-
Hrvoje JuriMiodrag uvakoviHasan Nuhanovi
Devad KarahasanMirjana Stefanovi
Senadin MusabegoviSadeg Hedajet
Jochen KelterMihajlo Panti
Sinan Gudeviarko Milenkovi
Mirana LikarBiljana urevi
Ale DebeljakMiodrag Pavlovi
Zoran Feri
NO
47 482015
-
asopis Sarajevske sveske izraava zahvalnost sljedeim
institucijama, dravama i pojedincima na njihovoj podrci
Sarajevo Notebook magazine would like to thank the following
institutions and countries and individuals for their support
Open Society Fund Bosnia and HerzegovinaThe Balkan Trust for
DemocracyNorwaySwedenFinlandDenmarkSwitzerlandPortugalFranceGreat
BritainSloveniaMinistarstvo kulture Republike MakedonijeBosna i
HercegovinaUnited StatesSrbijaCrna GoraUred za kulturu Grada
ZagrebaGrad SarajevoEuropean CommunityGoethe Institut
SarajevoKulturKontakt AustriaBuybookCarl BildtMinistarstvo kulture
i sporta Kantona SarajevoFondacija za izdavatvo
SarajevoMinistarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo kulture
Republike SrbijeUSAID Bosna i Hercegovina
-
RedakcijaLjubica ArsiBasri CapriqiMitja anderAle
DebeljakLjiljana Dirjan
Daa DrndiZdravko GreboZoran Hamovi
Devad KarahasanEnver Kazaz
Tvrtko KulenoviJulijana Matanovi
Senadin MusabegoviAndrej Nikolaidis
Boris A. NovakSibila Petlevski
Elizabeta eleva
Slobodan najderDragan Veliki Marko VeoviRadoslav PetkoviMiko
uvakoviAna Brnardi OproiuRobert AlagjozovskiTatjana RosiAlma
LazarevskaAndrea Lei
Glavni i odgovorni urednikVelimir Viskovi
Izvrni urednikVojka Smiljani-iki
SekretarAida El Hadari-Pedia
NO
47 482015
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|5
SADRAJ 47/48
U PRVOM LICUHrvoje Juri ivot usred ivota: zato i kako je
nastajala
bioetika?
.............................................................................
13
DNEVNIKMilica Nikoli Dnevnik itanja
................................................................
27
asopis BOREC
...............................................................
27Jovanu irilovu s pijetetom i dubokim potovanjem .. 34Knjiga o
demonu zla .......................................................
35Pismo o samomrnji Filip David .............................
35Eolska harfa Tanje Kragujevi
..................................... 37Miel Goslar: Jursenar
biografija Kako bi otuno bilo biti srean
................................................... 37Miodrag
Pavlovi: Takozvani mrtvi ............................ 39Otkrijmo
novu, nepoznatu knjievnu zonu .............. 39Jo jednom o Marku
Veoviu ..................................... 40U slavu hrabrih i
borbenih............................................ 41Simon
Simonovi: Tursko groblje .............................. 42Margerit
Jursenar: Snovi i sudbine ............................ 43Bogomil
uzel: Ostrvo na kopnu ................................ 44
DIJALOGHasan Nuhanovi i Boro Konti Mehanika fluida
...............................................................
49
Zoran Feri i Mihajlo Panti Dve pesme na dan
........................................................... 89
TEMA BROJA BioetikaNikolina Iris Filipovi Priroda kao kompleksan
fenomen ............................ 109Toni Pustovrh Neka bioetika
i biotehnoloka razmiljanja
o poloaju i ulozi ivotinja u savremenom tehnolokom drutvu
................................................... 117
Lidija Bernardi Hommage smrti ivotinje: nestajanje ivotinje iz
okolia, nestajanje ovjeka iz teorije ................... 131
-
6|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
Sunita Subai- Thomas Elisabeth de Fontenay Bez uvrede po ljudski
rod ....................................... 139
eljko Kaluerovi Antiki koreni modernih zalaganja za dostojanstvo
i prava ivotinja ........................ 161
Orhan Jai Biljni svijet u Tradiciji muslimana
.......................... 171Ozren Kebo Sarajevo, grad spreman za
et(n)iko ienje ........ 179Tomislav Krznar Dotaknuti ivot:
(ne)mogunosti bioetike
rasprave o lovu
...............................................................
189Senka Naumovska Kultiviranje humanosti i bioetika
............................. 197Marija Todorovska Etika
istraivanja sa ljudima i izazovi principa
pravednosti i solidarnosti
............................................ 209Melentie
Pandilovski Bioetika u biotehnolokoj eri. Kulturoloki odgovor. ..
217Miko uvakovi Diskontinuiteti de-reontologizacije bioetike u
savremenoj umetnikoj praksi - sluaj Zorana Todorovia
.......................................................................
229
Tatjana Rosi Paralelni reimi postojanja i samodovoljnost vrste -
totalitarizam antropocentrinog koncepta due u Maloj sireni Hansa
Kristijana Andersena ....... 255
Predrag Krsti Anatomija pitekofobije: mentalna geografija King
Konga
.....................................................................
263
Aida Gavri Na raskru ljubavi, morala i empatije: odnos prema
ivotinjama u knjievnosti (Dostojevski, Kundera, Kuci)
..................................... 277
MANUFAKTURAElizabeta eleva Pobunjenika mo popularne kulture
..................... 287Devad Karahasan Odlomak iz romana Miris
straha .............................. 295Mirjana Stefanovi Kada je
Branko uo ohridske trubadure ................. 311Mirana Likar
Bajelj Nadin stolnjak
...............................................................
321Boris A. Novak Lipicaneri idu na scenu
............................................. 327Jovica Ivanovski
Pesme
................................................................................
335
Nisam ti naao grob
...................................................... 335Vreme
aputanja
............................................................
336Pisanje te spasilo
........................................................... 337Neki
drugi ti
....................................................................
337Izgubili smo se
...............................................................
339Dooe varvari
...............................................................
340Uskoro, a moda i sutra
............................................... 341Bezoseajan
.....................................................................
342Skrhan posle buenja
................................................... 343
Senadin Musabegovi Konac pamune majice pod pazuhom
..................... 345arko Milenkovi Muko pismo Radmili Lazi
................................... 351
Paranoja
...........................................................................
351Glava kue
.......................................................................
352
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|7
Glava kue 2
....................................................................
353Telefon
.............................................................................
354Deset mukih zapovesti - eni ..................................
355
Mirela Berbi Bosanskohercegovake naracije o izmjetenosti:
relativiziranja prostorno-vremenskog ukorjenjivanja i
(re)lokacijska retorika doma ....... 357
Nirha Efendi Rosa damascena in Bosnia Argentaria
................... 383Iva Beljan Poezija
..............................................................................
385
Nebo
..................................................................................
385Leptir
................................................................................
386Sjeme
................................................................................
387Sjeme
................................................................................
388Feniks
...............................................................................
388Put
.....................................................................................
389Ja
.......................................................................................
389Strah
.................................................................................
390Kua
..................................................................................
390
Jagoda Mihajlovska-Georgieva Drsko crveni karmin
..................................................... 391Saa Pani
Pet pjesama
.....................................................................
399
Prvak
svijeta....................................................................
399Ptiica
...............................................................................
400Opis stepenita
...............................................................
401Dvorite
........................................................................
402Najvei
..............................................................................
403
Aleksandar iljak Boja vuica
....................................................................
405Dragomir Kosti Crtei Vilijama Blejka Poezija
................................ 419
Crtei Vilijama Blejka
.................................................. 419Konaite tame.
Megaron ........................................... 420Bog u
ogledalu
................................................................
420Zima
..................................................................................
421Remizov
...........................................................................
421Klepetalo..........................................................................
422Gospod umire s nama
.................................................. 423Avlija
.................................................................................
423Pasija po Mateju
............................................................
424Progledaete freske lelujave
....................................... 425
Ivana Seletkovi Poezija
..............................................................................
427***
......................................................................................
427Zbogom iluzije
...............................................................
427Sudari stvarnosti
........................................................... 428***
......................................................................................
428Bivanja..............................................................................
428Reverzibilnost(i)
............................................................
429
-
8|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
***
......................................................................................
429***
......................................................................................
430Basso Continuo
..............................................................
431La follia
...........................................................................
431* * *
....................................................................................
432Gefirofobija
....................................................................
433Musica sacra
...................................................................
434Obitelj
..............................................................................
434
Goran olakhodi Pjesme
...............................................................................
435Zaziv bazgi
.......................................................................
435Lov
.....................................................................................
436***
......................................................................................
436Ugar...................................................................................
437Zadnja konja
.................................................................
437***
......................................................................................
4381.
........................................................................................
4382.
........................................................................................
4393.
........................................................................................
4395.
.......................................................................................
439
Sran Sandi i Raphaelle Oskar Vrati se i kai zbogom
.................................................. 441Sead Husi
Decembar u Zenici
........................................................ 459
IN MEMORIAM Toma alamun, Igor IsakovskiAle Debeljak I Na niijem
tragu...................................................... 463
II Otiao je onako kako je iveo: s blagim osmehom (In memoriam
Toma alamun)..... 466III Prijatelji i pesnici
................................................... 469
Toma alamun Bebe (su smrznuti oluci iz podzemlja)
.................... 473Porod, Bosie!
...................................................................
473Miklav! Staljinov ukus je glup
.................................. 474Imena su bore na panjevima
...................................... 475Oblici smrti
.....................................................................
476Zagrljaji
............................................................................
477Percy Shelley
..................................................................
478Zverski su mi izbrusili cigle
........................................ 479***
......................................................................................
479Led i sneg i martovsko sunce
..................................... 480Menuet za opkladu
....................................................... 480empjo
...........................................................................
481Pismo koje nee proitati Masarik ...........................
481Isprskali su Katkinog kolskog druga ......................
482Kia u Kaselu
..................................................................
482Ii na putokaz
.................................................................
483***
......................................................................................
483
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|9
Elizabeta eleva DNK zapis O DNK poeziji
........................................... 487Igor Isakovski Pesme
................................................................................
491
Pleme od dvoje
...............................................................
491Odloeno reagovanje
.................................................... 492Plava
senka......................................................................
493Svi emo umreti
.............................................................
494Smrt ima kosu od morske trave ................................
494Nena pesma
..................................................................
495Zalegao nad stihovima
................................................. 496Smisao jedne
noi .........................................................
497Kako da napie pesmu
............................................... 498Dobro
................................................................................
499Zaseo
.................................................................................
501Pismo od testa i ptija pesma
.................................... 502*** (lep sam vojnik...)
................................................... 503* (mi...)
.............................................................................
503*** (preko krzna mieva...)
......................................... 504*** (vagoni krcati
licima tutnjaju...) ......................... 504Mi smo krug,
nevien, sakriven. ............................... 505
PASO/PUTOVNICA Iranska knjievnostAlireza Abiz Osvrt na poeziju
Alija Abdollahija ............................ 509Ali Abdollahi
Pjesme
...............................................................................
513
Vjetar i stablo
.................................................................
513Polovina okrenuta Suncu
............................................ 514Stablo, vrh,
vodoskok ...................................................
514ljemovi
...........................................................................
514Vrabac i voz
.....................................................................
515Jednononi sto
...............................................................
515Kasarnska pjesma
..........................................................
516Minijatura
.......................................................................
517Ljubav
...............................................................................
517Nekoliko kratkih pjesama
........................................... 518(Haiku)
.............................................................................
518Drevni historiar
........................................................... 518Kua
alosti
.....................................................................
519ahist
................................................................................
519Igra
....................................................................................
519Pjesma o Suncu
..............................................................
520Nebo
..................................................................................
520Crno more kroz prozor aviona ..................................
521Istina
.................................................................................
522Ova sjenka
.......................................................................
522Pokraj tebe
......................................................................
522
Sadeg Hedajet Tri kapi krvi
...................................................................
523
-
10|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
MOJ IZBORSinan Gudevi Biljeka o pjesniku
........................................................ 539Jochen
Kelter Dogodine u Sarajevu
..................................................... 541
Pokuaj povlaenja
.......................................................
541Posljednje proljee
....................................................... 542Panonska
nizina ...........................................................
543Bio bih tuano zvono
.................................................. 544U maju
...........................................................................
545Glupa stvar
......................................................................
546Jesenje nebo
...................................................................
547Onze Novembre
............................................................
547istilita
..........................................................................
548Kao u ivotu
...................................................................
548Diotima
............................................................................
549Andaluz
............................................................................
549Pribliavanje svijetu
.................................................... 550Laura
...............................................................................
550Jezik poezije
...................................................................
551Volgine irine
................................................................
552Stihovi
.............................................................................
553Jesen 89.
.........................................................................
553Pjesma o biblioteci
....................................................... 554Oktobar
na Jamajci ......................................................
554Daleke sedamdesete
..................................................... 555Dvaput 11.
septembar .................................................
555Sljedee godine u Jerusalemu ...................................
555Za Novu godinu
............................................................ 556Le
Beujolais Nouveau est arriv! ............................. 557Ptiji
ivi zid
..................................................................
557Beograd, oktobar 1984
................................................ 558Neprekidno
....................................................................
559Zagreb
.............................................................................
560Gladio
...............................................................................
561
PORTRET SLIKARANikola okovi Permanentnost nasilja na slikama
Biljane urevi
............................................................
565
Biljeke o autorima
............................................................................................
587
EXECUTIVE SUMMARY
............................................................................................
603
-
HrvojeJuri
U PRVOM LICU
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|13
Hrvoje Juri
ivot usred ivota: zato i kako je nastajala bioetika?
Svakodnevna je mudrost to da ivimo u doba krize. Financijske
krize i krize vlade juer, danas i sutra. Openitija ekonomska kriza
i politika kri-za, odnosno kriza kapitalizma i kriza demokracije
prekjuer i prekosutra. Pa jo openitija znanstveno-tehnika kriza i
kriza instrumentalne racionalnosti, usprkos nevienim uspjesima
subjekata navedenih kriza. Takoer, duhovno-mo-ralna kriza, koju se
esto smatra izvoritem svih drugih kriza. Popis kriza mogao bi se
produavati unedogled. I sva ta dijagnostika odreenja zasigurno su
tona. Meutim, dvije se krize ipak izdvajaju, i to po tome to se tiu
puke egzistencije, golog ivota.
Jednu se naziva krizom medicine. Ona izlae razliitim opasnostima
ljudski ivot na individualnoj razini, tjelesnost i zdravlje svakog
ovjeka, jer svatko od nas prije ili kasnije postane objektom
medicinske prakse. Fenomeni ove medicinske krize su: lijeniki
paternalizam (tretiranje pacijenta kao pukog objekta ili broja na
alteru te nemogunost pacijenta kao subjekta, o kojemu se u lijeenju
zapra-vo jedino i radi, da doe do rijei u vezi s onim to je
prvenstveno i jedino njemu vano); tehnicizacija medicine (injenica
da se sve napredniju tehnologiju smatra spasonosnim rjeenjem u
procesima lijeenja, te da se neposredni odnos lijenika i pacijenta,
kao dviju osoba sa svojim situacijama, biografijama, pogledima
itd., za-mjenjuje apersonalnim, toboe objektivnim i egzaktnim
sredstvima i metodama); birokratizacija medicine i zdravstvene
skrbi (gdje se, slikovito reeno, pojedinac u potrazi za zdravljem
lako moe izgubiti u labirintima bolnikih hodnika i ureda drugih
zdravstvenih institucija); farmaceutizacija lijeenja kao posljedica
tehnici-ziranog i birokratiziranog pristupa medicini (zamjena
razliitih sredstava i metoda lijeenja toboe svemonim lijekovima
koje se prebrzo i preesto prepisuje bole-snicima, pa i
ne-bolesnicima); komercijalizacija sistema zdravstvene skrbi, esto
kao uzrok farmaceutizacije i tehnicizacije medicine (preputanje
medicine tzv. trinim trendovima, tritu, kapitalu i profitu, pri emu
se potpuno gubi iz vida socijalnu dimenziju medicine i ono to se
danas smatra ve zastarjelim pojmom, a to je narodno zdravlje, kao
to se gubi iz vida i pacijenta kao osobu); te medikali-zacija
zdravlja (tretiranje zdravlja, dobrobiti, tjelesnosti, egzistencije
i ivota uope kao bolesti ili kao potencijalne bolesti).
Druga je istaknuta kriza ekoloka kriza. Ekoloka kriza ne
podrazumijeva tek zbir pojedinih, makar i uestalih, ekolokih
incidenata, nego se tim izrazom opi-suje ope stanje ovjeanstva i
Planete u smislu ekstremne ugroenosti ovjeka i ovjekovog prirodnog
okolia, ukljuujui zrak, zemlju, vode te biljne i ivotinjske vrste.
Ekoloka je kriza, dakle, ugroenost ivota i uvjeta ivota na velikoj
skali ili,
-
14|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
ukratko, ugroenost prirode. Od mehanikog zagaenja i
iscrpljivanja prirodnih resursa, preko suptilnijih ali jednako
opasnih biogenetikih manipulacija, do ni-kad nestale prijetnje
nuklearne kataklizme pojavnosti ove krize su bezbrojne i vie ih ni
najvei optimisti ne mogu nijekati.
* * *Premda izvore obiju kriza treba traiti dublje u povijesti,
glavnu odgovornost i
krivnju za njihov nastanak i produbljivanje snosi vladajui
tehnoznanstveno-eko-nomsko-politiki sistem.
Pod tehnoznanou podrazumijevam spoj prirodnih, tehnikih i
biomedicin-skih znanosti, tehnicizirane medicinske prakse,
matematike, te biotehnologija i in-formacijsko-komunikacijskih
tehnologija. Ta moderna tehnoznanost predstavlja podlogu globalnih
ekonomsko-politikih manipulacija, diskriminacija i destruk-cija,
jer ona osim materijalne baze osigurava, s jedne strane,
odgovarajui svjeto-nazor i odgovarajuu ideologiju, u okviru ega je
uope mogue provoditi reene zahvate, dok, s druge strane, sasvim
konkretno i kratkorono asistira ekonom-sko-politikoj moi u provedbi
odgovarajuih projekata.
Kada govorim o ekonomiji i politici, mislim dakako na njihove
dananje, glo-balno dominantne oblike, a to su: trino-profitno
orijentirana ekonomija i libe-ralno-demokratski orijentirana
politika. Drugim i jasnijim rijeima, to su
neoli-beralistiko-kapitalistika ekonomija i
birokratsko-militaristika politika. Prvu utjelovljuju
multinacionalne korporacije i mrea nad-nacionalnih ekonomskih
institucija i struktura poput Meunarodnog monetarnog fonda i
Svjetske banke, a drugu godzile poput Sjedinjenih Amerikih Drava i
Europske unije, Rusije i Kine, koje raaju mnotvo malih udovita, meu
kojima su svakako i nae bal-kanske dravice.
Ovaj tehnoznanstveno-ekonomsko-politiki sistem djeluje po
principu matri-ce, ba kao u kultnom filmu Matrix brae Wachovski.
To, dakle, nije samo model koji je reprezentiran kroz odreene,
lokalizirane institucije, pa se tie samo ovog ili onog podruja
ljudskoga ivota, to bi znailo da ga se moe, uz odreeni napor,
re-formski promijeniti ili dogovorno zamijeniti. Ovaj sistem sve
obuhvaa i u sve pro-dire. On odreuje kako javni, tako i privatni
ivot; on kolonizira ljudsko miljenje, djelovanje i stvaranje,
ljudsku percepciju i akciju, vrijeme i prostor, ljudsku prirodu i
ljudsko drutvo, konano, i ono ljudsko i ono ne-ljudsko. On obuhvaa
i odreuje ovjeka, u totalu i pojedinostima, a putem
tehnoznanstveno-ekonomsko-politike moi, koju daje ovjeku, takoer
obuhvaa i odreuje ono ne-ljudsko, prirodu u cje-lini, globus. On je
univerzum i apsolut. Izvan ovog matrixa ne moe se ni stvarati, ni
djelovati, a gotovo ni misliti. Izvan njega se, jednostavno, ne moe
ivjeti.
U totalnom (ili totalitarnom) sistemu, koji predstavlja okvir
dananjeg ivlje-nja, ivot je postao objektom radikalnih
manipulacija. Pa to onda, rei e skep-tik, oduvijek je ivot bio
objektom razliitih manipulacija. To je istina, ali nikada u
ljudskoj povijesti nisu bila na raspolaganju sredstva da se do te
mjere i na takav nain znanstveno-tehnikoj, ekonomskoj i politikoj
moi (i to simultano) isposta-vi goli ivot, ljudski i
ne-ljudski.
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|15
Naznake tog razvoja (kojeg se, od strane sistema, naziva
napretkom) nala-zimo ve u poecima Novog vijeka, kod Francisa
Bacona, jednog od rodonaelnika moderne znanosti. Upravo on je,
jednim militantnim, skoro militaristikim rje-nikom, iznio i utvrdio
cilj jedne nove, moderne znanosti. Njegova poznata parola Znanje je
mo implicira da ovjek ima ne samo mogunost, nego i obavezu da stjee
i uveava svoju mo putem stjecanja i uveavanja znanja, to se ini
putem znanosti. Ta mo koju se stjee putem znanosti znai, pak,
ovladavanje prirodom od strane ovjeka, odnosno porobljavanje
prirode od strane ovjeka. Priroda je, u bejkonovskoj perspektivi,
samo resurs koji moe i treba biti beskonano iscrplji-van od strane
ovjeka i za ovjekovu korist, odnosno poligon za iivljavanje ljudske
moi. Priroda nema nikakve druge, vlastite svrhe, ni dostojanstva,
pa ne zasluuje nikakav moralni obzir, niti potovanje. A takva
priroda, odnosno takva slika pri-rode, bila je omoguena dijeljenjem
sveukupnoga bitka i svega postojeeg na res cogitans (misleu stvar;
ono duhovno) i res extensa (protenu stvar; ono tvarno), za to je
zasluan Ren Descartes, kojega stoga smatramo drugim rodonaelnikom
tehnoznanosti, jer njegova je ideja omoguila konceptualno
umrtvljenje prirode koju se onda podvrgava ne samo bezdunim
eksperimentalnim istraivanjima nego i jednako takvim
manipulacijama, koje se, vidimo, moe itekako dobro eko-nomski i
politiki kapitalizirati. Meutim, tokom ovog razvoja dolo je i do
zani-mljivoga obrata: tehnoznanost, uz pomo ekonomije i politike,
nije objektivirala samo prirodu kao ne-ljudsku prirodu, nego je
objektivirala i samoga ovjeka, tako da krajnja konzekvenca
antropocentrikog subjektivizma nije tek ostvarenje
znan-stveno-tehnike vlasti nad ne-ljudskom prirodom, nego i
objektiviranje samoga ovjeka. Isti onaj model ovladavanja,
pokoravanja i destruiranja ne-ljudskoga sada se, u jednom ironinom
obratu, okree protiv ovjeka. Unitavanje prirode pomou tehnikoga
mega-aparata provodi se na pretpostavkama moderne prirodne
znano-sti, a takva znanost nije samo protu-prirodna, nego je i
protu-ljudska, jer predme-tom tehnoznanstvenih manipulacija, pa ak
i ekonomskog privatiziranja, nije samo ne-ljudska priroda koja
sudjeluje u stvaranju i odravanju uvjeta ljudskog ivota, nego i
sama narav ovjeka, primjerice, njegova genetska struktura. Sad kad
je po-stalo oigledno da je i ovjek ugroen u temeljnom sloju svoje
egzistencije, napo-kon se postavlja pitanje o paradoksalnom spoju
prividne ljudske svemoi i vidne krhkosti ivota.
U takvom se kontekstu pojavila bioetika.
* * *Bioetika nije kao to se to jo uvijek esto smatra samo
podvrsta etike kao
tradicionalne filozofijske discipline (iako su filozofijska i
etika teorija neizostavan sastojak bioetike), niti je samo nova
medicinska etika, dakle, nova verzija tradici-onalne medicinske
etike (iako je medicina rodno mjesto bioetike). Bioetika tako-er
nije ni samo jo jedna znanstvena disciplina, poput filozofije,
teologije, sociolo-gije, biologije, fizike itd. (iako ima neke
odlike klasinih znanstvenih disciplina kao to su predmet, metoda i
slino). Bioetika nije nastala kao znanstvena disciplina, nego kao
drutveni pokret, u Sjedinjenim Amerikim Dravama, ezdesetih
godina
-
16|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
dvadesetog stoljea, kad su se pojavili sve jai zahtjevi graana
za veim nadzorom i utjecajem u sistemu lijeenja i zdravstvene skrbi
te njihovo organiziranje. Teorij-ska bioetika refleksija dola je
nedugo potom, ali ipak naknadno, kad su se logino povezali graanski
angaman i teorija, odnosno kad su konkretna pitanja iz prakse dala
poticaj teoriji, a teorija je zauzvrat usustavila ta pitanja i
etablirala bioetiki pristup.
Ostavimo li po strani ekonomski i politiki aspekt prethodno
opisanog trola-nog vladajueg sistema dananjice, uzroci nastanka
bioetike su, ponajprije, ubr-zani napredak znanosti i tehnike te
uestale i sistematske moralne dvojbe koje je taj napredak izazvao.
Tehnoznanstveni napredak nije bio u jednakoj mjeri praen i tzv.
moralnim napretkom. Prirodna znanost i tehnika naprosto napreduju,
ali jo uvijek ne daju odgovor na pitanje: to je napredak, kamo i
zato se napreduje, kao niti odgovor na pitanje: to trebamo initi i
smijemo li initi sve ono to mo-emo initi? Upravo je to temeljno
pitanje: Smijemo li initi sve ono to moemo i-niti? Na pitanje to
sve moemo stvoriti? odgovaraju tehnika i znanost, ali one nemaju
odgovor na pitanje o dobru i zlu, o ispravnom i pogrenom, o
dopustivom i nedopustivom, o moralnom i nemoralnom. Znanost i
tehnika naprosto napreduju, a da ne definiraju cilj prema kojemu
napreduju, napreduju besciljno i bezgranino. Odreivanje tog cilja i
tih granica je u djelokrugu etike. Ta su pitanja, s obzirom na
kontekst u kojemu se danas postavljaju, postala kudikamo
kompleksnija nego prije. Tradicionalni etiki aparat pokazao se
nedostatnim za artikuliranje novovr-snih pitanja i odgovaranje na
njih. Rijeima Hansa Jonasa, nali smo se u svojevr-snom etikom
vakuumu: nova situacija zahtijeva nova pravila etike, a moda ak i
jednu novu etiku, kako kae Jonas, jer se nalazimo na niijoj zemlji,
u procijepu izmeu prividne svemoi koju je ovjek stekao zahvaljujui
tehnici i posvemanje dezorijentiranosti u tom stvorenom svijetu.
Prevlast prirodnih znanosti i tehnike nam je, s jedne strane,
priskrbila ogromnu mo, ali nas je, s druge strane, dovela do toga
da ne znamo emu sve to slui. tovie, do toga da vidimo kako nas tzv.
napre-dak ugroava. Nesrazmjer izmeu vika moi i manjka odgovornosti,
moi nad biosom (ljudskim i ne-ljudskim) i etike, doveo je do
nastanka bioetike kao promi-ljanja problematike ivota u
biomedicinskoj i ekolokoj sferi.
Sasvim konkretno, u razliitim prikazima povijesti bioetike kao
dogaaj koji je oznaio nastanak bioetike uzima se osnivanje prvog
(bio)etikog komiteta, kao ti-jela koje donosi odluke o dvojbenim
pitanjima u klinikoj praksi, a to se zbilo 1962. godine, u Centru
za umjetni bubreg u vedskoj bolnici u Seattleu (SAD). Tamo je,
naime, stavljen u funkciju prvi stroj za dijalizu, ali se odmah
pojavio nerazmjer iz-meu tehnikih mogunosti centra i broja
bolesnika, te pitanje kojim pacijentima e se omoguiti dijaliza.
Bilo je jasno da odluku ne mogu donijeti samo lijenici, tako da je
osnovan komitet (u kojemu je bilo samo dvoje lijenika), a budui da
je on de facto donosio odluke o tome tko e ivjeti, a tko umrijeti,
komitet je nazvan Bojim komitetom. Tu se dolo do uvida da odluke
koje se donose u medicini nisu puke tehnike odluke nego etike
odluke. Tu je osvijetena jedna nova medicinska situacija koja je
openito zahtijevala novi pristup: novu vrstu institucionalizaci-je
odluivanja (etiki komiteti vs. lijeniki paternalizam) i novu vrstu
refleksije
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|17
(nova medicinska etika vs. tradicionalna hipokratska medicinska
etika). U sva-kom sluaju, ovaj je dogaaj dao znaajan poticaj
razvoju onoga to danas nazivamo bioetikom.
* * *Meutim, sama rije bioetika nastala je desetak godina
kasnije. Nastanak
bioetike, kao teorijske koncepcije i pod tim imenom, povezan je
s amerikim znan-stvenikom Van Rensselaerom Potterom (1911-2001).
Potter je po struci bio bioke-miar, a itavu svoju znanstvenu
karijeru posvetio je istraivanju raka, u emu je postigao zapaene
rezultate i pritom odgojio generacije uspjenih znanstvenika. Rije
bioetika skovao je i poeo koristiti upravo Potter (zato ga se
naziva ocem bioetike), i to 1970, u dva svoja lanka, te godinu dana
nakon toga, 1971, u knjizi Bioetika: most prema budunosti. On je
svojim izumom dao kljuni poticaj dalj-njem razvoju onoga to
nazivamo bioetikom, jer je prepoznao i artikulirao do tada mutne
predodbe o izvorima, formama i razmjerima problema koji se tiu
ugroa-vanja ivota u tehnoznanstvenoj civilizaciji. Potter je u
svojoj prvoj bioetikoj knji-zi izloio vlastitu bioetiku poziciju
koju je nazvao mostovnom bioetikom. Kako je jednom prilikom sam
rekao: Rije most upotrijebio sam jer sam bioetiku shva-ao kao novu
disciplinu koja e izgraditi most izmeu prirodnih i humanistikih
znanosti ili, jasnije reeno, most izmeu biolokih znanosti i
etike... Potterova je namjera bila da u svrhu rjeavanja goruih
problema ovjeanstva, a uz pomo ono-ga to je nazvao bioetikom,
doprinese premoivanju jaza izmeu znanosti kako bi ovjeanstvo
izgradilo vrst most prema budunosti. Njegov je motiv pritom bila, s
jedne strane, nezainteresiranost etike i drugih drutvenih i
humanistikih znanosti za rastue dileme u medicinskoj praksi i
biomedicinskim istraivanjima, kao i za ekoloka pitanja koja u to
vrijeme jo nisu bila tako iroko diskutirana kao danas. S druge
strane, njegove je bioetike ideje motivirala nezainteresiranost
lijenika i prirodnih znanstvenika za promiljanje i
konceptualiziranje rastuih problema s kojima se svakodnevno susreu
u praksi. Potterova bioetika htjela je dakle stvoriti most izmeu
prirodnih i drutveno-humanistikih znanosti (prvenstveno
biolo-gijskih znanosti i etike) i povezati ih u podruju biomedicine
i ekologije, a s druge strane, izgraditi most od sadanjosti prema
budunosti, odnosno osigurati ljudski opstanak (i kvalitetu ljudskog
ivota), kao i opstanak prirodnog okolia, tj. prirode (i kvalitetu
ivota u cjelini). Polazite Potterove bioetike je teza da etika
(vie) ne moe biti odvojena od biolokih injenica. Uvid u umreenost
problema i potreba umreavanja pristupa tim problemima impliciraju
jedan koliko obuhvatan toliko i dugoroan pogled, koji e se
fokusirati na ono to Potter smatra ciljem bioetike, a to je
preivljavanje ovjeanstva i Planete.
U tome je Potter bio sljedbenik Alda Leopolda (1887-1948),
amerikog uma-ra, konzervacionista i pisca, kojeg se smatra jednim
od rodonaelnika suvremenog ekolokog pokreta, pri emu se posebno
istie njegova posthumno objavljena knji-ga Almanah Pjeanog okruga
(1949), odnosno esej Etika zemlje. Prema Potteru, kao prva osoba
koja je objedinila i definirala rijei zemlja i etika u ekolokom
znaenju, Leopold je neupitno bio prvi bioetiar; on je prvi
predvidio novu etiku
-
18|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
osnovu za ljudsko djelovanje, prvi je razvio ekoloku etiku (koju
je nazivao etikom zemlje) i prvi jasno obrazloio zato je ona
potrebna. Jedna od najsaetijih formu-lacija Leopoldove etike zemlje
glasi: Etika zemlje, naravno, ne moe sprijeiti mijenjanje,
gospodarenje i iskoritavanje resursa, ali ona afirmira njihovo
pravo na daljnju egzistenciju i, gdje god je to mogue, njihovu
daljnju egzistenciju u pri-rodnom stanju. Zemlja je, kae Leopold,
biotika zajednica i nije samo tlo; ona je fontana energije koja
protjee kroz krug tala, voda, biljaka i ivotinja.
Nedugo nakon Potterova izuma bioetike ta je rije prihvaena od
kruga ljudi sa Sveuilita Georgetown npr. Andre Hellegers koji su je
ugradili u naziv no-voosnovanog Kennedy instituta za prouavanje
ljudske reprodukcije i bioetiku. No, koliko je god za daljnji
razvoj, odnosno ubrzanu ekspanziju bioetike to bilo znaaj-no to je
priznavao i sam Potter ipak se radilo o pogrenom, krajnje suenom
shvaanju izvorne intencije koja je upisana u rije bioetika. Radilo
se, takoreku, o debiliziranju Potterova pojma bioetike. A to je
bilo najue povezano sa zabora-vom Potterove zasluge u kovanju rijei
bioetika te iniciranju bioetike rasprave, o emu je sam Potter 2001.
godine zapisao: Dugo vremena, od 1970. do 1990, nitko nije
spominjao moje ime niti je elio biti dijelom misije. U Sjedinjenim
Dravama odmah se dogodila eksplozija koritenja rijei bioetika od
strane medicinara koji su proputali spominjati moje ime ili naziv
bilo koje od etiriju mojih publikacija objavljenih 1970. i 1971.
godine. Naalost, njihova je predodba bioetike odgodila nastanak
onoga to sada postoji.
U svakom sluaju, bilo je potrebno dosta vremena da se izvorna
Potterova ide-ja ponovno probije u bioetiki mainstream, na emu je
on sam takoer intenzivno radio. Svakako najvanija stvar u tom
smislu jest njegova knjiga Globalna bioetika: zasnivanje na
Leopoldovu nasljeu (1988). Ovdje su i dalje prisutne temeljne ideje
i inspiracije iz tzv. mostovne bioetike, ali su korigirane,
precizirane i proirene, odnosno razraene s obzirom na dotadanji
razvoj (i zastranjenja) bioetike: Da-nas je nuno ii iznad Leopolda
i iznad medicinske bioetike. Moramo uvidjeti da pretjerana
specijalizacija u bilo kojoj brani moe biti kontraproduktivna za
cilj prihvatljivog preivljavanja na globalnoj skali. Dvije grane
globalne bioetike treba harmonizirati i ujediniti do konsenzualnog
gledita koje bi se moglo nazvati glo-balnom bioetikom, naglaavajui
dva znaenja rijei globalna. Sistem etike je glo-balan, s jedne
strane, ako je ujedinjen i obuhvatan, a u uobiajenijem smislu, ako
je proiren po itavom svijetu.
Premda se u svjetskim bioetikim raspravama jo uvijek moe pronai
mnogo znanstvenika koji bioetikom smatraju iskljuivo bavljenje
problemima vezanim uz kliniku praksu, sisteme zdravstvene skrbi,
biologijska, biomedicinska i farmace-utska istraivanja te njihovu
primjenu, kao i druga pitanja koja se tiu ljudskoga ivota i
zdravlja iri pojam bioetike (koji ukljuuje kako biomedicinsku tako
i ekoloku problematiku) sve je izrazitiji, a primjereno ga iskazuje
njemaki filozof Otfried Hffe: Bioetika (...) se razumijeva kao
interdisciplinarno zasnovana zna-nost o preivljavanju, koja
prvenstveno eli izgraditi mostove izmeu duhovnih i prirodnih
znanosti. Usmjerena protiv puko instrumentalnog odnosa prema
pri-rodi, bioetika se bavi gospodarskim, drutvenim, politikim, kao
i kulturnim pret-
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|19
postavkama ljudskoga odnosa prema prirodi. Proirena u podruje
biomedicinske etike, ona razmatra udoredna pitanja raanja, ivota i
smrti, osobito s obzirom na noviji razvoj i mogunosti
biologijsko-medicinskoga istraivanja i terapije. Ona istrauje, meu
ostalim, moralnu problematiku pobaaja, sterilizacije i kontrole
raanja, (genske) manipulacije, eutanazije i eksperimenata na
ljudima (...), kao i zatitu ivotinja.
* * *Duh poterovske bioetike utjecao je i na nastanak i razvoj
bioetike na naim
prostorima, pri emu su bila i jo uvijek su najintenzivnija
bioetika gibanja u Hr-vatskoj. Pria o bioetici u Jugoistonoj Europi
zasluuje posebno poglavlje koje ov-dje nisam u mogunosti ispisati,
pa u se zadrati na onom bitnom, a to je injenica da se od kraja
devedesetih godina dvadesetog stoljea do danas uz nevjerojatno brz
razvoj bioetikih znanstvenih istraivanja, bioetikih diskusija (u
znanstvenim krugovima i u javnosti), bioetikog izdavatva, bioetike
edukacije, bioetikih in-stitucija, itd. u prostoru Jugoistone
Europe (tj. u zemaljama bive Jugoslavije s Albanijom, Bugarskom i
Grkom), a u suradnji sa znanstvenicima iz drugih eu-ropskih zemalja
(prvenstveno Njemake) i svijeta, razvio i na globalnoj razini
afir-mirao originalan i inovativan koncept integrativne bioetike,
za koji je zasluan prvenstveno Ante ovi, profesor zagrebakog
Filozofskog fakulteta i, slobodno se moe rei, spiritus movens
regionalne bioetike.
Integrativna bioetika polazi od predmetne integracije svih
aspekata ivota i od metodoloke integracije pod vidom
interdisciplinarnosti i pluriperspektivnosti, tako da bi ju se
moglo definirati kao otvoreno podruje susreta i dijaloga razliitih
znanosti i djelatnosti, te razliitih pristupa i pogleda na svijet,
koji se okupljaju radi artikuliranja, diskutiranja i rjeavanja
etikih pitanja vezanih za ivot, za ivot u cjelini i u svakom od
dijelova te cjeline, za ivot u svim njegovim oblicima,
stupnje-vima, fazama i pojavnostima.
* * *Sastavnim dijelom integrativno-bioetikih nastojanja je i
projekt europeizi-
ranja bioetike, odnosno utemeljenje i razvijanje europske
bioetike, to podrazu-mijeva aktiviranje potencijala
euro-kontinentalne filozofije i kulture u bioetikom kljuu, a to pak
podrazumijeva istraivanje i reinterpretaciju cjelokupne europske
tradicije pod vidom zahtjeva koji dolaze iz polja bioetike.
Europska bioetika milje-na je kao plodotvorna dijaloka, a ne kao
banalno polemika protutea anglo-ame-rikoj bioetici koja se
razvijala uglavnom na utilitaristiko-pragmatikim postav-kama.
U tom smislu, najznaajniji poticaj integrativno-bioetikim kao
euro-bioeti-kim nastojanjima bilo je otkrie Fritza Jahra, koje
dugujemo njemako-ameri-kom filozofu i bioetiaru Hans-Martinu Sassu,
premda su u istraivanje Jahrove bioetike najvie energije uloili i
na osnovi toga najvie rezultata postigli Amir Mu-zur i Iva Rini s
rijekog Medicinskog fakulteta. Naime, Nijemac Fritz Jahr
(1895-1953) filozof, teolog i muziar po obrazovanju, a
protestantski pastor i uitelj po
-
20|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
zaposlenju jo je 1926. i 1927, a zatim i u narednim godinama,
objavljivao lanke u kojima je (dakle, pedesetak godina prije
Pottera) koristio termin bio-etika i ar-tikulirao jednu bioetiku
koncepciju na koju se dananja bioetika moe oslanjati jednako kao i
na Potterovu. Specifian (i u ono vrijeme ne tako uobiajen) pogled
na etike odnose ovjeka prema ivotinji i biljci, kako glasi
podnaslov Jahrova lanka Bio-etika iz 1927, bazira se na onome to
ovaj praotac bioetike naziva bioetikim imperativom. Parafrazirajui
glasoviti kategoriki imperativ Imma-nuela Kanta, Jahr poruuje:
Potuj svako ivo bie kao svrhu po sebi i po mogu-nosti postupaj s
njim kao takvim. Iz toga proizlazi ne samo opi bioetiki zahtjev za
prepoznavanjem, uvaavanjem i potovanjem svrhe i vrijednosti svega
ivoga, nego i vrlo konkretne upute za ljudski odnos prema
ivotinjama i biljkama. A sve to Jahr je gradio pozivajui se u
jednakoj mjeri na prirodoznanstvena istraivanja, fi-lozofske
teorije i religijska uenja upravo interdisciplinarno i
pluriperspektivno.
Desetljeima nakon Jahra, a nekoliko godina nakon Potterova
bioetikog na-stupa (no neovisno i o Jahru i o Potteru),
njemako-ameriki filozof Hans Jonas (1903-1993) ponudit e, u okviru
etike odgovornosti kao ekoloki usmjerene eti-ke budunosti, svoju
reformulaciju Kantova kategorikog imperativa: Djeluj tako da su
uinci tvoga djelovanja podnoljivi s permanencijom pravog ljudskog
ivota na Zemlji; ili negativno izraeno: Djeluj tako da uinci tvojeg
djelovanja ne budu razorni za buduu mogunost takvog ivota; ili
jednostavno: Ne dovodi u opasnost uvjete za neogranieno postojanje
ovjeanstva na Zemlji; ili opet pozitivno upo-trijebljeno: U svoj
sadanji izbor ukljui budui integritet ovjeka kao su-predmet svoje
volje. Budui da i iz Jonasove etike koncepcije proizlaze vrlo
konkretni za-htjevi koji se ne tiu samo meuljudskog djelovanja,
nego i ljudskog odnosa prema ne-ljudskim ivim biima i prirodi u
cjelini, njega se takoer moe uvrstiti u (euro)bioetiki Olimp.
Govorei o starim, ali novootkrivenim (ili barem: iznova
temeljitije istrai-vanim) pred-oblikovanjim bioetike ideje,
neizostavno je osvrnuti se na Alberta Schweitzera, roenog 1875. u
elzakom (tada njemakom, a danas francuskom) mjestacu Kaysersberg.
On je bio filozof i mislitelj, teolog i protestantski pastor,
muzikolog, orgulja i graditelj orgulja, prirodoznanstvenik i
lijenik. Zahvaljuju-i svom medicinsko-humanitarnom,
etiko-filozofskom i antinuklearno-aktivi-stikom djelovanju, 1952.
je dobio Nobelovu nagradu za mir. No, kljuno je to da je Schweitzer
1913. otiao u Afriku te u mjestu Lambarn (u dananjem Gabonu)
osnovao bolnicu koju je vodio sve do smrti 1965. godine, a u tom je
periodu koncipi-rao i u brojnim djelima razvijao etiku
strahopotovanja prema ivotu, zbog ega ga se s pravom smatra preteom
bioetike. A ideja o takvoj jednoj etici Schweitzeru je dola kao
neoekivano prosvjetljenje. Plovei, u predveerje jednoga dana,
rije-kom Ogouwe, ugledao je ispred sebe skupinu vodenkonja koja ga
je u tom osebuj-nom ambijentu oduevila, te mu se bez nagovijesti i
ozbiljnog istraivanja poja-vio izraz etika strahopotovanja prema
ivotu. I, kae Schweitzer, eljezna su se vrata otvorila neka vrsta
kristaliziranja cjelokupnog intelektualno-filozofskog i ivotnog
iskustva. Sredinja misao etike strahopotovanja prema ivotu glasi:
Ja sam ivot koji hoe ivjeti usred ivota koji hoe ivjeti. Dakle,
svatko od nas stoji
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|21
usred ivota, usaen je u ivot, pulsira usred pulsirajueg ivota;
umreeni smo u gustu, neraspletivu mreu, a svaki pokuaj da se iupamo
iz te mree, ohrabreni mogunou da se intelektualno i konceptualno
izdvojimo iz nje, zavrava fakti-nim kidanjem te mree. Drugim
rijeima, mi ne ivimo samo u ljudskome svijetu, kako smo naueni da
mislimo, nego ivimo usred prirode; mi ne ivimo usred mr-tve
prirode, nego usred ive prirode, usred ivota. To nas obavezuje da
sebe druga-ije poimamo i da na drugaiji nain razmiljamo o svome
odnosu prema ne-ljud-skom. Dodatno, na praksu usmjereno objanjenje
Schweitzerove bioetike moe biti sljedei navod: Princip ne-ubijanja
i nenanoenja tete ne bi trebalo smatrati svrhom po sebi, nego je on
sluga suosjeanja i podreen je suosjeanju. Stoga mora biti povezan
sa stvarnou na praktian nain. Istinsko strahopotovanje prema i-votu
pokazuje se u injenici da ovjek prepoznaje potekoe koje su tom
principu inherentne. A potpuno svjestan da svoj bioetiki apel
upuuje krajnje antibioti-koj kulturi, ukljuujui i arogantnu znanost
o prirodi, Schweitzer kae: Boli me kad razmiljam da mi nikad ne
uvaavamo apsolutno misteriozni karakter Prirode, nego uvijek tako
samopouzdano govorimo o njezinu objanjavanju, pri emu ide-mo u sve
kompliciranije opise koji ono misteriozno ine samo jo
misterioznijim.
* * *Svi navedeni mislitelji, openito govorei, zagovaraju
repozicioniranje
ovjeka u prirodnom svijetu. No, osim ovih epohalnih zadaa koje
se oituju u tranziciji iz antropocentrizma prema biocentrizmu
dakako, sa konkretnim za-daama koje se tiu i svakodnevnog
djelovanja bioetika ne zaboravlja ni svoj prizemniji angaman u
biomedicinskoj sferi. Dapae, glavnina bioetikih ra-sprava jo uvijek
se vodi u toj sferi, pa upravo zato treba inzistirati na
usmjera-vanju bioetikog pogleda na nae ugroene susjede na ljestvici
ivoga biljke i ivotinje i to ne samo principijelno nego takoer
uzimajui u obzir zastrau-jue razmjere iskoritavanja, muenja i
ubijanja ivotinja u raznoraznim indu-strijskim pogonima diljem
svijeta (i iza svakog oka), kao i dalekosene i opa-sne manipulacije
biljnim svijetom, primjerice, one koje poznajemo pod imenom
genetikih modifikacija i biopiratstva.
* * *U svom multidimenzionalnom predmetnom postavu u itavom
rasponu pi-
tanja od kliniko-medicinskih do globalno-ekolokih, takorei, od
bolnikog kreve-ta i znanstvenog laboratorija do istrebljenja vrsta
i globalnog zatopljenja bioetika nije tek mudrovanje o ivotu nego
je i vaan drutveni pothvat. A i to moemo razmatrati na primjeru
bioetike u Jugoistonoj Europi.
Bioetika moe biti faktor integracije ne samo u striktno
bioetikom smislu i u smislu znanosti uope, nego i mnogo ire. Kao
prvo, pitanja o ivotu i o manipula-cijama ivotom kao osnovna
bioetika pitanja ponitavaju granice koje obino dijele nae
discipline i polja rada, kako je to jednom rekao Jonas. Kao drugo,
to se zbiva i na kulturnoj razini. Usprkos tome to specifina
pitanja koja se tiu ivota esto produciraju razliite odgovore, ona
ukazuju na zajedniku podlogu svih naih
-
22|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
problema i otvaraju jednu pomirujuu, zajedniku (i humanistiku i
biocentriku) perspektivu. Bioetika je u stanju da naglasi razlike,
ali i da pronae temeljno zajed-nitvo na koje nerijetko
zaboravljamo. Integrativna uloga bioetike u Jugoistonoj Europi
sastoji se, meu ostalim, u tome to se pitanja ivota i kvalitete
ivota (bio-medicinska i ekoloka pitanja) prepoznaju kao vana
pitanja zajednikog ivota i zajednikog dobra, nasuprot onim
pitanjima koja su desetljeima predstavljala izvor konflikta. Ta
pitanja, pak, zahtijevaju dijalog i suradnju po strani od
razlii-tih identetskih pripadnost i opredjeljenja. U regiji koja je
optereena politikim, a nedavno i ratnim konfliktima, u regiji koja
je takoer sama po sebi premreena razliitostima (koje su esto bile
izmanipulirane na taj nain da ih se predstavljalo kao izvor sukoba
ili kao dobar razlog za sukobe) bioetika je rasprava vie nego
ljekovita. Ona, u pozitivnom smislu, predstavlja alternativu i
subverziju. Uvia se da su od svih tih razlika i lomova vaniji
epohalni lomovi svojstveni znanstveno-tehnikoj civilizaciji, kojima
se pridruuju globalni ekonomski i politiki potresi, a koji se, svi
skupa, prelamaju i preko Jugoistone Europe. Primjerice, naglaavaju
se temeljna pitanja ljudskoga opstanka i ouvanja uvjeta ivota
nasuprot pitanjima rata i konflikta oko povrnih i
historijsko-politiki produciranih problema. Zahti-jeva se jedna
sustavna izgradnja svjetonazorske, kulturne, etike i
drutveno-poli-tike orijentacije naspram mutnog pojma tranzicije
koji obiljeava javni diskurs u post-komunistikim zemljama, a
zapravo predstavlja izliku za uvoz neoliberali-stikog kapitalizma,
koji nikad nije bio demokratski legitimiran. Nudi se, takoer,
znanstvena i kulturna suradnja umjesto puke ekonomsko-politike
suradnje kakvu promoviraju tzv. euro-atlantske integracije.
Osim toga, na ovom prostoru takoer postoji, kao i bilo gdje
drugo, stalna opa-snost zatvaranja u svoju znanstvenu i strunu
perspektivu, jednako kao i u onu svjetonazorsku. Uz opasnost da
zazvuim stereotipno, klieizirano rei u da za to nema drugoga lijeka
osim dijaloga. Kada kaem dijalog, izgovaram to imajui u vidu itavu
filozofijsku (i pogotovo hermeneutiku) prtljagu koju sa sobom nosi
taj pojam. Ideja pluriperspektivizma se, po mome miljenju, pokazuje
kao reflektirana metodoloka nadgradnja onoga to su filozofi od
Heraklita i Platona do Gadamera i Levinasa govorili o logosu i
dialogosu. Zato tu rije, dijalog, jednako kao i
plu-riperspektivizam, koristim s uvjerenjem da ona neto doista
znai: da nije samo lijepa ideja ili ideja lijepih dua, nego da
funkcionira u praksi, ak i u jednom takvom minskom polju kao to je
bioetika. U dijalogu se svatko iz svoje temeljne znanstvene ili
svjetonazorske pozicije povlai korak natrag kako bi bolje vidio
dru-goga, a zatim drugome izlazi u susret. Razumijevanje, koje se
pritom zbiva, na ovaj ili onaj nain prerasta u sporazumijevanje. I
zato ni dijalog ni pluriperspektivizam nisu tek epistemoloki,
metodoloki, ontoloki, antropoloki ili estetiki pojmovi, nego
prvenstveno etiki. No, ne treba idealizirati: praksa dijaloga i
pluriperspekti-vizma nije uvijek lagana. Dapae, ponekad je to vrlo
napeto i bolno. Ali ako dijalog ostaje otvoren, ako se sporne toke
dijaloga pretvaraju u plodotvornu polemiku, koja se bazira na
argumentima, i ako postoji temeljna spremnost da se drugoga upozna
i prizna u njegovoj razliitosti, te da se vlastiti stavovi
revidiraju u dotad ne-poznatom ili neshvaenom svjetlu raznolikost i
razliitost se moe shvaati kao
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|23
bogatstvo koje se, dijalektiki i sintetiki, u konanici opet
pokazuje kao bogatstvo, i to kao obogaeno bogatstvo.
Preduvjet toga je razvijanje i njegovanje jednog
pluriperspektivistikog re-fleksa, u prepoznavanju, artikuliranju i
rjeavanju problema. No, da bi se izbjeglo opasnosti poput
kratkovidnog ili slijepog etikog relativizma, potrebna je
perma-nentna kritika i autokritika, odnosno metodoloka strogost i
etika odgovornost u prakticiranju pluriperspektivizma. Ta vrsta
strogosti i odgovornosti nije sputavaju-a, nego upravo oslobaajua.
Jer: jedina zabrana koja proizlazi iz pluriperspektivi-stikog
pristupa je zabrana monoperspektivizma. Ni jedan pristup ako je
izoli-ran od drugih pristupa ne moe imati monopol na istinu. Ne
postoji niti mnotvo istina (kako misle neki postmodernistiki
filozofi), niti jedna definitivna i vjena Istina koju treba
otkriti. Istina, da parafraziram Antu ovia, moe biti samo jedna (
jer bi inae itava filozofija, kao i svaki drugi duhovni napor, bila
besmislena), ali se nju konstituira u pluralizmu perspektiva.
* * *Iz prethodnih zabiljeki moglo je postati jasno da bioetiku
treba poimati i kao
teoriju i kao praksu, i kao njegovanje senzibiliteta za ivot u
najirem smislu i kao ivljenje u skladu s time, i kao izgradnju
jednog novog svjetonazora i kao drutve-no-politiki aktivizam.
Bioetika, kao (novo)otvoreno podruje refleksije i akcije, zaista
omoguuje da se istovremeno promiljaju naelna i temeljna pitanja o
ivotu te rjeavaju specifini i konkretni problemi ivota. A na
bioetiarima je da iskori-ste tu mogunost. Uz vanu napomenu: s
obzirom na naznaenu narav bioetike i ukratko prikazanu njezinu
(pra)povijest, bioetiarima se mogu smatrati ne samo oni koji se u
institucionalnim okvirima i s odreenim akademskim ovjerama bave
bioetikom problematikom, nego i svi oni koji misle i djeluju u duhu
bioetike, pola-zei od toga da je ivjeti usred ivota ujedno i pravo
i dunost, i privilegij i obave-za, i mo i odgovornost.
-
MilicaNikoli
DNEVNIK
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|27
Milica Nikoli
Dnevnik itanja
asopis BOREC
Prvi put piem za Dnevnik itanja o jednom asopisu. I to
slovenakom. U ru-kama mi je Borec, koji izlazi u Sloveniji (u
Ljubljani). Izdava je preduzee Sophia, koji ima dva ureivaka
odbora: jedan iz Slovenije, drugi meunarodni - lanovi su pisci iz
Tuzle, Zagreba, Rijeke (Daa Drndi), Berlina, Milana, Njujorka,
Bazela. Dobila sam ga od prevoditeljice Mice Matkovi, koja je za
poslednji broj (703-705) prevela Krleu i Oskara Davia.
asopis Borec osnovao je decembra 1948. Savez boraca i uesnika
narodnoos-lobodilakog pokreta Slovenije. Danas njegovo izlaenje
pomae drava.
Mica Matkovi je prevela izuzetno zanimljiv i inspirativan Krlein
esej iz 1933. u kome ovaj pisac razmilja o istoriji Evrope u irem
drutvenopolitikom i umet-nikokulturnom kontekstu.
Esej je preuzet iz Krleine knjige koja je izila u Zagrebu 1935.
godine, mada je najvie Krleinih eseja objavljeno u beogradskom
knjievnom asopisu Danas, koji je izlazio januara-maja 1934. (peti
broj je zabranjen). Ureivali su ga Krlea i Milan Bogdanovi, a
saraivali su leviari i nekoliko nadrealista (naravno, takoe
leviara).
Saznajemo da su se Krlea i Oskar Davio upoznali 1937, kad je
Krlea kriom poseivao Mou Pijade, koji je bio njegova partijska
veza. O tome susretu nas de-taljno obavetava Davio u svom tekstu
Susret sa Krleom, objavljenom 1953. u Za-grebu (Republika).
O svemu tome, nepoznatom i zanimljivom, moemo se obavestiti u
posled-njem broju asopisa Borec, koji se, verujem, moe naruiti.
Adresa je Einspielerjeva br. 6, 1109. Ljubljana.
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|29
-
30|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|31
-
32|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|33
-
34|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
Jovanu irilovu s pijetetom i dubokim potovanjem
Moj viedecenijski prijatelj filozof, pisac, pesnik, teatrolog,
znalac kome sli-nog nikad nisam srela napustio nas je ovih dana.
Svakodnevno sluamo izjave nje-mu bliskih i dalekih, mudrih kao on,
i manje mudrih, ali koji tedro izraavaju svoje potovanje, bolje rei
divljenje prema oveku jedinstvenom ne samo kod nas nego i u belom
svetu.
Evo njegove biografije (nijedna uobiajena re mi ne odgovara kada
govorim o irilovu).
Roen je 1931. u Kikindi, preminuo 2014. u Beogradu. Diplomirao
je filozofiju na Beogradskom univerzitetu 1955. Bio je na elu
Jugoslovenskog dramskog po-zorita 15 godina, a od osnivanja do
smrti umetniki direktor i selektor Bitefa. Od 2001. do 2007. bio je
predsednik nacionalne komisije Jugoslavije a potom Srbije pri
Unesku. Napisao je dve drame, dva scenarija za filmove, nekoliko
radio-drama... Autor je jednog romana, vie zbirki pesama,mnogih
teatrolokih studija, knjiga uspomena, mnogih antologija i renika.
Preveo je drame Brehta, enea, Stoparda, Sama eparda, Mameta... i
mjuzikl Kosa.
Govorio je nemaki, engleski, francuski, panski i italijanski,
uio je kineski i romski. Dobio je dve Sterijine nagrade za pozorinu
kritiku, Oktobarsku nagradu za ivotno delo. Francuska ga je
odlikovala zvanjem Viteza umetnosti i knjievnosti.
Dala bih sada irilovu re. Naveu poslednju Re nedelje, rubriku
koju je pi-sao za nedeljnik NIN. eleo je da bude objavljena nakon
njegove smrti.
Jednog Ja manje je na svetu. I to moga ja. To svi drugi znaju,
osim mene koji vie ne postojim. Lake je ne postojati, nego
postojati. Telo je jedino stanite svakog ja, ali telu nije lako to
u njemu prebiva jedno ja. Ja mui telo, a i telo mui ja. Oni su u
grevitom zagrljaju dok postoje. Ja je svesno da ne moe bez tela, a
telo ne zna nita. Ono prosto postoji ne zbog ja, ali kao da je tu
zbog ja.
Otkako je ljudskog roda, bilo je neponovljivih ja. Svet postoji
dok ga jedno ja samosaznaje. I kad njega nema, kao da nema ni
sveta. A ima ga. Koliko je za naeg ivljenja otilo raznih ja iz
ivota, i svet je nastavio da postoji bez tih ja. To je dovo-ljan
dokaz. Evo, mene vie nema, a svet postoji.
je poetak crkvenoslovenske azbuke. ... nisu samo slova, nego
imaju znaenje: Ja slova znam.
Ja je srodno sa helenskim i latinskim ego, gotskim ikk, nemakim
ich, litvan-skim a i hetitskim ukka. Nije sluajno to je re koja
oznaava sopstvo tako kratka. Kao da je u toj kratkoi usredsreena
sva sutina samopostojanja, tvrdo jezgro ne-porecive egzistencije.
Jer ivotno postojanje dok traje je apsolutno. Ne moe ovek
istovremeno i da jeste i da nije. Kruni se njegova graa, ali
ivljenje kao ivljenje je u jednom trenutku dato u svoj svojoj punoi
i jedinstvenoj neponovljivosti, bez kolebanja izmeu bia i
nitavila.
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|35
Knjiga o demonu zla
Verujem da se upravo objavljenoj (zima 2015) knjizi Kua seanja i
zaborava Filipa Davida moe prii na razliite naine, jer je
vieslojna, polidimenzionalna. Opredeljujem se, u ovom trenutku, za
ono to me je najvie uzbudilo u kompleksnoj teksturi romana: za
Davidovog glavnog junaka zlo.
Iako Kua seanja i zaborava nije ni prva ni poslednja knjiga
posveena ovoj ve-likoj i plodonosnoj temi svetske knjievnosti
verujem da e biti jedna od najboljih.
David citira Sv. Avgustina, koji tumai ovekovo nastojanje da
odgonetne pri-rodu zla u ljudskom biu: Kakvo je to udo i meni,
kakvo udovite, i odakle je?
Filip David je u svom briljantnom tivu to udovite pokuao da
definie nje-govu sloenost i zamrenost, njegovu jedinstvenost,
celokupnost, dvostrano teite svestan da ih definisati ne moe.
Gledao je njegovo lice, u kome su jo stari Grci videli tu
dvostranost, pratio njegove senke, bezbrojna lica tog dajmona
njegove opakosti i njegov satanski princip.
Zadivio me je literarni postupak kojim je to ostvareno. Nisam
bila iznenaena kada sam proitala da Kuu seanja i zaborava ve
prevode na nekoliko jezika, jer sam, im sam ovo remek-delo
proitala, bila sigurna da sledi svetska slava.
Sueljavanje dobra i zla je nesumnjivo plodna konfrontacija u
knjievnom delu. Dobro je spasonosno, ono tei i nudi oveku uvek
potrebnu veru, ali je kao knjievna tema neuporedivo manje
zanimljivo. David govori i o jednom i o drugom podjednako uspeno.
Rei e nam da e tajna o poreklu zla ostati neodgonetnuta (Bei koliko
hoe, utei ne moe) ali i da pravednici dre ovaj svet da se ne
raspadne.
Meni je, ipak, zakucalo srce kada je govorio o poreklu i
odreenju zla.Verujem da e tako biti i sa mnogim itaocima.
Pismo o samomrnji Filip DavidDragi i potovani Urijele,Ono to vas
mui i uznemirava, oseanje da mrzite samog sebe, dobro mi je po-
znato.Samomrnja je u stvari, ako hoemo da budemo sasvim iskreni,
tipian jevrejski
sindrom.Ovaj neobian i neuobiajen nain ponaanja iskazuje se kroz
pokuaje drutve-
nih autsajdera da skinu teko breme drugoga i drugaijega, da se
oslobode onog e-sto nepodnoljivog stanja u kom se nalaze protivno
svojoj voljia najvie zahvaljujui stereotipima prihvaenim od veine.
To je teko, gotovo nemogue, jer privilegovana veina ne prihvata
promenu ustaljenih stereotipa. Uzalud imena, promena naina
ponaanja, odricanje od nacionalne i kulturne pripadnosti,
socijalnog poloaja aut-sajder ostaje autsajder. Takva osoba sa
margine drutvenog ivota koja ne uspeva da , uprkos svim svojim
naporima i ustupcima koji idu od odricanja od sutine sopstvenog
identiteta, postane ravnopravan lan zajednice, svoje
nezadovoljstvo, svoj oaj izra-ava samomrnjom. U samom sebi, u
svojoj manjinskoj grupi trai i nalazi glavnog
-
36|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
krivca za nemogunost stvarne i potpune asimilacije. Tako dolazi
do onih sumanutih situacija da postoje Jevreji antisemiti i Jevreji
nacisti. To izopaeno patoloko stanje moe se u nae vreme otkriti i u
ponaanju raznih drugih manjinskih i izdvojenih gru-pa i pojedinaca,
svuda tamo gde nema stvarne jednakosti i potovanja razlika.
Za dalje itanje preporuujem Vam Brohov opiran esej o Hofmanstalu
i njego-vom dobu, esej Isaije Berlina o Mozesu Hesu i studiju
autora Sandera Gilmana Je-vrejska samomrnja (antisemitizam I
skriveni govor Jevreja).
S potovanjem i najboljim eljama, uvek na usluzi,Va Emil
Najfeld.P.S. Svi mi, u meri u kojoj nas je drutvo odbacilo ili nije
prihvatilo, poznajemo
taj oseaj samomrnje.elimo da budemo kao i svi drugi, ali nam to
ne dozvoljavaju, razlikujemo se po
very, ili po boji oiju.ta nam preostaje nego da mrzimo sebe,
onaj deo sebe koji ini tu razliku.
Potovani Urijele,Dopunjavam odgovor na Vae pitanje. Oseam
potrebu da to uinim.Poeu citatom profesora Jana Asmana: Svakih
eterdeset godina epohe u ko-
lektivnom seanju, prolost se reinterpretira, pa se danas o
najveem zlu dananjice govori s manje strahova, pronalaze se neke
druge, vee opasnosti. Nestaju ivi sve-doci, nauene lekcije prestaju
biti ive i inspirativne, mediji, a esto istoriari, slede modu ili
diktat politiara, pa iz sadanjosti, kako je pisao Erik Hobsbaum,
isprav-ljaju prolo.
Koliko je, gospodie Urijele, ostalo nas koji smo svedoci epohe,
jedne od najstra-nijih epoha u sveoptoj ljudskoj istoriji? Ostalo
nas se samo nekolicina, a svakim da-nom sve nas je manje. Moj kraj
je sasvim blizu, stid e me nadiveti kao onog Kafkinog junaka,
krivog bez ikakve krivice.
Vi pripadate drugoj generaciji, generaciji nae dece, naih sinova
i keri, naih unuka koji o svemu znaju pomalo, iz pria koje ni
priblino ne mogu da opiu stvar-nost uasa u kojem smo iveli. Bio bi
potreban nepostojei jezik da se ta istina ispria na pravi nain.
Nisu to moje rei, to su rei Prima Levija i ana Amerija. Pisali su o
tome i izvrili samoubistvo.
Nedavno se ubio i Solomon Levi koji je imao opsesiju da na
jedinstven, neponov-ljiv nain istrai i saopti pravu prirodu zla, da
uradi ono to jo niko nije uradio, da se upusti u tu mranu avanturu.
Prikupio je mnogo materijala, ali, verujte mi na re, od biblijskog
Jova do dananjih dana, uju se samo vapaji, a nema pravog odgovora.
ta je Zlo, kao pojam, kao misao, kao ivot? Ima vremena, ima mesta
gde se ono gotovo moe dodirnuti, gde se oseti njegov ledeni dah,
gde se materijalizuje. Ali, niko, ama ba niko, nije uspeo da ga
dobro i ispravno definie. Toliko je zla svuda oko nas, a i u nama,
a toliko malo zadovoljavajuih opisa i odgovora. Zlo se pokazuje i
manifestuje na mnotvo naina, pojavljuje u nebrojano oblika, ali
niko nije u potpunosti izrazio njegovu sutinu, razlog i smisao
postojanja. Traio sam odgovor i u knjigama koje
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|37
su pokuavale da razree tu dilemu. I znate koji su bili najei
odgovori? Da zlo nije neto odreeno, da nema svoju sutinu. I da se
pitanje ta je zlo? mora zameniti pitanjem Zato se ini zlo? Ja sam
poeo da verujem, a to uverenje pretvorilo se u dokaz da postoji
neka sila, prirodna ili neprirodna, neka mrana opstrukcija da se
dobiju vani i istiniti odgovori. Oni koji su pokuavali da proniknu
u to zabranjeno stanje zasnovano na sopstvenom iskustvu zavravali
su manje vie tragino.
Jedno od prvih pitanja koje sam sebi postavio svojim oskudnim
detinjim reni-kom bilo je: Zato postoje ljudi? Pitanje se, naravno,
ini besmislenim. Ali, dragi moj Urijele, danas uviam da je to
pitanje, iako izgovoreno dejom naivnou, do danas ostalo bez
odgovora iako ga postavljaju najumnije ljudske glave. Tako nema ni
odgo-vora zato postoji zlo. Neki ovu dilemu reavaju tako to zlu
daju metafiziku dimen-ziju, van naeg saznajnog iskustva, u
zamraenim oblastima misterije i okultnog. Ali, dragi moj, itav na
ivot zaogrnut je velikom misterijom. Neke stvari jednostavno ne
moemo shvatiti, na um nije tome dorastao.
Eolska harfa Tanje KragujeviO poeziji Tanje Kragujevi pisala sam
pre jedne decenije, ali ne za Sarajevske
sveske ve za knjigu Pesma, oblik, znaenje o, po mom sudu,
najznaajnijim pesni-cima XX veka u odeljku etiri pesnikinje kraja
veka. Danas joj se vraam jer sam upravo dobila (kasna jesen 2014)
njenu najnoviju zbirku Od svetlosti, od praine.
elim da potraim ono to povezuje nekadanju pesniku artikulaciju
Kragu-jevieve i ovu dananju odnosno stara i nova uobliavanja.
I danas, kao i ranije, ujem rei oteale od znaenja, one
mandeljtamovske bremenite rei. Oseam toplu mudrost pesnikinjinog
enskog principa, njene razgovore sa sadanjou i venou, uoavam
sposobnost da svojom izuzetnom senzibilnou rendgenski snimi
trenutak u kome ivi, pronalazim mala remek-dela miljajne otrine i
preciznosti, iznimne spojeve racionalnog i vizuelnog, odjekuju u
meni rei-piloti. Pratim njeno sloeno pesniko miljenje, povezivanje
speku-lativnog i konkretnog, mo njene verbalnosti, pre svega o naem
planetarnom biv-stvovanju, o ivotu ovde i sada. Cenim sposobnost za
monoloko i dijaloko i razli-ite artikulacione tonove i mnogo ta
jo.
Ponovila bih zakljuak do kojeg sam pre mnogo godina dola da se
vrednosti ove poezije mogu porediti sa dostignuima izuzetnih
pesnika naeg jezika.
Kod nas bi se o upotrebi bremenitih rei moglo govoriti u poeziji
Vaska Pope, o semantiko/eufoninom smislu kod Momila Nastasijevia, o
ue eufoninom kod Laze Kostia, Kodera, Davia i, sad, kod Tanje
Kragujevi.
Miel Goslar: Jursenar biografija Kako bi otuno bilo biti
sreanMiel Goslar, belgijska spisateljica i profesorka, autorka
knjige Biografija Mar-
gerit Jursenar, osnovala je i danas rukovodi Meunarodnim centrom
u Briselu koji se bavi svim aspektima ivota i dela velike
knjievnice, iji je roman Hadrijanovi memoari (1951) jedno od
najznaajnijih dela savremene svetske knjievnosti.
-
38|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
Margerit Jursenar je zabeleila: Danas sam napisala poslednji red
Hadrijano-vih memoara [...] i okonala ono to je, sve u svemu, bila
najvea avantura mog ivota.
Miel Goslar nam otkriva kako je Margerit de Krajankur postala
Margerit Jur-senar. Zahvaljujui njoj saznajemo kakav je bio ivot
spisateljice ivot bez majke, uz dadilje i oca koji se, ne odustajui
od pustolovnog ivota, posvetio erci i njenom obrazovanju. Saznajemo
mnogo nepoznatog o njenim ranim jadima, o prvim, ve zrelim
tekstovima i ljubavima.
Osim toga, Miel Goslar nas upoznaje sa stvarnim linostima u
ivotu knjiev-nice, o njihovom udelu u toj neobinoj biografiji.
Posebnu panju posveuje de-tinjstvu i odrastanju na imanju babe po
ocu i njenim vezama sa rodnom zemljom, Belgijom.
U svojoj knjizi Jursenar biografija Kako bi otuno bilo biti
srean Miel Goslar kae:
Kad sam 18. decembra 1987. saznala za smrt Margerit Jursenar,
pomislila sam da moram napisati njenu biografiju. Kasnije sam se
potpuno posvetila tome. Sti-pendija za pomo piscima Francuske
zajednice Belgije omoguila mi je da istrau-jem u Parizu, vajcarskoj
i Grkoj. Dokumenta su poela da me preplavljuju te mi se nametnula
pomisao da osnujem centar kako bi bila na raspolaganju
javnosti.
Meunarodni centar za dokumentaciju o Margerit Jursenar nastao je
16. sep-tembra 1989. Danas je u njemu sabrano nekoliko hiljada
dela, pisama, lanaka i intervjua Margerit Jursenar. Centar me je
podstakao da se ovom autorkom bavim neumorno i stalno iznova itam
njena dela, i da upoznajem osobe iz Belgije i drugih zemalja koje
su bile u kontaktu sa njom.
Prva biografija, ozijan Savinjo, objavljena je 1990. Ona je
itaocima otkrila sve to se u ono vreme moglo saznati o prvoj
eni-akademiku. Ali za mene je tu ostalo previe nereenih pitanja da
bih zbog nje napustila sopstveni projekat.
[...] Poetkom 1995. objavljena je druga biografija koju je
napisala Miel Sarad, bavei se uglavnom grkim razdobljem Margerit
Jursenar... Autorkino osvetljenje bilo je prejako i previe
usredsreeno na jedno razdoblje da bi predstavljalo istin-sku
biografiju i da bi me obeshrabrilo da nastavim sopstveni
poduhvat.
Ovom knjigom elela sam [...] da pokaem koliko je stroga Margerit
Jursenar za-pravo bila rastrzano, svladano bie, rtva strasti i ...
onemogueno da bude sreno [...]
[...] Gotovo sam se potpuno povukla pred njenim sopstvenim
tvrdnjama i su-dovima te sam joj dopustila da nametne svoj ton...
kad je govorila o svom ivotu... i osobama koje su joj bliske i
njihovim postupcima. [...] Neke sitnice koje se nisu mogle
proveriti... prenete su onako kako su navedene, jer slutim i
ostajem uverena da je Margerit Jursenar nesposobna za namernu la
ili za izmiljanje [...]
Znaaj ove moje prie o Margerit Jursenar lei samo u jednom: u
njoj se eli da iznese na videlo neumorno traganje i izuzetno
ostvarenje jednoga Ja u kome se sjedinjuje anegdotsko i
univerzalno.
[...] Ova knjiga nee iscrpsti grau: bez odgovora e ostati mnoga
pitanja, za-gonetke to e ih tek generacije koje e imati pristup
zapeaenim dokumentima (godine 2037!) moda uspeti da razree a koje
dananji raspoloivi suvoparni arhivi ne mogu da osvetle.
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|39
[...]Pomiljala sam da knjigu napiem u prvom licu, kao da je
ispovest, vrsta
i kolebljiva istovremeno, ispovest ene koja je prola kroz stolee
teei da se u njemu orijentie najspokojnije mogue, to jest tako da
ne doprinese nasilju, runoi, gluposti i pohlepi. Odustala sam zato
to je poznavanje nekih injenica izbliza suvie nedovoljno da bih se
usudila da uinim tako neto. I dalje alim zbog toga.
Knjiga Biografija Margerit Jursenar, koju je, u odlinom prevodu
Jelene Sta-ki, objavila izdavaka kua Karpos 2013, ita se s velikim
zadovoljstvom i moe se preporuiti kao uzbudljiva lektira u ovo nae
nita manje uzbudljivo vreme.
Miodrag Pavlovi: Takozvani mrtviOvih dana izdavaka kua Tanesi iz
Beograda objavila je zbirku pesama Tako-
zvani mrtvi jednog od najznaajnijih srpskih pesnika XX veka
Miodraga Pavlovia (1928), koji je tokom poslednje decenije iveo u
Nemakoj, gde je i sahranjen.
Prva zbirka Miodraga Pavlovia 97 pesama tampana je 1952, a
zatim, iz godine u godinu, sve do 2009, objavljivana je po jedna
njegova nova knjiga.
Miodrag Pavlovi je prevashodno pisao poeziju, ali i prozu
pripovetke, dra-me, putopise, esejistiku. Bavio se i prevoenjem.
Priredio je i nekoliko antologija. Najpoznatija je Antologija
srpskog pesnitva.
Poslednja, predsmrtna, zbirka Takozvani mrtvi, iako se, mogue
je, u buduno-sti, nee smatrati najznaajnijim delom ovoga pesnika,
svakako je izuzetno vana za razumevanje Miodraga Pavlovia. To je
njegov opus Herculeum kojem se mora-mo diviti.
Moramo se diviti njegovom zavrnom monologu, razgovoru sa ivotom
koji je iveo, sa sudbinom koja se poigravala sa njim i njegovim
narodom, onoliko koliko i sa ivotom na planeti koju ne oekuje dobra
budunost, sa svetlou i sa mrakom vasione, sa savremenicima i onima
koji tek dolaze, sa predsmrtnom jezom i zako-nom samoodranja, sa
kosmosom i odlaskom bez povratka sve to uz nemalu dozu elegantnog
humora, poverenja i nepoverenja u re.
Knjiga Takozvani mrtvi prevedena je i objavljena, dvojezino,
2013. godine u Austriji. Svi tvrde da je prevod Petera Urbana na
nemaki jezik sjajan.
Takozvane mrtve, ne laku i veselu knjigu, preporuujem za itanje
u ovo neve-selo vreme, ako nita drugo, ono zbog elegantnog humora
Miodraga Pavlovia, koji je umeo da se nasmeje svemu, pa i
smrti.
Otkrijmo novu, nepoznatu knjievnu zonuNedavno sam se izvinjavala
(pravdala, u stvari) to za Dnevnik itanja piem o
slovenakom asopisu Borec. Nisam tada slutila da u ubrzo to
uiniti jo jednom, i to naglaenije, jer ovoga puta prikazujem
novinski, izuzetno dobar izbor savre-mene rumunske knjievnosti,
njenih pisaca razliitih generacija: Joani Prvulesku, roenoj 1960,
Radu Vanku (1978), Vladu Zografiju (1960), Adrijani Zalmori
(1974),
-
40|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
Eleni-Gabrijeli Lazari (1992), Leticiji Ilei (1967), Katalin
Gombo (1978), sve sa-mim odlinim prozaistima i pesnicima o kojima
verujem da najvei broj italaca nita ne zna.
Za to moramo zahvaliti rumunologu uri Mioinoviu, koji se
posvetio izua-vanju i prevoenju rumunske knjievnosti i kulturne
scene Rumunije. Ovog puta je izabrao i, rekla bih, izvanredno
preveo tekstove za Beton, redovni jednomeseni dodatak u novinama
Danas. Mioinovi nam je, uz to, objasnio da Beton u rumun-skom
argonu oznaava superlativ. Dakle, za nenadmanog uru Mioinovia sve
sami superlativi, jer mu u toj oblasti zbilja nema ravnog.
Nekoliko rei samo o pesnicima iz ijih se dela u Beton objavljuju
prozni od-lomci ili stihovi.
Tu je odlomak iz romana Joane Prvulesku (1960) ivot poinje u
petak, koji e se, saznajemo od ure Mioinovia, pojaviti uskoro
preveden na srpski, proza veo-ma moderna, puna ironije i sarkazma,
koju emo, ako je dobavimo (izdavaka kua Heliks iz Smedereva) sasvim
sigurno itati sa velikim zadovoljstvom.
Tu su i fragmenti iz monodrame Vlada Zografije (1960) Poljubi
me! rekla bih u molijerovsko-joneskovskom kljuu jer teko nalazim
pravo odreenje.
U svakom sluaju, majstorski napisano i majstorski prevedeno.
Bravo, uro Mioinoviu!
Isto se moe rei i za ostale prozaiste, pogotovu za Katalin Gombo
(1978).Nekoliko rei i o poeziji, koju je takoe odabrao i preveo ura
Mioinovi
poezija Elene-Gabrijele Lazaro (1992), ije pesme amar, Lorena,
Glasne ice odiu modernim senzibilitetom i nekom vrstom verizma.
Odlina je pesnikinja Leticija Ilea (1967) kao i izuzetno
socijalno obojena po-etska formula Radu Vankua (1978) Sreno
udovite.
Ne bih vie navodila. Verujem da e se ura Mioinovi postarati da
se upo-znamo sa ovim i, moda, kasnije, i nekim novim rumunskim
piscima.
Jo jednom o Marku VeoviuUpravo sam bila zatvorila poslednji broj
Sarajevskih svezaka kad sam, traei
neki tekst (verovala sam da u ga nai u prethodnom broju 43-44,
koji nisam proi-tala kako je trebalo iz razloga koje sad nemam
nameru da navodim) kad sam naila, zapravo ugledala, sva srena,
prepeve Marka Veovia gotovo dvadeset ruskih pesni-kinja. Poto je
meu njima bilo i nekoliko mojih, koje sam volela i volim i danas,
nakon toliko godina, elim da jo jednom izrazim divljenje prema ovom
vrlom, neu-mornom pregaocu, gladnom uvek novih otkria i iskuavanju
vlastitih mogunosti.
Kada sam prvi put pisala o Veoviu, rekla sam:Ono zbog ega
izuzetno potujem Marka Veovia ne iscrpljuje se komentari-
ma koje sam pokuala da saoptim. Postoji neto to je vie od toga i
to oseam kao jedno od ljudskih svojstava pred kojima bih kleala
bili oni stvaraoci ili ne a to je osetljivost i za ono to nije samo
nae lokalno.
Ovog puta su preda mnom prepevi ruskih pesnikinja Zinaide
Hipius, Adelaide Gercik, Jelene Guro, Sofije Parnok, Ane Ahmatove,
Vere Inber, Marine Cvetajeve,
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|41
Marije Petrovih, Lidije Aleksejeve, Olge Berholc, Veronike
Tunove, Margarite Ali-ger, Julije Drunjine, Novele Matvejeve,
Natalije Gorbanjevske, Bele Ahmaduline, Irine Vasilkove, Olge
Sedakove. (Najstarija je roena 1869, najmlaa 1949.)
Veovi je sam izabrao pesnikinje koje e prevoditi izbor je
odlian, prevo-di, rekla bih, takoe. Znam da, to se Veovia tie, to
ne treba proveravati, a i kad bi trebalo, ne bih to inila, jer ne
volim ulogu presuditelja. Osim toga, ne smatram sebe kompetentnom
za to.
itaoci e, nesumnjivo, dobiti mnogo: upoznae najbolje ruske
pesnikinje i ve-rujem da e biti poneseni Veovievom bravuroznom
sposobnou da prenese tako razliite pesnike artikulacije.
Ne znam koje bih prepeve izdvojila. Jer bih, verovatno, sve
pobrojala. Ipak mu, iz najlinijih razloga, zahvaljujem za San o
Gruziji nedavno preminule Bele Ahmaduline.
Zaustavljam se. Sve je vredno potovanja i divljenja.Hvala Marku
Veoviu za sve to je radio i to radi.
U slavu hrabrih i borbenih(Nemo oiglednog Mirjane Mioinovi)
Mirjana Mioinovi je do te mere izuzetna linost naeg kulturnog
podneblja, budui apsolutna vladarica naeg knjievnog kruga nae
esejistike i prevodila-tva, nae teatrologije pre svega da mi nije
bilo potrebno da proitam vie od ne-koliko strana njene najnovije
knjige Nemo oiglednog i budem sigurna kako o njoj moram pisati u
Dnevniku itanja za Sarajevske sveske.
Mirjana Mioinovi je do oktobra 1991. predavala na Fakultetu
dramskih umetnosti u Beogradu Istoriju jugoslovenskog pozorita i
drame, objavila je mnoge esejistike knjige o drami (dodajem,
nesigurna: moda je najznaajnija Moderna te-orija drame, 1981),
prevela je nekoliko dela znaajnijih pisaca i teoretiara, priredila
Sabrana dela Danila Kia, dobila Sterijinu nagradu za teatrologiju
(1991), nagradu za ivotno delo u oblasti teatrologije (2011) itd,
itd.
Zaustavljam se jer elim da navedem najznaajniji (koliko mi je
poznato) in njenog ivota, kome sam se divila 1991. i divim se i
danas njeno pismo dekanu Fa-kulteta dramskih umetnosti, koje
glasi:
Suoena sa uasnim razaranjem zemlje koju i dalje smatram svojom
domo-vinom, sa divljakim ruenjem najvrednijih spomenika kulture u
ijim su okviri-ma nastale i one duhovne vrednosti o kojima predajem
na ovoj koli, s neizmer-nim ljudskim stradanjem, a svesna injenice
da u tome i kao rtva i kao ruitelj ima krupnog udela i narod kome
sama pripadam, voena dubokim oseanjem ogore-nosti i stida, ja Vas
obavetavam da u ovakvim okolnostima ne mogu i ne elim da drim
nastavu na Fakultetu koji nije naao naina da se svemu tome
usprotivi. Sa dananjim danom, dakle, ja prestajem da drim nastavu
iz predmeta Istorija jugo-slovenskog pozorita i drame u narednih
mesec dana. Molim da mi se obustave sva novana primanja za mesec
oktobar, a ukoliko za to vreme u ovoj zemlji ne bude uspostavljen
mir, ja u napustiti ovu kolu.
Beograd, 7. oktobar 1991.
-
42|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
Rat nije prestao, niti je Mirjana Mioinovi prestala da se bori
protiv svih po-asti drutva u kome je ivela. Tekstove to ih je
pisala gotove dve decenije potom objavila je u knjizi Nemo
oiglednog, koju upravo prikazujem. U njoj su sabrani razgovori koje
je vodila sa mnogim linostima nae dananje kulturne scene,
sa-optenja to ih je davala razliitim povodima, beleke pisane za
novine, nastupe na tribinama u naoj zemlji i inostranstvu, sve to
obojeno jednom znaajnom odli-kom strasnom angaovanou u borbi za
diskvalifikaciju nepoinstava. Je li Mir-jana Mioinovi strog sudija?
Iako ponekad moda izgleda da jeste, ipak se retko kad, veoma retko,
neemo sloiti sa njenim sudovima. Ono to temperament Mir-jana
Mioinovi ini tako privlanim to je, rekla bih, odsustvo takozvane
graanske pristojnosti iako je Mirjana Mioinovi, van svake sumnje,
izuzetno pristojna, dobro vaspitana, utiva osoba koja poseduje
elegantnu elokvenciju, na emu joj samo moemo pozavideti i diviti se
stilskim svojstvima njenog izraavanja, kao i odsustvu, kako ona
kae, nepodnoljivo vulgarnog.
Knjigu Nemo oiglednog izdao je Centar za kulturnu
dekontaminaciju u edi-ciji Transkripti CZKD, povodom 20-godinjice
osnivanja Centra, kako je na ko-ricama saopteno.
Tu se knjiga moe nabaviti: Biraninova 21, Beograd.
Simon Simonovi: Tursko grobljeUnapred traim za sebe opravdanje
to se vraam pesniku o kome sam nekoli-
ko puta pisala opinjena njegovim uvek novim (istim a drugaijim)
(ili drugaijim a istim) lirskim potezima i nepresunom
inspiracijom.
Danas mi je u rukama Tursko groblje, najnovija zbirka Simona
Simonovia (objavljena 2013), koju doivljavam kao neku vrstu
oprotaja sa itaocima i sa vla-stitim delom, moda ak i ivotom.
Tragini tonovi odjekuju gotovo u svakoj pesmi, poput onih iz
ciklusa Obdukcioni sto:
Sve tee diem na stepenituIli uz kakvu ulinu uzbrdicu(Ni sluajno
da potrim za gradskimPrevozom ili da se sagnem previe),Oseam,
prebrzo ostajem bez pola daha
Odonda me zabrinuta deca, uglavnomNedeljom pre podne, odvode u
najbliuBorovu umu i putaju da se nadiemZa narednih (ako ih bude)
sedam dana.
Ono to najvie pleni u ovoj lirskoj teksturi, to je kadrost da se
zataka svaki tragizam specifinom autoironijom. I jo neto: mo govora
svakodnevice i, da tako kaem, uobiavanje jezika. I dalje me
opinjavaju njegov Jug sa svojom toplinom i kolokvijalnost kao
osnovna formula i najjae tonsko obeleje.
-
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|43
Simonovi se ne ustruava da upotrebi direktan govor i pronae taku
na sre-dini puta izmeu vekovima ispisivane neposredne lirinosti i
tenje za to veom udaljenou od prvobitnog podsticaja.
Ovaj majstor poente i paradoksa kazuje mnogo vie no to se veruje
da se jezi-kim oblikom moe.
Simonovi kao da razgovara sa itaocem esto na scenski nain, sa
didaskali-jama i mizanscenom. Sceninosti mnogih njegovih pesama
nikad ne nedostaje du-hovitost, on nas na razliite naine uvodi u
svoju igru.
Priseam se Simonovievih zbirki osamdesetih i devedesetih.
Izdvajam Uput-stva za prevrat (1980), Majino mleko (1989), Snovi na
okupu (1993). Sigurna sam da se mogu nabaviti u beogradskim
knjiarama. I ne samo beogradskim.
Margerit Jursenar: Snovi i sudbineU uvodnom tekstu knjige Snovi
i sudbine Poetika snova Margerit Jursenar
kae: elela bih da ispriam nekoliko snova koji veoma uznemiruju i
ohrabruju bie koje je mnogo sanjalo. Jo u ranoj mladosti (osim dva
ili tri izuzetka, uopte se ne se-am svojih snova iz detinjstva)
moje noi je pratilo desetak snova, uznemirujuih ili milostivih,
prepoznatljivih poput muzikih motiva i poput njih podlonih
bezbrojnim varijacijama [...] Postoje u predelima snova uspomene u
kojima dominira linost mog mrtvog oca, postoji krug snova o
ambiciji i ponosu kroz koji sam prola u noima kada mi je bilo
dvadeset godina, postoje krugovi straha, najgori od svih,
nastanjeni udovi-tima, zatvorima, gubavcima, zmajevima, ali koji me
pohode ree nego pre, jer s vre-menom strah odlazi od nas ba kao i
nada [...] Postoji krug ispunjen lutanjima u kome nastojim da
dotaknem senku jedne iezle ene koja se pretvorila u fantoma;
postoji krug smrti ispunjen vrtovima koji zapravo objedinjuju sve
druge [...] postoji krug o cr-kvama u kojima neprestano lebdi jedna
katedrala [...] postoje snovi o zvezdanoj noi i vrtlozima zemlje i
tela; kao i snovi o jezeru, jedan plavi san koji se vezuje za
detinjstvo i jedini koji se ponavlja iz godine u godinu ne podleui
promenama. Postoje snovi o ljubavi [...] iji su jedini tumai
orgulje i elo. Snovi su se ipak povezivali [...] Postoji je-dan san
apsolutne sree koji sam sanjala samo jednom, gde se zbiva jedno
nezaborav-no plavetnilo [...] Postoje snovi i postoje sudbine: mene
interesuju naroito trenuci u kojima se sudbina iskazuje preko snova
[...] Po mome oseanju [...] mogue je porediti onirike elemente sna
sa realistikim i njihove simbolike poruke koje se umnoavaju u
nedogled [...] Spava sklapa slike kao to pesnik slae rei [...] Kada
bismo mogli vide-ti zbirke muzeja snova, mogli bismo saznati kako
je izgledalo iza zatvorenih oiju Da Vinija, Delakroa, Vatoa [...]
Dar snova nema nieg zajednikog sa snagom inteligenci-je jedan
izuzetno genijalan ovek moe biti pravi idiot u svojim snovima.
[...] Snovi od kojih je sainjena ova knjiga (Snovi i sudbine M.
N.) duboko su moji i ne elim da u njih ugradim izbor lepih snova
koji su me ponekad poseivali [...] Smatram da je bolje objasniti
itaocu da svi snovi u ovoj knjizi pripadaju jed-nom biu i da su
delovi jednog velikog sna. Predgovori treba da objasne izuzetke
koji nastoje da ugroze harmoniju knjige. elim da ovde zabeleim udne
komare jedne starije ene koja se u snu vraa u dom svog
detinjstva.
-
44|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
[...] Svaki spava je Narcis koji se budi i oslukuje na poleini
kosmikog ogle-dala.
[...] Duh oveka koji ne sanja ne mora biti ni siromaniji ni
uskogrudniji od onog koji sanja [...]
[...] U stvari predeli iz snova [...] daleko su manje raznoliki
od predela kojima se etamo otvorenih oiju.
*Naveu samo jedan od mnogih uzbudljivih snova Margerit Jursenar
ne bih li ih
pribliila itaocima. U snu naslovljenom Ukleta bara, za koji
Margerit Jursenar kae da pripada noima njenog detinjstva i da je
najtei, najledeniji od svih njenih lo-ih snova itamo o jednoj
obinoj livadi, maloj, skoro okrugloj, punoj nepo-znatog bilja to
podrhtava u vlanoj travi dok duva vlaan vetar, pomalo slatkast,
koji u zemljama Severa donosi kiu; tamno i nisko nebo je u stvari
nepokretan dim; samo su se ogromni crveni cvetovi divljeg maka koji
su liili na krvave mrlje rasprski-vali u suvoj travi. Na kraju, kad
san prelazi u komar, jedna velika prljavo-ria maka visi zakaena na
granu drveta na kojoj sedim [...] Prepoznajem je: to je batovanska
maka podivljala kad su joj odveli mladunad da bi ih podavili u
bari. Moj brat treba da je ubije jednim hicem. Hitac je ispaljen a
da se nikakav prasak nije uo. Metak je udario ogromno glatko telo.
Grozne zenice svetlucaju, prevru se i gase. Telo, odvrat-no,
istegnutog stomaka, ukoeno, pada sa muklim zvukom, gri se i na
kraju iezava pod biljem. Lie deteline koje mi dopire do lanaka
sklapa se iznad mrtve ivotinje; vidim na tiho zatalasanom liu
paprati dug i lepljiv krvavi trag.
Nisam navela ovaj san zato to je najlepi ili najimpresivniji, ve
kako bih ilustrovala jednu od mogunosti snevanja Margerit Jursenar,
koja emo, ta sne-vanja, sasvim sigurno sa zadovoljstvom itati ako
nabavimo knjigu Snovi i sudbine velike spisateljice u izvrsnom
prevodu Vojke Smiljani-iki. Izdava je Plavi ja-ha group 2014,
Beograd.
Bogomil uzel: Ostrvo na kopnuZapoinjem ovaj prikaz drugaije no
to sam dosad inila. Biografijom pisca.
Zar je to najvanije? Svi znamo da nije. Ali uverila sam se da u
ovoj naoj samo-dovoljnoj zemlji Srbiji gotovo da i nema, bolje rei
da jedva ima ne samo italaca nego i kulturnog poslenika i pisaca
koji znaju za njega. A bilo ih je. Ali oni nisu ivi. Vasko Popa,
recimo, koji je napisao predgovor 1973. za izdanje pesama Bogomila
uzela na engleskom (isto je uinio 2007. ameriki pesnik arls Simi).
itamo da je uzel prisutan u pesnikim antologijama posle 1965. na
vie od 20 stranih jezika, da je o njegovoj poeziji poljski slavista
i knjievni teoretiar Leh Mjodinski odbra-nio disertaciju 1994. pod
nazivom Priroda intelekt kultura pitanja o pesnikom stvaralatvu
Bogomila uzela.
Rani stihovi i oni pisani poslednjih godina veoma su razliiti.
Rana