Šume - bogatstvo koje nestaje 2011 SADRŽAJ Sadržaj 1 1. Uvod 2 1.1 Raspoređenost šuma 3 1.2 Korisnost šuma 5 1.2.1 Ekološki odnosi u šumi – povezanost biljaka i životinja 6 1.2.2 Bogatstvo prašuma 8 1.3 Povijest zaštite šuma 10 1.3.1 Izmjeren sve brži rast šuma 11 1.3.2 Zeleni pojas dr. Wangari Maathai 12 1.4 Uništavanje šuma 14 1.4.1 Usporenije uništavanje šuma (istraživanje FAO-a iz 2010.) 15 1.4.2 Wi-Fi uništava stabla 16 1.4.3 Štete na šumski pokrov od životinjskih vrsta 16 1.5 2011 godina – međunarodna godina šuma 18 1.6 Šume u Republici Hrvatskoj 22 2. Zaključak 23 Hrvoje Kovačićek Strana | 1
Velike površine zemljišta prekrivene su raznolikom vegetacijom, među kojom se svojim značenjem ističe šuma. Šuma je životna zajednica, i to zajednica organizama različitih vrsta biljaka, životinja i mikroorganizama. Od biljaka su zastupljeni gotovo svi životni oblici, od ogromnih stabala, sve do mikroskopski sitnih gljivica i bakterija u tlu. U toj zajednici prevladavaju drvenaste biljke. Šuma je po oblicima vegetacije i vrstama bilja najveličanstvenija tvorevina prirode. Ona je rezultat dugog razvoja vegetacije u prošlosti Zemlje. U šumi su se zadržali samo oni elementi koji su se mogli međusobno prilagoditi. Šume se razvijaju na gotovo svim tipovima kopnenih staništa svih kontinenata. Ove biljne zajednice pokrivaju oko 9,4% Zemljine površine (ili oko 25% ukupne kontinentalne površine). Prije 10 000 godina kada su se ljudi intenzivno počeli baviti poljodjelstvom, šume su pokrivale više od 50% od ukupne površine. Čovjek je radi izgradnje prometnica i naselja, te zbog industrijske potrebe počeo krčiti šume što je utjecalo na njihovo smanjenje. Čovjek je u prošlosti uglavnom uništavao šume umjesto da je podupirao njihov razvoj. Ukupna površina šuma i dalje pada, a gubitak šuma je nezamisliv. No, čovjek ih počinje sve razumnije i planski iskorištavati, a da ih pri tome ne uništi. Kineska Vlada potiče sadnju drveća, a u prosjeku godišnje zasade oko tri milijuna hektara novih šuma, dok se u cijelom svijetu zasadi sedam milijuna hektara šuma. Prema tome Kinu možemo svrstati u jedne od najvećih šumara svijeta. Svoju politiku sadnje prenijeli su i na susjedne države, Indiju i Vijetnam koje znatno povećavaju područja pokrivena šumom. U 2010. godini po prvi puta su istraživanja pokazala da se gubitak šuma smanjuje diljem cijeloga svijeta. No, još je uvijek iskorištavanje šuma preveliko. Šuma je važni ekosustav koji donosi ravnotežu prirode, pruža mnoštvo resursa koji su neophodni za sve ljude. U ekološkom pogledu ova zajednica nema samo indirektnu ulogu u očuvanju okoliša, kako se u ranijim razdobljima čovječanstva smatralo, nego ulogu za kompletan opstanak planete Zemlje.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
SADRŽAJ
Sadržaj 1
1. Uvod 2
1.1 Raspoređenost šuma 3
1.2 Korisnost šuma 5
1.2.1 Ekološki odnosi u šumi – povezanost biljaka i životinja 6
1.2.2 Bogatstvo prašuma 8
1.3 Povijest zaštite šuma 10
1.3.1 Izmjeren sve brži rast šuma 11
1.3.2 Zeleni pojas dr. Wangari Maathai 12
1.4 Uništavanje šuma 14
1.4.1 Usporenije uništavanje šuma (istraživanje FAO-a iz 2010.) 15
1.4.2 Wi-Fi uništava stabla 16
1.4.3 Štete na šumski pokrov od životinjskih vrsta 16
1.5 2011 godina – međunarodna godina šuma 18
1.6 Šume u Republici Hrvatskoj 22
2. Zaključak 23
Literatura 24
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 1
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
1. Uvod
Velike površine zemljišta prekrivene su raznolikom vegetacijom, među kojom se svojim
značenjem ističe šuma. Šuma je životna zajednica, i to zajednica organizama različitih vrsta
biljaka, životinja i mikroorganizama. Od biljaka su zastupljeni gotovo svi životni oblici, od
ogromnih stabala, sve do mikroskopski sitnih gljivica i bakterija u tlu. U toj zajednici
prevladavaju drvenaste biljke. Šuma je po oblicima vegetacije i vrstama bilja
najveličanstvenija tvorevina prirode. Ona je rezultat dugog razvoja vegetacije u prošlosti
Zemlje. U šumi su se zadržali samo oni elementi koji su se mogli međusobno prilagoditi.
Šume se razvijaju na gotovo svim tipovima kopnenih staništa svih kontinenata. Ove biljne
zajednice pokrivaju oko 9,4%
Zemljine površine (ili oko 25%
ukupne kontinentalne površine).
Prije 10 000 godina kada su se
ljudi intenzivno počeli baviti
poljodjelstvom, šume su
pokrivale više od 50% od ukupne
površine. Čovjek je radi
izgradnje prometnica i naselja, te
zbog industrijske potrebe počeo
krčiti šume što je utjecalo na
njihovo smanjenje. Čovjek je u
prošlosti uglavnom uništavao šume umjesto da je podupirao njihov razvoj. Ukupna površina
šuma i dalje pada, a gubitak šuma je nezamisliv. No, čovjek ih počinje sve razumnije i planski
iskorištavati, a da ih pri tome ne uništi. Kineska Vlada potiče sadnju drveća, a u prosjeku
godišnje zasade oko tri milijuna hektara novih šuma, dok se u cijelom svijetu zasadi sedam
milijuna hektara šuma. Prema tome Kinu možemo svrstati u jedne od najvećih šumara svijeta.
Svoju politiku sadnje prenijeli su i na susjedne države, Indiju i Vijetnam koje znatno
povećavaju područja pokrivena šumom. U 2010. godini po prvi puta su istraživanja pokazala
da se gubitak šuma smanjuje diljem cijeloga svijeta. No, još je uvijek iskorištavanje šuma
preveliko. Šuma je važni ekosustav koji donosi ravnotežu prirode, pruža mnoštvo resursa koji
su neophodni za sve ljude. U ekološkom pogledu ova zajednica nema samo indirektnu ulogu u
očuvanju okoliša, kako se u ranijim razdobljima čovječanstva smatralo, nego ulogu za
kompletan opstanak planete Zemlje.
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 2
sl.1.0 iz „mrtvog“ panja raste novi život (Štirovača – Velebit)
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
1.1 Raspoređenost šuma
Razvoj šuma ovisi o klimatskim uvjetima, ponajprije o količini oborina, toplini i jačini vjetra.
Područje šuma neravnomjerno je raspoređeno. One su raspoređene zonski, prema
geografskim širinama, ali i prema nadmorskim visinama. U području vlažne i tople
ekvadorske klime šire se prašume s visokim drvećem i gustom vegetacijom koja se razvija
ispod stabala. U suptropskim klimatskim područjima raspoređene su zimzelene šume
(zastupljene vrste drveća su borovi, jele, čempresi, smreke i dr.) a u umjerenom području
nalaze se listopadne šume (do oko 3000 metara nadmorske visine, npr. divlji kesten, breza,
hrast, bukva, lipa…). U višim dijelovima kontinenta i subpolarnom području rastu
crnogorične šume, sve do oko 4000 metara nadmorske visine. Iznad gornje granice šuma,
drveće još možemo naći na nadmorskim visinama do 6000 metara, a iznad toga nalazi se
gornja granica biosfere gdje je zastupljen vječni snijeg. Šume su rasprostranjene su između
400 južne i 700 sjeverne geografske širine.
1.2 Korisnost šuma
Ova biljna zajednica ublažava klimu kraja u kojem se nalazi, pa su tako zime blaže u onim
krajevima gdje ima šuma, a ljeta nisu tako vruća, ni suha. U mnogim je zemljama uobičajeno
saditi drveće uz stambene objekte i za to je najbolje listopadno drveće. Ono, naime, štiti dom
od sunca ljeti te omogućuje da se lakše zagrije zimi. Pokazalo se da je ušteda energije za
grijanje i hlađenje velika ako se drveće sadi uz kuću i ostale stambene objekte. Šuma je
najjača zaštita od vjetrova i upravo se na vjetrovitim i burama izloženim područjima trebaju
podizati ''šumski štitovi'' kao najefikasniji i najdugotrajniji. Utječu na oborine, njihovu
učestalost i količine. Ulazne struje zraka iznad šuma hladnije su nego one na područjima gdje
ih nema. Zahladnjenje zraka izaziva isparavanje vode, te se stvaraju oblaci i oborine. Šumsko
tlo je rahlo i šupljikavo kao spužva, te kao takvo sadrži mnogo oborinskih voda koje propušta,
te potom opskrbljuje vrela i šumske potoke. Šume opskrbljuju naselja zdravom, pitkom
vodom. Svojim korijenjem, šumsko drveće čvrsto veže tlo i štiti ga od odronjavanja, od
erozije i poplava, te od padanja kamenja , puzanja i klizanja tla. Šuma ima sve značajke koje
utječu na eroziju. A osim toga ona stvara više tla nego što ga izgubi erozijom. Kada se šume
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 3
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
sravne, površina zemlje koja ostaje, izložena je utjecaju vode i vjetra. Ta površina biva
isprana ili otpuhana i često završava u vodama koje postaju nepodobne za život. Ovaj proces
nazivamo erozijom. Prilikom erodiranja, površinski sloj zemlje i hranjive tvari unutar njega
bivaju isprani. Zemlja koja ostaje postaje neplodnom. Kada posiječemo šume koje se nalaze u
blizini pustinja, pustinja se počinje širiti i na iskrčeno tlo. To se događa u mnogim dijelovima
Afrike, Azije, Amerike i Australije. Što drveće više raste, njihovo korijenje prodire sve dublje
u zemlju i "pije" vodu koja se tu nalazi čime održava stalni nivo voda. Kada to drveće
posiječemo, više nema tko
održavati nivo, voda
nastavlja akumulirati,
povisuje se nivo vode i
mogu nastati poplave. U
slučaju da ima puno kiše, a
nema šume koja bi upila tu
tekućinu, nastaju poplave.
One čine velike štete
usjevima te tisuće ljudi
svake godine zbog poplava
ostane bez svojih domova.
Šumski zrak svjež i čist.
Uz njihove rubove preporučljivo je podizati lječilišta ili odmarališta, a u higijenskom pogledu
ta područja su mnogo manje zagađenija od velikih gradova i ostalih industrijskih središta.
Pokazalo se da drveće upija čak 60 posto zagađenja u ulicama koja su omeđena drvoredima.
Šuma i pejzaži sa šumom predstavljaju osobit prirodni ukras, tj. šuma ima svoju estetsku
ulogu nekog područja. One su od velike važnosti za podizanje i održavanje turizma. Ova
biljna zajednica, kada se njome pravilno upravlja i gospodari, što podrazumijeva njenu
pravilnu njegu i zaštitu, daje nam drvnu sirovinu koja je veoma značajna za život čovjeka.
Šuma je ''izvor'' mnogih vrsta ljekovitog i jestivog bilja, često skupocjenog kao sirovine u
proizvodnji lijekova. Ugljični dioksid nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva te spaljivanjem
ostataka iskrčenih šuma. Taj plin zadržava toplinu unutar zemljine atmosfere, pri čemu
nastaje efekt staklenika (zatopljenje klime). U budućnosti će zagrijavanje Zemlje predstavljati
ogromni problem za okoliš. Šume su na neki način ogromni pročišćivač zraka. Uzimaju
ugljični dioksid te ga pretvaraju u hranu i kisik koji ostale životinje i ljudi koriste za disanje.
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 4
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
Šume nazivamo „skladištima ugljika“. Samo jedan hektar zelenih površina pročišćava
približno 18 milijuna m3 zraka, od ugljikovog dioksida, prašine i drugih štetnih tvari. Tako
jedna razvijena stogodišnja bukva apsorbira 2,5 kilograma ugljik-dioksida, oslobađajući
pritom otprilike 1,7 kilograma kisika. Njezina dnevna proizvodnja može podmiriti potrebe za
kisikom više od 60 ljudi. Prilikom krčenja šuma događaju se dvije stvari: prvo, nema više
toliko drveća koje apsorbiraju ugljični dioksid. Drugo, kada se iskrčeno mjesto zapali, nastaje
još više ugljičnog dioksida u atmosferi. Šume, i zelenilo, štite od buke. Istraživanja su
pokazala da u naseljima s više zelenila buka smanjena za približno oko 30%. Drveće ima
izuzetno važnu ulogu u ekosustavu. Ona su dom milijunima vrsta ptica, životinja i insekata.
Kada se drvo posiječe, cijele zajednice živih bića koje su živjele u i oko njega također bivaju
uništene. Šume su izuzetno važne ljudima. One su izvor hrane, izvor lijekova i građevinskog
materijala te pomažu održanju čistog zraka i vode. Šume pružaju dom od 50% do 90%
ukupne svjetske populacije biljnih i životinjskih vrsta. Drveće proizvodi hranu. Na listi
hranjivih namirnica nalazimo orahe, lješnjake i ostale slasne plodove koji rastu na drveću.
Životinje kao što su žirafe ili slonovi obožavaju brstiti lišće s drveća, dok majmuni vole jesti i
cvijeće, a razne ptice i kukci piju nektar iz cvjetova koji rastu na drveću. A osim navedenih
funkcija, šuma štiti ceste od snježnih zatrpavanja, zaštita je od radioaktivnog zračenja,
povećava plodnost nekog zemljišta. Svaka šuma ima i još mnoge druge vrlo važne funkcije
koje pridonose čovječanstvu i ostalim živim bićima, ali i zemlji kao cjelini. Još su stari
Indijanci smatrali da drveće krije veliku mudrost i, ako se samo malo umirimo, „reći će nam
je“. Osim toga, šetnja prirodom, među drvećem, dokazano je dobra za mentalno i fizičko
zdravlje. Brojna istraživanja su pokazala da su ljudi koji žive uz drveće sretniji ljudi.
1.2.1 Ekološki odnosi u šumi – povezanost biljaka i životinja
U šumi se ističe velika povezanost njenih sastavnih članova - biljnih i životinjskih. Razlozi su
međusobno prilagođavanje i borba za opstanak. Biljke proizvode cjelokupnu hranu od koje
žive svi stanovnici šume, ali i prirode. Životinje koje se hrane samo biljnom hranom
(biljožderi) troše biljnu hranu i nazivamo ih potrošačima prvoga reda, npr. puževi, ptice.
Mesožderi koji se njima hrane nazivaju se potrošačima drugog reda. U potrošače trećega reda
ubrajamo životinje koje se hrane potrošačima i prvog i drugog reda. To su najčešće životinje
koje nemaju prirodnog progonitelja, kao npr. vuk, orao i dr. Iako oni ne jedu biljke, oni jedu
hranu koju je ona stvorila. Tako tvari iz hrane koju je biljka proizvela prelaze iz biljoždera u
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 5
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
mesoždere. Nakon što neki organizmi uginu oni se raspadaju, pa mnoga živa bića u tlu
obavljaju njihovu razgradnju (gljive, bakterije, ličinke različitih kukaca i dr.) Oni ih
razgrađuju na mineralne tvari, ugljikov dioksid i vodu. Te tvari se ponovo upotrebljavaju za
stvaranje hrane (fotosintezom). Na taj se način mineralne tvari, ugljikov dioksid i voda
vraćaju u organsku tvar. Dakle, tvari u prirodi neprestano kruže. U šumama u kojima nema
većih čovjekovih utjecaja postoji određeni odnos među organizmima koji obilježava prirodnu
ravnotežu između njih. Gotovo nikada se ne događa da se tijekom duljeg vremenskog razvoja
u šumi razmnoži samo jedna životinjska vrsta. Ako se jedne godine u nekoj šumi razmnože
kukci štetočine, povećat će se i broj ptica koje se njima hrane. Bolje hranjenje tih ptica
povećat će broj potomaka što će rezultirati smanjenju broja kukaca. Na taj se način održava
ravnoteža u šumi, kao i u cijeloj prirodi. Svojim djelovanjem čovjek može poremetiti tu
ravnotežu. Na primjer, ako ljudi svojim nerazumnim postupcima unište ptice, razmnožiti će se
štetni kukci koji će utjecati na biljke i ozbiljno ih ugroziti. Osobito veliki poremećaji nastaju
istrebljenjem životinja grabljivica, čiju ulogu preuzima čovjek (lovac). Samo u moderno doba
zabilježen je nestanak preko 780 životinjskih vrsta, dok popis onih biljnih još nitko nije
sastavio, ali stručnjaci smatraju da se radi o tisućama. Iako se događa da se pronađe i neka
nova vrsta, ipak taj broj se ne može mjeriti s nestalim vrstama. Danas je na popisu ugroženih
životinjskih vrsta preko 7.000 njih, a biljnih je preko 8.000, s time da se taj broj stalno
povećava. Izumiranje najviše prijeti pticama i sisavcima u zemljama kao što su Indonezija,
Indija, Brazil, Kina. Biljne su vrste najugroženije u Srednjoj i Južnoj Americi, središnjoj i
zapadnoj Africi, te u jugoistočnoj Aziji. Bitno je znati da svaki put kad izgubimo jednu vrstu,
prekidamo životni lanac koji je evoluirao 3,5 milijardi godina i zapravo ni sami ne znamo
koliko je taj jedan „kamenčić bio važan u cjelokupnom mozaiku života“.
1.2.2 Bogatstvo prašuma
Prašuma je tip vegetacije, koji označava one šume koje su nastale djelovanjem prirode, što
znači da su se od svog nastanka razvijale bez utjecaja ili uz samo mali čovjekov utjecaj. Do
1950. godine 14% zemljine površine činile su prašume, danas tek 7%. Prema podacima FAO-
a, agencije UN-a za prehranu i poljoprivredu, godišnje se posiječe 7, 3 milijuna hektara
prašume. Samo 1 hektar može udomiti 750 vrsta stabala i 1.500 drugih različitih biljaka.
Struktura „prirodnog krova“ prašume daje mnogo mjesta biljkama kako bi rasle, te
životinjama kako bi živjele. „Prirodni krov“ pruža velik izvor hrane, zaštite i mjesta za
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 6
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
skrivanje, te omogućava međusobno djelovanje između različitih vrsta i rodova biljaka i
životinja. I dok ljudski rod sve više obolijeva od sve većeg utjecaja ugljikovog dioksida,
divovska pluća Zemlje ili prašume su u stanju očistiti zrak, upiti vodu i zadržati tlo. No,
problem je u tome što je njih sve manje. Uništiti tu zajednicu znači izbrisati sa zemljine
površine stabla visoka i do 85 metara, bezbroj različitih vrsta biljaka, ptice i žabe u duginim
bojama, insekte, gmazove i sisavce. Prašume su dom za više od polovice živih organizama na
Zemlji. Veliku većinu njih znanstvenici još nisu otkrili, a niti katalogizirali. Njena
biorazličitost najbolje pokazuje vrijednost našega planeta. Cijela Europa ima oko tristotinjak
vrsta leptira, dok samo jedan park u prašumi države Peru (NP Manu) ima više od tisuću vrsta.
U bogatstva
prašuma svakako
spadaju i
domorodačka
plemena kojima je
ona izvor hrane,
lijekova i zaštita. U
prašumama raste
preko 3.000 jestivih
plodova, od kojih
domoroci koriste
oko 2.000, a moderni čovjek na Zapadu tek 30 njih. I sami ugroženi nezaustavljivim
uništavanjem šuma, plemena koja žive u afričkim prašumama, i druge grupe u azijskom
tropskom pojasu, napuštaju svoj tradicionalni način života. A time i svoja znanja o korištenju
ljekovitih biljaka, pripremi hrane, oruđu, lovu itd. Iako je u današnjem svijetu to nevjerojatan
podatak, u prašumama još uvijek postoje plemena, koja nikada nisu imala kontakata s
modernom civilizacijom, a time niti s modernim čovjekom. U razdoblju 1500-ih godina na
području brazilskog dijela Amazonije živjelo je, procjenjuje se, između 6 i 9 milijuna
domorodaca. Dolaskom Europljana njihov se broj drastično smanjio. Do 1900. preostalo ih je
oko 1 milijun, a danas ih je manje od 200.000 s daljnjim smanjenjem njihova broja. Prašume
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 7
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
se nazivaju i "najvećom ljekarnom na Zemlji", jer gotovo jedna četvrtina aktivnih sastojaka
koji se koristi u medicini potječe iz biljaka koje tu rastu. Prašuma nam je 'poklonila'
hormonsku kontracepciju, razne stimulanse i sedative. Iz prašuma potječe otrovni kurare, vrlo
jak aktivni sastojak s paralizirajućim efektom, koji se koristi za anestezije i kinin, lijek protiv
malarije. U prašumama nalazimo i biljke koje sadržavaju jedne od najmoćnijih sastojaka
protiv raka, naročito kod dječje leukemije. Domorodačka plemena, koja žive u prašumama
imaju nevjerojatna znanja o korištenju ljekovitih biljaka, bilo u slučaju ugriza otrovnice, bilo
kod težih kroničnih bolesti. Od svih prašuma, posebno se ističe Amazonska prašuma koja
pokriva 40% cijele Južne Amerike i sadrži više biljaka i životinja, nego bilo koje područje. Ta
je prašuma jedan veliki stroj koji stalno radi za sve nas. Jedan je od najvećih proizvođača
kisika. Danas, velika gospodarska udruženja iz Brazila, još više iz inozemstva nemilice
uništavaju Amazonsku prašumu. Glavni razlozi su sječa zbog drvene izgradnje, te potreba za
novim pašnjacima i plantažama. Osim toga, u Amazonskoj prašumi u posljednjih je dvadeset
godina pronađeno mnogo zlata i drugih minerala. Uz to, želi se smanjiti i pritisak
stanovništva u gusto naseljenim krajevima Brazila, te naseliti “prazan” prostor Amazonije.
Sve snažniji zamah klimatskih promjena mogao bi zauvijek uništiti gotovo 60% amazonske
prašume do 2030., a to bi moglo dovesti do podizanja temperatura na tom području i do 8
stupnjeva Celzijevih. Stručnjaci smatraju kako za spas prašume valja smanjiti sječu šume
najmanje 17%. Ne uspije li se zaštititi Amazonska prašuma od uništavanja, posljedice ne bi
bile kobne samo za tamošnju regiju već i za stabilnost klime na svjetskoj razini.
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 8
sl. 1. 3 na karti zelenom su bojom označene prašume
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
1.3 Povijest zaštite šuma
Najranija nastojanja da se sačuvaju šume bile su kraljevske i plemićke odredbe i zakoni, koji
su zabranjivali krčenje šuma, regulirali ispašu, ali prvenstveno kako bi se sačuvao prostor za
divljač koju su plemići lovili, a ne s namjerom da se sačuva biljni pokrivač neke zemlje. U
kasnom Srednjem vijeku, uslijed bojazni da će doći do oskudice drva, pojavljuju se odredbe
koje su to trebale spriječiti. Europljani su rano shvatili da se njihove šume moraju zaštititi za
proizvodnju građevinskog materijala, ali isto tako ih valja sačuvati kao životni prostor
divljači. Sve češće se u odredbama koje se tiču šumarstva uvrštavala potreba za sađenjem i
smanjenom sječom, ali ostavljanjem sjemena, i to posebno za hrastovo drvo. Došlo je i do
potanko opisanih ograničenja uporabe drva u građevinarstvu. Mnogobrojni vladari su u svoje
popise uvrštavali koliko se, te kakve vrste drva mogu sječi za ogrjev. No, bez obzira na mjere
kojima se pokušavaju štititi, šumski izvori i dalje siromaše i to svugdje, bez iznimaka. Tzv.
oskudica drva u 17. i 18. stoljeću uzrokovana je nedostatkom mogućnosti transporta drva, ali i
potpunoj ovisnosti o drvu kao ogrjevu. Oskudica ovakvog oblika drva nestaje pojavom
željeznica i supstitucijom drva ugljenom. S porastom pritiska svjetskog pučanstva i
industrijske potražnje za drvom u civiliziranom društvu, ono sve više i jače utječe na politiku
mnogih zemalja. U 19. stoljeću dolazi do gospodarske revolucije i unapređenja tehnologije.
Trgovački pritisci rastu kao nikad, npr. dolazi do velike proizvodnje celuloze i papira. Tada
dolazi do saznanja da šume nisu samo bitne za gospodarstvo nekog naroda, već i za samog
čovjeka i neko određeno područje u kojem on stanuje. Dolazi do tvorbi zaštitnih šuma. Za
očuvanje obradivog zemljišta u dolinama , pošumljuju se padine u cijelom svijetu, a posebno
u Južnoj Americi. Potrošnja u 1. i 2. svjetskom ratu navela je Englesku i SAD, ali i druge
države da vode agresivnu politiku pošumljavanja. Mnogobrojna područja u planinama u
svijetu postala su državnim šumama. Ostale su pod jakom državnom kontrolom uz stroga
ograničenja sječe i ispaše. Neprekidno je vođena borba protiv politike „laissez faire“ ( u toj
politici interes pojedinca stavljen je ispred općeg), jer se privatan interes nije mogao uskladiti
s općim ili javnim interesom. Iako zakon nikada neće suzbiti djelovanje privatnog interesa na
uništavanje šume, uvelike ga pomaže zaštiti. Danas u nekim regijama SAD-a najveći dio svih
izdataka za šumarstvo iz privatnih i javnih sektora troši se za sprječavanje šumskih požara.
Zbog značajnog povećanja plantaža šuma, šumski pokrov uglavnom je širi u Sjevernoj
Americi, Europi i Kini, dok smanjenje zabilježeno u tropskom području. Pošto je danas
deforestacija postala ozbiljan problem u mnogim državama, Vlade i brojne nevladine
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 9
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
organizacije pokušavaju na brojne načine okrenuti proces unatrag. Razvijene Vlade provode
programe recikliranja i smanjivanja upotrebe drva i drvnih proizvoda. Brazil je ukinuo
poticaje i novčanu pomoć onima koji se nastanjuju u tropskim kišnim šumama i time je sijeku
i uništavaju. U tijeku su nastojanja (politička i znanstvena) da se smanji ili barem uspori
uništavanje tropskih kišnih šuma. No, preostale površine i dalje se smanjuju jer je potreba za
drvom i zemljištem svakim danom sve veća. Pod utjecajem čovjeka one su danas suočene sa
velikim i brzim promjenama. Tako je sudbina i opstanak tropskih kišnih šuma postala
simbolom konflikta između pritisaka ekonomskog razvoja s jedne strane i potrebe za
očuvanjem prirodnog okoliša s druge strane. Utjecaj čovjeka prijeti očuvanju šuma i dovodi
do izumiranja velikog broja biljnih i životinjskih vrsta. Čovjek uništava njihova prirodna
staništa i time narušava ostvarenu ravnotežu u ovim ekosustavima. Unatoč brojnim
pokušajima i nastojanjima za očuvanjem tropskih kišnih šuma, statistika i danas pokazuje
nastavak smanjenja njihovih površina. Vrlo je čest problem zadovoljenja svih strana
uključenih u program očuvanja tropskih kišnih šuma. Upravo će međusobni odnosi svih
organizacija, Vlada i moćnih pojedinaca odrediti budućnost šuma.
1.3.1 Izmjeren sve brži rast šuma
Brzina nije riječ koja se povezuje sa drvećem, jer ona rastu relativno sporo i dugi niz godina.
Nekim stablima je potrebno i više stoljeća da narastu. Ipak, nova studija objavljena u National
Academy of Sciences pokazala je kako šume u Istočnom djelu Sjedinjenih Američkih Država
rastu brže nego u posljednjih 225 godina. Studija pruža rijedak pogled na način na koji
ekosustav reagira na klimatske promjene. Više od 20 godina ekolog u šumarstvu, Geoffrey
Parker, pratio je rast velikog broja miješanih šuma u Marylandu. Parkerovo je istraživanje
provedeno istočno od glavnoga grada Washingtona. Šume i šumsko tlo pohranjuju većinu
Zemljinih zaliha ugljika. Male promjene u njihovom rastu mogu imati značajne posljedice i to
na vremenske (klimatske) prilike i bioraznolikost. Točan način na koji će ovi sustavi biti
poremećeni treba još utvrditi. Parkerov rad se fokusira na pogone ubrzanog rasta stabala.
Ocijeniti rast šume nije niti malo lagan i jednostavan posao. Ekologe će stabla koja
proučavaju nadživjeti. Parker pomno prati rast stabala starih od 5 do 225 godina. Više od 90
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 10
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
posto njih je raslo 2 - 4 puta brže nego što je to bilo predviđeno. Grupiranjem šume po starosti
ekolozi su mogli ustanoviti da je rast šuma ubrzan. Da su šume rasle ovom brzinom cijelo
vrijeme, danas bi bile puno više i šire nego što to jesu. Parker i nekolicina znanstvenika u toku
jedne godine napravili su 250 tisuća mjerenja. Parker je počeo sa svojim mjerenjima još prije
dvadeset godina. Taj ekolog mjeri sva drveća čija je širina veća od dva cm, tako da označi
koordinate drveta te zabilježi da li je živo ili mrtvo. Nije bilo dovoljno dokumentirati ubrzanu
stopu rasta, znanstvenici su pokušali saznati zašto se to događa. Napravili su veliku listu
razloga zbog čega bi šume mogle rasti brže i odmah otpisali većinu. Razlozi koji su ostali
uključivali su porast u temperaturi, dužu sezonu rasta i povišene koncentracije atmosferskog
CO2. Tijekom zadnje 22 godine koncentracije CO2 su porasle za 12 posto, temperatura se
podigla skoro tri desetine stupnja, a sezona se rasta produžila za skoro 8 dana. Drveća sada
imaju višak CO2 i dodatan tjedan kako bi dobila masu.
1.3.2 Zeleni pojas dr. Wangari Maathai
Nobelovka dr. Wangari Maathai, kenijska znanstvenica, sveučilišna profesorica i političarka,
sedamdesetih godina je osnovala pokret Zeleni pojas sa sjedištem u Nairobiju (Kenija). U
nastojanju da ublaži uništavanje okoliša u Africi, Maathai je preko Zelenog pojasa
organizirala sadnju 40 milijuna različitih vrsta stabala. U svojoj je zemlji svjedočila da se sve
više golemih farmi za uzgoj kave širilo na račun šumskih površina, a erozija tla uništavala
okoliš i egzistenciju seljaka. S obzirom na to da su im zemlju pretvarali u farme, seljaci su
morali kupovati hranu, a kako više nije bilo šuma, kilometrima su pješačili da dođu do drva,
jedinog izvora energije u kućanstvu. Usto je i voda bila zagađena zbog korištenja umjetnih
gnojiva. Kako su za kućanstvo vezane žene, dr. Maathai je krenula u kampanju da svaka oko
svoje okućnice zasadi autohtono drveće (zeleni pojas), koje će štititi tlo i osigurati gorivo. Rat
za svako drvo, dr. Maathai je brzo nastavila ratom protiv industrije kave i drvne industrije
koja je favorizirala samo uvezene četinare i eukaliptus. Zeleni pojas je s vremenom prerastao
u snažan pokret protiv tragičnog uništavanja i pustošenja afričkih šuma, zbog čega je dr.
Maathai bila politički bojkotirana i nekoliko puta zatvarana. Ali, ideja 'zelenog pojasa'
usvojena je i u drugim zemljama, a Nobelovom nagradom za mir 2004. međunarodna
zajednica je prepoznala borbu za okoliš ove jedinstvene žene, pa ju je i ugledni Financial
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 11
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
Times nedavno uvrstio među deset najutjecajnijih žena u svijetu proteklog desetljeća, koje su
najviše obilježile svoju okolinu. Dr. Maathai je mislila globalno, a djelovala lokalno,
obrazlagali su u Stockholmu dodjelu prve Nobelove nagrade dodijeljene jednoj Afrikanki, pa
je i njezin primjer zasigurno jedan od putokaza koji ukazuje na to kako bi se trebalo odnositi
prema šumama, ako ne želimo njihovo potpuno uništenje.
1.4 Uništavanje šuma
Najvažniji uzrok smanjivanja biološke raznovrsnosti je krčenje šuma. Ostali važniji razlozi su
uništavanje prirodnih ekosustava, povećana poljoprivredna, industrijska proizvodnja,
onečišćivanje i uništavanje tala, voda i atmosfere, globalna promjena klime. Ljudi imaju
brojne koristi od šuma, pa su stoga one svakim danom sve ugroženije. U posljednjih 8000
godina površina šuma na svijetu smanjena je požarima, sječom, ispašom i naseljima za više
od 50% (u Srednjoj Europi oko 70%). Površina šuma se i danas dramatičnim tempom
smanjuje u nerazvijenim zemljama, posebice u tropskom području. U zemljama u razvoju je
između 1980. i 1995. uništeno 180 milijuna hektara šuma za potrebe poljodjelstva i radi
uzgoja vodenih organizama (npr. riba i školjaka koje bi se drvećem štitile od velikih
grabežljivaca). To godišnje iznosi 12 milijuna hektara. Osobito su na udaru kišne tropske
šume, šume u kojima se na jednom, jedinom stablu, gusto obraslom lijanama, orhidejama,
papratima i mahovinama, može naći i do 1000 različitih vrsta kukaca. Proračuni pokazuju da
suvremeni čovjek u toku svog života prosječno upotrijebi približno 200 stabala, za gradnju
stambenog prostora, pokućstva, za grijanje, izradu papira potrebnog za knjige, novine,
bilježnice i sl., te za razne druge potrebe. Šume se sijeku i spaljuju radi proširivanja obradivih
površina, gradnje naselja, prometnica, industrijskih objekata i sl.. Intenzitet sječe veći je u
zemljama nerazvijenog šumarstva, dok je manji u zemljama s razvijenim šumarstvom.
Nažalost, nekadašnje prašume hrastovih šuma u Srednjoj Europi iskrčene su između 7. i 13.
stoljeća. Nigerija i Vijetnam stopu gubitka šuma udvostručili su od 1990-ih, a Peru je istu
stopu utrostručio. Uzroci šumskih požara su ljudi, željeznice, vulkanske erupcije ili munje.
Utvrđeno je da oko 90% šumskih požara nastaje zbog ljudskog faktora. Ljudi pale šume kako
bi dobili zemljište. Ljudi vrlo često zbog svojeg nemara izazivaju požare, tako pušači mogu
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 12
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
započeti požar šume zbog pada upaljene šibice ili cigarete u šumi. Kamper, izletnik ili turist
također mogu pokrenuti vatru bacajući upaljene stvari na tlo ili u grmlje. Nekada iskre iz
lokomotive koje se voze na ugljen ili drvo mogu zapaliti suhe trave ili drveća pokraj
željezničke pruge. Osim toga, globalno zatopljenje je jedna od karakteristika koja je
odgovorna za povećanje učestalosti i jačine požara. Požari su najbrojniji u sušnom ljetnom
razdoblju, a najčešće zahvaćaju borove šume krškog i primorskog pojasa. Štete nastale
požarima mogu se donekle izračunati na temelju uništene drvne mase i troškova
pošumljavanja, odnosno troškova podizanja novih šuma. Takvim procjenama teško je i
gotovo nemoguće je odrediti štete koje su požari nanijeli određenom prostoru zbog
smanjivanja njegove turističke i rekreativne aktivnosti, narušavanja staništa mnogih
životinjskih vrsta, narušavanja ljudskog zdravlja u dugoročnom pogledu itd. Požari najčešće
zahvaćaju šume u područjima gdje ih ima malo. Na jednom hektaru izgorjele šume uništi se
oko 300 ptica i oko 400 sisavaca, ali i velik broj drugih živih bića. Najveće površine tropskih
šuma uništene su u Aziji. Samo u Indoneziji, uništeno je požarima u sušnom periodu
1997./1998. tristo tisuća hektara šume. Oko 80% tih požara podmetnuli su vlasnici plantaža
koji žele proširiti svoje kulture palma za dobivanje ulja. Tome im je uvelike pomogla vlast,
svojom prešutnom tolerancijom, jer su požari bili u sklopu njezinih interesa. Takav odgovor
neke vlade će samo negativnije utjecati na šume u budućnosti, jer vlasnici koji žele širiti svoje
plantaže neće imati razloga zbog kojega bi se ustručavali. Iste godine nastali su brojni požari
u Brazilu, gdje je unutar 40 dana nastalo čak 24.549 požara, a slični slučajevi zabilježeni su i
u Meksiku. Ukupno je 1997./1998. godine izgorjelo oko milijun hektara šuma, te se to
razdoblje zbog toga naziva „najveća ekološka katastrofa desetljeća“. Požari koji zahvaćaju
šumske površine ponekad imaju razmjere pravih katastrofa. Međutim, jednako je opasno
postupno nestajanje šuma ili umiranje šuma uzrokovano snažnim industrijskim razvojem i
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 13
Sl. 1.4 SJEČA AMAZONSKE ŠUME U PERUU
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
brzom urbanizacijom u svijetu. Glavni razlozi ovakvoga umiranja šuma su razne bolesti i
slični razlozi. Simptomi su požutjelost, lišće sitnije od normalnoga lišća, opadanje lišća
bjelogorice i iglica crnogorice, razrjeđivanje krošnje, učestalost pojavljivanja suhih grana.
Jelov moljac je čest uzročnik ovih promjena, no nije samo on krivac, već i lokalno, regionalno
i izvanregionalno zagađivanje zraka, što uzrokuju kisele kiše. U tlu kiseline započinju svoje
štetno djelovanje. Kisela kiša prije svega štetno djeluje na oskudne brdske predjele, jer
kiselina otapa hranjive tvari, kao npr. kalcij, pa stabla ostaju bez te tvari koja im je prijeko
potrebna za izgradnju njihovih stanica. Kiseline izravno oštećuju korijenje stabala ili vodom
dospijevaju u lišće ili iglice drveća, te oštećuju njihova tkiva. Osim požara i kiselih kiša, te
sječe na propadanje šuma utječe i sve veća zagađenost voda, više od tisuća štetnih supstancija
u zraku, te način gospodarenja šumama (neprirodni sustav šume, loš izbor vrsta drveća).
Vlade su osnovale niz programa, kojima su siromašnije stanovništvo naseljavale na iskrčena
područja tropskih kišnih šuma. Taj je program najveće razmjere zabilježio u Indoneziji, gdje
je više od 4 milijuna ljudi preseljeno s otoka Jave i Balija na manje naseljene otoke – posebice
na Novu Gvineju. Čovjek ugrožava šumu i njezine stanovnike svojim nerazumnim
postupcima, poput lovom, osobito zaštićenih vrsta, te zaprašivanjem pesticidima protiv
štetočina, ispašom i sl. Neke od životinja love se zbog kvalitetnog mesa, a neke zbog
skupocjenog krzna. Udruge lovaca ili lovačka društva brinu se o divljači. Lovočuvarsku
službu trebalo bi pojačati, a krivolovce kažnjavati za odstrjel u vrijeme lovostaja, kao i za lov
zaštićenih i ugroženih vrsta tijekom cijele godine. Poremećaj ravnoteže u broju jedinki
pojedinih vrsta dovodi do postupnog propadanja šuma. Stoga je potrebno uvažavati odredbe
koje su usmjerene na čuvanje, zaštitu i održavanje šuma. Danas je u svijetu ugroženo više od
8750 vrsta drveća, od ukupno 80 do 100 tisuća postojećih vrsta (IUCN – The Wourld
Conservation Union 1998.). Taj broj ugroženih vrsta samo služi kao najgrublji primjer što se
zapravo u biološkom smislu na cijelom svijetu događa.
1.4.1 Usporenije uništavanje šuma (istraživanje FAO-a iz 2010.)
Kineska Vlada potiče sadnju drveća, a u prosjeku se godišnje zasadi oko tri milijuna hektara
novih šuma. Ako se uzme u obzir podatak da se godišnje u svijetu zasadi sedam milijuna
hektara šuma, Kina je jedan od najvećih šumara svijeta. Svoju politiku sadnje prenijeli su i na
susjedne države, Indiju i Vijetnam, koje sličnom politikom znatno povećavaju područja
pokrivena šumom. Prema FAO-ovom (Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 14
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
nacija) izvješću, uz navedeno, najmanji gubitak šuma zabilježen je u Južnoj Americi, tj. u
Brazilu. Tamošnji predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva pokrenuo je političku inicijativu
kojom se do 2020. godine želi smanjiti gubitak šuma za 80 posto. Ovo su dobre vijesti za
cijeli svijet. Po prvi puta da su istraživanja pokazala da se gubitak šuma smanjuje diljem
cijeloga svijeta, „rekla je za BBC Mette Loyche Wilkie“, glavna koordinatorica FAO-ova
izvješća. Iako ovo izgleda kao vrlo veliko smanjenje, prema Loyche Wilkieovim riječima, još
je uvijek iskorištavanje šuma za potrebe drvne industrije preveliko, a nedavne suše u
Australiji i svijetu prouzročile su ogromne gubitke. Pošumljavanjem se žele spriječiti
klimatske promjene koje su i uzrok suša diljem svijeta. Pod agrošumarstvom podrazumijeva
se sadnja drveća na poljoprivrednim zemljištima, objedinjavanje uzgoja usjeva, stoke i
drveća, čime se omogućava raznovrsnija i učinkovitija proizvodnja hrane i gnojiva u ekološki
prirodnijim uvjetima. Budući da šuma ima sve manje i manje, sadnja drveća na farmama, ali i
izvan njih, postaje sve dragocjenija, ne samo zbog ekonomskih razloga, nego i zbog
spašavanja ekološke ravnoteže jer se računa da bi se investiranjem u agrošumarstvo sljedećih
50 godina iz atmosfere moglo ukloniti 50 milijardi tona ugljikovog dioksida.
1.4.2 Wi-Fi uništava stabla
Wi-Fi, bežična mreža u kojoj se podaci između dva ili više računala prenose pomoću
radiofrekvencija i odgovarajućih antena, ubija stabla, pokazalo je istraživanje na jednom
nizozemskom sveučilištu. Istraživanje provedeno na nizozemskom sveučilištu otkrilo je da
Wi-Fi zračenje uzrokuje čudne pojave na stablima. To je zaista ružno za čuti, pošto mnogi
ljudi vole oboje, i stabla i Wi-Fi, kojima su premreženi njihovi domovi, radna mjesta, i veći
dio javnih prostora. Nizozemski grad Alphen aan den Rijn naručio je još prije pet godina
istraživanje kako bi se otkrilo zašto se na stablima u gradu razvijaju čudne izrasline. Studija
koju su proveli istraživači na sveučilištu Wageningen pokazala je da je 70 posto stabala danas
u urbanim područjima izloženo sličnim simptomima, dok ih je prije pet godina bilo samo 10
posto. Za ovo povećanje među ostalim krivac je najvjerojatnije i Wi-Fi bežična mreža.
Tijekom istraživanja 20 stabala izloženo je raznim izvorima zračenja tijekom razdoblja od tri
mjeseca. Drveće koje je bilo smješteno najbliže Wi-Fi zračenju pokazalo se da ima "olovni
sjaj" na svojim listovima, kojemu je uzrok odumiranje gornje i donje strane lišća, odnosno
vanjskog omotača lista. Ovo može biti uzrok odumiranja dijela lišća na stablu.
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 15
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
Istraživanje slično ovakvom je otkrilo da Wi-Fi zračenje može spriječiti rast klipa kukuruza.
Kada su se tabloidni mediji dočepali ove vijesti, krenuli su objavljivati šokantne naslove, tipa
"Wi-Fi donosi smrt". Nizozemski regulator Dutch Antennebureau (odnosno ured koji se bavi
antenama) kao odgovor na to dao je upozorenje da su ovo samo početni rezultati jednog
istraživanja, dok su neke od prijašnjih studija pokazale da je Wi-Fi gotovo bezopasan.
1.4.3 Štete na šumski pokrov od životinjskih vrsta
U zapadnoeuropskim zemljama, pogotovo u Njemačkoj, nameće se problem prevelikog broja
divljači. U svezi s time izvršavaju se odstreli ili izgoni prekomjernih grla. Osim toga,
ugrožene kulture ili pojedinačna stabla mogu se ograditi ogradom. Različita ograda se koristi
za različitu vrstu divljači. To je jedna od najskupljih, ali i najučinkovitijih načina zaštite protiv
šteta. Postoji i kemijska mjera zaštite. Oko ugroženih kultura postavljaju se sredstva koja
svojim mirisom odbijaju pojedine organizme. Sve ove mjere zaštite ne smiju narušavati
opstanak niti jedne vrste. U suprotnom to bi značilo da se zaštitom jedne vrste uništava neka
druga vrsta. Životinje mogu prouzročiti štete kako na poljoprivrednom zemljištu, tako i u
šumama. Najčešće štete nastaju na vegetaciji djelovanjem krupnih biljojeda koji konzumiraju
bilje, biljne dijelove, oštećuju koru drveća zubom ili rogom, te gaze raslinje i tlo pri
prolaženju, ali i oštećuju korijenje različitih šumskih biljnih vrsta. Štete od divljači mogu biti
od ekološkog i ekonomskog značaja. Štete od ekološkog značaja su „idealne“, jer su
nematerijalne. One se očituju u narušavanju skladnog odnosa između biljaka i životinja,
narušavanju vodo-zračnog režima, utjecaja na promjenu klime i druge ekosustavne štete. Štete
ekonomskog značaje su materijalne, tj. financijske naravi, a nastaju na šumskom i
poljoprivrednom tlu, te na šumskim sastojinama i poljoprivrednim kulturama. Najveću štetu,
koja može prijeći tolerantnu razinu, poduzimaju životinje s naglašenim socijalnim načinom
života ili krda. Oni vrlo često glođu koru, te tako stvaraju uvjete za truljenje drveta, a time se
i cijelo stabalce može posušiti. Jedan dobar dio mladih, malih stabala može biti uništen pod
utjecajem nekog krda. Intenzivno jedenje sjemena koje je plod drveća može narušiti njihovu
prirodnu obnovu. Divlja svinja je svežder, koji živi u čoporu i predstavlja pravu napast za
poljoprivredu. Njezinog utjecaja nisu pošteđeni niti korijeni drveća. Ona u potrazi za glistama
ruje pašnjake i livade, te gazi, lomi i jede sve usjeve i plodove. Divlja svinja oštećuje
korijenje, gazi i uništava pomladak šumskog drveća i grmlja.
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 16
sl. 1.5 uzrečica Međunarodne godine glasi 'šume za ljude', a logo je deblo s krošnjom ispunjenom simbolima koji govore o šumi kao čuvarici stabilnosti klime, izvoru biološke raznolikosti, hrane, lijekova i pitke vode
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
1.5 2011 godina – međunarodna godina šuma
Forum za šume Ujedinjenih
naroda (UNFF) međunarodna je
organizacija koju čine sve
države članice UN-a i
specijalizirane agencije. UNFF
je krovna međunarodna
organizacija u šumarskoj struci
koja određuje smjer šumarstva
na globalnoj razini. Dio je
novog međunarodnog dogovora
o šumama sa zadatkom
uspostave globalnog održivog
gospodarenja šuma, te razvoja
kriterija i pokazatelja održivog
gospodarenja šuma na
nacionalnoj, regionalnoj i
međunarodnoj razini. Redovna
zasjedanja održavaju se u gradu
New Yorku, sjedištu Ujedinjenih
naroda, svake dvije godine.
Republika Hrvatska je od samih
početaka aktivno uključena u rad
UNFF-a. U svrhu pojačavanja napora koji će promovirati održivo gospodarenje šumama, te
njihov razvoj i očuvanje diljem svijeta, Republika Hrvatska je svojom inicijativom na 5.
zasjedanju UNFF-a u svibnju 2005. godine, pokrenula proceduru za proglašenje 2011. godine
Međunarodnom godinom šuma, nastojeći tom gestom ukazati na visoku razinu poštovanja
prema šumskim ekosustavima i njihovoj važnosti za opstanak planete. Tijekom svog 6.
zasjedanja, a slijedom inicijative koju je pokrenula RH, u veljači 2006. godine, UNFF je
izglasao prijedlog da se putem Ekonomsko-socijalnog vijeća Ujedinjenih naroda pozove
Generalna skupština UN-a za proglašenje 2011. godine Međunarodnom godinom šuma.
Rezolucijom Generalne skupštine UN-a broj 61/193 od 20. prosinca 2006. godine proglašena
je 2011. godina Međunarodnom godinom šuma. Sve države članice pozivaju se da tijekom
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 17
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
2011. godine na međunarodnoj i nacionalnoj razini sudjeluju i organiziraju niz događanja i
aktivnosti kojima bi se obilježila Međunarodna godina šuma, a sve zajedno s ciljem širenja
svijesti i edukacije javnosti o dobrobiti koje šumski ekosustavi daju cijelom planetu te svim
segmentima čovjekova života. Sažimajući sve sastavnice suživota čovjeka i šume, i logotip
Međunarodne godine šuma osmišljen je kako bi se naglasila njihova neraskidiva poveznica.
Simbolički elementi u dizajnu oslikavaju neke od višestrukih vrijednosti šuma poput očuvanja
stabilnosti klime te pružanja skloništa za ljude, izvora biološke raznolikosti, hrane, lijekova i
pitke vode (slika 1.5). Uz vizualni dojam koji o šumama donosi ovaj logotip, uzrečicom
Međunarodne godine šuma „Šume za ljude“ još se želi dodatno naglasiti poruka o važnosti
šuma za opstanak i dobrobit svih 7 milijardi ljudi na planeti. Prilikom obilježavanja
Međunarodne godine šuma veliki naglasak se mora dati održivom gospodarenju šumama kao
potrebnom temelju svih ljudskih aktivnosti. Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i
vodnoga gospodarstva kao tijelo državne uprave nadležno za djelokrug šumarstva, glavni je
koordinator pokretanja svih aktivnosti u cilju obilježavanja Međunarodne godine šuma od
strane Republike Hrvatske nacionalnoj i međunarodnoj sceni. U odnosu na 800 milijuna
hektara šume, koliko ih broji Ruska Federacija ili brazilskih 480 milijuna hektara, Hrvatska je
u UNFF-u doista patuljak, ali odnos prema tom neprocjenjivom prirodnom blagu očito se ne
mjeri samo hektarima, pa Hrvatska kao zemlja sa 250-godišnjom tradicijom šumarske struke i
znanosti nije slučajno inicijator takve akcije. Naša zemlja unutar ove godine, na daljnjim
zasjedanjima želi ukazati na veliko značenje šuma i na potrebu očuvanja šuma. Zbog toga što
je proglašena godinom šuma, 2011. bi mogla donijeti vrlo važne odluke koje su usmjerene na
zaštitu šuma i konačno učiniti jedan veliki korak na putu do zaštite te vrijedne životne
zajednice.
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 18
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
1.6 Šume u Republici Hrvatskoj
Kvalitetom i površinom šuma, Hrvatska spada među bogatije zemlje u Europi. Pod šumama
se u Hrvatskoj nalazi 2 688 687 hektara ili nešto manje od polovine ukupne kopnene površine
države. Od toga je 78,4 posto u vlasništvu RH, dok je 21,6 posto u vlasništvu privatnih šumo-
posjednika.
Najkvalitetnijim
šumama upravlja
državno poduzeće
Hrvatske šume (2
018 987 ha ili 75
posto šumskih
površina). Sastav
drveća i stupanj
očuvanosti šuma u
Hrvatskoj (naročito
područja Gorskog
kotara, Velebita,
Lonjskog polja i
Spačve) iznimno je
visok, posebice u
kontekstu europskih
šuma, a čak oko 95 posto šumskih područja ima prirodni sastav što je rijetko i iznimno
vrijedno i na svjetskoj razini, navodi Državni zavod za zaštitu prirode. Biljni svijet Hrvatske
izgrađuje oko 4500 biljnih vrsta i podvrsta, a više od polovice njih susrećemo u šumskim
ekosustavima. U našim šumama raste oko 260 autohtonih drvenastih vrsta. Od toga broja
razlikujemo 60-ak autonomnih vrsta drveća koje su vrlo česte i važne u našim šumama.
Šumski ekosustavi su prošarani raznim staništima što značajno povećava njihovu biološku
raznolikost (vode tekućice, izvori, bare, šumski rubovi, šumske čistine, stara stabla), a
prisustvo velikog broja zaštićenih ili ugroženih biljnih i životinjskih vrsta kojih gotovo da i
nema na Europskoj i svjetskoj razini, potvrđuje koliko su zapravo naše šume bogate. Izrazito
bogatu biološku raznolikost iskazuju poplavne šume hrasta lužnjaka (uz rijeke Savu i Dravu)
u kojima se, među ostalim ptičjim vrstama gnijezde i vrste ugrožene u Europi, poput orla i
Hrvoje Kovačićek S t r a n a | 19
sl. 1.6 vlasništvo šuma u Republici Hrvatskoj izraženo u postocima
Šume - bogatstvo koje nestaje 2011
crne rode. Dinarske šume bukve i jele su uz ostale šumske zajednice gorskog dijela Hrvatske
značajne kao životni prostor stabilnih populacija hrvatskih velikih zvijeri vuka, risa i
medvjeda. U našim šumama živi najviše medvjeda u Europi. Bukove šume, šuma hrasta
kitnjaka i šume hrasta lužnjaka prikrivaju najveće površine. S gospodarskog stajališta samo je
polovica ukupnih šumskih područja potencijalni izvor drveta za energetske potrebe i sirovine,
dok drugu polovicu čine neobrasle i djelomično obrasle površine s degradiranom šumskom
populacijom. Svake godine Hrvatske šume proizvedu novih 8 milijuna tona drva, odnosno, pri
tome iz atmosfere povuku 2,5 milijuna tona ugljika, zadrže preko 17 milijuna tona prašine, a
usput proizvedu i oko 5 milijuna tona kisika. Razlozi ugroženosti šuma u Hrvatskoj ponajprije
se odnose na onečišćenje zraka, tla i vode (najosjetljivija je vrsta obična jela), zatim promjene
vodnog režima zbog neprimjerenih vodno-gospodarskih zahvata (najugroženije su šume
hrasta lužnjaka), te gradnju prometnih koridora kroz šumske komplekse. Velike količine šuma
kroz povijest su nestale na području Hrvatske, posebno u Jadranskom području. Prema
podacima UN-a 1986. godine vidljivo je da su procesi umiranja šuma u Hrvatskoj i Sloveniji
vrlo slični drugim europskim zemljama. U Sloveniji je ustanovljeno da je oštećeno 44%
šumskih stabala. Prema podacima o oštećenosti šuma u Hrvatskoj, proizlazi da je oštećeno
približno 26% stabala, i to 18% slabo i 8% srednje ili jako oštećeno. Među oštećenim stablima
najviše je jela (72%), zatim pitomi kesten (44%), te hrast lužnjak (44%) i dr. Nakon Drugog
svjetskog rata, intenzivno se smanjuju površine pod šumama. Tako se procjenjuje da se
šumske površine u Hrvatskoj godišnje smanjuju za približno 1000 hektara samo za gradnju