STJEPKO TEAK:
STJEPKO TEAK:
TEORIJA I PRAKSA NASTAVEHRVATSKOGA JEZIKA 1BIT I NAZIV
PREDMETAHrvatski jezik sastavnice predmeta: naini pouavanja,
hrvatski jezik kao prvi standardni idiom, uenici osnovnih i
srednjih kola. Naini pouavanja ovise o gradivu i ueniku. Uiti =
uiti sebe (stjecati znanje i vjetine na razliite naine), uiti
drugoga (prenositi vlastito znanje i vjetine na drugoga).
Nastava = organizirano pouavanje u koli, izlaganje udbenoga
gradiva u kolskoj ustanovi. kolovanje = institucionalizirani odgoj
ili stjecanje naobrazbe u kolskim ustanovama. Nazivi nastave
hrvatskoga jezika do sada: pouavanje hrvatskoga jezika, nastava
hrvatskoga jezika, znanost o pouavanju hrvatskog jezika, teorija
nastave hrvatskoga jezika (teorija i praksa nastave hrvatskoga
jezika), metodologija nastave hrvatskoga jezika, metodika nastave
hrvatskoga jezika, didaktika hrvatskoga jezika.Ime hrvatskoga
jezika spominje se: Baanska ploa, Zakon vinodolski, Razvod
istarski, Misal hrvacki, Judita (Maruli), Elektra (Zlatari)
Raslojavanje didaktike: didaktika hrvatskoga jezika u uem smislu
(lingvistika), didaktika knjievnosti, didaktika filma, didaktika
scenskih umjetnosti, didaktika hrvatske gramatike, didaktika
usmenog izraavanja (retorika), didaktika pismenog izraavanja,
didaktika fonetike i fonologije, didaktika morfologije i
rjeotvorbe, didaktika sintakse, didaktika leksikologije, didaktika
lingvistike stilistike, didaktika usmenog izraavanja (ars dicendi),
didaktika pismenog izraavanja (ars scribendi).
Pitanja: to? (bit i naziv predmeta) zato? (svrha pouavanja i
uenja hrvatskoga jezika) gdje? (u koli, obitelji, samostalno) kada?
(od najranijeg djetinjstva) koliko? (za najosnovnije potrebe ili
dublje poznavanje biti i funkcije hrvatskoga jezika) tko? (pouavaju
roditelji, uitelji, nastavnici, profesori) kako? (naela, sustavi,
vrste)
Tri razine:
1. razina znanstvenoga teoretskog prouavanja,
2. razina strune primjene teoretskih spoznaja (izrada projekata,
planova, programa, didaktikih uzoraka, metodikih uputa, udbenika i
drugih nastavnih sredstava),
3. razina praktinog prouavanja (izvoenje svih vrsta nastavnih
djelatnosti).( Prve dvije razine pripadaju didaktici, a druga i
trea metodici.
POUAVANJE HRVATSKOGA JEZIKA:
TEORIJA: bit i naziv; svrha, ciljevi i zadae; temelji predmeta;
putovi do svrhe; naela; preispitivanje teoretskih polazita.
STRUNA PRIMJENA: sustavi; pristupi; projekti, planovi i
programi; izvori i vrste; oblici i metode; preispitivanje
pretpostavaka strune primjene.
PRAKSA: priprava; nacrt, scenarij nastavne jedinice; izvedba
nastavne jedinice; provjera steenog znanja uenika; preispitivanje
izvedbenih postupaka.
TEORIJA I PRAKSA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA: didaktika,
metodika.SVRHA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA NA OPOJ NAOBRAZBENOJ
RAZINI
Svrha cilj zadaa zadatak.
Svrha = najvii, konani vrh pouavanja hrvatskoga jezika.
Ostvaruje se (ili ne ostvaruje) tek na kraju osnovnoga ili
srednjega obrazovanja.
Ciljeve postavljamo za svaki predmet u pojedinim obrazovnim
odsjecima (razredima, teajevima) i vrstama nastave (obvezni,
izborni, fakultativni, slobodni programi). Zadae raslojavaju cilj
na ostvarenja dosena u tijeku jedne nastavne ili teajne jedinice
(npr. odgojne, naobrazbene, komunikacijske i psihofunkcijske zadae
nastavnog sata). Zadaci se utvruju za svaki nastavni korak u
nastavnom procesu. Tri skupine zadataka: zadaci ponavljanja, zadaci
spoznavanja, zadaci provjere i vjebanja. Npr. nastavna jedinica o
morfemu mogla bi obuhvaati zadatke motivacije (ponavljanje znanja),
zadatke upoznavanja morfema (npr. zapaanje najmanje znaenjske
jedinice u rijei, odreenje i imenovanje leksikog i gramatikog
morfema, otkrivanje prefiksalnog morfema, odreenje i imenovanje
rjeotvornih i oblikotvornih morfema ili morfemskih varijanata ili
alomorfa ili korijenskog i spojnog morfema, zapaanje glasovnih
promjena u prefiksalnoj ili sufiksalnoj tvorbi, sinteza steenih
spoznaja o morfemu), zadatke provjere i vjebe.Bit predmeta i
svjetonazor: Svrha nastave svakoga pojedinog predmeta izvodi se iz
biti samoga predmeta i iz ope svrhe odgoja i obrazovanja. Osnovno
je svrhovno polazite usklaivanje kolstva s potrebama i mogunostima
pojedinca i naroda, prilagodba optimalnom razvoju i napretku
pojedinca i zajednice, ostvarivanje odgoja na naelima
humanizma.
O (ne)skladu odgojnih imbenika: kola nije jedini odgojni imbenik
(suradnja svih imbenika). Hrvatski jezik, po svom lingvistikom
ustroju, povijesti i po ulozi u ivotu naroda kojem pripada, ima
sasvim osebujan poloaj u odgoju. Hrvatski je jezik istodobno i
nastavni predmet i nastavni jezik. Po svojim funkcijama je izrazito
odgojni predmet.
Osebujnost hrvatskoga jezika: Hrvatski jezi je jezini standard i
supstandard, dijalekt i argon. Nazivi za jezik: ilirski,
slavjanski, slovjenski, slovinski, slavonski, bosanski, dubrovaki,
dalmatinski, arvacki, hrvatskosrpski, srpskohrvatski,
junoslavenski, srpski, materinski, materinji, naijenski, naki,
narodni
Svrha nastave hrvatskoga jezika: spoznaja o biti, osnovama i
znaajkama hrvatskoga jezika; svijest o potrebi uenja i njegovanja
hrvatskoga jezika; pravilna uporaba knjievnoga, tj. standardnoga
hrvatskoga jezika u govorenju i pisanju.Proimanje etiriju
razina:
1. Naobrazbena razina: postie se stjecanjem znanja o jeziku uope
(posebno o hrvatskom). Nune osnove ope lingvistike, osnove znanosti
o hrvatskom jeziku (fonetika, fonologija, morfologija, tvorba
rijei, sintaksa, leksik, stilistika, pravopis, pravogovor,
dijalekti i povijest hrvatskoga jezika), poznavanje temeljnih
zaklada hrvatske rijei u knjievnosti (umjetnika, znanstvena,
publicistika rije u kazalinom, filmskom, televizijskom ili
radijskom jeziku).
2. Odgojna razina: ostvaruje se pokretanjem volje za uenje i
njegovanje hrvatskoga jezika i poticanje osjeajnoj odnosa prema
hrvatskom jeziku. Opi odgojni ciljevi hrvatske kole, ljubav prema
hrvatskom jeziku i narodu (elja za spoznavanjem, uenjem i to boljom
uporabom tog jezika), pozitivni osjeajni odnos prema nestandardnim
inaicama hrvatskoga jezika (jezina snoljivost, kulturan odnos prema
drugim jezicima).
3. Psihofunkcijska razina: razvoj psihofizikih funkcija
promatranja tekstova u pismenom ili usmenom obliku, zapaanje
jezinih injenica i njihovih obiljeja; logino zakljuivanje i
apstraktno miljenje (spoznaja jezinih zakona i pravila), matanje i
zamiljanje.
4. Komunikacijska razina: svi oblici usmenog i pismenog
priopavanja (razvijene psihofizike funkcije, steeno znanje i
umijee), jezino stvaralatvo (umijee stvaranja novih vrijednosti
hrvatskoga jezika).Temelji nastave hrvatskoga jezika: uenik, jezik,
uitelj i okolnosti u kojima se nastava izvodi. Uzajamno su
povezani, o njima ovisi uspjeh u nastavi.UENIKUenik = os oko koje
se vrti nastava; nastava mora biti po mjeri uenika. Uitelj mora
poznavati i pojedinca i razrednu zajednicu. Uenik = subjekt
(aktivan subjekt, uenik koji pita, raspravlja, istrauje, zahtijeva,
problematizira, surauje s uiteljem rjeavajui zadane i stvarne
probleme). Dijete je kao pergamena gusto ispisana sitnim
hijeroglifima,
od kojih ti moe samo dio odgonetnuti,
od kojih moe neke izbrisati ili precrtati,
a pomou nekih ispuniti sadraj. Janusz KorczakNASTAVNO GRADIVO
HRVATSKOGA JEZIKA:
Komunikacijska slojevitost jezinog priopavanja: govorenje,
sluanje, pisanje i itanje.
Govorenje: izravno = iva rije (privatna i javna; dijaloka i
monoloka); simultani prijenos (telefon, videofon, radio, televizija
u ivo); neizravni prijenos (gramofon, magnetofon, kazetofon, film,
snimke, diskete).
Sluanje: iva rije u izravnom dodiru; simultano prenesena rije
(telefon, videofon, emisije u ivo); nesimultano prenesena rije
(gramofon, film, magnetofonske vrpce).
Pisanje: rukopisno i pismoslikarsko (pisma, plakati, natpisi,
oglasi); strojopisno i tiskovno (poslovna pisma, novine, asopisi,
stripovi, knjige); elektronsko (televizija, video, film,
raunalo).
itanje: rukopis (pisma, plakati, natpisi, razliiti tekstovi);
strojopis i tisak (knjige, stripovi, novine, leci, brzojavi,
poslovni dopisi); natpisi na zaslonu/ ekranu (tv, video, film,
raunalo).
Didaktika slojevitost:
1. sluanje, 2. razumijevanje, 3. govorenje, 4. itanje, 5.
pisanje.Jezine komunikacije: egocentrini govor (jezik-igraka),
socijalizirani djeji govor (igra, neobavezno brbljanje), usmjereni
razgovor (nastavni, poslovni), opisivanje, pripovijedanje,
raspravljanje. Razine spoznavanja jezika: gramatika, rjenika,
pravopisno-pravogovorna i tekstoloka.Gramatika/Slovnica: imanentna
(intuitivna) gramatika, didaktika (kolska) gramatika, znanstvena
(analitika) gramatika. Prednost u nastavi ima didaktika gramatika
ona je temelj jezinog uenja; svrha joj je uenje jezika.
TRADICIONALNA I MODERNA NASTAVA GRAMATIKE:Tradicionalna nastava
gramatike: usredotoena je na spoznajni objekt (gramatiku), na
udbeno gradivo; uenik se mora prilagoditi gramatici. Objektivna je,
u aritu je predmet uenja. Okrenuta je prema kolektivnim
vrijednostima (kolektivni nastavni oblici frontalni rad i
katehetika dijaloka metoda). Pojmovna je, cilj su joj pojmovi
jezinog sustava (ovladavanje pojmovima = ovladavanje jezinom
komunikacijom). Analitika je, ralanjuje jezini sustav i jezine
strukture. Apstraktna je, bavi se sustavom, strukturama i njihovim
elementima. Dedukcija. Formalna nastava. Vezana je za statinu
prolost, preuzima norme prologa trenutka. Okrenuta k prolosti,
razvija jezini dogmatizam jezina norma je vrsta, nepromjenjiva,
neupitna zakonitost, a nastavnik zna to je pravilo, a to ne. U
sreditu je uenje norme. Autoritarnost jezini autoriteti su
nepovredivi. Pojam univerzalnoga ono to je zajedniko u jeziku.
Osjeaj za apsolutne vrijednosti koje traju u prostoru i vremenu.
Usredotoena na esencijalno, bitno u jeziku, zanemaruje nebitne,
pomone injenice. Jezino reproduciranje (dobro poznavanje jezinog
sustava, ali neosposobljenost za jezino stvaralatvo).
( SAETAK: Tradicionalna je nastava usredotoena na spoznajni
objekt. Ona je objektivna, kolektivna, formalna, pojmovna,
analitika, apstraktna, usmjerena prema svrsi vezanoj za statinu
prolost. Razvija dogmatizam, osjeaj autoriteta, pojam
transcendencije i apsolutnosti, osjeaj univerzalnosti i
esencijalnosti. Osposobljava za jezinu reprodukciju.
Moderna nastava gramatike: usredotoena je na spoznajni subjekt
(uenik); okrenuta je k ueniku i udbeno gradivo prilagoava njegovim
potrebama i mogunostima. Subjektivna je, u aritu je
uenik.Individualna je, okrenuta pojedincu. Naelo individualizacije
(metode pisanja ankete, sastavci). ivotna je, ivot je u pozadini
svakog djelovanja. Globalna je, cjelinska nastava, polazi od jezika
kao sustava sustava. Konkretna realizacija (konkretno govorno
ostvarenje, pojam, pravilo, paradigma, jezina zakonitost).
Indukcija. Intuitivna nastava (intuitivna, imanentna gramatika).
Vezana je za dinaminu budunost uenika (jezik u kretanju, rastu,
mijenama). Razvija skepticizam, preispituje norme, provjerava ih,
mijenja i prilagouje. U sreditu je spoznavanje jezika koje omoguuje
shvaanje i potivanje norme. Jezina sloboda elastina stabilnost /
stabilna elastinost. Osjeaj posebnosti brine o posebnostima,
sluajnostima, neponovljivostima. Stilogenost - osjetljivost za
vrijednosti pojedinanih ostvaraja u jeziku. Svijest za relativnost
jezinih promjena (ivotne posebnosti, kontekstualne i situacijske
razliitosti). Svijest o egzistencijalno vanim vrijednostima
prednost jezinim injenicama koje su vane za uenikovu egzistenciju
(ivotna praksa). Jezino stvaralatvo (intuicija i znanje primjereno
ivotnim potrebama).
( SAETAK: Moderna je nastava usredotoena na spoznajni subjekt.
Ona je subjektivna, individualna, intuitivna, vitalna, globalna,
konkretna, usmjerena k ishoditu zbog boljeg osiguranja dinamine
budunosti. Razvija skepticizam, osjeaj slobode, pojam imanentnosti
i relativnosti, osjeaj sposobnosti i egzistencijalnosti.
Osposobljava za jezino stvaralatvo.PRAVOPIS: Pravopisni prirunici
obuhvaaju: grafijska pravila (pismo, slovni znakovi), pravila koja
razrjeavaju odnos pisanja prema izgovoru (fonoloko-morfonoloka
naela), pravila koja su u prvom redu gramatika (fonetsko-fonoloka i
morfoloka), pravila koja poboljavaju obavijesnost teksta.
PRAVOGOVOR: obuhvaa izgovor glasova, naglaivanje rijei
(akcentuacija), intonaciju reenice. Jasnoa, razgovijetnost i
pravilnost glasova. USMENO I PISMENO IZRAAVANJE: Uenici se postupno
osposobljavaju za komuniciranje knjievnim jezikom. No, mogu
komunicirati i na dijalektu, argonu (ako je glavni cilj iznoenje
odreenog sadraja). Svrha: oslobaanje uenika za javu i privatnu
uporabu govorene i pisane rijei u svim ivotnim situacijama;
razvijanje uenikih sposobnosti pravogovornih i pravopisnih navika u
skladu s knjievnojezinom normom; razvijanje uenikih sposobnosti za
usmeno i pismeno komuniciranje na svim jezinim, stilskim i
tekstovnim razinama standardnog jezika; upoznavanje uenika s
osnovnim znaajkama najeih tekstovnih vrsta i funkcionalnih stilova
te s osnovama tekstovne lingvistike i stilistike (stvaralaka
proizvodnja tekstova). To se ostvaruje na posebnim satima nastave
usmenog i pismenog izraavanja, u nastavi gramatike povezano s
odreenim gradivom, u nastavi knjievnosti, u nastavi filmske i
scenske umjetnosti, u cjelokupnoj nastavi hrvatskoga jezika
iskoritavanjem razliitih oblika govorenja i pisanja u metodike
svrhe.SLUANJE: Zadaa svih uitelja: nauiti uenika sluati. Vjebe
sluanja treba organizirati radi osposobljavanja za usredotoenost na
usmeno izlaganje; privikavanje na kontinuirano, trajno praenje;
razumijevanje sadraja; razlikovanje bitnog i nebitnog, opeg i
posebnog, sredinjeg i rubnog; zapaanje jezinih obiljeja;
zapamivanje sadraja; ponavljanje i oponaanje bilo sadrajnih bilo
izgovornih sastavnica usmenog izlaganja. Izvori sluanja: uiteljevo
/ uenikovo govorenje i itanje, govorenje gosta u nastavi (glumac,
knjievnik), govorenje ili itanje na radiju / filmu i televiziji /
snimljeno na gramofonskoj ploi, magnetskoj ili kasetofonskoj
vrpci.Nastavno podruje usmenog i pismenog izraavanja dijeli se na:
poetno itanje i pisanje, itanje, govorenje i pisanje. POETNO ITANJE
I PISANJE = prvi korak djeteta u civilizaciju pisane rijei. S
poetnim itanjem i pisanjem ne treba preuraniti. Tempo, ritam i red
ovladavanja cijelom abecedom treba uskladiti s prirodom jezika i
mogunostima razreda i pojedinca. Metode: globalna, glasovna
analitiko-sintektika, pojmovna ili fonetika, tekstovna,
fonografika, metoda slogovanja, sricanja, glasanja, usporednog
itanja i pisanja, normalnih reenica, normalnih rijei, usklinika U
izboru metoda treba imati na umu ove kriterije: narav standardnog
jezika i posebnosti uenikove imanentne gramatike, kulturoloko
okruje i kulturne navike uenika (radio, strip, tv...)
Vana je elastinost, prilagodljivost. Prilagoavanje problemima
koje izaziva odnos uenikih govornih navika prema pojedinim
glasovima. ITANJE:
ita (tko?) moe biti pojedinac, par, skup, zbor, uenik, uitelj,
glumac, struni djelatnik s radija, televizije, filmaMoe biti
uenikovo, nastavnikovo, glumevo, itanje po ulogama. Po kriteriju
itaa, itanje se dijeli na: individualno (pojedinano, samostalno),
zborno (kolektivno, skupno, grupno), nastavnikovo, uenikovo,
glumako, recitatorsko, itanje po ulogama. Plus: itanje u paru
(naizmjenino, tandemsko), itanje posredstvom auditivnih i
audiovizualnih sredstava (spikersko, gramofonsko, kasetofonsko,
radijsko, televizijsko...) Tekst (to) je predmet itanja. Po
kriteriju teksta, itanje se dijeli na itanje rukopisnih,
strojopisnih, tiskovnih i magentskih / elektronskih zapisa (pisma,
dopisi, novine, knjige, plakati, reklame, pisani tekstovi na tv-u,
raunalu, radiju; beletristiki, novinski, znanstveni, poetski,
popularni tekstovi) Mjesto (gdje?) itanja u nastavi najee je kola,
uionica, itaonica i obiteljski dom; ali i ulica, crkva, trgovine,
javna mjesta Po kriteriju mjesta, itanje se dijeli na razredno i
izvanrazredno itanje. kolski prostori: uionica, itaonica, knjinica,
hodnici i drugi kolski prostori (panoi, plakati, zidne novine,
oglasi). Izvankolski prostori: kua, stan, ulica (natpisi, reklame,
oglasi), crkva, trgovina, radionice, muzeji, kino, kazalite,
kolodvori Svrha (zato?) itanja je jasno i tono primanje napisane
obavijesti. Dijeli se s obzirom na potrebe primatelja obavijesti i
karakter poruke. Logiko itanje / itanje s razumijevanjem cilj:
razumijevanje poruke; spoznajna razina. Izraajno itanje cilj:
doivljaj teksta ili pobuditi odreeni doivljaj teksta kod itatelja;
doivljajna razina. S obzirom na italake mogunosti, itanje moe biti:
interpretativno itanje (uenika, uitelja ili znanstvenika ita
nastoji glasovno interpretirati svoj doivljaj i razumijevanje
teksta); stvaralako itanje (recitatorsko, glumako, umjetniko ita s
veim ili manjim umjetnikim ambicijama i umijeem
spoznajno-doivljajnim slojevima autorova teksta ostvaruje svoju
interpretaciju teksta i svoj osjeajni naboj); usmjereno itanje
(dublje i ire poniranje u tekst; moe biti analitiko itanje
ralanjivanjem se zapaaju, promatraju i vrednuju pojedinosti u
tekstu ili kritiko itanje prosuuju se tvrdnje i pitanja u tekstu,
ita im suprotstavlja svoja pitanja i tvrdnje), itanje s komentarom
(ita komentira proitano).
Nain (kako?) dva kriterija: glasnoa i nazonost/izonost itaa.
Razlikuje se itanje na glas (glasno; govorna realizacija) i itanje
bez glasa (neglasno, u sebi; negovorna realizacija). Glasno itanje
moe biti neposredno itanje (ostvaruje se izravnim dodirom itaa u
sluaa; na istom su mjestu) i posredno itanje (obavlja ga ita na
radiju, televiziji, zvuno je snimljeno na kasetofonu, gramofonu).
Glasno itanje moe biti i spontano i usmjereno.GOVORENJE:
Usmene vjebe prema glavnom cilju vjebanja mogu biti:1.
Gramatiko-pravogovorne: a) fonoloke
b) morfoloke
c) sintaktike
d) leksike: obuhvaaju leksikogramatike, leksikosemantike i
leksikostilistike vjebee) pravogovorne/ortoepske mogu biti
artikulacijske (izgovor glasova), akcenatske (naglaivanje rijei),
intonacijske (reenina melodija, tempo, stanka, silina, boja glasa)
i pravogovorno-pravopisne vjebe (povezivanje pravogovora s
pravopisom).2. Stilsko-kompozicijske: razgovaranje, opisivanje,
pripovijedanje, tumaenje, raspravljanje, upuivanje.
Stilsko-kompozicijske vjebe mogu biti dijaloke (razgovorne igre,
telefonski razgovor, rekreativni razgovor, usmena dramatizacija,
intervju, poslovni razgovor) i monoloke (opisivanje/deskripcija,
pripovijedanje/naracija, tumaenje/eksplikacija: analitiko i
sintetiko izlaganje, raspravljanje/diskusija,
upuivanje/instrukcija, mjeoviti oblici).Usmene vjebe prema stupnju
izvornosti mogu biti:
1. Na tuim tekstovima: itanje, recitiranje, govorenje na pamet,
usmeni diktati.
2. Na vlastitim tekstovima: odgovaranje na pitanja, izlaganje
vlastitih sadraja.
Teme usmenih vjebi moraju biti u skladu s potrebama, mogunostima
i interesima uenika. Uenici trebaju govoriti o onome to znaju, to
im je blisko, to ih zanima i to im koristi. Naela praktinosti,
sadrajne kompetencije, ivotnosti i zaviajnosti.PISANJE:
Razlike izmeu pismenog i usmenog izraavanja:
Pisati / itati: na poetku kolovanja javlja se nulta situacija;
monoloka, jednostrana akcija bez izravnog partnerstva (vremenski
razmak do recepcije); povratna obavijest nakon pisanja nije mogua
ili kasni (odgaanje komunikacije); prostorna odvojenost i
razliitost situacije pri pisanju i itanju; vrijeme za planiranje,
prosuivanje, oblikovanje i ponovno zapoinjanje (vremenski tjesnac =
nedoraena kompozicija i pogreke); vremenski razmak izmeu miljenja i
pisanja/itanja (kod pisanja je djelomino mogue pretplaniranje i
predoblikovanje; gubitak misli; nove ideje; tehnika i brzina
pisanja uzrokuje nedostatnu koncentraciju na pravilnost); prevoenje
znakova u prostornost, istodobnost i trajnost pisma; logika i stil;
intenzivniji obuhvat sadraja i situacije, vea tonost i iscrpnost;
neverbalni oslonci: ralamba, odjeljci, naslovi, razliiti tipovi
tiska, podcrtavanje, pravopis); izdiferenciranost i sloenost
umanjuju ivotnost i neposrednost; tenja prema standardizaciji
jezinih i predstavljakih oblika; jezik svrha sam jezik!Govoriti /
sluati: sposobnost komuniciranja postoji na poetku kolovanja;
dijaloka interakcija (neposredno obraanje sugovorniku; nema
vremenskog odmaka); trajna povratna obavijest i povratno djelovanje
(metakomunikacija, ispravak); jednakost govorne situacije
(situacijski kontekst); potreba neprekidnoga govorenja
(koncentracija); istodobnost miljenja i govorenja (govorni proces,
tijek misli); akustiki znakovi ovise o zakonitosti situacije i
vremenskoga tijeka (sjeanje, ponavljanje); komunikacijski oslonci:
geste, mimika, gibanje tijela, odjea, moduliranje glasa, ritam;
spontanost (umanjuje preciznost i pouzdanost); jezik kao sredstvo
komuniakcije. Pismene se vjebe mogu podijeliti na:
1. gramatiko-pravopisne (fonoloke, morfoloke, sintaktike,
leksike, pravopisne/ortografske)
2. stilsko-kompozicijske (razgovaranje, opisivanje,
pripovijedanje, tumaenje, raspravljanje, upuivanje).
PRAVOPISNE VJEBE: grafijske (pisanje slova, velika i mala slova,
strane rijei), glasovne (pisanje glasova i glasovnih skupova),
interpunkcijske (interpunkcije i ostali pravopisni znakovi),
leksike (sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei).
Pismene vjebe prema stupnju izvornosti dijele se na:
1. prepisivanje
2. odgovori na pitanja
3. dopunjavanje i proirivanje reenice
4. ispravljanje (pogreaka, deformiranih reenica)
5. diktati
6. sastavljanje (duih i kraih tekstova)
Osnovno izvorite tema: uenik i svijet koji ga okruuje (dom,
kola, zaviaj, svijet stvarnost i mata, tvarni i duhovni
svijet.Razliite pismene vjebe: vjebe itljivoga, lijepoga i urednoga
pisanja; vjebe stvaranja pravopisnih navika; gramatike vjebe;
stilske vjebe; leksike vjebe; sastavljake vjebe (sastavljanje
pripovjednih, opisnih, raspravljakih, pjesnikih, poslovnih i drugih
tekstova).
ISPRAVLJANJE:
1. POVREMENO ISPRAVLJANJE pojedinanih pogreaka na bilo kojem
stupnju nastavnog procesa u bilo kojem tipu nastavnog sata. Npr.
kada uenik, govorei o pjesmi, filmu ili bilo emu, na satu
hrvatskoga jezika prekri knjievnojezinu normu uenika treba
upozoriti na pogreku (primjerice na nestandardni naglasak, oblik
ili rije). Kada uenik piui napie neto pogreno, nastavnik to treba
ispraviti. No, nastavnik mora paziti da ispravljanjem jezinih
pogreaka ne dekoncentrira uenike kad je teite nastave npr. na
knjievnoj temi. Mora paziti da ueniku ne odvrati pozornost od
problema koji rjeava ili s teme koju obrauje.
2. REDOVITI PREGLED I ISPRAVAK svega to uenici piu u nastavne
svrhe bilo u koli bilo kod kue. To se odnosi na biljenice (kolski
rad, domaa zadaa, lektira, radnja biljenica).3. REDOVITI ISPRAVAK u
nastavi usmenog i pismenog izraavanja koje obuhvaa vjebe itanja,
govorenja i pisanja.
a) Vjebe itanja otklanjanje pravogovornih pogreaka koje su
rezultat uenikove imanentne gramatike; treba vjebati izgovor
glasova na koje uenik nije navikao, naglasne vjebe
b) Govorne i pisane vjebe tijek: uvod (motivacija i najava
zadae), izvedba (priprema, izraavanje, analiza i prosudba
ispravak), zakljuak (ocjena vjebe, povezivanje s buduim vjebanjem).
Jezine pogreke mogu biti:
Stilske (nefunkcionalna uporaba: arhaizmi, neologizmi,
dijalektizmi, argonizmi, tuice, frazemi, perifraze, sinonimi,
glagolski oblici, padei, reenine konstrukcije)
Pravogovorne (usmene vjebe; to su artikulacija, akcentuacija i
intonacija)
Pravopisne (pismene vjebe; to su veliko poetno slovo,
sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei, pravopisni znakovi i
interpunckija)
Gramatike (fonoloke, morfoloke i sintaktike)
Analiza: zapaanje pogreke, objanjavanje vrste pogreke i
upuivanje na pravilo koje je prekreno, otklanjanje pogreke.
4. POSEBNE VJEBE u ispravljanju. Vjebe u kojima e se uenici
osposobljavati da zapaze, objasne i otklone pogreku u govoru ili
pismu.
Izvori lingvodidaktikih predloaka za ispravak mogu biti:
standardnojezini ueniki usmeni ili pismeni tekstovi u kojima ima
otklona od knjievne norme; nastavnikovi usmeni ili pismeni tekstovi
s otklonima od norme; usmeni tekstovi s otklonima od norme na
radiju, televiziji i sl; pisani tekstovi u novinama, na filmu,
televiziji, raunalu. Ispravljake vjebe moraju imati osmiljen tijek:
motivacija s pripremom (najava i objanjenje zadae), ispravljanje,
saimanje steenih spoznaja. NASTAVNIK
Nastavnik = svatko tko izvodi nastavu na bilo kojem kolskom
stupnju, u bilo kojoj vrsti kole i bez obzira na postignutu diplomu
i zakonom odreeno zvanje. Nastavnik kao ovjek snane osobnosti
(nastavnik koji je NETKO, uen i odgojen). Pravi nastavnik mora
omoguiti uenicima da misle svojom glavom. Nastavnik = prijatelj
uitelj mora voljeti uenika (uvijek!). Motivacija za uenje.
Nastavnik = strunjak (pedagoka, psiholoka, socioloka i didaktika
naobrazba; poznavanje uenika). Struna kompetencija nastavnika:
potpuna teoretsko-praktina ovladanost sadrajima uvrtenima u kolski
predmet, ira kultura, obavijetenost i ostalim znanstvenim i
umjetnikim podrujima (npr. kazalite, glazba, povijest, slikarstvo).
Nastavnik stvaralac: znanje, umijee, nadahnue. Nastavnik e izabrati
pravu metodu, postupak, rije u pravom asu samo ako poznaje nastavne
metode i postupke te ako suvereno vlada hrvatskom rijeju i
reenicom. Potpuna suivljenost s predmetom, uenikom i aktualnim
okolnostima. OKOLNOSTISve okolnosti po kojima odgojna djelatnost
moe biti (ne)uspjena. Jezine okolnosti: mjesni govor, argon uenika,
uenici dvojezinici, viejezina sredina, jezino susjedstvo s drugim
etnikim skupinama, razlikovna gramatika, razlikovni rjenici.
Zemljopisne okolnosti: u kakvom se kraju nalazi kola (ravnica,
brda, planine, primorje, otok) To se odraava na rjenik.
Prilagoavanje nastave zemljopisnim osebujnostima zaviaja, seoske,
gradske i mjeovite sredine, toponimija, ekonimija, etnici, ktetici.
Povijesno-politike okolnosti: totalitarni i demokratski reimi;
unitarne, federativne i konfederativne drave; nacionalno iste i
slobodne dravne zajednice; nacionalno mjeoviti i slobodni
(demokratski) i neslobodni (nedemokratski) uvjeti. Dijaspora;
dvojezini uenici; jezina batina. Povezanost s hrvatskom jezinom u
knjievnom batinom, zaokreti u drutvenom sustavu i drutvenom
poretku, ratne situacije. Drutveno-gospodarske okolnosti: grad,
selo; industrijski, turistiki i poljoprivredni kraj; bogato i
siromano naselje Arhitektura kolskih prostora (prostranost,
dvorane), didaktika opremljenost kole (knjinica, elektronska
uionica, labaratorij). (Ne)imunost opine, kole, obitelji u vezi s
nabavom knjiga, raunala Kulturoloke okolnosti: poznavanje kulture i
kulturnih navika u nekom kraju; kultura zaviaja, obitelji i uenika,
navike i svjetonazor povezan s tom kulturom, udio zaviajne kulturne
batine u opoj hrvatskoj kulturi.
NAELA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA
U OSNOVNOJ I SREDNJOJ KOLI
1. NAELO OPE NAOBRAZBE I STRUNE USMJERENOSTI: Nastava hrvatskoga
jezika u osnovnoj i srednjoj koli izvodi se na razini ope
naobrazbe. Uenici se osposobljavaju za one sadraje i naine uporabe
hrvatskoga jezika koji su korisni svima u svakoj situaciji. U
srednjim strukovnim kolama: usmjeravanje prema potrebama izabrane
struke (npr. izuavanje strunog nazivlja, vjebe usmjerene na potrebe
budueg zanimanja i sl). Izbor i vrednovanje gradiva,
organizacijskih oblika i metodikih postupaka.
2. NAELO ZNANSTVENOSTI: Nastava hrvatskoga jezika temelji se na
znanstvenim postignuima nauka o hrvatskom jeziku i svih znanstvenih
grana vanih za ovu nastavu: logika, komunikologija, informatika,
lingvistika, psihologija, sociologija, pedagogija, povijest,
zemljopis vrsto oslanjanje na utvrene i ope prihvaene znanstvene
spoznaje i metode primjenjive na odreenom naobrazbenom stupnju.
Nastavnikov pokuaj da apstraktno gradivo to vie priblii ueniku moe
rezultirati izdaju znanstvene istine zbog prejednostavnosti. U
prihvaanju jezikoslovnih novosti mjerilom nam moraju biti uenike
mogunosti i potrebe, a ne treba pretjerivati sa znanstvenom aurnou
i modernou. Ovo naelo zahtijeva neprestanu provjeru starih i novih
spoznaja te odabir onoga to je najbolje za uenika.
3. NAELO ODGOJNOSTI: Nastava hrvatskoga jezika mora biti
mnogostruko odgojna. Jezini odgoj. Uenik mora stei ljubav prema
jeziku koji ui, svijest o potrebi jezine kulture te navike jezine
snoljivosti (potivanje tuih jezika, narjeja, idioma). Odgoj duha i
karaktera. Uenik treba izgraditi svoj nain miljenja i ponaanja te
svoj svjetonazor preko oblikujui svoje govorne navike, prouavajui
jezik kao sredstvo miljenja i komuniciranja te shvaajui uzajamnu
vezu izmeu jezika i stvarnosti koju jezik preslikava. Odgojnost se
ostvaruje osobnim stavom i ponaanjem nastavnika; izborom tekstova,
lingvodidaktikih predloaka s pozitivnim utjecajima; izborom naina,
metoda i metodikih postupaka koji pozitivni angairaju uenike;
povezivanjem nastave hrvatskog jezika s kulturnim domaajima
Hrvatske, Europe Suodnos odgojnih i obrazovnih ciljeva, ni jedan se
ne smije ostvarivati na tetu drugoga!4. NAELO STVARALATVA: Nastava
hrvatskoga jezika mora biti stvaralaka kako za uenika tako i za
nastavnika. Uenik bi trebao sam istraivati i otkrivati jezine
pojave i zakonitosti, a nastavnik bi ga trebao uvoditi u jezino
stvaralatvo. Svojim stvaralakim postupcima uitelj je poticaj i uzor
uenicima u njihovim stvaralakim pokuajima. Npr. preoblikujui
zaviajni u standardnojezini tekst, uenici mogu uiti padee i
otkrivati nastavke za pojedine padee. U jezinom stvaralatvu uenika
razlikujemo:
a) Stupanj reprodukcije: zapaanje, shvaanje u uopavanje
gramatike pojave te praktina primjena na razini reprodukcije.
b) Stupanj produkcije: postavljanje problema koji zahtijeva
korak u nepoznato, matanje, stvaralako traenje i pronalaenje
novoga.c) Stupanj stvaralake primjene jezinog otkria.
5. NAELO KNJIEVNOG JEZIKA: Temelj je kolskog predmeta zajedniki
jezik svih Hrvata knjievni / standardni hrvatski jezik. Uenici se
postupno osposobljavaju za komuniciranje knjievnim jezikom uei
gramatiku, pravopis, stilistiku i rjenik hrvatskoga knjievnog
jezika te vjebajui usmeno i pismeno izraavanje na tom jeziku.
Osnovne spoznaje o svim oblicima hrvatskoga jezika na sinkronijskoj
razini i dijakronijskoj osi.6. NAELO ZAVIAJNOSTI: Naelo zaviajnosti
je dopuna naelu knjievnog jezika. U nastavi hrvatskoga jezika treba
se iskoristiti uenika imanentna gramatika (jezini / gramatiki
osjeaj) = gramatiki sustav zaviajnog narjeja koji se vie ili manje
ne podudara sa sustavom knjievnoga jezika. Osjeaj za gramatiku,
neposredna (intuitivna) svijest. Naviknutost na odreeni jezini
sustav koja je spontano steena u obiteljskom i zaviajnom krugu.
Imanentna gramatika zahtijeva razliite pristupe u pouavanju
hrvatskoga knjievnog jezika zbog svoje razliitosti. Uporaba
zaviajnog idioma kontrastivna analiza standardnog i dijalektnog
jezika. Razlikovna gramatika i razlikovni rjenik. 7. NAELO
MEUOVISNOSTI NASTAVNIH PODRUJA: Nastavni predmet hrvatski jezik
obuhvaa u razliitom opsegu vie razliitih podruja (gramatiku,
pravopis, pravogovor, rjenik, stilistiku, knjievnost, film,
kazalite ). Hrvatska je rije bitna sastavnica svih nastavnih
podruja hrvatskoga jezika, ona ih povezuje i ini integralnim
dijelovima istoga predmeta. Moraju postojati zasebni sati
gramatike, knjievnosti, govornih i pismenih vjeba, ali i oni u
kojima se ta podruja povezuju, preklapaju i isprepliu. 8. NAELO
RAZLIKOVANJA I POVEZIVANJA JEZINIH RAZINA: Jezinom analizom treba
omoguiti ueniku razlikovanje jezinih razina. On treba zapaziti
njihovu meuovisnost i uzajamnu povezanost u jezinom komuniciranju.
Uenik treba stei osnovne spoznaje o jeziku koje e ga osposobiti za
razinsko promiljanje o jeziku. Provoenje ovog naela poinje u
5.razredu osnovne kole (morfoloka, derivacijska, fonoloka,
semantika i sintaktika razina). 9. NAELO OBAVIJESNE I ESTETSKE
FUNKCIONALNOSTI (naelo cjelovitosti, naelo jedinstva gramatike i
stilistike):Jezine injenice treba spoznavati u njihovu obavijesnom
i estetskom funkcioniraju svaka se jezina pojava promatra i na
planu sadraja i na planu izraza. Promatranje u uzajamnou razina, u
njihovu funkcioniranju i konkretnom govorenom ili pisanom tekstu.
Nastavnik treba zasnivati nastavu gramatike na cjelovitim
tekstovima ili govornim situacijama. Povezivanje gramatike i
stilistike. Otkrivanje estetske funkcije rijei. Martinet jezik kao
instrument koji omoguuje postizanje odreenih rezultata. Ako uenika
pripremamo za uspjenu uporabu instrumenta kojima komunicira sa
svojom okolinom, moramo ga upoznati i s nainom funkcioniranja toga
instrumenta. 10. NAELO TEKSTA: Nastava hrvatskog jezika polazi od
teksta i tekstu se vraa, svrha joj je stvaranje uspjenih govorenih
i pisanih tekstova. Svaka jezina injenica mora se zapaati u svom
funkcioniranju i to preko teksta. Tekst je lingvodidaktika osnovica
za razmiljanje o jeziku, za prouavanje jezika te za stvaralaku
primjenu jezinoga znanja. Tekst = govoreni ili pisani iskaz koji je
u nizu svojih jezinih jedinica obiljeen njihovom uzajamnom
povezanou (koherencija) i potpunou (kompletnost). Tekst koji nam
slui za potrebe nastave hrvatskog jezika nazivamo lingvodidaktiki
(lingvometodiki) predloak. Izvor lingvodidaktikih predloaka moe
biti sve to uenik slua, ita, govori i pie. Uitelj ga nalazi u
udbenicima, prirunicima, vjebenicama za uenike; u prirunicima za
nastavnike; u (ne)obvezatnoj lektiri; u novinama, asopisima; u
uenikim, kolskim listovima; u uenikim sastavcima; u javnim
natpisima; u radio i tv emisijamaNastavnik moe i sam sastavljati
lingvodidaktike predloke. Prema ciljnoj usmjerenosti,
lingvodidaktiki predloci mogu biti:a) Polazni tekstovi tekstovi na
kojima se prvi put zapaaju i prouavaju jezine injenice.
b) Vjebeni tekstovi tekstovi na kojima se utvruje i uvjebava
primjena steenoga znanja.
c) Provjerbeni tekstovi tekstovi na kojima se provjerava steeno
znanje.
Lingvodidaktiki predloci trebaju biti: cjeloviti, zasieni
injenicama koje se ue, prilagoeni uenicima i zadaama, prirodni
(normalni, logini, gramatiki, pravopisno i stilski pravilni) i
kratki. Ova pravila doputaju iznimke!
11. NAELO SADRAJNE, TEKSTOVNE I STILSKE RAZNOVRSNOSTI: Uenik
mora upoznavati hrvatski jezik na raznovrsnim sadrajima, tekstovima
i funkcionalnim stilovima. Knjievno-umjetniki tekstovi mogu imati
prednost, ali ne i potpunu prevlast! Treba izabrati tekstove koji
su ueniku bliski i sadre ono potrebno. Biranje jezinih izvora s
raznovrsnim sadrajima bitno je radi stjecanja raznovrsnijeg jezinog
blaga i bogaenja uenikova rjenika na (gotovo) svim podrujima koja
ulaze u krug uenikovih potreba te radi djelotvornijeg poticanja i
podravanja uenikih interesa za hrvatski jezik, jezinu naobrazbu i
nastavu. Sadraji u razliitim tekstovnim varijantama: opisnima,
pripovjednima, izlagakima, raspravljakima, upuivakima, mjeovitima.
Uenici se moraju iskuati u knjievnim (crtice, anegdote, prie,
dijalog, esej, pjesma) i novinskim vrstama (vijest, izvjee, lanak,
intervju). Vjebe za svakodnevni ivot (molbe, potvrde, zapisnik,
poslovni dopis, pismo, estitka, brzojav, pozdravni govor). Razliiti
stilovi: knjievnoumjetniki, popularnoznanstveni, znanstveni,
upravno-psolovni Izvori hrvatskoga jezika: izvorna i prevedena
djela; znanstveni, popularnoznanstveni, upravni, poslovni, novinski
i drugi tekstovi; zvune snimke hrvatske rijei (ulomci iz kazalita,
ulomci razgovora); uenike i nastavnike sastavnice; stripovi i
filmovi; radijske i televizijske emisije.12. NAELO SADRAJNE
KOMPETENCIJE: Uenici bi se trebali okuavati u govorenju i pisanju
standardnim hrvatskim jezikom na sadrajima koji su im poznati,
bliski, zanimljivi i korisni. Ako treba uenika potaknuti da govori
ili pie o sadrajima njemu nepoznatima ili manje poznatima, treba ga
za to najprije motivirati i pripraviti. Nastava se zasniva na
ivotnoj praksi uenika, na stvarnim uenikovim potrebama, na
potrebama uenikove svakodnevice.13. NAELO PROSUDBE: Uenike treba
osposobiti za vrijednosnu prosudbu svakoga teksta (na obavijesnoj,
misaonoj, osjeajnoj, estetskoj, gramatikoj, stilskoj i pravopisnoj
razini). Uitelj treba biti uzorom (pri interpretaciji). Prosudbe
nastavnika ne smiju biti jednostrane (zasnovane samo na negativnim
ili pozitivnim primjedbama). Treba izbjegavati uopene,
neargumentirane prosudbene primjedbe (dobro, loe, osrednje).
Dokazi, konkretni primjeri, obrazloenje.14. NAELO DEMOKRATINOSTI:
Svakom pojedinom ueniku treba dati jednaku priliku da naui hrvatski
knjievni jezik, da ga spozna te da njime praktiki ovlada. Nastavnik
ne smije zanemariti niti one slabije, niti darovite! Treba
uravnoteiti odnose meu krajnostima i rasporediti raspoloivo vrijeme
u korist svima. Promiljeno iskoritavanje nastavnik oblika
(individualan, tandemski, grupni i frontalni rad) i metodikih
postupaka. 15. NAELO SUSTAVNOSTI I NESUSTAVNOSTI: Nastava
hrvatskoga jezika izvodi se s jezikoslovnog stajalita sustavno i
nesustavno. Didaktika sustavnost. Neki se jezini sadraji ue prema
sustavu dotinoga jezinoga gradiva, a drugi nesustavno (ali sustavno
prema didaktikim naelima). Npr. o sustavno se ui morfologija, a
nesustavno fonologija. Sustavnost pretpostavlja bitne sastavnice
jezinih struktura bez kojih bi sustav bio okrnjen ili ne bi
funkcionirao kao sustav. U srednjoj se koli sve gramatiko gradivo
ui sustavno. U osnovnoj koli uenik lingvistiki nesustavno (metodiki
sustavno) ui gramatiku u nastavi usmenog i pismenog izraavanja
(nepodudaranje svoga iskaza s knjievnom normom); u nastavi
gramatike (sustavno uei o jednim pojavama zapaa i druge); u nastavi
pravopisa (pravopisnu normu ui uz pomo gramatikog termina koji se
jo nije uio u nastavi gramatike); u nastavi filmske kulture
(nepodudaranje izgovorene rijei s normom standardnog jezika); u
nastavi knjievnosti (stilske funkcije nekih gramatikih injenica
koje e se poslije obraivati u gramatici)16. NAELO EKONOMINOSTI I
SELEKTIVNOSTI: Treba ekonomino iskoristiti raspoloivo vrijeme da bi
se ciljevi gramatike nastave ostvarili optimalno, u skladu s
teoretskom i praktinom vanou gradiva propisanog nastavnim
programom. Metodiar treba probrati gradivo u skladu s mogunostima i
potrebama uenika te vanijim jezinim injenicama odrediti vie vremena
i drugaije metodike postupke, manje vanima manje vremena, a nevane
treba izostaviti. Svrhovitiji rad. Nastavnik treba tragati za
pogodnijom organizacijom nastavnog procesa i metodikim postupcima
koji uenicima omoguuju da u to kraem vremenu to tonije i to
potpunije spoznaju odreene jezine pojave.17. NAELO INDUKCIJE I
DEDUKCIJE: Indukcija = put od zapaanja konkretnih pojava do
uopavanja, od konkretnoga do apstraktnoga: promatranje tekstovne
cjeline zapaanje odreene jezine pojave u njoj utvrivanje njezina
sastava i znaenja (izraza i sadraja) uopavanje provjeravanje
primjena. Dedukcija = put od pravila prema primjeru (npr. uenik
zapamti pravilo te pomou njega regulira vlastitu govorenu
djelatnost). Deduktivni put ako ima uvjeta za njega: mogunost
motivacije uenika za takav rad i njegova sposobnost da razumije
ishodinu definiciju, pravilo ili tezu. Za indukciju i dedukciju
najbolji kriterij jest dob, umna razvijenost uenika i karakter
gradiva. Prednosti indukcije: uenik ne mora vjerovati autoritetu
onoga tko postavlja tezu (pravilo, definiciju) jer je sam otkriva
na nizu primjera te se osposobljuje za istraivaki rad.18. NAELO
PRIMJERENOSTI I AKCELERACIJE: Nastava gramatike mora biti
prilagoena svakom ueniku s obzirom na njegovu dob, jezinu i
socijalnu pripadnost, vrijeme i kraj u kojem ivi, znanje, umnu
razvijenost i specifine sposobnosti. Naelo individualizacije.
Programirana nastava prinos pojedinca grupnoj, kolektivnoj
sposobnosti u zajednikom radu. Ispreplitanje individualnog i
kolektivnog rada. Kod primjerenosti, treba imati na umu razine
usvojenosti znanja. Neko gradivo se mora usvojiti na svim razinama,
a neko se moe usvojiti na razini prepoznavanja, a kasnije na razini
reprodukcije i preoblike. Naelo akceleracije ili anticipacije =
uenje na visokoj razini teine ueniku se daju i tei zadaci koji e
aktivirati unutarnje skrivene snage i pospjeiti njegovo
sazrijevanje. Nastavnik mora dobro poznavati svakoga uenika (i
gramatiku i nastavni program). 19. NAELO ANALIZE I SINTEZE: Uenici
spoznaje o hrvatskom jeziku stjeu analitikim i sintetikim
postupcima. U prednosti su sintaktiko-analitiki pristupi:
sintaktiko promatranje tekstovne cjeline; ralanjivanje cjeline na
strukturne sastavnice; otkrivanje znaenja i funkcija odabranih
jezinih injenica; sintetiko uopavanje analizom steenih spoznaja.
Ovo se naelo prvenstveno odnosi na prvo spoznavanje odreenih
jezinih pojava. U teoriji sinteza; u vjebi analiza. Sintetini
pregledi: predavana, itanja, sintetiki znanstveni ili
popularno-znanstveni lanci (povijest hrvatskog jezika, dijalekti,
znanstvene struje, teorija). Lingvostilistika analiza rezultira
saetom prosudbenom sintezom. Uenici moraju biti osposobljeni za
analizu i sintezu.20. NAELO ZORNOSTI: Nastava hrvatskoga jezika
mora biti zorna. Naelo zornosti obuhvaa vizualnu i auditivnu
stvarnost. Jezik se ostvaruje na dvjema razinama: pisani jezik na
vidljivoj, a govoreni jezik na slunoj razini. Zreti = vidjeti.
Promatranje konkretnih predmeta, eksperimenata, slika, modela,
grafikona (uenje na samim predmetima), sluanje govorenog jezika ili
jezika prenoenog elektronskim, radijskim, televizijskim putem.
Naelo oiglednosti = naelo jezinog osjeaja (imanentne gramatike).
21. NAELO ZANIMLJIVOSTI: Za uenje gramatike uenika treba
motivirati. Da bi se to postiglo, gramatiku nastavu treba uiniti
zanimljivom. Gramatika je apstraktna i racionalna. Zanimljivost
gramatike nastave moe se postii razliitim nainima i sredstvima:
izborom zanimljivog lingvometodikog predloa (aktualni i ueniku
bliski tekstovi); pronalaenjem aktualnih jezinih ili jeziku bliskih
pitanja zbog motivacije za obradu odreenog gradiva; umjenim
kombiniranjem razliitih metodikih postupaka (metoda, oblika,
pristupa, vrsta vjebi..); izbjegavanjem metodike stereotipije
(metodika ablona); iskoritavanjem likovnog i grafikog didaktinog
materijala; upotrebom razliitih audiovizualnih sredstava
(televizije, radija, magnetofonske ili gramofonske vrpce);
organizacijom jezinih natjecanja i igara (zagonetke, gramatiki
domino, kviz). Potreban je osjeaj za mjeru. Nastavnik treba u
ueniku probuditi ljubav za jezik, jezine probleme te probuditi
svijest o potrebi jezine kulture. SUSTAVI I PRISTUPI U NASTAVI
HRVATSKOGA JEZIKA
Nastavna, didaktika, obrazovna, odgojno-obrazovna strategija =
slijed naina i organizacijskih oblika kojima se svrha ostvaruje. U
didaktici se kao nastavni sustavi navode: katehetska, majeutika,
predavaka, heuristika, programirana, timska, egzemplarna,
problemska nastava. U nastavi hrvatskoga jezika istiu se 2 sustava:
gramatiko-knjievni i integracijsko-korelacijski. Sustavi nastave
hrvatskoga jezika:1. Gramatiko-knjievni sustav: jezina se kultura
stjee uenjem gramatike i knjievnosti. Ako uenik naui pravila
knjievnoga jezika te ako proita dovoljno djela dobrih pisaca i
iskoristi sve prilike koje mu nastava gramatike i knjievnosti prua
za govorenje i pisanje, osposobit e se za uspjeno komuniciranje na
hrvatskom knjievnom jeziku. Prevladao je u tradicionalnoj srednjoj
koli.
2. Integracijsko-korelacijski sustav: ideja o sjedinjavanju i
povezivanju nastavnih sadraja. Jezino-umjetniko podruje: hrvatski
jezik, likovna i glazbena struktura, strani jezik i jezik
narodnosti. Korelacija = suodnos, uzajamna zavisnost, vremensko i
prostorno povezivanje razliitih dijelova. Korelacija je povezivanje
po nekoj srodnosti, radi neke svrhe, pri emu ne dolazi do bitnih
promjena povezanih jedinica. Integracija = obnova, ponovno
udruivanje neko netaknutih, a potom razdvojenih cjelina.
Integracija je itavost, cijelost, jedinstvo. To je proces vrstog
proimanja razliitih dijelova u novu jedinstvenu cjelinu
sjedinjavanje. Koordinacija = usklaivanje programskih sadraja.
Integracijsko-korelacijski sustav zasniva s na sjedinjavanju,
povezivanju i usklaivanju programskih sadraja. Koordinaciju
(usklaivanje), korelaciju (povezivanje) i integraciju
(sjedinjavanje) moemo imati na razini predmetnog podruja (jezik +
knjievnost, knjievnost + film), na razini programskih cjelina
(fonetika + morfologija). Uzorci povezivanja ili sjedinjavanja:
jezik kao jezgra, knjievnost kao jezgra, izraavanje kao jezgra,
film kao jezgra, scenska umjetnost kao jezgra Primjer srodnih
sastavnica: tema, fabula, osnovni ton, ideja, likovi, vrijeme,
mjesto.3. Dogmatsko-reproduktivni sustav: Nastavnik prosuuje,
ispravlja i klasificira jezinu proizvodnju uenika prema formalnim
gramatikim pravilima. Nastavnik postavlja jezine dogme koje se
moraju nauiti i primjenjivati u govorenju i pisanju. Preferira se
dedukcija; zapamivanje definicija, pravila i paradigma; metode
diktiranja, uenja na pamet i katehetikog razgovora.
4. Analitiko-eksplikativni sustav: Uenika se potie da
prouavanjem teksta analitiki otkriva gramatike pojave na razini
knjievne norme. Heuristiki razgovor, indukcija, samostalno izvoenje
definicija, pravila i paradigma, tekstovna analiza. Knjievnojezina
forma, uenikova govorna praksa (argonska, dijalekatska,
knjievnojezina).5. Problemsko-stvaralaki sustav: temelji se na
naelu stvaralatva. Uenik je u ulozi istraivaa pred kojeg se
postavlja odreeni jezini problem (dilema, pitanje, potekoa).
Samostalno istraivanje i pronicanje usporeivanje injenica, analiza,
ocjena posebnih obiljeja, uopavanje i sinteza spoznatih istina.
Najei oblici gramatike problemske nastave:
a) Promatranje pojedinih gramatikih injenica: uenici se
osposobljavaju za samostalnu analizu jezinog materijala kako bi
mogli zapaziti jednu injenicu meu drugima, razlikovati je od drugih
nove spoznaje, nove jezine zakonitosti. Npr. promatrajui tekst,
uenik moe zapaziti da za izricanje prolih radnji, uz ve poznati
perfekt, postoje i drugi glagolski oblici (aorist).
b) Rjeavanje gramatikih zadaa: razvija se gramatiko miljenje
uenika. Razliitim operacijama uenici otkrivaju pojedina svojstva
neke gramatike injenice, razvrstavaju istorodne, srodne i
raznorodne pojave, preoblikuju zadane gramatike predloke Npr. u
tekstu trae umanjenice, razvrstava ih prema sufiksima te utvruje
razliku u znaenju tih sufiksa.
c) Ispravljanje jezinih pogreaka: osposobljavanje uenika da
razlikuju knjievnojezine od neknjievnojezinih, usustavljene od
neusustavljenih gramatikih pojava te da mogu identificirati jezinu
koherentnost teksta. Npr. rjeavanje jezinih nesporazuma;
ispravljanje nestandardnih, zaviajnih i dijalektalnih tekstova.
d) kolski jezini pokus: samostalna istraivaka djelatnost;
usmjeruje uenika na jezine probleme te razvija sposobnosti
lingvistikog miljenja i zamiljanja. Didaktiki jezini pokus moe
obuhvatiti:
Proirivanje i produbljivanje znanja o nekom gramatikom pitanju
prilikom ponavljanja u viim razredima.
Potvrivanje i provjera pretpostavaka koje se odnose na neka
obiljeja izabranih gramatikih injenica.
Eksperimentalno utvrivanje semantiko-stilistikih funkcija
gramatikih oblika.
Otkrivanje funkcioniranja rijei kao sjecita razliitih
razina.
Utvrivanje odnosa uenikoga zaviajnoga govora prema knjievnom
jeziku.
Otkrivanje srodnosti i razliitosti prema drugim jezicima (jezici
uenikove okoline, strani jezici)
Otkrivanje stilistikih mogunosti i posebnosti u razliitim
medijima.
Povezivanje nastave jezika s nastavom knjievnosti, izraavanja i
stvaranja.
Jezini pokusi Hans Glinz:
1. Pokusi zvunosti: ispituje se kako i koliko zvuna komponenta
utjee na sadraj obavijesti te kako se fonacijsko-auditivni jezik
prenosi u grafiko-vizualni. Sluajui govoreni tekst uenici
ustanovljuju zavrnost silazne i nezavrenost uzlazne intonacije,
funkciju stanke, tempa, naglaska2. Pokusi premjetanja: ispituje se
koliko se poredak pojedinih znakova ili znakovnih skupova moe
promijeniti, a da se ne promijeni sadraj, tj. koliko utjee na
znaenje takvo premjetanje fonema ili slogova u rijei, rijei u
reenici, reeninih lanova u reenici, zavisnih i nezavisnih reenica u
sloenim i mnogostruko sloenim reenicama, odjeljaka u tekstovima.3.
Pokusi zamjene: ispituje se da li se moe pojedini znak ili znakovni
skup zamijeniti drugim, a da se ne mijenja znaenje te koliko se
znaenje takvom zamjenom mijenja. Npr. zamjena fonema (med, red,
rad, rat).4. Pokusi preoblike: ispituje se odnos sintaktikih
mogunosti i sadraja. Postoje:
Pokusi preoblike kojom se ne mijenjaju sintaktiki odnosi, nego
samo znaenje (preoblike pitanjem, usklikom, nijekanjem i
zahtjevom).
Pokusi preoblike koji u biti ne mijenjaju znaenje, ali mijenjaju
sintaktike odnose (preoblike poimenienjem, atribucijom, nizanjem,
obezlienjem, infinitizacijom, pasivom, spajanjem, slaganje,
uvrtavanjem, oreenienjem)
e) Stvaranje tekstovnih jedinica prema zadanom gramatikom
uzorku: na osnovi prouene gramatike grae uenici izravni povezuju
svoju jezinu teoriju i praksu stavljajui se u poloaj pisca ili
govornika koji svoje teoretsko gramatiko znanje iskoritava u
jezinom stvaralatvu. Prema prouenom uzorku uenici sastavljaju
reenicu, iskaz ili veu tekstovnu cjelinu. Stvaralake zadae koje
treba itati i analizirati lingvostilistika analiza. Npr. ispriaj
svoj doivljaj izriui prole radnje perfektom, prezentom, aoristom,
pluskvamperfektom, imperfektom i kondicionalom. 6.
Lingvistiko-komunikacijski sustav: nastoji uskladiti lingvistiku
naobrazbu s uenikim komunikacijskim potrebama. Uenici se upoznaju s
jezinim znanostima i teorijom komuniciranja. Osposobljavanje za
usmeno i pismeno priopavanje prema uenikim aktualnim i skoranjim
potrebama. Gramatiko, pravopisno, rjeniko i stilistiko gradivo
povezuje se, ispreplie i proima s teorijom sastavljanja te
praktinim usmenim i pismenim vjebama.PROGRAMSKE VRSTE NASTAVE
HRVATSKOGA JEZIKA
1. OBVEZNA NASTAVA: projektira se za obvezne kolske stupnjeve i
za osnovne programe razliitih srednjih kola. U osnovnoj koli temelj
obveznoga programa ine sadraji koji osposobljavaju uenika za
uspjenu komunikaciju na hrvatskom knjievnom jeziku u nastavi i u
drugim ivotnim okolnostima gdje se od uenika zahtijeva uporaba
knjievnog jezika. Jezikoslovni sadraji ulaze u obvezni kolski
program toliko koliko je nuno za uspjeno ovladavanje usmenom i
pismenom knjievnojezinom komunikacijom, za osnovno znanje o biti i
funkciji jezika na obavijesnoj i umjetnikoj razini. U srednjim
kolama svrha nastave je glavni kriterij za izbor temeljnih
obvezatnih sadraja: programi gimnazija moraju obuhvatiti sadraje iz
jezika i knjievnosti koji pruaju visok stupanj jezine kulture na
praktinoj i teoretskoj razini te poznavanje hrvatske jezine batine
u skladu s potrebama studija; programi strukovnih kola moraju
usavriti jezinu naobrazbu steenu u osnovnoj koli i dopuniti je
sadrajima specifinima za jezinu komunikaciju u strukovnim
djelatnostima.
2. DOPUNSKA NASTAVA: uenici koji zbog loijeg predznanja i
slabijih psihofizikih sposobnosti ne mogu uspjeno pratiti nastavu
primjerenu prosjenim uenicima. Program za dopunsku nastavu izgrauje
nastavnik prema potrebama pojedinca. Naelo individualizacije. Npr.
dopunska nastava itanja, pisanja, govorenja, gramatike.
3. IZBORNA NASTAVA: kola na svakom stupnju moe ponuditi vie
razliitih programskih sadraja izmeu kojih uenik obvezno bira jedan
ili vie njih (ovisi kako je program kole propisao). Kada ga
odabere, izborni predmet postaje obvezatan za cijelu kolsku
godinu.
4. SLOBODNA NASTAVA: Ako kola ima za to uvjete, uenik moe birati
jedan ili vie predmeta koji nisu propisani kolskim programom.
Darovitiji i ambiciozniji uenici biraju predmet prema svojim
sklonostima i sposobnostima. Npr. ue se samo argoni, stilistika,
retorika ili glagoljica. Izborni program moe se suziti i na posebne
teme, npr. naglasci u hrvatskom jeziku, glagolski oblici u hrv.
jeziku.
Izborna i slobodna nastava mogu se organizirati kao redovita
nastava u okviru normalne kolske satnice ili kao teajna nastava s
razliitim trajanjem (tjedan, mjesec). Posebna je vrsta teajne
nastave radioniki rad praktino stvaralatvo. Jezine sadraje obuhvaa
knjievna radionica (kako pisati pjesme, prie, igrokaze), stilistika
radionica (kako pisati funkcionalnim stilovima hrvatskoga jezika),
akcentoloka radionica (kako sluati, biljeiti i izgovoriti razliite
hrvatske naglaske), dijalektoloka radionica (kako istraivati
odreeni dijalekt), leksikografska radionica (kako prikupljati
rijei, kako ih biljeiti, kako sastavljati rjenike), prevoditeljska
radionica (kako prevoditi s hrvatskog na strani jezik i obrnuto),
kazalina radionica (kako glumiti, reirati, postaviti scenografiju),
filmska radionica ili videoradionica (kako snimiti film).5. UENIKE
SLOBODNE (IZVANNASTAVNE) AKTIVNOSTI: Uenik slobodno bira aktivnost
kojom e se u koli ili izvan nje baviti. Jezikoslovna ili filoloka
druina: prouavanje jezika knjievnih djela, mjesnog govora,
lektoriranje i korigiranje uenikih kolskih listova, prevoenje,
jezine igre Knjievna (literarna) druina: prouavanje knjievnosti,
vlastito knjievno stvaralatvo. Novinarska druina: prouavanje jezika
i stilu u novinarstvu, lektura i korektura tekstova koje
objavljuju, pisanje o jeziku. Recitatorska i dramska druina:
prouavanje govornih vrednota; npr. artikulacija glasova,
akcentuacija, intonacija. Filmska, televizijska i radio druina:
prouavanje rijei.NASTAVNI OBLICI
Nastavni oblici: frontalni rad, grupni (skupinski) rad,
individualni rad.FRONTALNI RAD: prevladava, ekonominiji je i
jeftiniji. Prednosti:
Uenici u frontalnoj nastavi nastupaju kao vei kolektiv i stjeu
prve navike ponaanja u zajednikom radu.
Uenicima je omogueno da stjeu isto znanje, na istoj razini, na
iste naine.
Frontalna nastava prua nastavniku vie mogunosti za izmjenu
razliitih metodikih postupaka. Nastavnikova kreativnost.
Pojedinci lake spoznaju svoje domete i sposobnosti kada se mogu
usporediti s drugima.
Lake se razvija kolektivni natjecateljski duh.
Uitelj komunicira s cijelim razredom te tako snanije djeluje na
ueniki zajednicu.
Heuristiki razgovor pojedinac komunicira s velikim brojem
razliitih sugovornika (diskusija, polemika), i to preko: dogovora,
spora, obrane vlastitoga miljenja, modifikacije vlastitih
stavova
Metoda usmenog izlaganja
GRUPNI (SKUPINSKI) RAD: Djeja sklonost za udruivanjem
(kulminacija: 11. i 12. godina). Nedostatak: sporost rada pojedinih
skupina, opasnost da se izvjetaji voditelja skupine, rasprava o
njima i zakljuci ne stignu obraditi. Zato je skupinski rad
prikladan za rjeavanje jednostavnijih zadaa. Tandemski oblik rada =
rad u parovima. Npr. jedna skupina parova rjeava zadau metodom
podcrtavanja, druga metodom zamjene, trea metodom ispisivanja,
etvrta metodom upisivanja (dopuni), peta metodom preoblike
INDIVIDUALNI RAD: uklanja ueniki pasivizam, pomae da se mladi
razvijaju kao stvaralake linosti. Treba motivirati i osposobiti
uenika za aktivnost. Vie nastavnikova rada, suvremeno opremljenog
prostora, nastavnih sredstava i didaktikih materijala.
Problemsko-stvaralaka nastava. Treba procijeniti primjerenost
samostalnog rada, motivirati uenike i dobro ih uputiti na rad,
dozirati gradivo za svakog pojedinca prema njegovim mogunostima.
Razliiti tipovi individualnog rada: rad s udbenikom, rad s
nastavnim listiima, ispunjavanje anketnih upitnika, rjeavanje
zadataka objektivnog tipa responderom i bez njega, rjeavanje
tkestva, algoritmizacija, programirana nastava Razliiti tipovi
individualnog rada: SAMOSTALNI RAD S UDBENIKOM: a) Djelomino: Uenik
se slui samo polaznim tekstom i metodikim postupkom promatranja
jezine pojave, otkrivanja njezina obiljeja i uopavanja. Uenik
iskoritava iz udbenika samo zadatke i vjebe.
b) Potpuno: Na nastavnom satu uenik cijelu udbeniku jedinicu
samostalno obrauje, a nastavnik na kraju u frontalnom (razgovor,
usmeno ispitivanje) ili individualnom radu (nastavni listi, niz
zadataka objektivnog tipa) provjerava koliko je gradivo usvojeno.
Izvan nastavnog sata kod kue ili u koli uenik samostalno prouava
udbeniku jedinicu i rjeava zadatke, a na nastavnom satu zajedniki
provjeravaju i utvruju znanje itajui i analizirajui svoje
rezultate, vjebajui na novim primjerima
NASTAVNI LISTII: metodiki element iskoristiv u pojedinim
odsjecima nastavnog procesa. Npr. pri uenju prijedloga, nakon
uvodnog razgovora o pticama, nastavnik e podijeliti listie s
crteima ptice i krletke (u krletki, na krletki, nad krletkom).
ALGORITAM = skup gramatikih simbola i postupaka potrebnih za
rjeavanje bilo kojeg gramatikog zadatka ili problema pomou odreenih
gramatikih operacija tono utvrenim redom. Misaone operacije:
analiza, argumentacija, dedukcija, eliminacija, generalizacija,
indukcija, komparacija, kontrastiranje, sinteza, supstitucija,
transformacija. Razvijanje miljenja. Npr. pitanja da-ne.
PROGRAMIRANA NASTAVA: Da bi koristila uenika, on mora imati
razvijene navike intelektualnog rada, mora biti motiviran za rad i
upuen u tehniku rada s programiranim sekvencijama. Prednost ima
dedukcija. Brojna nastavna sredstva, npr. magnetofonske vrpce,
dijapozitivi, prozirnice, gramofonske ploe). Elektronska
uionica.IZVORI NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKABitni je izvor nastave
hrvatskoga jezika sam hrvatski jezik u svim svojim pojavnostima i
funkcijama. Jedini izvori nastave bilo kojeg jezika su tekstovi
stvoreni na tom jeziku.Izvori prema tekstovnim nositeljima:
1. iva rije uitelja, uenika i svih neposrednih initelja u
nastavi
2. usmena rije prenesena bilo kojim sredstvom (zvunikom,
telefonom, gramofonom, magnetofonom, kazetofonom, radijem,
televizijom, filmom)
3. pisana rije predstavljena razliitim nainima (knjigom,
novinama, nastavnim listom, plakatom, ekranom)
Nastavni izvor = svaki ostvaraj hrvatskog jezika u svim njegovim
usmenim i pismenim pojavnostima tekst u najirem lingvistikom
znaenju te rijei. Npr. Baanska ploa. Nastavno sredstvo =
prijenosnik teksta, sredstvo kojim se tekst ueniku predstavlja,
predouje. Npr. fotografija, zvuni film. Nastavno pomagalo =
naprava, aparat ili stroj potreban za pokazivanje tekstova naroitim
tehnikama, najee razliitim projekcijama. Npr. grafoskop,
televizor.Tri vrste tekstova u slubi nastavnog izvora:
1. tekstovi dani neposrednom ivom rijeju
2. tekstovi dani prijenosom ive rijei
3. tekstovi dani pismom
1. TEKSTOVI DANI NEPOSREDNOM IVOM RIJEJU: Uitelj je prvi izvor u
nastavi hrvatskoga jezika. On mora pruiti primjer te biti
najpozvaniji i najpouzdaniji nositelj i tuma hrvatskih tekstova.
uenik, aktivno sudjelujui u nastavi, postaje nositelj hrvatskoga
teksta, npr. kao uzor dobra izgovora naglasaka, pravilne uporabe
padea Suradnici nastavnika, gosti: glumci, recitatori, vrsni itai,
knjievnici, novinari, znanstvenici Obitelj moe biti koristan pomaga
u nastavi hrvatskoga jezika (npr. sluati izgovor i ).
2. TEKSTOVI DANI PRIJENOSOM IVE RIJEI: Razlikujemo: prijenos
zvunikom, radioprijenos, audiosnimku, zvuni film, televizijski
prijenos, videosnimku, zvunu raunalnu disketu.3. TEKSTOVI DANI
PISMOM: Pisana rije u nastavi moe biti: rukopisna (uiteljevo i
ueniko pisanje, rukopisne isprave, pisma), strojopisna (nastavni
listiu, slubeni dopisi), tiskana (letak, plakat, novine, asopis,
knjiga), elektronska (na videu, filmu, raunalu).
IZVORI: auditivni (ujni) izvori, vizualni (vidni) izvori,
audiovizualni izvori.AUDITIVNI (ujni) IZVORI:
a) iva rije nastavnika, uenika i drugih sudionika u nastavi:
Uiteljeva iva rije kao najvaniji izvor novih spoznaja. Uitelj mora
izgraditi vlastitu govornu i razgovornu stilistiku, nastavnu
retoriku koja e biti sugestivna, privlana, uvjerljiva. Osnovni
zahtjevi za uitelja: ovladanost knjievnim jezikom (a i glavnim
narjejima), sposobnost sintaktiko-rjenike prilagodbe uenikom
auditoriju, dikcijsko umijee (ugodna boja glasa). Uenici mogu
izgovarati dijalektne, argonske ili knjievnojezine tekstove;
iznositi, tumaiti, objanjavati i obrazlagati svoje spoznaje o
jeziku i sadrajima vezanima za nastavu jezika; pripovijedati,
opisivati, razlagati, raspravljati, upuivati usmeno izlaui svoja
stvaralaka jezina postignua; izvoditi dio nastavnog procesa kao
predavai ili voditelji rasprave o kojem jezinom problemu. Npr. uei
o dativu i lokativu uenici zamjenjuju knjievnojezine reenice svojim
zaviajnima te utvruju razlike u nastavcima.b) Radioprijenos,
radiosnimke i druge audiosnimke: radioemisije. Sastavljanje jezinog
dijela programa za kolsku ili mjesnu radiopostaju, suradnja u
jezinim emisijama radiopostaja na irem podruju. Suvremeni je
radioaparat iskoristiv gotovo u svakom mjestu i vremenu, u
najrazliitijim ivotnim okolnostima. Kao izvor znanja, radio se
pojavljuje u tri vida: Kao obrazovni program, manje ili vie
prilagoen konkretnim nastavnim planovima i programima (npr. radio u
koli).
Kao obrazovni program namijenjen nekolskom opinstvu (npr.
prosvjetni i kulturni programi). Kao opi program, usmjeren prema
razliitim temama, namjenama i sluateljima (npr.
popularnoznanstvene, politike, zabavne emisije).
Npr. uenici mogu sluati emisiju na radiju te zabiljeiti rijei
koje ne razumiju ili mogu sluati kako izvoai naglaavaju pojedine
rijei
Neke od emisija u 60. i 70.godinama: Jezini savjetnik, Jezik i
stil, Kako govorimo, Na jezik, Razgovor o naem jeziku
Danas: Govorimo hrvatski, Hrvatski na svagdanji, Rijei, rijei,
rijei.
Treba izbjegavati: pretrpanost injenicama, podacima, pojmovima i
brojkama; prebrzo govorenje; nepotrebno ili pak nedovoljno obraanje
sluateljima; preduge, viestruko sloene reenice; neumjerena i
neprimjerena uporaba zamjenica; pretjerana uporaba tuica i
nepotrebnog meunarodnog nazivlja; intelektualistiki stil optereen
apstrakcijama i spekulacijama teko dostupnima uenicima; unoenje i
objanjavanje pojmova koji se rijeima teko mogu predstaviti bez
slike ili gestikulacije i mimike.
Audiosnimke: snimke govornih tekstova kao lingvodidaktiki
predloci; govorne i glazbene snimke kao poticajno sredstvo ili
rekreativni radni predah (npr. kajkavska popijevka kada se obrauje
kajkavsko narjeje); radionastavna jedinica didaktiki oblikovana za
izravnu vezu s uenicima: motivacija, upute za rad, metodiko
izlaganje gradiva, vjebe i zadae.
Radiovijest kao slobodni diktat u nastavi izraavanja: uenici
sluaju radio te zapisuju ono to smatraju bitnim. Npr. biljeenje
radioemisije najvanije vijesti piu hvatajui bitne injenice, a ne
najsitnije pojedinosti.
VIZUALNI (vidni) IZVORITri osnovne skupine: pisani tekstovi
(tekstovi predstavljeni razliitim grafikim nainima)
tekstovi prikazani ekranom
crtei, slike, fotografija, skulpture, modeli, (ne)iva priroda.
1. PISANI TEKSTOVI (tekstovi predstavljeni razliitim grafikim
nainima): Pisana je rije pogodna za promatranje, ralanjivanje,
prosuivanje. Tri glavne skupine:a) RUKOPISNI TEKSTOVI mogu biti
razliita podrijetla: nastavniki, ueniki, izvankolski (pisma,
dopisi, spisi), arhivski (rukopisi starih pisaca, pretisci ili
izvornici starih spisa i knjiga). Mogu biti predstavljeni kao:
izvornici (pisma, dopisi), zapisi na kolskoj ploi, zapisi u uenikim
biljenicama, razliite kopije (fotokopije, grafofolije).
Tekstovi na kolskoj ploi: prednosti brzo brisanje pogrenog ili
nepotrebnog teksta, dobar pregled cjeline za cijeli razred,
mogunost kombiniranja s drugim sredstvima i pomagalima.
Uenike biljenice: Uobiajene su biljenice koje uenicima slue za
kolski rad (biljeke prema nastavnikovu tumaenju, vjebe, rjeavanje
razliitih zadataka), domai rad (domae zadae), obvezatne kolske
zadae (kojima se povremeno provjerava dosegnuti stupanj
pismenosti), kolsku lektiru (dnevnik itanja). Nedostaci: uenici
mnogo piu, a nastavnik to rijetko pregledava i popravlja; kolska
biljenica slui kao podsjetnik i vjebenica, a ne kao stvaranje
drugog udbenika! Uenik u svoju kolsku biljenicu zapisuje: nadnevak
i naslov kolskog rada; saetke nastavnikova izlaganja ili uenikih
zakljuaka kojih nema u udbeniku; grafike prikaze i crtee kojih nema
u udbeniku; vjebe koje uitelj zadaje; zadatke za domau zadau,
upute.
b) STROJOPISNI TEKSTOVI: umnoeni, fotokopirani ili prvi
primjerci. Mogu biti ueniki, nastavniki, izvankolski i arhivski ako
su namijenjeni stjecanju znanja o hrvatskom jeziku ili utvrivanju i
provjeri toga znanja.
c) TISKANI TEKSTOVI: najei. To su: UDBENIKA LITERATURA: obuhvaa
lingvistike tekstove didaktiki usmjerene na uenje izabranih jezinih
sadraja na odreenom naobrazbenom stupnju. U nastavi hrvatskoga
jezika to su: Temeljni udbenik: sadri osnovno gradivo propisano
nastavnim programom za odreeni razred, a katkad i za vie razreda
ili za krae razdoblje (npr. jedno tromjeseje, jedno polugodite).
Jezina vjebenica ili radna biljenica: sadri razliite zadatke za
vjebanje i provjeravanje znanja izloenoga u temeljnom udbeniku.
Hrestomatija ili zbirka tekstova za nastavne svrhe = itanka:
namijenjena je u prvom redu nastavi knjievnosti, ali je treba
iskoritavati i u nastavi gramatike, pravopisa i ostalih jezinih
sadraja te u nastavi usmenog i pismenog izraavanja. UDBENIK
hrvatskoga jezika: uz uitelja, najdostupniji i najcrpljeniji izvor
znanja. Udbenik je knjiga za uenika. Postoji nekoliko podjela
udbenika: S obzirom na sadraj: udbenik samo s jezinim gradivom;
udbenik s gradivom za nastavu jezika te usmenog i pismenog
izraavanja; udbenik s gradivom iz svih podruja nastave hrvatskoga
jezika (knjievnost, gramatika, pravopis, usmeni i pismeno
izraavanje, scenska i filmska kulutra).
S obzirom na cilju usmjerenost i tehniku oblikovanost: knjiga
namijenjena samo ueniku; namijenjena ueniku i uitelju; razgranati
udbenik (udbenik namijenjen ueniku; vjebenica ili radna biljenica
namijenjena ueniku; prirunik koji dosljedno prati svaku udbeniku
jedinicu namijenjen nastavniku).
Po nainu uporabe, udbenik moe biti namijenjen: samostalnom uenju
(udbenik za samouke); za uenje s nastavnikom u razredu; za uenje
kod kue nakon nastavnikove obrade u koli; za uenje s nastavnikom i
samostalno utvrivanje kod kue. Po didaktikoj koncepciji, udbenik
moe biti zasnovan: na induktivnoj metodi (na osnovi teksta i
zapaenih jezinih injenica u njemu, iznose se definicije, paradigme
i pravila), na deduktivnoj metodi (izlau se definicije, pravila i
paradigme to se potom oprimjeruje odgovarajuim potvrdama), na
induktivno-deduktivnoj metodi (iz polaznog se teksta izdvajaju
primjeri na kojima se tumae jezine zakonitosti, a te se nove
spoznaje iskoritavaju za pronalaanje i stvaranje novih primjera),
na dijalokoj metodi (s induktivnom, deduktivnom ili
induktivno-deduktivnom usmjerenou); na popularno znanstvenom ili
esejistikom monolokom diskursu; na naelima programirane nastave; na
naelima izvornosti; na iskljuivo verbalnom tumaenju; na verbalnom
tumaenju vie ili manje potpomognutom grafikim prikazima, crteima,
fotografijama, slikama.
Udbenik slui i nastavniku da bi uenika nauio uiti, da ga
iskoristi u nastavnom procesu kao izvor znanja, da bi ueniku mogao
dati zadau za samostalan rad kod kue.
Jezini se udbenik u samoj nastavi moe iskoristiti u cjelini (na
nastavnom se satu iskoristi i udbeniki tekst i metodiki pristup
kako ga je autor ponudio), djelomice (samo po koji dio udbenike
jedinice, npr. samo polazni tekst ili samo definicije i pravila),
samo zadaci koje e uenici rijeiti kod kue (nastavnik na satu daje
samo kratke upute).
Ako uenici imaju udbenik, nastavnik im mora omoguiti da ga
korisno na satu i upotrijebe. Samostalna uporaba udbenika:
rjeavanje problema; zadaci za razliite preoblike udbenikog teksta
ili dijela toga teksta; izrada shematskih prikaza; izrada tablinih
pregleda; postavljanje novih pitanja i problema koje ueniku namee
udbenika jedinica, a u udbeniku nema odgovora za takva pitanja.
Npr. uenici itaju udbeniku jedinicu te sami formuliraju pitanja na
koja odgovaraju pojedini dijelovi u tekstu.
Slobodni diktati: uenik ne pie sve to mu nastavnik diktira, nego
samo ono bitno. Zadae s nastavnim listiima s tekstom u kojem uenici
podcrtavaju bitno ili ispisuju dijelove teksta prema zadanom
kriteriju (bitno, znaajno, poetino, humoristino).
PRIRUNIKA LITERATURA: razliiti prirunici namijenjeni uenicima
ili uiteljima. Razvrstava se: Prirunici vrsto vezani za odreeni
udbenik Prirunici s metodikim i lingvistikim temama prema nastavnom
programu pojedinih kolskih stupnjeva:
a) za uenike
b) za nastavnike
c) rjenici, gramatike, pravopisi, pravogovorni i stilistiki
prirunici, jezine rasprave i studije s temama i problemima koji se
dodiruju i u nastavnim osnovama.
Uenicima su korisni prirunici sa zanimljivo obraenim dijelovima
gradiva, npr. --d- ; ije/je/e/i ; naglasci
Tri najvanija jezina prirunika: rjenik, gramatika, pravopis.
POMONA DIDAKTIKA LITERATURA ZNANSTVENA, POPULARNOZNANSTVENA, STRUNA
LITERATURA O JEZIKU NAMIJENJENA U DRUGE SVRHE, ALI ISKORISTIVA2.
TEKSTOVI PRIKAZANI EKRANOM (dijapozitivi, dijafilmovi, nijemi
filmovi, teletekstovi, videotekstovi, raunalni tekstovi): tekstovi
na grafoprozirnicama grafoskop; tekstovi iz tiskovina (letaka,
plakata, novina, asopisa, knjiga) episkop, projektor; tekstovi
snimljeni na dijapozitive dijaprojektor; tekstovi s disketa
raunalni ekrani. Pomou grafoskopa, nastavnik svoje pouavanje
aktualizira, prilagouje danoj situaciji i trenutku, dopunjava
udbenik, primjenjuje nove didaktike i jezikoslovne spoznaje.
Grafoprozirnica moe sadravati: lingvodidaktiki predloak; grafiki
prikaz kojim se pravilo, definicija ili jezini opis svodi na lako
zapamtljive bitne sastavnice; crte kojim se metodiki uspjenije
objanjava jezini pojam; pravilo, definicija, opis, paradigma;
zadatak
Raunalni ekran, raunalo moe vizualnoj, grafikoj poruci pridruiti
i auditivnu obavijest. Mogunosti: uenje pomou razliitih didaktiki
igara; uenje dijelova nastavne jedinice po naelu programirane
nastave; raunalni udbenik (raunalni program koji obuhvaa sve jezino
gradivo propisano za odreeni razred); raunalni kolski prirunici
enciklopedijskoga, leksikonskoga ili drugaijega tipa Vrijednosti
kompjutorske nastave: visoka razina metodinosti (sadraji prilagoeni
suvremenoj tehnologiji, pomno odabrani, sustavno sreeni i zorno
prikazani); uspjenije usvajanje nastavnih sadraja (posebne metode i
oblici rada vea usredotoenost i intenzivnija djelatnost); mogunost
dvosmjerne komunikacije s uenikom ili nastavnikom (povratna
obavijest); specifina radna atmosfera (snana angairanost uenika,
smanjena selektivnost pozornosti); visok stupanj zanimljivosti
nastave; pojaana motivacija uenika. Naelo individualizacije. Naela
za izradu programa: odabir onih sadraja koji bi se na drugi nain
teko obradili ili se uz pomo raunala mogu obraditi uspjenije; jasno
odreenje odgojno-obrazovnih ciljeva i zadataka; odabir kljunih tema
iz nastavnog podruja; dobro poznavanje uenika, njihovih sposobnosti
ili interesa za gradivo koje im se namjenjuje; izbjegavanje preeste
uporabe raunala; poznavanje funkcionalnih mogunosti raunala; izbor
adekvatnog modela interakcije unutar programa (nastavna
strategija). Dijafilmovi: stripovana pria (projicirajui sliicu po
sliicu nastavnik dopunjava verbalni dio), izdvojeni crtei (na
kojima se zapaa njihova uloga u prii i rije kojom se oznaava
predmet ili bie prikazano crteom), grafiki prikazi i sheme (na
kojima se uopavaju gramatike spoznaje) Element-film: pratio je
didaktiki letak s podacima o autoru, urednitvu i proizvodnji te s
metodikim uputama prema shemi vidljivoj u tekstu. Cilj, tema,
metodike upute (uvod, prikazivanje element-filma, provjera
razumijevanja sadraja, utvrivanje znanja, proirivanje znanja).
Primjeri element-filma: S.Teak: Slog i Rije; R. Ivanevi: Poetak i
kraj reenice te Jednina i mnoina.3. CRTEI, SLIKE, FOTOGRAFIJE,
SKULPTURE, MODELI, IVA I NEIVA PRIRODA (s tekstom ili bez teksta):
crtei i slike u udbenicima, vjebenicama, prirunicima i razliitim
didaktikim pomonim tekstovima. Crte ili slika moe se iskoristiti i
samostalno, bez teksta, kao ishodite za stvaranje rijei, reenice,
opisa, prie No, ee se pojavljuje udruen s tekstom, pitanjem
potpisom, bilo kakvom dopunom
U nastavi jezika crte moe biti:
a) Predstavljanje pravila personificiranom rijeju. Npr. slika na
kojoj se nominativ i akuzativ dre za ruke te govore da su jednaki
samo kad akuzativ znai stvar, biljku ili pojavu.
b) Grafiki prikaz prouavanih jezinih injenica. Npr. crte knjige
na jednoj strani su prijedlozi koji idu uz dativ, a na drugoj oni
koji idu uz lokativ.
c) Grafiki prikaz znaenjskih i drugih jezinih osobina. Npr.
gdje, kuda, kamo (tramvaj).
d) Crte ukljuen u lingvodidaktiki predloak. Npr. imamo reenicu i
crte koji zamjenjuje odreenu rije u toj reenici, pa to treba
nadopuniti.
e) Crte kao stripovni lingvodidaktiki predloak. Npr. strip.
f) Crte: presjek govornih organa i njihovih dijelova.
g) Crtane zagonetke: rebusi, krialjke, dopunjaljke,
ispunjaljke.AUDIOVIZUALNI (ujno-vidni) IZVORISvi auditivni izvori
kojima je vidljivi okoli vaan imbenik u poiljanju i primanju jezine
poruke.
UJNA RIJE U VIDLJIVU OKRUJU: povezivanje izgovorene rijei s
nejezinim elementima stvarnosti (s kretnjom, mimikom, dogaajem,
vidljivim i ujnim sastavnicama prostora u kojem se nalaze sudionici
jezinog priopavanja). Za nastavne jedinice treba iskoristiti
spontane ili isprovocirane govorne situacije, razgovorne ulomke,
rijei koje u danoj situaciji nose potpunu obavijest. Npr. Naprijed!
(nakon kucanja). Govorne situacije pogodne za obradu pojmova:
govorna situacija, smetnje u kanalu, zalihost (redundancija),
lanovi reeninog ustrojstva neoglagoljena reenica. Ovakvi se izvori
ee upotrebljavaju u izbornoj nastavi. Npr. uenici odu na djeje
igralite, promatraju djecu i sluaju kako ona govore. Uenici mogu
prouavati rije u govornoj situaciji: na trnici, utakmicama, radnim
akcijama, javim priredbama, poljodjelskim poslovima, izletima i
putovanjima ZVUNI FILM: Moe se pojaviti i bez rijei tada se moe
iskoristiti kao lingvodidaktiki predloak za usmenu ili pismenu
vjebu (npr.pripovijedanje, opisivanje, tumaenje). Ako u njemu ima
pisanog teksta, moe se prouavati pisana rije. Izvori: domai
filmovi. Zvuni se film prema nastavnoj svrsi upotrebljava:1. kao
lingvodidaktiki predloak u nastavi jezika:
a) u nastavi usmenog i pismenog izraavanja
b) u nastavi gramatike, pravopisa, pravogovora, stilistike i
rjeotvorja.
Po didaktikoj usmjerenosti, takav predloak moe posluiti za
jezino stvaralatvo (opisivanje, prepriavanje, mijenjanje fabule);
za oponaanje pravilnoga izgovora (naglasak, intonacija); za
otkrivanje pravogovornih pogreaka u izgovoru (gramatikih,
rjenikih); za otkrivanje stilske vrijednosti rijei u filmskom
dijalogu2. kao filmodidaktiki predloak u nastavi filma:
interpretacija filma; prosudba funkcije rijei u konkretnom filmskom
djelu. Filmovi: Tko pjeva zlo ne misli; Vlakom prema jugu
3. kao nastavni film: npr. Abecedna zavjera (Disney).
TELEVIZIJA: kao nastavna televizijska emisija, kao
lingvodidaktiki predloak, kao predloak za prouavanje jezika kao
jednog od televizijskih izraajnih sredstava. Jezine televizijske
emisije: Mala gramatika, Jezini savjetnik, Jezik i stil, Povijest
hrvatskoga jezika, Jezik i knjievno djelo.
Uenici pogledaju emisiju, a zatim nastavnik s njima raspravlja o
svemu to su nauili.
VIDEO: Npr. nastavnik i uenici sami izrade scenarij za nastavni
sat obrade jezinoga gradiva videokamera. Uenici mogu snimiti
razgovore sa sumjetanima, kulturne priredbe i slino. Snimanja su
korisna u nastavi o dijalektu i argonu; u nastavi stilistike i
leksikologije; u nastavi pravopisa i pravogovora.
RAUNALO SA ZVUNIM PROGRAMOM: Kombinacija govornih rijei, pisane,
animirane rijei, rijei s filmom (dokumentarnim, igranim, crtanim,
lutkarskim)
NASTAVNE METODE
Prema stupnju sudjelovanja ljudskih osjetila u percipiranju:
vizualne, auditivne, manualne i intelektualne metode.
Prema misaonim djelatnostima: metode analize, sinteze,
indukcije, dedukcije, usporeivanja, poistovjeivanja, razlikovanja,
suprotstavljanja
Prema odnosu meu uenikovim i nastavnim djelatnostima:
nastavnikovo izlaganje, razgovor nastavnika i uenika, samostalan
ueniki rad.
Operacionalne lingvistike metode: zvuni pokusi, pokusi
premjetanja, pokusi zamjene i pokusi preoblike.
Prema komunikaciji: verbalne, vizualne i prakseoloke metode.
Rosandi: metode asociranja, diferenciranja, razgovora,
pokazivanja, dopunjavanja, ispisivanja, prestilizacije, viestrukog
izbora, izgovora, izostavljanja, navoenja, objanjavanja,
podcrtavanja, rada s tekstom, rada s tablicama, rada s udbenikom,
samostalnog pismenog rada, supstitucije
( Nastavne metode = svrsishodni naini zajednikog rada nastavnika
i uenika u toku nastavnog procesa. Pomou njih uenici stjeu znanja,
vjetine i navike te razvijaju sposobnosti. Zajednitvo nastavnika i
uenika; osobitosti znanja, vjetina i navika; svrhu, izvore i
okolnosti nastavne djelatnosti. U odreivanju i razvrstavanju
nastavnih metoda treba izbjei: preklapanje kriterija, kombinaciju
mnotva kriterija u odreivanju jedne metode, zanemarivanje naravi
nastavnog predmeta.Postoje:
1. osnovne vrste metoda
2. podvrste osnovnih metoda
OSNOVNE VRSTE METODA:
1. metode usmenog izlaganja (monoloke metode)
2. metode razgovora (dijaloke metode)
3. metode itanja (tekstovne metode)
4. metode pisanja (grafijske metode)
5. metode crtanja (likovne metode)
6. metode pokazivanja (demonstracijske metode)
7. metode fizikog rada (prakseoloke metode)
Ovdje se jo mogu dodati i metode promatranja, sluanja,
razmiljanja i matanja. Metoda usmenog izlaganja i razgovora nije
mogua bez sluanja; metode itanja, pisanja, crtanja i pokazivanja ne
mogu se odvajati od promatranja.SLUANJE: npr. sluati kasetofonsku
snimku dijalektalnoga teksta da biste utvrdili umjetniku vrijednost
teksta, njegovu dijalektalnu pripadnost i osnovne jezine, posebice
fonoloke osobine.
PROMATRANJE: npr. promatrajte sliku (predmet, krajolik) da biste
zapazili karakteristine pojedinosti i pronali najtonije rijei
kojima ete ih imenovati.MATANJE: npr. sjetite se kojeg svog
doivljaj u prolosti koji nam nije bio ugodan, zamislite mu ugodniji
tijek i ljepi zavretak.
RAZMILJANJE: npr. razmislite o potekoama koje pred vas stavlja
nastava hrvatskoga jezika, pokuajte nai rjeenja da se potekoe
izbjegnu ili bar umanje.
NASTAVNI / METODIKI POSTUPAK = kombinacija vie osnovnih metoda
ili njihovih podvrsta. Npr. razgovor a zapisivanjem, razgovor s
itanjem, itanje s podcrtavanjem, sluanje s pisanjem, promatranje s
usmenim izlaganjem
Kriteriji za razdiobu osnovnih metodskih vrsta na metodike
podvrste: nain, tehnika, oblik izvoenja i vrsta uinka, upotreba
izvor i pomagala.
Zajednitvo nastavnika i uenika: npr. metode usmenog izlaganja
(uenik izlae nastavnik slua; uenik slua nastavnik izlae), metode
razgovora (uenik pita nastavnik odgovara, obrnuto), metode itanja
(uenik ita nastavnik slua, upuuje, pita, obrnuto), metode pisanja
(uenik pie nastavnik ita, upuuje, pita; obrnuto), metode crtanja
(uenik crta, slika nastavnik promatra, upuuje, pita; obrnuto),
metode pokazivanja (uenik pokazuje nastavnik promatra, pita;
obrnuto); metode fizikog rada (uenik izvodi nastavnik promatra,
upuuje, pie; obrnuto). METODE USMENOG IZLAGANJA (monoloke
metode)Uenik / nastavnik u svakom svom izlaganju ili opisuje, ili
pripovijeda, ili tumai stvara usmeni (govoreni) tekst. To su
monoloke metode koje omoguuju razliite kombinacije unutar vlastitog
tipa i s drugim tipovima (npr. izlaganje i pokazivanje, izlaganje i
zapisivanje, izlaganje i crtanje). Vrste metoda usmenog
izlaganja:
1. METODA OPISIVANJA (DESKRIPCIJE): zapaanje pojava i promjena u
prostoru. Podvrste: opisivanje po promatranju, po sjeanju i po
mati; objektivno i subjektivno; reproduktivno i produktivno
2. METODA PRIPOVIJEDANJA (NARACIJE): zapaanje pojava i promjena
u vremenu. Podvrste: prianje, prepriavanje, izvjetavanje.
3. METODA ANALITIKOG / SINTEKTIKOG TUMAENJA (IZLAGANJA,
EKSPOZICIJE): razumijevanje pojava glede njihove sloenosti ili
razloenosti. Podvrste: objanjavanje, definiranje, saimanje,
ralanjivanje
4. METODA DOKAZIVANJA (ARGUMENTACIJE, RASPRAVLJANJA):
prosuivanje pojava i odnosa meu njima. Podvrste: obrazlaganje,
raspravljanje, polemiziranje, ocjenjivanje
5. METODA UPUIVANJA (INSTRUKCIJE, ZAHTIJEVANJA): planiranje
budueg vlastitog ili tueg ponaanja. Podvrste: upozorenje,
nareivanje, odluivanje, davanje strunih upita
+ Glinzov zvuni pokus: jedan informant govori tekst, a uenici
ustanovljuju gdje moe biti stanka ili intonacijski svretak, a da se
ne promijeni smisao.
METODE RAZGOVORA (dijaloke metode)
Prema stupnju uenike samostalnosti u razgovoru:
1. vezani razgovor: katehetiki, reproduktivni
2. usmjereni razgovor: heuristiki, poslovni, debatni,
intervju
3. slobodni razgovor: uenici slobodno razgovaraju, bez nametanja
teme i smjera.
Prema metodikoj namjeni:
1. motivacijski razgovor: nastavnik pokree pitanja kojima
postupno uenike motivira za rad, za temu, za nastavne oblike i
metode.
2. heuristiki razgovor: nastavnik postavlja pitanja kojima
uenika postupno, korak po korak, vodi do nove spoznaje, i to tako
da uenik pratei njegova pitanja sam zakljuuje te novu spoznaju
prima kao svoju vlastitu.
3. raspravljaki ili akademski razgovor: nastavnik, ali i uenik,
daje poticaj za razgovor koji se vodi ravnopravno, provodna nit ne
mora biti u rukama nastavnika.
4. reproduktivni razgovor: na postavljeno pitanje oekuje se
unaprijed odreeni odgovor, pri emu uenik ima ogranienu slobodu samo
u stilizaciji svog odgovora. Varijanta reproduktivnog razgovora je
katehetiki razgovor: ne doputa se niti najmanja, pa ni stilska
izmjena!
Prema praktinoj usmjerenosti:
1. razgovorne igre: korisne su u predkolsko i rano osnovnokolsko
doba radi bogaenja rjenika, razvijanja komunikacijskih
sposobnosti,
2. telefonski razgovor: svojevrsna razgovorna igra, uenici vode
fingirane telefonske razgovore u svojoj uionici.
3. poslovni ili slubeni razgovor: npr. ugovaranje sportskih
natjecanja, dogovaranje zajednikih izleta, posjeta drugim
kolama
4. rekreativni razgovor: uenici razgovaraju o zanimljivim,
aktualnim temama radi osposobljavanja za drutvenu konverzaciju.
5. usmena dramatizacija: uenici pretau nedijaloke odsjeke
knjievnog djela u dijaloke radi usavravanja usmenog ili pismenog
razgovornog izraza.
6. intervju: stvarni ili zamiljeni, kao osobita govorna ili
pismena vjeba.METODE ITANJA (TEKSTOVNE METODE)
Metoda rada na tekstu ili s tekstom = kombinacija itanja s
drugim metodama, nastavni postupak, npr. itanje s podcrtavanjem,
itanje s pribiljekama, itanje s promatranjem, itanje s usmenim
izlaganjem
Po kriteriju glasnosti:
1. itanje na glas moe biti:
a) pojedinano (uenik ili nastavnik ita pred svima),
b) naizmjenino (itanje po ulogama) i
c) zborno (zajedniko izgovaranje pojedinih glasova, rijei,
reenica, zborno recitiranje).
2. itanje u sebi.
Prema doivljajno-spoznajnim zadacima:
1. metoda logikog itanja
2. metoda usmjerenog itanja: a) analitiko itanje (svrha:
ralanjivanje struktura)
b) kritiko itanje (svrha: procjenjivanje i zauzimanje stava)
3. metoda interpretativnog itanja
4. metoda stvaralakog itanja
U svim navedenim metodama moe se varirati itanje u sebi, itanje
na glas, pojedinano i zborno itanje te itanje po ulogama.
METODE PISANJA
Prema stupnju izvornosti uenike pismene djelatnosti:
1. METODA ODGOVORA NA PITANJA: zadaci objektivnog tipa, ankete,
upitnici Metoda anketiranja osobito je korisna za postavljanje
problema ije rjeenje zahtijeva prouavanje odreene gramatike
injenice. Npr. uenik dobije nekoliko varijanta iste reenice te mora
izabrati koja je njemu najblia, zato 2. METODA DIKTIRANJA: udbeni,
vjebeni i provjerbeni diktati.
a) Udbeni diktat: zamjenjuje udbenik. Nastavnici diktiraju
gradivo, uenici zapisuju i moraju to nauiti. Ratno vrijeme. Danas
je to diktat iz nude. Uenicima treba diktirati:
Vlastiti lingvodidaktiki predloak
Formulaciju definicije koja je tona kao i ona u udbeniku, ali
stilski blia ueniku.
Jezinu pouku potrebnu zbog govornih navika uenika.
Zanimljiv i koristan jezini podatak.
b) Istraivaki (sondani) diktat: istraivanje razine pravopisne
pismenosti uenika. Istrait e odnos svakog pojedinog uenika prema
najeim pravopisnim potekoama, npr. veliko poetno slovo,
interpunkcije, sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei, rijei sa /,
d/, ije/je/e/i. Najee se provodi na poetku nove kolske godine ili
novog naobrazbenog razdoblja (tromjeseja).
c) Nadzorni (kontrolni) diktat: Pouavajui uenik o pravopisu,
nastavnik stalno nadzire domete njihovih spoznaja i sposobnost da
nove spoznaje praktino primjene. Za ove diktate nisu poeljni dugi
tekstovi. Npr. nakon to uenici obrade s nastavnikom odreeno gradivo
(pisanje slivenika u umanjenicama), on e im diktirati test zasien
imenicama na -i, -ica, -e.
d) Izborni diktat: Uenici ne piu sve to nastavnik diktira, nego
samo izabiru ono to ima nastavnik zada, npr. rijei sa i , rijei u
futuru
e) Stvaralaki diktat: nastavnik neto diktira, a uenici
nadopunjuju odreenim rijeima. Npr. nastavnik ita reenice i onda kae
glagol u infinitivu, a uenici ga moraju staviti u odreeni glagolski
oblik koji odgovara u tekstu. Npr. itanje teksta na ekavici (uenici
trebaju pisati jekavski), itanje teksta u prezentu (treba ga pisati
u perfektu), itanje teksta s fonolokim, morfolokim ili sintaktikim
pogrekama (treba ga napisati pravilno). Varijante: diktat po
kljunim (tematskim, zadanim, poticajnim) rijeima i diktat po
slici.f) Samodiktat (autodiktat): uenik diktira sam sebi, pie na
pamet nauene tekstove (stihove, prozne ulomke, citate). Ova je
vjeba korisna za veliko slovo, reenine i pravopisne znakove,
sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei...
g) Diktat sa spreavanjem pogreaka: cilj: izbjegavanje pogreke u
primjeni odreenog pravila. Nastavnik s uenicima ponovi pravilo,
upozori ih na mogue probleme, a onda proita tekst.
h) Proueni diktat: uenici prije diktiranja proue cijeli diktatni
tekst. Npr. tekst koji je na prethodnom satu proitan i interpretira
kao knjievno tivo ili tekst koji su uenici prouavali kod kue.
i) Objanjeni diktat: pie se nakon vjebe u kojoj se objanjavaju
svi oni pravopisni problemi na kojima e biti teite diktata. U
tekstu koji e se diktirati nee biti isti, nego slini primjeri.
j) Diktat s obrazloenjem: uenik obrazlae zato je u diktatu neto
napisao ovako, a ne drugaije.
k) Slobodni diktat: nastavnik ita tekst, a uenici ne zapisuju
sve, nego samo bitno. Razvija apstraktno miljenje (odvajanje
nebitnog i nevanog od bitnog i vanog), sposobnost prestilizacije
teksta (saimanje, preoblikovanje vie reenica u jednu, zamjena
duljeg izraza kraim)
3. METODA SASTAVLJANJA: pismeno opisivanje, prianje,
izvjetavanje, tumaenje, raspravljanje i upuivanje. Velik broj
tekstovnih oblika: opis, prikaz, osvrt, pria, pjesma, vijest,
oglas, izvjee, reportaa, ocjena, kritika, esej
4. METODA ISPRAVLJANJA: korekture (lekture) tekstova.5. METODA
PREOBLIKOVANJA: saimanje, zamjena dijelova, premjetanje dijelova,
proirivanje6. METODA PREPISIVANJA: s dopunama, izostavljanjem,
oznaivanjem7. METODA OZNAIVANJA: slovom, rijeju, grafikim
simbolom.8. METODA UPISIVANJA: u tablicu, krialjkuMETODE
CRTANJA
Prema vrsti crtea i stupnju crtake slobode:
1. metoda slobodnog crtanja: crta se slobodno s obzirom na temu
i tehniku. Crte se potom upotrebljava za gramatiku nastavu.2.
metoda usmjerenog crtanja: zadana je tema, tehnika ili vrsta crtea
koji e se upotrijebiti za gramatiku nastavu.
3. metoda geometrijskog crtanja: crtaju se tablice, grafovi,
sheme za gramatiku nastavu.
METODE POKAZIVANJA (DEMONSTRACIJE)
Prema nainu percipiranja:
1. vizualna metoda: predmet, slika, model, naprava, dijapozitiv,
dijafilm.
2. auditivna metoda: zvukovi demonstrirani magnetofon,
kazetofon, radijom
3. taktilna metoda: opipom se ustanovljuju osobine predmeta te
zakljuuju kojim vrstama rijei su se najvie sluili. Npr. hladan,
tup, otar
4. olfaktivna metoda: rijei za mirise; na osnovi mirisanja npr.
cvijea.
5. gustativna metoda: rijei za okus; na osnovi kuanja npr.
voa.
METODE FIZIKOG (PRAKTINOG) RADA
Temelje se na fizikim radnjama koje nisu pretpostavka za dosad
navedene metode. Prema nainu i vrsti fizikog rada:
1. metoda runog rada (2. metoda strojnog rada (npr. raunalo)
3. metoda tjelesnih pokreta (gestikulacija, mimika, hodanje,
igranje, ples)
ZAKLJUAK O METODAMA:
Najpogodnije metode za nastavu gramatike: metoda analitikog ili
sintektinkog izlaganja (tumaenje), dokazivanja (raspravljanja),
usmjerenog razgovora i itanja, zvunog pokusa, diktata,
sastavljanja, ispravljanja, oznaavanja, preoblikovanja,
prepisivanja, audiovizualnog pokazivanja. Uzajamno ispreplitanje i
kombiniranje metoda. Za nastavu izraavanja: metode pisanja
(sastavljanje, preoblikovanje, ispravljanje), usmenog izlaganja
(opisivanje, pripovijedanje, tumaenje, raspravljanje), itanja
(interpretativno itanje) i diktiranje.PROJEKTIRANJE NASTAVE
HRVATSKOGA JEZIKANASTAVNI PLAN = kolski dokument u kojem se u
obliku tablice propisuju odgojno-obrazovna podruja, tj. nastavni
predmeti koji e se prouavati u odreenoj koli; redoslijed prouavanja
tih podruja ili predmeta po razredima ili semestrima; tjedni broj
sati za pojedino podruje ili predmet.
NASTAVNI PROGRAM = kolski dokument kojim se propisuje opseg,
dubina i redoslijed nastavnih sadraja u pojedinom nastavnom
predmetu.