdolasku Stefaninu i Fortunatovu iAhajikovu, jer mi oni naknadiše štosam bio bez vas; 18 Jer umiriše duhmoj i vaš. Pripoznajte dakle takove.

1 Korinæanima 16:19 152 1 Korinæanima 16:2419Pozdravljaju vas crkve Azijske. Poz-dravljaju vas u GospodumnogoAkila iPriskila s domašnjom svojom crkvom.20 Pozdravljaju vas braæa sva. Poz-dravite jedan drugoga cjelivom sveti-jem. 21 Pozdravljam vas ja Pavle svo-jomrukom. 22Akokone ljubi GospodaIsusa Hrista da bude proklet, maranata. 23Blagodat Gospoda našega IsusaHrista s vama; 24 I ljubav moja sasvima vama u Hristu Isusu. Amin.

2 Korinæanima 1:1 153 2 Korinæanima 2:10

2. KorinæanimaPoslanica1 Od Pavla, apostola Isusa Hrista

po volji Božijoj i brata Timotija crkviBožijoj u Korintu, sa svima svetimakoji su u svoj Ahaji: 2 Blagodat vami mir od Boga oca našega, i GospodaIsusa Hrista. 3 Blagosloven Bog iotac Gospoda našega Isusa Hrista,otac milosti i Bog svake utjehe, 4 Kojinas utješava u svakoj nevolji našoj,da bismo mogli utješiti one koji suu svakoj nevolji utjehom kojom nassame Bog utješava. 5 Jer kako sestradanja Hristova umnožavaju nanama tako se i utjeha naša umnožavakroz Hrista. 6 Ako li smo pak unevolji, za vašu je utjehu i spasenije,koje postaje u trpljenju tijeh istijehstradanja koja i mi podnosimo. 7 Inadanje naše tvrdo je za vas. Akoli se utješavamo, za vašu je utjehui spasenije, znajuæi da kao što stezajednièari u našemu stradanju takoi u utjesi. 8 Jer vam neæemo, braæo,zatajiti nevolje naše koja nam se do-godi u Aziji kad nam je bilo preteškoi preko sile tako da se nijesmo nadalini življeti; 9 Nego sami u sebi osud-ismo da nam valja pomrijeti da se veæne uzdasmo u sebe nego u Boga kojipodiže mrtve. 10 Koji nas je od tolikesmrti izbavio, i izbavlja; i u njega seuzdamo da æe nas i još izbaviti, 11 Spomoæu i vaše molitve za nas; damnogi ljudi mnogu hvalu daju Boguza dare koji su nama dati vas radi.12 Jer je naša slava ovo: svjedoèanstvosavjesti naše da smo u prostoti i èis-toti Božijoj a ne u mudrosti tjelesnojnego po blagodati Božijoj življeli nasvijetu, a osobito meðu vama. 13 Jervam drugo ne pišemo nego što èitatei razumijevate. A nadam se da æetei do kraja razumjeti. 14 Kao što nekii razumjeste da smo vam slava kao ivi nama za dan Gospoda našega Isusa

Hrista. 15 I u ovom pouzdanju šæadi-jah da vam doðem prije, da drugublagodat imate; 16 I kroz vas da doðemu Maæedoniju, i opet iz Maæedonijeda doðem k vama, i vi da me pratiteu Judeju. 17 Ali kad sam ovo htio, edali sam dakle što nepostojano èinio?Ili što se nakanjujem, da se po tijelunakanjujem, da bude u mene da da,a ne ne? 18 Ali je Bog vjeran, te rijeènaša k vama ne bi da i ne. 19 Jersin Božij Isus Hristos, kojega mi vamapropovijedasmo ja i Silvan i Timotije,ne bi da i ne, nego u njemu bi da. 20 Jerkoliko je obeæanja Božijeh, u njemusu da, i u njemu amin, Bogu na slavukroz nas. 21 A Bog je koji nas utvrdi svama u Hristu, i pomaza nas, 22 Kojinas i zapeèati, i dade zalog Duha usrca naša. 23 A ja za svjedoka Bogaprizivamna svoju dušu da štedeæi vasne doðoh više u Korint. 24 Ne kaoda mi vladamo vjerom vašom, negosmo pomagaèi vaše radosti; jer u vjeristojite.

21 Ovo pak sudih u sebi da opet ne

doðem k vama u žalosti. 2 Jer akoja èinim žalost vama, ko je koji æemene veseliti osim onoga koji primažalost od mene? 3 I pisah vam ovoisto, da kad doðem ne primim žalostna žalost, a za koje bi valjalo da seveselim nadajuæi se na sve vas daje moja radost sviju vas. 4 Jer odbrige mnoge i tuge srca napisah vams mnogijem suzama, ne da biste seožalostili nego da biste poznali ljubavkoju imam izobilno k vama. 5 Ako lije ko mene ražalio, ne ražali mene, donekoliko, da ne otežam svima vama.6 Jer je dovoljno takovome kar ovaj odmnogijeh. 7 Zato vi nasuprot veæmada opraštate i tješite, da takovi kakonepadneupreveliku žalost. 8Zato vasmolim, utvrdite k njemu ljubav. 9 Jervam zato i pisah, da poznam poštenjevaše jeste li u svaèemu poslušni. 10 Akome vi što oprostite onome opraš-tam i ja; jer ja ako što kome oprostih,oprostih mu vas radi mjesto Isusa

2 Korinæanima 2:11 154 2 Korinæanima 4:12Hrista, 11 Da nas ne prevari sotona;jer znamo šta on misli. 12 A kaddoðoh u Troadu da propovijedam je-vanðelje Hristovo, i otvoriše mi sevrata u Gospodu, 13Ne imadoh mira uduhu svojemu, ne našavši Tita, bratasvojega; nego oprostivši se s njimaiziðoh u Maæedoniju. 14 Ali hvalaBogu koji svagda nama daje pobjeduu Hristu Isusu, i kroz nas javlja mirispoznanja svojega na svakom mjestu.15 Jer smo mi Hristov miris Bogu imeðu onima koji se spasavaju i kojiginu: 16 Jednima dakle miris smrtniza smrt, a drugima miris životni zaživot. I za ovo ko je vrijedan? 17 Jermi nijesmo kao mnogi koji neèistopropovijedaju rijeè Božiju, nego izèistote, i kao iz Boga, pred Bogom, uHristu govorimo.

31 Poèinjemo li se opet sami hval-

iti vama? Ili trebamo kao neki pre-poruènijeh poslanica na vas ili odvas? 2 Jer ste vi naša poslanicanapisana u srcima našima, koju poz-naju i èitaju svi ljudi; 3 Koji ste sepokazali da ste poslanica Hristova,koju smo mi služeæi napisali ne mas-tilom nego Duhom Boga živoga, ne nakamenijem daskama nego namesani-jem daskama srca. 4 A takovo pouz-danje imamo kroz Hrista u Boga, 5Neda smo vrsni od sebe pomisliti što,kao od sebe, nego je naša vrsnoæaod Boga; 6 Koji i uèini nas vrsne dabudemo sluge novom zavjetu, ne poslovu nego po duhu; jer slovo ubija,a duh oživljuje. 7 Ako li služba smrtikoja je u kamenju izrezana slovima, biu slavi da sinovi Izrailjevi ne mogošepogledati na lice Mojsijevo od slavelica njegova koja prestaje: 8 Akamolineæe mnogo veæma služba duha bitiu slavi? 9 Jer kad je služba osuðenjaslava, mnogo veæma izobiluje službapravde u slavi. 10 Jer i nije slavno štose proslavi s ove strane prema preve-likoj slavi. 11 Jer kad je slavno ono štoprestaje, mnogoæe veæma biti u slaviono što ostaje. 12 Imajuæi dakle takovi

nad s velikom slobodom radimo; 13 Ine kao što Mojsije metaše pokrivalona lice svoje, da ne bi mogli sinoviIzrailjevi gledati svršetka onome štoprestaje. 14 No zaslijepiše pomislinjihove; jer do samoga ovog dana stojiono pokrivalo neotkriveno u èitanjustarog zavjeta, jer u Hristu prestaje.15 Nego do danas kad se èita Mojsije,pokrivalo na srcu njihovom stoji. 16Akad se obrate ka Gospodu, uzeæe sepokrivalo. 17 A Gospod je Duh: a gdjeje Duh ondje je sloboda. 18 Mi paksvi koji otkrivenijem licem gledamoslavu Gospodnju, preobražavamo se uto isto oblièje iz slave u slavu, kao odGospodnjega Duha.

41 Zato imajuæi ovu službu kao

što bismo pomilovani, ne dosaðujenam se; 2Nego se odrekosmo tajnogasrama da ne živimo u lukavstvu, nitida izvræemo rijeè Božiju, nego javl-janjem istine da se pokažemo svakojsavjesti èovjeèijoj pred Bogom. 3 Akoli je pak pokriveno jevanðelje naše, uonima je pokriveno koji ginu, 4 U ko-jimaBog svijeta ovoga oslijepi razumenevjernika, da im ne zasvijetli vid-jelo jevanðelja slave Hristove, koji jeoblièje Boga, koji se ne vidi. 5 Jersebe ne propovijedamo nego HristaIsusa Gospoda, a sebe same vaše slugeIsusa Gospoda radi. 6 Jer Bog kojireèe da iz tame zasvijetli vidjelo,zasvijetli u srcima našima na svjet-lost poznanja slave Božije u licu Is-usa Hrista. 7 Ali ovo blago imamou zemljanijem sudovima, da prem-noštvo sile bude od Boga a ne odnas. 8 U svemu imamo nevolje, alinam se ne dosaðuje; zbunjeni smo,ali ne gubimo nada; 9 Progone nas,ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas,ali ne ginemo. 10 I jednako nosimona tijelu smrt Gospoda Isusa, da se iživot Isusov na tijelu našemu pokaže.11 Jer mi živi jednako se predajemo nasmrt za Isusa, da se i život Isusov javina smrtnome tijelu našemu. 12 Zato

2 Korinæanima 4:13 155 2 Korinæanima 6:10dakle smrt vlada u nama, a život uvama. 13 Imajuæi pak onaj isti duhvjere kao što je napisano: vjerovah,zato govorih; mi vjerujemo, zato igovorimo. 14 Znajuæi da æe onaj kojipodiže Isusa, i nas podignuti s Isusom,i postaviti s vama. 15 Jer je sve vasradi, da blagodat umnožena izobilujehvalama na slavu Božiju. 16 Zatonam se ne dosaðuje; no ako se našspoljašnji èovjek i raspada, ali se un-utrašnji obnavlja svaki dan. 17 Jernaša laka sadašnja briga donosi namvjeènu i od svega pretežniju slavu,18Nama koji ne gledamo na ovo što sevidi, nego na ono što se ne vidi; jer jeovo što se vidi, za vrijeme, a ono štose ne vidi, vjeèno.

51 Jer znamo da kad se ze-

maljska naša kuæa tijela raskopa,imamo zgradu od Boga, kuæunerukotvorenu, vjeènu na nebesima.2 Jer za tijem uzdišemo, želeæi obuæise u svoj nebeski stan. 3 I da seobuèeni, ne goli naðemo! 4 Jer buduæiu ovome tijelu, uzdišemo otežali; jerneæemo da se svuèemo, nego dase preobuèemo, da život prožderesmrtno. 5 A onaj koji nas za ovoisto stvori, Bog je, koji nam i dadezalog Duha. 6 Dobre smo dakle voljejednako, jer znamo da putujemo utijelu, daleko od Gospoda. 7 Jer povjeri živimo a ne po gledanju. 8 Alise ne bojimo, i mnogo volimo otiæiod tijela, i iæi ka Gospodu. 9 Zatose i staramo, ili ulazili ili odlazili, dabudemo njemu ugodni. 10 Jer nam sesvima valja javiti na sudu Hristovu,da primimo svaki što je koji u tijeluèinio, ili dobro ili zlo; 11Znajuæi daklestrah Gospodnji ljude svjetujemo; aBogu smo poznati, a nadamo se dasmo i u vašijem savjestima poznati.12 Jer se ne hvalimo opet pred vama,nego vama dajemo uzrok da se hvalitenama, da imate što odgovoriti onimakoji se hvale onijem što je spolja ane što je u srcu. 13 Jer ako se odviše

hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smosmjerni, vama smo. 14 Jer ljubavBožija nagoni nas, kad mislimo ovo:ako jedan za sve umrije, to dakle sviumriješe. 15 Hristos za sve umrije,da oni koji žive ne žive više sebi,nego onome koji za njih umrije ivaskrse. 16 Zato i mi otsad nikogane poznajemo po tijelu; i ako Hristapoznasmo po tijelu, ali ga sad višene poznajemo. 17 Zato ako je ko uHristu, nova je tvar: staro proðe,gle, sve novo postade. 18 Ali je sveod Boga, koji pomiri nas sa sobomkroz Isusa Hrista, i dade nam službupomirenja. 19 Jer Bog bješe u Hristu,i svijet pomiri sa sobom ne primivšiim grijeha njihovijeh, i metnuvši unas rijeè pomirenja. 20 Tako smo miposlani mjesto Hrista, kao da Boggovori kroz nas; molimo vas u imeHristovo, pomirite se s Bogom. 21 Jeronoga koji ne znadijaše grijeha nasradi uèini grijehom, da mi budemopravda Božija u njemu.

61 Molimo vas pak kao pomagaèi

da ne primite uzalud blagodat Božiju.2 Jer on govori: u vrijeme najboljeposlušah te, i u dan spasenija po-mogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje,evo sad je dan spasenija! 3 Nikakvoni u èemu ne dajte spoticanje, dase služba ne kudi; 4 Nego u svemupokažite se kao sluge Božije, u tr-pljenju mnogom, u nevoljama, u bi-jedama, u tjesnotama, 5 U ranama, utamnicama, u bunama, u trudovima,u nespavanju, u postu, 6 U èistoti, urazumu, u podnošenju, u dobroti, uDuhu svetom, u ljubavi istinitoj, 7 Urijeèi istine, u sili Božijoj, s oružjempravde i nadesno i nalijevo, 8 Slavom isramotom, kuðenjem i pohvalom, kaovaralice i istiniti, 9Kao neznani i poz-nati, kao oni koji umiru i evo smo živi,kao nakaženi a ne umoreni, 10 Kaožalosni a koji se jednako vesele, kaosiromašni, a kojimnoge obogaæavaju,kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.

2 Korinæanima 6:11 156 2 Korinæanima 8:811 Usta naša otvoriše se k vama, Ko-rinæani, i srce naše rasprostrani se.12 Vama nije tijesno mjesto u nama,ali vam je tijesno u srcima vašijem.13 A da mi vratite kao djeci govorimrasprostranite se i vi. 14 Ne vucite utuðemu jarmu nevjernika; jer šta imapravda s bezakonjem? ili kakvu zajed-nicu ima vidjelo s tamom? 15 Kako lise slaže Hristos s Velijarom? ili kakavdijel ima vjerni s nevjernikom? 16 Ilikako se udara crkva Božija s idolima?Jer ste vi crkve Boga živoga, kao štoreèe Bog: useliæu se u njih, i življeæuu njima, i biæu im Bog, i oni æe bitimoj narod. 17 Zato iziðite izmeðunjih i odvojte se, govori Gospod, i nedohvatajte se do neèistote, i ja æu vasprimiti, 18 I biæu vam otac, i vi æetebiti moji sinovi i kæeri, govori Gospodsvedržitelj.

71 Imajuæi dakle ovaka obeæanja,

o ljubazni! da oèistimo sebe odsvake poganštine tijela i duha, i datvorimo svetinju u strahu Božijemu.2 Primite nas, nikome ne uèinismonažao, nikoga ne pokvarismo, nikogane zanesosmo. 3 Ne govorim na os-uðenje, jer prije rekoh da ste u srcimanašijem, da bih s vama i umro iživljeo. 4 Vrlo slobodno govorim kvama, mnogo se hvalim vama, na-punio sam se utjehe, izobilan samradošæu pored sviju briga našijeh.5 Jer kad doðosmo u Maæedoniju,nikaka mira nemaše tijelo naše, negou svemu bijaše u nevolji: spolja borbe,iznutra strah. 6 Ali Bog, koji tješiponižene, utješi nas dolaskom Titovi-jem. 7 A ne samo dolaskom njegov-ijem, nego i utjehom kojom se onutješi za vas kazujuæi vašu želju, vašeplakanje, vaše staranje za mene, takoda se još veæma obradovah. 8 Jerako sam vas i ražalio poslanicom, nekajem se, ako se i bijah raskajao: jervidim da ona poslanica, ako i za malo,ražali vas. 9Ali se sad radujem, ne štobiste žalosni, nego što se ožalostiste

na pokajanje: jer se ožalostiste poBogu, da od nas ni u èemu ne šte-tujete. 10 Jer žalost koja je po Bogudonosi za spasenije pokajanje, za kojese nigda ne kaje; a žalost ovoga svijetasmrt donosi. 11 Jer, gle, ovo samošto se po Bogu ožalostiste, kolikouèini staranje meðu vama? kakovopravdanje, kaku nepovoljnost, kakavstrah, kaku želju, kaku revnost, kakuosvetu? U svemu pokazaste se daste èisti u djelu. 12 Jer ako vam ipisah, ne onoga radi koji je skrivio,niti onoga radi kome je krivo uèin-jeno, nego da se pokaže meðu vamastaranje naše za vas pred Bogom.13 Zato se utješismo utjehom vašom;a još se veæma obradovasmo radostiTitovoj, jer vi svi umiriste duh njegov.14 Jer što sam mu se za vas pohvalio,nijesam se posramio; nego kako jesve istina što govorismo vama, takoi pohvala naša k Titu istinita bi. 15 Isrce je njegovo puno ljubavi k vamakad se opominje poslušanja sviju vas,kako ste ga sa strahom i drktanjemprimili. 16 Radujem se dakle što se usvemu smijem osloniti na vas.

81 Dajemo vam pak na znanje,

braæo, blagodat Božiju koja je danau crkvama Maæedonskima, 2 Da umnogome kušanju nevolja suvišakradosti njihove i puko siromaštvonjihovo izobilova u bogatstvuprostote njihove. 3 Jer po moguæstvunjihovu ja sam svjedok) i prekomoguæstva dobrovoljni bijahu, 4 Is mnogijem moljenjem moliše nasda primimo blagodat i zajednicuslužbe k svetima. 5 I ne kao što senadasmo nego najprije sebe predašeGospodu i nama, po volji Božijoj, 6 Dami umolismo Tita da kao što je poèeoonako i svrši i meðu vama blagodatovu. 7A vi kako ste u svemu izobilni, uvjeri, i u rijeèi, i u razumu, i u svakomstaranju, i u ljubavi svojoj k nama,da i u ovoj blagodati izobilujete. 8Negovorim po zapovijesti, nego kad se

2 Korinæanima 8:9 157 2 Korinæanima 10:3drugi staraju, i vašu ljubav kušamje li istinita. 9 Jer znate blagodatGospoda našega IsusaHrista da, bogatbuduæi, vas radi osiromaši, da se vinjegovijem siromaštvom obogatite.10 I svjet dajem u tom; jer je ovo nakorist vama, koji ne samo èiniti negoi htjeti poèeste još od lanjske godine.11A sad dovršite to i èiniti, da kao štobi dobra volja htjeti tako da bude iuèiniti, od toga što imate. 12 Jer akoima ko dobru volju, mio je po onomešto ima, a ne po onome što nema.13 Jer se ne želi da drugima buderadost a vama žalost, nego jednako.14 Da u sadašnje vrijeme vaš suvišakbude za njihov nedostatak, da i njihovsuvišak bude za vaš nedostatak; dabude jednakost, 15 Kao što je pisano:ko je mnogo skupio, nije mu preteklo;i ko jemalo skupio, nijemunedostalo.16 A hvala Bogu, koji je dao takovostaranje za vas u srce Titovo. 17 Jerprimi moljenje; a buduæi da se takovrlo stara, svojevoljno otide k vama.18 Poslasmo pak s njim i brata, kojegaje pohvala u jevanðelju po svijemcrkvama. 19 A ne samo to, nego jei izabran od crkava da ide s nama uovu blagodat u kojoj mi služimo zasamoga Gospoda slavu i vašu dobruvolju: 20 Èuvajuæi se toga da nas kone pokudi za ovo obilje u kome mislužimo, 21 I promišljajuæi za dobrone samo pred Bogom nego i predljudima. 22 A poslasmo s njima ibrata svojega, kojega mnogo putapoznasmo u mnogijem stvarima daje ustalac, a sad mnogo veæi zbogvelikoga nadanja na vas. 23 A za Tita,on jemoj drug i pomagaèmeðu vama;a za braæu našu, oni su poslanicicrkveni i slava Hristova. 24 Pokažitedakle na njima svjedoèanstvo svojeljubavi i naše hvale vama i predcrkvama.

91 Jer za takovu porezu koja se kupi

svetima nije mi trijebe pisati vam;2 Jer poznajem vašu dobru volju, zakoju se o vama hvalim Maæedoncima

da se Ahaja prigotovi od lanjske go-dine, i vaša revnost razdraži mnoge.3 A braæu poslah da se hvala našavama ne isprazni u ovoj stvari, negoda budete prigotovljeni, kao što samgovorio; 4 Da se, ako doðu sa mnomMaæedonci i naðu vas neprigotovl-jene, ne osramotimo mi da ne reèemvi) u toj hvali. 5 Tako naðoh da jepotrebno umoliti braæu da naprijedidu k vama, i da priprave ovaj naprijedobreèeni vaš blagoslov da bude gotovtako kakono ti blagoslov, a ne kaolakomstvo. 6 Ovo pak velim: koji stvrðom sije, s tvrðom æe i požnjeti;a koji blagoslov sije, blagoslov æe ipožnjeti. 7 Svaki po volji svojega srca,a ne sa žalošæu ili od nevolje; jer Bogljubi onoga koji dragovoljno daje. 8 ABog je kadar uèiniti da je meðu vamaizobilna svaka blagodat, da u svemusvagda svako dovoljstvo imajuæi izo-bilujete za svako dobro djelo; 9Kao štoje pisano: prosu, dade siromasima;pravda njegova ostaje vavijek. 10 Akoji daje sjeme sijaèu, daæe i hljeb zajelo: i umnožiæe sjeme vaše, i daæeda uzrastu žita pravde vaše; 11 Dase u svemu obogatite za svaku pros-totu koja kroz nas èini hvalu Bogu.12 Jer služba ove poreze ne ispun-juje samo nedostatak svetijeh, negoèini te se i mnoge hvale daju Bogu,13 Ogledom poreze ove hvaleæi Bogaza vaše pokorno priznanje jevanðeljaHristova, i za prostotu podjele k njimai k svima, 14 I da se mole Bogu zavas i da èeznu za vama za premnogublagodat Božiju na vama. 15 A hvalaBogu na njegovu neiskazanome daru.

101 A sam ja Pavle molim vas krotosti

radi i tišine Hristove, koji sam predvama ponižen prema vama, a kad ni-jesam kod vas, slobodan sam premavama. 2 Molim pak da mi ne budetrijebe kad budem kod vas, onako slo-bodan biti kao što mislim da smijemprotiv nekijeh koji misle za nas dapo tijelu živimo; 3 Jer ako i živimo u

2 Korinæanima 10:4 158 2 Korinæanima 11:21tijelu, ne borimo se po tijelu. 4 Jeroružje našega vojevanja nije tjelesno,nego silno od Boga na raskopavanjegradova, da kvarimo pomisli 5 I svakuvisinu koja se podiže na poznanjeBožije, i robimo svaki razum za poko-rnost Hristu, 6 I u pripravnosti imamoosvetu za svaku nepokornost, kad seizvrši vaša pokornost. 7 Gledate lina ono što vam je pred oèima? Akose ko uzda da je Hristov neka misliopet u sebi da kako je on Hristov takosmo i mi Hristovi. 8 Jer ako se štoi više pohvalim vlašæu našom kojunam dade Gospod na popravljanje, ane na kvarenje vaše, neæu se postid-jeti. 9Ali da se ne pokažem kao da vasplašim poslanicama; 10 Jer su poslan-ice, veli, teške i jake, a kad je tijelompred nama, slab je, i rijeè njegova nevalja ništa. 11Ovo neka pomisli takovida kaki smo u rijeèi po poslanicamakad nijesmo kod vas, taki smo i udjelu kad smo tu. 12 Jer ne smijemosebe miješati ili se porediti s drugimakoji hvale sami sebe; ali kad sami posebi sebe mjere i porede sami sebe sasobom, ne razumijevaju. 13 A mi seneæemo hvaliti preko mjere, nego pomjeri pravila kojega nam Bog mjerurazdijeli da dopremo i do vas. 14 Jerse mi daleko ne prostiremo, kao dane dosežemo do vas; jer doprijesmoi do vas s jevanðeljem Hristovijem,15 Ne hvaleæi se preko mjere u tuði-jem poslovima, imajuæi pak nad kaduzraste vjera vaša da æemo se u vamavelièati po pravilu svojemu izobilno,16 Da i u daljnijem stranama od vaspropovjedimo jevanðelje, i da se nepohvalimo onijem što je po tuðemupravilu ureðeno. 17 A koji se hvali,Gospodom neka se hvali. 18 Jer onajnije valjan koji se sam hvali, negokojega Gospod hvali.

111 O da biste malo potrpljeli moje

bezumlje! no i potrpite me. 2 Jerrevnujem za vas Božijom revnosti,jer vas obrekoh mužu jednome, da

djevojku èistu izvedem pred Hrista.3 Ali se bojim da kako kao što zmijaEvu prevari lukavstvom svojijem takoi razumi vaši da se ne odvrate odprostote koja je uHristu. 4 Jer ako onajkoji dolazi drugoga Isusa propovijedakojega mi ne propovijedasmo, ili dru-goga Duha primite kojega ne prim-iste, ili drugo jevanðelje koje ne prim-iste, dobro biste potrpljeli. 5 Jer mis-lim da ni u èemu nijesam manji odprevelikijeh apostola. 6 Jer ako sam iprostak u rijeèi, ali u razumu nijesam.No u svemu smo poznati meðu vama.7 Ili grijeh uèinih ponižujuæi sebe dase vi povisite? Jer vam zabadavaBožije jevanðelje propovjedih. 8 Oddrugijeh crkava oteh uzevši platu zasluženje vama; i došavši k vama, ibivši u sirotinji, ne dosadih nikome.9 Jer moju sirotinju potpuniše braæakoja doðoše iz Maæedonije, i u svemubez dosade vama sebe držah i držaæu.10 Kao što je istina Hristova u menitako se hvala ova neæe uzeti od meneu Ahajskijem krajevima. 11Zašto? Štovas ne ljubim? Bog zna. A što èinimi èiniæu, 12Da otsijeèem uzrok onimakoji traže uzrok, da bi u onome èim sehvale našli se kao i mi. 13 Jer takovilažni apostoli i prevarljivi poslenicipretvaraju se u apostole Hristove. 14 Inije èudo, jer se sam sotona pretvarau anðela svijetla. 15 Nije dakle ništaveliko ako se i sluge njegove pret-varaju kao sluge pravde, kojima æesvršetak biti po djelima njihovijem.16 Opet velim da niko ne pomisli dasam ja bezuman; ako li ne, a onobarem kao bezumna primite me, dase i ja što pohvalim. 17 A što gov-orim ne govorim po Gospodu, negokao u bezumlju, u ovoj struci hvale.18Buduæi da se mnogi hvale po tijelu,i ja æu da se hvalim. 19 Jer ljubaznoprimate bezumne kad ste samimudri.20 Jer primate ako vas ko natjera dabudete sluge, ako vas ko jede, ako kouzme, ako vas ko po obrazu bije, akose ko velièa. 21 Na sramotu govorim,jer kao da mi oslabismo. Na što je

2 Korinæanima 11:22 159 2 Korinæanima 12:21ko slobodan po bezumlju govorim ija sam slobodan. 22 Jesu li Jevreji?i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam;jesu li sjeme Avraamovo? i ja sam;23 Jesu li sluge Hristove? ne govorimpomudrosti) ja sam još više. Više samse trudio, više sam boja podnio, višeputa sam bio u tamnici, mnogo putasam dolazio do straha smrtnoga; 24OdJevreja primio sam pet puta èetrdesetmanje jedan udarac; 25Triput sam biošiban, jednom su kamenje bacali name, tri puta se laða sa mnom razbi-jala, noæ i dan proveo sam u dubinimorskoj. 26Mnogo puta sam putovao,bio sam u strahu na vodama, u strahuod hajduka, u strahu od rodbine,u strahu od neznabožaca, u strahuu gradovima, u strahu u pustinji,u strahu na moru, u strahu meðulažnom braæom; 27 U trudu i poslu,u mnogom nespavanju, u gladovanjui žeði, u mnogom pošæenju, u zimi igolotinji; 28Osim što je spolja, navalji-vanje ljudi svaki dan, i briga za svecrkve. 29Ko oslabi, i ja da ne oslabim?Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim?30 Ako mi se valja hvaliti, svojom æuse slabošæu hvaliti. 31 Bog i otacGospoda našega Isusa Hrista, koji jeblagosloven vavijek, zna da ne lažem.32U Damasku neznabožaèki knez caraArete èuvaše grad Damask i šæaše dame uhvati; i kroz prozor spustiše meu kotarici preko zida, i izbjegoh iznjegovijeh ruku.

121 Alimi se ne pomaže hvaliti, jer æu

doæi na viðenja i otkrivenja Gospod-nja. 2Znam èovjeka u Hristu koji prijeèetrnaest godina ili u tijelu, ne znam;ili osim tijela, ne znam: Bog zna) biodnesen do treæega neba. 3 I znamza takovog èovjeka ili u tijelu, ili osimtijela, ne znam: Bog zna) 4Da bi odne-sen u raj, i èu neiskazane rijeèi ko-jijeh èovjeku nije slobodno govoriti.5Tijemæu se hvaliti, a sobom se neæuhvaliti, veæ ako slabostima svojima.6 Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih

bio bezuman, jer bih istinu kazao; alištedim da ne bi ko više pomislio zamene nego što me vidi ili èuje štood mene. 7 I da se ne bih ponioza premnoga otkrivenja, dade mi sežalac u meso, anðeo sotonin, da meæuša da se ne ponosim. 8 Zato triputGospoda molih da otstupi od mene.9 I reèe mi: dosta ti je moja blagodat;jer se moja sila u slabosti pokazujesasvijem. Daklemæe se najslaðe hval-iti svojijem slabostima, da se useli umene sila Hristova. 10Zato sam dobrevolje u slabostima, u ruženju, u nevol-jama, u progonjenjima, u tugama zaHrista: jer kad sam slab onda samsilan. 11 Postadoh bezuman hvaleæise: vi me natjeraste: jer je trebalo dame vi hvalite; jer ni u èemu nijesammanji od prevelikijeh apostola, ako ijesam ništa. 12 Jer znaci apostoloviuèiniše se meðu vama u svakom tr-pljenju, u znacima i èudesima i sil-ama. 13 Jer šta je u èemu ste manji odostalijeh crkava, osim samo što vam jasam ne dosadih? Bacite na mene ovukrivicu. 14 Evo sam gotov treæi putda vam doðem, i ne dosaðujem vam;jer ne tražim što je vaše nego vas. Jerdjeca nijesu dužna roditeljima imanjateæi nego roditelji djeci. 15A ja drago-voljno potrošiæu i biæu potrošen zaduše vaše, ako i ljubim ja vas odviše,a vi mene manje ljubite. 16 Ali nekabude, ja ne dosadih vama, nego lukavbuduæi dobih vas prijevarom. 17Eda livas što zakidoh preko koga od onijehkoje slah k vama? 18 Umolih Tita, i snjimposlah brata: eda li vas Tit što za-kide? Nehodismo li jednijemduhom?ne jednijem li stopama? 19 Mislite liopet da vam se odgovaramo? PredBogom u Hristu govorimo, a sve je,ljubazni, za vaše popravljanje. 20 Jerse bojim da kad po èem doðem neæuvas naæi kakove hoæu, i ja æu se naæivama kakova me neæete: da kako nebudu svaðe, zavisti, srdnje, prkosi,opadanja, šaptanja, nadimanja, bune:21 Da me opet kad doðem ne poniziBog moj u vas, i ne usplaèem zamnogima koji su prije sagriješili i ni-

2 Korinæanima 13:1 160 2 Korinæanima 13:13jesu se pokajali za neèistotu i kur-varstvo i sramotu, što poèiniše.

131 Ovo treæi put idem k vama; u us-

tima dva ili tri svjedoka ostaæe svakarijeè. 2Naprijed kazah i naprijed gov-orim kako u vas bivši drugi put, i sadne buduæi kod vas pišem onima kojisu prije sagriješili i svima ostalima daako doðemopet neæu poštedjeti. 3 Jertražite da iskušate Hrista što u menigovori, kojimeðu vamanije slab, negoje silan meðu vama. 4 Jer ako i raspetbi po slabosti, ali je živ po sili Božijoj;jer smo i mi slabi u njemu, ali æemobiti živi s njim silom Božijom meðuvama. 5 Sami sebe okušajte jeste li uvjeri, sami sebe ogledajte. Ili ne poz-najete sebe da je Isus Hristos u vama?veæ ako da u èemu nijeste valjani. 6Anadam se da æete poznati da mi ni-jesmo nevaljani. 7 A molimo se Boguda vi ne èinite nikakva zla, ne da semivaljani pokažemo, nego da vi dobroèinite, a mi kao nevaljani da budemo.8 Jer ništa ne možemo na istinu negoza istinu. 9 Jer se radujemo kad mislabimo a vi jaèate. A zato se i molimoBogu, za vaše savršenstvo. 10 Zato,ne buduæi kod vas, pišem ovo dakad doðem ne uèinim bez šteðenjapo vlasti koju mi je Gospod dao napopravljanje a ne na raskopavanje.11A dalje, braæo, radujte se, savršujtese, utješavajte se, jednakomislite, mirimajte: i Bog ljubavi i mira biæe svama. 12 Pozdravite jedan drugogacjelivom svetijem. Pozdravljaju vassvi sveti. 13 Blagodat Gospoda našegaIsusa Hrista i ljubav Boga i oca i za-jednica svetoga Duha sa svima vama.Amin.

Galaæanima 1:1 161 Galaæanima 2:13

Poslanica Galaæanima1 Pavle apostol, ni od ljudi, ni kroz

èovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Bogaoca, koji ga vaskrse iz mrtvijeh, 2 Isva braæa koja su sa mnom, crkvamaGalatijskijem: 3 Blagodat vam i mirod Boga oca i Gospoda našega Is-usa Hrista, 4 Koji dade sebe za gri-jehe naše da izbavi nas od sadašn-jega svijeta zloga, po volji Boga ioca našega, 5 Kojemu slava vavijekvijeka. Amin. 6 Èudim se da setako odmah odvraæate na drugo je-vanðelje od onoga koji vas pozvablagodaæu Hristovom, 7 Koje nijedrugo, samo što neki smetaju vas, ihoæe da izvrnu jevanðelje Hristovo.8 Ali ako i mi, ili anðeo s neba javivam jevanðelje drukèije nego što vamjavismo, proklet da bude! 9 Kao štoprije rekosmo i sad opet velim: akovam ko javi jevanðelje drukèije negošto primiste, proklet da bude! 10 Zarja sad ljude nagovaram ili Boga? Ilitražim ljudima da ugaðam? Jer kadbih ja još ljudima ugaðao, onda ne bihbio sluga Hristov. 11 Ali vam dajemna znanje, braæo, da ono jevanðeljekoje sam ja javio, nije po èovjeku.12 Jer ga ja ne primih od èovjeka,niti nauèih, nego otkrivenjem IsusaHrista. 13 Jer ste èuli moje življenjenekad u Jevrejstvu, da sam odvišegonio crkvu Božiju i raskopavao je.14 I napredovah u Jevrejstvu veæmaod mnogijeh vrsnika svojijeh u rodusvome, i odviše revnovah za otaèkesvoje obièaje. 15 A kad bi ugodnoBogu, kojime izabra od utrobemateremoje i prizva blagodaæu svojom,16 Da javi sina svojega u meni, daga jevanðeljem objavim meðu nezn-abošcima; odmahnepitah tijela i krvi,17 Niti iziðoh u Jerusalim k starijimapostolima od sebe, nego otidoh uArapsku, i opet se vratih u Damask.18A poslije toga na tri godine iziðoh uJerusalim da vidim Petra, i ostadoh u

njegapetnaest dana. 19Ali drugoga odapostola ne vidjeh, osim Jakova brataGospodnjega. 20 A što vam pišemevo Bog vidi da ne lažem. 21 A po-tom doðoh u zemlje Sirske i Kilikijske.22A bijah licem nepoznat Hristovijemcrkvama Judejskima; 23 Nego samobijahu èuli da onaj koji nas nekadgoni sadpropovijeda vjeru kojunekadraskopavaše. 24 I slavljahu Boga zamene.

21 A potomna èetrnaest godina opet

iziðoh u Jerusalim s Varnavom, uzevšisa sobom i Tita. 2 Ali iziðoh pootkrivenju, i razgovorih se s njima zajevanðelje koje propovijedam u nezn-abošcima, ali nasamo s onima koji sebrojahu kao najstariji, da uzalud netrèim ili ne bih trèao. 3Ali ni Tit, kojibješe sa mnom, i bješe Grk, ne bi nat-jeran da se obreže. 4 I za lažnu braæukoja doðoše i privukoše se da uhodeslobodu našu koju imamo u HristuIsusu, da nas zarobe; 5 Kojima se nisahat ne podasmo u pokornost, daistina jevanðelja ostane meðu nama.6A za one koji se brojahu da su nešto,kakovi bili da bili, ja ne marim ništa;jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni kojise brojahu kao najstariji, meni ništane dodaše; 7 Nego nasuprot doznavšida je meni povjereno jevanðelje uneobrezanima, kao Petru u obrezan-ima 8 Jer onaj koji pomaže Petru uapostolstvu meðu obrezanima onajpomaže i meni meðu neznabošcima9 I poznavši blagodat koja je menidana, Jakov i Kifa i Jovan, koji sebrojahu da su stubovi, dadoše desnicemeni i Varnavi, i pristadoše da mipropovijedamouneznabošcima, a oniu obrezanima; 10 Samo da se opom-injemo siromašnijeh, za koje sam sei starao tako èiniti. 11 A kad doðePetar u Antiohiju, u oèi njemu protivstadoh; jer bješe zazoran. 12 Jer prijedok ne doðoše neki od Jakova, jeðašes neznabošcima, a kad doðoše, us-truèavaše se i odvajaše bojeæi se oni-jeh koji su iz obrezanja. 13 I dvolièahu

Galaæanima 2:14 162 Galaæanima 3:28s njim i ostali Judejci, tako da i Var-nava prista u njihovo dvolièenje. 14 Akad ja vidjeh da ne idu pravo k istinijevanðelja, rekoh Petru pred svima:kad ti koji si Jevrejin, neznabožaèkia ne Jevrejski živiš, zašto neznabošcenagoniš da žive Jevrejski? 15 Mi kojismo roðeni Jevreji, a ne grješnici izneznabožaca, 16 Pa doznavši da seèovjek neæe opravdati djelima za-kona, nego samo vjerom Isusa Hrista,i mi vjerovasmo Hrista Isusa da seopravdamo vjerom Hristovom, a nedjelima zakona: jer se djelima zakonanikakvo tijelo neæe opravdati. 17 Akoli se mi koji tražimo da se opravdamoHristom, naðosmo i sami grješnici,dakle je Hristos grijehu sluga? Božesaèuvaj! 18 Jer ako opet zidam onošto razvalih, pokazujem se da samprestupnik. 19 Jer ja zakonom zakonuumrijeh da Bogu živim; s Hristom serazapeh. 20 A ja više ne živim, negoživi u meni Hristos. A što sad živim utijelu, živim vjerom sina Božijega, ko-jemu omiljeh, i predade sebe zamene.21 Ne odbacujem blagodati Božije; jerako pravda kroz zakon dolazi, to Hris-tos uzalud umrije.

31 O nerazumni Galati! ko vas je

opèinio da se ne pokoravate istini?Vi, kojima pred oèima bješe napisanIsus Hristos, a sad se meðu vamarazape. 2 Ovo jedno hoæu od vasda doznam, ili Duha primiste krozdjela zakona ili kroz èuvenje vjere?3 Tako li ste nerazumni? PoèevšiDuhom, sad tijelom svršujete? 4 Takoli uzalud postradaste? Kad bi bilosamo uzalud! 5 Koji vam dakle dajeDuha i èini èudesa meðu vama, èinili djelima zakona ili èuvenjem vjere?6Kao što Avraamvjerova Bogu, i primimu se u pravdu. 7 Poznajte dakle dasu oni sinovi Avraamovi koji su odvjere. 8 A pismo vidjevši unapredakda Bog vjerom neznabošce pravda,naprijed objavi Avraamu: u tebi æese blagosloviti svi neznabošci. 9 Takokoji su od vjere, blagosloviæe se s

vjernijem Avraamom. 10 Jer koji sugod od djela zakona pod kletvom su,jer je pisano: proklet svaki koji ne os-tane u svemu što je napisano u knjizizakonskoj da èini. 11A da se zakonomniko ne opravdava pred Bogom, poz-nato je: jer pravednik od vjere živl-jeæe. 12 A zakon nije od vjere; negoèovjek koji to tvori življeæe u tome.13 Hristos je nas iskupio od kletvezakonske postavši za nas kletva, jerje pisano: proklet svaki koji visi nadrvetu: 14 Da meðu neznabošcimabude blagoslov Avraamov u Hristu Is-usu, da obeæanje Duha primimo krozvjeru. 15 Braæo, po èovjeku govorim,niko èovjeèijega potvrðena zavjeta neodbacuje niti mu što domeæe. 16 AAvraamu i sjemenu njegovu reèenabiše obeæanja. A ne veli: i sje-menima, kao za mnoga, nego kaoza jedno: i sjemenu tvojemu, kojeje Hristos. 17 Ovo pak velim: za-vjeta, koji je od Boga potvrðen zaHrista, ne odbacuje zakon, koji jepostao poslije èetiri stotine i tridesetgodina, da ukine obeæanje. 18 Jerako je našljedstvo od zakona, ondaveæ nije od obeæanja, a Avraamuobeæanjem darova Bog. 19 Šta æedakle zakon? Radi grijeha dodade sedokle doðe sjeme kojemu se obeæa, ipostavili su ga anðeli rukom posred-nika. 20 Ali posrednik nije jednoga;a Bog je jedan. 21 Eda li je daklezakon protivan obeæanjima Božijim?Bože saèuvaj! Jer da je dan zakonkojimože oživljeti, zaista bi od zakonabila pravda. 22 Ali pismo zatvori svepod grijeh, da se obeæanje dade krozvjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju.23 A prije dolaska vjere bismo podzakonom èuvani i zatvoreni za vjerukoja se htjela pokazati. 24 Tako namzakon bi èuvar doHrista, da se vjeromopravdamo. 25 A kad doðe vjera, veænijesmo pod èuvarom. 26 Jer ste vi svisinovi Božiji vjeromHrista Isusa; 27 Jerkoji se god u Hrista krstiste, u Hristase obukoste. 28 Nema tu Jevrejina niGrka, nema roba ni gospodara, nema

Galaæanima 3:29 163 Galaæanima 5:11muškoga roda ni ženskoga; jer ste visvi jedno uHristu Isusu. 29A kad ste viHristovi, onda ste sjeme Avraamovo, ipo obeæanju našljednici.

41 Ali velim: dok je našljednik mlad

ništa nije bolji od roba, ako i jestgospodar od svega; 2 Nego je pod za-povjednicima i èuvarima tja do rokaoèina. 3 Tako i mi kad bijasmomladi, bijasmo pod stihijama svijetazarobljeni; 4 A kad se navrši vrijeme,posla Bog sina svojega jedinorodnoga,koji je roðen od žene i pokoren za-konu, 5 Da iskupi one koji su podzakonom, da primimo posinaštvo. 6 Ibuduæi da ste sinovi, posla Bog Duhasina svojega u srca vaša, koji vièe: Avaoèe! 7 Tako veæ nijesi rob, nego sin;a ako si sin, i našljednik si Božij krozIsusa Hrista. 8 Ali tada ne znajuæiBoga služiste onima koji po sebi ni-jesu bogovi. 9 A sad poznavši Boga,i još poznati bivši od Boga, kako sevraæate opet na slabe i rðave sti-hije, kojima opet iznova hoæete daslužite? 10 Gledate na dane i mjesece,i vremena i godine. 11 Bojim se zavas da se ne budem uzalud trudiooko vas. 12 Budite kao ja što sam;jer sam ja kao vi što ste. Braæo!molim vas, ništami ne uèiniste nažao.13 A znate da vam u slabosti tijelanajprije propovjedih jevanðelje; 14 Inapasti moje, koja bijaše tijelu mome,ne prezreste, ni popljuvaste, negome primiste kao anðela Božijega, kaoHrista Isusa. 15 Kakovo bijaše ondavaše blaženstvo? Jer vam svjedoèimda biste, kad bi moguæe bilo, izvadilioèi svoje i dali meni. 16 Tijem livam postadoh neprijatelj istinu vamgovoreæi? 17 Oni ne revnuju dobroza vas, nego hoæe da vas odvoje, daim revnujete. 18 A dobro je revnovatisvagda u dobru, i ne samo kad sam jakod vas. 19 Djeèice moja, koju opet smukom raðam, dokle Hristovo oblièjene postane u vama; 20 Ali bih htiosad da sam kod vas, i da izmijenim

glas svoj, jer ne mogu da se naèudimza vas. 21 Kažite mi, vi koji hoæetepod zakonom da budete, ne slušate lizakona? 22 Jer je pisano da Avraamdva sina imade, jednoga od robinje, adrugoga od slobodne. 23Ali koji bješeod robinje, po tijelu se rodi; a koji odslobodne, po obeæanju. 24 Koje znaèidrugo: jer su ovo dva zavjeta: jedandakle od gore Sinajske, koja raða zarobovanje, i to je Agar. 25 Jer Agarznaèi Sinaj gorauArapskoj, i poredi sesa sadašnjijem Jerusalimom, i služi sadjecom svojom. 26 A gornji Jerusalimslobodna je, koji je mati svima nama.27 Jer je pisano: razveseli se, nerotk-injo koja ne raðaš; prokini i povièi,ti koja ne trpiš muke poroðaja; jerpusta ima mnogo više djece negoliona koja ima muža. 28 A mi smo,braæo, po Isaku djeca obeæanja. 29Nokako onda onaj što se rodi po tijelugonjaše duhovnoga, tako i sad. 30 Ališta govori pismo? Istjeraj robinju isina njezina; jer sin robinjin neæenaslijediti sa sinom slobodne. 31Tako,braæo, nijesmo djeca robinjina negoslobodne.

51 Stojte dakle u slobodi kojom nas

Hristos oslobodi, i ne dajte se opetu jaram ropstva uhvatiti. 2 Evo jaPavle kažem vam da ako se obrežeteHristos vam ništa neæe pomoæi. 3 Aopet svjedoèim svakome èovjeku kojise obrezuje da je dužan sav zakontvoriti. 4 Izgubiste Hrista, vi kojihoæete zakonom da se opravdate,i otpadoste od blagodati. 5 Jer miduhom èekamo od vjere nad pravde.6 Jer u Hristu Isusu niti što pomažeobrezanje ni neobrezanje, negovjera, koja kroz ljubav radi. 7 Dobrotrèaste; ko vam zabrani da se nepokoravate istini? 8 To odvraæanjenije od onoga koji vas pozva. 9 Malokvasca ukiseli sve tijesto. 10 Ja seza vas nadam u Gospodu da ništadrugo neæete misliti. A koji vassmeta ponijeæe grijeh, makar kobio. 11 A ja, braæo, ako još obrezanje

Galaæanima 5:12 164 Galaæanima 6:18propovijedam, zašto me gone? Takose ukide sablazan krstova. 12 O dabi otsjeèeni bili oni koji vas kvare!13 Jer ste vi, braæo, na slobodupozvani: samo da vaša sloboda nebude na želju tjelesnu, nego iz ljubavislužite jedan drugome. 14 Jer sesav zakon izvršuje u jednoj rijeèi,to jest: ljubi bližnjega svojega kaosebe. 15 Ali ako se meðu sobomkoljete i jedete, gledajte da jedandrugoga ne istrijebite. 16 Velim pak:po duhu hodite, i želja tjelesnijeh neizvršujte. 17 Jer tijelo želi protiv duha,a duh protiv tijela; a ovo se protivijedno drugome, da ne èinite ono štahoæete. 18Ako li vas duh vodi, nijestepod zakonom. 19 A poznata su djelatjelesna, koja su preljuboèinstvo,kurvarstvo, neèistota, besramnost,20 Idolopoklonstvo, èaranja, nepri-jateljstva, svaðe, pakosti, srdnje,prkosi, raspre, sablazni, jeresi,21Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja,i ostala ovakova, za koja vam naprijedkazujem, kao što i kazah naprijed, daoni koji takova èine neæe naslijediticarstva Božijega. 22 A rod je duhovniljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota,milost, vjera, 23Krotost, uzdržanje; nato nema zakona. 24 A koji su Hristovi,raspeše tijelo sa slastima i željama.25 Ako u duhu živimo, po duhu ida hodimo, 26 Da ne tražimo lažneslave razdražujuæi jedan drugoga, izavideæi jedan drugome.

61 Braæo! ako i upadne èovjek u

kakav grijeh, vi duhovni ispravljajtetakovoga duhom krotosti, èuvajuæisebe da i ti ne budeš iskušan. 2Nositebremena jedan drugoga, i tako æeteispuniti zakon Hristov. 3 Jer ako komisli da je što a nije ništa, umom varasebe. 4 A svaki da ispita svoje djelo, itada æe sam u sebi imati slavu, a ne udrugome. 5 Jer æe svaki svoje bremenositi. 6 A koji se uèi rijeèi neka dajedijel od svakoga dobra onome koji gauèi. 7 Ne varajte se: Bog se ne daružiti; jer šta èovjek posije ono æe i

požnjeti. 8 Jer koji sije u tijelo svoje,od tijela æe požnjeti pogibao; a kojisije u duh, od duha æe požnjeti životvjeèni. 9 A dobro èiniti da nam sene dosadi; jer æemo u svoje vrijemepožnjeti ako se ne umorimo. 10 Zatodakle dok imamo vremena da èinimodobro svakome, a osobito onima kojisu s nama u vjeri. 11Vidite koliko vamnapisah rukom svojom! 12 Koji hoæeda se hvale po tijelu oni vas nagoneda se obrezujete, samo da ne budugonjeni za krst Hristov. 13 Jer ni onisami koji se obrezuju ne drže zakona,nego hoæe da se vi obrezujete da sevašijem tijelom hvale. 14 A ja Božesaèuvaj da se èim drugijem hvalimosim krstom Gospoda našega IsusaHrista, kojega radi razape se menisvijet, i ja svijetu. 15 Jer u Hristu Is-usu niti što pomaže obrezanje ni neo-brezanje, nego nova tvar. 16 I koliko ihgod po ovome pravilu žive, na njimabiæe mir i milost, i na Izrailju Boži-jemu. 17Više da mi niko ne dosaðuje,jer ja rane Gospoda Isusa na tijelusvojemu nosim. 18 Blagodat Gospodanašega Isusa Hrista sa duhom vaši-jem, braæo. Amin.

Efežanima 1:1 165 Efežanima 2:14

Poslanica Efežanima1 Od Pavla, po volji Božijoj apostola

Isusa Hrista, svetima koji su u Efesu, ivjernima u Hristu Isusu: 2 Blagodatvam i mir od Boga oca našega iGospoda Isusa Hrista. 3 BlagoslovenBog i otac Gospoda našega IsusaHrista, koji nas je blagosloviosvakijem blagoslovom duhovnijemna nebesima kroz Hrista; 4 Kao štonas izabra kroz njega prije postanjasvijeta, da budemo sveti i pravednipred njim u ljubavi, 5 Odredivši nasnaprijed kroz Isusa Hrista sebi naposinaštvo, po ugodnosti volje svoje,6 Na pohvalu slavne blagodati svojekojom nas oblagodati u ljubaznome,7 U kome imamo izbavljenje krvljunjegovom, i oproštenje grijeha, pobogatstvu blagodati njegove, 8 Kojuje preumnožio u nama u svakojpremudrosti i razumu, 9 Pokazavšinam tajnu volje svoje, po ugodnostisvojoj koju naprijed pokaza u njemu,10Za uredbu izvršetka vremena, da sesve sastavi uHristu što je na nebesimai na zemlji; u njemu, 11 Kroz kojegai našljednici postasmo, naprijedodreðeni bivši po naredbi Boga kojisve èini po savjetu volje svoje, 12 Dabismo bili na hvalu slave njegove,mi koji smo se naprijed uzdali uHrista, 13 Kroz kojega i vi, èuvši rijeèistine, jevanðelje spasenija svojega,u kojemu i vjerovavši zapeèatiste sesvetijem duhom obeæanja, 14 Kojije zalog našljedstva našega zaizbavljenje teèevine na hvalu slavenjegove. 15 Zato i ja èuvši vašuvjeru u Hrista Isusa, i ljubav k svimasvetima, 16 Ne prestajem zahvaljivatiza vas, i spominjati vas u svojijemmolitvama, 17Da Bog Gospoda našegaIsusa Hrista, otac slave, dade vamDuha premudrosti i otkrivenja da gapoznate, 18 I bistre oèi srca vašegada biste mogli vidjeti koje je nadnjegova zvanja, i koje je bogatstvo

slave našljedstva njegova u svetima,19 I kakva je izobilna velièina silenjegove na nama koji vjerujemopo èinjenju prevelike sile njegove,20 Koju uèini u Hristu, kad ga podižeiz mrtvijeh i posadi sebi s desnestrane na nebesima, 21 Nad svijempoglavarstvima, i vlastima, i silama,i gospodstvima, i nad svakijemimenom što se može nazvati, ne samona ovome svijetu nego i na onome kojiide. 22 I sve pokori pod noge njegove, injega dade za glavu crkvi, nad svima,23Koja je tijelo njegovo, punina onogakoji sve ispunjava u svemu.

21 I vas koji bijaste mrtvi za prestu-

pljenja i grijehe svoje, 2 U kojimanekad hodiste po vijeku ovoga svijeta,po knezu koji vlada u vjetru, po duhukoji sad radi u sinovima protivljenja;3 U kojima i mi svi življesmo negdapo željama tijela svojega, èineæi voljutijela i pomisli, i bijasmo roðena djecagnjeva, kao i ostali; 4 Ali Bog, koji jebogat u milosti, za premnogu ljubavsvoju, koju ima k nama, 5 I nas kojibijasmo mrtvi od grijehova oživlje sHristom blagodaæu ste spaseni 6 I snjim vaskrse i posadi na nebesima uHristu Isusu. 7Dapokaže u vijekovimakoji idu preveliko bogatstvo blagodatisvoje dobrotom na nama u Hristu Is-usu. 8 Jer ste blagodaæu spaseni krozvjeru; i to nije od vas, dar je Božij. 9Neod djela, da se niko ne pohvali. 10 Jersmo njegov posao, sazdani u HristuIsusu za djela dobra, koja Bognaprijedpripravi da u njima hodimo. 11 Zatose opominjite da vi koji ste negdapo tijelu neznabošci bili i nazivanineobrezanje od onijeh koji su se zvalipo tijelu obrezanje, koje se rukomradilo, 12Da bijaste u ono vrijeme bezHrista, odvojeni od društva Izrailjeva,i bez dijela u zavjetima obeæanja,nada ne imajuæi, i bezbožni na svi-jetu: 13 A sad u Hristu Isusu, vi kojiste negda bili daleko, blizu posta-doste krvlju Hristovom. 14 Jer je on

Efežanima 2:15 166 Efežanima 4:13mir naš, koji oboje sastavi u jedno, irazvali plot koji je rastavljao, nepri-jateljstvo, tijelom svojijem. 15 Zakonzapovijesti naukama ukinuvši; da izoboga naèini sobom jednoga novogèovjeka, èineæi mir; 16 I da pomiri sBogom oboje u jednom tijelu krstom,ubivši neprijateljstvo na njemu. 17 Idošavši propovjedi u jevanðelju mirvama daljnima i onima koji su blizu.18 Jer on dovede k ocu oboje u jednomduhu. 19 Tako dakle više nijeste tuðii došljaci, nego živite sa svetima i do-maæi ste Bogu, 20Nazidani na temeljuapostola i proroka, gdje je kamen odugla sam Isus Hristos, 21Na kome svagraðevina sastavljena raste za crkvusvetu u Gospodu; 22Na kome æete se ivi sazidati za stan Božij u duhu.

31 Toga sam radi ja Pavle sužanj

Isusa Hrista za vas neznabošce,2 Buduæi da èuste službu blagodatiBožije koja je meni dana meðuvama, 3 Da se meni po otkrivenjukaza tajna; kao što gore napisahukratko, 4 Odakle možete èitajuæipoznati moj razum u tajni Hristovoj,5 Koja se u drugijem naraštajimane kaza sinovima èovjeèijim, kakose sad otkri svetijem njegovijemapostolima i prorocima Duhomsvetijem; 6 Da neznabošci krozjevanðelje postanu sunašljednici isutjelesnici i zajednièari u obeæanjunjegovom u Hristu Isusu, 7 Kojemupostadoh sluga po daru blagodatiBožije, koja mi je dana po èinjenjusile njegove. 8 Meni najmanjemu odsviju svetijeh dade se ova blagodatda objavim meðu neznabošcimaneiskazano bogatstvo Hristovo, 9 Ida otkrijem svima što je služba tajneod postanja svijeta sakrivene u Bogu,koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista;10 Da se kroz crkvu sad obznanipoglavarstvima i vlastima na nebumnogorazlièna premudrost Božija,11 Po naredbi vijekova, koju uèini uHristu Isusu Gospodu našemu, 12 U

kome imamo slobodu i pristup u naduvjerom njegovom. 13 Zato vas molimda se ne oslabite zbog nevolja mojijehza vas, koje su slava vaša. 14 Toga radipreklanjam koljena svoja pred ocemGospoda našega Isusa Hrista, 15 Pokome se sva èeljad i na nebesima ina zemlji zovu, 16 Da vam da silu pobogatstvu slave svoje, da se utvrditeDuhom njegovijem za unutrašnjegèovjeka, 17 Da se Hristos useli vjeromu srca vaša, da budete u ljubaviukorijenjeni i utemeljeni; 18 Da bistemogli razumjeti sa svima svetima štoje širina i dužina i dubina i visina, 19 Ipoznati pretežniju od razuma ljubavHristovu, da se ispunite svakompuninom Božijom. 20 A onome kojimože još izobilnije sve èiniti štoištemo ili mislimo, po sili koja èiniu nama, 21 Onome slava u crkvi poHristu Isusu u sve naraštaje va vijekvijeka. Amin.

41 Molim vas dakle ja sužanj u

Gospodu, da se vladate kao što pri-likuje vašemu zvanju u koje ste poz-vani, 2 Sa svakom poniznošæu i kro-tošæu, s trpljenjem, trpeæi jedan dru-goga u ljubavi, 3 Starajuæi se držatijedinstvo Duha u svezi mira; 4 Jednotijelo, jedan duh, kao što ste i pozvaniu jednomnadu zvanja svojega. 5 JedanGospod, jedna vjera, jedno krštenje,6 Jedan Bog i otac sviju, koji je nadsvima, i kroza sve, i u svima nama.7 A svakome se od nas dade blagodatpo mjeri dara Hristova. 8 Zato govori:izišavši na visinu zaplijenio si plijen, idade dare ljudima. 9 A što iziðe, štaje, osim da i siðe u najdonja mjestazemlje? 10 Koji siðe to je onaj kojii iziðe više sviju nebesa da ispunisve. 11 I on je dao jedne apostole, ajedne proroke, a jedne jevanðeliste, ajedne pastire i uèitelje, 12 Da se svetipriprave za djelo službe, na sazidanjetijela Hristova; 13 Dokle dostignemosvi u jedinstvo vjere i poznanje sinaBožijega, u èovjeka savršena, u mjeru

Efežanima 4:14 167 Efežanima 5:25rasta visineHristove; 14Dane budemoviše mala djeca, koju ljulja i zanosisvaki vjetar nauke, u laži èovjeèijoj,putem prijevare; 15 Nego vladajuæise po istini u ljubavi da u svemuuzrastemouonomekoji je glava, Hris-tos. 16 Iz kojega je sve tijelo sastavl-jeno i sklopljeno svakijem zglavkom,da jedno drugome pomaže dobro pomjeri svakoga uda, i èini da rastetijelo na popravljanje samoga sebe uljubavi. 17 Ovo dakle govorim i svje-doèim u Gospodu da više ne hoditekao što hode i ostali neznabošci upraznosti uma svojega, 18 Koji imajusmisao tamom pokriven, i udaljeni suod života Božijega za neznanje koje jeu njima, za okamenjenje srca svojijeh;19Koji ostavivši poštenje predadoše sebesramnosti, na èinjenje svake neèis-tote i lakomstva. 20 Ali vi tako nepoznaste Hrista; 21 Jer ga èuste i unjemu se nauèiste, kao što je istinau Isusu, 22 Da odbacite, po prvomeživljenju, staroga èovjeka, koji se ras-pada u željama prevarljivijem; 23 Ida se obnovite duhom uma svojega,24 I obuèete u novoga èovjeka, koji jesazdan po Bogu u pravdi i u svetinjiistine. 25 Zato odbacite laž, i govoriteistinu svaki sa svojijem bližnjijem; jersmo udi jedan drugome. 26 Gnjevitese i ne griješite; sunce da ne zaðe ugnjevu vašemu. 27 Niti dajite mjestaðavolu. 28 Koji je krao više da nekrade, nego još da se trudi, èineæi do-bro rukama svojima da ima šta davatipotrebnome. 29 Nikakva rðava rijeèda ne izlazi iz usta vašijeh, nego samošto je dobro za napredovanje vjere, dada blagodat onima koji slušaju. 30 Ine ožalošæavajte svetoga Duha Boži-jega, kojijem ste zapeèaæeni za danizbavljenja. 31 Svaka gorèina, i gnjev, iljutina, i vika i hula, da se uzmeodvas,sa svakom pakošæu. 32A budite jedandrugome blagi, milostivi, praštajuæijedan drugome, kao što je i Bog uHristu oprostio vama.

51 Ugledajte se dakle na Boga, kao

ljubazna djeca, 2 I živite u ljubavi, kaošto je i Hristos ljubio nas, i predadesebe za nas u prilog i žrtvu Boguna slatki miris. 3 A kurvarstvo isvaka neèistota i lakomstvo da se ine spominje meðu vama, kao što sepristoji svetima; 4 Tako i sramotne ilude rijeèi, ili šale, što se ne pristoji;nego još zahvaljivanje. 5 Jer ovo daznate da nijedan kurvar, ili neèist,ili tvrdica koji je idolopoklonik neæeimati dijela u carstvu Hrista i Boga.6 Niko da vas ne vara praznijemrijeèima; jer ovijeh radi ide gnjevBožij na sinove nepokornosti. 7 Nebivajte dakle zajednièari njihovi. 8 Jerbijaste negda tama, a sad ste vidjelou Gospodu: kao djeca vidjela živite;9 Jer je rod duhovni u svakoj dobroti ipravdi i istini. 10 Istražujte što je Boguugodno. 11 I ne pristajte na bezrodnadjela tame, nego još karajte. 12 Jerje sramno i govoriti šta oni tajnoèine. 13 A sve za što se kara, vidjeloobjavljuje; jer sve što se objavljuje,vidjelo je; 14 Zato govori: ustani tikoji spavaš i vaskrsni iz mrtvijeh, iobasjaæe te Hristos. 15 Gledajte dakleda uredno živite, ne kao nemudri,nego kao mudri; 16 Pazite na vrijeme,jer su dani zli. 17 Toga radi ne buditenerazumni, nego poznajte što je voljaBožija. 18 I ne opijajte se vinom,u kome je kurvarstvo, nego se jošispunjavajte duhom, 19 Govoreæimeðu sobom u psalmima i pojanjui pjesmama duhovnijem, pjevajuæii pripijevajuæi u srcima svojijemGospodu; 20 Zahvaljujuæi za svaštou ime Gospoda našega Isusa HristaBogu i ocu; 21 Slušajuæi se meðusobom u strahu Božijemu. 22 Žene!slušajte svoje muževe kao Gospoda.23 Jer je muž glava ženi kao što je iHristos glava crkvi, i on je spasiteljtijela. 24No kao što crkva sluša Hristatako i žene svoje muževe u svemu.25 Muževi! ljubite svoje žene kao štoi Hristos ljubi crkvu, i sebe predade

Efežanima 5:26 168 Efežanima 6:24za nju, 26 Da je osveti oèistivši jekupanjem vodenijem u rijeèi; 27 Daje metne preda se slavnu crkvu, kojanema mane ni mrštine, ili takogaèega, nego da bude sveta i bez mane.28 Tako su dužni muževi ljubiti svoježene kao svoja tjelesa; jer koji ljubisvoju ženu, sebe samoga ljubi. 29 Jerniko ne omrznu kad na svoje tijelo,nego ga hrani i grije, kao i Gospodcrkvu. 30 Jer smo udi tijela njegova, odmesa njegova, i od kostiju njegovijeh.31 Toga radi ostaviæe èovjek ocasvojega i mater, i prilijepiæe se kženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo.32 Tajna je ovo velika; a ja govorimza Hrista i za crkvu. 33 Ali i vi svakida ljubi onako svoju ženu kao i sebesamoga; a žena da se boji svojegamuža.

61 Djeco! slušajte svoje roditelje u

Gospodu: jer je ovopravo. 2Poštuj ocasvojega imater; ovo je prva zapovijests obeæanjem: 3 Da ti blago bude, i daživiš dugo na zemlji. 4 I vi ocevi! nerazdražujte djece svoje, nego ih gajiteu nauci i u strahu Gospodnjemu.5 Sluge! slušajte gospodare svojepo tijelu, sa strahom i drktanjem, uprostoti srca svojega, kao i Hrista;6 Ne samo pred oèima radeæi kaoljudima da ugaðate, nego kao slugeHristove, tvoreæi volju Božiju od srca.7 Dragovoljno služite, kao Gospodu ane kao ljudima, 8 Znajuæi da svakišto uèini dobro ono æe i primiti odGospoda, bio rob ili slobodnjak. 9 Ivi gospodari, tako èinite njima os-tavljajuæi prijetnje, znajuæi da je ivama samijem i njima gospodar nanebesima, i on ne gleda ko je ko. 10 Adalje, braæo moja, jaèajte u Gospodui u sili jaèine njegove. 11 Obucitese u sve oružje Božije, da biste semogli održati protiv lukavstva ðavol-skoga: 12 Jer naš rat nije s krvlju is tijelom, nego s poglavarima i vlas-tima, i s upraviteljima tameovoga svi-jeta, s duhovima pakosti ispod neba.

13 Toga radi uzmite sve oružje Božije,da biste se mogli braniti u zli dan,i svršivši sve održati se. 14 Stanitedakle opasavši bedra svoja istinom iobukavši se u oklop pravde, 15 I obu-vši noge u pripravu jevanðelja mira;16 A svrh svega uzmite štit vjere okoji æete moæi pogasiti sve raspal-jene strijele neèastivoga; 17 I kaciguspasenija uzmite, i maè duhovni kojije rijeè Božija. 18 I svakom molitvom imoljenjemmolite se Bogu duhom bezprestanka, i uz to stražite sa svakijemtrpljenjem i molitvom za sve svete,19 I za mene, da mi se da rijeè kadotvorim usta svoja, da obznanim saslobodom tajnu jevanðelja, 20 Za kojesam poslanik u okovima, da u njemugovorim slobodno, kao što mi se pris-toji. 21 A da i vi znate kako sam ja išta radim, sve æe vam kazati Tihik,ljubazni brat i vjerni sluga u Gospodu,22 Kojega poslah k vama za to istoda znate kako smo mi, i da utješisrca vaša. 23 Mir braæi i ljubav svjerom od Boga oca i Gospoda IsusaHrista. 24 Blagodat sa svima koji ljubeGospoda našega Isusa Hrista jednako.Amin.

Filipljanima 1:1 169 Filipljanima 2:10

Poslanica Filipljanima1 Od Pavla i Timotija, slugu Is-

usa Hrista, svima svetima u HristuIsusu koji su u Filibi, s vladikamai ðakonima: 2 Blagodat vam i mirod Boga oca našega i Gospoda IsusaHrista. 3 Zahvaljujem Bogu svojemukad se god opomenem vas, 4 Svagdau svakoj molitvi svojoj za sve vas sradošæu moleæi se, 5 Što vi posta-doste zajednièari u jevanðelju, od pr-voga dana i do danas; 6 Uzdajuæi seu ovo isto da æe onaj koji je poèeodobro djelo u vama dovršiti ga tja dodana Isusa Hrista. 7 Kao što je pravoda ja ovo mislim za sve vas, jer vasimam u srcu u okovima svojima i uodgovoru i potvrðivanju jevanðelja,kao sve zajednièare sa mnom u blago-dati. 8 Jer Bog mi je svjedok davas ljubim ljubavlju Isusa Hrista, 9 Izato se molim Bogu da ljubav vašajoš više i više izobiluje u razumu isvakoj volji, 10 Da kušate šta je bolje,da budete èisti i bez spoticanja na danHristov, 11 Napunjeni plodova pravdekroz Isusa Hrista, na slavu i hvaluBožiju. 12Hoæu pak da znate, braæo,da ovo što se radi sa mnom iziðeza napredak jevanðelja, 13 Tako dase razglasi u svoj sudnici i kod svijuostalijeh da su moji okovi za Hrista.14 I mnoga braæa u Gospodu oslo-bodivši se okovima mojima veæmasmiju govoriti rijeè Božiju bez straha.15 Istina, jedni iz zavisti i svaðe, a jedniod dobre volje Hrista propovijedaju.16 Tako ovi uz prkos Hrista objavljujuneèisto, misleæi da æe nanijeti žalostmojijem okovima; 17 A ovi iz ljubavi,znajuæi da za obranu jevanðelja ležimu tamnici. 18 Šta dakle? Bilo kakomu drago, dvolièenjem ili istinom,Hristos se propovijeda; i zato se radu-jem, a i radovaæu se; 19 Jer znamda æe mi se ovo zbiti na spasenijevašom molitvom i pomoæu Duha Is-usa Hrista. 20 Kao što èekam i nadam

se da se ni u èemu neæu postidjeti,nego da æe se i sad kao svagda sasvakom slobodom Hristos velièati utijelu mojemu, bilo životom ili sm-ræu. 21 Jer je meni život Hristos asmrt dobitak. 22 A kad mi življenjeu tijelu plod donosi, to ne znam štaæu izabrati. 23 A oboje mi je milo,imajuæi želju otiæi i s Hristom biti,koje bi mnogo bolje bilo; 24 Ali ostatiu tijelu potrebnije je vas radi. 25 Iovo znam jamaèno da æu biti i ostatikod sviju vas na vaš napredak i ra-dost vjere, 26 Da hvala vaša mnomeizobiluje u Hristu Isusu kad vam opetdoðem. 27 Samo živite kao što se pris-toji jevanðelju Hristovu, da vas vidimkad doðem ili ako vam ne doðem daèujem za vas da stojite u jednomeduhu i jednodušno borite se za vjerujevanðelja, 28 I ni u èem da se neplašite od protivnika; koje je njimaznak pogibli a vama spasenija, i tood Boga; 29 Jer se vama darova Hristaradi ne samo da ga vjerujete nego ida stradate za nj, 30 Imajuæi onu istuborbu kakovu u meni vidjeste i sadèujete za mene.

21 Ako ima dakle koje pouèenje u

Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi,ako ima koja zajednica duha, ako imakoje srce žalostivo i milost, 2 Ispunitemoju radost, da jedno mislite, jednuljubav imate, jedinodušni i jedinomis-leni: 3 Ništa ne èinite uz prkos iliza praznu slavu; nego poniznošæuèinite jedan drugoga veæeg od sebe.4 Ne gledajte svaki za svoje, nego i zadrugijeh. 5 Jer ovo da se misli meðuvama što je i u Hristu Isusu, 6 Koji,ako je i bio u oblièju Božijemu, nijese otimao da se isporedi s Bogom;7 Nego je ponizio sam sebe uzevšioblièje sluge, postavši kao i drugi ljudii na oèi naðe se kao èovjek, 8 Poniziosam sebe postavši poslušan do samesmrti, a smrti krstove. 9 Zato i Bognjega povisi, i darova mu ime kojeje veæe od svakoga imena. 10 Da se

Filipljanima 2:11 170 Filipljanima 3:19u ime Isusovo pokloni svako koljenoonijeh koji su na nebu i na zemlji i podzemljom; 11 I svaki jezik da prizna daje Gospod Isus Hristos na slavu Bogaoca. 12 Tako, ljubazni moji, kao štome svagda slušaste, ne samo kad samkod vas, nego i sad mnogo veæmakadnijesamkod vas, gradite spasenijesvoje sa strahom i drktanjem. 13 Jerje Bog što èini u vama da hoæete iuèinite kao što mu je ugodno. 14 Sveèinite bez vike i premišljanja, 15 Dabudete pravi i cijeli, djeca Božija bezmane usred roda nevaljaloga i pok-varenoga, u kojemu svijetlite kao vid-jela na svijetu, 16 Pridržavajuæi rijeèživota, na moju hvalu za dan Hris-tov, da mi ne bude uzalud trèanje itrud. 17 No ako i žrtvovan budem nažrtvu i službu vjere vaše, radujem se,i radujem se s vama svima. 18Tako i viradujte se i budite sa mnom radosni.19 A nadam se u Gospoda Isusa da æuskoro poslati k vama Timotija, da sei ja razveselim razabravši kako ste vi.20 Jer nijednoga nemam jednake mislisa sobom koji se upravo brine za vas.21 Jer svi traže što je njihovo, a ne štoje Hrista Isusa. 22 A njegovo poštenjepoznajete, jer kao dijete ocu samnomje poslužio u jevanðelju. 23 Njegadakle nadam se da æu poslati odmahkako razberem šta je za mene. 24 AnadamseuGospodadaæu i samskorodoæi k vama. 25Ali naðoh za potrebnoda pošljem k vama brata Epafrodita,svojega pomagaèa i drugara u voje-vanju, a vašega poslanika i slugumojepotrebe; 26 Jer željaše od srca vas sveda vidi, i žaljaše što ste èuli da je bolo-vao. 27 Jer bješe bolestan do smrti;no Bog pomilova ga, ne samo njega,nego i mene, da mi ne doðe žalost nažalost. 28 Zato ga poslah skorije, da seobradujete kad ga opet vidite, i menida olakša malo. 29 Primite ga dakle uGospodu sa svakom radosti, i takovepoštujte; 30 Jer za djelo Hristovo doðedo same smrti, ne marivši za svojživot da naknadi u službimojoj što vasnemam.

31 A dalje, braæo moja, radujte se

u Gospodu. Jer sve jedno da vampišem meni nije dosadno, a vama jepotrebno. 2 Èuvajte se od pasa, èuva-jte se od zlijeh poslenika, èuvajte seod sijeèenja. 3 Jer mi smo obrezanjekoji duhom Bogu služimo i hvalimose Hristom Isusom, a ne uzdamo seu tijelo. 4 Premda bih se i ja mogaouzdati u tijelo. Ako ko drugi misli dase može uzdati u tijelo, ja još veæma,5 Koji sam obrezan osmi dan, odroda Izrailjeva, koljenaVenijaminova,Jevrejin od Jevreja, po zakonu farisej.6 Po revnosti gonih crkvu Božiju, popravdi zakonskoj bih bez mane. 7 Nošto mi bješe dobitak ono primih zaštetu Hrista radi. 8 Jer sve držimza štetu prema prevažnome poznanjuHrista Isusa Gospoda svojega, kojegaradi sve ostavih, i držim sve da sutrice, samo da Hrista dobijem, 9 I dase naðem u njemu, ne imajuæi svojepravde koja je od zakona, nego koja jeod vjere Isusa Hrista, pravdu koja jeod Boga u vjeri; 10 Da poznam njegai silu vaskrsenija njegova i zajednicunjegovijeh muka, da budem nalik nasmrt njegovu, 11Da bih kako dostigaou vaskrsenije mrtvijeh; 12 Ne kao daveæ dostigoh ili se veæ savrših, negotjeram ne bih li dostigao kao što medostiže Hristos Isus. 13 Braæo! ja jošne mislim da sam dostigao; jedno pakvelim: što je ostrag zaboravljam, a zaonijem što je naprijed sežem se, 14 Itrèim k biljezi, k daru gornjega zvanjaBožijega u Hristu Isusu. 15 Koji smogod dakle savršeni ovako da mislimo;ako li što drugo mislite, i ovo æevam Bog otkriti. 16Ali šta dostigosmou onome jednako da mislimo, i poonomepravilu da živimo. 17Ugledajtese na mene, braæo, i gledajte na onekoji tako žive kao što nas imate zaugled. 18 Jer mnogi hode, za koje vammnogo puta govorih, a sad i plaèuæigovorim, neprijatelji krsta Hristova;19 Kojima je svršetak pogibao, kojimaje Bog trbuh, i slava u sramu njihovu,

Filipljanima 3:20 171 Filipljanima 4:23koji zemaljski misle. 20 Jer je našeživljenje na nebesima, otkuda i sp-asitelja oèekujemo Gospoda svojegaIsusa Hrista, 21 Koji æe preobrazitinaše poniženo tijelo da bude jednakotijelu slave njegove, po sili da možesve sebi pokoriti.

41 Zato, braæomoja ljubazna i požel-

jena, radosti i vijenèe moj! tako sto-jte u Gospodu, ljubazni. 2 Evodijumolim, i Sintihiju molim da jednomisle u Gospodu. 3 Da, molim i tebe,druže pravi, pomaži njima koje se ujevanðelju trudiše samnom, i Klimen-tom, i s ostalima pomagaèima mo-jima, kojijeh su imena u knjizi živ-ota. 4 Radujte se svagda u Gospodu,i opet velim: radujte se. 5 Krotostvaša da bude poznata svijem ljudima.6 Gospod je blizu. Ne brinite se niza što nego u svemu molitvom i mol-jenjem sa zahvaljivanjem da se javl-jaju Bogu iskanja vaša. 7 I mir Božij,koji prevazilazi svaki um, da saèuvasrca vaša i misli vaše u Gospodu Is-usu. 8 A dalje, braæo moja, što jegod istinito, što je god pošteno, štoje god pravedno, što je god preèisto,što je god preljubazno, što je godslavno, i još ako ima koja dobrodjetelj,i ako ima koja pohvala, to mislite.9 Što i nauèiste, i primiste, i èuste,i vidjeste u meni, ono èinite, i Bogmira biæe s vama. 10 Obradovahse pak vrlo u Gospodu što se opetopomenuste starati se za mene; kaošto se i staraste, ali se nezgodnijemvremenom zadržaste. 11 Ne govorimzbog nedostatka, jer se ja navikoh bitidovoljan onijem u èemu sam. 12Znamse i poniziti, znam i izobilovati; usvemu i svakojako navikoh, i sit biti,i gladovati, i izobilovati, i nemati.13 Sve mogu u Isusu Hristu, koji mimoæ daje. 14Ali dobro uèiniste što seprimiste moje nevolje. 15A znate i vi,Filibljani, da od poèetka jevanðelja,kad iziðoh iz Maæedonije, nijedna mi

crkva ne prista u stvar davanja i uz-imanja osim vas jednijeh; 16 Jer i uSolun i jednom i drugom poslaste miu potrebu moju. 17 Ne kao da tražimdara, nego tražim ploda koji se množina korist vašu. 18 A ja sam primio svei imam izobila. Ispunio sam se prim-ivši od Epafrodita što ste mi poslali,slatki miris, prilog prijatan, ugodanBogu. 19 A Bog moj da ispuni svakupotrebu vašu po bogatstvu svojemuu slavi, u Hristu Isusu. 20 A Bogui ocu našemu slava va vijek vijeka.Amin. 21 Pozdravite svakoga svetog uHristu Isusu. Pozdravljaju vas braæašto su sa mnom. 22 Pozdravljaju vassvi sveti, a osobito koji su iz domaÆe-sareva. 23 Blagodat Gospoda našegaIsusa Hrista sa svima vama. Amin.

Kološanima 1:1 172 Kološanima 2:6

Poslanica Kološanima1 Od Pavla, po volji Božijoj apostola

IsusaHrista i brata Timotija, 2Svetimakoji su u Kolosima i vjernoj braæiu Hristu Isusu: blagodat vam i mirod Boga oca našega i Gospoda IsusaHrista. 3 Zahvaljujemo Bogu i ocuGospoda svojega Isusa Hrista, moleæise svagda za vas, 4 Èuvši vjeru vašuu Hrista Isusa, i ljubav koju imatek svima svetima, 5 Za nad ostavljenivama na nebesima, za koji napri-jed èuste u rijeèi istine jevanðelja,6 Koje je u vama, kao i u svemusvijetu, i plodno je i raste, kao i uvama, od onoga dana kako èuste irazumjeste blagodat Božiju u istini,7 Kao što i doznaste od Epafrasa,ljubaznoga našeg drugara u služenju,koji je za vas vjerni sluga Hristov,8 Koji nam i javi vašu ljubav u duhu.9 Toga radi i mi od onoga danakako èusmo ne prestajemo za vasmoliti se Bogu i iskati da se ispunitepoznanjem volje njegove u svakojpremudrosti i razumu duhovnome,10 Da živite pristojno Bogu na svakougaðanje i u svakome dobrom djeluda budete plodni, i da rastete u poz-nanju Božijemu, 11 Jaèajuæi svakomsnagom po sili slave njegove, i usvakomtrpljenju i dugompodnošenjus radošæu; 12 Zahvaljujuæi Bogu iocu, koji nas prizva u dijel našljedstvasvetijeh u vidjelu; 13 Koji nas izbaviod vlasti tamne, i premjesti nas ucarstvo sina ljubavi svoje, 14 U komeimamo izbavljenje krvlju njegovom ioproštenje grijeha; 15 Koji je oblièjeBoga što se ne vidi, koji je roðenprije svake tvari. 16 Jer kroz njegabi sazdano sve što je na nebu i štoje na zemlji, što se vidi i što se nevidi, bili prijestoli ili gospodstva ilipoglavarstva, ili vlasti: sve se krozanj i za nj sazda. 17 I on je prijesvega, i sve je u njemu. 18 I on jeglava tijelu crkve, koji je poèetak i

prvoroðeni iz mrtvijeh, da bude on usvemu prvi; 19 Jer bi volja oèina dase u nj useli sva punina, 20 I krozanj da primiri sve sa sobom, umirivšikrvlju krsta njegova, kroza nj sve, bilona zemlji ili na nebu. 21 I vas kojiste nekad bili odluèeni i neprijateljikroz pomisli u zlijem djelima, 22 Asad vas primiri u tijelu mesa njegovasmræu njegovom, da vas svete i bezmane i bez krivice izvede preda se;23 Ako samo ostanete u vjeri utemel-jeni i tvrdi, i nepokretni od nada je-vanðelja, koje èuste, koje je propovi-jedano svoj tvari pod nebom, kojemuja Pavle postadoh sluga. 24 Sad seradujem u svojemu stradanju za vas,i dovršujem nedostatak nevolja Hris-tovijeh na tijelu svojemu za tijelo nje-govo koje je crkva, 25Kojoj ja postadohsluga po naredbi Božijoj koja mi jedana meðu vama da ispunim rijeèBožiju, 26 Tajnu koja je bila sakrivenaod postanja svijeta i naraštaja, a sadse javi svetima njegovijem, 27 KojimaBog naumi pokazati kako je bogataslava tajne ove meðu neznabošcima,koje je Hristos u vama, nad slave;28 Kojega mi propovijedamo svjetu-juæi svakoga èovjeka, i uèeæi svakojpremudrosti, da pokažemo svakogaèovjeka savršena u Hristu Isusu. 29 Zašto se i trudim i borim po njegovojmoæi koja u meni silno èini.

21 Hoæu dakle da vi znate koliku

borbu imam za vas i za one što su uLaodikiji i u Jerapolju, i za sve kojine vidješe lica mojega u tijelu, 2 Dase utješe srca njihova, i da se stegnuu ljubavi, i u svakome bogatstvupunoga razuma, na poznanje tajneBoga i oca i Hrista, 3 U kojoj jesve blago premudrosti i razumasakriveno. 4 A ovo govorim, da vasniko ne prevari slatkijem rijeèima.5 Jer ako tijelom i nijesam kod vas,ali sam duhom s vama, radujuæi sei videæi vaš red i tvrðu vaše vjere uHrista. 6 Kako dakle primiste Hrista

Kološanima 2:7 173 Kološanima 3:22Isusa Gospoda onako živite u njemu,7 Ukorijenjeni i nazidani u njemu iutvrðeni vjerom kao što nauèiste,izobilujuæi u njoj zahvalnošæu.8Braæo! èuvajte se da vas kone zarobifilozofijom i praznom prijevarom,po kazivanju èovjeèijemu, po naucisvijeta, a ne po Hristu. 9 Jer u njemuživi svaka punina Božanstva tjelesno.10 I da budete ispunjeni u njemukoji je glava svakome poglavarstvui vlasti; 11 U kome i obrezanibiste obrezanjem nerukotvorenijem,odbacivši tijelo grijeha mesnijehobrezanjem Hristovijem; 12Zakopavšise s njim krštenjem, u kojemu snjim i ustaste vjerom sile Boga kojiga vaskrsnu iz mrtvijeh. 13 I vaskoji ste bili mrtvi u grijesima i uneobrezanju tijela svojega, oživljeoje s njim, poklonivši nam sve grijehe,14 I izbrisavši pismo uredbe koja bješeprotiv nas, i to uzevši sa srijedeprikova ga na krstu; 15 I svukavšipoglavarstva i vlasti izvede ih naugled slobodno, i pobijedi ih nanjemu. 16 Da vas dakle niko neosuðuje za jelo ili za piæe, ili zakakav praznik, ili za mladine, ili zasubote; 17 Koje je sve bilo sjen odonoga što šæaše da doðe, i tijelo jeHristovo. 18 Niko da vas ne vara, posvojoj volji izabranom poniznošæui službom anðela, istražujuæi i štone vidje, i uzalud nadimajuæi seumom tijela svojega, 19 A ne držeæise glave, iz koje je sve tijelo s pomoæuzglavaka i sveza sastavljeno, i rasteza rast Božij. 20 Ako dakle umrijestes Hristom stihijama svijeta, zaštose kao živeæi u svijetu prepirete:21 Ne dohvati se, ne okusi, ne opipaj;koje je sve na pogibao onome kojièini, 22 Po zapovijestima i naukamaljudskima? 23 Koje je samo po rijeèipremudrost samovoljno izbraneslužbe i poniznosti i nešteðenja tijela,ne za èast kaku, za punjenje tijela.

31 Ako dakle vaskrsnuste s Hristom,

tražite ono što je gore gdje Hristossjedi s desne strane Boga. 2Mislite oonome što je gore a ne što je na zemlji.3 Jer umrijeste, i vaš je život sakrivens Hristom u Bogu. 4A kad se javi Hris-tos, život vaš, ondaæete se i vi s njimejaviti u slavi. 5 Pomorite dakle udesvoje koji su na zemlji: kurvarstvo,neèistotu, slast, zlu želju i lakomstvo,koje je idolopoklonstvo; 6 Za koje idegnjev Božij na sinove protivljenja; 7Ukojima i vi negda hoðaste kad živl-jaste meðu njima. 8 A sad odbacite ivi to sve: gnjev, ljutinu, pakost, hul-jenje, sramotne rijeèi iz usta svojijeh.9 Ne lažite jedan na drugoga; svucitestaroga èovjeka s djelima njegovijem,10 I obucite novoga, koji se obnavljaza poznanje, po oblièju onoga kojiga je sazdao: 11 Gdje nema Grka niJevrejina, obrezanja ni neobrezanja,divljaka ni Skita, roba ni slobodn-jaka, nego sve i u svemu Hristos.12 Obucite se dakle kao izbrani Božiji,sveti i ljubazni, u srdaènu milost, do-brotu, poniznost, krotost, i trpljenje,13 Snoseæi jedan drugoga, i oprašta-juæi jedan drugome ako ima ko tužbuna koga: kao što je i Hristos vamaoprostio tako i vi. 14 A svrh svegatoga obucite se u ljubav, koja je svezasavršenstva. 15 I mir Božij da vlada usrcima vašima, na koji ste i pozvaniu jednom tijelu, i zahvalni budite.16 Rijeè Hristova da se bogato uselimeðuvas, u svakoj premudrosti uèeæii svjetujuæi sami sebe sa psalmima ipojanjem i pjesmama duhovnijem, ublagodati pjevajuæi u srcima svojimaGospodu. 17 I sve što god èinite rijeèjuili djelom, sve èinite u ime GospodaIsusa Hrista hvaleæi Boga i oca krozanj. 18 Žene! slušajte svoje muževekao što treba u Gospodu. 19 Muževi!ljubite žene svoje i ne srdite se nanjih.20 Djeco! slušajte roditelje svoje usvaèemu; jer je ovo ugodno Gospodu.21 Ocevi! ne razdražujte djece svoje,da ne gube volje. 22 Sluge! sluša-jte u svemu svoje tjelesne gospodare,

Kološanima 3:23 174 Kološanima 4:18ne samo pred oèima radeæi kao daljudima ugaðate, nego u prostoti srca,bojeæi se Boga, 23 I sve šta god èi-nite, od srca èinite kao Gospodu ane kao ljudima; 24 Znajuæi da æeteod Gospoda primiti platu našljedstva;jer Gospodu Hristu služite. 25 A kojiskrivi primiæe što je skrivio: i nemagledanja ko je ko.

41 Gospodari! pravdu i jednakost

èinite slugama znajuæi da i vi imategospodara na nebesima. 2 Da vam sene dosadi molitva; i stražite u njoj sazahvaljivanjem, 3 Moleæi se i za nasujedno da namBog otvori vrata rijeèi,da propovijedamo tajnu Hristovu, zakoju sam i svezan, 4 Da je javim kaošto mi treba govoriti. 5 Mudro živiteprema onima koji su napolju, pazeæina vrijeme. 6Rijeè vaša da biva svagdau blagodati, solju zaèinjena, da znatekako vam svakome treba odgovarati.7 Za mene kazaæe vam sve Tihikljubazni brat i vjerni sluga i drugar uGospodu, 8Kojega poslah k vama za toisto da razbere kako ste vi, i da utješisrca vaša, 9 S Onisimom vjernijem iljubaznijem bratom našijem, koji jeod vas. Oni æe vam sve kazati kakoje ovdje. 10 Pozdravlja vas Aristarh,koji je sa mnom u sužanjstvu, i Markoneæak Varnavin, za kojega primistezapovijesti ako doðe k vama, primitega 11 I Isus prozvani Just, koji su izobrezanja. Ovo su jedini moji poma-gaèi u carstvu Božijemu koji mi bišeutjeha. 12 Pozdravlja vas Epafras, kojije od vas, sluga Isusa Hrista; on sejednako trudi za vas u molitvama dabudete savršeni i ispunjeni svakomvoljom Božijom. 13 Jer ja svjedoèimza njega da ima veliku revnost i briguza vas i za one koji su u Laodikiji iu Jerapolju. 14 Pozdravlja vas Lukaljekar ljubazni, i Dimas. 15 Pozdravitebraæu u Laodikiji, i Nimfana i do-mašnju crkvu njegovu. 16 I kad seova poslanica proèita kod vas, uèiniteda se proèita i u Laodikijskoj crkvi, i

onu što je pisana u Laodikiju da i viproèitate. 17 I kažite Arhipu: gledajna službu koju si primio u Gospoduda je dovršiš. 18 Pozdrav mojomrukom Pavlovom. Opominjite se mo-jijeh okova. Blagodat sa svima vama.Amin.

1 Solunjanima 1:1 175 1 Solunjanima 3:2

1. SolunjanimaPoslanica

1 Od Pavla i Silvana i Timotija crkviSolunskoj u Bogu ocu i Gospodu IsusuHristu: blagodat vam i mir od Bogaoca našega i Gospoda Isusa Hrista.2 Zahvaljujemo Bogu svagda za svevas spominjuæi vas u molitvama svo-jima, 3 I spominjuæi bez prestankavaše djelo vjere, i trud ljubavi, i tr-pljenje nada Gospoda našega IsusaHrista, pred Bogom i ocem našijem,4 Znajuæi, braæo ljubazna, od Bogaizbor vaš. 5 Jer jevanðelje naše ne bik vama samo u rijeèi nego i u sili i uDuhu svetome, i u velikom priznanju,kao što znate kakovi bismo meðuvama vas radi. 6 I vi se ugledaste nanas i na Gospoda primivši rijeè u ve-likoj nevolji s radošæu Duha svetoga,7 Tako da postadoste ugled svima kojivjeruju u Maæedoniji i u Ahaji. 8 Jerse od vas promèe rijeè Gospodnjane samo u Maæedoniji i Ahaji, negoi u svako mjesto iziðe vjera vaša uBoga tako da nam nije trijebe štogovoriti. 9 Jer oni obznanjuju za vaskakav ulazak imasmo k vama, i kakose obratiste Bogu od idola, da služiteBogu živu i istinu, 10 I da èekate sinanjegova s nebesa kojega vaskrse izmrtvijeh, Isusa, koji nas izbavlja odgnjeva koji æe doæi.

21 Jer sami znate, braæo, ulazak

naš k vama da ne bi uzalud; 2 Negopostradavši prije i osramoæeni bivši,kao što znate, u Filibi, oslobodismose u Bogu svojemu kazivati vama je-vanðelje Božije s velikom borbom.3 Jer utjeha naša nije od prijevare, niod neèistote, ni u lukavstvu; 4 Negokako nas okuša Bog da smo vjerni daprimimo jevanðelje, tako govorimo,ne kao ljudima ugaðajuæi nego Bogukoji kuša srca naša. 5 Jer nigda izlaskanja ne govorismo k vama, kao što

znate, niti iz uzroka lakomstva: Bog jesvjedok; 6 Niti tražeæi od ljudi slave,ni od vas, ni od drugijeh. 7 Moglismo vam biti na dosadu, kao Hris-tovi apostoli; ali bismo krotki meðuvama, kao što dojilica njeguje svojudjecu. 8 Tako smo vas rado imalida smo gotovi bili dati vam ne samojevanðelje Božije, nego i duše svoje,jer ste nam omiljeli. 9 Jer pamtite,braæo, trud naš i posao: jer dan inoæ radeæi da ne dosadimo nijed-nome od vas, propovijedasmo vamjevanðelje Božije. 10 Vi ste svjedoci iBog kako sveti i pravedni i bez krivicebismo vama koji vjerujete, 11 Kao štoznate da svakoga vas kao otac djecusvoju 12 Molismo i utješavasmo, i sv-jedoèismo vam da živite kao što sepristoji Bogu, koji vas je prizvao usvoje carstvo i slavu. 13 Toga radi i mizahvaljujemo Bogu bez prestanka štovi primivši od nas rijeè èuvenja Boži-jega primiste ne kao rijeè èovjeèiju,nego kao što zaista jest) rijeè Božiju,koja i èini u vama koji vjerujete. 14 Jervi, braæo, proðoste kao crkve Božijekoje su u Judeji u Hristu Isusu; jertako i vi postradaste od svojega rodakao i oni od Jevreja, 15 Koji ubiše iGospoda Isusa i proroke njegove, i kojinas istjeraše, i Bogu ne ugodiše, i kojise svijem ljudima protive, 16 I zabran-juju nam kazivati neznabošcima dase spasu; da ispune grijehe svojesvagda; ali napošljetku doðe gnjev nanjih. 17 A mi, braæo, osirotjevši zavama neko vrijeme licem a ne srcem,veæma hiæasmo da vidimo lice vašes velikom željom. 18 Zato šæadijasmoda doðemo k vama, ja Pavle jednom idrugom, i zabrani nam sotona. 19 Jerko je naš nad ili radost, ili vijenacslave? Nijeste li i vi pred Gospodomnašijem Isusom Hristom o njegovudolasku? 20 Jer ste vi naša slava iradost.

31 Zato ne moguæi više trpljeti

naumismo sami ostati u Atini, 2 I

1 Solunjanima 3:3 176 1 Solunjanima 5:8poslasmo Timotija, brata svojega islugu Božijega, i pomagaèa svojega ujevanðelju Hristovu, da vas utvrdi iutješi u vjeri vašoj; 3 Da se niko nesmete u ovijem nevoljama; jer samiznate da smo na to odreðeni. 4 Jer kadbijasmo kod vas kazasmo vam napri-jed da æemo padati u nevolje, koje ibi, i znate. 5 Toga radi i ja ne moguæiviše trpljeti poslah da poznam vjeruvašu, da vas kako ne iskuša kušaè,i da uzalud ne bude trud naš. 6 Asad kad doðe Timotije k nama od vasi javi nam vašu vjeru i ljubav, i daimate dobar spomen o nama svagda,želeæi nas vidjeti, kao i mi vas, 7 Zatose utješismo, braæo, vama u svakojžalosti i nevolji svojoj vašom vjerom;8 Jer smo mi sad živi kad vi stojite uGospodu. 9 Jer kakvu hvalu možemodati Bogu za vas, za svaku radost, ko-jom se radujemo vas radi pred Bogomsvojijem? 10 Dan i noæ molimo seBogu preizobilno da vidimo lice vaše,i da ispunimo nedostatak vjere vaše.11 A sam Bog i otac naš i Gospod našIsus Hristos da upravi put naš k vama.12A vas Gospod da umnoži, i da imateizobilnu ljubav jedan k drugome i ksvima, kao i mi k vama. 13 Da bi seutvrdila srca vaša bez krivice u svet-inji pred Bogom i ocem našijem, zadolazak Gospoda našega Isusa Hristasa svima svetima njegovijem. Amin.

41 Dalje, braæo, molimo vas i svje-

tujemo u Hristu Isusu, kao što prim-iste od nas, kako vam treba življeti iugaðati Bogu, kao što živite, da bivatesve izobilniji. 2 Jer znate kakve vamzapovijesti dadosmo kroz Gospoda Is-usa. 3 Jer je ovo volja Božija, svetostvaša, da se èuvate od kurvarstva, 4 Isvaki od vas da zna držati svoj sudu svetinji i u èasti, 5 A ne u slastiželja, kao i neznabošci, koji ne poz-naju Boga; 6 I da ne prestupate i za-kidate u stvari brata svojega; jer æeGospod pokajati sve to, kao što vam iprije kazasmo i posvjedoèismo. 7 JerBog nas ne dozva na neèistotu, nego

u svetost. 8 Koji dakle odbacuje, neodbacuje èovjeka nego Boga, koji jedao svetoga Duha svojega u vas. 9 Aza bratoljublje ne trebujete da vam sepiše, jer ste sami od Boga nauèeni dase ljubite meðu sobom, 10 Jer to èinitesa svom braæom po cijeloj Maæe-doniji. Ali vas molimo, braæo, da jošizobilnije èinite, 11 I da se ljubaznostarate da ste mirni, i da gledate svojposao, i da radite svojijem rukama,kao što vam zapovjedismo; 12 Da sevladate pošteno prema onima što sunapolju, i da od njih ništa ne potrebu-jete. 13Neæu vam pak zatajiti, braæo,za one koji su umrli, da ne žalite kaoi ostali koji nemaju nada. 14 Jer akovjerujemo da Isus umrije i vaskrse,tako æe Bog i one koji su umrli u Isusudovesti s njim. 15 Jer vam ovo kazu-jemo rijeèju Gospodnjom da mi kojiživimo i ostanemo za dolazakGospod-nji, neæemo preteæi onijeh koji supomrli. 16 Jer æe sam Gospod sa za-poviješæu, s glasom aranðelovijem, is trubom Božijom siæi s neba; i mrtviu Hristu vaskrsnuæe najprije; 17A po-tom mi živi koji smo ostali, zajedno snjimabiæemouzeti u oblakena susretGospodu na nebo, i tako æemo svagdas Gospodom biti. 18 Tako utješavajtejedan drugoga ovijem rijeèima.

51 A za èase i vremena, braæo, nije

vam trijebe pisati; 2 Jer sami znatejamaèno da æe dan Gospodnji doæikao lupež po noæi. 3 Jer kad reku:mir je, i nema se šta bojati, onda æeiznenada napasti na njih pogibao kaobol na trudnu ženu, i neæe uteæi.4 Ali vi, braæo, nijeste u tami davas dan kao lupež zastane. 5 Jer stevi svi sinovi vidjela i sinovi dana:nijesmo noæi niti tame. 6 Tako dakleda ne spavamo kao i ostali, nego dapazimo i da budemo trijezni. 7 Jerkoji spavaju, u noæi spavaju, i kojise opijaju, u noæi se opijaju. 8 Alimi koji smo sinovi dana da budemotrijezni i obuèeni u oklop vjere i

1 Solunjanima 5:9 177 1 Solunjanima 5:28ljubavi, i s kacigom nada spasenija;9 Jer nas Bog ne postavi za gnjev, negoda dobijemo spasenije kroz Gospodasvojega Isusa Hrista, 10 Koji umrije zanas da mi, stražili ili spavali, zajednos njim živimo. 11Toga radi utješavajtejedan drugoga, i popravljajte svakibližnjega, kao što i èinite. 12 Molimovas pak, braæo, pripoznajte one kojise trude meðu vama, i nastojnikesvoje u Gospodu, i uèitelje svoje,13 I imajte ih u izobilnoj ljubavi zadjelo njihovo. Budite mirni meðusobom. 14 Molimo vas pak, braæo,pouèavajte neuredne, utješavajtemalodušne, branite slabe, snositesvakoga. 15Gledajte da niko ne vraæakome zla za zlo; 16 Nego svagda iditeza dobrom, i meðu sobom, premasvima. 17 Radujte se svagda. 18Molitese Bogu bez prestanka. Na svaèemuzahvaljujte; jer je ovo volja Božijau Hristu Isusu od vas. 19 Duha negasite. Proroštva ne prezirite. 20A svekušajuæi dobro držite. 21 Uklanjajtese od svakoga zla. 22 A sam Bog mirada posveti vas cijele u svaèemu; 23 Icijel vaš duh i duša i tijelo da se saèuvabez krivice za dolazak Gospodanašega Isusa Hrista. 24 Vjeran jeonaj koji vas dozva, koji æe i uèiniti.25 Braæo! molite se Bogu za nas.26 Pozdravite braæu svu cijelivomsvetijem. 27 Zaklinjem vas Gospodomda proèitate ovu poslanicu pred svombraæom svetom. 28Blagodat Gospodanašega Isusa Hrista s vama. Amin.

2 Solunjanima 1:1 178 2 Solunjanima 3:6

2. SolunjanimaPoslanica

1 Od Pavla i Silvana i Timotijacrkvi Solunskoj u Bogu ocu našemu iGospodu Isusu Hristu: 2Blagodat vami mir od Boga oca našega i GospodaIsusa Hrista. 3 Dužni smo svagda za-hvaljivati Bogu za vas, braæo, kao štotreba; jer raste vrlo vjera vaša, imnožise ljubav svakoga vas meðu vama,4 Tako da se mi sami hvalimo vamacrkvamaBožijima, vašijem trpljenjemi vjerom u svima vašijem gonjenjimai nevoljama koje podnosite, 5 Za znakpravednoga suda Božijega da se udos-tojite carstva Božijega, za koje i stra-date. 6 Jer je pravedno u Boga davrati muke onima koji vas muèe; 7 Avama koje muèe pokoj s nama kad sepokaže Gospod Isus s neba s anðelimasile svoje 8 U ognju plamenome, kojiæe dati osvetu onima koji ne poznajuBoga i ne slušaju jevanðelja Gospodanašega Isusa Hrista; 9 Koji æe primitimuku, pogibao vjeènuod lica Gospod-njega i od slave njegove, 10 Kad doðeda se proslavi u svetima svojima, i di-van da bude u svima koji ga vjerovaše;jer se primi svjedoèanstvo naše meðuvama u onaj dan. 11 Zato se i molimosvagda za vas da vas udostoji Bog našzvanja, i ispuni svaku radost dobrote idjelo vjere u sili; 12Da se proslavi imeGospoda našega Isusa Hrista u vama ivi u njemu, po blagodati Boga našegai Gospoda Isusa Hrista.

21 Ali vas molimo, braæo, za dolazak

Gospoda našega Isusa Hrista, i za našsastanak u njemu, 2 Da se ne datelasno pokrenuti od uma, niti da seplašite, ni duhomni rijeèju, ni poslan-icom, kao da je od nas poslana, daje veæ nastao dan Hristov. 3 Da vasniko ne prevari nikakijem naèinom;jer neæe doæi dok ne doðe najprije

otpad, i ne pokaže se èovjek beza-konja, sin pogibli, 4 Koji se protivi ipodiže više svega što se zove Bog ili sepoštuje, tako da æe on sjesti u crkviBožijoj kao Bog pokazujuæi sebe daje Bog. 5 Ne pamtite li da sam vamovo kazivao još kad sam kod vas bio?6 I sad znate što zadržava da se nejavi u svoje vrijeme. 7 Jer se veæ raditajna bezakonja, samo dok se uklonionaj koji sad zadržava. 8 Pa æe seonda javiti bezakonik, kojega æe Gos-pod Isus ubiti duhom usta svojijeh,i iskorijeniti svjetlošæu dolaska svo-jega; 9 Kojega je dolazak po èinjenjusotoninu sa svakom silom, i znacima ilažnijem èudesima, 10 I sa svakom pri-jevarom nepravde meðu onima kojiginu: jer ljubavi istine ne primiše, dabi se spasli. 11 I zato æe im Bog poslatisilu prijevare, da vjeruju laži; 12 Daprime sud svi koji ne vjerovaše istini,nego volješe nepravdu. 13 A mi smodužni svagda zahvaljivati Bogu za vas,braæo ljubazna Gospodu! što vas jeBog od poèetka izabrao za spasenije usvetinji Duha i vjeri istine. 14 U kojevas dozva jevanðeljem našijem, dadobijete slavu Gospoda našega IsusaHrista. 15 Tako dakle, braæo, stojtei držite uredbe kojima se nauèiste ilirijeèju ili iz poslanice naše. 16 A samGospod naš Isus Hristos, i Bog i otacnaš, kojemu omiljesmo i dade namutjehu vjeènu i nad dobri u blagodati,17 Da utješi srca vaša i da vas utvrdi usvakoj rijeèi i djelu dobrome.

31 Dalje, braæo, molite se Bogu za

nas da rijeè Gospodnja trèi, i da seslavi kao i meðu vama; 2 I da se izbav-imo od besputnijeh i zlijeh ljudi; jervjera nije sviju, 3 A Gospod je vjeran,koji æe vas utvrditi i saèuvati odazla. 4 A uzdamo se u Gospoda zavas da ono što vam zapovijedamo ièinite i èiniæete. 5AGospod da upravisrca vaša na ljubav Božiju i na tr-pljenje Hristovo. 6Zapovijedamo vampak, braæo, u ime Gospoda našega

2 Solunjanima 3:7 179 2 Solunjanima 3:18IsusaHrista, da se odvojite od svakogabrata koji živi neuredno, a ne pouredbi koju primiše od nas. 7 Jersami znate kako treba da se ugledatena nas, jer ne življesmo neurednomeðu vama, 8 Niti zabadava hljeb je-dosmo u koga, nego u trudu i u poslu,dan i noæ radeæi, da ne budemo nadosadu nikome od vas. 9 Ne kao danemamo vlasti, nego da sebe damovama za ugled, da budete kao i mi.10 Jer kad bijasmo u vas, ovo vamzapovijedasmo da ako ko neæe daradi da i ne jede. 11 Jer èujemo daneki neuredno žive meðu vama, ništane radeæi, nego okrajèe i miješajuse u tuðe poslove. 12 Takovima za-povijedamo i molimo ih u Gospodunašemu Isusu Hristu da mirno radeæisvoj hljeb jedu. 13 A vama, braæo, dane dotuži dobro èiniti. 14 A ako kone posluša rijeèi naše, onoga poslan-icom naznaèite, i ne miješajte se snjim, da se posrami. 15 Ali ga nedržite kao neprijatelja, nego ga sv-jetujte kao brata. 16 A sam Gospodmira da vam da mir svagda u svakomdogaðaju. Gospod sa svima vama.17 Pozdrav mojom rukom Pavlovom,koje je znak u svakoj poslanici, ovakopišem: 18 Blagodat Gospoda našegaIsusa Hrista sa svima vama. Amin.

1 Timoteju 1:1 180 1 Timoteju 3:1

1. Timoteju Poslanica1 Od Pavla, apostola Isusa Hrista,

po zapovijesti Boga spasa našega iGospoda Isusa Hrista, nada našega,2 Timotiju, pravome sinu u vjeri,blagodat, milost, mir od Boga ocanašega i Hrista Isusa Gospoda našega.3 Kao što te molih da ostaneš u Efesu,kad iðah uMaæedoniju, da zapovjedišnekima da ne uèe drukèije, 4 Nitida gledaju na laži i na teftere odplemena kojima nema kraja, i kojiprije èine prepiranja negoli Božijnapredak u vjeri. 5 A namjera jezapovijesti ljubav od èista srca i dobresavjesti i vjere nelicemjerne; 6 Ukojima neki pogriješivši svrnuše uprazne govore, 7 I htjeli bi da buduzakonici, a ne razumiju ni šta govore,ni šta utvrðuju. 8A znamo da je zakondobar ako ga ko drži kao što treba.9 Znajuæi ovo da pravedniku zakonnije postavljen, nego bezakonicimai nepokornima i bezbožnicimai grješnicima, nepravednima ipoganima, krvnicima oca i matere,krvnicima ljudskima, 10 Kurvarima,muželožnicima, ljudokradicama,lažljivcima, kletvoprestupnicima,i ako što drugo ima protivnozdravoj nauci, 11 Po jevanðeljuslave blaženoga Boga, koje je menipovjereno. 12 I zahvaljujem HristuIsusu Gospodu našemu koji mi dajemoæ, što me za vjerna primi i postavime u službu, 13 Koji sam prije biohulnik i gonitelj i siledžija; ali bihpomilovan, jer ne znajuæi uèinihu nevjerstvu. 14 Ali se još veæmaumnoži blagodat Gospoda našegaIsusa Hrista s vjerom i ljubavi u HristuIsusu. 15 Istinita je rijeè i svakogaprimanja dostojna da Hristos Isusdoðe na svijet da spase grješnike,od kojijeh sam prvi ja. 16 Ali togaradi ja bih pomilovan da na meniprvome pokaže sve trpljenje IsusHristos za ugled onima koji mu hoæe

vjerovati za život vjeèni. 17 A caruvjeènome, neraspadljivome, kojise ne vidi, jedinome premudromeBogu èast i slava vavijek vijeka.Amin. 18Ovu pak zapovijest predajemti, sine Timotije, po preðašnjijemproroštvima za tebe: da ratuješ unjima dobar rat, 19 Imajuæi vjeru idobru savjest, koju neki odbacivšiotpadoše od vjere; 20 Meðu kojimasu Imenej i Aleksandar koje predadohsotoni da se nauèe ne huliti.

21Molim dakle prije svega da se èine

iskanja, molitve, moljenja, zahvalji-vanja za sve ljude, 2 Za careve, i zasve koji su u vlasti, da tihi i mirniživot poživimo u svakoj pobožnosti ipoštenju. 3 Jer je ovo dobro i pri-jatno pred spasiteljem našijem Bo-gom, 4 Koji hoæe da se svi ljudispasu, i da doðu u poznanje istine.5 Jer je jedan Bog, i jedan posred-nik Boga i ljudi, èovjek Hristos Isus,6 Koji sebe dade u otkup za sve, zasvjedoèanstvo u svoje vrijeme, 7 Zakoje sam postavljen propovjednik iapostol istinu govorim u Hristu, nelažem uèitelj neznabožaca, u vjeri iistini. 8 Hoæu dakle da molitve èineljudi na svakome mjestu, podižuæisvete ruke bez gnjeva i premišljanja.9 Tako i žene u pristojnom odijelu,sa stidom i poštenjem da ukrašujusebe, ne pletenicama, ni zlatom, ilibiserom, ili haljinama skupocjenima,10 Nego dobrijem djelima kao što sepristoji ženama koje se obeæavajupobožnosti. 11 Žena na miru da seuèi sa svakom pokornošæu. 12 Aliženi ne dopuštam da uèi niti da vladamužem, nego da bude mirna. 13 Jer jeAdamnajprije sazdan pa onda Eva; 14 IAdam se ne prevari, a žena prevarivšise postade prestupnica; 15 Ali æe sespasti raðanjem djece, ako ostane uvjeri i ljubavi i u svetinji s poštenjem.

31 Istinita je rijeè: ako ko

vladièanstva želi dobru stvar želi.

1 Timoteju 3:2 181 1 Timoteju 5:102 Ali vladika treba da je bez mane,jedne žene muž, trijezan, pametan,pošten, gostoljubiv, vrijedan da uèi;3Nepijanica, ne bojac, ne lakom, negokrotak, miran, ne srebroljubac; 4 Kojisvojijem domom dobro upravlja,koji ima poslušnu djecu sa svakijempoštenjem; 5 A ako ko ne umijesvojijem domom upravljati, kako æese moæi starati za crkvu Božiju? 6Nenovokršten, da se ne bi naduo, iupao u sud ðavolji. 7 A valja da imai dobro svjedoèanstvo od onijeh kojisu napolju, da ne bi upao u sramotui u zamku ðavolju. 8 Tako i ðakonitreba da budu pošteni, ne dvojezièni,ne koji mnogo vina piju, ne lakomina dobitak pogan, 9 Koji imaju tajnuvjere u èistoj savjesti. 10 A i ovi dase kušaju najprije, pa onda da služe,ako su bez mane. 11 Tako i ženetreba da su poštene, ne koje opadaju,trijezne, vjerne u svemu. 12 Ðakonida bivaju jedinijeh žena muževi, kojidobro upravljaju djecom i svojijemdomovima. 13 Jer koji dobro služe onidobivaju sebi dobar postup, i velikuslobodu u vjeri Isusa Hrista. 14 Ovoti pišem nadajuæi se da æu skorodoæi k tebi. 15 Ako li se zabavim,da znaš kako treba življeti u domuBožijemu, koji je crkva Boga živoga,stup i tvrða istine. 16 I, kao što jepriznato, velika je tajna pobožnosti:Bog se javi u tijelu, opravda se uDuhu,pokaza se anðelima, propovjedi seneznabošcima, vjerova se na svijetu,uznese se u slavi.

41 A Duh razgovijetno govori da æe

u pošljednja vremena otstupiti nekiod vjere slušajuæi lažne duhove inauke ðavolske, 2 U licemjerju laža,žigosanijeh na svojoj savjesti, 3 Kojizabranjuju ženiti se, i zapovijedajuuzdržavati se od jela koja Bog stvori zajelo sa zahvalnošæu vjernima i onimakoji poznaše istinu. 4 Jer je svakostvorenje Božije dobro i ništa nije naodmet kad se prima sa zahvalnošæu.

5 Jer se osveæuje rijeèju Božijom imolitvom. 6 Ovo sve kazujuæi braæibiæeš dobar sluga Isusa Hrista, odga-jen rijeèima vjere i dobrom naukomkoju si primio. 7A poganijeh i bapski-jeh gatalica kloni se; a obuèavaj se upobožnosti. 8 Jer tjelesno obuèavanjemalo je korisno, a pobožnost je ko-risna za svašto, imajuæi obeæanje živ-ota sadašnjega i onoga koji ide. 9 Ovoje istinita rijeè i dostojna svakoga pri-manja. 10 Jer se zato i trudimo i bi-vamo sramotni, jer se uzdamo u Bogaživa, koji je spasitelj svima ljudima,a osobito vjernima. 11 Ovo zapovi-jedaj i uèi. 12 Niko da ne postanenemarljiv za tvojumladost; nego budiugled vjernima u rijeèi, u življenju,u ljubavi, u duhu, u vjeri, u èistoti.13Dokle doðempazi na èitanje, utješa-vanje i uèenje. 14 Ne pusti u nemardar u sebi koji ti je dan po proroštvumetnuvši starješine ruke na tebe. 15Uovom se pouèavaj, u ovom stoj, da senapredak tvoj pokaže u svemu. 16Pazina sebe i na nauku, i stoj u tome; jerovo èineæi spašæeš i samoga sebe ione koji te slušaju.

51 Starca ne karaj, nego mu govori

kao ocu; momèadma kao braæi;2 Staricama kao materama; mladimakao sestrama, sa svakom èistotom.3 Udovice poštuj, koje su praveudovice. 4 Ako li koja udovica imadjecu ili unuèad, da se uèe najprijesvoj dom poštovati, i zajam vraæatiroditeljima; jer je ovo ugodno predBogom. 5A prava udovica i usamljenauzda se u Boga, i živi u molitvama iu moljenju dan i noæ. 6 A koja živiu sladostima, živa je umrla. 7 I ovozapovijedaj, da budu bez mane. 8Akoli ko za svoje a osobito za domaæene promišlja, odrekao se vjere, i gorije od neznabošca. 9 A udovica da sene prima mlaða od šezdeset godina,i koja je bila jednome mužu žena; 10 Ikoja ima svjedoèanstvo u dobrijemdjelima, ako je djecu odgajila, ako je

1 Timoteju 5:11 182 1 Timoteju 6:20gostoljubiva bila, ako je svetima nogeprala, ako je nevoljnima pomagala,ako je išla za svakijem dobrijemdjelom. 11 A mladijeh udovica proðise; jer kad pobjesne protiv Hrista,hoæe da se udaju, 12 I imaju grijehšto prvu vjeru odbaciše. 13A k tome ibesposlene uèe se skitati po kuæama,ne samo pak besposlene, nego ijeziène i sveznale, pa govore što netreba. 14 Hoæu dakle da se mladeudovice udaju, djecu raðaju, kuæukuæe, a nikakva uzroka da ne dajuprotivniku za huljenje. 15 Jer se evoneke okrenuše za sotonom. 16Ako kojivjerni ili vjerna ima udovice, neka sestara za njih, i da ne dosaðuju crkvida one koje su prave udovice možezadovoljiti. 17 A sveštenicima koji sedobro staraju da se daje dvoguba èast,a osobito onima koji se trude u rijeèii u nauci. 18 Jer pismo govori: volukoji vrše ne zavezuj usta, i: radin jedostojan svoje plate. 19Na sveštenikane primaj tužbe, osim kad imajudva ili tri svjedoka. 20 A koji griješepokaraj ih pred svima, da i drugiimaju strah. 21 Zaklinjem te predBogom i Gospodom Isusom Hristomi izbranima njegovijem anðelima daovo držiš bez licemjerja, ne èineæiništa po hateru. 22 Ruku odmah nemeæi ni na koga, niti pristaj u tuðegrijehe. Drži sebe èista. 23Više ne pijvode, nego pij po malo vina, želucaradi svojega i èestijeh svojijeh bolesti.24 A nekijeh su ljudi grijesi poznatikoji naprijed vode na sud, a nekijehidu za njima. 25 Tako su i dobra djelapoznata, i koja su drukèija ne moguse sakriti.

61 Robovi koji su god pod jarmom da

pokazuju svaku èast svojijem gospo-darima, da se ne huli na ime Božijei na nauku. 2 A koji imaju krštenegospodare, da ne postaju nemarljiviza njih što su braæa, nego još bolje dasluže, jer su vjerni i ljubazni, zajed-nièari u blagodati. Ovo uèi i svjetuj.

3 Ako li ko drukèije uèi, i ne pristajena zdrave rijeèi Gospoda našega IsusaHrista i na nauku pobožnu, 4Nadu sene znajuæi ništa, nego bolujuæi od za-pitkivanja i praznijeh prepiranja, odašta postaje zavist, svaða, huljenje, zlemisli, 5 Zaludna prepiranja onakovi-jeh ljudi koji imaju um izopaèen i ne-maju istine, kojimisle da je pobožnosttrgovina. Kloni se takovijeh. 6Ali jestvelika trgovina pobožnost sa zado-voljstvom. 7 Jer ništa ne donesosmona ovaj svijet, dakle ne možemo ništani odnijeti. 8 A kad imamo hranu iodjeæu, ovijem da budemo dovoljni.9 A koji hoæe da se obogate oniupadaju u napasti i zamke, i u mnogelude škodljive želje, koje potapajuèovjeka u propast i pogibao. 10 Jerje korijen sviju zala srebroljublje ko-jemu neki predavši se zaðoše od vjerei na sebe navukoše muke velike. 11 Ati, o èovjeèe Božij! bjegaj od ovoga,a idi za pravdom, pobožnosti, vjerom,ljubavi, trpljenjem, krotosti. 12Bori seu dobroj borbi vjere, muèi se za vjeèniživot na koji si i pozvan, i priznaosi dobro priznanje pred mnogijemsvjedocima. 13 Zapovijedam ti predBogom koji sve oživljuje, i Hristom Is-usom koji svjedoèi za vladanja PontijaPilata dobro priznanje, 14Da držiš za-povijest èistu i nezazornu do dolaskaGospoda našega Isusa Hrista, 15 Kojiæe u svoje vrijeme pokazati blaženi ijedini silni car nad carevima i gospo-dar nad gospodarima, 16Koji sam imabesmrtnost, i živi u svjetlosti kojojse ne može pristupiti, kojega nikood ljudi nije vidio, niti može vidjeti,kojemu èast i država vjeèna. Amin.17 Bogatima na ovome svijetu zapovi-jedaj da se ne ponose niti uzdaju ubogatstvo propadljivo, nego u Bogaživoga, koji nam sve daje izobilno zaužitak; 18 Neka dobro èine, neka sebogate u dobrijem djelima, neka budupodašni, zajednièni, 19Sabirajuæi sebitemelj dobar za unapredak, da primeživot vjeèni. 20 O Timotije! saèuvajšto ti je predano, kloni se pogani-

1 Timoteju 6:21 183 1 Timoteju 6:21jeh praznijeh razgovora i prepiranjalažno nazvanoga razuma, 21 Kojijemse neki hvaleæi otpadoše od vjere.Blagodat s tobom. Amin.

2 Timoteju 1:1 184 2 Timoteju 2:20

2. Timoteju Poslanica1 Od Pavla, apostola Isusa Hrista

po volji Božijoj za obeæanje života uIsusu Hristu, 2 Timotiju, ljubaznomesinu, blagodat, milost, mir od Bogaoca i Hrista Isusa Gospoda našega.3 Zahvaljujem Bogu, kojemu služimod praroditelja èistom savjesti, štobez prestanka imam spomen za tebeu molitvama svojijem dan i noæ,4 Želeæi da te vidim, opominjuæi sesuza tvojijeh, da se radosti ispunim;5 Opominjuæi se nelicemjerne u tebivjere koja se useli najprije u babutvoju Loidu i u mater tvoju Evnikiju; auvjeren sam da je i u tebi; 6Zaradi ko-jega uzroka napominjem ti da pogri-jevaš dar Božij koji je u tebi kako sammetnuo ruke svoje na tebe. 7 Jernam Bog ne dade duha straha, negosile i ljubavi i èistote. 8 Ne pos-tidi se dakle svjedoèanstva Gospodanašega Isusa Hrista, ni mene sužnjanjegova; nego postradaj s jevanðel-jem Hristovijem po sili Boga, 9 Kojinas spase i prizva zvanjem svetijem,ne po djelima našima, nego po svo-joj naredbi i blagodati, koja nam jedana u Hristu Isusu prije vremenavjeènijeh; 10A sad se pokaza u dolaskuspasitelja našega Isusa Hrista, kojiraskopa smrt, i obasja život i neras-padljivost jevanðeljem; 11Za koje samja postavljen apostol i uèitelj nezn-abožaca. 12Zaradi kojega uzroka i ovostradam; ali se ne stidim, jer znamkome vjerovah, i uvjeren sam da jekadar amanet moj saèuvati za danonaj. 13 Imaj u pameti obraz zdravijehrijeèi koje si èuo od mene, u vjeri iljubavi Hrista Isusa. 14 Dobri amanetsaèuvaj Duhom svetijem koji živi unama. 15 Znaš ovo da se odvratišeod mene svi u Aziji, meðu kojimaje Figel i Ermogen. 16 A Gospod dada milost Onisiforovu domu; jer memnogo puta utješi, i okova mojijehne postidje se; 17 Nego došavši u Rim

potraži me još s veæijem staranjem inaðe. 18Da da njemu Gospod da naðemilost od Gospoda u dan onaj. I uEfesu koliko mi posluži, ti znaš dobro.

21 Ti dakle, sine moj, jaèaj u blago-

dati Isusa Hrista; 2 I što si èuood mene pred mnogijem svjedocima,ono predaj vjernijem ljudima, koji æebiti vrijedni i druge nauèiti. 3Ti dakletrpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista;4 Jer se nikakav vojnik ne zapleæe utrgovine ovoga svijeta da ugodi vo-jvodi. 5Ako i vojuje, ne dobija vijencaako pravo ne vojuje. 6 Radin koji setrudi najprije treba da okusi od roda.7 Razumij što govorim; a Gospod dati da razum u svemu. 8 Opominjise Gospoda Isusa Hrista koji usta izmrtvijeh, od sjemena Davidova, pojevanðelju mojemu, 9U kojemu trpimzlo do samijeh okova kao zloèinac; alise rijeè Božija ne veže. 10 Zato trpimsve izbranijeh radi da i oni dobijuspasenije u Hristu Isusu sa slavomvjeènom. 11 Istinita je rijeè: ako snjim umrijesmo, to æemo s njim ioživljeti. 12 Ako trpimo, s njim æemoi carovati. Ako se odreèemo, i on æese nas odreæi. 13 Ako ne vjerujemo,on ostaje vjeran; jer se sam sebe nemože odreæi. 14 Ovo napominji, iposvjedoèi pred Gospodom da se neprepiru, koje ništa ne pomaže, negosmeta one koji slušaju. 15 Postarajse da se pokažeš pošten pred Bogom,kao radin koji se nema šta stidjeti,i pravo upravlja rijeèju istine. 16 Apoganijeh praznijeh razgovora klonise; jer najviše pomažu u bezbožnosti,17 I rijeè njihova kao živina toèi: meðukojima je Imenej i Filit, 18 Koji u istinipogriješiše govoreæi da je vaskrsenijeveæ bilo; i smetaju vjeru nekijeh.19 Tvrdo dakle stoji temelj Božij ima-juæi ovaj peèat: pozna Gospod svoje;i: da otstupi od nepravde svaki kojispominje ime Gospodnje. 20 A u ve-likome domu nijesu sudi samo zlatnii srebrni, nego i drveni i zemljani:

2 Timoteju 2:21 185 2 Timoteju 4:16i jedni za èast, a jedni za sramotu.21 Ako dakle ko oèisti sebe od ovoga,biæe sud za èast, osveæen, i potrebandomaæinu, pripravljen za svako do-bro djelo. 22 Bježi od želja mladosti,a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira,sa svima koji prizivlju Gospoda od èis-toga srca; 23 A ludijeh i praznijeh za-pitkivanja kloni se znajuæi da raðajusvaðe. 24 A sluga Gospodnji ne trebada se svaða, nego da bude krotak ksvima, pouèljiv, koji nepravdu možepodnositi, 25 I s krotošæu pouèavatione koji se protive: eda bi im kako Bogdao pokajanje za poznanje istine, 26 Ida se iskopaju iz zamke ðavola, koji ihje ulovio žive za svoju volju.

31 Ali ovo znaj da æe u pošljednje

dane nastati vremena teška. 2 Jeræe ljudi postati samoživi, sre-broljupci, hvališe, ponositi, hulnici,nepokorni roditeljima, neblago-darni, nepravedni, neljubavni,3 Neprimirljivi, opadaèi, neuzdržnici,bijesni, nedobroljubivi, 4 Izdajnici,nagli, naduveni, koji više mare zaslasti nego za Boga, 5 Koji imajuoblièje pobožnosti, a sile su se njezineodrekli. I ovijeh se kloni. 6 Jer su odovijeh oni koji se zavlaèe po kuæama,i robe ženice koje su natovarenegrijesima i vode ih razliène želje,7 Koje se svagda uèe, i nikad ne moguda doðu k poznanju istine. 8 Kaošto se Janije i Jamvrije protivišeMojsiju, tako se i ovi protive istini,ljudi izopaèenoga uma, nevješti uvjeri. 9 Ali neæe dugo napredovati;jer æe njihovo bezumlje postati javnopred svima, kao i onijeh što posta.10 A ti si se ugledao na moju nauku,življenje, namjeru, vjeru, snošenje,ljubav, trpljenje, 11 Protjerivanja,stradanja, kakova mi se dogodiše uAntiohiji, i u Ikoniji, i u Listri, kakovaprotjerivanja podnesoh, i od svijume izbavi Gospod. 12 A i svi kojipobožno hoæe da žive u Hristu Isusu,biæe gonjeni. 13 A zli ljudi i varalice

napredovaæe na gore, varajuæi ivarajuæi se. 14 Ali ti stoj u tome štosi nauèio i što ti je povjereno, znajuæiod koga si se nauèio, 15 I buduæi daiz malena umiješ sveta pisma, koja temogu umudriti na spasenije u HristaIsusa. 16 Sve je pismo od Boga dano,i korisno za uèenje, za karanje, zapopravljanje, za pouèavanje u pravdi,17 Da bude savršen èovjek Božij, zasvako dobro djelo pripravljen.

41 Zaklinjem te dakle pred Bogom

i Gospodom našijem Isusom Hris-tom, koji æe suditi živima i mrtvima,dolaskom njegovijem i carstvom nje-govijem: 2 Propovijedaj rijeè, nas-toj u dobro vrijeme i u nevrijeme,pokaraj, zaprijeti, umoli sa svaki-jem snošenjem i uèenjem; 3 Jer æedoæi vrijeme kad zdrave nauke neæeslušati, nego æe po svojijem željamanakupiti sebi uèitelje, kao što ih ušisvrbe, 4 I odvratiæe uši od istine, iokrenuæe se ka gatalicama. 5A ti buditrijezan u svaèemu, trpi zlo, uèinidjelo jevanðelista, službu svoju svrši.6 Jer ja se veæ žrtvujem, i vrijememojega odlaska nasta. 7 Dobar ratratovah, trku svrših, vjeru održah.8 Dalje dakle meni je pripravljen vi-jenac pravde, koji æe mi dati Gos-pod u dan onaj, pravedni sudija; aline samo meni, nego i svima koji seraduju njegovu dolasku. 9 Postaraj seda doðeš brzo k meni; 10 Jer me Dimasostavi, omiljevši mu sadašnji svijet, iotide u Solun; Kriskent u Galatiju, Titu Dalmaciju; Luka je sam kod mene.11 Marka uzmi i dovedi ga sa sobom;jer mi je dobar za službu. 12 A Ti-hika poslao sam u Efes. 13 Kad doðešdonesi mi kabanicu što sam ostavio uTroadi kod Karpa, i knjige, a osobitokožne. 14 Aleksandar kovaè mnogomi zla uèini. Da mu Gospod plati podjelu njegovu. 15Èuvaj se i ti od njega;jer se vrlo protivi našijem rijeèima.16U prvi moj odgovor niko ne osta samnom, negome svi ostaviše. Da im se

2 Timoteju 4:17 186 2 Timoteju 4:22ne primi! 17 Ali Gospod bi sa mnom idade mi pomoæ da se kroza me svršipropovijedanje, i da èuju svi nezn-abošci; i izbavih se od usta lavovijeh.18 I Gospod æe me izbaviti od svakogazla djela, i saèuvaæe me za carstvosvoje nebesko; kojemu slava va vijekvijeka. Amin. 19 Pozdravi Priskilu iAkilu, i Onisiforov dom. 20 Erast ostau Korintu. A Trofima ostavih uMiletubolesna. 21 Postaraj se da doðeš prijezime. Pozdravlja te Euvul, i Pud, i Lin,i Klaudija, i braæa sva. 22 Gospod IsusHristos sa duhom tvojijem. Blagodats vama. Amin.

Titu 1:1 187 Titu 3:4

Poslanica Titu1 Od Pavla, sluge Božijega, a

apostola Isusa Hrista po vjeriizbranijeh Božijih, i po poznanjuistine pobožnosti, 2 Za nad vjeènogaživota, koji obeæa nelažni Bog prijevremena vjeènijeh, 3A javi u vremenasvoja rijeè svoju propovijedanjem,koje je meni povjereno po zapovijestispasitelja našega Boga, 4 Titu,pravome sinu po vjeri nas obojice,blagodat, milost, mir od Boga oca iGospoda Isusa Hrista, spasa našega.5 Zato te ostavih u Kritu da popraviššto je nedovršeno, i da postavišpo svijem gradovima sveštenike,kao što ti ja zapovjedih, 6 Ako jeko bez mane, jedne žene muž, iima vjernu djecu, koju ne kore zakurvarstvo ili za nepokornost. 7 Jervladika treba da je bez mane, kaoBožij pristav; ne koji sebi ugaða, negnjevljiv, ne pijanica, ne bojac, nelakom na pogani dobitak; 8 Negogostoljubiv, blag, pošten, pravedan,svet, èist; 9 Koji se drži vjerne rijeèipo nauci, da bude kadar i svjetovatisa zdravom naukom, i pokarati onekoji se protive. 10 Jer ima mnogoneposlušnijeh, praznogovorljivijeh,i umom prevarenijeh, a osobito kojisu iz obrezanja, 11 Kojima treba ustazatvoriti; koji cijele kuæe izopaèujuuèeæi što ne treba, poganogadobitka radi. 12 A reèe neko odnjih, njihov prorok: Kriæani svagdalažljivi, zli zvjerovi, besposleni trbusi.13Svjedoèanstvo je ovo istinito; zaraditoga uzroka karaj ih bez šteðenja, dabudu zdravi u vjeri, 14 Ne slušajuæiJevrejskijeh gatalica ni zapovijestiljudi koji se odvraæaju od istine.15 Èistima je sve èisto; a poganimai nevjernima ništa nije èisto, negoje opoganjen njihov i um i savjest.16 Govore da poznaju Boga, a djelimaga se odrièu; jer sumrski i neposlušni,i ni za kakvo dobro djelo valjani.

21 A ti govori što pristoji zdravoj

nauci: 2 Starcima da budu trijezni,pošteni, èisti, zdravi u vjeri, u ljubavi,u trpljenju; 3 Staricama takoðer dažive kao što se pristoji svetima, da nebudu opadljive, da se ne predaju vrlovinu, da uèe dobru, 4 Da uèe mladeda ljube muževe, da ljube djecu, 5 Dabudu poštene, èiste, dobre kuæanice,blage, pokorne svojijem muževima,da se ne huli na rijeè Božiju. 6 Takoi mladiæe svjetuj da budu pošteni. 7Au svemu sam sebe podaji za ugled do-brijeh djela, u nauci cijelost, poštenje,8 Rijeè zdravu, nezazornu: da se pos-rami onaj koji se protivi, ne imajuæiništa zlo govoriti za nas. 9 Slugeda slušaju svoje gospodare, da buduugodni u svaèemu, da ne odgovaraju,10 Da ne kradu, nego u svaèemuda pokazuju dobru vjeru, da naukuspasitelja našega Boga ukrašuju usvaèemu. 11 Jer se pokaza blagodatBožija koja spasava sve ljude, 12Uèeæinas da se odreèemo bezbožnosti iželja ovoga svijeta, i da poštenoi pravedno i pobožno poživimo naovome svijetu, 13 Èekajuæi blaženanada i javljenja slave velikoga Bogai spasa našega Isusa Hrista, 14 Kojije dao sebe za nas da nas izbavi odsvakoga bezakonja, i da oèisti sebinarod izbrani koji èezne za dobrijemdjelima. 15Ovo govori, i svjetuj, i karajsa svakom zapoviješæu da te niko neprezire.

31 Opominji ih da budu pokorni

i poslušni gospodarima i zapovjed-nicima, i gotovi na svako dobro djelo;2 Ni na koga da ne hule, da se nesvaðaju, nego da budu mirni, svakukrotost da pokazuju svijem ljudima,3 Jer imi bijasmonegda ludi, i nepoko-rni, i prevareni, služeæi razliènijemželjama i slastima, u pakosti i zav-isti živeæi, mrski buduæi i mrzeæijedan na drugoga. 4 A kad se pokazablagodat i èovjekoljublje spasa našega

Titu 3:5 188 Titu 3:15Boga, 5 Ne za djela pravedna kojami uèinismo, nego po svojoj milostispase nas banjom preroðenja i ob-novljenjem Duha svetoga, 6 Kojegaizli na nas obilno kroz Isusa Hristaspasitelja našega, 7 Da se opravdamoblagodaæu njegovom, i da budemonašljednici života vjeènoga po nadu.8 Sine Tite! istinita je rijeè, i u ovomehoæu da utvrðuješ, da se oni kojivjerovaše Bogu trude i staraju za do-bro djelo: ovo je korisno ljudima i do-bro. 9 A ludijeh zapitkivanja i tefteraod plemena, i svaða i prepiranja ozakonu kloni se; jer je to nekorisnoi prazno. 10 Èovjeka jeretika po pr-vome i drugom svjetovanju kloni se,11 Znajuæi da se takovi izopaèio, i gri-ješi, i sam je sebe osudio. 12 Kad pošl-jem k tebi Artemu ili Tihika, postarajse da doðeš kmeni u Nikopolj, jer samnamislio da ondje zimujem. 13 Zinuzakonika i Apola lijepo opremi daimaju sve što im treba. 14 Ali i našineka se uèe napredovati u dobrijemdjelima, ako gdje bude od potrebe dane budu bez roda. 15 Pozdravljaju tesvi koji su sa mnom. Pozdravi sve kojinas ljube u vjeri. Blagodat sa svimavama. Amin.

Filemonu 1 189 Filemonu 24

Poslanica Filemonu1 Od Pavla, sužnja Isusa Hrista, i

Timotija brata, Filimonu ljubaznomei pomagaèu našemu, 2 I Apfiji, ses-tri ljubaznoj, i Arhipu, našemu dru-garu u vojevanju, i domašnjoj tvojojcrkvi: 3 Blagodat vam i mir od Bogaoca našega, i Gospoda Isusa Hrista.4 Zahvaljujem Bogu svojemu spomin-juæi te svagda u molitvama svojima,5 Èuvši ljubav tvoju i vjeru koju imaška Gospodu Isusu i k svima svetima:6 Da tvoja vjera, koju imamo zajedno,bude silna u poznanju svakoga dobra,koje imate u Hristu Isusu. 7 Jer imamveliku radost i utjehu radi ljubavitvoje, što srca svetijeh poèinuše krozate, brate! 8 Toga radi ako i imamveliku slobodu u Hristu da ti zapovi-jedam što je potrebno, 9 Ali opetmolim ljubavi radi, ja koji sam takovikao starac Pavle, a sad sužanj IsusaHrista; 10 Molimo te za svojega sinaOnisima, kojega rodih u okovima svo-jima; 11Koji je tebi negda bio nepotre-ban, a sad je i tebi i meni vrlo potre-ban, kojega poslah tebi natrag; 12 Ati ga, to jest, moje srce primi. 13 Jaga šæadijah da zadržim kod sebe, dami mjesto tebe posluži u okovimajevanðelja; 14 Ali bez tvoje volje nehtjedoh ništa èiniti, da ne bi tvojedobro bilo kao za nevolju, nego oddobre volje. 15 Jer može biti da se zato rastade s tobomna neko vrijeme daga dobiješ vjeèno, 16Ne više kao roba,nego više od roba, brata ljubaznoga, aosobito meni, akamoli tebi, i po tijelui u Gospodu. 17 Ako dakle držiš meneza svojega drugara, primi njega kaomene. 18 Ako li ti u èemu skrivi, ili jedužan, to na mene zapiši. 19 Ja Pavlenapisah rukom svojom, ja æu platiti:da ti ne reèem da si i sam sebe menidužan. 20Da brate! da imam korist odtebe u Gospodu, razveseli srce mojeu Gospodu. 21 Uzdajuæi se u tvojuposlušnost napisah ti znajuæi da æeš

još više uèiniti nego što govorim. 22Auz to ugotovi mi i konak; jer se nadamda æu za vaše molitve biti darovanvama. 23 Pozdravlja te Epafras kojije sa mnom sužanj u Hristu Isusu,Marko, Aristarh, Dimas, Luka, poma-gaèimoji. 24Blagodat Gospoda našegaIsusa Hrista sa duhom vašijem. Amin.

Jevrejima 1:1 190 Jevrejima 3:1

Poslanica Jevrejima1 Bog koji je negda mnogo puta

i razliènijem naèinom govorio oce-vima preko proroka, govori i namau pošljedak dana ovijeh preko sina,2 Kojega postavi našljednika svemu,kroz kojega i svijet stvori. 3 Kojibuduæi sjajnost slave i oblièje biæanjegova, i noseæi sve u rijeèi silesvoje, uèinivši sobom oèišæenje gri-jeha našijeh, sjede s desne straneprijestola velièine na visini, 4 I to-liko bolji posta od anðela kolikopreslavnije ime od njihova dobi. 5 Jerkome od anðela reèe kad: sin mojti si, ja te danas rodih? I opet: jaæu mu biti otac, i on æe mi bitisin. 6 I opet uvodeæi prvorodnogau svijet govori: i da mu se poklonesvi anðeli Božiji. 7 Tako i anðelimagovori: koji èini anðele svoje duhove,i sluge svoje plamen ognjeni. 8A sinu:prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka;palica je pravde palica carstva tvoga.9 Omiljela ti je pravda, i omrzao si nabezakonje: toga radi pomaza te, Bože,Bog tvoj uljem radosti veæma od dru-gova tvojijeh. 10 I opet: ti si, Gospode,u poèetku osnovao zemlju, i nebesa sudjela ruku tvojijeh: 11 Ona æe proæi,a ti ostaješ: i sva æe ostarjeti kaohaljina, 12 I saviæeš ih kao haljinu, iizmijeniæe se: a ti si onaj isti, i tvo-jijeh godina neæe nestati. 13 A komeod anðela reèe kad: sjedimeni s desnestrane dok položim neprijatelje tvojepodnožje nogama tvojima? 14 Nijesuli svi službeni duhovi koji su poslanina službu onima koji æe naslijeditispasenije?

21 Toga radi valja nam veæma paziti

na rijeèi koje slušamo, da kako neotpadnemo. 2 Jer ako je ono što jegovoreno preko anðela utvrðeno, isvaki prestupak i oglušak pravednuplatu primio: 3Kakoæemopobjeæi na

marivši za toliko spasenije? koje poèeGospod propovijedati, i oni koji suèuli potvrdiše meðu nama, 4Kad i Bogposvjedoèi i znacima i èudesima i ra-zliènijem silama, i Duha svetoga razd-jeljivanjem po svojoj volji. 5 Jer Bogne pokori anðelima vasionoga svijeta,koji ide i o kome govorimo. 6 Alineko posvjedoèi negdje govoreæi: štaje èovjek da ga se opomeneš, ili sinèovjeèij da ga obiðeš? 7 Umalio siga malijem neèim od anðela, slavomi èasti vjenèao si ga, i postavio si ganad djelima ruku svojijeh: 8 Sve sipokorio pod noge njegove. A kadmu pokori sve, ništa ne ostavi njemunepokoreno; ali sad još ne vidimo damu je sve pokoreno. 9 A umaljenogamalijem èim od anðela vidimo Isusa,koji je za smrt što podnese vjenèanslavom i èasti, da bi po blagodatiBožijoj za sve okusio smrt. 10 Jerprilikovaše njemu za kojega je sve ikroz kojega je sve, koji dovede mnogesinove u slavu, da dovrši poglavaraspasenija njihova stradanjem. 11 Jeri onaj koji osveæuje, i oni koji se os-veæuju, svi su od jednoga; zaradi togauzroka ne stidi se nazvati ih braæom12Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæisvojoj, i posred crkve zapjevaæu te.13 I opet: ja æu se u njega uzdati. Iopet: evo ja i djeca moja koju mi jedao Bog. 14Buduæi pak da djeca imajutijelo i krv, tako i on uze dijel u tome,da smræu satre onoga koji ima državusmrti, to jest ðavola; 15 I da izbavione koji god od straha smrti u svemuživotu biše robovi. 16 Jer se zaista neprima anðela, nego se prima sjemenaAvraamova. 17 Zato bješe dužan usvemu da bude kao braæa, da budemilostiv i vjeran poglavar sveštenièkipred Bogom, da oèisti grijehe naro-dne. 18 Jer u èemu postrada i iskušanbi u onomemože pomoæi i onima kojise iskušavaju.

31 Zato, braæo sveta, zajednièari

zvanja nebeskoga, poznajte poslanika

Jevrejima 3:2 191 Jevrejima 5:2i vladiku, kojega mi priznajemo, IsusaHrista, 2 Koji je vjeran onome koji gastvori, kao i Mojsije u svemu domunjegovu. 3 Jer ovaj posta toliko dos-tojan veæe èasti od Mojsija, kolikoveæu od doma èast ima onaj koji gaje naèinio. 4 Jer svaki dom trebaneko da naèini; a ko je sve stvorioono je Bog. 5 I Mojsije dakle bješevjeran u svemu domu njegovu, kaosluga, za svjedoèanstvo onoga što jetrebalo da se govori. 6 Ali je Hristoskao sin u domu svojemu: kojega smodom mi, ako slobodu i slavu nada dokraja tvrdo održimo. 7 Zato, kao štogovori Duh sveti: danas ako glas nje-gov èujete, 8 Ne budite drvenastijehsrca, kao kad se prognjeviste u danenapasti u pustinji, 9 Gdje me iskušašeocevi vaši, iskušašeme, i gledaše djelamoja èetrdeset godina. 10 Toga radirasrdih se na taj rod, i rekoh: jednakose metu u srcima, ali oni ne poznašeputova mojijeh; 11 Zato se zakleh ugnjevu svojemu da neæe uæi u pokojmoj. 12 Gledajte, braæo, da ne budekad u kome od vas zlo srce nevjerstvada otstupi od Boga živoga; 13 Nego seutješavajte svaki dan, dokle se danasgovori, da koji od vas ne odrveni odprijevare grjehovne; 14 Jer postasmozajednièari Hristu, samo ako kakosmo poèeli u njemu biti do kraja tvrdoodržimo; 15 Dokle se govori: danas,ako glas njegov èujete, ne budite dr-venastijeh srca, kao kad se prognje-viste. 16 Jer neki èuvši prognjevišese, ali ne svi koji iziðoše iz Misira sMojsijem. 17 A na koje mrzi èetrdesetgodina? Nije li na one koji sagriješiše,koji ostaviše kosti u pustinji? 18 Akojima se zakle da neæe uæi u pokojnjegov, nego onima koji ne htješe davjeruju? 19 I vidimo da nemogoše uæiza nevjerstvo.

41 Da se bojimo dakle da kako dok je

još ostavljeno obeæanje da se ulazi upokoj njegov, ne odocni koji od vas.2 Jer je nama objavljeno kao i onima;

ali onima ne pomaže èuvena rijeè,jer ne vjerovaše oni koji èuše. 3 Jermi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj,kao što reèe: zato se zakleh u gnjevusvojemu da neæe uæi u pokoj moj,ako su djela i bila gotova od postanjasvijeta. 4 Jer negdje reèe za sedmidan ovako: i poèinu Bog u dan sedmiod sviju djela svojijeh. 5 I na ovommjestu opet: neæe uæi u pokoj moj.6 Buduæi pak da neki imaju da uðuu njega, i oni kojima je najprije javl-jeno ne uðoše za neposlušanje; 7Opetodredi jedan dan, danas, govoreæi uDavidu po tolikom vremenu, kao štose prije kaza: danas ako glas njegovèujete, ne budite drvenastijeh srca.8 Jer da je Isus one doveo u pokoj,ne bi za drugi dan govorio potom.9 Daklem je ostavljeno još poèivanjenarodu Božijemu. 10 Jer koji uðe upokoj njegov, i on poèiva od djelasvojijeh, kao i Bog od svojijeh. 11 Dase postaramo dakle uæi u taj pokoj,da ne upadne ko u onu istu gatkunevjerstva. 12 Jer je živa rijeè Božija,i jaka, i oštrija od svakoga maèa oštras obje strane, i prolazi tja do ras-tavljanja i duše i duha, i zglavaka imozga, i sudi mislima i pomislimasrdaènijem. 13 I nema tvari nepoznatepred njim, nego je sve golo i otkrivenopred oèima onoga kojemu govorimo.14 Imajuæi dakle velikoga poglavarasveštenièkoga, koji je prošao nebesa,Isusa sina Božijega, da se držimopriznanja. 15 Jer nemamo poglavarasveštenièkoga koji ne može postra-dati s našijem slabostima, nego koji jeu svaèemu iskušan kao i mi, osim gri-jeha. 16Da pristupimo dakle slobodnok prijestolu blagodati, da primimomilost i naðemo blagodat za vrijemekad nam zatreba pomoæ.

51 Jer svaki poglavar sveštenièki koji

se iz ljudi uzima, za ljude se postavljana službu k Bogu, da prinosi dare ižrtve za grijehe, 2 Koji može postra-dati s onima koji ne znadu i zalaze;

Jevrejima 5:3 192 Jevrejima 7:5jer je i on pod slabošæu. 3 I zatoje dužan kako za narodne tako i zasvoje grijehe prinositi. 4 I niko samsebi ne daje èasti, nego koji je poz-van od Boga, kao i Aron. 5 Tako iHristos ne proslavi sam sebe da budepoglavar sveštenièki, nego onaj kojimu reèe: ti si moj sin, ja te danasrodih. 6 Kao što i na drugome mjestugovori: ti si sveštenik vavijek po reduMelhisedekovu. 7 On u dane tijelasvojega moljenja i molitve k onomekoji ga može izbaviti od smrti s vikomvelikom i sa suzama prinošaše, i biutješen po svojoj pobožnosti. 8 Iakoi bijaše sin Božij, ali od onoga štopostrada nauèi se poslušanju. 9 Isavršivši se, postade svima koji gaposlušaše uzrok spasenija vjeènoga.10 I bi nareèen od Boga poglavarsveštenièki po redu Melhisedekovu.11 Za kojega bismo vam imali mnogogovoriti što je teško iskazati; jer stepostali slabi na slušanju. 12 Jer vi kojibi valjalo da ste uèitelji po godinama,opet trebujete da uèite koje su prvaslova rijeèi Božije; i postadoste datrebate mlijeka, a ne jake hrane. 13 Jerkoji se god hrani mlijekom, ne razu-mije rijeèi pravde, jer je dijete. 14 Asavršenijeh je tvrda hrana, koji imajuosjeæanja dugijem uèenjem obuèenaza razlikovanje i dobra i zla.

61 Zato da ostavimo poèetak Hris-

tove nauke i da se damo na savršen-stvo: da ne postavljamo opet temeljapokajanja od mrtvijeh djela, i vjereu Boga, 2 Nauke krštenja, i metanjaruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i sudavjeènoga. 3 I ovo æemo uèiniti akoBog dopusti. 4 Jer nije moguæe onekoji su jednom prosvijetljeni, i okusilidara nebeskoga, postali zajednièariDuha svetoga, 5 I okusili dobre rijeèiBožije, i sile onoga svijeta, i otpali,6Opet obnoviti na pokajanje, jer samisebi nanovo raspinju i ruže sina Boži-jega. 7 Jer zemlja koja pije dažd štoèesto na nju pada, i koja raða povræe

dobro onima koji je rade, primablagoslov odBoga; 8Akoja iznosi trnjei èièak, nepotrebna je i kletve blizu,koja se najposlije sažeže. 9 Ali odvas, ljubazni, nadamo se boljemu išto se drži spasenija, ako i govorimotako. 10 Jer Bog nije nepravedan dazaboravi djelo vaše i trud ljubavi kojupokazaste u ime njegovo, posluživšisvetima i služeæi. 11 Ali želimo dasvaki od vas pokaže to isto staranjeda se nad održi tvrdo do samogakraja; 12 Da ne budete ljenivi, negoda se ugledate na one koji vjerom itrpljenjem dobijaju obeæanja. 13 Jerkad Bog Avraamu obeæa, ne imajuæinièim veæijem da se zakune, zakle sesobom, 14Govoreæi: zaista blagosilja-juæi blagosloviæu te, i umnožavajuæiumnožiæu te. 15 I tako trpeæi dugo,dobi obeæanje. 16 Jer se ljudi veæijemkunu, i svakoj njihovoj svaði svršetakje zakletva za potvrðenje. 17Zato i Bogkad šæaše našljednicima obeæanjaobilnije da pokaže tvrðu savjeta svo-jega, uèini posrednika kletvu; 18Da biu dvjema nepokolebljivijem stvarima,u kojima Bogu nije moguæe slagati,imali jaku utjehumi koji smo pribjeglida se uhvatimo za nad koji nam jedan, 19 Koji imamo kao tvrd i pouz-dan lenger duše, koji ulazi i za naj-dalje zavjese, 20Gdje Isus uðe naprijedza nas, postavši poglavar sveštenièkidovijeka po redu Melhisedekovu.

71 Jer ovaj Melhisedek bješe car Sal-

imski, sveštenik Boga najvišega, kojisrete Avraama kad se vraæaše s bojacareva, i blagoslovi ga; 2 Kojemu iAvraam dade desetak od svega. Prvodakle znaèi car pravde, potom i carSalimski, to jest car mira; 3 Bez oca,bez matere, bez roda, ne imajuæi nipoèetka danima, ni svršetka životu, aisporeðen sa sinom Božijim, i ostajesveštenik dovijeka. 4 Ali pogledajtekoliki je ovaj kome je i Avraam patri-jarh dao desetak od plijena. 5 Istina, ioni od sinova Levijevijeh koji primiše

Jevrejima 7:6 193 Jevrejima 8:11sveštenstvo, imaju zapovijest da uz-imaju po zakonu desetak od naroda,to jest braæe svoje, ako su i izišli izbedara Avraamovijeh. 6 Ali onaj kojise ne broji od njihova roda, uze de-setak od Avraama, i blagoslovi onogakoji ima obeæanje. 7 Ali bez svakogaizgovora manje blagoslovi veæe. 8 Itako ovdje uzimaju desetak ljudi kojiumiru, a onamo onaj za kojega seposvjedoèi da živi. 9 I, da ovakoreèem, Levije koji uze desetak, dao jedesetak kroz Avraama: 10 Jer bijaše jošu bedrima oèinima kad ga srete Mel-hisedek. 11 Ako je dakle savršenstvopostalo kroz Levitsko sveštenstvo jerje narod pod njim zakon primio kakaje još potreba bila govoriti da æedrugi sveštenik postati po redu Mel-hisedekovu a ne po redu Aronovu?12 Jer kad se promijeni sveštenstvo,mora se i zakon promijeniti. 13 Jer zakoga se ovo govori on je od drugogakoljena, od kojega niko ne pristupik oltaru. 14 Jer je poznato da Gos-pod naš od koljena Judina iziðe, zakoje koljeno Mojsije ne govori ništao sveštenstvu. 15 I još je više poz-nato da æe po redu Melhisedekovudrugi sveštenik postati, 16 Koji nijepostao po zakonu tjelesne zapovijestinego po sili života vjeènoga. 17 Jersvjedoèi: ti si sveštenik vavijek poredu Melhisedekovu. 18 Tako se ukidapreðašnja zapovijest, što bi slaba i za-ludna. 19 Jer zakon nije ništa savršio;a postavi bolji nad, kroz koji se prib-ližujemo k Bogu. 20 I još ne bez zak-letve; 21 Jer oni bez zakletve postašesveštenici; a ovaj sa zakletvom krozonoga kojimu govori: zakle se Gospodi neæe se raskajati: ti si sveštenik vav-ijek po redu Melhisedekovu. 22 Tolikoboljega zavjeta posta Isus jamac. 23 Ioni mnogi biše sveštenici, jer imsmrt ne dade da ostanu. 24 A ovaj,buduæi da ostaje vavijek, ima vjeènosveštenstvo. 25 Zato i može vavijekspasti one koji kroza nj dolaze k Bogu,kad svagda živi da se može molitiza njih. 26 Jer takov nama trebaše

poglavar sveštenièki: svet, bezazlen,èist, odvojen od grješnika, i koji je bioviše nebesa; 27 Kojemu nije potrebnosvaki dan, kao sveštenicima, najprijeza svoje grijehe žrtve prinositi, a po-tom za narodne, jer on ovo uèinijednom, kad sebe prinese. 28 Jer za-kon postavlja ljude za sveštenike kojiimaju slabost; a rijeè zakletve koja jereèena po zakonu, postavi sina vavi-jek savršena.

81 A ovo je glava od toga što gov-

orimo: imamo takovoga poglavarasveštenièkoga koji sjede s desnestrane prijestola velièine na nebes-ima; 2 Koji je sluga svetinjama iistinitoj skiniji, koju naèini Gospod,a ne èovjek. 3 Jer se svaki poglavarsveštenièki postavlja da prinosi darei žrtve; zato valja da i ovaj štoima što æe prinijeti. 4 Jer da jena zemlji, ne bi bio sveštenik, kadimaju sveštenici koji prinose darepo zakonu, 5 Koji služe oblièju isjenu nebeskijeh stvari, kao što bireèeno Mojsiju kad šæaše skiniju danaèini: gledaj, reèe, da naèiniš svepo prilici koja ti je pokazana na gori.6 A sad dobi bolju službu, kao štoje i posrednik boljega zavjeta, kojise na boljijem obeæanjima utvrdi.7 Jer da je onaj prvi bez mane bio,ne bi se drugome tražilo mjesta.8 Jer kudeæi ih govori: evo dani idu,govori Gospod, i naèiniæu s domomIzrailjevijem i s domom Judinijemnovzavjet; 9 Ne po zavjetu koji naèinih socevima njihovima u onaj dan kadih uzeh za ruku da ih izvedem izzemlje Misirske; jer oni ne ostaše uzavjetu mome, i ja ne marih za njih,govori Gospod. 10 Jer je ovo zavjet kojiæu naèiniti s domom Izrailjevijemposlije onijeh dana, govori Gospod:daæu zakone svoje u misli njihove,i na srcima njihovima napisaæu ih,i biæu im Bog, i oni æe biti meninarod. 11 I nijedan neæe uèiti svojegabližnjega, i nijedan brata svojega,

Jevrejima 8:12 194 Jevrejima 10:2govoreæi: poznaj Gospoda; jer æeme svi poznati od maloga do velikogameðu njima. 12 Jer æu biti milostivnepravdama njihovima, i grijehanjihovijeh i bezakonja njihovijehneæu više spominjati. 13 A kad veli:nov zavjet, prvi naèini vethijem; a štoje vetho i ostarjelo, blizu je kraja.

91 Tako i prvi zavjet imaše pravde

bogomoljstva i svetinju zemaljsku.2 Jer skinija bješe naèinjena prva,u kojoj bijaše svijeænjak i trpeza ipostavljeni hljebovi, što se zove svet-inja. 3 A za drugijem zavjesom bi-jaše skinija, koja se zove svetinjanad svetinjama, 4 Koja imaše zlatnukadionicu, i kovèeg zavjeta okovansvuda zlatom, u kome bijaše zlatansud s manom, i palica Aronova, kojase bješe omladila, i ploèe zavjeta.5 A više njega bijahu heruvimi slave,koji osjenjavahu oltar; o èemu sene može sad govoriti redom. 6 Akad ovo bijaše tako ureðeno, ulažahusveštenici svagda u prvu skiniju isavršivahu službu Božiju. 7 A udrugu ulažaše jednom u godini sampoglavar sveštenièki, ne bez krvi, kojuprinosi za sebe i za narodna nez-nanja. 8 Ovijem pokazivaše Duh svetida se još nije otvorio put svetijeh,dokle prva skinija stoji; 9 Koja ostadeprilika za sadašnje vrijeme, u kojese prinose dari i žrtve, i ne moguda se svrše po savjesti onoga kojisluži, 10 Osim u jelima i piæima, irazliènom umivanju i pravdanju ti-jela, koje je postavljeno do vremenapopravljenja. 11 Ali došavši Hristos,poglavar sveštenièki dobara koja æedoæi, kroz bolju i savršeniju skiniju,koja nije rukom graðena, to jest, nijeovoga stvorenja, 12 Ni s krvlju jarèi-jom, niti teleæom, nego kroz svojukrv uðe jednom u svetinju, i naðevjeèni otkup. 13 Jer ako krv junèijai jarèija, i pepeo junièin, pokropivšinjom opoganjene, osveæuje na tje-lesnu èistotu; 14 Akamoli neæe krv

Hrista, koji Duhom svetijem sebe pri-nese bez krivice Bogu, oèistiti savjestnašu od mrtvijeh djela, da služimoBogu živome i istinome? 15 I zato jenovome zavjetu posrednik, da krozsmrt, koja bi za otkup od prestupakau prvome zavjetu, obeæanje vjeènoganašljedstva prime zvani. 16 Jer gdjeje zavjet valja da bude i smrt onogakoji èini zavjet. 17 Jer je zavjet posmrti potvrðen: buduæi da nemanikakve sile dok je živ onaj kojiga je naèinio. 18 Jer ni prvi nijeutvrðen bez krvi. 19 Jer kad Mojsijeizgovori sve zapovijesti po zakonusvemu narodu, onda uze krvi jarèijei teleæe, s vodom i vunom crvenomi isopom, te pokropi i knjigu i savnarod 20 Govoreæi: ovo je krv zav-jeta koji Bog naèini s vama. 21 Atako i skiniju i sve sudove službenepokropi krvlju. 22 I gotovo sve sekrvlju èisti po zakonu, i bez proljevakrvi ne biva oproštenje. 23 Tako jetrebalo da se oblièja nebeskijeh ovimaèiste, a sama nebeska boljijem žrt-vama od ovijeh. 24 Jer Hristos neuðe u rukotvorenu svetinju, koja jeprilika prave, nego u samo nebo, da sepokaže sad pred licem Božijim za nas;25 Niti da mnogo puta prinosi sebe,kao što poglavar sveštenièki ulazi usvetinju svake godine s krvlju tuðom:26 Inaèe bi onmoraomnogo puta stra-dati od postanja svijeta; a sad jednomna svršetku vijeka javi se da svojomžrtvom satre grijeh. 27 I kao što jeljudima odreðeno jednom umrijeti, apotom sud: 28 Tako se i Hristos jed-nom prinese, da uzme mnogijeh gri-jehe; a drugomæe se javiti bez grijehana spasenije onima koji ga èekaju.

101 Jer zakon imajuæi sjen dobara

koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari,ne može nikada savršiti one koji pris-tupaju svake godine i prinose one istežrtve. 2 Inaèe bi prestale prinositise, kad oni koji služe ne bi više imali

Jevrejima 10:3 195 Jevrejima 11:4nikake savjesti za grijehe, kad se jed-nom oèiste; 3 Nego se njima svakegodine èini spomen za grijehe. 4 Jerkrv junèija i jarèija ne može uzetigrijeha. 5Zato ulazeæi u svijet govori:žrtava i darova nijesi htio, ali si mitijelo pripravio. 6 Žrtve i prilozi zagrijeh nijesu ti bili ugodni. 7 Tadarekoh: evo doðoh, u poèetku knjigepisano je za mene, da uèinim voljutvoju, Bože. 8 I više kazavši: prilogai prinosa i žrtava, i žrtava za grijehenijesi htio, niti su ti bili ugodni, što sepo zakonu prinose; 9 Tada reèe: evodoðoh da uèinim volju tvoju, Bože.Ukida prvo da postavi drugo. 10 Pokojoj smo volji mi osveæeni prinosomtijela Isusa Hrista jednom. 11 I svakisveštenik stoji svaki dan služeæi ijedne žrtve mnogo puta prinoseæikoje nikad ne mogu uzeti grijeha.12 A on prinesavši jedinu žrtvu zagrijehe sjedi svagda s desne straneBogu, 13 Èekajuæi dalje dok se položeneprijatelji njegovi podnožje nogamanjegovima. 14 Jer jednijem prinosomsavršio je vavijek one koji bivaju os-veæeni. 15A svjedoèi nam i Duh sveti;jer kao što je naprijed kazano: 16 Ovoje zavjet koji æu naèiniti s njimaposlije onijeh dana, govori Gospod:daæu zakone svoje u srca njihova,i u mislima njihovijem napisaæu ih;17 I grijeha njihovijeh i bezakonja nji-hovijeh neæu više spominjati. 18 Agdje je oproštenje ovijeh ondje višenema priloga za grijehe. 19 Imajuæidakle slobodu, braæo, ulaziti u svet-inju krvlju Isusa Hrista, putem novi-jem i živijem, 20 Koji nam je obnoviozavjesom, to jest tijelom svojijem,21 I sveštenika velikoga nad domomBožijim: 22 Da pristupamo s istiniti-jem srcem u punoj vjeri, oèišæeni usrcima od zle savjesti, i umiveni potijelu vodom èistom; 23 Da se držimotvrdo priznanja nada: jer je vjeranonaj koji je obeæao; 24 I da razumije-vamo jedan drugoga u podbunjivanjuk ljubavi i dobrijem djelima, 25 Neostavljajuæi skupštine svoje, kao što

neki imaju obièaj, nego jedan dru-goga svjetujuæi, i toliko veæma ko-liko vidite da se približuje dan sudni.26 Jer kad mi griješimo navalice poštosmo primili poznanje istine, nemaviše žrtve za grijehe; 27 Nego strašnoèekanje suda, i revnost ognja kojiæe da pojede one koji se suprote.28 Ko prestupi zakon Mojsijev, bezmilosti umire kod dva ili tri svjedoka.29 Koliko mislite da æe gore muke za-služiti onaj koji sina Božijega pogazi, ikrv zavjeta kojom se osveti za poganuuzdrži, i Duha blagodati naruži? 30 Jerznamo onoga koji reèe: moja je os-veta, ja æu vratiti, govori Gospod; iopet: Gospod æe suditi narodu svo-jemu. 31 Strašno je upasti u ruke Bogaživoga. 32 Opominjite se pak prvi-jeh dana svojijeh, u koje se prosvi-jetliste i mnogu borbu stradanja pod-nesoste, 33 Koje postavši gledanje sasramota i nevolja, a koje postavši dru-govi onima koji žive tako. 34 Jer sena okove moje sažaliste, i dadoste sradošæu da se razgrabi vaše imanje,znajuæi da imate sebi imanje boljei nepropadljivo na nebesima. 35 Neodbacujte dakle slobode svoje, kojaima veliku platu. 36 Jer vam je tr-pljenje od potrebe da volju Božijusavršivši primite obeæanje. 37 Jer jošmalo, vrlo malo, pak æe doæi onajkoji treba da doðe i neæe odocniti.38 A pravednik življeæe od vjere; akoli otstupi neæe biti po volji moje duše.39A mi, braæo, nijesmo od onijeh kojiotstupaju na pogibao, nego od onijehkoji vjeruju da spasu duše.

111 Vjera je pak tvrdo èekanje onoga

èemu se nadamo, i dokazivanje onogašto ne vidimo. 2 Jer u njoj stari dobišesvjedoèanstvo. 3 Vjerom poznajemoda je svijet rijeèju Božijom svršen,da je sve što vidimo iz ništa postalo.4 Vjerom prinese Avelj Bogu veæužrtvu nego Kain, kroz koju dobi sv-jedoèanstvo da je pravednik, kad Bogposvjedoèi za dare njegove; i kroz nju

Jevrejima 11:5 196 Jevrejima 11:40onmrtav još govori. 5Vjerom bi Enohprenesen da ne vidi smrti; i ne naðese, jer ga Bog premjesti, jer prije negoga premjesti, dobi svjedoèanstvo daugodi Bogu. 6Abez vjere nijemoguæeugoditi Bogu; jer onaj koji hoæe dadoðe k Bogu, valja da vjeruje da imaBog i da plaæa onima koji ga traže.7 Vjerom Noje primivši zapovijest ipobojavši se onoga šta još ne vidje,naèini kovèeg za spasenije doma svo-jega, kojijem osudi sav svijet, i postanašljednik pravde po vjeri. 8 Vjeromposluša Avraam kad bi pozvan da iz-iðe u zemlju koju šæaše da primi unašljedstvo, i iziðe ne znajuæi kudaide. 9 Vjerom doðe Avraam u zemljuobeæanu, kao u tuðu, i u kolibamaživljaše s Isakom i s Jakovom, sunašl-jednicima obeæanja toga. 10 Jerèekaše grad koji ima temelje, kojemuje zidar i tvorac Bog. 11 Vjerom isama Sara nerotkinja primi silu da za-trudni, i rodi preko vremena starosti;jer držaše za vjerna onoga koji obeæa.12 Zato se i rodiše od jednoga, jošgotovomrtvoga, kao zvijezde nebeskemnoštvom, i kao nebrojeni pijesakpokraj mora. 13 U vjeri pomriješesvi ovi ne primivši obeæanja, negoga vidjevši izdaleka, i poklonivši muse, i priznavši da su gosti i došljacina zemlji. 14 Jer koji tako govorepokazuju da traže otaèanstva. 15 I dabi se oni opomenuli onoga iz kojegaiziðoše, imali bi vrijeme da se vrate.16 Ali sad bolje žele, to jest nebesko.Zato se Bog ne stidi njih nazivatise Bog njihov; jer im pripravi grad.17 Vjerom privede Avraam Isaka kadbi kušan, i jedinorodnoga prinošaše,pošto bješe primio obeæanje, 18U ko-jemu bješe kazano: u Isaku nazvaæeti se sjeme; 19 Pomislivši da je Bogkadar i iz mrtvijeh vaskrsnuti; zato gai uze za priliku. 20 Vjerom blagosloviIsak Jakova i Isava u stvarima kojeæe doæi. 21 Vjerom blagoslovi Jakovumiruæi svakoga sina Josifova, i pok-loni se vrhu palice njegove. 22Vjeromse opominja Josif umiruæi izlaska

sinova Izrailjevijeh, i zapovijeda zakosti svoje. 23 Vjerom Mojsija, poštose rodi, kriše tri mjeseca roditeljinjegovi, jer vidješe krasno dijete, ine pobojaše se zapovijesti careve.24VjeromMojsije, kad bi veliki, ne ht-jede da se naziva sin kæeri Faraonove;25 I volje stradati s narodom Boži-jim, negoli imati zemaljsku sladostgrijeha: 26 Državši sramotu Hris-tovu za veæe bogatstvo od svegablagaMisirskoga; jer gledaše na platu.27 Vjerom ostavi Misir, ne pobojavšise ljutine careve; jer se držaše onogakoji se ne vidi, kao da ga viðaše.28 Vjerom uèini pashu i proljev krvi,da se onaj koji gubljaše prvoroðene nedotakne do njih. 29 Vjerom prijeðošeCrveno More kao po suhoj zemlji;koje i Misirci okušavši potopiše se.30 Vjerom padoše zidovi Jerihonski,kad se obilazi oko njih sedam dana.31VjeromRaav kurva ne pogibe s nev-jernicima, primivši uhode s mirom, iizvedavši ih drugijem putem. 32 I štaæu još da kažem? Jer mi ne bi dostalovremena kad bih stao pripovijedatio Gedeonu, i o Varaku i Samsonu iJeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugi-jem prorocima, 33 Koji vjerom pobi-jediše carstva, uèiniše pravdu, dobišeobeæanja, zatvoriše usta lavovima,34 Ugasiše silu ognjenu, utekoše odoštrica maèa, ojaèaše od nemoæi,postaše jaki u bitkama, rastjeraševojske tuðe; 35 Žene primiše svojemrtve iz vaskrsenija; a drugi bišepobijeni, ne primivši izbavljenja, dadobiju bolje vaskrsenije; 36 A drugiruganje i boj podnesoše, pa još i okovei tamnice; 37Kamenjem pobijeni biše,pretrveni biše, iskušani biše, od maèapomriješe; idoše u kožusima i u koz-ijim kožama, u sirotinji, u nevolji, usramoti; 38 Kojijeh ne bijaše dostojansvijet, po pustinjama potucaše se, ipo gorama i po peæinama i po ru-pama zemaljskijem. 39 I ovi svi do-bivši svjedoèanstvo vjerom ne prim-iše obeæanja; 40 Jer Bog nešto boljeza nas odredi, da ne prime bez nas

Jevrejima 12:1 197 Jevrejima 13:5savršenstva.

121 Zato dakle i mi imajuæi oko sebe

toliku gomilu svjedoka, da odbacimosvako breme i grijeh koji je za nas pri-onuo, i s trpljenjem da trèimo u bitkukoja nam je odreðena, 2 Gledajuæi nanaèelnika vjere i svršitelja Isusa, kojimjesto odreðene sebi radosti pretr-plje krst, ne mareæi za sramotu, isjede s desne strane prijestola Boži-jega. 3 Pomislite dakle na onoga kojije takovo protivljenje protiv sebe odgrješnika podnio, da ne oslabe duševaše i da vam ne dotuži. 4 Jer jošdo krvi ne doðoste boreæi se protivgrijeha, 5 I zaboraviste utjehu kojuvam govori, kao sinovima: sine moj!ne puštaj u nemar karanja Gospodnja,niti gubi volje kad te on pokara; 6 Jerkoga ljubi Gospod onoga i kara; abije svakoga sina kojega prima. 7 Akotrpite karanje, kao sinovima pokazujevam se Bog: jer koji je sin kojega otacne kara? 8Ako li ste bez karanja, u ko-jemu svi dijel dobiše, daklem ste kopi-lad, a ne sinovi. 9 Ako su nam dakletjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ihse, kako da ne slušamo oca duhova, daživimo? 10 Jer oni za malo dana, kakoimugodnobješe, karahunas; a ovaj nakorist, da dobijemo dijel od njegovesvetinje. 11 Jer svako karanje kad bivane èini se da je radost, nego žalost;ali poslije daæe miran rod pravde on-ima koji su nauèeni njime. 12 Zatooslabljene ruke i oslabljena koljenaispravite, 13 I staze poravnite nogamasvojima, da ne svrne što je hromo,nego još da se iscijeli. 14 Mir imajtei svetinju sa svima; bez ovoga nikoneæe vidjeti Gospoda. 15 Gledajte dako ne ostane bez blagodati Božije: dane uzraste kakav korijen grèine, i neuèini pakost, i tijem da se mnogi neopogane. 16 Da ne bude ko kurvar iliopoganjen, kao Isav, koji je za jednojelo dao prvorodstvo svoje. 17 Jerznate da je i potom, kad šæaše da

primi blagoslov, odbaèen; jer poka-janje ne naðe mjesta, ako ga i sasuzama tražaše. 18 Jer ne pristupisteka gori koja se može opipati, i ognjurazgorjelom, oblaku, i pomrèini, ioluji, 19 I trubnom glasu, i glasu rijeèi,kojega se odrekoše oni koji èuše, dane èuju više rijeèi; 20 Jer ne mogahuda podnesu ono što se zapovijedaše:ako se i zvijer dotakne do gore, biæekamenjem ubijena. 21 I tako strašnobješe ono što se vidje da Mojsije reèe:uplašio sam se i drkæem. 22 Negopristupiste k Sionskoj gori, i ka graduBoga živoga, Jerusalimu nebeskome,i mnogijem hiljadama anðela, 23 Ksaboru i crkvi prvorodnijeh koji sunapisani na nebesima, i Bogu, sudijisviju, i duhovima savršenijeh praved-nika, 24 I k Isusu, posredniku zavjetanovoga, i krvi kropljenja, koja boljegovori negoli Aveljeva. 25 Ali gledajteda se ne odreèete onoga koji gov-ori; jer kad oni ne utekoše koji seodrekoše onoga koji prorokovaše nazemlji, akamoli mi koji se odrièemonebeskoga, 26 Kojega glas potreseonda zemlju, a sad obeæa govoreæi:još jednom ja æu potresti ne samozemlju nego i nebo. 27 A što veli: jošjednom, pokazuje da æe se ukinutiono što se pomièe, kao stvoreno, daostane ono što se ne pomièe. 28 Zato,primajuæi carstvo nepokolebano, daimamo blagodat kojom služimo zaugodnost Bogu, s poštovanjem i sastrahom. 29 Jer je Bog naš oganj kojispaljuje.

131 Ljubav bratinska da ostane meðu

vama. 2 Gostoljubivosti ne zaboravl-jajte; jer neki ne znajuæi iz gos-toljubivosti primiše anðele na konak.3 Opominjite se sužanja kao da stes njima svezani, onijeh kojima senepravda èini kao da ste i sami utijelu. 4 Ženidbu da drže svi u èasti,i postelja ženidbena da bude èista; akurvarima i preljuboèincima sudiæeBog. 5 Ne budite srebroljupci; budite

Jevrejima 13:6 198 Jevrejima 13:25zadovoljni onijem što imate. Jer onreèe: neæu te ostaviti, niti æu od tebeotstupiti; 6 Tako da smijemo govoriti:Gospod je moj pomoænik, i neæuse bojati; šta æe mi uèiniti èovjek?7 Opominjite se svojijeh uèitelja kojivam kazivaše rijeè Božiju; gledajte nasvršetak njihova življenja, i ugledajtese na vjeru njihovu. 8 Isus Hristosjuèe je i danas onaj isti i vavijek. 9 Unauke tuðe i razliène ne pristajte; jerje dobro blagodaæu utvrðivati srca, ane jelima, od kojijeh ne imaše koristioni koji življeše u njima. 10 Imamopak oltar od kojega oni ne smiju jestikoji služe skiniji. 11 Jer kojijeh život-inja krv unosi poglavar sveštenièki usvetinju za grijehe, onijeh se tjelesaspaljuju izvan okola. 12 Zato Isus,da osveti narod krvlju svojom, izvangrada postrada. 13Zato dakle da izlaz-imo k njemu izvan okola, noseæi nje-govu sramotu. 14 Jer ovdje nemamograda koji æe ostati, nego tražimoonaj koji æe doæi. 15 Kroz njegadakle da svagda prinosimoBogu žrtvuhvale, to jest, plod usana koje priz-naju ime njegovo. 16 A dobro èinitii davati milostinju ne zaboravljajte;jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu.17 Slušajte uèitelje svoje i pokorava-jte im se, jer se oni staraju za duševaše, kao koji æe dati odgovor, dato s radošæu èine, a ne uzdišuæi;jer vam ovo ne pomaže. 18 Molitese Bogu za nas. Jer se nadamoda imamo dobru savjest, starajuæise u svemu dobro da živimo. 19 Aodviše molim èinite ovo, da bih seprije vratio k vama. 20 A Bog mira,koji izvede iz mrtvijeh velikoga pa-stira ovcama, krvlju zavjeta vjeènoga,Gospoda našega Isusa Hrista, 21Da vassavrši u svakome djelu dobrom, dauèinite volju njegovu, èineæi u vamašto je ugodno pred njim, kroz IsusaHrista, kojemu slava va vijek vijeka.Amin. 22Molim vas pak, braæo, prim-ite rijeè pouèenja; jer ukratkonapisahi poslah vam. 23 Znajte da je otišaonaš brat Timotije, s kojijem, ako skoro

doðe, vidjeæu vas. 24 Pozdravite sveuèitelje svoje i sve svete. Pozdravl-jaju vas braæa, koja su iz Talijanske.25 Blagodat sa svima vama. Amin.

Jakovljeva 1:1 199 Jakovljeva 2:12

Jakovljeva Poslanica1 Od Jakova, Boga i Gospoda Is-

usa Hrista sluge, svima dvanaestkoljena rasijanijem po svijetu poz-dravlje. 2 Svaku radost imajte, braæomoja, kad padate u razliène napasti,3 Znajuæi da kušanje vaše vjere graditrpljenje; 4 A trpljenje neka djelodovršuje, da budete savršeni i cijelibez ikake mane. 5 Ako li kome odvas nedostaje premudrosti, neka išteu Boga koji daje svakome bez razlikei ne kori nikoga, i daæe mu se; 6 Alineka ište s vjerom, ne sumnjajuæiništa; jer koji se sumnja on je kaomorski valovi, koje vjetrovi podižu irazmeæu. 7 Jer takovi èovjek nekane misli da æe primiti što od Boga.8 Koji dvoumi nepostojan je u svimaputovima svojijem. 9 A poniženi bratneka se hvali visinom svojom; 10 Abogati svojom poniznošæu; jer æeproæi kao cvijet travni. 11 Jer sunceogrija s vruæinom, i osuši travu, icvijet njezin otpade, i krasota licanjezina pogibe; tako æe i bogati uhoðenju svojemu uvenuti. 12 Blagoèovjeku koji pretrpi napast; jer kadbude kušan primiæe vijenac života,koji Bog obreèe onima koji ga ljube.13 Nijedan kad se kuša da ne govori:Bog me kuša; jer se Bog ne može zlomiskušati, i on ne kuša nikoga; 14 Negosvakoga kuša njegova slast, koja gavuèe i mami. 15 Tada zatrudnjevšislast raða grijeh; a grijeh uèinjen raðasmrt. 16Ne varajte se, ljubazna braæomoja! 17 Svaki dobri dar i svaki pok-lon savršeni odozgo je, dolazi od ocasvjetlosti, u kojega nema promjenji-vanja ni mijenjanja vidjela i mraka;18 Jer nas dragovoljno porodi rijeèjuistine, da budemo novina od njegovastvorenja. 19 Zato, ljubazna braæomoja, neka bude svaki èovjek brz èutia spor govoriti i spor srditi se; 20 Jersrdnja èovjeèija ne èini pravde Božije.

21 Zato odbacite svaku neèistotu isuvišak zlobe, i s krotošæu primiteusaðenu rijeè koja može spasti duševaše. 22 Budite pak tvorci rijeèi, ane samo slušaèi, varajuæi sami sebe.23 Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori,on je kao èovjek koji gleda lice tijelasvojega u ogledalu; 24 Jer se ogleda paotide, i odmah zaboravi kakav bješe.25 Ali koji providi u savršeni zakonslobode i ostane u njemu, i ne budezaboravni slušaè, nego tvorac djela,onaj æe biti blažen u djelu svojemu.26 Ako koji od vas misli da vjeruje, ine zauzdava jezika svojega, nego varasrce svoje, njegova je vjera uzalud.27 Jer vjera èista i bez mane pred Bo-gom i ocem jest ova: obilaziti sirotei udovice u njihovijem nevoljama, idržati sebe neopoganjena od svijeta.

21 Braæo moja! u vjeri Gospoda

našega slavnoga Isusa Hrista negledajte ko je ko; 2 Jer ako doðeu crkvu vašu èovjek sa zlatnijemprstenom i u svijetloj haljini, a doðe isiromah u rðavoj haljini, 3 I pogledatena onoga u svijetloj haljini, i reèetemu: ti sjedi ovdje lijepo, a siromahureèete: ti stani tamo, ili sjedi ovdjeniže podnožja mojega; 4 I ne rasudisteu sebi, negobiste sudije zlijehpomisli.5 Èujte, ljubazna braæo moja, neizabra li Bog siromahe ovoga svijetada budu bogati vjerom, i našljednicicarstva koje obreèe onima koji njegaljube? 6 A vi osramotiste siromaha.Nijesu li to bogati koji vasmuèe i vukuvas na sudove? 7 Ne hule li oni nadobro ime vaše kojijem ste se nazvali?8Ako dakle zakon carski izvršujete popismu: ljubi bližnjega kao samogasebe, dobro èinite; 9 Ako li gledate koje ko, grijeh èinite, i biæete pokaraniod zakona kao prestupnici; 10 Jer kojisav zakon održi a sagriješi u jednome,kriv je za sve. 11 Jer onaj koji je rekao:ne èini preljube, rekao je i: ne ubij.Ako dakle ne uèiniš preljube a ubiješ,postao si prestupnik zakona. 12 Tako

Jakovljeva 2:13 200 Jakovljeva 4:6govorite i tako tvorite kao oni koji æezakonom slobode biti suðeni; 13 Jeræe onome biti sud bez milosti koji neèini milosti; i hvali se milost na sudu.14Kakva je korist, braæo moja, ako koreèe da imavjeru a djela nema? Zar gamože vjera spasti? 15 Ako, na priliku,brat ili sestra goli budu, ili nemaju štada jedu, 16 I reèe im koji od vas: idites mirom, grijte se, i nasitite se, a neda im potrebe tjelesne, šta pomaže?17 Tako i vjera ako nema djela, mrtvaje po sebi. 18 No može ko reæi: tiimaš vjeru, a ja imam djela. Pokažimi vjeru svoju bez djela svojijeh, a jaæu tebi pokazati vjeru svoju iz djelasvojijeh. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog;dobro èiniš; i ðavoli vjeruju, i drkæu.20 Ali hoæeš li razumjeti, o èovjeèesujetni! da je vjera bez djela mrtva?21 Avraam otac naš ne opravda li sedjelima kad prinese Isaka sina svojegana oltar? 22 Vidiš li da vjera pomožedjelima njegovijem, i kroz djela savršise vjera? 23 I izvrši se pismo kojegovori: Avraam vjerova Bogu, i primimu se u pravdu, i prijatelj Božij nazvase. 24 Vidite li dakle da se djelimapravda èovjek, a ne samom vjerom?25 A tako i Raav kurva ne opravda lise djelima kad primi uhode, i izvedeih drugijem putem? 26 Jer kao što jetijelo bez duha mrtvo, tako je i vjerabez dobrijeh djela mrtva.

31 Ne tražite, braæomoja, da budete

mnogi uèitelji, znajuæi da æemoveæma biti osuðeni, 2 Jer svi pogr-ješujemo mnogo puta. Ali ko u rijeèine pogrješuje, onaj je savršen èovjek,može zauzdati i sve tijelo. 3 Jer gle,i konjma meæemo žvale u usta danam se pokoravaju, i sve tijelo njihovookreæemo. 4 Gle i laðe, ako su ivelike i silni ih vjetrovi gone, okreæuse malom krmicom kuda hoæe onajkoji upravlja. 5 A tako je i jezikmali ud, i mnogo èini. Gle, malavatra, i kolike velike šume sažeže. 6 Ijezik je vatra, svijet pun nepravde.

Tako i jezik živi meðu našijem udima,poganeæi sve tijelo, i paleæi vrijemeživota našega, i zapaljujuæi se odpakla. 7 Jer sav rod zvjerinja i ptica,i bubina i riba, pripitomljava se ipripitomio se rodu èovjeèijemu; 8 Ajezika niko od ljudi ne može pripit-omiti, jer je nemirno zlo, puno ijedasmrtonosnoga. 9 Njim blagosiljamoBoga i oca, i njim kunemo ljude, kojisu stvoreni po oblièju Božijemu. 10 Izjednijeh usta izlazi blagoslov i kletva.Ne valja, ljubazna braæo moja, da ovotako biva. 11Eda li može izvor iz jedneglave toèiti slatko i grko? 12 Može li,braæo moja, smokva masline raðatiili vinova loza smokve? Tako nijedanizvor ne daje slane i slatke vode. 13Koje meðu vama mudar i pametan nekapokaže od dobra življenja djela svojau krotosti i premudrosti. 14 Ako liimate grku zavist i svaðu u srcimasvojijem, ne hvalite se, ni lažite naistinu. 15Ovo nije ona premudrost štosilazi odozgo, nego zemaljska, ljud-ska, ðavolska. 16 Jer gdje je zavisti svaða ondje je nesloga i svaka zlastvar. 17 A koja je premudrost odozgoona je najprije èista, a potom mirna,krotka, pokorna, puna milosti i do-brijeh plodova, bez hatera, i nelicem-jerna. 18 A plod pravde u miru sije seonima koji mir èine.

41 Otkuda ratovi i raspre meðu

nama? Ne otuda li, od slasti vaši-jeh, koje se bore u vašijem udima?2 Želite i nemate; ubijate i zavidite, ine možete da dobijete; borite se i vo-jujete, i nemate, jer ne ištete. 3 Ištete,i ne primate, jer zlo ištete, da u slas-tima svojijem trošite. 4 Preljuboèincii preljuboèinice! ne znate li daje prijateljstvo ovoga svijeta nepri-jateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svi-jetu prijatelj da bude, neprijatelj Božijpostaje. 5 Ili mislite da pismo uzaludgovori: duh koji u nama živi mrzina zavist? 6 A on daje veæu blago-dat. Jer govori: Gospod suproti se

Jakovljeva 4:7 201 Jakovljeva 5:20ponositima, a poniženima daje blago-dat. 7 Pokorite se dakle Bogu, aprotivite se ðavolu, i pobjeæi æe odvas. 8 Približite se k Bogu, i on æe sepribližiti k vama. Oèistite ruke, gr-ješnici, popravite srca svoja, neposto-jani. 9Budite žalosni i plaèite i jauèite:smijeh vaš neka se pretvori u plaè, iradost u žalost. 10 Ponizite se predGospodom, i podignuæe vas. 11 Neopadajte jedan drugoga, braæo; jer koopada brata ili osuðuje brata svojegaopada zakon i osuðuje zakon, a akozakon osuðuješ, nijesi tvorac zakona,nego sudija. 12 Jedan je zakonodavac isudija, koji može spasti i pogubiti; a tiko si što drugoga osuðuješ? 13Slušajtesad vi koji govorite: danas ili sjutrapoæi æemo u ovaj ili onaj grad, isjediæemo ondje jednu godinu, i tr-govaæemo i dobijaæemo. 14 Vi kojine znate šta æe biti sjutra. Jer šta jevaš život? On je para, koja se za malopokaže, a potom je nestane. 15Mjestoda govorite: ako Gospod htjedbude, iživi budemo, uèiniæemo ovo ili ono.16 A sad se hvalite svojijem ponosom.Svaka je hvala takova zla. 17 Jer kojizna dobro èiniti i ne èini, grijehmu je.

51 Hodite vi sad, bogati, plaèite i

ridajte za svoje ljute nevolje koje iduna vas. 2 Bogatstvo vaše istruhnu, ihaljine vaše pojedoše moljci; 3 Zlatovaše i srebro zarða, i rða njihovabiæe svjedoèanstvo na vas: izješæetijelo vaše kao oganj. Stekoste bo-gatstvo u pošljednje dane. 4 Gle,vièe plata vašijeh poslenika koji suradili njive vaše i vi ste im otkinuli; ivika žetelaca doðe do ušiju GospodaSavaota. 5 Veseliste se na zemlji, inasladiste se; uhraniste srca svoja,kao na dan zaklanja. 6 Osudiste,ubiste pravednika, i ne brani vamse. 7 Trpite dakle, braæo moja, dodolaska Gospodnjega. Gle, težak èekaplemenitoga roda iz zemlje, i radotrpi dok ne primi dažd rani i pozni.8 Trpite dakle i vi, i utvrdite srca

svoja, jer se dolazak Gospodnji prib-liži. 9 Ne uzdišite jedan na drugoga,braæo, da ne budete osuðeni: gle,sudija stoji pred vratima. 10 Uzmite,braæo moja, za ugled stradanja pro-roke koji govoriše u ime Gospoda.11 Gle, blažene nazivamo one kojipretrplješe. Trpljenje Jovljevo èuste,i pošljedak Gospodnji vidjeste: jer jeGospod milostiv i smiluje se. 12 Aprije svega, braæo moja, ne kunitese ni nebom ni zemljom, ni drugomkakvom kletvom; nego neka bude štojest da, i što nije ne, da ne padnetepod sud. 13 Muèi li se ko meðuvama, neka se moli Bogu; je li koveseo, neka hvali Boga. 14 Boluje li komeðu vama, neka dozove starješinecrkvene, te neka èitaju molitvu nadnjim, i neka ga pomažu uljem u imeGospodnje. 15 I molitva vjere pomoæiæe bolesniku, i podignuæe ga Gos-pod; i ako je grijehe uèinio, oprostiæemu se. 16 Ispovijedajte dakle jedandrugome grijehe, i molite se Bogujedan za drugoga, da ozdravljate;jer neprestana molitva pravednogamnogo može pomoæi. 17 Ilija bješeèovjek smrtan kao i mi, i pomoli seBogu da ne bude dažda, i ne udaridažd na zemlji za tri godine i šestmjeseci. 18 I opet se pomoli i nebodade dažd, i zemlja iznese rod svoj.19 Braæo! ako ko od vas zaðe s putaistine, i obrati ga ko, 20 Neka zna daæe onaj koji obrati grješnika s krivogaputa njegova spasti dušu od smrti, ipokriti mnoštvo grijeha.

1 Petrova 1:1 202 1 Petrova 2:7

1. Petrova Poslanica1 Od Petra, apostola Isusa Hrista,

izbranijem došljacima, rasijanijempo Pontu, Galatiji, Kapadokiji, Azijii Vitiniji; 2 Po proviðenju Bogaoca, svetinjom Duha dovedenijemu poslušanje i kropljenje krvi IsusaHrista: da vam se umnoži blagodat imir. 3Blagosloven Bog i otac Gospodanašega IsusaHrista, koji nas po velikojmilosti svojoj prerodi za živ nadvaskrsenijem Isusa Hrista iz mrtvijeh,4 Za našljedstvo nepropadljivo, kojeneæe istruhnuti ni uvenuti, saèuvanona nebesima za vas, 5 Koje je silaBožija vjerom saèuvala za spasenije,pripravljeno da se javi u pošljednjevrijeme; 6 Kojemu radujte se, premdaste sad malo gdje je potrebno)žalosni u razliènijem napastima,7 Da se kušanje vaše vjere mnogovrednije od zlata propadljivoga kojese kuša ognjem naðe na hvalu i èasti slavu, kad se pokaže Isus Hristos;8 Kojega ne vidjevši ljubite, i kojegasad ne gledajuæi no vjerujuæi garadujete se radošæu neiskazanomi proslavljenom, 9 Primajuæi krajsvoje vjere, spasenije dušama. 10Kojespasenije tražiše i ispitivaše zanj proroci, koji za vašu blagodatprorekoše; 11 Ispitujuæi u kakovo iliu koje vrijeme javljaše Duh Hristovu njima, naprijed svjedoèeæi zaHristove muke i za slave po tome;12 Kojima se otkri da ne samijemsebi nego nama služahu ovijem štovam se sad javi po onima koji vampropovjediše jevanðelje poslanijems neba Duhom svetijem, u kojeanðeli žele zaviriti. 13 Zato, ljubazni,zapregnuvši bedra svojega umabudite trijezni, i zacijelo se nadajteblagodati koja æe vam se prinijeti kaddoðe Isus Hristos. 14 Kao poslušnadjeca, ne vladajuæi se po prvijemželjama u svojemu neznanju, 15 Negopo svecu koji vas je pozvao, i vi budite

sveti u svemu življenju. 16 Jer jepisano: budite sveti, jer sam ja svet.17 I ako zovete ocem onoga, koji negledajuæi ko je ko, sudi svakomepo djelu, provodite vrijeme svojegaživljenja sa strahom, 18 Znajuæi da sepropadljivijem srebrom ili zlatom neiskupiste iz sujetnoga svojeg življenja,koje ste vidjeli od otaca; 19 Negoskupocjenom krvlju Hrista, kaobezazlena i preèista jagnjeta; 20 Kojije odreðen još prije postanja svijeta,a javio se u pošljednja vremena vasradi, 21 Koji kroz njega vjerujeteBoga koji ga podiže iz mrtvijeh, idade mu slavu, da bi vaša vjera inadanje bilo u Boga. 22 Duše svojeoèistivši u poslušanju istine Duhomza bratoljublje nedvolièno, od èistasrca ljubite dobro jedan drugoga,23 Kao preroðeni ne od sjemenakoje truhne, nego od onog koje netruhne, rijeèju živoga Boga, kojaostaje dovijeka. 24 Jer je svako tijelokao trava, i svaka slava èovjeèija kaocvijet travni: osuši se trava, i cvijetnjezin otpade; 25 Ali rijeè Gospodnjaostaje dovijeka. A ovo je rijeè što jeobjavljena meðu vama.

21 Odbacite dakle svaku pakost

i svaku prijevaru i licemjerje izavist i sva opadanja, 2 I buditeželjni razumnoga i pravoga mlijeka,kao novoroðena djeca, da o njemuuzrastete za spasenije; 3 Jer okusisteda je blag Gospod. 4 Kad doðetek njemu, kao kamenu živu, kojije, istina, od ljudi odbaèen, ali odBoga izabran i pribran: 5 I vi kaoživo kamenje zidajte se u kuæuduhovnu i sveštenstvo sveto, da seprinose prinosi duhovni, koji su Bogupovoljni, kroz Isusa Hrista. 6 Jer upismu stoji napisano: evo meæemu Sionu kamen krajeugalan izbrani iskupocjeni; i ko njega vjeruje neæe sepostidjeti. 7Vama dakle koji vjerujeteèast je; a onima koji se protivekamen koji odbaciše zidari on posta

1 Petrova 2:8 203 1 Petrova 3:16glava od ugla, i kamen spoticanja istijena sablazni: 8Na koji se i spotièukoji se protive rijeèi, na što su iodreðeni. 9A vi ste izbrani rod, carskosveštenstvo, sveti narod, naroddobitka, da objavite dobrodjeteljionoga koji vas dozva iz tame kèudnome vidjelu svome; 10Koji nekadne bijaste narod, a sad ste narod Božij;koji ne bijaste pomilovani, a sad stepomilovani. 11 Ljubazni! molim vas,kao došljake i goste, da se èuvateod tjelesnijeh želja, koje vojuju nadušu. 12 A vladajte se dobro meðuneznabošcima, da bi za ono za štovas opadaju kao zloèince, vidjevšivaša dobra djela, hvalili Boga u danpohoðenja. 13 Budite dakle pokornisvakoj vlasti èovjeèijoj, Gospodaradi: ako caru, kao gospodaru;14 Ako li knezovima, kao njegovijemposlanicima za osvetu zloèincima,a za hvalu dobrotvorima. 15 Jer jetako volja Božija da dobrijem djelimazadržavate neznanje bezumnijehljudi. 16 Kao slobodni, a ne kaoda biste imali slobodu za pokrivaèpakosti, nego kao sluge Božije.17 Poštujte svakoga: braæu ljubite,Boga se bojte, cara poštujte. 18 Sluge!budite pokorni sa svakijem strahomgospodarima ne samo dobrima ikrotkima nego i zlima. 19 Jer je ovougodno pred Bogom ako Boga radipodnese ko žalosti, stradajuæi napravdi. 20 Jer kakva je hvala akoza krivicu muke trpite? Nego akodobro èineæi muke trpite, ovo jeugodno pred Bogom. 21 Jer ste nato i pozvani, jer i Hristos postradaza nas, i nama ostavi ugled da idemonjegovijem tragom; 22 Koji grijeha neuèini, niti se naðe prijevara u ustimanjegovijem; 23 Koji ne psova kad gapsovaše; ne prijeti kad strada; negose oslanjaše na onoga koji pravo sudi;24 Koji grijehe naše sam iznese natijelu svojemu na drvo, da za grijeheumremo, i za pravdu živimo; kojegase ranom iscijeliste. 25 Jer bijaste kaoizgubljene ovce, koje nemaju pastira;

no sad se obratiste k pastiru i vladiciduša svojijeh.

31 A tako i vi žene budite poko-

rne svojijem muževima, da ako kojii ne vjeruju rijeèi ženskijem življen-jem bez rijeèi da se dobiju, 2 Kadvide èisto življenje vaše sa strahom;3 Vaša ljepota da ne bude spolja upletenju kose, i u udaranju zlata, ioblaèenju haljina; 4 Nego u tajnomeèovjeku srca, u jednakosti krotkogai tihoga duha, što je pred Bogommnogocjeno. 5 Jer se tako nekadukrašavahu i svete žene, koje se uz-dahu u Boga i pokoravahu se svoji-jem muževima, 6 Kao što Sara slušašeAvraama, i zvaše ga gospodarom; kojeste vi kæeri postale, ako èinite do-bro, i ne bojite se nikakvoga straha.7 Tako i vi muževi živite sa svoji-jem ženama po razumu, i poštujte ihkao slabiji ženski sud, i kao sunašl-jednice blagodati života, da se nesmetu molitve vaše. 8 A najposlijebudite svi složni, žalostivi, bratolju-bivi, milostivi, ponizni; 9Ne vraæajtezla za zlo, ni psovke za psovku; negonasuprot blagosiljajte, znajuæi da stena to pozvani da naslijedite blagoslov.10 Jer koji je rad da živi i da vididane dobre, neka zadrži jezik svoj odzla, i usne svoje, da ne govore prije-vare; 11 Neka se ukloni od zla, i nekauèini dobro; neka traži mira i nekase drži njega. 12 Jer oèi Gospodnjegledaju na pravednike, i uši njegovena molitvu njihovu; a lice Gospodnjena one koji zlo èine da ih istrijebisa zemlje. 13 I ko može vama nau-diti ako uzidete za dobrom? 14 Negoako i stradate pravde radi, blaženiste. Ali straha njihova ne bojte se,niti se plašite; 15 Nego Gospoda Bogasvetite u srcima svojijem. A buditesvagda gotovi na odgovor svakomekoji vas zapita za vaše nadanje. 16 Skrotošæu i strahom imajte dobrusavjest; da ako vas opadaju za štokao zloèince da se postide oni što

1 Petrova 3:17 204 1 Petrova 5:9kude vaše dobro življenje po Hristu.17 Jer je bolje, ako hoæe volja Božija,da stradate dobro èineæi, negoli zloèineæi. 18 Jer i Hristos jedanputza grijehe naše postrada, pravednikza nepravednike, da nas privede kBogu, ubijen, istina, bivši tijelom, nooživljevši Duhom; 19 Kojijem sišavšipropovijeda i duhovima koji su u tam-nici, 20Koji nekad ne htješe da slušajukad ih oèekivaše Božije trpljenje u vri-jemeNojevo, kad se graðaše kovèeg, ukome malo, to jest osam duša, ostadeod vode. 21 Za spomen toga i nassad spasava krštenje, ali ne pranjetjelesne neèistote, nego obeæanje do-bre savjesti Bogu, vaskrsenijem IsusaHrista. 22 Koji je s desne strane Bogu,otišavši na nebo, i slušaju ga anðeli ivlasti i sile.

41 Kad dakle Hristos postrada za nas

tijelom, i vi se tom misli naoružajte:jer koji postrada tijelom, prestaje odgrijeha, 2 Da ostalo vrijeme života utijelu ne živi više željama èovjeèijim,nego volji Božijoj. 3 Jer je dosta štosmo prošavše vrijeme života prov-eli po volji neznabožaèkoj, živeæi uneèistotama, u slastima, u pijanstvu,u žderanju, u pijenju i bogomrskijemneznaboštvima. 4 Zato se èude što vine trèite s njima u to isto neurednoživljenje, i hule na vas. 5 Oni æedati odgovor onome koji je gotov dasudi živima i mrtvima. 6 Zato sei mrtvima propovjedi jevanðelje, daprime sud po èovjeku tijelom a poBogu da žive duhom. 7A svemu se krajpribliži. Budite dakle mudri i trijezniu molitvama. 8 A prije svega ima-jte neprestanu ljubav meðu sobom;jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha.9Budite gostoljubivi meðu sobom bezmrmljanja; 10 I služite semeðu sobom,svaki darom koji je primio, kao do-bri pristavi razliène blagodati Božije.11 Ako ko govori, neka govori kaorijeèi Božije; ako ko služi neka služikao po moæi koju Bog daje: da se u

svaèemu slavi Bog kroz Isusa Hrista,kome je slava i država va vijek vi-jeka. Amin. 12 Ljubazni! ne èu-dite se vruæini koja vam se dogaðaza kušanje vaše, kao da vam se štonovo dogaða; 13 Nego se radujte štostradate s Hristom, da biste, i kadse javi slava njegova, imali radost iveselje. 14 Ako bivate ukoreni za imeHristovo, blago vama! jer Duh slave iBoga poèiva na vama: oni dakle hulena nj, a vi ga proslavljate. 15 Samoda ne postrada koji od vas kao krvnik,ili kao lupež, ili kao zloèinac, ili kaoonaj koji se miješa u tuðe poslove;16 A ako li kao hrišæanin, neka se nestidi, veæ neka slavi Boga u ovomdogaðaju. 17 Jer je vrijeme da sepoène sud od kuæe Božije; ako li senajprije od vas poène, kakav æe bitipošljedak onima što se protive Boži-jemu jevanðelju? 18 I kad se pravednikjedva spase, bezbožnik i grješnik gdjeæe se javiti? 19 Zato i koji stradajupo volji Božijoj nekamukao vjernometvorcu predadu duše svoje u dobrijemdjelima.

51 Starješine koje su meðu vama

molim koji sam i sam starješina isvjedok Hristova stradanja, i imamdijel u slavi koja æe se javiti: 2 Pasitestado Božije, koje vam je predato, inadgledajte ga, ne silom, nego drago-voljno, i po Bogu, niti za nepravednedobitke, nego iz dobra srca; 3 Nitikao da vladate narodom; nego bivajteugledi stadu; 4 I kad se javi poglavarpastirski, primiæete vijenac slave kojineæe uvenuti. 5 Tako vi mladi sluša-jte starješine; a svi se slušajte meðusobom, i stecite poniznost; jer seBog ponositima suproti, a ponižen-ima daje blagodat. 6 Ponizite se daklepod silnu ruku Božiju, da vas po-visi kad doðe vrijeme. 7 Sve svojebrige bacite na nj, jer se on brine zavas. 8 Budite trijezni i pazite, jer su-parnik vaš, ðavo, kao lav rièuæi hodii traži koga da proždere. 9 Branite

1 Petrova 5:10 205 1 Petrova 5:14se od njega tvrðom u vjeri, znajuæida se takova stradanja dogaðaju vašojbraæi po svijetu. 10 A Bog svakeblagodati, koji vas pozva na vjeènusvoju slavu u Hristu Isusu, on davas, pošto malo postradate, savrši,da utvrdi, da ukrijepi, da utemelji.11Njemu slava i država va vijek vijeka.Amin. 12 Po Silvanu, vašemu vjernombratu, kao što mislim, pišem vam ovomalo, svjetujuæi i svjedoèeæi da jeovo prava blagodat Božija u kojoj sto-jite. 13 Pozdravlja vas crkva s vamaizbrana u Vavilonu, i Marko sin moj.14 Pozdravite jedan drugoga cjelivomljubavi. Mir vam svima uHristu Isusu.Amin.

2 Petrova 1:1 206 2 Petrova 2:11

2. Petrova Poslanica1 Od Simona Petra, sluge i apostola

Isusa Hrista, onima što su primili snama jednu èasnuvjeruupravdi Boganašega i spasa Isusa Hrista: 2Blagodati mir da vam se umnoži poznavanjemBoga i Hrista Isusa Gospoda našega.3 Buduæi da su nam sve božanstvenesile njegove, koje trebaju k životui pobožnosti, darovane poznanjemonoga koji nas pozva slavom i dobrod-jetelju, 4 Kroz koje se nama darovašeèasna i prevelika obeæanja, da njihradi imate dijel u Božijoj prirodi,ako uteèete od tjelesnijeh želja ovogasvijeta. 5 I na samo ovo okren-ite sve staranje svoje da pokažeteu vjeri svojoj dobrodjetelj, a u do-brodjetelji razum, 6 A u razumu uz-držanje, a u uzdržanju trpljenje, a utrpljenju pobožnost, 7A u pobožnostibratoljublje, a u bratoljublju ljubav.8 Jer kad je ovo u vama, i množise, neæe vas ostaviti lijene niti bezploda u poznanju Gospoda našega Is-usaHrista. 9Akonema ovoga slijep je,i pipa zaboravivši oèišæenje od star-ijeh svojijeh grijeha. 10 Zato, braæo,postarajte se još veæma da svojuslužbu i izbor utvrdite; jer èineæiovo neæete pogriješiti nikad; 11 Jervam se tako obilno dopusti ulazaku vjeèno carstvo Gospoda našega ispasa Isusa Hrista. 12 Zato se neæuolijeniti opominjati vam jednako ovo,ako i znate i utvrðeni ste u ovojistini; 13 Jer mislim da je pravodokle sam god u ovom tijelu da vasbudim opominjanjem, 14 Znajuæi daæu skoro tijelo svoje odbaciti kao štomi kaza i Gospod naš Isus Hristos.15 A trudiæu se svakojako da se i porastanku mojemu možete opominjatiovoga; 16 Jer vam ne pokazasmo sile idolaska Gospoda našega Isusa Hristapo pripovijetkama mudro izmišljeni-jem, nego smo sami vidjeli slavu nje-govu. 17 Jer on primi od Boga oca

èast i slavu kad doðe k njemu takoviglas: ovo je sin moj ljubazni, kojije po mojoj volji. 18 I ovaj glas mièusmo gdje siðe s neba kad bijasmos njim na svetoj gori. 19 I imamonajpouzdaniju proroèku rijeè, i dobroèinite što pazite na nju, kao na vidjelokoje svijetli u tamnome mjestu, dokledan ne osvane i danica se ne rodi usrcima vašima. 20 I ovo znajte na-jprije da nijedno proroštvo književnone biva po svome kazivanju; 21 Jernikad proroštvo ne bi od èovjeèijevolje, nego nauèeni od svetoga Duhagovoriše sveti Božiji ljudi.

21 A bijaše i lažnijeh proroka u

narodu, kao što æe i meðu vamabiti lažnijeh uèitelja, koji æe unijetijeresi pogibli, i odricaæe se gospodarakoji ih iskupi i dovodiæe sebi naglupogibao. 2 Imnogiæe poæi za njihovi-jem neèistotama kojima æe se hulitina put istine. 3 I u lakomstvu loviæevas izmišljenijem rijeèima. Njihovsud odavno ne docni, i pogibao nji-hova ne drijema. 4 Jer kad Bog nepoštedje anðela koji sagriješiše, negoih metnu u okove mraka paklenoga,i predade da se èuvaju za sud; 5 Iprvoga svijeta ne poštedje, nego saèu-vavši samosmoga Noja, propovjed-nika pravde, navede potop na svi-jet bezbožnièki; 6 I gradove Sodomi Gomor sažeže i razvali i osudi, ipostavi ugled bezbožnicima koji bipostali; 7 I izbavi pravednoga Lota,koga osramotiše bezakonici neèis-totom življenja; 8 Jer kad življašepravednik meðu njima, gledajuæi islušajuæi bezakona djela, muèaše oddana do dana pravednu dušu; 9 ZnaGospod pobožne izbavljati od napasti,a nepravednike muèeæi èuvati za dansudni; 10A osobito one koji idu za tje-lesnijem željama neèistote, i ne mareza poglavarstvo, i koji su bezobraznii samovoljni, i ne drkæu huleæi naslavu. 11 Kad anðeli, koji veæu snagui silu imaju, ne izgovaraju na njih

2 Petrova 2:12 207 2 Petrova 3:18pred Gospodom hulnoga suda; 12 Aoni, kao nerazumna životinja, koja jeod prirode na to stvorena da se hvata ikolje, hule na ono što ne razumiju, i upogibli svojoj propašæe 13 Primajuæiplatu nepravde. Oni misle da je slastèastiti se svaki dan; oni su sramotai grijeh, koji se hrane svojijem prije-varama, jeduæi s vama; 14 Imaju oèipune preljuboèinstva i neprestanogagrijeha; prelašæuju neutvrðene duše;imaju srce nauèeno lakomstvu, djecakletve; 15 Ostavivši pravi put, zaðoše,i idu putem Valaama Vosorova, komeomilje plata nepravedna; 16 Ali bipokaran za svoje bezakonje: skot ni-jemi progovorivši glasom èovjeèijimzabrani bezumlje prorokovo. 17 Ovosu bezvodni izvori, i oblaci i maglekoje progone vjetrovi, za koje se èuvamrak tamni vavijek. 18 Jer govoreæiponosite i lažljive rijeèi prelašæujuna neèistote tjelesnijeh želja one kojiotskora bježe od onijeh što žive uprijevari. 19 I obeæavaju im slobodua sami su robovi pogibli; jer koga konadvlada onaj mu i robuje. 20 Jer akoodbjegnu od neèistote svijeta poz-nanjem Gospoda i spasa našega IsusaHrista, pa se opet zapletu u njih ibudu nadvladani, bude im pošljednjegore od prvoga; 21 Jer im bješe boljeda ne poznaše puta pravde, negolikad poznaše da se vrate natrag odsvete zapovijesti koja im je predana.22 Jer im se dogodi istinita pripovijest:pas se povraæa na svoju bljuvotinu, i:svinja okupavši se, u kaljužu.

31 Evo vam, ljubazni, veæ pišem

drugu poslanicu u kojima budimnapominjanjem vaš èisti razum, 2 Dase opominjete rijeèi koje su naprijedkazali sveti proroci, i zapovijestisvojijeh apostola od Gospoda i spasa.3 I ovo znajte najprije da æe upošljednje dane doæi rugaèi kojiæe življeti po svojijem željama, 4 Igovoriti: gdje je obeæanje dolaskanjegova? Jer otkako oci pomriješe sve

stoji tako od poèetka stvorenja. 5 Jernavalice neæe da znadu da su nebesabila otprije i zemlja iz vode i usredvode Božijom rijeèi. 6 Zato tadašnjisvijet bi vodom potopljen i pogibe.7A sadašnja nebesa i zemlja tom istomrijeèi zadržana su te se èuvaju za danstrašnoga suda i pogibli bezakonijehljudi. 8 Ali ovo jedno da vam ne budenepoznato, ljubazni, da je jedan danpred Gospodom kao hiljada godina,i hiljada godina kao jedan dan. 9 Nedocni Gospod s obeæanjem, kao štoneki misle da docni, nego nas trpi,jer neæe da ko pogine, nego svi dadoðu u pokajanje. 10 Ali æe doæi danGospodnji kao lupež noæu, u koji æenebesa s hukom proæi, a stihije æese od vatre raspasti a zemlja i djelašto su na njoj izgorjeæe. 11 Kad æese dakle ovo sve raskopati, kakovijemtreba vama biti u svetom življenjui pobožnosti, 12 Èekajuæi i želeæida bude skorije dolazak Božijegadana, kojega æe se radi nebesaspaliti i raskopati, i stihije od vatrerastopiti? 13 Ali èekamo po obeæanjunjegovu novo nebo i novu zemlju,gdje pravda živi. 14 Zato, ljubazni,èekajuæi ovo starajte se da vas onnaðe èiste i prave umiru. 15 I trpljenjeGospoda našega držite za spasenje;kao što vam i ljubazni naš bratPavle po danoj mu premudrosti pisa.16 Kao što govori o ovome i u svimasvojijem poslanicama, u kojima imajuneke stvari teške razumjeti, kojenenauèeni i neutvrðeni izvræu, kaoi ostala pisma, na svoju pogibao. 17 Avi dakle, ljubazni, znajuæi naprijed,èuvajte se da prijevarom bezakonikane budete odvedeni s njima, i neotpadnete od svoje tvrðe; 18 Negonapredujte u blagodati i u poznanjuGospoda našega i spasa Isusa Hrista.Njemu slava i sad i u vjeèna vremena.Amin.

1 Jovanova 1:1 208 1 Jovanova 2:27

1. Jovanova Poslanica1 Što bješe ispoèetka, što èusmo,

što vidjesmo oèima svojima, što raz-motrismo i ruke naše opipaše, o rijeèiživota: 2 I život se javi, i vidjesmo, i sv-jedoèimo, i javljamo vam život vjeèni,koji bješe u oca, i javi se nama; 3 Štovidjesmo i èusmo to javljamo vama dai vi s nama imate zajednicu; a našaje zajednica s ocem i sa sinom nje-govijem Isusom Hristom. 4 I ovo vampišemo da radost vaša bude ispun-jena. 5 I ovo je obeæanje koje èusmood njega i javljamo vama, da je Bogvidjelo, i tame u njemunema nikakve.6 Ako reèemo da imamo zajednicu snjimau tamihodimo, lažemo i ne tvo-rimo istine. 7Ako li u vidjelu hodimo,kao što je on sam u vidjelu, imamozajednicu jedan s drugijem, i krv Is-usa Hrista, sina njegova, oèišæava nasod svakoga grijeha. 8 Ako reèemoda grijeha nemamo, sebe varamo, iistine nemaunama. 9Akopriznajemogrijehe svoje, vjeran je i pravedan danam oprosti grijehe naše, i oèisti nasod svake nepravde. 10 Ako reèemo dane sagriješismo, gradimo ga lažom, irijeè njegova nije u nama.

21 Djeèice moja! ovo vam pišem

da ne griješite; i ako ko sagriješi,imamo zastupnika kod oca, IsusaHrista pravednika, 2 I on oèišæa gri-jehe naše, i ne samo naše nego i svegasvijeta. 3 I po tom razumijemo daga poznasmo, ako zapovijesti njegovedržimo. 4 Koji govori: poznajem ga,a zapovijesti njegovijeh ne drži, lažaje, i u njemu istine nema; 5A koji držirijeè njegovu, u njemu je zaista ljubavBožija savršena; po tom poznajemoda smo u njemu. 6 Koji govori da unjemu stoji, i taj treba tako da hodikao što je on hodio. 7 Ljubazni! nepišem vam nove zapovijesti, nego za-povijest staru koju imaste ispoèetka.

Zapovijest stara jest rijeè koju èusteispoèetka. 8 Opet vam pišem novuzapovijest, koja je zaista u njemu i uvama; jer tama prolazi, i vidjelo pravoveæ svijetli. 9 Koji govori da je uvidjelu, a mrzi na svojega brata, još jeu tami. 10 Koji ljubi brata svojega, uvidjelu živi, i sablazni u njemu nema.11A koji mrzi na svojega brata, u tamije, i u tami hodi, i ne zna kuda ide,jer mu tama zaslijepi oèi. 12 Pišemvam, djeèice, da vam se opraštajugrijesi imena njegova radi. 13 Pišemvam, oci, jer poznaste onoga kojinema poèetka. Pišem vam, mladiæi,jer nadvladaste neèastivoga. Pišemvam, djeco, jer poznaste oca. 14 Pisahvam, oci, jer poznaste onoga koji jeod poèetka. Pisah vam, mladiæi, jerste jaki, i rijeè Božija u vama stoji, inadvladaste neèastivoga. 15Ne ljubitesvijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubisvijet, nema ljubavi oèine u njemu.16 Jer sve što je na svijetu, tjelesnaželja, i želja oèiju, i ponos života,nije od oca, nego je od ovoga svijeta.17 I svijet prolazi i želja njegova; akoji tvori volju Božiju ostaje dovijeka.18 Djeco! pošljednje je vrijeme, i kaošto èuste da æe doæi antihrist, i sadmnogi antihristi postaše; po tom poz-najemo da je pošljednji èas. 19 Odnas iziðoše, ali ne biše od nas: kadbi bili od nas onda bi ostali s nama;ali da se jave da nijesu svi od nas.20 I vi imate pomazanje od svetoga, iznate sve. 21 Ne pisah vam kao da neznate istine, nego što je znate, i znateda nikakva laž nije od istine. 22 Koje lažljivac osim onoga koji odrièe daIsus nije Hristos? Ovo je antihrist,koji se odrièe oca i sina. 23 Koji segod odrièe sina ni oca nema; a kojipriznaje sina, i oca ima. 24Vi dakle štoèuste ispoèetka u vamaneka stoji; akou vama ostane što èuste ispoèetka, ivi æete ostati u sinu i u ocu. 25 Iovo je obeæanje koje nam on obeæa,život vjeèni. 26 Ovo vam pisah za onekoji vas varaju. 27 I vi pomazanje štoprimiste od njega, u vama stoji, i ne

1 Jovanova 2:28 209 1 Jovanova 4:9trebujete da vas ko uèi; nego kakovas to samo pomazanje uèi u svemu, iistinito je, i nije laž, i kao što vas nauèiostanite u njemu. 28 I sad, djeèice,ostanite u njemu da imamo slobodukad se javi, i da se ne osramotimoprednjim o njegovu dolasku. 29 Ako znateda je pravednik, poznajte da je svakikoji tvori pravdu od njega roðen.

31 Vidite kakvu nam je ljubav dao

otac, da se djeca Božija nazovemo ibudemo; zato svijet ne poznaje nas,jer njega ne pozna. 2 Ljubazni! sadsmo djeca Božija, i još se ne pokazašta æemo biti; nego znamo da kad sepokaže, biæemo kao i on, jer æemoga vidjeti kao što jest. 3 I svaki kojiovaj nad ima na njega, èisti se, kao ion što je èist. 4 Svaki koji èini grijeh ibezakonje èini: i grijeh je bezakonje.5 I znate da se on javi da grijehenaše uzme; i grijeha u njemu nema.6Koji god u njemu stoji ne griješi; kojigod griješi ne vidje ga niti ga pozna.7 Djeèice! niko da vas ne vara: kojipravdu tvori pravednik je, kao što jeon pravedan; 8 Koji tvori grijeh odðavola je, jer ðavo griješi od poèetka.Zato se javi sin Božij da raskopa djelaðavolja. 9 Koji je god roðen od Bogane èini grijeha, jer njegovo sjeme stojiu njemu, i ne može griješiti, jer jeroðen od Boga. 10 Po tom se poznajudjeca Božija i djeca ðavolja: koji godne tvori pravde, nije od Boga, i kojine ljubi brata svojega. 11 Jer je ovozapovijest, koju èuste ispoèetka, daljubimo jedan drugoga. 12 Ne kaošto Kain bješe od neèastivoga i zaklabrata svojega. I za koji ga uzrok zakla?Jer djela njegova bijahu zla, a bratamu pravedna. 13 Ne èudite se, braæomoja, ako svijet mrzi na vas. 14 Miznamo da prijeðosmo iz smrti u život,jer ljubimo braæu; jer ko ne ljubibrata ostaje u smrti. 15 Svaki koji mrzina brata svojega krvnik je ljudski; iznate da nijedan krvnik ljudski nemau sebi vjeènoga života. 16 Po tom

poznasmo ljubav što on za nas dušusvoju položi: mi smo dužni polagatiduše za braæu. 17 Koji dakle imabogatstvo ovoga svijeta, i vidi bratasvojega u nevolji i zatvori srce svojeod njega, kako ljubav Božija stoji unjemu? 18 Djeèice moja! da se ne lju-bimo rijeèju ni jezikom, nego djelomi istinom. 19 I po tom doznajemo dasmo od istine, i pred njim tješimo srcasvoja. 20 Jer ako nam zazire srce naše,Bog je veæi od srca našega i zna sve.21 Ljubazni! ako nam srce naše nezazre, slobodu imamo pred Bogom;22 I što god zaištemo, primiæemo odnjega, jer zapovijesti njegove držimoi èinimo što je njemu ugodno. 23 I ovoje zapovijest njegova da vjerujemo uime sina njegova Isusa Hrista, i daljubimo jedan drugoga kao što namje dao zapovijest. 24 I koji drži za-povijesti njegove u njemu stoji, i on unjemu. I po tom poznajemo da stoji unama, po Duhu koga nam je dao.

41 Ljubazni! ne vjerujte svakome

duhu, nego kušajte duhove jesu li odBoga; jer mnogi lažni proroci iziðošena svijet. 2 Po ovome poznajte DuhaBožijega, i duha lažnoga; svaki duhkoji priznaje da je Isus Hristos u tijeludošao, od Boga je; 3 A svaki duh kojine priznaje da je Isus Hristos u tijeludošao, nije od Boga: i ovaj je antihris-tov, za kojega èuste da æe doæi, i sadje veæ na svijetu. 4 Vi ste od Boga,djeèice, i nadvladaste ih, jer je veæikoji je u vama negoli koji je na svijetu.5Oni su od svijeta, zato govore od svi-jeta, i svijet ih sluša. 6Mi smoodBoga;koji poznaje Boga sluša nas, a koji nijeod Boga ne sluša nas. Po ovom poz-najemo duha istine i duha prijevare.7 Ljubazni! da ljubimo jedan drugoga;jer je ljubav od Boga, i svaki koji imaljubav od Boga je roðen, i poznajeBoga. 8 A koji nema ljubavi ne poznaBoga; jer je Bog ljubav. 9 Po tom sepokaza ljubav Božija k nama što Bogsina svojega jedinorodnoga posla na

1 Jovanova 4:10 210 1 Jovanova 5:21svijet da živimo kroza nj. 10 U ovomje ljubav ne da mi pokazasmo ljubavk Bogu, nego da on pokaza ljubav knama, i posla sina svojega da oèistigrijehe naše. 11Ljubazni! kad je ovakoBog pokazao ljubav k nama, i mi smodužni ljubiti jedan drugoga. 12 Boganiko ne vidje nikad: ako imamo ljubavmeðu sobom, Bog u nama stoji, iljubav je njegova savršena u nama.13 Po tom doznajemo da u njemu sto-jimo, i on u nama, što nam je daood Duha svojega. 14 I mi vidjesmo isvjedoèimo da otac posla sina da sespase svijet. 15 Koji prizna da je Isussin Božij, Bog u njemu stoji i on uBogu. 16 I mi poznasmo i vjerovasmoljubav koju Bog ima k nama. Bog jeljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogustoji i Bog u njemu stoji. 17 Tijemse ljubav u nama savršuje da imamoslobodu na dan sudni; jer kao što jeon i mi smo na svijetu ovom. 18 Uljubavi nema straha, nego savršenaljubav izgoni strah napolje; jer strahima muku. A ko se boji nije savršenu ljubavi. 19 Da imamo mi ljubav knjemu, jer on najprije pokaza ljubav knama. 20Akoko reèe: ja ljubimBoga, amrzi na brata svojega, laža je; jer kojine ljubi brata svojega, koga vidi, kakomože ljubiti Boga, koga ne vidi? 21 Iovu zapovijest imamo od njega: kojiljubi Boga da ljubi i brata svojega.

51 Koji god vjeruje da je Isus Hristos,

odBoga je roðen; i koji god ljubi onogakoji je rodio, ljubi i onoga koji je roðenod njega. 2 Po tom znamo da ljubimodjecu Božiju kad Boga ljubimo i nje-gove zapovijesti držimo. 3 Jer je ovoljubav Božija da zapovijesti njegovedržimo; i zapovijesti njegove nijesuteške. 4 Jer svaki koji je roðen od Bogapobjeðuje svijet; i vjera je naša ovapobjeda koja pobijedi svijet. 5 Ko jekoji svijet pobjeðuje osim onoga kojivjeruje da je Isus sin Božij? 6 Ovo jeIsus Hristos što doðe vodom i krvlju iDuhom, ne samo vodom nego vodom

i krvlju; i Duh je koji svjedoèi, jer jeDuh istina. 7 Jer je troje što svjedoèina nebu: Otac, Rijeè, i sveti Duh; iovo je troje jedno. 8 I troje je štosvjedoèi na zemlji: duh, i voda, i krv; itroje je zajedno. 9 Kad primamo svje-doèanstvo èovjeèije, svjedoèanstvo jeBožije veæe; jer je ovo svjedoèanstvoBožije što svjedoèi za sina svojega.10 Koji vjeruje sina Božijega ima svje-doèanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogunaèinio ga je lažom, jer ne vjerovasvjedoèanstvu koje svjedoèi Bog zasina svojega. 11 I ovo je svjedoèanstvoda nam je Bog dao život vjeèni; iovaj život vjeèni u sinu je njegovom.12 Ko ima sina Božijega ima život;ko nema sina Božijega nema života.13 Ovo pisah vama koji vjerujete uime sina Božijega, da znate da imateživot vjeèni i da vjerujete u ime sinaBožijega. 14 I ovo je sloboda kojuimamo k njemu da ako što molimo povolji njegovoj posluša nas. 15 I kadznamo da nas sluša što god molimo,znamo da æe nam dati što ištemo unjega. 16 Ako ko vidi brata svojegagdje griješi grijeh ne k smrti, nekamoli, i daæe mu život, onima kojigriješe ne k smrti. Ima grijeh k smrti:za taj ne govorim da moli. 17 Svakaje nepravda grijeh; i ima grijeh ne ksmrti. 18 Znamo da nijedan koji jeroðen od Boga, ne griješi, nego kojije roðen od Boga èuva se, i neèastivine dohvata se do njega. 19 Znamoda smo od Boga i sav svijet leži uzlu. 20 A znamo da sin Božij doðe, idao nam je razum da poznamo Bogaistinoga, i da budemo u istinome sinunjegovom Isusu Hristu. Ovo je istiniBog i život vjeèni. 21 Djeèice! èuvajtese od neznaboštva. Amin.

2 Jovanova 1 211 2 Jovanova 13

2. Jovanova Poslanica1 Od starješine izbranoj gospoði i

djeci njezinoj, koju ja ljubim vaistinu,i ne samo ja nego svi koji poznašeistinu, 2 Za istinu koja u nama stojii biæe s nama dovijeka: 3 Da bude svama blagodat, milost, mir od Bogaoca i od Gospoda Isusa Hrista, sinaoèina, u istini i u ljubavi. 4Obradovahse vrlo što naðoh neke od tvoje djecekoji hode u istini, kao što primismozapovijest od oca. 5 I sad molim te,gospoðo, ne kao da ti novu zapovijestpišem, nego koju imamo ispoèetka, daimamo ljubav meðu sobom. 6 I ovaje ljubav da živimo po zapovijestimanjegovijem. Ova je zapovijest, kao štoèuste ispoèetka, da u njoj živite. 7 Jermnoge varalice iziðoše na svijet kojine priznaju Isusa Hrista da je došaou tijelu; ovo je varalica i antihrist.8 Èuvajte se da ne izgubimo što smozaradili, nego da primimo platu pot-puno. 9 Koji god prestupa i ne stojiu nauci Hristovoj onaj nema Boga; akoji stoji u nauci Hristovoj onaj ima ioca i sina. 10 Ako ko dolazi k vama iove nauke ne donosi, ne primajte ga ukuæu, i ne pitajte se s njim; 11 Jer ko seupita s njim, prima dijel u njegovijemzlijem djelima. 12 Mnogo bih vamimao pisati, ali ne htjedoh hartijom imastilom; jer se nadam da æu doæik vama i iz usta govoriti, da radostvaša bude ispunjena. 13 Pozdravljajute djeca tvoje sestre izbrane. Amin.

3 Jovanova 1 212 3 Jovanova 15

3. Jovanova Poslanica1 Od starješine Gaju ljubaznome,

kojega ja ljubim vaistinu. 2 Ljubazni!molim se Bogu da ti u svemu budedobro, i da budeš zdrav, kao što jetvojoj duši dobro. 3Obradovah se vrlokaddoðoše braæa i posvjedoèiše tvojuistinu, kako ti u istini živiš. 4Nemamveæe radosti od ove da èujem mojadjeca u istini da hode. 5 Ljubazni!vjerno radiš što èiniš braæi i gostima,6 Koji posvjedoèiše tvoju ljubav predcrkvom; i dobro æeš uèiniti ako ihspremiš kao što treba pred Bogom.7 Jer imena njegova radi iziðoše neprimivši ništa od neznabožaca. 8 Mismo dakle dužni primati takove, dabudemo pomagaèi istini. 9 Ja pisahcrkvi; ali Diotref, koji želi da budenajstariji meðu njima, ne prima nas.10 Zato, ako doðem, spomenuæu nje-gova djela koja tvori ružeæi nas zlijemrijeèima; i nije mu to dosta, nego sambraæe ne prima, i zabranjuje onimakoji bi htjeli da ih primaju, i izgoniih iz crkve. 11 Ljubazni! ne ugledajse na zlo, nego na dobro: koji dobroèini od Boga je, a koji zlo èini nevidje Boga. 12 Dimitriju svjedoèišesvi, i sama istina; a i mi svjedoèimo;i znate da je svjedoèanstvo naše is-tinito. 13Mnogo imadoh da pišem; alineæu mastilom i perom da ti pišem;14 Nego se nadam da æu te skorovidjeti, i iz usta govoriti. 15 Mir ti!pozdravljaju te prijatelji. Pozdraviprijatelje po imenu. Amin.

Judina 1 213 Judina 25

Judina Poslanica1 Od Jude, Isusa Hrista sluge, a

brata Jakovljeva, zvanima, koji su os-veæeni Bogom ocem i održani IsusomHristom: 2 Milost i mir i ljubav davam se umnoži. 3 Ljubazni! stara-juæi se jednako da vam pišem zaopšte vaše spasenije, bi mi potrebnoda vam pišem moleæi da se boriteza pravednu vjeru, koja je jedanputdana svetima. 4 Jer se uvukoše nekibezbožni ljudi, koji su davno odreðenina ovo osuðenje, i Boga našega blago-dat pretvaraju u neèistotu, i jedinogagospodara Boga i Gospoda našega Is-usa Hrista odrièu se. 5 Ali æu vamnapomenuti, kad i vi znate ovo jedan-put, da Gospod izbavi narod iz zemljeMisirske, potom pogubi one koji nevjerovaše. 6 I anðele koji ne držašesvojega starješinstva nego ostavišesvoj stan èuva u vjeènijem okovimapod mrakom za sud velikoga dana.7 Kao što i Sodom i Gomor, i okolninjihovi gradovi, koji su se prokurvalionako kao i oni, i hodili za drugi-jem mesom, postaviše se za ugled imuèe se u vjeènom ognju: 8 Takodakle i ovi što sanjajuæi tijelo pogane,a poglavarstva se odrièu, i na slavuhule. 9 A Mihailo Aranðel, kad seprepiraše s ðavolom i govoraše zaMojsijevo tijelo, ne smijaše prokletasuda da izgovori, nego reèe: Gospodneka ti zaprijeti. 10 A ovi hule naono što ne znadu; a što znadu poprirodi kao nerazumna životinja, uonom se raspadaju. 11 Teško njima!jer putem Kainovijem poðoše i u pri-jevaru Valaamove plate padoše, i ubuni Koreovoj izgiboše. 12 Ovo suoni što pogane vaše milostinje je-duæi s vama bez straha i gojeæise; oblaci bezvodni, koje vjetroviprenose; jesenska drveta nerodljiva,koja su dvaput umrla, i iz korijenaišèupana; 13 Bijesni valovi morski,koji se pjene svojijem sramotama,

zvijezde lažne, kojima se èuva mrakvjeène tame. 14 Ali i za ovake pro-rokova Enoh, sedmi od Adama, gov-oreæi: gle, ide Gospod s hiljadamasvetijeh anðela svojijeh 15 Da uèinisud svima, i da pokara sve bezbožnikeza sva njihova bezbožna djela kojimabezbožnost èiniše, i za sve ružne ri-jeèi njihove koje bezbožni grješnicigovoriše na nj. 16 Ovo su nezado-voljni vikaèi, koji po željama svojijemžive, i usta njihova govore ponositerijeèi, i za dobitak gledaju ko je ko.17 A vi, ljubazni, opominjite se rijeèikoje naprijed kazaše apostoli Gospodanašega Isusa Hrista, 18 Jer vam kazašeda æe u pošljednje vrijeme postatirugaèi, koji æe hoditi po svojijemželjama i bezbožnostima. 19 Ovosu oni što se odvajaju od jedinostivjere i jesu tjelesni, koji duha ne-maju. 20 A vi, ljubazni, naziðujtese svojom svetom vjerom, i molitese Bogu Duhom svetijem. 21 I samisebe držite u ljubavi Božijoj, èekajuæimilosti Gospoda našega Isusa Hristaza život vjeèni. 22 I tako razliku-juæi jednemilujte, 23A jedne strahomizbavljajte i iz ognja vadite; a kara-jte sa strahom, mrzeæi i na haljinuopoganjenu od tijela. 24A onome kojivas može saèuvati bez grijeha i bezmane, i postaviti prave pred slavomsvojom u radosti, 25 Jedinome pre-mudrome Bogu i spasu našemu, krozIsusa Hrista Gospoda našega, slava ivelièanstvo, država i vlast prije svijuvijekova i sad i u sve vijekove. Amin.

Apokalipsa 1:1 214 Apokalipsa 2:10

Otkrivenje Jovanovo —Apokalipsa

1 Otkrivenje Isusa Hrista, koje dadenjemu Bog, da pokaže slugama svo-jima šta æe skoro biti, i pokaza,poslavši po anðelu svojemu sluzi svo-jemu Jovanu, 2 Koji svjedoèi rijeèBožiju i svjedoèanstvo Isusa Hrista, išta god vidje. 3 Blago onome koji èitai onima koji slušaju rijeèi proroštva,i drže što je napisano u njemu; jer jevrijeme blizu. 4 Od Jovana na sedamcrkava koje su u Aziji: blagodat vami mir od onoga koji jest, i koji bješe, ikoji æe doæi; i od sedam duhova kojisu pred prijestolom njegovijem; 5 I odIsusa Hrista, koji je svjedok vjerni, iprvenac iz mrtvijeh, i knez nad care-vima zemaljskima, koji nas ljubi, i uminas od grijeha našijeh krvlju svojom;6 I uèini nas careve i sveštenike Bogui ocu svojemu; tome slava i državava vijek vijeka. Amin. 7 Eno, ide soblacima, i ugledaæe ga svako oko, ikoji ga probodoše; i zaplakaæe za njimsva koljena zemaljska. Da, zaista. 8 Jasam alfa i omega, poèetak i svršetak,govori Gospod, koji jest, i koji bješe, ikoji æe doæi, svedržitelj. 9 Ja Jovan,koji sam i brat vaš i drug u nevolji, i ucarstvu i trpljenju Isusa Hrista, bijahna ostrvu koje se zove Patam, za rijeèBožiju i za svjedoèanstvo Isusa Hrista.10 Bijah u duhu u dan nedjeljni, i èuhza sobom glas veliki kao trube kojegovoraše: ja sam alfa i omega, prvi ipošljednji; 11 I: što vidiš napiši u kn-jigu, i pošlji crkvama koje su u Aziji: uEfes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatir,i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodik-iju. 12 I obazreh se da vidim glaskoji govoraše sa mnom; i obazrevšise vidjeh sedam svijeænjaka zlatni-jeh, 13 I usred sedam svijeænjaka kaosina èovjeèijega, obuèena u dugaèkuhaljinu, i opasana po prsima pojasomzlatnijem. 14 A glava njegova i kosa

bijaše bijela kao bijela vuna, kao sni-jeg; i oèi njegove kao plamen ognjeni;15 I noge njegove kao mjed kad serastopi u peæi; i glas njegov kao hukavoda mnogijeh; 16 I držaše u svojojdesnoj ruci sedam zvijezda, i iz ustanjegovijeh izlažaše maè oštar s objestrane, i lice njegovo bijaše kao štosunce sija u sili svojoj. 17 I kad gavidjeh, padoh k nogama njegovijemkao mrtav, i metnu desnicu svoju name govoreæi mi: ne boj se, ja samprvi i pošljednji, 18 I živi; i bijah mrtavi evo sam živ va vijek vijeka, amin.I imam kljuèeve od pakla i od smrti.19 Napiši dakle šta si vidio, i šta je,i šta æe biti potom; 20 Tajna sedamzvijezda koje si vidio na desnicimojoj,i sedam svijeænjaka zlatnijeh: sedamzvijezda jesu anðeli sedam crkava; isedam svijeænjaka koje si vidio jesusedam crkava.

21 Anðelu Efeske crkve napiši: tako

govori onaj što drži sedam zvijezda udesnici svojoj, i što hodi posred sedamsvijeænjaka zlatnijeh: 2 Znam tvojadjela, i trud tvoj, i trpljenje tvoje, ida ne možeš snositi zlijeh, i iskušaosi one koji govore da su apostoli anijesu, i našao si ih lažne; 3 I podniosi mnogo, i trpljenje imaš, i za imemoje trudio si se, i nijesi sustao. 4Noimam na tebe, što si ljubav svoju prvuostavio. 5 Opomeni se dakle otkudasi spao, i pokaj se, i prva djela èini;ako li ne, doæi æu ti skoro, i dignuæusvijeænjak tvoj s mjesta njegova, akose ne pokaješ. 6 No ovo imaš štomrziš na djela Nikolinaca, na koja ija mrzim. 7 Ko ima uho neka èuješta govori Duh crkvama: koji pobijedidaæu mu da jede od drveta životnogakoje je nasred raja Božijega. 8 I anðelucrkve Smiranske napiši: tako govoriprvi i pošljednji, koji bješe mrtav, ievo je živ: 9Znam tvoja djela, i nevoljui siromaštvo ali si bogat i hule onijehkoji govore da su Jevreji a nijesu, negozbornica sotonina. 10 Ne boj se ni

Apokalipsa 2:11 215 Apokalipsa 3:10oda šta što æeš postradati. Gle, ðavoæe neke od vas metati u tamnicu,da se iskušate, i imaæete nevolju dodeset dana. Budi vjeran do samesmrti, i daæu ti vijenac života. 11 Koima uho da èuje neka èuje šta gov-ori Duh crkvama: koji pobijedi neæemu nauditi druga smrt. 12 I anðeluPergamske crkve napiši: tako govorionaj što ima maè oštar s obje strane:13 Znam djela tvoja, i gdje živiš, gdjeje prijesto sotonin; i držiš ime moje,i nijesi se odrekao vjere moje i u onedane u koje je Antipa, vjerni svje-dok moj, ubijen kod vas, gdje živisotona. 14 No imam na tebe malo,što imaš tu koji drže nauku Valaama,koji uèaše Valaka da položi sablazanpred sinovima Izrailjevijem, da jedužrtve idolske, i da se kurvaju. 15 Takoimaš i ti koji drže nauku Nikolinaca,na koju ja mrzim. 16 Pokaj se dakle;ako li ne, doæi æu ti skoro, i vojevaæus njima maèem usta svojijeh. 17 Koima uho da èuje neka èuje šta govoriDuh crkvama: koji pobijedi daæu muda jede odmane sakrivene, i daæumukamen bijel, i na kamenu novo imenapisano, kojega niko ne zna osimonoga koji primi. 18 I anðelu Tijatirskecrkve napiši: tako govori sin Božij,koji ima oèi svoje kao plamen ognjeni,i noge njegove kao mjed: 19 Znamtvoja djela, i ljubav, i službu, i vjeru, itrpljenje tvoje, i djela tvoja, i da pošl-jednjijeh ima više od prvijeh; 20 Noimam na tebe malo, što dopuštaš ženiJezaveli, koja govori da je proroèica,da uèi i da vara sluge moje da èinepreljubu i da jedu žrtvu idolsku. 21 Idadoh joj vrijeme da se pokaje odkurvarstva svojega, i ne pokaja se.22 Evo je ja meæem na odar, i onekoji èine preljubu s njom u nevoljuveliku, ako se ne pokaju od svojijehdjela. 23 I djecu njezinu pobiæu namjesto; i poznaæe sve crkve da sam jakoji ispitujem srca i bubrege, i daæuvam svakome po djelima vašima: 24Avama govorim i ostalima koji su uTijatiru koji nemaju nauke ove, i koji

ne poznaju dubina sotoninijeh kaošto govore): neæu metnuti na vasdrugoga bremena, 25Osim koje imate,držite dokle doðem. 26 I koji pobijedii održi djela moja do kraja, daæu muvlast nad neznabošcima; 27 I pašæeih s gvozdenom palicom, i oni æe serazdrobiti kao sudovi lonèarski; kaoi ja što primih od oca svojega; 28 Idaæu mu zvijezdu danicu. 29 Ko imauho da èuje neka èuje šta govori Duhcrkvama.

31 I anðelu Sardske crkve napiši:

tako govori onaj što ima sedamDuhova Božijih, i sedam zvijezda:znam tvoja djela, da imaš ime da siživ, a mrtav si. 2 Straži, i utvrðujostale koji hoæe da pomru; jer nenaðoh tvojijeh djela savršenijeh predBogom svojijem. 3 Opominji se dakle,kako si primio i kako si èuo, i drži ipokaj se. Ako li ne uzastražiš, doæiæu na tebe kao lupež, i neæeš èutiu koji æu èas doæi na tebe. 4 Aliimaš malo imena i u Sardu, koji neopoganiše svojijeh haljina, i hodiæesa mnom u bijelima, jer su dostojni.5 Koji pobijedi on æe se obuæi uhaljine bijele, i neæu izbrisati imenanjegova iz knjige života, i priznaæuime njegovo pred ocem svojijemi pred anðelima njegovima. 6 Koima uho neka èuje šta govori Duhcrkvama. 7 I anðelu Filadelfijske crkvenapiši: tako govori sveti istiniti, kojiima kljuè Davidov, koji otvori i niko nezatvori, koji zatvori i niko ne otvori.8 Znam tvoja djela; gle, dadoh predtobom vrata otvorena, i niko ih nemože zatvoriti; jer imaš malo sile, idržao si moju rijeè, i nijesi se odrekaoimena mojega. 9 Evo dajem one izzbornice sotonine koji govore da suJevreji a nijesu, nego lažu; evo æu ihuèiniti da doðu i da se poklone prednogama tvojima, i da poznadu da te jaljubim. 10 Jer si održao rijeè trpljenjamojega, i ja æu tebe saèuvati od èasaiskušenja, koji æe doæi na sav vasionisvijet da iskuša one koji žive na zemlji.

Apokalipsa 3:11 216 Apokalipsa 5:611 Evo æu doæi brzo: drži što imaš, daniko ne uzme vijenca tvojega. 12 Kojipobijedi uèiniæu ga stub u crkvi Bogasvojega, i više neæe iziæi napolje; inapisaæu na njemu ime Boga svojega,i ime novoga Jerusalima, grada Bogamojega, koji silazi s neba od Bogamojega, i ime moje novo. 13 Koima uho neka èuje šta govori Duhcrkvama. 14 I anðelu Laodikijske crkvenapiši: tako govori Amin, svjedokvjerni i istiniti, poèetak stvorenjaBožijega: 15 Znam tvoja djela da nijesini studen ni vruæ. O da si studenili vruæ! 16 Tako, buduæi mlak, inijesi ni studen ni vruæ, izbljuvaæute iz usta svojijeh. 17 Jer govoriš:bogat sam, i obogatio sam se, i ništane potrebujem; a ne znaš da si tinesreæan, i nevoljan, i siromah, islijep, i go. 18 Svjetujem te da kupišu mene zlata žeženoga u ognju, da seobogatiš; i bijele haljine, da se obuèeš,i da se ne pokaže sramota golotinjetvoje; i masti oèinjom pomaži oèisvoje da vidiš. 19 Ja koje god ljubimone i karam i pouèavam; postaraj sedakle, i pokaj se. 20 Evo stojim navratima i kucam: ako ko èuje glasmoj i otvori vrata, uæi æu k njemui veèeraæu s njime, i on sa mnom.21 Koji pobijedi daæu mu da sjede samnom na prijestolu mojemu, kao i jašto pobijedih i sjedoh s ocem svojijemna prijestolu njegovu. 22 Ko ima uhoneka èuje šta govori Duh crkvama.

41 Potom vidjeh: i gle, vrata

otvorena na nebu, i glas prvi koji èuhkao trubu gdje govori sa mnom, reèe:popni se amo, i pokazaæu ti šta æebiti za ovijem. 2 I odmah bih u duhu;i gle, prijesto stajaše na nebu, i naprijestolu sjeðaše neko. 3 I onaj štosjeðaše bijaše po viðenju kao kamenjaspis i sard; i oko prijestola bješeduga po viðenju kao smaragd. 4 Ioko prijestola bijahu dvadeset i èetiriprijestola; i na prijestolima vidjehdvadeset i èetiri starješine gdje sjede,

obuèene u bijele haljine, i imahukrune zlatne na glavama svojima.5 I od prijestola izlažahu munje igromovi i glasovi; i sedam žižakaognjenijeh gorahu pred prijestolom,koje su sedam duhova Božijih. 6 I predprijestolom bijaše stakleno more,kao kristal; i nasred prijestola i okoprijestola èetiri životinje, pune oèijusprijed i sastrag. 7 I prva životinjabješe kao lav, i druga životinja kaotele, i treæa životinja imaše lice kaoèovjek, i èetvrta životinja bješe kaoorao kad leti. 8 I svaka od èetiriživotinje imaše po šest krila naokolo,i unutra puna oèiju, i mira ne imajudan i noæ govoreæi: svet, svet, svetGospod Bog svedržitelj, koji bješe, ikoji jest, i koji æe doæi. 9 I kad dašeživotinje slavu i èast i hvalu onomešto sjeðaše na prijestolu, što živi vavijek vijeka, 10Padoše dvadeset i èetiristarješine pred onijem što sjeðaše naprijestolu, i pokloniše se onome štoživi va vijek vijeka, i metnuše krunesvoje pred prijestolom govoreæi:11 Dostojan si, Gospode, da primišslavu i èast i silu; jer si ti sazdao sve, ipo volji tvojoj jest i stvoreno je.

51 I vidjeh u desnici onoga što

sjeðaše na prijestolu knjigu napisanuiznutra i spolja, zapeèaæenu sa sedampeèata. 2 I vidjeh anðela jaka gdjepropovijeda glasom velikijem: ko jedostojan da otvori knjigu i da ra-zlomi peèate njezine? 3 I niko nemogaše ni na nebu ni na zemlji, nipod zemljom da otvori knjige ni dazagleda u nju. 4 I ja plakah mnogošto se niko ne naðe dostojan da otvorii da proèita knjigu, niti da zagleda unju. 5 I jedan od starješina reèe mi:ne plaèi, evo je nadvladao lav, koji jeod koljena Judina, korijen Davidov, daotvori knjigu i razlomi sedam peèatanjezinijeh. 6 I vidjeh, i gle, nasredprijestola i èetiri životinje, i posredstarješina jagnje stajaše kao zaklano,i imaše sedam rogova, i sedam oèiju,

Apokalipsa 5:7 217 Apokalipsa 7:2koje su sedamduhova Božijih poslani-jeh po svemu svijetu. 7 I doðe i uzeknjigu iz desnice onoga što sjeðaše naprijestolu. 8 I kad uze knjigu, èetiriživotinje i dvadeset i èetiri starješinepadoše pred jagnjetom, imajuæi svakigusle, i zlatne èaše pune tamjana,koje su molitve svetijeh. 9 I pjevahupjesmu novu govoreæi: dostojan sida uzmeš knjigu, i da otvoriš peèatenjezine; jer si se zaklao, i iskupio sinas Bogu krvlju svojom od svakogakoljena i jezika i naroda i plemena,10 I uèinio si nas Bogu našemu carevei sveštenike, i carovaæemo na zemlji.11 I vidjeh, i èuh glas anðela mnogi-jeh oko prijestola i životinja i star-ješina, i bješe broj njihov hiljada hil-jada, 12 Govoreæi glasom velikijem:dostojno je jagnje zaklano da primisilu i bogatstvo i premudrost i jaèinui èast i slavu i blagoslov. 13 I svakostvorenje, što je na nebu, i na zemlji,i pod zemljom, i što je na moru, išto je u njima, sve èuh gdje govore:onome što sjedi na prijestolu, i jagn-jetu blagoslov i èast i slava i državava vijek vijeka. 14 I èetiri životinjegovorahu: amin. I dvadeset i èe-tiri starješine padoše i pokloniše seonome što živi va vijek vijeka.

61 I vidjeh kad otvori jagnje jedan

od sedam peèata, i èuh jednu odèetiri životinje gdje govori kao glasgromovni: doði i viði. 2 I vidjeh, igle, konj bijel, i onaj što sjeðaše nanjemu imadijaše strijelu; i njemu sedade vijenac, i iziðe pobjeðujuæi, i dapobijedi. 3 I kad otvori drugi peèat,èuh drugu životinju gdje govori: doðii viði. 4 I iziðe drugi konj rið, i onomešto sjeðaše na njemu dade se da uzmemir sa zemlje, i da ubija jedan dru-goga, i dade mu se maè veliki. 5 I kadotvori treæi peèat, èuh treæu život-inju gdje govori: doði i viði. I vidjeh,i gle, konj vran, i onaj što sjeðaše nanjemu imaðaše mjerila u ruci svojoj.6 I èuh glas izmeðu èetiri životinje

gdje govori: oka pšenice za groš, i trioke jeèma za groš; a ulja i vina neæeni biti. 7 I kad otvori èetvrti peèat,èuh glas èetvrte životinje gdje govori:doði i viði. 8 I vidjeh, i gle, konj blijed, ionome što sjeðaše na njemu bješe imesmrt, i pakao iðaše za njim; i njemu sedade oblast na èetvrtom dijelu zemljeda ubije maèem i glaðu i smræu i zv-jerinjem zemaljskijem. 9 I kad otvoripeti peèat, vidjeh pod oltarom dušepobijenijeh za rijeè Božiju i za svje-doèanstvo koje imahu. 10 I povikašeglasom velikijem govoreæi: dokle,gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš ine kaješ krvi naše na onima što živena zemlji? 11 I dane biše svakomeod njih haljine bijele, i reèeno im bida poèinu još malo vremena, doklese navrše i drugari njihovi i braæanjihova, koji valja da budu pobijenikao i oni. 12 I vidjeh kad otvorišesti peèat, i gle, zatrese se zemljavrlo, i sunce posta crno kao vreæaod kostrijeti, i mjesec posta kao krv;13 I zvijezde nebeske padoše na zemljukao što smokva odbacuje pupke svojekad je veliki vjetar zaljulja. 14 I nebose izmaèe kao knjiga kad se savije, isvaka gora i ostrvo s mjesta svojijehpokrenuše se. 15 I carevi zemaljski,i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, isvaki rob, i svaki slobodnjak, sakrišese po peæinama i po kamenjacimagorskijem; 16 I govoriše gorama i ka-menju: padnite na nas, i sakrijte nasod lica onoga što sjedi na prijestolu,i od gnjeva jagnjetova. 17 Jer doðeveliki dan gnjeva njegova, i ko možeostati?

71 I potom vidjeh èetiri anðela gdje

stoje na èetiri ugla zemlje, i drže èetirivjetra zemaljska, da ne duše vjetar nazemlju, ni namore, niti na ikako drvo.2 I vidjeh drugoga anðela gdje se penjeod istoka sunèanoga, koji imaše peèatBoga živoga; i povika glasom veliki-jemna èetiri anðela kojimabješe danoda kvare zemlju i more, govoreæi:

Apokalipsa 7:3 218 Apokalipsa 8:133 Ne kvarite ni zemlje, ni mora, nidrveta, dokle zapeèatim sluge Boganašega na èelima njihovima. 4 Ièuh broj zapeèaæenijeh, sto i èetrde-set i èetiri hiljade zapeèaæenijeh odsviju koljena sinova Izrailjevijeh; 5Odkoljena Judina dvanaest hiljada za-peèaæenijeh; od koljena Ruvimovadvanaest hiljada zapeèaæenijeh; odkoljena Gadova dvanaest hiljada za-peèaæenijeh; 6 Od koljena Asirovadvanaest hiljada zapeèaæenijeh; odkoljena Neftalimova dvanaest hiljadazapeèaæenijeh; od koljena Manasi-jna dvanaest hiljada zapeèaæenijeh;7 Od koljena Simeunova dvanaest hil-jada zapeèaæenijeh; od koljena Levi-jeva dvanaest hiljada zapeèaæenijeh;od koljena Isaharova dvanaest hiljadazapeèaæenijeh; 8 Od koljena Zavu-lonova dvanaest hiljada zapeèaæeni-jeh; od koljena Josifova dvanaesthiljada zapeèaæenijeh; od koljenaVenijaminova dvanaest hiljada za-peèaæenijeh. 9 Potom vidjeh, i gle,narod mnogi, kojega ne može nikoizbrojiti, od svakoga jezika i koljenai naroda i plemena, stajaše pred pri-jestolom i pred jagnjetom, obuèenu haljine bijele, i palme u rukamanjihovima. 10 I povikaše glasomvelikijem govoreæi: spasenije Bogunašemu, koji sjedi na prijestolu, ijagnjetu. 11 I svi anðeli stajahu okoprijestola i starješine i èetiri životinje,i padoše na lice pred prijestolom, ipokloniše se Bogu, 12Govoreæi: amin;blagoslov i slava i premudrost i hvalai èast i sila i jaèina Bogu našemu vavijek vijeka. Amin. 13 I odgovorijedan od starješina govoreæi mi: oviobuèeni u bijele haljine ko su, i otkudadoðoše? 14 I rekoh mu: gospodaru! tiznaš. I reèe mi: ovo su koji doðoše odnevolje velike, i opraše haljine svojei ubijeliše haljine svoje u krvi jagn-jetovoj. 15 Zato su pred prijestolomBožijim, i služe mu dan i noæ u crkvinjegovoj; i onaj što sjedi na prijestoluuseliæe se u njih. 16Više neæe oglad-

njeti ni ožednjeti, i neæe na njih pastisunce, niti ikakva vruæina. 17 Jer jag-nje, koje je nasred prijestola, pašæeih, i uputiæe ih na izvore žive vode;i Bog æe otrti svaku suzu od oèijunjihovijeh.

81 I kad otvori sedmi peèat, posta

tišina na nebu oko po sahata. 2 Ividjeh sedam anðela koji stajahu predBogom, i dade im se sedam truba.3 I drugi anðeo doðe, i stade predoltarom, i imaše kadionicu zlatnu; ibijaše mu dano mnogo tamjana dada molitvama sviju svetijeh na oltarzlatni pred prijestolom. 4 I dim odkaðenja u molitvama svetijeh iziðeod ruke anðelove pred Boga. 5 I uzeanðeo kadionicu, i napuni je ognja soltara, i baci je na zemlju, i postašeglasovi i gromovi i sijevanje munjai tresenje zemlje. 6 I sedam anðelakoji imahu sedam truba, pripraviše seda zatrube. 7 I prvi anðeo zatrubi, iposta grad i oganj, smiješani s krvlju,i padoše na zemlju; i treæina drvaizgorje, i svaka trava zelena izgorje.8 I drugi anðeo zatrubi; i kao velikagora ognjem zapaljena pade u more;i treæina mora posta krv. 9 I umrijetreæina stvorenja koje živi u moru, itreæina laði propade. 10 I treæi anðeozatrubi, i pade s neba velika zvijezda,koja goraše kao svijeæa, i pade natreæinu rijeka i na izvore vodene. 11 Iime zvijezdi bješe Pelen; i treæinavoda posta pelen, i mnogi ljudi pom-riješe od voda, jer bijahu grke. 12 Ièetvrti anðeo zatrubi, i udarena bitreæina sunca, i treæina mjeseca, itreæina zvijezda, da pomrèa treæinanjihova, i treæina dana da ne svijetli,tako i noæi. 13 I vidjeh, i èuh jednogaanðela gdje leti posred neba i govoriglasom velikijem: teško, teško, teškoonima koji žive na zemlji od ostalijehglasova trubnijeh trojice anðela, kojiæe trubiti.

Apokalipsa 9:1 219 Apokalipsa 10:109

1 I peti anðeo zatrubi, i vidjeh zvi-jezdu gdje pade s neba na zemlju, idade joj se kljuè od studenca bezdana;2 I otvori studenac bezdana, i iziðedim iz studenca kao dim velike peæi,i pocrnje sunce i nebo od dima stu-denèeva; 3 I iz dima iziðoše skakavcina zemlju, i dade im se oblast, kaošto i skorpije imaju oblast na zemlji.4 I reèe im se da ne ude travi ze-maljskoj, niti ikakoj zeleni, niti ikakudrvetu, nego samo ljudima koji ne-maju peèata Božijega na èelima svo-jima. 5 I dade im se da ih ne ubi-jaju, nego da ih muèe pet mjeseci; imuèenje njihovo bijaše kao muèenjeskorpijno kad ujede èovjeka; 6 I u tedane tražiæe ljudi smrt, i neæe jenaæi; i željeæe da umru, i smrt æe odnjih bježati. 7 I skakavci bijahu kaokonji spremljeni na boj; i na glavamanjihovima kao krune od zlata, i licanjihova kao lica èovjeèija. 8 I imahukose kao kose ženske, i zubi njihovibijahu kao u lavova; 9 I imahu ok-lope kao oklope gvozdene, i glas krilanjihovijeh bijaše kao glas kola kadmnogi konji trèe na boj; 10 I imahurepove kao skorpijne, i žalci bijahu narepovima njihovima; i dana im bješeoblast da ude ljudima pet mjeseci. 11 Iimahu nad sobom cara anðela bez-dana kojemu je ime Jevrejski Avadon,a Grèki Apolion. 12 Jedno zlo proðe,evo idu još dva zla za ovijem. 13 Išesti anðeo zatrubi, i èuh glas jedanod èetiri roglja zlatnoga oltara, koji jepred Bogom, 14 Gdje govori šestomeanðelu koji imaše trubu: odriješi èe-tiri anðela koji su svezani kod rijekevelike Eufrata. 15 I biše odriješenaèetiri anðela koji bijahu pripravljenina sahat, i dan, i mjesec, i godinu, dapobiju treæinu ljudi. 16 I broj vojnikana konjma bijaše dvjesta hiljada hil-jada; i èuh broj njihov. 17 I tako vidjehu utvari konje, i one što sjeðahu nanjima, koji imahu oklope ognjene iplavetne i sumporne; i glave konjanjihovijeh bijahu kao glave lavova, i

iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dimi sumpor. 18 I od ova tri zla pogibetreæina ljudi, od ognja i od dima i odsumpora što izlažaše iz usta njihovi-jeh. 19 Jer sila konja bješe u ustimanjihovima, i u repovima njihovima;jer repovi njihovi bivahu kao zmije iimahu glave, i njima iðahu. 20 I ostaliljudi koji ne biše pobijeni zlimaovima,ne pokajaše se od djela ruku svojijehda se ne poklanjaju ðavolima, ni idol-ima zlatnima i srebrnima i mjeden-ima i kamenima i drvenima, koji nimogu vidjeti, ni èuti, ni hoditi; 21Nitise pokajaše od ubistva svojijeh, niod èaranja svojijeh, ni od kurvarstvasvojega, ni od kraða svojijeh.

101 I vidjeh drugoga anðela jaka gdje

silazi s neba, koji bješe obuèen uoblak, i duga bješe na glavi njegovoj,i lice njegovo bješe kao sunce, i nogenjegove kao stubovi ognjeni; 2 I imašeu ruci svojoj knjižicu otvorenu, imetnu nogu svoju desnu na more, alijevu na zemlju. 3 I povika glasomvelikijem, kao lav kad rièe; i kadon povika, govoriše sedam gromovaglasove svoje. 4 I kad govoriše sedamgromova glasove svoje, šæadijah dapišem; i èuh glas s neba kojimi govori:zapeèati šta govoriše sedam gromova,i ovo ne piši. 5 I anðeo kojega vidjehgdje stoji na moru i na zemlji, podižeruku svoju k nebu, 6 I zakle se onijemkoji živi va vijek vijeka, koji sazdanebo i što je na njemu, i zemlju i štoje na njoj, i more i što je u njemu, davremena veæ neæe biti; 7Nego u daneglasa sedmoga anðela, kad zatrubi,ondaæe se svršiti tajna Božija, kao štojavi svojijem slugama prorocima. 8 Iglas koji èuh s neba, opet progovorisa mnom i reèe: idi i uzmi knjižicuotvorenu iz ruke onoga anðela štostoji na moru i na zemlji. 9 I otidoh kanðelu, i rekoh mu: daj mi knjižicu. Ireèe mi: uzmi i izjedi je; i grka æe bitiu trbuhu tvojemu, ali u ustima biæeti slatka kao med. 10 I uzeh knjižicu

Apokalipsa 10:11 220 Apokalipsa 12:7iz ruke anðelove, i izjedoh je; i bješeu ustima mojima kao med slatka, akad je izjedoh, bijaše grka u trbuhumojemu. 11 I reèe mi: valja ti opetprorokovati narodima i plemenima ijezicima i carevima mnogima.

111 I dade mi se trska kao palica gov-

oreæi: ustani i izmjeri crkvu Božijui oltar, i one što se klanjaju u njoj;2 A portu što je izvan crkve, izbacinapolje, niti jemjeri, jer je dana nezn-abošcima; i grad sveti gaziæe èetrde-set i dva mjeseca. 3 I daæu dvojicisvojijeh svjedoka, i proricaæe hiljadui dvjesta i šezdeset dana obuèeni uvreæe. 4 Ovi su dvije masline i dvažiška što stoje pred gospodarom ze-maljskijem. 5 I ako im ko nepravduuèini, oganj izlazi iz usta njihovijeh, ipoješæe neprijatelje njihove; i ko ht-jedbude da im uèini nažao onaj valjada bude ubijen. 6 I ovi æe imati vlastda zatvore nebo, da ne padne daždna zemlju u dane njihova proricanja;i imaæe vlast nad vodama da ih pret-varaju u krv, i da udare zemlju svakommukom, kad god htjedbudu. 7 I kadsvrše svjedoèanstvo svoje, onda æezvijer što izlazi iz bezdana uèiniti snjima rat, i pobijediæe ih i ubiæeih. 8 I tjelesa njihova ostaviæe naulici grada velikoga, koji se duhovnozove Sodom i Misir, gdje i Gospod našrazapet bi. 9 I gledaæe neki od narodai plemena i jezika i koljena tjelesanjihova tri dana i po, i neæe dati dase njihova tjelesa metnu u grobove.10 I koji žive na zemlji, obradovaæese i razveseliæe se za njih, i slaæedare jedan drugome, jer ova dva pro-roka muèiše one što žive na zemlji.11 I poslije tri dana i po duh životaod Boga uðe u njih; i staše oba nanogama svojima, i strah veliki napadena one koji ih gledahu. 12 I èuše glasveliki s neba, koji im govori: iziðiteamo. I iziðoše na nebo na oblacima,i vidješe ih neprijatelji njihovi. 13 I utaj èas zatrese se zemlja vrlo, i deseti

dijel grada pade, i tresenje zemljepobi sedam hiljada imena èovjeèi-jih; i ostali se uplašiše, i daše slavuBogu nebeskome. 14 Zlo drugo proðe;evo zlo treæe ide brzo. 15 I sedmianðeo zatrubi i postaše veliki glasovina nebesima govoreæi: posta carstvosvijeta Gospoda našega i Hrista nje-gova, i carovaæe va vijek vijeka.16 I dvadeset i èetiri starješine kojesjeðahu pred Bogom na prijestolimasvojima, padoše na lica svoja i pok-loniše se Bogu 17 Govoreæi: hvalimote, Gospode Bože svedržitelju, kojijesi, i bješe, i biæeš, što si primiosilu svoju veliku, i caruješ. 18 I nezn-abošci se prognjeviše, i doðe gnjevtvoj i vrijeme mrtvima da se sudi, ida se da plata slugama tvojima, pro-rocima i svetima, i onima koji se bojeimena tvojega, malima i velikima, i dase pogube oni koji zemlju pogubiše.19 I otvori se crkva Božija na nebu,i pokaza se æivot zavjeta njegova ucrkvi njegovoj; i biše sijevanja munja,i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje,i grad veliki.

121 I znak veliki pokaza se na nebu:

žena obuèena u sunce, i mjesec podnogama njezinijem, i na glavi njezinojvijenac od dvanaest zvijezda. 2 I bješetrudna, i vikaše od muke, i muèaše seda rodi. 3 I pokaza se drugi znak nanebu, i gle, velika crvena aždaha, kojaimaše sedam glava, i deset rogova; ina glavama njezinijem sedam kruna;4 I rep njezin odvuèe treæinu zvijezdanebeskijeh, i baci ih na zemlju. Iaždaha stajaše pred ženom koja šæašeda se porodi, da joj proždere dijetekad rodi. 5 I rodi muško, sina, kojiæe pasti sve narode s palicom gvoz-denom; i dijete njezino bi uzeto kBogu i prijestolu njegovu. 6 A ženauteèe u pustinju gdje imaše mjestopripravljeno od Boga, da se onamohrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana.7 I posta rat na nebu. Mihailo i anðelinjegovi udariše na aždahu, i bi se

Apokalipsa 12:8 221 Apokalipsa 14:1aždaha i anðeli njezini. 8 I ne nad-vladaše, i više im se ne naðe mjestana nebu. 9 I zbaèena bi aždaha ve-lika, stara zmija, koja se zove ðavo isotona, koji vara sav vasioni svijet, izbaèena bi na zemlju, i anðeli njezinizbaèeni biše s njom. 10 I èuh glasveliki na nebu koji govori: sad postaspasenije i sila i carstvo Boga našega,i oblast Hrista njegova; jer se zbaciopadaè braæe naše, koji ih opadašepred Bogom našijem dan i noæ. 11 Ioni ga pobijediše krvlju jagnjetovomi rijeèju svjedoèanstva svojega, i nemariše za život svoj do same smrti.12 Zato veselite se nebesa i vi kojiživite na njima. Teško vama kojiživite na zemlji i moru, jer ðavo siðek vama, i vrlo se rasrdio, znajuæi davremena malo ima. 13 I kad vidjeaždaha da zbaèena bi na zemlju, gon-jaše ženu koja rodi muško. 14 I ženidana biše dva krila orla velikoga daleti u pustinju na svoje mjesto, gdjeæe se hraniti vrijeme i vremena i povremena, sakrivena od lica zmijina.15 I ispusti zmija za ženom iz ustasvojijeh vodu kao rijeku, da je utopiu rijeci. 16 I pomože zemlja ženi, iotvori zemlja usta svoja, i proždrijerijeku koju ispusti zmija iz usta svo-jijeh. 17 I razgnjevi se zmija na ženu,i otide da se pobije sa ostalijem sje-menom njezinijem, koje drži zapovi-jesti Božije i ima svjedoèanstvo IsusaHrista.

131 I stadoh na pijesku morskome;

i vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora,koja imaše sedam glava, i rogova de-set, i na rogovima njezinijem desetkruna, a na glavamanjezinijem imenahulna. 2 I zvijer koju vidjeh bijašekao ris, i noge joj kao u medvjeda, iusta njezina kao usta lavova, i dadejoj zmija silu svoju, i prijestol svoj,i oblast veliku. 3 I vidjeh jednu odglava njezinijeh kao ranjenu na smrt,i rana smrti njezine izlijeèi se. I èudise sva zemlja iza zvijeri, i pokloniše

se zmiji, koja dade oblast zvijeri. 4 Ipokloniše se zvijeri govoreæi: ko jekao zvijer? i komože ratovati s njom?5 I dana joj biše usta koja govore velikestvari i huljenja, i dana joj bi oblastda èini èetrdeset i dva mjeseca. 6 Iotvori usta svoja za huljenje na Boga,da huli na ime njegovo, i na kuæunjegovu, i na one koji žive na nebu.7 I dano joj bi da se bije sa svetima,i da ih pobijedi; i dana joj bi oblastnad svakijem koljenom i narodom ijezikom i plemenom. 8 I pokloniše jojse svi koji žive na zemlji kojima imenanijesu zapisana u životnoj knjizi jagn-jeta, koje je zaklano od postanja svi-jeta. 9 Ako ko ima uho neka èuje.10 Ko u ropstvo vodi, biæe u ropstvoodveden; ko nožem ubije valja da onnožem bude ubijen. Ovdje je trpljenjei vjera svetijeh. 11 I vidjeh druguzvijer gdje izlazi iz zemlje, i imašedva roga kao u jagnjeta; i govorašekao aždaha. 12 I svu vlast prve zvijerièinjaše pred njom; i uèini da zemljai koji žive na njoj pokloni se prvojzvijeri kojoj se iscijeli rana smrtna.13 I uèini èudesa velika, i uèini da ioganj silazi s neba na zemlju predljudima. 14 I vara one koji žive nazemlji znacima, koji joj biše dani daèini pred zvijeri, govoreæi onima štožive na zemlji da naèine ikonu zvi-jeri koja imade ranu smrtnu i ostaživa. 15 I bi joj dano da dade duhikoni zvijerinoj, da progovori ikonazvijerina, i da uèini da se pobiju kojise god ne poklone ikoni zvijerinoj.16 I uèini sve, male i velike, bogatei siromašne, slobodnjake i robove, teim dade žig na desnoj ruci njihovojili na èelima njihovima, 17 Da niko nemože ni kupiti ni prodati, osim koima žig, ili ime zvijeri, ili broj imenanjezina. 18 Ovdje je mudrost. Ko imaum neka izraèuni broj zvijeri: jer jebroj èovjekov i broj njezin šest stotinai šezdeset i šest.

141 I vidjeh, i gle, jagnje stajaše na

Apokalipsa 14:2 222 Apokalipsa 15:6gori Sionskoj, i s njim sto i èetrde-set i èetiri hiljade, koji imahu imeoca njegova napisano na èelima svo-jima. 2 I èuh glas s neba kao glasvoda mnogijeh, i kao glas groma ve-likoga; i èuh glas gudaèa koji guðahuu gusle svoje. 3 I pjevahu kao novupjesmu pred prijestolom i pred èe-tiri životinje i pred starješinama; iniko ne mogaše nauèiti pjesme, osimonijeh sto i èetrdeset i èetiri hiljadekoji su otkupljeni sa zemlje. 4 Ovosu koji se ne opoganiše sa ženama,jer su djevstvenici, oni idu za jag-njetom kud god ono poðe. Ovi sukupljeni od ljudi prvenci Bogu i jag-njetu. 5 I u njihovijem ustima nenaðe se prijevara, jer su bez manepred prijestolom Božijim. 6 I vidjehdrugoga anðela gdje leti posred neba,koji imaše vjeèno jevanðelje da objavionima koji žive na zemlji, i svakomeplemenu i jeziku i koljenu i narodu.7 I govoraše velikijem glasom: bojte seBoga, i podajte mu slavu, jer doðe èassuda njegova; i poklonite se onomekoji je stvorio nebo i zemlju i morei izvore vodene. 8 I drugi anðeo zanjim ide govoreæi: pade, pade Vav-ilon grad veliki: jer otrovnijem vinomkurvarstva svojega napoji sve narode.9 I treæi anðeo za njim ide govoreæiglasom velikijem: ko se god poklonizvijeri i ikoni njezinoj, i primi žigna èelo svoje ili na ruku svoju, 10 Ion æe piti od vina gnjeva Božijega,koje je nepomiješano utoèeno u èašugnjeva njegova, i biæe muèen ognjemi sumporom pred anðelima svetima ipred jagnjetom. 11 I dim muèenja nji-hova izlaziæe va vijek vijeka; i neæeimati mira dan i noæ koji se pok-lanjaju zvijeri i ikoni njezinoj, i kojiprimaju žig imena njezina. 12 Ovdjeje trpljenje svetijeh, koji drže zapovi-jesti Božije i vjeru Isusovu. 13 I èuhglas s neba gdje mi govori: napiši:blago mrtvima koji umiru u Gospoduotsad. Da, govori Duh, da poèinu odtrudova svojijeh; jer djela njihova idu

za njima. 14 I vidjeh, i gle, oblak bijel,i na oblaku sjeðaše kao sin èovjeèij,i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu,i u ruci svojoj srp oštar. 15 I drugianðeo iziðe iz crkve vièuæi velikijemglasom onome što sjedi na oblaku:zamahni srpom svojijem i žnji, jerdoðe vrijeme da se žnje, jer se osušižito zemaljsko. 16 I onaj što sjeðašena oblaku baci srp svoj na zemlju,i požnjevena bi zemlja. 17 I drugianðeo iziðe iz crkve što je na nebu,i imaše i on kosijer oštar. 18 I drugianðeo iziðe iz oltara, koji imaše oblastnad ognjem, i povika s velikom vikomonome koji imaše kosijer oštri, gov-oreæi: zamahni kosijerom svojijemoštrijem, i odreži grožðe vinogradazemaljskoga; jer veæ sazreše pucanjegova. 19 I baci anðeo kosijer svojna zemlju, i obra vinograd zemaljski,i metnu u kacu velikoga gnjeva Boži-jega. 20 I otoèi se kaca izvan grada, iiziðe krv iz kace tja do uzda konjmahiljadu i šest stotina potrkališta.

151 I vidjeh drugi veliki znak na nebu

i èudo: sedam anðela koji imahusedam pošljednjijeh zala, jer se unjima savrši gnjev Božij. 2 I vidjeh kaostakleno more smiješano s ognjem, ione što pobijediše zvijer i ikonu njez-inu, i žig njezin, i broj imena njez-ina, gdje stoje na moru staklenome iimaju gusle Božije; 3 I pjevahu pjesmuMojsija sluge Božijega, i pjesmu jag-njetovu, govoreæi: velika su i di-vna djela tvoja, Gospode Bože sve-držitelju, pravedni su i istiniti putovitvoji, care svetijeh. 4 Ko se neæepobojati tebe, Gospode, i proslavitiime tvoje? Jer si ti jedan svet; jeræe svi neznabošci doæi i poklonitise pred tobom; jer se tvoji sudovijaviše. 5 I poslije ovoga vidjeh, i gle,otvori se crkva skinije svjedoèanstvana nebu, 6 I iziðoše sedam anðela izcrkve, koji imahu sedam zala, obuèeniu èiste i bijele haljine od platna, i

Apokalipsa 15:7 223 Apokalipsa 17:8opasani po prsima pojasima zlatni-jem; 7 I jedna od èetiri životinje dadesedmorici anðela sedam èaša zlatni-jeh napunjenijeh gnjeva Boga, kojiživi va vijek vijeka. 8 I napuni se crkvadima od slave Božije i od sile njegove;i niko ne mogaše doæi u crkvu, dok sene svrši sedam zala sedmorice anðela.

161 I èuh glas veliki iz crkve gdje

govori sedmorici anðela: idite, i izli-jte sedam èaša gnjeva Božijega nazemlju. 2 I otide prvi anðeo, i izli èašusvoju na zemlju; i postaše rane zle iljute na ljudima koji imaju žig zvijerini koji se klanjaju ikoni njezinoj. 3 Idrugi anðeo izli èašu svoju u more; iposta krv kao odmrtvaca, i svaka dušaživa umrije u moru. 4 I treæi anðeoizli èašu svoju na rijeke i na izvorevodene; i posta krv. 5 I èuh anðelavodenoga gdje govori: pravedan si,Gospode, koji jesi, i koji bješe, i svet,što si ovo sudio; 6 Jer proliše krvsvetijeh i proroka, i krv si im dao dapiju, jer su zaslužili. 7 I èuh drugogaiz oltara gdje govori: da, GospodeBože, svedržitelju, istiniti su i pravisudovi tvoji. 8 I èetvrti anðeo izlièašu svoju na sunce, i dano mu bida žeže ljude ognjem. 9 I opališe seljudi od velike vruæine, i huliše naime Boga koji ima oblast nad zlimaovima, i ne pokajaše se da mu daduslavu. 10 I peti anðeo izli èašu svojuna prijesto zvijerin; i carstvo njezinoposta tamno, i žvatahu jezike svojeod bola. 11 I huliše na ime Boganebeskoga od bola i od rana svojijeh, ine pokajaše se od djela svojijeh. 12 Išesti anðeo izli èašu svoju na velikurijeku Eufrat; i presahnu voda njez-ina, da se pripravi put carevima odistoka sunèanoga. 13 I vidjeh iz ustaaždahinijeh, i iz usta zvijerinijeh, iiz usta lažnoga proroka, gdje iziðošetri neèista duha, kao žabe. 14 Jer suovo duhovi ðavolski koji èine èudesa, iizlaze k carevima svega vasionoga svi-jeta da ih skupe na boj za onaj velikidan Boga svedržitelja. 15Evo idemkao

lupež; blago onome koji je budan i kojièuva haljine svoje, da go ne hodi i dase ne vidi sramota njegova. 16 I sabraih na mjesto, koje se Jevrejski zoveArmagedon. 17 I sedmi anðeo izli èašusvoju po nebu, i iziðe glas veliki izcrkve nebeske od prijestola govoreæi:svrši se. 18 I biše sijevanja munja igromovi, i glasovi, i bi veliko tresenjezemlje, kakovo nikad ne bi otkako suljudi na zemlji, toliko tresenje, takoveliko. 19 I grad veliki razdijeli sena tri dijela, i gradovi neznabožaèkipadoše; i Vavilon veliki spomenu sepred Bogom da mu da èašu vina lju-toga gnjeva svojega. 20 I sva ostrvapobjegoše, i gore se ne naðoše, 21 Igrad veliki kao glava pade s neba naljude; i ljudi huliše na Boga od zlagradnoga, jer je velika muka njegovavrlo.

171 I doðe jedan od sedam anðela koji

imahu sedam èaša, i govori sa mnomgovoreæi mi: hodi da ti pokažem sudkurve velike, koja sjedi na vodamamnogima; 2 S kojom se kurvaše carevizemaljski, i koji žive na zemlji opiše sevinom kurvarstva njezina. 3 I uvedeme duh u pusto mjesto; i vidjeh ženugdje sjedi na zvijeri crvenoj koja bješepuna imena hulnijeh i imaše sedamglava i deset rogova. 4 I žena bješeobuèena u porfiru i skerlet i nakiæenazlatom i kamenjem dragijem i bis-erom, i imaše èašu u ruci svojoj punumrzosti i poganštine kurvarstva svo-jega; 5 I na èelu njezinu napisano ime:tajna, Vavilon veliki, mati kurvamai mrzostima zemaljskima. 6 I vidjehženu pijanu od krvi svetijeh i od krvisvjedoka Isusovijeh; i zaèudih se èu-dom velikijem kad je vidjeh. 7 I reèemi anðeo: šta se èudiš? Ja æu tikazati tajnu ove žene, i zvijeri što jenosi i ima sedam glava i deset rogova.8Zvijer, koju si vidio bješe i nije, i iziæiæe iz bezdana i otiæi æe u propast;i udiviæe se koji žive na zemlji, ko-jima imena napisana nijesu u knjigu

Apokalipsa 17:9 224 Apokalipsa 18:19života od postanja svijeta, kad videzvijer, koja bješe, i nije, i doæi æeopet. 9Ovdje je um, koji ima mudrost.Sedam glava, to su sedam gora na ko-jima žena sjedi. 10 I jesu sedam careva.Pet je njih palo, i jedan jest, a drugijoš nije došao; i kad doðe za malo æeostati. 11 I zvijer koja bješe i nije, i onaje osmi, i jest od sedmorice i u propastide. 12 I deset rogova, koje si vidio,to su deset careva, koji carstva još neprimiše, nego æe oblast kao carevi najedno vrijeme primiti sa zvijeri. 13Ovijednu volju imaju, i silu i oblast svojudaæe zvijeri. 14 Ovi æe se pobiti sjagnjetom, i jagnje æe ih pobijediti,jer je gospodar nad gospodarima i carnad carevima; i koji su s njim, jesupozvani i izbrani i vjerni. 15 I reèe mi:vode, što si vidio, gdje sjedi kurva, onosu ljudi i narodi, i plemena i jezici. 16 Ideset rogova, što si vidio na zvijeri,oni æe omrznuti na kurvu, i opus-tošiæe je i ogoluzniti, i meso njezinopoješæe i sažeæi æe je ognjem. 17 Jerje Bog dao u srca njihova da uèinevolju njegovu, i da uèine volju jednu,i da dadu carstvo svoje zvijeri, dok sesvrše rijeèi Božije. 18 I žena, koju sividio, jest grad veliki, koji ima carstvonad carevima zemaljskima.

181 I poslije ovoga vidjeh drugoga

anðela gdje silazi s neba, koji imašeoblast veliku; i zemlja se zasvijetliod slave njegove. 2 I povika jakijemglasom govoreæi: pade, pade Vav-ilon veliki, i posta stan ðavolima, itamnica svakome duhu neèistome, itamnica sviju ptica neèistijeh i mrski-jeh; jer otrovnijem vinom kurvarstvasvojega napoji sve narode; 3 I carevizemaljski s njom se kurvaše, i trgovcizemaljski obogatiše se od bogatstvaslasti njezine. 4 I èuh glas drugi sneba koji govori: iziðite iz nje, narodemoj, da se ne pomiješate u grijehenjezine, i da vamnenaude zla njezina.5 Jer grijesi njezini dopriješe tja doneba, i Bog se opomenu nepravde

njezine. 6Platite joj kao što i ona plativama, i podajte joj dvojinom onolikopo djelima njezinima: kojom èašomzahvati vama zahvatajte joj po dvaputa onoliko. 7 Koliko se proslavii nasladi toliko joj podajte muka ižalosti; jer govori u srcu svojemu:sjedim kao carica, i nijesam udovica, ižalosti neæu vidjeti. 8Zato æe u jedandan doæi zla njezina: smrt i plaè iglad, i sažeæi æe se ognjem; jer je jakGospod Bog koji joj sudi. 9 I zaplakaæei zajaukati za njom carevi zemaljskikoji se s njom kurvaše i bjesniše, kadvide dim gorenja njezina, 10 Izdalekastojeæi od straha muka njezinijeh igovoreæi: jaoh! jaoh! grade velikiVavilone, grade tvrdi, jer u jedan èasdoðe sud tvoj! 11 I trgovci zemaljskizaplakaæe i zajaukati za njom, štonjihovijeh tovara niko više ne kupuje;12Tovara zlata i srebra i kamenja dra-goga i bisera i uzvoda i porfire i svilei skerleta, i svakoga mirisnog drveta,i svakojakijeh sudova od fildiša, isvakojakijeh sudova od najskupljegadrveta, mjedi i gvožða i mermera,13 I cimeta i tamjana i mira i livana,i vina i ulja, i nišesteta i pšenice, igoveda i ovaca, i konja i kola, i tjelesai duša èovjeèijih. 14 I voæa želja dušetvoje otidoše od tebe, i sve što jemasno i dobro otide od tebe, i višega neæeš naæi. 15 Trgovci koji se ovi-jem tovarima obogatiše od nje, staæeizdaleka od straha muèenja njezina,plaèuæi i jauèuæi, 16 I govoreæi: jaoh!jaoh! grade veliki, obuèeni u svilu iporfiru i skerlet, i nakiæeni zlatom ikamenjem dragijem i biserom; 17 Jeru jedan èas pogibe toliko bogatstvo!I svi gospodari od laða, i sav narodu laðama, i laðari, i koji god rade namoru, stadoše izdaleka, 18 I vikahu,vidjevši dim gorenja njezina, i gov-orahu: ko je bio kao ovaj grad ve-liki? 19 I baciše prah na glave svoje,i povikaše plaèuæi i ridajuæi, gov-oreæi: jaoh! jaoh! grade veliki,u kome se obogatiše svi koji imajulaðe na moru od bogatstva njegova,

Apokalipsa 18:20 225 Apokalipsa 20:2jer u jedan èas opustje! 20 Veselise nad njim nebo, i sveti apostoli iproroci, jer Bog pokaja sud vaš nanjemu. 21 I uze jedan anðeo jak kamenveliki, kao kamen vodenièni, i baci umore govoreæi: takoæe sa hukombitibaèen Vavilon grad veliki, i neæe seviše naæi; 22 I glas gudaèa i pjevaèai sviraèa i trubaèa neæe se više èutiu tebi; i nikakav majstor ni od kakvazanata neæe se više naæi u tebi, i hukakamenja vodeniènoga neæe se èuti utebi; 23 I vidjelo žiška neæe se višesvijetliti u tebi, i glas ženika i nevesteneæe više biti èuven u tebi; jer trgovcitvoji bijahu boljari zemaljski, jer tvo-jijem èaranjemprevareni biše svi nar-odi. 24 I u njemu se naðe krv proroèkai svetijeh, i sviju koji su pobijeni nazemlji.

191 I poslije ovoga èuh glas veliki

naroda mnogoga na nebu gdje gov-ori: aliluja! spasenije i slava i èast isila Gospodu našemu; 2 Jer su istinitii pravi sudovi njegovi, što je osu-dio kurvu veliku, koja pokvari zemljukurvarstvom svojijem, i pokajao krvslugu svojijeh od ruke njezine. 3 Idrugom rekoše: aliluja! I dim njezinizlažaše va vijek vijeka. 4 I padošedvadeset i èetiri starješine, i èetiriživotinje, i pokloniše se Bogu kojisjeðaše na prijestolu, govoreæi: amin,aliluja! 5 I glas iziðe od prijestola kojigovori: hvalite Boga našega sve slugenjegove, i koji ga se bojite, i mali i ve-liki. 6 I èuh kao glas naroda mnogoga,i kao glas voda mnogijeh, i kao glasgromova jakijeh, koji govore: aliluja!jer caruje Gospod Bog svedržitelj. 7Dase radujemo i veselimo, i da damoslavu njemu; jer doðe svadba jagnje-tova, i žena njegova pripravila se; 8 Idano joj bi da se obuèe u svilu èistui bijelu: jer je svila pravda svetijeh.9 I reèe mi: napiši: blago onima kojisu pozvani na veèeru svadbe jagnje-tove. I reèe mi: ove su rijeèi istiniteBožije. 10 I padnuvši pred nogama

njegovima poklonih mu se; i reèe mi:gle, nemoj, ja sam sluga kao i ti ibraæa tvoja koja imaju svjedoèanstvoIsusovo. Bogu se pokloni; jer je svje-doèanstvo Isusovo Duh proroštva. 11 Ividjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijel,i koji sjeðaše na njemu zove se vjerani istinit, i sudi po pravdi i vojuje. 12 Aoèi su mu kao plamen ognjeni, i naglavi njegovoj krune mnoge, i imašeime napisano, kojega niko ne zna doon sam. 13 I bješe obuèen u haljinucrvenu od krvi, i ime se njegovo zove:rijeè Božija. 14 I vojske nebeske iðahuza njim na konjma bijelijem, obuèeneu svilu bijelu i èistu. 15 I iz ustanjegovijeh iziðe maè oštar, da njimepobije neznabošce; i on æe ih pastis palicom gvozdenom; i on gazi kacuvina srdnje i gnjeva Boga svedržitelja.16 I ima na haljini i na stegnu svomeime napisano: car nad carevima igospodar nad gospodarima. 17 I vid-jeh jednoga anðela gdje stoji na suncui povika glasom velikijem govoreæisvima pticama koje lete ispod neba:doðite i skupite se na veliku veèeruBožiju, 18 Da jedete mesa od careva, imesa od vojvoda, i mesa od junaka, imesa od konja i od onijeh koji sjedena njima, i mesa od sviju slobodnjakai robova, i od malijeh i od velikijeh.19 I vidjeh zvijer i careve zemaljske ivojnike njihove skupljene da se po-biju s onijem što sjedi na konju is vojskama njegovijem. 20 I bi uh-vaæena zvijer, i s njom lažni prorokkoji uèini pred njom znake kojimaprevari one koji primiše žig zvijerin ikoji se poklanjaju ikoni njezinoj: živibiše baèeni oboje u jezero ognjeno,koje gori sumporom. 21 A ostali po-bijeni biše maèem onoga što sjedi nakonju, koji iziðe iz usta njegovijeh: isve se ptice nasitiše od mesa njihova.

201 I vidjeh anðela gdje silazi s neba,

koji imaše kljuè od bezdana i verigevelike u ruci svojoj. 2 I uhvati aždahu,staru zmiju, koja je ðavo i sotona, i

Apokalipsa 20:3 226 Apokalipsa 21:16sveza je na hiljadu godina, 3 I u bezdanbaci je, i zatvori je, i zapeèati nadnjom, da više ne prelašæuje naroda,dok se ne navrši hiljada godina; ipotom valja da bude odriješena namalo vremena. 4 I vidjeh prijestole,i sjeðahu na njima, i dade im se sud,i duše isjeèenijeh za svjedoèanstvoIsusovo i za rijeè Božiju, koji se nepokloniše zvijeri ni ikoni njezinoj, ine primiše žiga na èelima svojima ina ruci svojoj; i oživlješe i carovašes Hristom hiljadu godina. 5 A os-tali mrtvaci ne oživlješe, dokle se nesvrši hiljada godina. Ovo je prvovaskrsenije. 6 Blažen je i svet onajkoji ima dijel u prvom vaskrseniju;nad njima druga smrt nema oblasti,nego æe biti sveštenici Bogu i Hristu,i carovaæe s njim hiljadu godina. 7 Ikad se svrši hiljada godina, pustiæese sotona iz tamnice svoje, 8 I iziæiæe da vara narode po sva èetiri krajazemlje, Goga i Magoga, da ih skupi naboj, kojijeh je broj kao pijesak morski.9 I iziðoše na širinu zemlje, i opkolišeoko svetijeh, i grad ljubazni; i siðeoganj od Boga s neba, i pojede ih. 10 Iðavo koji ih varaše bi baèen u jezeroognjeno i sumporito, gdje je zvijeri lažni prorok; i biæe muèeni dan inoæ va vijek vijeka. 11 I vidjeh velikibijel prijestol, i onoga što sjeðaše nanjemu, od èijega lica bježaše nebo izemlja, i mjesta im se ne naðe. 12 Ividjehmrtvacemale i velike gdje stojepred Bogom, i knjige se otvoriše; idruga se knjiga otvori, koja je knjigaživota; i sud primiše mrtvaci kao štoje napisano u knjigama, po djelimasvojima. 13 Imore dade svojemrtvace,i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; isud primiše po djelima svojima. 14 Ismrt i pakao baèeni biše u jezero ogn-jeno. I ovo je druga smrt. 15 I ko se nenaðe napisan u knjizi života, baèen biu jezero ognjeno.

211 I vidjeh nebo novo i zemlju novu;

jer prvo nebo i prva zemlja proðoše,

i mora više nema. 2 I ja Jovan vidjehgrad sveti, Jerusalim nov, gdje silaziod Boga s neba, pripravljen kao nev-jesta ukrašena mužu svojemu. 3 I èuhglas veliki s neba gdje govori: evoskinije Božijemeðu ljudima, i življeæes njima, i oni æe biti narod njegov,i sam Bog biæe s njima Bog njihov.4 I Bog æe otrti svaku suzu od oèijunjihovijeh, i smrti neæe biti više, niplaèa, ni vike, ni bolesti neæe bitiviše; jer prvo proðe. 5 I reèe onaj štosjeðaše na prijestolu: evo sve novotvorim. I reèe mi: napiši, jer suove rijeèi istinite i vjerne. 6 I reèemi: svrši se. Ja sam alfa i omega,poèetak i svršetak. Ja æu žednomedati iz izvora vode žive zabadava.7 Koji pobijedi, dobiæe sve, i biæumu Bog, i on æe biti moj sin. 8 Astrašljivima i nevjernima i poganimai krvnicima, i kurvarima, i vraèarima,i idolopoklonicima, i svima lažama,njima je dijel u jezeru što gori ognjemi sumporom; koje je smrt druga. 9 Idoðe k meni jedan od sedam anðelakoji imahu sedam èaša napunjenijehsedam zala pošljednjijeh, i reèe migovoreæi: hodi da ti pokažem nev-jestu, jagnjetovu ženu. 10 I odvedeme u duhu na goru veliku i visoku, ipokazami grad veliki, sveti Jerusalim,gdje silazi s neba od Boga, 11 I imašeslavu Božiju; i svjetlost njegova bijašekao dragi kamen, kao kamen jaspissvijetli, 12 I imaše zid veliki i visok, iimaše dvanaestora vrata, i na vratimadvanaest anðela, i imena napisana,koja su imena dvanaest koljena Izrail-jevijeh. 13 Od istoka vrata troja, iod sjevera vrata troja, od juga vratatroja, i od zapada vrata troja. 14 Izid gradski imaše dvanaest temelja,i na njima imena dvanaest apostolajagnjetovijeh. 15 I onaj što govoraše samnom, imaše trsku zlatnu da izmjerigrad i vrata njegova i zidove njegove.16 I grad na èetiri ugla stoji, i dužinaje njegova tolika kolika i širina. I izm-jeri grad trskom na dvanaest hiljadapotrkališta: dužina i širina i visina

Apokalipsa 21:17 227 Apokalipsa 22:21jednaka je. 17 I razmjeri zid njegov nasto i èetrdeset i èetiri lakta, po mjerièovjeèijoj, koja je anðelova. 18 I bješegraða zida njegova jaspis, i grad zlatoèisto, kao èisto staklo. 19 I temelji zi-dova gradskijeh bijahu ukrašeni svak-ijem dragijem kamenjem: prvi temeljbijaše jaspis, drugi sapfir, treæi halki-don, èetvrti smaragd, 20 Peti sar-doniks, šesti sard, sedmihrisolit, osmiviril, deveti topaz, deseti hrisopras,jedanaesti jakint, dvanaesti ametist.21 I dvanaest vrata, dvanaest zrna bis-era: svaka vrata bijahu od jednogazrna bisera: i ulice gradske bijahuzlato èisto, kao staklo presvijetlo. 22 Icrkve ne vidjeh u njemu: jer je njemucrkva Gospod Bog svedržitelj, i jag-nje. 23 I grad ne potrebuje sunca nimjeseca da svijetle u njemu; jer gaslava Božija prosvijetli, i žižak je nje-gov jagnje. 24 I narodi koji su spasenihodiæe u vidjelu njegovu, i carevizemaljski donijeæe slavu i èast svojuu njega. 25 I vrata njegova neæe sezatvorati danju, jer ondje noæi neæebiti. 26 I donijeæe slavu i èast nezn-abožaca u njega. 27 I neæe u njega uæiništa pogano, i što èini mrzost i laž,nego samo koji su napisani u životnojknjizi jagnjeta.

221 I pokaza mi èistu rijeku vode

života, bistru kao kristal, koja izlažašeod prijestola Božijega i jagnjetova.2 Nasred ulica njegovijeh i s objestrane rijeke drvo života, koje raðadvanaest rodova dajuæi svakogamjeseca svoj rod; i lišæe od drvetabijaše za iscjeljivanje narodima. 3 Iviše neæe biti nikakve prokletinje;i prijestol Božij i jagnjetov biæe unjemu; i sluge njegove posluživaæega, 4 I gledaæe lice njegovo, i imenjegovo biæe na èelima njihovima.5 I noæi tamo neæe biti, i neæepotrebovati vidjela od žiška, ni vidjelasunèanoga, jer æe ih obasjavati

Gospod Bog; i carovaæe va vijekvijeka. 6 I reèe mi: ovo su rijeèivjerne i istinite, i Gospod Bog svetijehproroka posla anðela svojega dapokaže slugama svojima šta æe bitiskoro. 7 Evo æu doæi skoro: blagoonome koji drži rijeèi proroštvaknjige ove. 8 I ja Jovan vidjeh ovo ièuh; i kad èuh i vidjeh, padoh da sepoklonim na noge anðela koji mi ovopokaza. 9 I reèe mi: gle, nemoj, jersam i ja sluga kao i ti i braæa tvojaproroci i oni koji drže rijeèi knjigeove. Bogu se pokloni. 10 I reèe mi: nezapeèaæavaj rijeèi proroštva knjigeove; jer je vrijeme blizu. 11 Ko èininepravdu, neka èini još nepravdu; iko je pogan, neka se još pogani; i ko jepravedan, neka još èini pravdu; i ko jesvet, neka se još sveti. 12 I evoæu doæiskoro, i plata moja sa mnom, da damsvakome po djelima njegovijem. 13 Jasam alfa i omega, poèetak i svršetak,prvi i pošljednji. 14 Blago onima kojitvore zapovijesti njegove, da im budevlast na drvo života, i da uðu na vratau grad. 15 A napolju su psi i vraèarii kurvari i krvnici i idolopoklonici isvaki koji ljubi i èini laž. 16 Ja Isusposlah anðela svojega da vam ovoposvjedoèi u crkvama. Ja sam korijeni rod Davidov, i sjajna zvijezda danica.17 I Duh i nevjesta govore: doði. Ikoji èuje neka govori: doði. I ko ježedan neka doðe, i ko hoæe nekauzme vodu života zabadava. 18 Jersvjedoèim svakome koji èuje rijeèiproroštva knjige ove; ako ko dometneovome, Bog æe nametnuti na njegazla napisana u knjizi ovoj; 19 I akoko oduzme od rijeèi knjige proroštvaovoga, Bog æe oduzeti njegov dijelod knjige života, i od grada svetoga,i od onoga što je napisano u knjiziovoj. 20 Govori onaj koji svjedoèi ovo:da, doæi æu skoro! Amin. Da, doði,Gospode Isuse. 21 Blagodat Gospodanašega Isusa Hrista sa svima vama.Amin.

SvetaBiblija - World English Bible · 2021. 1. 8. · djecu Avraamu. 10 Veæ i sjekira kodkorijenadrvetustoji;svakodakle drvokojeneraðadobraroda,sijeèese iuoganjsebaca.11Jadaklekršæavam

Documents