Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Strašila
CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo 087.5 TUZLIĆ, Berin Strašila / Berin Tuzlić ; [ilustracije Adi Mahinić, Berin Tuzlić]. - Sarajevo : Pixel studio,2010. - [72] str. : ilustr. ; 18 cm ISBN 978-9958-9086-2-0 COBISS.BH-ID 17921798
U ne tako dalekoj budućnosti,naša planeta se pretvorila u veliko smetljište medijskog otpada....
Na gomilama odbačenih novina i časopisa, rastu biljke zastrašujućeg osmijeha.One se hrane starim vijestima koje su ljudi već odavno zaboravili,
plašeći djecu svojim hladnim pogledima.
Iskorišteni i napušteni, stari televizori puštaju svoje korijenje u praznom prostoru, pretvarajući se u strašila od kojih svi bježe.
Razbacani na sve strane...
...otužni i usamljeni, istrošeni televizori i radioaparati, žive u osami, strašeći svakogako i pomisli proći pored njih. Ljudi žive zatvoreni u svojim kućama od otpadaka,
pokušavajući tako pronaći sklonište od medija koji ih proganjaju.
U jednoj kući, živi djevojčica-strašilo. Zbog njene glave u obliku krompira, djeca bježe od nje i ona se nema sa kim igrati. “Strašilo! Bježite, eto strašila!!!“ – viču djeca kad je ugledaju na ulici.
Izobličena djevojčica spava ispod svog pokrivača od starih novina i svake večeri sanjada će upoznati neko biće nalik sebi sa kojim će se moći igrati.
Jedne noći, čula je glas iz daljine koji ju je dozivao.Nije mogla tačno razumjeti šta joj govori, ali je znala da je glas zove i da mora odmah krenuti!
Otvorila je prozor i zakoračila vani!I, gle čuda!
Djevojčica je poletjela u pravcu iz kojeg je dopirao samo njoj čujan glas.
Letjela je iznad glava strašila u obliku televizora, koji su zbunjeno gledali prema njoj,pitajući se ko li to narušava noćni mir u njihovom svijetu.
Ali, glas koji ju je zvao, postajao je sve jači i djevojčica je hrabro letjela sve dalje...“Moram slijediti glas koji me zove!“ – ponavljala je u sebi.
Dječak zarobljen u utrobi starog televizora doziva djevojčicu. Njegova zelena glava, u obliku jabuke, proviruje iz televizora pokušavajući što bolje vidjeti vanjski svijet.
“Ako želim da te vidim, ne znači da te volim.“ – ponavlja tiho u sebi dječak-strašilo.
Djevojčica se sve više približavala dječaku.
Kad ugleda dječaka, djevojčica se spusti i stane pred njega.“Ko si ti?” - prozbori tiho.
Srce joj radosno zaigra kad ugleda dva radoznala oka koja jepromatraju iz kutije ispred njenih nogu!
Da, konačno će imati toliko željenog prijatelja koji ne izgleda kao ostali ljudi!
Krenula je prema dječaku zatočenom u televizoru, ali...
Televizor se pomjerio! “Stani!“ – povika djevojčica.
Televizor se skupa sa dječakom nastavio i dalje odmicati.“Stani, molim te! Želim da se družimo! Volim te!“ – vikala je djevojčica.
Odjednom, pusti pejzaž oko njih je zamijenio pejzaž otpada prepunog odbačenih televizora, koji su sa interesovanjem gledali dva neobična bića koja se ganjaju.
Ali, televizor sa dječakom u svojoj utrobi nije želio stati! Povlačio se sve dalje, a djevojčicaga je hipnotizirano slijedila, odlučna u svojoj namjeri da izvuče dječaka i konačno dobije
prijatelja. “Skupa ćemo se igrati i više niko neće moći reći da ja nemam prijatelja!Stani, stani!“ – vikala je djevojčica.
Ganjajući se kroz noć, ni televizor ni djevojčica nisu primijetili da su došli do ruba litice. “Volim te!“ – odjekuje djevojčicin glas u svijetu strašila.
Ganjajući se kroz noć, ni televizor ni djevojčica nisu primijetili da su došli do ruba litice. “Volim te!“ – odjekuje djevojčicin glas u svijetu strašila.
“Ako želim da te vidim, ne znači da te volim.“ – šaputao je tiho dječak,ali djevojčica nije čula njegove riječi. Vođena željom da konačno dobije prijatelja,
djevojčica raširi ruke i krenu još bliže prema dječaku i televizoru.
Hipnotizirana, djevojčica načini još jedan korak naprijed i...
...dječak i televizor su pali sa litice!
Zbunjena, djevojčica pritrči rubu litice i pogleda prema provaliji.Dječak je nestao u dubini provalije!
“Ne!“ – povika djevojčica. “Neću te pustiti da odeš!“
Tras!!! Televizor je udario od tlo i razbio se u paramparčad.Iz njegove utrobe, izašlo je tijelo dječaka, ali njegove oči su bile zatvorene.
Strašila, koja su pratila dešavanja na litici,krenuše prema nezvanom gostu sa zelenom glavom koji je ležao nedaleko od njih.
Dječak je ležao nepomično na zemlji...
...dok je krug strašila oko njega postajao sve bliži i stisnutiji.
A, onda... veliko crveno srce proleti kroz zrak!
I još jedno! Odbi se od tlo i otkotrlja prema...
...djevojčici! Naoružana sa dva srca u rukama, djevojčica hrabro podiže pogled prema strašilima. “Nema te stvari niti strašila koje će zaustaviti ljubav!
Moje srce može učiniti šta god poželi!” – povika djevojčica. Stisnula je srce u desnoj šaci i bacila ga svom snagom prema strašilima!
Eksplozija je odbacila strašila u stranu!Veliki oblak dima nadvio se nad cijelim carstvom strašila.
Padali su kao pokošeni svuda oko dječaka.
Djevojčica je čekala da se gusti dim slegne, držeći još jedno srce u ruci.
Ali, kada se dim razišao, imala je šta vidjeti!Nekoliko preživjelih strašila se velikom brzinom kretalo prema dječaku,
isijavajući mržnju iz svojih očiju. Nije bilo vremena za oklijevanje.
Djevojčica je bacila prema strašilima i drugo srce puno ljubavi!
Preostala strašila su odletjela u zrak! “Moja ljubav je jača od vaše mržnje!“ – prkosno je vikala djevojčica,
ali je dječak i dalje ležao nepomično na krhotinama televizora.
Djevojčica je krenula prema njemu. Pogled joj se zaustavio na velikom srcu koje je još uvijek blago pulsiralo. Nikad prije nije vidjela nečije srce da tako kuca!
Ali, što je duže stajala, otkucaji su postajali slabiji i sporiji.
Tada se sjetila ključa koji ima u džepu!Ključa koji otključava svako srce!
“Ovim ključem mogu otključati svačije srce i otvoriti vrata novog života!“ – pomisli djevojčica. “Ovo je ključ koji će me konačno dovesti do stvarnog prijatelja!“
Djevojčica prinese ključ srcu, koje se gasilo u dječakovim grudima....
...stavi ga u mali otvor i okrenu...začu se slabašan zvuk i plavičasta svjetlost okruži ključ.
Dječak je otvorio oči!Dva zelena oka ponovo su gledala svjetlost dana!
Dječak pruži ruku prema djevojčici.
Dlanovi se spojiše i ista, magična, svjetlost ih okruži.
Dječak ustade i iskorači iz utrobe razbijenog televizora. “Spasila sam ti život.“ – reče djevojčica.
“Da...“ - prošaputao je dječak tiho.
Isuviše slab da bi hodao, dječak se pope djevojčici na leđa.Taman kada su se spremali da krenu, iza njih se pojaviše nova strašila!
Bila su odlučna u svojoj nakani da dvoje neobične djece ne puste tek tako.
Strašila su stezala svoj obruč oko dječaka i djevojčice.“Šta ćemo sad?!“ – upita uplašeni dječak.
“Potrošila sam oba srca koja sam imala!Nemam više čime da se borim!” - tužno odgovori djevojčica.
“Čekaj, imam rješenje!“ - reče dječak.“Zavuci ruku u moj džep!”
Djevojčica zavuče ruku u dječakov džep.U ruci je držala veliko, crveno srce.
Djevojčica podiže srce visoko iznad glave i zamahnu njime prema strašilimakoja su već došla na svega nekoliko koraka od njih.
Začu se jaka eksplozija i gusti dim ispuni prostor pred njima. “Ne boj se,” - prošaputa djevojčica - “to je samo ljubav koja je jača od mržnje.”
Kad se dim slegao, plavičasta svjetlost se pojavi ispred dječaka i djevojčice.Oboje odahnuše.
“Hajde, vrijeme je da krenemo kući.” - reče djevojčica.
Prije nego što su načinili prvi korak, nova strašila im prepriječiše put.
“Dolaze sa svih strana!“ – povika dječak.
Strašila su ih opkoljavala, bjesnija no ikada.
“Ne brini, imam ideju!”
“Uhvati se čvrsto za mene i ja ću nas odvesti odavde!“ - reče djevojčica.
„Kuda?“ – upita dječak.
“Daleko, daleko od ove planete!“ – odgovori djevojčica.
Negdje daleko u svemiru čudna letjelica sastavljena od televizijskih monitora,letjela je polako.
Na jednom monitoru, u oku promatrača, bili su djevojčica i dječak,zagrljeni baš kao trenutak prije opkoljeni strašilima.
I dok su se udaljavali od svoje planete...
...sretno su se smiješili novom životu koji ih čeka negdje daleko, daleko...“Idemo u neki bolji svijet!“ – reče djevojčica sa olakšanjem.
“Daleko od medijskih strašila.“ – doda dječak.
Kraj
IMPRESSUM:
autor:BERIN TUZLIĆ
dizajn:MIRZA HASANEFENDIĆ
tekst:NAIDA LINDOV
ilustracija:ADI MAHINIĆ, BERIN TUZLIĆ
tiraž:500
Štampano u tri jezičke verzije:bosanska, engleska i francuska
