Doc. Dr Muamer Halilbašić Ova studija pripremljena je uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID), a za potrebe Ekspertne grupe za reformu Ustava Federacije BiH. Stavovi autora izraženi u ovoj publikacij ne odražavaju stavove Vlade SAD-a ili USAID-a. STUDIJA JAVNIH RASHODA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
29
Embed
STUDIJA JAVNIH RASHODA U FEDERACIJI BOSNE I …...2 Dok su direktni porezi u nadležnosti entiteta, kao rezultat poreske reforme iz 2006. godine, indirektni porezi se sakupljaju na
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Doc. Dr Muamer Halilbašić
Ova studija pripremljena je uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID),
a za potrebe Ekspertne grupe za reformu Ustava Federacije BiH. Stavovi autora izraženi u ovoj publikacij ne
Najveći dio potrošnje – oko 58% u 2011. godini - odnosio se na FBiH. Udio RS u ukupnoj
potrošnji iznosio je 32% u istoj godini. Preostali dio se odnosi na državni nivo i Brčko distrikt
(Grafikon 2).
U periodu 2005. - 2011. godine najveći procentualni porast potrošnje zabilježen je na
nivou državnih institucija BiH (136,5%), što je bio rezultat pokušaja izgradnje države i njenih
institucija. Rast potrošnje na nivou entiteta posebno je bio izražen u periodu 2006. - 2008.
godine. U ovom periodu prosječan rast potrošnje u FBiH iznosio je 13,4%, dok je rast u RS-u
u prosjeku bio 16,3% (Tabela 2).
Kao rezultat iznad predstavljenih tokova, BiH je dobila jedan od najvećih javnih sektora u
regiji, uglavnom kako bi se podržao rast relativno neproduktivne potrošnje na plate i socijalne
transfere.
U skladu sa ranije pomenutom asimetrijom strukture upravljanja između dva entiteta, bitno se
razlikuje i struktura javne potrošnje u FBiH i RS. Dok je na jednoj strani u RS izražena
centralizacija u smislu da je većina rashoda koncentrisana na nivou entiteta, u FBiH (ukoliko
u obzir uzmemo i fondove), gotovo podjednaki iznosi potrošnje generiraju se na entitetskom i
kantonalnom niovu.
Naredni dio studije detaljnije analizira strukturu potrošnje na različitim nivoima vlasti
u BiH, sa posebnim fokusom na FBiH.
I 1. Struktura javne potrošnje u periodu 2005. - 2011. godine U Prilogu 1 data je tabela u kojoj je detaljno analizirana struktura javne potrošnje u BiH
prema glavnim tipovima, uključujući: plate i druge naknade zaposlenima, izdvajanja za dobra
i usluge, kamate, subvencije i grantove, socijalna davanja, kapitalne i druge izdatke; kao i
prema nivou vlasti, uključujući: državni nivo, entitete, kantone, opštine i fondove. U pogledu
kompozicije, vidimo da se najveći dio ukupne potrošnje (oko 86%) odnosi na tekuću
potrošnju. Trend ka povećanju učešća tekuće potrošnje u posljednjih nekoliko godina vodio je
istiskivanju investicija, što dugoročno nije održivo i šteti ekonomskom rastu zemlje.
Najveći dio tekuće potrošnje odnosi se na izdvajanja za socijalne transfere. Izdvajanja za ovu
namjenu u periodu 2005. - 2011. godinu rasla su brže u odnosu na ukupnu potrošnju države.
Njihovo učešće povećano je sa 33% u 2006. godini, na 37,1% u 2011. godini. Najznačajnija
9.02
59.12
30.91
1.92
Grafikon 2: Struktura javnih rashoda u BiH U 2011. godini
Budžet BiH
Federacija BiH
Republika Srpska
Brčko Distrikt
7
komponenta socijalnih transfera su penzije kao rezultat starenja populacije, ali i prakse
penzionisanja pod tzv. privilegovanim uslovima. Ostatak socijalnih transfera čine oni vezani
za podršku nezaposlenima, zaštitu djece i civila i ratnih veterana.
Druga najveća stavka tekuće potrošnje su izdvajanja za plaće i druge naknade zaposlenih. U
analiziranom periodu izdvajanja za ovu namjenu su također rasla brže u odnosu na ukupnu
potrošnju. U 2006. godini ova izdvajanja su činila 27,3% ukupne potrošnje, da bi do 2011.
godine narasla na oko 29%. Ovo je rezultat kompleksnog uređenja zemlje ali i neodržive
prakse zapošljavanja u javnom sektoru.
Jedna od glavnih odlika u pomenutom periodu odnosi se na povećanje izdvajanja za plate i
druge naknade zaposlenih u javnom sektoru na nivou države, kao rezultat strategije izgradnje
države. Broj zaposlenh na državnom nivou se povećao sa oko 5.000 u 2004. godini, na 22.400
u 2012. godini, dominantno kao posljedica formiranja Uprave za indirektno oporezivanje i
Ministarstva odbrane. Izdvajanja za plate državnih institucija udvostručila su se u
posmatranom periodu. Ipak, treba istaći da su slična kretanja kada se radi o izdvajanjima za
plate i druge nakade zaposlenika identificirana i na nivou entiteta.
Posmatrano ukupno za BiH, ova stavka rashoda rasla je 10% godišnje u prosjeku između
2007. i 2010. godine. U 2010. godini izdvajanja za plate i druge naknade u FBiH i RS činila
sa između 24-25% posto ukupne potrošnje. Pored toga, u 2011. godini, ukupna izdvajanja za
plate u BiH su porasla za 5%, bez promjena na nivou države, sa 3% porasta na nivou FBiH i
porastom od 14% za RS (dijelom kao rezultat porasta poreza). Treba primijetiti da su od
2007. godine rasli i broj zaposlenih i nominalne plaće na svim nivoima. Za razliku od drugih
zemalja iz regije, ukupna izdvajanja za plaće i druge nakanade nastavila su rasti u periodu
između 2009. i 2011. godine.
Dok je u RS-u najveći dio izdvajanja za plaće i naknade skoncentriran na nivou entiteta, u
FBiH su izdvajanja za ovu namjenu skoncentrirana na kantonalnom nivou (Grafikon 3).
Takođe, u FBiH je i najveći porast izdvajanja za plaće i druge naknade zaposlenih u periodu
2005 - 2011. godina zabilježen na kantonalnom nivou, 66,5%. Poređenja radi, konsolidovano
na nivou FBiH, ovaj porast je bio 47,2% (Tabela u Prilogu 1).
Nedostatak adekvantih podataka onemogućava komparaciju plaća prema kategorijama rada
i/ili radnika. Međutim, dostupni podaci sugeriraju da postoje izvjesne razlike između različitih
dijelova javnog sektora u BiH i da se ove razlike dodatno uvećavaju prekomjerenim
14.25
69.39
11.91
4.39
Grafikon 3: Struktura izdvajanja za plaće i druge naknade zaposlenih u FBiH u 2011. godini (%)
Federacija BiH
Kantoni
Opštine
Fondovi
8
korištenjem dodatnih naknada i drugih plaćanja. Posmatrano po kantonima, postoje određene
razlike u visini plaća zaposlenih u javnoj upravi. Ipak, mnogo više pažnje privlači činjenica da
su neto plaće zaposlenih u javnoj upravi značajno više u odnosu na ostatak ekonomije (Tabela
3).
Tabela 3: Prosječna plaća po kantonima u 2011. godini
Kanton Prosječna neto plaća (KM) Prosječna neto plaća u javnoj upravi i
odbrani (KM)
HNK 911,2 1178,9
ZHK 811,3 1081,3
SBK 675,0 980,8
BPK 729,5 1019,7
TK 733,6 1047,3
K10 801,6 1054,8
PK 693,0 929,8
SK 1000,6 1356,6
ZDK 702,8 1012,9
USK 769,9 1150,4
FBiH 819,4 1173,4
Izvor: Federalni zavod za statistiku
U Tabeli 4. predstavljeni su podaci o broju zaposlenih u javnom sektoru, čija se primanja
(plaće i druge naknade) direktno finansiraju iz budžeta u 2008. i 2011. godini. Podaci su
disagregirani po pojedinim nivoima vlasti. Do kraja 2011. godine ukupna zaposlenost u
sektoru je narasla na skoro 135 hiljada. Uprkos krizi veća je za 6,5% u odnosu na 2008.
godinu. Bitno je upozoriti da postoji značajan broj zaposlenih (primjera radi, u visokom
obrazovanju) koji se prema međunarodno usvojenim pravilima svrstavaju u javni sektor ili
sektor države, a čije plaće se kroz grantove ili tranše u potpunosti ili značajnim dijelom
finansiraju iz budžeta. Ove zaposlenike svakako trebati uzeti u obzir prilikom komparacije
veličine javnog sektora ili sektora države u BiH sa istim u drugim zemljama.
Tabela 4: Kretanje broja zaposlenih čija se primanja direktno finansiraju iz budžeta na
različitim nivoima vlasti u 2008. i 2011. Godini
Podsektori sektora države Zaposleni po godinama Promjena 2008. – 2011.
(%) 2008. 2011.
Državne institucije 20.686 22.039 6,5
RS ukupno 41.213 43.730 6,1
RS vlada 32.803 35.001 6,7
RS opštine 6.841 7.156 4,6
RS fondovi 1.569 1.573 0,3
FBiH ukupno 66.655 65.882 -1,2
FBiH vlada 7.025 7.157 1,9
Kantoni 49.763 49.019 -1,5
FBiH opštine 7.778 7.610 -2,2
FBiH fondovi 2.089 2.096 0,3
Brčko distrikt BiH 2.994 3.259 8,9
UKUPNO BiH 131.548 134.910 2,6 Izvor: Državno i entitetska ministarstva finansija
Najveći dio nove zaposlenosti u ovom periodu generiran je u RS (2.517 novih zaposlenika –
porast od 6,1%), odnosno u institucijama na nivou države (1.353 nova zaposlenika – porast od
9
6,5% - dijelom uzrokovan obavezama vezanim za formiranje novih agencija neophodnih u
kontekstu EU integracija).
Zaposlenost u javnom sektoru u FBiH generalno je ostala na približno istom nivou. Dok je u
RS-u zaposlenost dominantno koncentrisana na entitetskom nivou (79,6%), na zaposlenost u
javnom sektoru na nivou entiteta u FBiH otpada samo 10,5%. U FBiH najveći dio
zaposlenosti u javnom sektoru skoncentrisan je na nivou kantona - skoro 50.000 zaposlenih ili
74,7%.
U analiziranom periodu pozitivnim se može ocijeniti pad zaposlenosti u javnom sektoru na
kantonalnom nivou u FBiH (744 zaposlenika ili 1,5%). Ipak, analizom pojedinačno na nivou
kantona možemo utvrditi da je pad broja zaposlenih uglavnom rezultat značajnog pada broja
zaposlenih u Tuzlanskom kantonu – 19,2%. Pad broja zaposlenih zabilježen je još i u
Posavskom i Zapadnohercegovačkom kantonu – relativno malim kantonima. U svim drugim
kantonima zabilježen je porast broja zaposlenih – ovo posebno vrijedi za Sarajevski kanton
(4,1%), Hercegovačko-neretvanski kanton (5,3%), Srednjobosanski kanton (7,5%) i
Bosanskopodrinjski kanton (9,9%).
Posmatrano na nivou opština u FBiH, zabilježen je pad broja zaposlenika sa 7.778 u 2006.
godini na 7.610 u 2011. godini, ili za 2,2%. U istom periodu u FBiH povećan je broj
zaposlenih na entitetskom nivou za 132 zaposlenika ili 1,9% (Tabela 5).
10
Tabela 5: Broj zaposlenih u sektoru države na nivou kantona u FBiH
Kantoni Zaposleni po godinama Promjena 2008. - 2011.
(%) 2008. 2011.
HNK 4.960 5.225 5,3
ZHK 2.079 2.030 -2,4
SBK 4.928 5.297 7,5
BPK 810 890 9,9
TK 10.111 8.174 -19,2
K10 1.729 1.762 1,9
PK 949 889 -6,3
SK 10.343 10.762 4,1
ZDK 8.241 8.372 1,6
USK 5.613 5.618 0,1
ZBIRNO SVI KANTONI 49.763 49.019 -1,5 Izvor: Kantonalna ministarstva finansija
Iz perspektivepo stavljenih cilje vaove studije, još jedna značaj nastavkapotrošnjeodnosi se na
„izdvajanjaza robe i usluge“ od stranesektoradržave. Ova
(ukolikoizuzmemonivoopštinaifondove), ova kategorijatroškova je mnogoviše u FBiH u
odnosuna RS (Grafikon 4). Ističemo ipak da je kod tumačenja stavke „izdvajanja za dobra i
usluge“ potrebno biti obazriv obzirom da ista uključuje dio potrošnje na obrazovanje i
zdravstvo, zajedno sa nabavkama materijala i usluga potrebnih za dnevne operacije državne
administracije.
Konačno, treba primijetiti da su kapitalna izdvajanja snažno rasla (gotovo 30% godišnje),
između 2005. i 2008. godine. U periodu krize, obično su kapitalna izdvajanja ta koja najviše
trpe. U oba entiteta kapitalna izdvajanja su smanjena za oko 15% godišnje u periodu 2009. -
2010. godina, sa određenim oporavkom u 2011. godini.
I 2. Benchmarking rashoda sektora države u FBiH
U ovom dijelu studije strukturu rashoda u FBiH (konsolidovana potrošnja na nivou FBiH
uvećana za 2/3 potrošnje na nivou države BiH) kompariramo sa prosjekom potrošnje u
102.2
293
Grafikon 4: Komparacija izdvajanja na robe i usluge u RS i FBiH u 2011. godini (miloni KM)
RS
FBIH + KANTONI
11
grupama sličnih zemalja. Ove grupe zemalja su: (1) zemlje zapadnog Balkana; (2) tranzicijske
zemlje; (3) zemlje višeg srednjeg nivoa dohotka; (4) zemlje sa federalnim uređenjem; i (5)
etno-lingvistički podijeljene zemlje. Komparacija je pravljena za period od 2005. - 2011.
godine. Rezultati su predstavljeni na Grafikonu 5. Možemo uočiti da je u FBiH ukupna
potrošnja države prema BDP-u značajno viša u odnosu na prosjek za sve navedene kategorije
zemalja.
Detaljnu komparaciju po pojedinim kategorijama potrošnje u FBiH napravili smo samo sa
zemljama iz okruženja (Tabela 6). Generalno, možemo konstatovati da je nivo javne potrošnje
u FBiH u poređenju sa ovim zemljama relativno visok. Nešto viša potrošnja zabilježena je
jedino u Crnoj Gori. Ono što posebno zabrinjava, a na što smo već ranije ukazali, jeste dosta
visoko učešće plaća i naknada u strukturi potrošnje, odnosno učešće izdataka na robe i usluge.
Uprkos relativno visokom nivou javne potrošnje i uprkos još uvijek niskom kvalitetu
infrastrukture, FBiH (sa izuzetkom Hrvatske) ima, u odnosu na analizirane zemlje, najniži
nivo kapitalnih izdataka, što jasno potvrđuje orijentaciju na tekuću potrošnju.
Tabela 6: Komparacija strukture potrošnje u FBiH u 2011. godini sa zemljama iz okruženja
FBiH Crna
Gora Hrvatska Rumunija Bugarska
FYR
Makedonija Albanija
Ukupni izdaci 46,6 47,2 41.3 40,9 38,1 35,9 29,8
Plaće i naknade 13 11,5 10,5 9,8 9,3 8,1 5,3
Dobra i usluge 10,3 6 4,6 6,5 6,2 4,9 2,8
Kamate 0,8 1 2 1,6 0,6 0,7 3,4
Subvencije 1,9 1,3 2,4 0,6 1,3
0,3
Socijalni
transferi 15,8 13,7 17,2 13,8 14,3 17,5 10,1
Druga tekuća
potrošnja 2,7 9 3,3 2 1,3 - 2,5
Kapitalni
izdaci 2,2 4,7 1,4 6,7 5,1 4,7 5,5
* Uključujući 2/3 potrošnje na nivou države Izvori: Statistika finansija države Centralne banke BiH za BiH, MMF GFS za Hrvatsku, Srbiju i Albaniju i MMF i PEP za Crnu Goru i Ministarstvo finansija za Mekedoniju.
0
10
20
30
40
50
Bosna iHercegovina
ZapadniBalkan
Tranzicijske Federal.uređenje
Viši srednjidohod.
Etno-lingv.podjeljene
Grafikon 5: Državna potrošnja (prosjek 2005-2011. god.) kao % BDP-a
12
Analiza iznad jasno je pokazala da je javni sektor u FBiH relativno velik u odnosu na druge
komparabilne grupe zemalja. Unutar državne potrošnje poseban problem predstavljaju,
posmatrano u relativnim terminima, dosta visoka izdvanaja na plaće i druge naknade
zaposlenih u javnom sektoru. Takođe su dosta visoka i izdvajanja za robe i usluge od strane
javnog sektora. Najveći dio ovih troškova u FBiH koncentrisan je na nivou kantona.
Ovaj dio studije završit ćemo analizom javne potrošnje u FBiH posmatrano po pojedinim
funkcijama vlasti definiranih priručnikom Međunarodnog monetarnog fonda za statistiku
državnih finansija. U Tabeli 7. potrošnja u FBiH prema funkcinalnim kategorijama
komparirana je sa zemljama iz okruženja. Može se uočiti da je u FBiH, u komparaciji sa
zemljama regije, potrošnja na generalne javne usluge dosta visoka. Izdvanja su izuzetno
visoka i kada se radi o javnom redu i sigurnosti (ali ne i odbrani) i socijalnoj zaštiti. Slična je
situacija i sa izdvajanjima za zdravstvo i obrazovanje. S druge strane, relativno su niska
izdvajanja na ekonomske odnose (koji, između ostalog, uključuju transport, poljoprivredu i
komunikacije).
Iznad potencirane relativno visoke funkcionalne kategorije rashoda detaljno su analizirane u
studiji Svjetske Banke u BiH iz 2012. godine, „Bosnia and Herzegovina: Chalenges and
Directions for Reform – A PublicExpenditure and InstitutionalReview“. Na ovom mjestu
ćemo u kratkim crtama prezentirati osnovne nalaze ove studije.4
Već ranije smo konstatovali da se najveći dio tekuće potrošnje odnosi na izdvajanja za
socijalne transfere, kao i da su izdvajanja za ovu namjenu u periodu 2005. - 2011. godine
rasla brže u odnosu na ukupnu javnu potrošnju. Dalje smo konstatovali da su penzije
najznačajnija komponenta socijalnih transfera. Praksa penzionisanja pod tzv. privilegovanim
uslovima, dosta široko definisanje nesposobnih za rad i generalno proces strenja populacije
glavni su razlozi relativno visokog učešća ove kategorija rashoda. Navedeni faktori,
ukombinaciji sa visokom stopom nezaposlenosti i značajnim neformalnim tržištem rada,
rezultirali su izuzetnom visokom stopom zavisnosti (73,3%). Socijalna podrška koja nije
bazirana na doprinosima socijalnog osiguranja (civilna i za ratne veterane) kreće se oko 4%
BDP-a i najviša je u regiji. Ovdje se radi samo o izdvajanjima na nivou entiteta. Ako bismo
istim pridružili i izdvajanja na nivou kantona i općina, iznos bi vjerovatno prešao 6% BDP-a.
Kao najveći problem programa socijalne podrške naglašava se nizak nivo efektivnosti
obzirom da mnogi od njih ne dosežu siromašne i najosjetljivije kategorije stanovništva.
Tabela 7: Komparacija strukture potrošnje prema funkcionalnim kategorijama u FBiH u 2011. godini sa
zemljama iz okruženja
FBiH* Crna
Gora Hrvatska Rumunija Bugarska
FYR
Makedonija Albanija
Ukupni izdaci 46,6 47,2 41,3 40,2 38,0 35,9 29,8
Javne usluge
generalno 6,9 11,6 4,8 4,5 3,9 3,3 6,0
Odbrana 0,8 1,2 1,4 1,5 1,8 1,4 1,1
Javni red i
sigurnost 3,9 3,8 2,4 2,4 2,7 3,1 1,6
Ekonomski
odnosi 2,6 4,6 4,8 6,8 5,1 5,4 4,4
Zaštita okoline 0,0 0,3 0,3 0,7 0,7 0,2 0,0
Stanovanje i
komunikacije 1,3 0,3 1.2 1,3 1,0 1,4 1,9
4U navedenoj studiji nisu analizirana izdvajanja za javni red i sugurnost.
Izvori: Statistika finansija države Centralne banke BiH za BiH, MMF GFS za Hrvatsku, Srbiju i Albaniju i MMF i PEP za
Crnu Goru i Ministarstvo finansija za Mekedoniju.
Izdvajanja za zdravstvo u posljednjih desetak godina rasla su po neodrživoj stopi. Poseban
problem u ovom sektoru u BiH je vrlo visoko učešće privatnih izdvanjau ukupnim
izdvajanjima, gotovo 40%.5Ukoliko privatna izdvajanazbrojimo sa javnim, prezentiranim u
Tabeli 7, u odnosu prema BDP-udolazimo do iznosa od 10,3% u 2011. godini. U 2000-oj
godini ova izdvajanja su iznosila 6,9% BDP-a.6Izdvajanja za zdravstvo po stanovniku
značajno se razlikuju između entiteta. U FBiH fondovi zdravstvenog osiguranja troše skoro
dvostruko veći iznos po stanovniku u odnosu na zdravstveni fond u RS-u.7 Iako se
zdravstveni paketi razlikuju u dva entiteta, razlike u potrošnji ukazuju na značajne
neefikasnosti u FBiH obzirom na približno jednake ishode zdravstvenog sektora. Jedan od
prioriteta u sektoru zdravstva u FBiH svakako je vezan za reduciranje fragmentacije i
dupliciranja uloga i funkcija postojećeg sistema administriranja zdravstvene zaštite u
Ministarstvima zdravstva i Fondovima zdravstvenog osiguranja.
U FBiH je takođe značajno fragmentiran i farmaceutski sektor. Svaki od 11 Fondova
zdravstvenog osiguranja ima vlastita pravila nabavke lijekovai pozitivne liste. Ovako
decentralizirane nabavke rezultirale su višim cijenama lijekova u FBiH u odnosu na RS, kao i
u odnosu na susjedne zemlje. Dalje, decentralizirani sistem nabavki rezultirao je i značajnim
varijacijama cijena između kantona u FBiH, što ima ozbiljne implikacije na raspoloživost
zdravstvenih usluga za građane. Prema procjenama Svjetske banke u BiH, centraliziranje
nabavki lijekova na nivou FBiH rezultiralo bi smanjenjem izdvajanja za lijekove do 20% na
godišnjem nivou.
Ovo svakako predstavlja značajan iznos budući da, prema podacima Zavoda zdravstvenog
osiguranja i reosiguranja FBiH, oko 15% ukupnih izdvajanja za zdravstvo čine izdvajanja na
lijekove.
Najveći dio budžeta za obrazovanje utvrđuje se na nivou kantona u FBiH.8 Sa viših nivoa
vlasti nisu prisutne posebne alokacije za obrazovanje kantonalnim vladama. S tim u vezi,
budžet za obrazovanje određuju se na osnovu finansijskih kapaciteta i definiranih prioriteta
kantona. Kantonalne vlade su odgovorne za isplatu plaća osoblju – što čini preko 90%
ukupnih izdvajanja – kao i za većinu drugih operativnih troškova obrazovnih institucija.
Ukupna izdvajanja za obrazovanje na nivou kantona veća su od 800 miliona KM. Ova
izdvajanja posmatrano po učeniku značajno se razlikuju između kantona (od 1.511 KM u
Srednjobosanakom kantonu do 2.192 KM u Kantonu 10 u 2009. godini). Također su značajne
razlike i u neto plaćama zaposlenih u obrazovanju između kantona. U nekim kantonima i
5U zemljama okruženja učešće privatnih izdvajanja je znatno niže.
6Interesantno je da su u zemljama okruženja (primjera radi, Hrvatska) u pomenutom periodu izdvajanja za
zdravstvo u odnosu prema BDP-u ostala dosta stabilna. 7 Prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, izdvajanja za zdravstvo po stanonviku u
2009. godini iznosila su 571 KM, dok su prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja u RS u istoj godini
ova izdvajanja iznosila 301 KM po stanovniku. 8 U RS-u se budžet za obrazovanje utvrđuje na nivou entiteta.
14
opštine se uključuju u finansiranje kapitalnih ulaganja, komunalnih i troškova energije
posebno u predškolskom i osnovnom obrazovanju. Manje od 1% ukupnih izdvajanja za
obrazovanje realizira se na federalnom nivou. Budžet ministarstva obrazvovanja FBiH vezan
je uglavnom za aktivnosti odobravanja kurikuluma i udžbenika, promociju reformi u
obrazovanju, određena infrastrukturna poboljšanja i neke dosta minorne mjere ujednačavanja
u ovoj oblasti (osiguranje udžbenika za učenike iz određenih marginaliziranih zajednica i
osiguranje prostora za boravak određenih studenata). Prema istraživanjima Svjetske Banke u
BiH najveći dio neefikanosti u sektoru obrazovanja rezultat je dosta niske produktivnosti
mjerenom brojem učenika po jednom nastavniku. Ovaj parametar je pogoršan u oba entiteta u
posljednjih deset godina, što upućuje na zaključak da vlasti nisu prilagodile broj nastavnika
nižem broju upisanih učenika.
I 3. Analiza rashoda na nivou kantona
U Tabeli 8. dati su osnovni socio-ekonomskipokazatelji po kantonima. Mogu se uočiti velike
razlike između kantona u pogledu broja stanovnika i ukupno ostvarene proizvodnje9.
Međutim, ono što posebno zabrinjava su značajne razlike između kantona u pogledu nivoa
ostvarenog razvoja mjerenog nivoom BDP-a po stanovniku. Ove razlike se kontinuirano
povećavaju u posljednjih desetak godina. Učešće pojedinih kantona u ukupno ostvarenim
prihodima na ovom nivou vlasti generalno prati njihovo procijenjeno učešće u bruto
društvenom proizvodu.
Tabela 8: Osnovni Indikatori prema kantonima za 2011. Godinu
Albania, Algeria, AmericanSamoa, Antigua and Barbuda, Argentina, Azerbaijan, Belarus, BH, Botswana, Brazil, Bulgaria, Chile, China, Colombia, CostaRica, Cuba, Romania, Dominican Republic, Ecuador, Gabon, Granada, Iran, Jamaica, Jordan, Kazakhstan, Latvia, Lithuania, Lebanon, Libya, Macedonia, Malaysia, Maldives, Mauritius, Mayotte, Mexico, Montenegro, Namibia, Palau, Panama, Peru, Romania, Russia, Serbia, Seychelles, South Africa, St. Kitts and Nevis, St. Lucia, St. Vincent and the Grenadines, Suriname, Thailand, Tunisia, Turkey, Uruguay, Venezuela
Zapadni Balkan Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia
Zemlje sa federalnim uređenjem
Argentina, Australia, Austria, Belgium, Bosnia and Herzegovina, Brazil, Canada, Comoros, Ethiopia, Germany, India, Iraq, Malaysia, Mexico, Micronesia (FederatedStates of), Nepal, Nigeria, Pakistan, Russia, South Africa, SouthSudan, Spain, St. Kitts and Nevis, Sudan, Switzerland, UAE, USA, Venezuela
28
Prilog 3: Šematski prikaz kantonalnog nivoa vlasti uFBiH