Stipo Vidić - Maturski2

1. Uvod

Zamislite pejzaže modernih gradova kada dizala ne bi postojala. Zgrade bi bile limitirane na 5 ili 6 katova. Većina konstrukcija 20. i 21. stoljeća bila bi nemoguća. Poslovne zgrade, hoteli i apartmani na velikim visinama ne bi postojali u sadašnjoj formi. Ali, 1852. godine, jedan čovjek promijenio je izgled gradova svijeta. To je bila godina kada je Elisha Graves Otis izmislio sigurnosno dizalo, i time je omogućeno stvaranje modernog horizonta grada. Da bi se dobila vrijednost tog unapređenja, uzmite u obzir da danas dizala prevoze ekvivalent sadašnje svjetske populacije svakih 72 sata.

Potreba za vertikalnim transportom je stara kao i civilizacija. Kroz stoljeća, čovječanstvo je koristilo domišljate načine podizanja tereta. Najraniji liftovi koristili su čovjeka, životinje i snagu vode za podizanje tereta. Uređaji za podizanje koristili su te osnovne načine snage od ranih poljoprivrednih društava do početka industrijske revolucije. Najzaslužniji za razvoj liftova je svakako Elisha Otis. Po njemu je nazvana i kompanija Otis.

2. Povijesni razvoj dizala

Potreba za vertikalnim transportom je stara kao i civilizacija. Kroz stoljeća, čovječanstvo je koristilo domišljate načine podizanja tereta. Najraniji liftovi koristili su čovjeka, životinje i snagu vode za podizanje tereta. Uređaji za podizanje koristili su te osnovne načine snage od ranih poljoprivrednih društava do početka industrijske revolucije.

U staroj Grčkoj, Arhimed je razvio poboljšani uređaj za dizanje kontroliran pomoću užadi i kolotura, pri čemu je uže za dizanje bilo namotano na bubanj s vitlom i polugama. Do 80-e godine n.e. gladijatori i divlje životinje dizali su se primitivnim dizalicama do nivoa arene u Rimskim koloseumima. Srednjovjekovni zapisi sadrže razne crteže dizalica kojima su se podizali ljudi i zalihe na izoliranu lokaciju. Među najpoznatijima je okno u manastiru Sv. Barlaam u Grčkoj. Manastir se nalazi na vrhu brda približno 61 metar (200 ft) iznad zemlje. Njegova dizalica, koja je sadržavala košaru ili mrežu za teret bilo je jedino prijevozno sredstvo.U samostanu na Francuskoj obali, postavljena je 1203. godine dizalica koja je koristila kotač velikog koraka. Magarac je osiguravao potrebnu snagu dizanja. Teret se podizao pomoću užeta namotanog na veliki bubanj. Do 18. stoljeća, za izradu dizala koristila se snaga stroja. Godine 1743. protu-utežni osobni lift je naručen od strane Luja XV u Francuskoj za njegove osobne prostorije u Versaju. Do 1833., sistem koji koristi naizmjenične štapove za spuštanje i dizanje rudara u njemačkim brdima Harz. Dizalo pokretano remenom zvanim «teagle» je postavljeno u Engleskoj tvornici 1835. godine. Prvi hidraulični industrijski lift pokretan vodenom parom pojavio se 1846. godine. Kako su napredovali mehanizmi i strojarstvo, uređaji s drugim pogonskim sredstvima su ubrzo uslijedili.

Unatoč tom napretku, jedan problem je i dalje nastavljao opterećivati dizala kao i dotada. Nije postojao efektivan način sprječavanja padanja nosivog tereta ukoliko bi došlo do pucanja užeta. Ta uvijek prisutna opasnost učinila je dizala rizičnim postrojenjem. Godine 1852, Elisha Otis je radio kao glavni mehaničar Bedstead kompanije u Yonkers-u, New York. Dobio je zadatak da konstruira teretno dizalo za prijevoz produkata kompanije. Otis je bio upoznat sa problemima pucanja užadi i tražio je rješenje koje bio eliminiralo tu opasnost.

Elisha Graves Otis rođen je 1811. godine na farmi u Halifaxu, Vermontu. Dok je bio mlad isprobao je nekoliko puteva u vezi svoje karijere ali sve je završilo s ograničenim uspjehom. Ali 1952-e godine došlo je do preokreta kada je kao radnik Bedstead kompanija dobio zadatak da konstruira teretno dizalo.Odlučan u savladavanju velikih opasnosti u konstruiranju dizala, neriješenih od najranijih dana, Otis je izumio sigurnosnu kočnicu koja bi osigurala kabinu u oknu u slučaju puknuća užeta. Tako je rođeno prvo sigurnosno dizalo.

Shvatio je da je potrebna nekakva vrsta sigurnosne kočnice. Kočnica je morala funkcionirati automatski tog trena kada bi uže puklo da bi spasila živote i opremu. Otis je eksperimentirao postavljajući oprugu iznad platforme dizala. Tada je postavio zahvatne naprave na vodilice sa svake strane voznog okna. Uže za podizanje je pričvršćeno za oprugu na takav način da težina platforme vrši takvo naprezanje da se ne dodiruje sa zahvatnim napravama. Ukoliko bi došlo

do pucanja užeta, došlo bi do rasterećenja opruge i aktiviranja zahvatnih naprava, onemogućavajući daljnji pad platforme.U međuvremenu, financijski problemi su primorali Bedstead kompaniju da zatvori svoja vrata. Otis je krenuo prema zapadu da bi sudjelovao u «zlatnoj groznici» kada je stigla narudžba za dva «sigurnosna lifta» iz tvornice namještaja u New York -u. Dva radnika tvornice namještaja su poginula kada je puklo uže dizalice te je tvornica željela spriječiti daljnje tragedije.Dvadesetog rujna 1853. godine Otis je otvorio svoj dućan u dijelu bankrotirane Bedstead tvornice. Da bi promovirao svoj novi proizvod, Otis je odlučio prirediti dramatičnu demonstraciju svog novog sigurnosnog lifta u «Crystal Palace» u New Yorku. U glavnoj izložbenoj dvorani Otis je konstruirao kompletan sigurnosni lift sa vodilicama, zahvatnim napravama, oprugom, platformom i strojem za dizanje. Otis je potpuno opteretio uže sa teretom. Kako se sakupilo mnoštvo ljudi, Otis se popeo na dizalo i naredio da se platforma podigne na najvišu visinu. Uže za dizanje presječeno je sjekirom. Ljudi su uzdahnuli. Ali prije nego što je platforma pala sigurnosna opruga je zaustavila lift na mjestu dok je Otis uvjeravao zapanjenu publiku, «Sve je sigurno, gospodo. Sve je sigurno».Kako su korisnici počeli poistovjećivati kompaniju Otis sa sigurnosti, prodaja je od tog vremena na dalje porasla.

Slika 1 - Dijagram U.S. patenta za Otis uređaj koji je izazvao revoluciju u industriji dizala - prva sigurnosna kočnica za dizala na svijetu. Od tog izuma, osnovni dizajn sigurnosne kočnice je ostao u suštini nepromijenjen

Zgrade u velikim gradovima Amerike su se počele dizati iznad šest katova, koristeći prednost novih povoljnosti koje su stigle s sigurnosnim dizalom.

Dana 23. ožujka 1857 godine u upotrebu je uvedeno prvo sigurnosno dizalo za putnike u prodavaonici na križanju ulica Brodway i Broom u New Yorku. Dizalo je pokretala para preko niza vratila i remena.

Kako je sigurnost i korisnost ranih dizala neprestano rasla, prostor na višim katovima zgrada ubrzo je postao mnogo poželjniji, poništavajući dugotrajan trend u komercijalnom i stambenom «lizingu». Do 1870., tvornica Otis Brothers je imala prirast prihoda od 1 milijun US$. Nekoliko godina kasnije u upotrebi je bilo više od 2,000 Otis dizala.Kompanija je nastavila svoj tehnološki razvoj. Godine 1878., Otis je predstavio hidraulično dizalo koje je povećalo brzine do 244 metara (800 ft) po minuti. Te iste godine Otis je postavio prvo hidraulično dizalo u ulici Brodway 155 u New Yorku. Kompanija je također predstavila prvi upravljački sigurnosni sustav koji bi postepeno zaustavljao dizalo u opasnosti.

Godine 1989. Otis je ponovno predstavio novost – direktno povezano električno dizalo. Taj električni pužno -zupčasti uređaj je primarno korišten za prijevoz robe. Kako su izrađeni bolji rasporedi zupčanika, brzina takvog dizala porasla je sa 30 na 120 metara (100 do 400 ft) po minuti. To je uvelo električno dizalo u zgrade srednje visine za prijevoz putnika. Iako je nudilo mnogo kompaktnije rješenje instalacije, još nije bilo dovoljno brzo da bi se suprotstavilo hidrauličnim sistemima pogonjenim parom u višim zgradama, ali velika poboljšanja nisu bila daleko.

Prvi električni lift je izgrađen od strane  Werner von Siemens 1880.godine,a sigurnost i brzina električnih dizala su značajno poboljšana. Godine 1929, Clarence Conrad Crispen, sa Inclinator Company of America, stvorio je prvi stambeni lift.

Slika 2 - Rana Otis dizala za prijevoz putnika sa zahvatnom napravom, čeličnim sigurnosnim okvirom i prstenom

3. Pojam, definicija i podjela dizala

Pod dizalom se podrazumjeva naprava koja pomoću motorne snage vrši prevoz ljudi i transport tereta, preko kabine odnosno platforme, koja je striktno određena putanjom preko vodilice.Postoji nekoliko podijelo dizala, a osnovne podijele su :

Prema namijeni dijele se na: o Teretne o Putničke

Prema upotrebi dijele se na:o Osobna dizalao Bolnička dizalao Fasadna dizala o Teretna dizala o Mala dizalao Posebna dizala

Osobni dizala – isključivo služe za prevoz ljudi, sa pratnjom ili bez nje (lift - broj). Bolnička dizala – služe za prevoz bolesnika i bolesničkih kreveta (brzina kretanja im je <1 m/s). Teretna dizala – služe za prevoz tereta sa pratnjom ili bez nje (brzina kretanja im je < 1 m/s). Mala dizala – prevoze teret težine do 100kP. Dizala za pranje fasada i prozora – izrađeni kao specijalna konstrukcija sa namjenom za rad na fasadi zgrade (ili prozora). Dizala posebne grupe – građevinske dizalice koje služe za prenos materijala na gradilištima, dizala u rudarskim oknima, podovi za mijenjanje nivoa pozornica, na ratnim brodovima, branama ..., te pokretni krovovi (pokretani motorom ili ručno), specijalne teretne dizalice u industriji i garažama sa horizontalnim i vertikalnim transportom i drugo...

Panoramska dizala se danas sve više „oblače“ u stakleni oklop umjesto klasične cigle ili betona. Ta panoramska dizala idealni su za lokacije sa kojih se pruža divan pogled. Shopping centri, hoteli i stambene zgrade najčešće danas ugrađuju staklena dizala. Savijenim staklo na takvom dizalu pruža izuzetan suvremeni detalj koji dominira objektom. Pneumatska ili vakumska dizala rade bez kablova i postavljaju se brže i lakše od njihovih alternativa, jer se sastoje od jednostavnijih montažnih dijelova. Ovi dizala su najčešće providni i omogućuju putniku lijep pogled iz kabine. Kabina dizala se pravi od aluminijuma i polikarbonata.Radi sigurnosti potrebno je koristiti laminirana stakla koja osiguravaju da se u slučaju nesreće neće doći do raspada staklene površine tj. nesreća.

Dizala posebne grupe su: Specijalne teretne dizalice u industriji i garažama sa horizontalnim i vertikalnim

transportom Liftovi na ručni pogon Podovi za spuštanje i podizanje nivoa na pozornicama i na ratnim brodovima kao i za

podizanje i spuštanje brana Pokretni krovovi koji se otvaraju i zatvaraju na motorni pogon ili ručno

Građevinske dizalice koje služe za prenos materijala na gradilištima Liftovi u rudarskim oknima

Prema brzini vožnje dijele se: Sporohodne dizalice (brzine: V=1,0 m/sec), Brzohodne dizalice (brzine: V=2,0 m/sec) i Expres liftovi (brzine: V=10 m/sec).

Jedna od mogućih podjela dizala jeste prema načinu njihovog pogona i načinu izvedbe i to na: Vučne liftove Hidrauilčne liftove Pneumatske ili vakumske liftove Penjajuće liftove

Osnovna podjela vučnih dizala je na: Vučna dizala sa stupnjem prijenosa se pokreću pomoću jednosmjernih ili

naizmjeničnih elektromotora. Ova postrojenja su generalno najbolje rješenje za prizemlje ili površinsku vuču brzinama do 2.5 m/s

Vučna dizala bez stupnja prijenosa su sklopovi sa veoma malim brojem obrtaja u minuti. Imaju elektromotore velikog obrtnog momenta, koji mogu biti jednosmjerni ili naizmjenični. U ovom slučaju, pogonsko uže je direktno pričvršćeno za kotur koji se nalazi na osovini motora.

Hidraulična dizala proizvode se kao:- putnički i- teretni

Hidraulična dizala razlikuju se prema vrsti pogona pa imamo dva slučaja:- Hidraulična dizala sa centralnim direktnim pogonom- Hidraulična dizala sa indirektnim pogonom-

Hidraulično dizalo sa centralnim pogonom radi sa jednim hidrauličnim cilindrom koji je vezan za gornji dio kabine. Ovaj sistem pogona služi za manje nosivosti do 1500 kg i visine dizanja do 5 m. Brzina vožnje lifta kreće se do 0,7 m/s.

Hidraulično dizalo sa indirektnim pogonom mora da radi sa hvatačkim uređajem, jer kao što je već rečeno, imamo indirektni proces dizanja. Ovo rješenje daje mogućnost veće visine dizanja i mnogo se primjenjuje u stambenim zgradama. Visina dizanja je do 24m, brzina dizanja od 0,08 m/s do 1,0 m/s, a maksimalna nosivost je do 1000 kg.

4. Sigurnost i atestiranje dizala

Dizala su izgrađeni sa nekoliko sigurnosnih sistema.

Prvi od njih su sama užad. Svako uže se izrađuje od čelika, i to na način koji je već opisan u prvom dijelu. Dakle, čelične žice upletene jedna oko druge. Sa ovakvom strukturom jedno uže može držati i kabinu i kontrateg. Međutim, liftovi se izrađuju sa nekoliko užadi (između 4 i 8), tako da u slučaju kidanja jednog užeta, preostala užad će držati dizalo. No, ako bi se sva užad pokidala, ili se desi da skliznu sa kotura, dizalo bi pao na dno. Ali, dizala sa užadima imaju ugrađen kočioni sistem, koji zahvata vodilicu i zaustavlja dizalo. Sigurnosni sistemi se aktiviraju od strane regulatora, i to u slučaju da se dizalo kreće veoma brzo. Većina sistema za regulaciju postavljaju se oko kotura, a smješteni su na vrhu dizala. Uže regulatora prebačeno je preko kotura, i preko još jednog kotura koji se nalazi na dnu. Uže je takođe povezano sa kabinom dizala, tako da se kreće kada dizalo ide gore dole. Kako kabina dizala ubrzava, tako ubrzava i regulator. Na sljedećoj slici prikazan je regulator.

Slika 3 – Regulator

Sa slike je vidljivo, da je kotur opremljen sa dvije tzv. metalne ruke a koje rotiraju na zavrtnjima. Metalne ruke su postavljene tako da se mogu lako kretati naprijed nazad. Ali u većini slučajeva nalaze se u stanju veoma velike gipkosti (odskočnosti). Kada se obrtni moment povećava, tada centrifugalna sila potiskuje metalne ruke prema vani, potiskujući ih ka opruzi. Ako kabina dizala pada dovoljno brzo, centrifugalna sila će biti jaka toliko da će potisnuti metalne ruke sve do vanjskih rubova regulatora. Rotirajući u ovoj poziciji, nazubljeni krajevi metalnih ruku, zahvatit će kotur. Na ovaj način, regulator se zaustavlja.

Ali kada se kotur zaglavi (zakoči), tada užad regulatora izbacuju aktivatorski krak naviše. To dovodi do pomicanja zglobne poluge, koja aktivira kočnice. U ovom slučaju poluga potiskuje trokutni sigurnosni sistem, koji se nalazi u stacionarnoj trokutnoj vodilici. Na taj način je zaustavljeo dizalo.

Dizalo također posjeduje elektromagnetne kočnice koje se uključuju kada dizalo stane. Elektromagneti ostavljaju kočnice u otvorenom položaju, nego da ih zatvaraju. Sa ovakvim dizajnom kočnice će automatski reagirati ukoliko dizalo izgubi napajanje. Dizala pored ovog, posjeduju još i AKS (automatski kočioni sistem) koji je smješten na vrhu i na dnu. U slučaju da dizalo krene preko dozvoljenih granica gore ili dole, kočnice ga zaustavljaju. Ako sve ovo ne uspije zaustaviti dizalo, i on počinje padati ka dnu, tada postoji još jedno sigurnosno rješenje koje će vjerovatno spasiti putnike. To je sistem za apsorpciju udara (klip sa cilindrom koji je ispunjen uljem). Ovaj uređaj je od velike koristi za dizalo.

4.1 Normalan rad dizala

Mnogi moderna dizala nadzirani su i kontrolirani od strane računala. Zadatak računala je da proslijedi sve relevantne informacije o dizalu, i na taj način pokrene motor, a koji potom pokreće dizalo i upućuje ga na mjesto gdje je određeno. Da bi ovo mogao učiniti, računalo mora znati najmanje tri stvari:

gdje putnici žele ići (na koji sprat, gore-dole) gdje se nalazi svaki sprat gdje se nalazi kabina lifta

Gdje putnici žele ići, je veoma jednostavno. Prekidači koji se nalaze unutar kabine dizala, i prekidači koji se nalaze na svakom spratu, povezani su sa računalom. Kada se pritisne prekidač, računlo automatski prima zahtjev. Postoji mnogo načina da se ustanovi gdje se kabina dizala nalazi. Za uobičajen sistem, svjetlosni senzor ili magnetni senzor, koji se nalazi sa strane dizala, čita slijed rupa, koje se nalaze na vertikalnoj traci unutar postrojenja. Računalo diktira brzinu motora, tako da on postepeno usporava prilikom dolaska do svakog sprata. Na ovaj način osigurana je sigurna i ugodna vožnja za putnike.

U zgradi sa mnogo spratova računalo mora imati neku vrstu strategije, kako bi se dizala kretali što efikasnije. Kod starijih sistema, strategija je bila da se izbjegne povratak po istom putu. To znači, dizalo bi se kretao, recimo naviše, sve dok bi bilo ljudi koji bi željeli ići gore (naviše). Dizalo će odgovoriti na zahtjev, da ide naniže, samo kad bude prevezao sve putnike koji idu naviše. Ali, isto tako kad krene naniže, neće se vraćati gore, tj. naviše sve dok ne preveze putnike naniže. Ovakva vrsta strategije je dobra zbog toga što veoma brzo preveze putnike na željeni sprat, ali je veoma nefleksibilna. U novije vrijeme, kretanje dizala ovisi o saobraćaju putnika (gustoći). Računala, točno znaju koji sprat ima najviše zahtjeva, u kojem dijelu dana, i oni usmjeravaju dizalo ka tome spratu. Kada se radi o više dizala u jednoj zgradi, tada se dizala raspoređuju o ovisnosti od lokacije na kojoj se nalaze. Još jedna stvar koja je veoma interesantna jeste ta da putnika na ulazu odabire na koji sprat želi ići, tako da računalo uzimajući u obzir sva dizala i njihove lokacije, pokazuje koje će dizalo najprije stići do željenog mjesta. Mnoga dizala imaju ugrađen senzor za težinu koji se nalazi na dnu kabine. Ovaj senzor pokazuje računalu koliko je dizalo ispunjeno. Ako je kabina dizala blizu kapaciteta, računalo neće dozvoliti primanje još putnika, ukoliko neki od njih ne izađu. Također, ukoliko, je dizalo preopterećeno, računalo neće dozvoliti da se vrata zatvore, sve dok se težina ne smanji do dozvoljene.

Drugo, mnoga dizala imaju ugrađen sistem za apsorpciju udara na dno, koji će tako ublažiti pad. Na slijedećim slikama vidljivo je koji su to sigurnosni mehanizmi dizala. Na sljedećoj slici vidljivi su neki dijelovi dizala, i šta se dešava ako se užad prekinu.

Na sljedećoj slici prikazano je šta se dešava na sredini, odnosno kako reaguju sigurnosni mehanizmi. Vidljivo je da su užad prekinuta.

Ostaje još da vidimo šta se dešava na dnu lifta, u slučaju kidanja užadi. To je prikazano na sljedećoj slici. Vidimo da se na dnu nalazi system za apsorpciju udara. To je koristan sigurnosni mehanizam, koji će u velikoj mjeri ublažiti posljedice.

Slika 4 - Prikaz dizala i princip rada

Slika 5 - Prikaz dizala na sredini

Slika 6 - prikaz dizala na dnu

4.2 Atestiranje dizala

Postupak atestiranja dizala obavlja se tako što se atestiraju sva dizala domaće proizvodnje kao i dizala iz uvoza. Kod obaveznog atestiranja dizala provjerava se tehnička dokumentacija, pregleda cjelokupno postrojenje dizala i ispituju sljedeće karakteristike dizala: mjerenje odstupanja unutrašnjosti kabine, unutrašnjosti voznoga okna, prilazi voznome oknu, mašinske prostorije i mnoge druge radnje propisane pravilnikom.

Uz zahtjev za atestiranje dizala nadležnoj organizaciji za atestiranje se dostavlja još i:

a) naziv i sjedište podnosioca zahtjevab) tehnička dokumentacija c) dokaz o ispitivanju regulatora brzine, hvatačkog uređaja, zabrave vrata voznog okna,

odbojnika, nosećih sredstava i zaštitne prostirke ispred električnih uređajad) izjave proizvođača o ispravnosti raznih uređaja u dizalu e) dokaz da je zavarivanje izvršeno u skaldu sa standardimaf) izjavu proizvodača da zidovi, pod i tavanica nisu izrađeni od lakozapaljivog materijalag) dokaz da dizalo ispunjava ostale zahtjeve propisane pravilnokm o obaveznom

atestiranju dizala i dr.

Ako nema nedostataka, odnosno ako nema odstupanja od tehničke dokumentacije, ovlaštena organizacije pristupa ispitivanju. Za dizalo za koje se ispitivanjem utvrdi da ispunjava propisane uvjete nadležna organizacija izdaje atest, uz koji prilaže zapisnik o izvršenom pregledu i izvještaj o ispitivanju. Atest se pri tome izdaje u 3 primjerka od kojih jedan ide vlasniku dizala, drugi nadležnoj organizaciji za atestiranje dizala a treći zadržava organizacija koja je izvršila proces atestiranja. Ukoliko se postupkom atestiranja utvrdi da neke karakteristike odstupaju od karakteristika propisanim pravilnikom, nadležna organizacija za atestiranje odbija izdavanje atesta dok se utvrđeni nedostatci ne otklone. O otklanjanju nedostataka podnosilac zahtjeva obavještava organizaciju za atestiranje u roku od 60 dana. Ovlaštena organizacija tada vrši ponovno ispitivanje onih elemenata za koje se u prvom ispitivanju utvrdilo na nisu u skladu sa propisima kao i onih elemenata čije su karakteristike mogle biti promjenjene prilikom opravke elemenata čiji kvalitet prilikom prvobitnog ispitivanja nije zadovoljio. Poslije ponovljenog ispitivanja atest se izdaje samo ako su ispunjeni propisani uvjeti. Atest važi 10 godina. Atest prestaje važiti ako se promijene karakteristike kvaliteta atestiranog dizala propisane pravilnikom. O izmjenama podnosilac zahtjeva je dužan obavijestiti organizaciju za atestiranje radi ponovnog atestiranjna dizala. Dizalo za koji se izdaje atest ovlaštena organizacija označava sa atestnom oznakom. Ova oznaka utiskuje se na samoljepljivu foliju koja se lijepi na vidljivo mjesto u mašinskom prostoru. Atestni znak sadrži slovnu i brojnu oznaku.

Saobraznost dizala atestiranom dizalu kontrolira se jedanput godišnje na osnovu čega se atest potvrđuje ili povlači. Ovo testiranje vrši organizacija ovlaštena za obavljanje obaveznog atestiranja koja je izdala atest.

5. Pogon dizala

Dizala prema pogonu možemo podijeliti na:

Vučne Hidraulične i Penjajuće

5.1 Vučna dizala

Vučna dizala sa stupnjem prijnosa se pokreću pomoću jednosmjernih ili naizmjeničnih elektromotora. Ova postrojenja koriste pužni prenos da kontrolišu kretanje kabine dizala, pomoću čeličnih vučnih užadi koja su prebačena preko koturova i pričvršćena za mjenjač stupnja prijenosa koji se pokreće motorom velike brzine. Ova postrojenja su generalno najbolje rješenje za prizemlje ili površinsku vuču brzinama do 2.5 m/s.

Vučna dizala bez stupnja prijenosa su sklopovi sa veoma malim brojem obrtaja u minuti. Koriste elektromotore velikog obrtnog momenta, koji mogu biti jednosmjerni ili naizmjenični. U ovom slučaju, pogonsko uže je direktno pričvršćeno za kotur koji se nalazi na osovini motora. Ova dizala mogu dostići brzine od 10 m/s pa i više. Kočnica je montirana između motora i mjenjača stupnja prijenosa i ima funkciju da zadržava dizalo na određenoj poziciji. Kočnice dizala obično funkcioniraju na principu doboš kočnica i mehanički se aktiviraju pomoću elastičnih opruga. Kočnice se deaktiviraju električnim putem. U slučaju nestanka energije, kočnica se aktivira da bi se spriječilo propadanje dizala.

U oba slučaja užad su na jednoj strani spojena sa kabinom dizala, prebačena preko kotura koji se nalazi na vrhu postrojenja i na drugoj strani zakačena za kontrateg što smanjuje iznos energije potrebne za pomjeranje kabine. Kontrateg je iste težine kao kabina dizala plus 40-50% kapaciteta dizala. Drugim riječima kazano, kada je kabina dizala ispunjena odgovarajućim kapacitetom (40-50%) tada su kontra-teg i kabina dizala u ravnoteži (u balansu). Svrha ovog balansa (ravniteže) jeste u konzerviranju energije. Sa jednakom težinom na obje strane kotura, potrebna je veoma mala sila da poremeti taj balans u jednom ili drugom smjeru. Balans održava skoro pa konstan nivo potencijalne energije Slika 7 - Vučno dizalo

u sistemu. Koristeći potencijalnu energiju u kabini dizala (puštajući ju pri tome da se spusti do dna), stvara se potencijalna energija u kontrategu (kontrateg se podiže do vrha). Isti proces se ponavlja pri kretanju dizala naviše. I dizalo i kontrateg kližu, odnosno vođeni su po vodilicama koje se nalaze sa strane. Vodilice omogućavaju dizalu i kontrategu kretanje gore-dole, a također služe kao sigurnosni mehanizam za zaustavljanje dizala.

Dizala sa kretanjem većim od 30m imaju ugrađene i tzv. sistem kompenzacije, odnosno kompenzacione uređaje. To je odvojeni set užadi ili lanac pričvršćen za dno kontratega i za dno kabine dizala. Kompenzacioni omogućava mnogo lakšu kontrolu dizala, jer se kompenzira višak težine sa jedne ili sa druge strane kotura, kada su kabina ili kontrateg u krajnjem gornjem, odnosno u krajnjem donjem položaju. Ukoliko je u pitanju izvedba kompenacijskog sistema sa setom užadi, tada je u kućištu iznad dizala potreban još jedan kotur za njihovo vođenje. A ako je, ipak, izvedba sa lancem, onda se lanac vodi šipkom koja je namontirana između vođica kontratega.

5.2 Hidraulična dizala

Pogon kod hidrauličnih dizala se ostvaruje preko elektro-hidrauličnog pumpnog agregata, ventilskog razvoda, cjevovoda, cilindra i klipa. Pumpni urađaj – elektomotor i hidraulična pumpa, potopljena u rezervoar hidrauličnog ulja vrši potiskivanje hidrauličnog ulja preko komandnog bloka, koji je cjevovodom vezan za hidraulični cilindar koji potiskuje klip cilindra i tako vrši podizanje i spuštanje kabine.

Upotrebljavaju se za manje visine dizanja, obično do pet spratova i veću nosivost. Odlikuju se mirnim radom i trajnošću. Brzina vožnje je manja od električnog dizala. Shodno svojoj namjeni i brzina ovakvih dizala je nešto manja, te standardno iznosi 0,62 m/s, ali su moguće izvedbe s većom brzinom.  

5.3

5.3 Penjajuća dizala

Penjajuća dizala su, zapravo, samo – uzlazna dizala sa vlastitim pogonom. Pogon može biti na električni motor ili motor sa sagorijevanjem. Ova dizala nalaze primjenu u raznim dalekovodima i tornjevima zbog lakše dostupnosti njihovim dijelovima radi

održavanja. Obično je njihova nosivost oko 100 kg dovoljno za jednu osobu i potrebnu opremu za eventualne opravke i sl.

Slika 8 - Elektromotor i hidraulična pumpa (1,2) Rezevoar hidrauličnog ulja (3) Komandni blok (4) Uljni cijevovod (5) Hidraulični cilindar (6) Klip cilindar (7) Kabina dizala (8) Ventili za zatvaranje dovoda ulja (9) Manometar (10) Prilivni cijevovod (11)

6. Upravljanje dizalima ( Upravljačka ploča)

Ono što čini jedan tipično, moderano kućno dizalo će biti u narednom dijelu teksta uratko opisano.

Prostor za stajanje i ograde po pravilu treba imati bilo koje dizalo, dok nešto luksuznije varijante dizala imaju i jastuk za sjedenje. Da bi se poboljšala cirkulacija zraka i udobnost u dizalima se ugrađuje električna navigacija i klima uređaji.

Svako dizalo treba da ima poziv prekidač za biranje sprata. Neki od prekidača mogu biti ključ prekidači (za kontrolu pristupa), a u neka dizala se ne može ući bez kartice ili ako se ne unese sigurnosna šifra - ili oboje. U SAD-u i drugim državama, prekidači i ikone su podešeni tako da ih mogu koristiti i slijepe osobe, a mnoga dizala sadrže i prekidače koji su pisani Brajevim pismom.

Slika 9 - Upravljačka ploča

Na svakom dizalu postoje vrata koja se zaključavaju na svakom spratu da bi se spriječio nenamjeran pristup u dizalo. Vrata se otključavaju i zaključavaju pomoću stroja na samom vrhu dizala. Kontrola vrata osigurava da se vrata odmah zatvore ili ponovo otvore. Vrata se otvaraju tako što ili budete prepoznati od strane senzora ili ih vi otvorite prekidačem koji se nalazi pored vrata dizala. Inače, vrata se zatvaraju nakon određenog vremena.

Na dizalu može postojati i stop prekidač koji zaustavlja lift dok je u pokretu i često se koristi da zadrži dizalo dok se utovara teret. Zadržavajući dizalo duže vrijeme može uzrokovati aktiviranje alarma. Ovo je često ključan prekidač.

U dizalu je neophodno postaviti alarmni gumb ili prekidač koji putnici mogu koristiti ako su se zaglavili u dizalu.

Neka dizala mogu imati jednu ili više od sljedećih opcija:

Telefon u dizalu koji mogu koristiti putnici koji su zarobljeni u dizalu da bi pozvali pomoć,

Prekidač za zadržavanje: ovaj prekidač zadržava zatvaranje vrata dizala i koristan je za utovar tereta ili bolničkih kreveta,

Poništavanje poziva: poziv na sprat koji ste željeli možete promijeniti dvostrukim klikom na prekidač,

Ograničenje pristupa pomoću ključnih prekidača; REIF čitač, sigurnosna tipka, hotelska kartica, itd,

Druga vrata ili set vrata koja mogu poslužiti u različite svrhe, Sigurnosna kamera, Jednobojni zidovi ili zidna ogledala koja daju iluziju većeg prostora, Staklo koje pruža pogled u unutrašnjost zgrade ili pogled na ulicu.

Ostale kontrole koje uglavnom nisu dostupne javnosti su:

Vatrogasna služba, Prekidač da biste omogućili ili onemogućili pokretanje dizala, Inspektor prekidač koji u dizalu stavlja inspekciju, Priručnik kontrola gore/dole za tehničara, Nezavisna služba / ekskluzivni način koji će spriječiti automatsko odgovaranje na

pozive za željeni sprat i stiže samo na označeni sprat na ploči. Vrata bi trebala ostati otvorena dok je dizalo zaustavljen na nekom spratu. Ovakav način se može koristiti za privremeno prenošenje robe.

Polazni servisni način.

7. Zaključak

Dizala, su danas postali integralni dio svjetskih gradova. Kako se razvijaju tehnologije građenja, zatim sama tehnologija, razvijaju se i nove ideje. Osnovni zadatak proizvođača dizala i njihovih inženjera je u predviđanju budućnosti, fokusirajući resurse istraživanja na svjetskoj razini i razvojnih timova u potrazi za novim rješenjima.

Ukoliko se vratimo unazad u povijest, i podsjetimo se kako je prvo dizalo izgledao, pa sve do danas, uočljivo je da su postignuta velika tehnološka dostignuća u njegovom usavršavanju. Unapređenja su postignuta u pogonu, brzini, sigurnosti. Nekad su dizala bili bučni i nesigurni, bez sigurnosnih mehanizama. Danas, su to strojevi sa nečujnim motorima, velikih brzina kretanja, sa dosta sigurnosnih sistema, koje smo već spomenuli u maturskom radu. Dizala, danas predstavljaju nezaobilazne strojeve kako za prevoz ljudi, tako i za prevoz tereta. Suvremene zgrade se ne mogu zamisliti bez dizala, koji postaju sve više neophodni. Iz toga proizilazi i potreba za njihovim usavršavanjem još više. U ovom trenutku, primjenjuju se najnovije tehnologije u pogledu računala i komunikacija na sve aspekta globalnih servisa. Takođe se i nastavlja modernizacija postojećih instalacija najnovijom dostupnom tehnologijom. Programi održavanja, koriste sve prednosti inovacija u izvještajima podataka, otklanjanju kvarova i pregledu opreme. Neprestano se teži novim inovacijama.