Stimulacija razvoja kreativnosti deceAutor: Sandra Jovanovi i
Ivana PaunoviRazvijanje kreativnosti pomae deci da razumeju svet
oko sebe, ali i da iskazu svoja lina iskustva i ideje. Kada
govorimo o razvoju kreativnosti dece kroz psiholoke radionice
Stvaraonice, govorimo o nekoliko kljunih inilaca koji utiu na taj
razvoj: dete, njegove intelektualne osobine, osobine linosti,
kreativni misaoni proces deteta, kreativna situacija, okruenje i
kreativni proizvod.Kako bi se kreativnost deteta razvila neophodno
je razvijati specifine osobine linosti kao to su fleksibilnost
miljenja i ponaanja, sposobnost podnoenja neodreenih ili nejasnih
situacija, razvoj samodiscipline i predanosti radu kao i jaanje
oseaja nezavisnosti.Umetnost nikada ne prima svet kakvim ga je
nala, niti ga ostavlja takvim-Tin UjeviOdnos kreativnosti i
intelektualnih osobina:- Visoka inteligencija nije nuna osobina
kreativnih ljudi.- Zadovoljavajui stepen inteligencije je potreban,
ali ne i dovoljan uslov za kreativnost.- Povezanost izmeu razliitih
komponenti znanja koje je dete usvojilo (tj. naina na koji su
znanja nauena) je vana za kreativnost.- Mogunost asociranja izmeu
to veeg broja komponenti znanja bitan je preduslov kreativnosti.-
Kod reavanja sloenijih problema vane su korisne intelektualne
metakomponente (tj. pravila i strategije) koje upravljaju miljenjem
i ponaanjem tokom kreativnog reavanja problema.Umetnost je u tome
slina ivotu: Izgleda kao igra, a u stvari je avolski ozbiljna
stvar; i utoliko ozbiljna ukoliko vie lii na igru'' Ivo Andri
Dramsko muzike radionice za decuDramsko muzike radionice su
osmiljene tako da se deca bez mnogo muke i suvoparnog uenja,
upoznaju sa muzikom i njenim sastavnim elementima: notama, ritmom,
melodijom, itd. Na radionicama deca upoznaju instrumente, sluaju i
pevaju omiljene pesmice, igraju muzike igre i ue da sluaju.
Prednost rada u okviru homogene grupe pomae detetu da naui kako da
se ophodi prema drugarima razliitog uzrasta, da uiva u lepoti
stvaranja, kako da pokae oseanja roditeljima, bratu ili sestri,
kako da se uz zabavu posveti i obavezama .Jedan od ciljeva je da
deca razumeju veze izmeu prava i odgovornosti i razviju
konstruktivan obrazac ponaanja, ostarivanja i potovanja sopstvenih
i tuih prava. Aktivnosti su osmiljene tako da upravo podstiu razvoj
neophodnih vetina koje decu ine spremnim da odgovore na razliite
zahteve roditelja i ire socijalne okoline koji im se u tom periodu
postavljaju. Muzika ima veliki znaaj za razvoj deteta. Razvijanjem
muzikih sposobnosti uveava se niz posebnih sposobnosti koje su od
viestruke koristi kako u detinjstvu, tako i kasnije u toku ivota.
Kroz nae dramske radionice kod deteta se razvija, pored
kreativnosti, i sposobnost verbalnog izraavanja, sposobnost
izraajnog itanja kao i socijalne sposobnosti.Kroz dramske radionice
kod deteta se razvija pored kreativnosti i sposobnost verbalnog
izraavanja, sposobnost izraajnog itanja kao i socijalne
sposobnosti.
U toku radionica se u potpunosti angauje mozak, pospeuju
intelektualne sposobnosti, naroito sposobnost apstraktnog miljenja.
Pored toga, utiu i na psiho-fiziki razvoj, a ulazei u svet glume,
igre i muzike, dete poinje aktivno da razvija estetsko rasuivanje i
odnos prema umetnosti uopte.Na ovaj nain razvija se sposobnost
kompleksinjeg razmiljanja koje ukljuuje reavanje problema,
rasuivanje, analiziranje, uoavanje slinosti i razlika, poboljava se
pamenje i koncentracija.Muzikom se, to je naroito vano, podstiu
kreativnost i mata, a maliani razmiljaju bistrije i kritiki. Za
povuenu decu, sa problemom ostvarivanja socijalnog kontakta, ovakve
aktivnosti mogu koristiti kao terapija, jer omoguavaju detetu da se
izrazi, da se kroz pesmu i igru uklopi u drutvo i razvije oseanje
kolektivnog duha.Razvijanje pozitivnih emocija kroz dramsko muzike
radionice Kroz psiholoko kreativni rad sa decom ostvaruje se
prostor za spontanu, toplu komunikaciju. Na radionicama deca
doivljavaju i iskazuju ono to nisu u stanju da objasne ili
razumeju, ime se podstie izraavanje i razumevanje emocija kroz
oputenu i prijatnu atmosferu. Mnogobrojne igre i sadraji se prepliu
sa muzikom i utiu na razvoj linosti. Izraavanje pokretimaMuzika
predstavlja ritmiku podlogu i podsticaj za deije izraavanje
pokretom. Kretanje je prirodna potreba deteta, pa se taj impuls
spontano razvija kroz muziku, uvodei ga u ritmiki pokret i sticanje
saznanja da su muzika i pokret sklad. Najznaajnije je, zapravo, to
to deca kroz igru i muziku razvijaju slobodu izraavanja. Slobodno
opredeljenje za pokret znai slobodu delovanja, a uspeh u skladnoj
igri doprinosi sticanju oseanja sigurnosti u sopstvene moi.Veoma
znaajna je, u radu sa decom kroz dramsko muzike radionice, prednost
koja se daje slobodnim oblicima pokreta nad igrom sa unapred
odreenim pravilima. Na taj nain razvija se kompletna linost. Igre
sa pravilima takoe imaju znaaj, doprinose razvijanju oseanja
organizovanog kretanja, pokreta, figure, ali uz blago zanemarivanje
individualne kreativnosti. Kada dajemo isti zadatak za svu decu
neke zapravo zadravamo u razvoju, a pred druge stavljamo preteke
zadatke.Knjievno filmske radioniceKnjievno izraavanje se indirektno
podstie razvojem jezika, bogaenjem renika i usavravanjem gramatike,
slobodnog pisanja i itanja. Nastavlja se uvoenjem jednostavnih i
nakon toga sloenijih, realnih pria koje e zainteresovati decu
.Dramsko izraavanje kroz slobodno i spontano kretanje, korienje
jezika i pokreta sastavni je deo naeg rada. Kroz igru se ue
brzalice, mimika, pantomima, vebe disanja, glasovni trening,
imitacija, glasovne transformacije i jo mnogo toga. Na ovaj nain
dete radi na kontroli i izraavanju emocija, prua mu se mogunost da,
makar na kratko, bude sve ono to eli a ne moe u stvarnom ivotu.
Scenama se analiziraju i upoznaju razliite situacije u okviru
porodice i drutva, a zahvaljujui tome deca poinju svet da
posmatraju "drugim oima". Zajedno biramo jednu svima dobro poznatu
deiju priu, delimo uloge, pravimo i postavljamo scenografiju,
rekvizite i ou moe da pone...Kroz rad i igru sa svojim vrnjacima
deca na ovim radionicama razviju korisne tehnike za reavanje
problema i stiu vetine kojima e moi mirnim putem da ostvare svoja
prava. Pored toga, ue da pored prava koja poseduju imaju i obaveze.
Uei se tehnikama nenasilnog reavanja konflikta u prilici su da
igranjem uloga shvate kako da posreduju u reavanju konflikata.
Umetniko psiholoke radioniceKroz stvaralatvo otkrivamo omiljene
boje i oblike maliana, upoznajemo ih sa osnovnim i sekundarnim
bojama, primarnim oblicima i raznovrsnim materijalima i tehnikama
koje se koriste u radu. Kreativni proces kod deteta razvija matu i
motoriku, oseaj za kompoziciju i detalj, poboljava panju, upornost,
strpljenje i samopouzdanje. Kroz razgovor se obrauju likovni
elementi, radi se na svodjenju i razumevanju oblika i formi iz
neposrednog okruenja. Igrom, priom, crtanjem, pevanjem i ostalim
aktivnostima podstiemo razvoj samopuzdanja, kritikog miljenja,
kreativnog izraavanja, emocionalne i socijalne inteligencije.
Radionice su koncipirane tako da se nastoji da se deci pomogne da
sama osmiljavaju svoj ivotni prostor, da bolje vide sebe, umesto da
im neko namee svoje miljenje ili da im daje gotove odgovore. Ovim
putem bi ona trebalo da spoznaju svoj svet, da steknu iskustvo, da
iznesu svoje miljenje, da budu svesna da treba da se bore za svoja
prava, da kau ta ele i vole.Ekspresija kroz principe play
terapijeDete bira razliite predmete za igru meu mnogobrojnim
igrakama razliitih kategorija ( figure ljudi, ivotinja, elemente
prirode , kuice, autie, razliite rekvizite, .), i pomou njih
postavlja odreenu scenu. Detetova kreacija se onda analizira kroz
interakciju sa njim, kroz verbalne i neverbalne pokazatelje
doivljaja i smisla prie koje dete pokuava da doara kroz svoju
postavku.Ovim putem se ispoljava detetova dominantna dinamika,
aktuelna emotivna stanja i doivljaj sebe i sveta. Na ovaj nain,
mogue je usmeravati dete ka razreavanju nekih potekoa aktuelnog
psiho emotivnog razvoja. Terapija igrom moe da pomogne usvajanju i
razvoju adekvatnih strategija ponaanja, socijalnih vetina,
autonomije, da podstakne nalaenje novih, kreativnih reenja
problema, prepoznavanje i izraavanje sopstvenih oseanja, kao i
empatije i razumevanja za druge.Neke od igara koje se koriste u
terapiji igrom su: igre sa peskom, modelovanje plastelina, prianje
pria, ginjol lutkeRadionice ivotnih vetinaPrimena psiholokih
principa za razvoj ivotnih vetinaAlati koji su nam potrebni za ivot
stiu se u ranom detinjstvu. Osnovne postavke snalaenja u
svakodnevnim ivotnim situacijama i odnosima sa drugima su baza
detetovog oseaja kompetencije i sigurnosti. Deca se, kroz postavke
raznih praktinih ivotnih situacija, upoznaju sa osnovnim principima
konstruktivnog reavanje konflikata, vrnjake saradnje, snalaenja u
nepoznatom okruenju, brige o sebi i sl.Vetine koje se razvijaju u
kreativnom procesu: Uvaavanje razliitih pogleda na svet i sopstveno
okruenje Saradnja i spremnost na zajedniki rad Komunikacija i
jezik, razvoj bolje komunikacije kroz razgovor, sluanje, pisanje
ili slikanje Koncentracija, fokusiranje na aktivnost koja se
obavlja Razvijanje dobrih meuljudsih odnosa, rad u grupi, stvaranje
prijateljstava Disciplina, razvijanje samoregulacije kroz redovno
uvebavanje odabranih vetina Emocionalne kompetencije, izraavanje i
razumevanje sopstvenih emocija Empatija, razumevanje i potovanje
tuih emocija Imaginacija, produkovanje ideja Samostalnost u
razmiljanju, inicijativa za istraivanje Interakcija, timski rad i
vrnjako podupiranje Fizika aktivnost, aktivnosti koje ukljuuju
psihomotorno uvebavanje Optimizam, uivanje u onome to se radi
Reavanje problema, sklonost istraivanju razliitih mogunosti i
reenjaKreativnost se smatra jednom od najvanijih osobenosti ljudske
vrste. Najee se vezuje za umetnost, knjievnost i muziku. Poto se
kreativnost zasniva na mati, smatra se da se moe uspeno razvijati
putem igre zasnovane na fantaziji tokom ranih godina ivota.U okviru
naeg programa kreativnost se razvija i indirektno, posmatranjem
sveta na inteligentan, precizan i estetski nain kroz slobodu
izraavanja u skladu sa individialnim interesovanjima, oseanjima i
potrebama, samostalnim otkrivanjem i korigovanjem. Istovremeno se
razvijaju i radne navike, disciplina i koncentracija, osobine
neophodne za primenu bilo koje ideje, naune ili umetnike.
Kreativnost ima esencijalni znacaj za ovekov ivot, jer nam daje mo
da predstavimo svetu ko smo mi u stvari.
Kreativnost je mentalni proces koji ukljuuje stvaranje novih
ideja, pojmova ili reenja problema i stvaranje novih veza izmeu
postojeih ideja i pojmova. Alternativno i svakodnevno shvatanje
kreativnosti podrazumeva stvaranje neeg novog.Sva deca pokazuju
tendenciju ka matarenju i kreativnosti. Oni su kreativni po
automatizmu. Deca ispituju, dodiruju, slau, pa opet razlau, pitaju,
odgovaraju, gledaju, oduevljavaju se, Deca ispituju svet oko sebe,
eksperimentiu sa stvarima iz svog neposrednog okruenja i esto
pronalaze veze i zakljuke koji su samo njima spojivi, a odraslima
su neobini i nedokuivi.Pogreno je verovati da je kreativnost dar
darovan samo srenim pojedincima.Kreativnost predstavlja vetinu koja
se moe vebati i razvijati kao svaka druga. To je radnja, koja nam
je u poetku nepoznata i zahteva izvestan napor, ali kroz esto
ponavljanje postaje navika. Na mozak je razvijen tako da sve to
ponavljamo pokuava da automatizuje, kako bi se preusmerio na uenje
novih stvari.Sve to ponavjamo, bilo da su to eljene vetine, ili
manje poeljne navike, stvara neuronske veze u naem mozgu, koje ine
da svaki sledei put izvoenje te radnje bude sve lake. Da bismo
razvili kreativnost, moramo uloiti izvestan trud da naviknemo svoj
mozak na neto tei i sloeniji nain funkcionisanja, koji podrazumeva
razmiljanje izvan ustaljenih okvira. Ovo nije lak proces, s obzirom
na to da je najvei broj dece naviknut da razmilja uniformisano, da
prima informacije koje je potrebno upamtiti, da bismo ih kasnije
reprodukovali.Sve kree iz porodice, koja predstavlja primarno
okruenje deteta. U porodici deca naue sve to im je potrebno za
dalji razvoj. Deca naue sve do svoje druge godine ivota, a ostalo
je samo nadograivanje iskustava, koje se kasnije gradi u vrtiu,
koli, na ulici, u stalnom kontaktu sa vrnjacima. Veliki broj vrtia
i kola takoe, pribegava uniformisanom nainu razmiljanja (primiti
informaciju reprodukovati dobiti ocenu za to), to ostavlja vrlo
malo slobodnog prostora da se deca izraze kako ele, da iskazu svoje
miljenje koje im nije ve nametnuto.Kreativnost je i genetski
uslovljena, ali ako se taj genetski materijal ne kanalie kako
treba, ukoliko se ne podstie, on na kraju ipak voditi ka
konformistikom miljenju (misliti kao drugi, dok je kreativno
drugacije i invativno, naalost, najee nesigurno i odbaeno). Ukoliko
porodica, a kasnije vaspitai, uitelji, nastavnici, struni saradnici
ne nude opcije za slobodno izraavanje miljena, oni vrlo lako mogu
pokvariti prirodnu sposobnost dece.Kako biste pomogli svom detetu
da razvije sve svoje kreativne potencijale, potrebno je samo da ga
sluate, posmatrate, da uete u njegove cipele i zabava moe da
pone.Za razvoj kreativnosti neophodno je deci dati dovoljno
prostora i vremena za igru. Zato, nemojte se ljuiti na dete ukoliko
napravi nered u vaoj kuhinji, brano, eer, so, testenine, erpe,
kaike, lonci su idealni materijali pomou kojih e dete moi da
eksperimentie. Kuvae, ispitivae ta se to deava ako u brano stavi
vodu.Pospite po stolu so, ecer ili brano, i kaikom crtajte oblike,
slikajte, dobiete prava umetnika dela. Neki od deijih velikih
poduhvata odraslima e se initi kao manje vani. Pa ak i da je tako,
nemojte dozvoliti da vae dete to tako doivi. Dovoljno je da se i vi
upustite u njihove pustolovine i sigurno ete se oduevljavati svakom
novom potezu, koji e preduzeti.Nemojte ih nikako ismejavati, jer
ete na taj nain samo prizvati manjak samopouzdanja i samopotovanja
kod deteta, a oni su od primarnog znaaja za dalji razvoj linosti. S
druge strane, ne smete kreativnost zahtevati, ona ce se javiti
spontano, tamo gde ste je najmanje oekivali. Ukoliko budete
zahtevali to ce opet dovesti do manjka samopouzdanja i
samopotovanja kod dece jer moda nee moi da ispune vaa
oekivanja.Kreativnost moete podsticati postavljanjem pitanja kao i
podsticanjem dece da sama postavljaju to vie pitanja (ko, kada,
gde, zato, da li ima neki drugi nain, ta bi bilo kad bi bilo,
uporedi, kako bi bilo lepe, kako bi bilo loije, ta je slino, a ta
razliito itd).Igrajte igre originalnih odgovora na pitanje ta je
crveno, dobiete uobiajene odgovore (jabuka, jagoda, paradajz) i
njih bodujte jednim bodom, a neuobiajene odgovore (Mars, kapa
patuljka i sl.) bodujte sa dva boda. Na ovaj nain razvijate i
takmiarski duh kod dece, ali i podstiete nekonformisticko
razmiljanje.Igrajte se i reima. Povezujte rei i njihova znaenja,
igrajte se asocijacija, sklapajte reenice od vie rei koje su
ponuene, napravite niz rei, koje su meusobno povezane nekim
znaenjem, ali i ubacite uljeza kojeg dete treba da pronae. Zaponite
pricu, a deca neka sama smiljaju nastavak i kraj.Citanje bajki moe
da bude veoma zabavno za decu. Pokuajte da naete glavnu temu bajke,
delite likove na dobre i zle, priajte ta je to dobro, a ta zlo,
pritom, ne traite od dece da vam samo reprodukuju celu bajku, ve
pokuajte da da ih podstaknete da bajku iznesu onako kako su je oni
lino doiveli.Uzmite boje, namaite ake i stopala i vama i deci i
zabava moe da pone. etajte po belom papiru, ostavljajte otiske,
uporeujte, ta je slino, a ta razliito kod vaih i njihovih otisaka,
ili ponite da crtate neki crte, zajedno osmislite temu, a zatim
dajte deci mogunost da oni zavre crtez onako kako ele.Pleite gde
god vam se za to ukae prilika, u kupatilu, supermarketu, na pijaci.
Tako razvijate i motoriku kod dece, ali i matu i kreativnost
prilikom osmiljavanja novih pokreta. Mozete ak i da osmislite vau
zajedniku koreografiju, koja e biti samo vaa.Plastelin, glina,
testo pravite razliite oblike, gradite jednu zajedniku kompoziciju,
vebajte motoriku prstia i pustite mati na volju.Dragi roditelji,
dok odgajate decu vie bojite prstima, a manje upirite prstom.Manje
ih ispravljajte, a vie veze uspostavljajte.Skinite pogled sa sata,
a vie bacite pogled na decu.Pobrinite se da manje znate, a da vam
vie bude stalo.Idite na vie izleta, putajte vie zmajeva.Prestanite
da izigravate ozbiljnost, OZBILJNO SE IGRAJTE.Trite kroz vie polja
i gledajte vie zvezda.Vie ih grlite, a manje vucite.Ree budite
strogi, a puno vie toga priznajte.Najpre deci gradite
samopouzdanje, a kasnije kuu.Eto, samo oslunite vae dete, ivite sa
njim, a ne za njega, i tako e vam se sve samo reci.Verujte mi na
rec ;).
esta je predrasuda da uenje i kreativnost ne idu zajedno. Jos
uvek je dosta rasprostranjeno miljenje da u uenju nema mesta za
kreativnost i da se ne moe ozbiljno uiti kroz igru i zabavu.
Intuitivnom i posrednom uenju se esto ne daje ista teina kao
tradicionalnom formalnom usvajanju znanja. Takoe, kreativnost se
esto shvata kao prirodno data osobina, talenat, neto to ili postoji
ili ne postoji i to se ne moe mogo menjati. Tako se ideja o tome da
je i kreativnost neto to moe da se veba i ui , esto doekuje sa
nevericom.Kreativnost predstavlja izvorni stvaralaki in. Kreativni
in podrazumeva da osoba samostalno i autonomno produkuje neto novo,
to do tada nikada nije uradila na isi takav nain. Iako se kreativni
potencijal nalazi u sri svakog ljudskog bia, tano je da nisu svi
ljudi podjednako kreativni. Ipak taj potencijal se moe vebati i
razvijati. to vie uimo kreativno miljenje i vebamo da razmiljamo
izvan granica dotadanjih ablona delanja, to smo kreativniji. to smo
kreativniji to bolje pamtimo i uimo. U ''Centru zakreativni razvoj
dece'' uimo da budemo kreativni i kreativno pristupamo uenju ime
negujemo ovakav princip razvoja prirodno datih kapaciteta dece.
Neke metode tog rada bie predstavljene u tekstu koji je pred
vama.Obrni, okreni, izmisli promeniU razvijanju kreativnosti kod
dece potrebno je predoiti im na koje sve naine mogu otkrivati i
stvarati nove odnose meu elementima. Postoji bezbroj kombinacija
elemenata koje moemo stvoriti. Potrebno je osloboditi se ustaljenih
i ograniavajucih pogleda na svet i izgraditi naviku stvaranja novih
pogleda, novih odnosa i veza meu elementima. Moemo se igrati ovim
mnotvom razliitih kombinacija, postavljajuci pitanja: ta bi bilo
kada bih ovo povezala sa onim? (smiljajte najudnije mogue
kombinacije); ta bi bilo kada ne bi bilo tako nego ovako? Um
proiren novom idejom nikada se ne vraa na svoje poetne
dimenzije.Oliver Wendell Holmes
Naui me kako da uimNeke od tehnika koje primenjujemo u radu sa
svom decom a veoma su korisne i u radu sa problemima deficita panje
(ADD/ADHD) : Igrica Stavio sam u kutijuPrva osoba na primer
kae:Uzeo sam svoju kutiju i u nju stavio etkicu za zube. Druga
osoba ponovi ono to je prva rekla, i doda jo jednu stvar u kutiju.
Trea osoba doda jo jednu stvar i kae:Uzeo sam svoju kutiju i u nju
stavio etkicu za zube, majicu i medu. Igra se nastavlja tako to
svaka osoba dodaje po neto ali mora da ponovi sve prethodno istim
redosledom. Vremenom stvari koje se dodaju postaju sve zabavnije,
ali postaje sve tee zapamtiti toliki broj stvari i njihov redosled.
Tada sugeriemo detetu da napravi mentalnu sliku u glavi da bi bolje
upamtilo sve elemente. Na primer , ono moe zamiljati medu kako je
obukao majicu i koristi etkicu za zubeIgrica Azbuka-Abeceda ili Na
slovo na slovoPrva osoba pone sa slovom A, i pronae rei koje poinju
tim slovom, a pripadaju odreenim dogovorenim kategorijama (npr.
ime, ime ene ili mua, drava u kojoj ivim, ta jedem, koja kola
vozim). Onda neko, na primer, kae: ''Moje ime je Andreja, ena mi se
zove Anka, jedemo ananas, ivimo u Africi, vozimo Alfa romeo.''
Zatim sledea osoba uzma slovo B pa dodaje rei istim redosledom:
Moje ime je Bojana, mu mi se zove Branko, jedemo bananu, ivimo u
Belgiji, vozimo BubuDete na ovaj nain ui redosled slova u azbuci
ili abecedi, imena drava i gradova, ali uvebava i vetinu priseanja
i kategorizacije rei.Igrica MatematikaSa decom koja ue sabiranje,
moemo napraviti zabavnu igru dok se vozimo kolima tako to emo im
dati zadatak da sabiraju brojeve registarskih tablica kola ispred
nas. Starije dete moe da mnoi brojeve sa tablica. Ako ima dvoje
(ili vie) dece, moemo uvesti pravilo kojim se starijem detetu
oteava da uvek pobeuje. Tako ono, recimo, mora uvek da izbroji do
pet pre nego to da odgovor. Ili, damo zadatak starijem detetu da
kae da li je odgovor mlaeg deteta taan. Ako nije, onda starije dete
treba da da taan odgovor.Metakognitivne strategije, strategije
organizovanog miljenja.Uenjem kako da ui, dete stie kontrolu nad
samim procesom uenja.Dete ui da koristi trostepeni pristup novom
zadatku, umesto da samo uskoi u njega. Ono treba sebi da postavi
tri pitanja i promisli pre nego to pone da radi zadatak. 1. Sta je
ovde posao? ta se oekuje od mene da uradim?2. Kako u da obavim ovaj
zadatak? (Koje strategije u da koristim)3. Kako sam to uradio? (ta
sam nauio? Koliko su mi dobri rezultati?)Izmedju koraka 2 i 3 dete
mora da uradi zadatak, ali tek poto osmisli plan napadaAktivno
uenjeNajbolji nain da se privue i zadri neija panja jeste da on
aktivno bude ukljuen u zadatak.Uenje da se predvidi ta e se
desitije jedna od kljunih vetina aktivnog uenja i ono to moe pomoi
da sadraj koji se ui postane interesantniji. Aktivno uenje
podrazumeva da uenik trai informacije. On stalno postavlja pitanja
i trai odgovore. Umesto da samo ita kako bi doao do kraja strane,
aktivni uenik stalno vodi dijalog sa samim sobom o tome ta e se
desiti na sledeoj strani (kada ita literaturu), ili kako se stvari
mogu povezati i uklopiti jedne sa drugima. Potreba za saznanjem,
predvianjem, potvrivanjem sopstvenih pretpostavki moe biti
uzbudljiv proces.Igrica Da sam ja uiteljDete treba da predvidi ta e
uitelj pitati. Treba da primeti ta je vano i ta treba dobro nauiti.
Roditelji mogu da pomognu u ovoj igri mlaim uenicima, kako bi oni
to kasnije mogli sami da rade. Da bi predvideli mogua pitanja,
uenici moraju da budu aktivni i da se stave u ulogu uitelja. Deci
moe da bude zabavno da vide koliko su dobra u predvianju.
Sposobnost za predvianje daje im bolji oseaj kontrole nad
situacijom.Kreativno uenje spreava poremeaje koncentracije i panje,
razvija brzo zakljuivanje, koordinaciju pokreta i motoriku.
Guenje kreativnosti Deci predkolskog uzrasta uenje predstavlja
igru i zabavu. Uvuena u obrazovni sistem koji je fokusiran na
formalno uenje dok je kreativnost zanemarena, a intuitivnost se
potpuno odbacuje, deca prestaju da shvataju uenje na taj nain.
esto, roditelji imaju potrebu da stalno ispravljaju decu. Oni to
rade iz najboljih namera , da bi im to pre usadili to vie znanja i
da bi ih spreili da naprave greke. Oni su nekad pokrenuti svojim
strahovima od toga da dete ne izae previe iz okvira, da ne tri i
time ne privue negativnu panju okoline.Roditelji treba da znaju na
koji nacin da ohrabre i podstaknu deiji entuzijazam prema stvaranju
novih ideja, pa ak i da uestvuju i ukljue se sa svojom decom u taj
proces iako ih to eksperimentisanje nekada moe staviti izvan
trenutne zone komfora.
Obrazovni sistem i kreativnost kolski sistem svojim nastavnim
programom i oekivanjima od aka vie pridaje znaaja razvijanju leve
hemisfere mozga koja je zaduena za govor, racionalne operacije i
analizu, dok esto zapostavlja znaaj razvoja desne hemisfere koja je
vie zaduena za prepoznavanje oblika , uzoraka i slika, za naine
povezivanja, kompozicije, umetnost i matu. Na ovaj nain razvoj
potencijala se ne odvija uravnoteeno. Zato je potrebno deci
ponuditi i razliite programe i sadraje koji doprinose uravnoteenom
razvoju mentalnog funkionisanja.este greke i kako ih izbei
-Stalno nadgledanje i kontrola sputavaju spontanost i
samopouzdanje koji su u osnovi kreativnog duha deteta.-Ne treba
dovravati kreacije umesto deteta. Pokazujui potovanje i hvalei
detetov trud podstiemo razvijanje upornosti i volje za prolaenjem
kroz stvaralaki proces od poetka do kraja.-Deci ne treba stalno
nuditi pomo, ve treba saekati da je oni sami trae.-Potrebno je
motivisati decu da sami pronalaze svoja reenja , a ne servirati im
gotova reenja.-Osim tanog odgovora, treba ohrabrivati i ona reenja
koja su drugaija, inovativna i matovita.-Pruati kreativno okruenje.
Razliiti materijali za kreativno izraavanje su uvek dostupni.
Najpogodnije igrake za razvoj kreativnosti su one od kojih se mogu
stvarati razni novi oblici. Zato se ne treba fokusirati na gotove
proizvode i skupe igrake koje ''sve rade same''.-Doputati
sanjarenje. Sanjarenje predstavlja deiji nain da u sebi reavaju
zagonetke i probleme. Nikako ga ne treba shvatati kao gubljenje
vremena i beanje od realnosti, osim ako nije predominantno u
detetovom funkcionisanju.-Uestvovati sa detetom u reavanju problema
i zagonetki koje se pojavljuju . Nakon planiranja pomaemo detetu da
do kraja ostvari to to je naumilo, ali samo u onoj meri i dotle
dokle ono to ne moe da uradi samostalno.-Detetu se moe ponuditi
ansa za kreativni rad, ali se ne sme vriti pritisak.
Informalno uenje Osim formalnog obrazovanja koje se odvija u
institucijama postoje i razliiti oblici informalnog i neformalnog
uenja koji predstavljaju mnogo iri nain usvajanja znanja i vetina.
Informalno uenje predstavlja najstariji nain usvajanja znanja i
vetina . Na ovaj nain ue bebe i mala deca, ali i odrasli. Deca od
svojih roditelja i vaspitaa svesnim ili nesvesnim modeliranjem,
preuzimaju vrednosti, ponaanja i vetine. Zato u informalnom
pristupu lei velika zaliha mogunosti za usvajanje znanja i
razvijanje kreativnosti.Kako vebati kreativno miljenje?Ljudski
mozak je razvijen tako da sve ono to ponavlja automatizuje, da bi
se dalje mogao usmeriti na uenje novih sadraja. Na ovaj nain se
mogu stvoriti i automatizovane navike toka misli. Kako bi razvili
kreativnost moramo navikavati svoj mozak na neto sloeniji nain
funkcionisanja koji podrazumeva razmiljanje izvan okvira, stvaranje
novih misli i ideja, kao i povezivanje do tada nepovezanih
podataka.Razvoj kreativnog razmiljanja e biti najefikasniji u
podrujima najveeg interesovanja tj. onim podrujima u kojima se
najvie uiva i u koja se najvie ulae vreme i energija.
Duhovito je kreativnoHumor je utemeljen na istovremeno smislenim
i apsurdnim, neoekivanim obrtima u razmiljanju, pa je stoga usko
povezan sa kreativnou. Prikriveni smisao, visetruka znaenja i
duhoviti obrti u reenici zahtevaju sposobnost mozga da razmilja na
vie nivoa i to veoma brzo. Kreativni ljudi su najee duhoviti.
Duhoviti ljudi su primer izvebane kreativnosti. Oni su navikli svoj
um da izlazi van podruja uobiajenog i poznatog i da aktivno
povezuje ideje na neoekivane naine.Kreativni programiKreativni
programi i radionice namenjene deci imaju za cilj stimulisanje
sposobnosti i jaanje radoznalosti. Uivljavanjem i uivanjem u igri
deca eksperimentiu, postavljaju i reavaju probleme na specifian,
svrsishodan i sebi svojstven nain. Deija iskustva se, na ovaj nain,
sistematizuju i prerastaju u sreeno, upotrebljivo znanje. Igrajui
se , dete istrauje svet oko sebe i sopstvene mogunosti u njemu i
produkuje nove pristupe u razliitim situacijama. Razvijajui posebne
vetine i razliite naine ponaanja , dete u igri stie iskustva,
otkriva, ui i stvara. to vie ovladava ovim vetinama, sve se vie
oslobaa straha od nepoznatog i ohrabruje da sigurno i samostalno
istupa i dela.
Uloga vaspitaa u organizaciji vaspitno-obrazovnog procesa
Od linosti vaspitaa najvie zavisi spontanost i prilagodljivost
ritma ivljenja, kao i itava atmosfera u deijem vrtiu. Ako je
vaspita krut i nervozan, to e se odraziti u obliku napetosti i
otpora kod dece. Ako je ponaanje vaspitaa nedosledno i hirovito,
takvo e biti i ponaanje dece. Ako se on ponaa veselo i neusiljeno,
deca e to prihvatiti kao sastavni deo opte atmosfere u vrtiu. Prema
tome, da li e predviene aktivnosti iskazati kao bogat izvor novih
iskustava i razvojnih podsticaja za decu, ili prouzrokovati otpor,
nesporazume i konflikte, najvie zavisi od vaspitaa.Vaspita je
zaduen za stvaranje i podeavanje okolnosti povoljnih za deiji
razvoj i uenje (prostora, vremena i materijala potrebnih za
aktivnosti), odnosno, pruanje deci prilike da se vaspitaju i
obrazuju prilagoeno svojim potrebama i mogunostima, prijatnom i
bezbednom okruenju, kao i da se ostvaruju kao linosti. Od vaspitaa
se oekuje da bude dobar organizator, elastian u pristupu deci i
zahtevima koje im postavlja, da stalno prati rezultate svog rada i
struno se usavrava, snalaljiv u reavanju problema i sposoban da tu
vetinu prenosi deci, spreman za preuzimanje odgovornosti za njihovo
napredovanje u razvoju i uenju, kao i da bude u najveoj meri
osetljiv za specifine potrebe i individualne razlike meu decom koju
vaspitava i obrazuje. Dobar vaspita se prepoznaje, pre svega, po
tome to mu njegov posao predstavlja zadovoljstvo. On voli decu i
dobro se osea u njihovom drutvu, potujui u svakom od njih
jedinstvanu ljudsku linost koja se razvija. Iako ima sasvim izgraen
stav prema odreenim oblicima ponaanja, on prihvata svako dete i ima
razumevanja za njegove postupke. Svoja oseanja prema deci dobar
vaspita izraava tonom kojim se obraa, izrazom lica i putem rei koje
koristi. Dete mora oseati da je vaspita na njegovoj strani, da mu
ono neto znai, da ga uvaava, ceni, raduje sa njegovim uspesima i ne
osuuje ga za neuspehe, jer veruje u njegov pozitivan razvoj kao i
svoje mogunosti da mu doprinese. Takav vaspita je, takoe, svestan i
svojih ogranienja i nedostataka i ne pokuava da obmanjuje decu
mitom o sopstvenom savrenstvu, ve je u stanju da prizna svoje greke
i ui iz njih. Naroito je predusretljiv i osetljiv na deije potrebe
i oekivanja prema njemu i rado je spreman da im udovolji. U njemu
dete nalazi osobu spremnu da mu uzvrati pozitivne emocije, da mu na
osmeh odgovori osmehom, pomiluje ga, zagrli, utei, uzme u
naruje...Od prvog dana boravka dece u ustanovi vaspita radi na
uspostavljanju bogatog i sadrajnog emocionalnog odnosa sa njima,
koji je obostrano prijateljski, saradniki i zasniva se na meusobnom
uvaavanju, poverenju i brizi. Detetu je potrebno da oseti da je
vaspita zainteresovan za njega lino a ne samo za ono ime se dete
bavi. Bliskost sa vaspitanikom omoguava mu da postigne mnogo vie u
delovanju na deiji razvoj i uenje i to na naine koji se verovatno
ne bi pokazali efikasni kada bi ih primenila detetu nepoznata
osoba. Osim toga, dete nikada nee biti drsko i bezobrazno sa osobom
koja mu itavim svojim ponaanjem iskazuje potovanje, koja je srdana
i blaga u ophoenju, koja ga ne gleda sa visine i ne insistira na
pokornosti. ak i u sluajevima kada doe do neslaganja izmeu njega i
deteta, vaspita to ne prenosi na lini plan, ne ispoljava gorinu i
ne preti mu prekidom dobrih odnosa. Prirodnost je najvanija osobina
pravilnog odnosa vaspitaa prema deci. Svaka usiljenost,
izvetaenost, prenemaganje, sladunjavo korienje deminutiva i drugih
posebnih naina obraanja deci, sutinski onemoguava izgraivanje
iskrenog, otvorenog, prirodnog odnosa kakav treba da se uspostavlja
izmeu starijih i mlaih. Deca sasvim dobro oseaju kada se pokuava
manipulisati njima, to ih u poetku zbunjuje a zatim navodi da i
sama ponu razvijati mehanizme manipulacije odraslima.
Vrste autoriteta
Svoj autoritet u grupi vaspita postie na razne naine. Njihova
tipologija nainjena je polazei od toga kako su raspodeljena prava i
dunosti izmeu njega i dece. U autoritarnom sistemu vaspitanja,
vaspitai imaju samo prava, a vaspitanici samo dunosti, u anarhinom
je obrnut sluaj, dok u demokratskom postoji ravnotea izmeu prava i
dunosti i one su rasporeene srazmerno jednako - svakome prema
mogunostima da ih se pridrava i ostvaruje, to znai da su odrasli i
deca izjednaeni.Autoritarni ili vojniki tip vaspitaa moe se lako
prepoznati po tome to je on gospodar u svakoj situaciji. Deca ga
sluaju bez pogovora, retko neto kau po svojoj inicijativi a i tada
trae odobrenje. Kada see ue u sobu za dnevni boravak, ak i za vreme
takozvanih slobodnih aktivnosti, deca sede u tiini i prema
uputstvima vaspitaa obavljaju ono to im je odobrio da rade, a
usmerene aktivnosti koje organizuje su zapravo dirigovane. Njegov
glas se najvie uje i u toku igara; samo on vodi raunao potovanju
pravila, deli uloge, istie cilj igre i proglaava pobednika. itavo
njegovo ponaanje motivisano je dubokim uverenjem da su deca
sposobna samo za ono to ih je nauio odrasli, odnosno, da e njihovo
ponaanje biti ispravno samo dok se odvija prema instrukcijama i pod
kontrolom starijih, isto kao to veruje da je poslunost osnova
vaspitanja, a pamenje osnova obrazovanja, zbog ega mu se deca
moraju pokoravati bez pogovora.Istovremeno, autoritarni vaspita je
rezervisan u pogledu deije samostalnosti i mogunosti ispoljavanja
sopstvene volje, zbog ega kontrolie sve to se zbiva u grupi, a deca
se potinjavaju njegovoj vrstoj ruci i povienom glasom, plaei se da
ga ne izazovu. Ona se ponaaju pasivno iz obzira prema njegovoj moi,
a ne prema njemu kao linosti, odnosno, ne doivljavaju ga kao osobu
od koje oekuju razumevanje, pomo i prihvatanje. U takvoj atmosferi
deca se oseaju nerazumna i slaba, to doprinosi stvaranju slike o
sebi kao inferiornoj, bezpomonoj osobi koja grei uvek kada je
aktivna i pokuava da pokrene neku inicijativu. Autoritarni vaspita
naroitu panju i napore posveuje tanom pridravanju reimu dana i
svako odstupanje od njega tretira kao prekraj discipline. Ujedno,
on veruje da je navikavanje na tanost u ovom pogledu najzbnaajnije
u formiranju deijeg karaktera, volje i linosti uopte. Autoritarno
rukovoenje decom ne zahteva od vaspitaa mnogo matovitosti u radu
niti prilagoavanje individualnim karakteristikama i potrebama dece,
s obzirom da se ona tretiraju preteno kao predmet vaspitne obrade,
odnosno, sredstva za postizanje ciljeva koje su odredili program
vaspita kao lice zadueno da ga sprovodi. Nagradama i kaznama on se
slui kao ucenama, manipuliui, sa jedne strane, deijim tenjama za
priznanje i takmiarskim duhom, kao i stidom i strahom od neuspeha i
javnog ponienja, sa druge. Kada naie na tvrdoglavo dete ili dete
koje je u bilo kom pogledu odstupa od njegovih merila i zahteva, on
sa jo veom upornou koristi sve mere spoljanjeg uticaj da ga
prilagodi i savlada.Autoritarni nain vaspitanja na prvi pogled ima
za rezultat red, poslunost i disciplinu, meutim, konflikti i otpor
dece samo su potisnuti i ekaju trenutak kada nekontrolisano izbiju
kao erupcija. S obzirom da je glavni naglasak na aktivnosti
vaspitaa, on je taj koji govori, pokazuje, objanjava i odreuje ta e
se i kako raditi, dok su deca duna da ga oponaaju i izvravaju ono
to je od njih zahtevao. Otuda svi deiji radovi (crtei, na primer)
lie jedni na druge, a deca svaki as prekidaju aktivnost da bi mu se
obratila za iuputstvo i odobrenje da bi je nastavila. Na taj nain
se obeshrabljuje problem-pronalazako i stvaralako ponaanje kod
dece, gasi njihova prirodna radoznalost i imaginacija, i neguje
konformizam.Anarhini hipi tip vaspitaa predstavlja suprotnost
autoritarnom i kod njega je sve dozvoljeno, otvoreno, preputeno
sluaju i improvizovano. Da bi se izbegla krutost, odlazi se u
permisivizam kao drugu krajnost i prenaglaava deje izraavanje koje,
bez podrke odraslog i racionalne organizacije, najee vodi u haos.
On najee nema sposobnosti da deci ukae na granice koje njihovom
ponaanju osiguravaju slobodu, niti pravila koja obezbeuju normalno
odvijanje zajednikog ivota u grupi.U opisanoj atmosferi opte
nesigurnosti ne oseaju se dobro ni sami vaspitanici jer se javljaju
sluajevi nasilnitva i ispadi, koje ometaju uspostavljanje
prijateljskih, saradnikih i konstruktivnih odnosa meu samom decom i
meu decom i vaspitaem.Demokratski vaspita je onaj koji uspeva da
stvori dobru organizaciju i radnu atmosferu ne nameui ih deci, ve
aktivno ukljuujui vaspitanike u njihovo odravanje, zahvaljujui
srdanim, saradnikim odnosima koje je uspostavio sa njima, kao i
meusobnom uvaavanju i poverenju. Ovakav vaspita prihvata razlike
meu decom kao njihove osobene vrednosti, ijeispoljavanje i razvoj
treba podsticati. U svome radu on ne polazi prvenstveno od
spoljanjeg modela organizacije i programa, ve od dece, sa kojom
usklauje svoje uticaje i zahteve. Zbog toga se on trudi da to bolje
upozna decu i briljivo ih posmatra pre nego to e ih podstai na uee
u nekoj aktivnosti ili samostalno delovanje. Svi njegovi postupci
usmereni su na obezbeivanje atmosfere u kojoj e se razvijati
pozitivna oseanja i deije stvaralatvo. Organizaciju, pre svega,
unosi u korienje materijala njihovim briljivim izborom u skladu sa
mogunostima, interesovanjima i potrebama dece, uz postavljanje to
irih granica ovom korienju, kojima se iskljuuje samo njihova
zloupotreba. On je spreman da pomogne detetu uvek kada to zatrai,
kao i da iskreno uestvuje u njegovom oduevljenju za aktivnost kojom
se bavi, ne nameui mu istovremeno svoja reenja i kriterijume. Pri
tome se ne koristi spoljanjom motivacijom, nego razloge za deju
aktivnost nalazi u njoj samoj, birajui samonagraujue
aktivnosti.Vaspita, ija je glavna osobina demokratinost, utie na
deije stavove i miljenja bez mnogo prianja i moralisanja, linim
primerom i naglaavanjem onih situacija u kojima se ogledaju
tolerancija i saradniki socijalni odnosi. Isto tako, u sluajevima
neprihvatljivog ponaanja kod dece, on se manje koristi zabranama i
spreavanjem a vie njegovim preusmeravanjem u pozitivnom pravcu, kao
i oslanjanjem na ono to je kod dece pozitivno, konstruktivno i
otvoreno za saradnju.Ukoliko su odnosi meu njima demokratski,
saradniki, onda vaspita moe u izvesnim situacijama stavljati
zamerke detetu (ak ga i izgrditi) a da to ne izazove negativne
posledice, o kojima je bilo rei u sluajevima autoritarnog
vaspitanja. Naime, sama injenica da zamerke dolaze od ravnopravne
osobe uklanja svako ponienje, strah, zbunjenost i unutranji otpor
kod onog kome su zamerke upuene. ta vie, dete je svo vreme svesno
njihove dobronamernosti i mnogo spremnije da ih prihvati ako su
dovoljno ubedljive. Najbolji dokaz vaspitau, da je takav odnos
uspostavljen, je kada deca ponu da mu spontano zameraju to je
zanemario neko pravilo uspostavljeno u grupi, na primer, nije
vratio bojice tamo odakle je uzeo, uao je u sobu u cipelama, nije
oprao ruke pre jela i slino. To je divan znak da su deca poela
zaista da usvajaju ova pravila u samodisciplinu.Demokratski vaspita
ohrabjuje dete da ima i iznosi sopstvena miljenja i predloge, kao i
da uvaava tua, bez servilnosti i konformizma, to je mogue samo u
jednoj prijateljskoj atmosferi u kojoj se ne insistira na
potinjavanju i ne manipulie iracionalnim strahovima. U njoj se
autoritet i potovanje odraslih grade na razumevanju, simpatiji i
bliskosti sa osobom u koju je dete steklo poverenje i koju ceni
zbog kvaliteta koje je ispoljila tokom zajednikog ivljenja.
Ravnopravnost, koja karakterie njegov odnos prema deci, stalno se
dokazuje u praktinim ivotnim situacijama i na naine koji mogu da im
poslue kao model za sopstveno ponaanje.
Unutranja motivacija u regulisanju dejeg ponaanja
U vaspitanju, svaenom kao podrka razvoju u skladu sa njegovim
zakonitostima, i polazei uvek od onoga na koga se vri uticaj,
najvaniji nain delovanja na deije ponaanje, kao i na itav razvoj i
uenje, je podravanje deteta u onome to je kod njega pozitivo. Cilj
ove podrke je da potencira pozitivne osobine i oblike ponaanja kod
deteta, kako bi se osobine pojaale i uvrstile a dete teilo da
odgovarajue ponaanje ponovi. Razlika izmeu podravanja i nagraivanja
je, pre svega, to se prvo uglavnom oslanja na unutranje motive i
vrednosti koje dete nosi u sebi, dok kod drugog preovladavaju
spoljanji motivi i vrednosti koje su izvan ili iznad deteta, koje
mu se vetaki ucepljuju, potiskujui ono to je kod njega autentino.
Na taj nain ih je mogue razlikovati, iako se katkad slue istim
sredstvima, kao to su osmeh, odobravanje, pohvala vaspitaa,
bodrenje, obezbeivanje uspenog ishoda aktivnosti,...Podravanje
deteta, u onome to je kod njega pozitivno, ima svoj negativ u
koenju negativnih tendencija koje se ispolje kod njega. I cilj
koenja je obrnut u odnosu na podravanje; kod njega vaspita tei da
zaustavi proces formiranja nekih negativnih osobina pre nego to se
ukorene u detetu, odnosno, navede ga da se uzdri od ispoljavanja
odreenih oblika ponaanja u njihovom negativnom obliku. I ovde
postoji razlika izmeu koenja i kanjavanja (kao negativna
nagraivanja) u analognom oslanjanju na unutranje, odnosno spoljanje
motive i uzimanju u obzir potreba i tenji deteta umesto
disciplinskih razloga. Sredstva mogu biti opomena, prekor,
prekidanje, odnosno onemoguavanje negativnog ponaanja i slino.Kad
jedno dete, na primer, namerno ometa drugu decu, sasvim je prirodno
da ga vaspita u tome sprei, odnosno, skrene mu panju da je takvo
ponaanje u zajednici neprihvatljivo. Razlika izmeu ovog postupka i
kazne je to ga (osim uskraivanja zadovoljstva da bude sa onima koje
je uznemiravalo) ne optereuje jo i oseanjem krivice i odbaenosti.
Kada vaspita razvadi decu koja su se potukla, premesti dete koje
galami u kut gde nee smetati drugima, oduzme tap kojim vitla ili
igraku koju je otetilo i slino, to je oblik koenja odreenog
ponaanja sa jednim ciljem da sprei njegove tetne posledice po drugu
decu, njega samog ili vrtia. Takav postupak nema funkciju
kanjavanja koje u sebe uvek ukljuuje tenju da se nekome nanese
neprijatnost kako, u strahu od nje, ne bi ponovio svoje ponaanje.Da
bi vaspita mogao efikasno da deluje na deije ponaanje, naroito ako
se ispoljava na negativan nain, on mora prvo da upozna i shvati
njegove uzroke.Sasvim je prirodna pojava da deca na sve naine
isprobavaju kako fiziki svet oko sebe, tako i granice koje su
postavljene njihovom ponaanju. Tom prilikom su neizbene tete i
disciplinski prekraji, predstavljajui celinu iskustva koje dete
stie o svetu oko sebe i nezavisnosti koju izgrauje u odnosu na taj
svet. Na primer, prvi pokuaji malog deteta da nahrani sebe, po
pravilu su malo efikasni jer obino vie hrane prospe nego to uspe da
stavi u usta. Meutim, znajui da je to faza kroz koju svako dete
neizbeno mora da proe u svom razvoju, vaspita mu je nee uskratiti
time to e ga sam nahraniti, iako to ini bre i uspenije. Slino je i
u vei drugih, analognih situacija.Najei uzrok svih disciplinskih
prekraja i nesporazume izmeu dece i odraslih je deije nepoznavanje
okvira ponaanja u vrtiu, odnosno, u njihovoj svesti nije dovoljno
razgranieno dozvoljeno od nedozvoljenog. Da bi se postiglo da deca
uvide smisao ovih okvira i prihvate ih dobrovoljno, potrebno je
vremena i strpljenja. Ako se nanjih ukazuje redovno i dosledno,
onda e se ivot i rad u vaspitnoj grupi odvijati prirodno i glatko,
a deca e uestvovati u odravanju reda i discipline bez protivljenja
i veih prekraja.Ukoliko je vaspita uveren da je osnovni razlog
deijih ogreenja o pravilu ponaanja njihovo nepoznavanje i, uopte,
socijalno neiskustvo deteta, onda ga nee okrivljavati za ove greke.
I kada ne prihvati odreene oblike ponaanja kod deteta, ne sme doi
do toga da se ono oseti manje potovano i odbaeno kao linost, jer se
jedino tako moe oekivati da e prihvatiti ograniavanje ponaanja i
drati se postavljenih okvira bez daljih zahteva i kontrole
odraslih. Na taj nain e se postii i jedan od najznaajnijih
vaspitnih ciljeva-razvoj sposobnosti za samodisciplinu bez
pasiviziranja deteta, prihvatanje normi ponaanja bez konformizma i
guenja njegove linosti, uklapanje u drutvene okvire vrtia bez tete
po inicijativnosti i kreativne crte vaspitanika. Najvanije granice
dozvoljenom ponaanju postavljaju se u vezi sa deijom bezbednou, kao
i zahtevom da se ne ugroavaju drugi i ne oteuje inventar deijeg
vrtia. Ukoliko je detetu jasno odreen prostor u kome moe bezbedno
da se kree i istrauje, ono e to initi bezbednije, bez kolebanja,
neizvesnosti i straha od moguih greaka. Ako su ova ograniavanja
izvrena sa razumevanjem za njegove potrebe, i ako se njihovo
sprovoenje obavlja bez podmiivanja i zastraivanja, ono e sticati
poverenje u sebe i svoju okolinu, oseae se bezbedno i prihvaeno i
razvijae se u spontanu, konstruktivnu i stvaralaku linost. Unutar
ovih granica moi e mnogo bezbednije da deluje, svesno da e ga one
zatititi od eventualnih povreda ili greaka zbog kojih bi se osealo
krivo i stidelo sebe. Ogranienja imaju pozitivnu ulogu ukoliko su
ustanovljena na pravi nain i uvedena sa oseanjem za meru. Njih
treba uvoditi oprezno i postepeno i ne sme ih biti vie nego to
zahteva bezbednost dece i normalno odvijanje ivota i rada u grupi.
Deca su i bez toga suvie sputavana kod sopstvene kue i na ulici,
tako da se u njima nagomilava otpor prema svim vrstama autoriteta i
pritisaka. Preterana kontrola spreava razvoj samokontrole kod dece,
kao to preterano naglaavanje navika kulturnog ponaanja, manira,
poslunosti, utivosti i istoe, najee u svoj pozadini nema osnovni
cilj da socijalizuje deije ponaanje, ve da odrasle to vie oslobodi
brige o njima, imajui dakle prvenstveno u vidu interese odraslih.
Vaspita mora, pre svega, da prihvati da deca, kao osobe u razvoju,
imaju prava na neke oblike ponaanja koji nisu svojstveni zrelim
osoa i da, pod odreenim uslovima, i ovi oblici ponaanja mogu
postepeno voditi ka zrelosti. Da bi ostvarila ovo pravo, njima je
potrebna odreena tolerancija odraslih, koji nee suvie krutim
stavovima kod njih izazvati anksioznost i potiskivanje. Vaspita
treba da veruje u sposobnost deteta da uz njegovu pomo razvije
unutranju kontrolu nad ipmulsima, usvoji osnovne norme ponaanja i
ispoljavanja svojih oseanja, elja i potreba i postepeno preuzima od
njega odgovornost za svoje postupke, to su sve osobine stabilne,
zrele i konstruktivne linosti kakvoj se tei. Deca e se odgovorno
ponaati u onoj meri u kojoj im se pruaju prilike za to, rukovodei
se prvenstevno njihovom spremnou da prihvate ovu odgovornost.
Istovremeno, ukoliko je pire polje mogunosti delovanja za decu, a
manje pritisaka i zabrana, ukoliko im se ukazuje vie poverenja, a
ona prihvataju kakva jesu, stvarae se i uslovi za samoregulaciju
njihovog ponaanja.
Oblici spoljanje kontrole: kazne i nagrade
Disciplinovanje deteta je postepen proces u kome mu se pomae da
svoje impulsivno, esto besciljno i nekontrolisano ponaanje,
preobrati u ponaanje koje je svesno, odmereno, voeno razumom,
koliko i emocijama, i ima odreenu svrhu, koja je pod njegovom
kontrolom. Iako se kaznama mogu postii odreene, trenutne promene u
deijem ponaanju, one teko mogu posluiti tako shvaenom
disciplinovanju jer zanemaruju unutranje motive ponaanja i
zasnivaju se na strahu od neprijatnosti koju donose. Kazne, koje
neminovno prati ljutina onih koji ih izriu i pretnja jo stroijim
merama, potenciraju kod deteta negativne emocije, naroito strah,
anksioznost, stid i oseanje krivice, to mu sve oteava da se bar
delimino kontrolie, zauzimajui i samo odbrambeni stav i esto pravei
nove greke. U svakom sluaju, ispravno ponaanje, koje se kod njega
javlja usled kazne, nije posledica nekog poboljanja u njegovoj
linosti ve pogoranja, odnosno kukaviluka.Umesto manipulisanja decom
putem negativnih emocija, sa svim rizicima koje to povlai sa sobom,
najee je dovoljno da se ono, to se od njih oekuje, zahteva odluno,
ozbiljno, dosledno i obrazloeno, pa da ga posle izvesnog vremena
prihvate i samostalno, bez posebnog nadzora i podseanja, obavljaju
kao i sve ostalo to vre po svojoj odluci i u sopstvenom interesu.
Ono to se izvrava pod uticajem nagrada i kazni nema takvo dejstvo,
, jer sa prestankom ovih spoljanjih mera uticanja, iezavaju i
motivi za ponaanje postignuto zahvaljujui njima. ta vie, nagrade i
kazne imaju, dugoronije gledano, i neke negativne efekte oseajui se
manipulisana (a samim time u podreenom poloaju) deca tee da ga se
to pre oslobode, da u sopstvenim oima odrastu, a to postiu ne vrei
ono to im je na taj nain usaivano, ak i u sluajevima i kada uviaju
korist od toga. Tako prestaju da odravaju linu higijenu, odbacuju
pravila kulturnog ponaanja ili ak teeda ine neto to im je bilo
zabranjivano, poinju da pue, psuju i slino.Sa druge strane, ak i
kada se desi da deca oguglaju na stroije kazne, to ne znai da e
njihove posledice biti blae. Pored svih poremeaja, do kojih dovodi
strah i gubitak sigurnosti i poverenja u vaspitaa, detetu ostaje
trajno usaeno shvatanje da neko moe imati prava da poniava druge i
nanosi im razne neprijatnosti da bi odrao svoj autoritet. Ovo
shvatanje moe stvoriti razne probleme detetu i njihovoj okolini
tokom njegovog kasnijeg razvoja.Iako, prema rezultatim psiholokih
istraivanja, nagraivanje ima jai itrajniji uinak od kanjavanja,
zatim, njime se stiu novi oblici ponaanja, i u izvesnim sluajevima
ima pozitivne efekte, ipak treba imati na umu da je i ono esto samo
jedan vid uslovljavanja deijeg ponaanja, odnosno, manipulacije.
Nagraivanje za jedan in u izvesnom smislu nosi poruku da taj in
nije bio vredan truda sam po sebi, i sadri elemente podmiivanja.
Tako se javlja opasnost da se deije dobro ponaanje zasnuje samo na
onome to se isplati, ime se ne moe zadovoljiti vaspita koji tei da
deluje i na deije motive. Kao to je poznato, najvia ljudska
ostvarenja i njaplemenitiji oblici ponaanja bili su unutranje
motivisani nosili su nagradu u sebi.Detetu su veoma potrebni izrazi
priznanja kao podrka i podsticaj onome emu tei i za ta je sposobno,
ali treba voditi rauna da oni, slino nagradama, ne postanu glavni
motiv da se neto ini. Prava nagrada za dete treba da bude
zadovoljstvo obavljenim poslom, ponos zbog dokazane vetine ili
snage, oduevljenje jer je prepreka savladana, a tek posle toga
reakcija odobravanja od strane druge dece i vaspitaa.
Uticanje vaspitaa na deije ponaanje
Kada se dete oseti sigurnije, ono poinje da isprobava svoje
mogunosti delovanja u vrtiu, ispitujui takoe i sigurnost sa kojom
su ustanovljena pravila ponaanja, odnosno, posledice njihovog
nepridravanja. Vaspita ovakvo isprobavanje treba da doeka sa
odreenom doslednou i vrstinom, ali i razumevanjem njegovog razloga,
kako bi dete i pored ograniavanja osetilo da ima posla sa osobom
koja ga prihvata kao linost i brine se o njegovoj
sigurnosti.Vaspita, pre svega, treba daprihvati da, kao osobe u
razvoju, deca imaju pravo na neke oblike ponaanja koja nisu
svojstveni zrelim ljudima i da, pod odreenim uslovima, i ovi oblici
ponaanja mogu da ih postepeno dovedu do zrelosti. Da bi ovo pravo
ostvarila, njima je potrebna odreena tolerancija od strane odraslih
koji nee suvie krutim stavovima izazivati zabrinutost i oseanje
neprihvaenosti. Vaspita mora imati poverenja u decu da e, uz
njegovu pomo, postepeno ovladati svojim ponaanjem i izgraditi
disciplinu kao samodisciplinu bez preteranih koenja i ograniavanja,
a posebno manipulacije njihovim emocijama putem nagrada i
kazni.Isto tako, bolje je deci davati uputstva u pozitivnom obliku,
tako da sadre informaciju ta i kako treba raditi, nego
zabranjivati. Zahtevi postavljeni u negativnom obliku vie zbunjuju
dete nego to mu pomau da se snae u svakodnevnom ivotu.Primeri
pozitivnog uputstva: Reaj domine po stolu, umesto Ne bacaj domine
na pod. utiraj loptu prema drvetu, umesto Nemoj da razbije prozor,
i tako dalje.Vaspita treba da ima razumevanja za ono to dete osea,
meutim da bude vrst i dosledan kada je u pitanju njegovo ponaanje i
realno sagledavanje situacije. On treba da pomogne detetu da je
bolje shvati i ima poverenja u njegovu sposobnost da svoje ponaanje
usmeri u konstruktivnijem pravcu. Katkada nije mogue izbei
neposrednu intervenciju vaspitaa, naroito u konfliktnim situacijama
koje deca nisu u stanju samostalno da razree, u sluajevima
odstupanja od pravila ponaanja kada ih je potrebno objasniti, kada
deci preti opasnost od povrede i slino. Zaustavljajui dete u nekom
od oblika nepoeljnog ponaanja, on treba da ispolji ljubaznost isto
koliko i vrstinu, prihvatanje deteta kao linosti isto koliko
neslaganje sa odreenim oblikom ponaanja.U situacijama kada mora da
spreava dete u neemu, vaspita to treba da uini brzo i bez
oklevanja. Oduzee mu otar predmet kojim ugroava drugove, uhvatie ga
za ruku i zaustaviti da ne istri na ulicu, odluno e mu rei da se ne
treba prskati vodom. Pri tome dete moe da se ne sloi sa njime, da
se ljuti, protestvuje, na ta ima pravo koje mu se ne osporava.Jedan
od naina uticanja na deije ponaanje je insformisanje o njeogvoj
ispravnosti i skretanje panje na njegove mogue posledice, meutim,
to nikako ne bi trebalo da zvui kao osuda ili pretnja.
Reim ivljenja i deije ponaanje
Prihvatanju granica ponaanja i razvoju unutranje kontrole kod
dece, naroito doprinosi dobro planiran i dosledno primenjivan reim
ivljenja, koji je dovoljno elastian da se moe prilagoditi njihovim
potrebama i mogunostima. Reim obezbeuje prirodan i ravnomeran tok i
smenjivanje aktivnosti i odmora, njihovo pravilno doziranje i
usklaenost s ritmom ivljenja koji odgovarta deci.Reim ivljenja,
koje se redovno ostvaruje, i navike koje se na taj nain stiu,
najbolja su preventiva protiv dva glavna uzroka deije nediscipline:
dosade, koja se javlja kada su deca neaktivna, i brzoplete urbe
koja im ne omoguavada svoj ritam ivljenja (ishrane, oblaenja,
sreivanja igraaka, itd.) prilagode optim zahtevima, to stvara
napetost, nervozu i umnoava greke svake vrste.Svakako, da bi reim
dana imao tako povoljno dejstvo, on mora da bude konsekventno
sprovoen (to je uslov za odreivanje vremenskih sekvenci vezanih za
zadovoljavanje potreba deteta uvek u isto vreme) ali i fleksibilan,
omoguavajui detetu da spontano ispoljava svoje potrebe i usavrava
ustanovljeni prirodni ritam.
Moralno vaspitanje dece
Moral, kao regulativ odnosa meu ljudima postizanja opteg dobra,
je uslov opstanka ljudke zajendice. Takoe, on je pokazatelj koliko
je jedno drutvo civilizovano, pravedno i vitalno. Na decu se moral
prenosi od trenutka kada se ponu oseati kao pripadnici odreene
zajednice, to znai, od ranih uzrasta. Ovaj proces je najue povezan
sa procesima socijalizacije, a time i vaspitanja, ako se vaspitanje
shvati kao namerna socijalizacija sa pozitivnim predznakom. On
prolazi kroz razne faze i u predkolskom uzrastu mu se postavljaju
temelji na kojima e se graditi moralna svest sa svojim
komponentama: intelektualnom (poznavanje moralnih principa prema
kojima treba postupati, na osnovu kojih se vrednuju postupci, i
sposobnost njihove primene na pojedinane sluajeve), emocionalnom
(oseanja zadovoljstva ili nezadovoljstva, koja se odnose na
sluajeve ocenjene kao moralne ili nemoralne) i konativnom ili
voljnom (spremnost da se donose odluke u skladu sa moralnim normama
i da se one dosledno sprovode). Osnovni put razvoja deije
moralnosti ipak ostaje proces njihove socijalizacije u najirem
smislu rei, to znai da je irenje socijalnog vidokruga kod dece, i
ukljuivanje u sve sloenije spletove drutvenih odnosa, uslov za
postepeno usvajanje moralnih normi.Predkolske ustanove imaju veoma
znaajnu ulogu u socijalnom razvoju dece jer omoguavaju neke uslove
kojih dete nema u roditeljskom domu. Pre svega, u ustanovi deca
imaju prilike da aktivno biraju sa kime e stupiti u interakciju,
dok su kod kue to one osobe koje su pri ruci, roaci i susedi, koji
ne moraju da im odgovaraju. Drugo, injenica je da postoje
kvalitativne razlike izmeu interakcije koja se odvija meu odraslima
i detetom, i deteta sa detetom. Ima aktivnosti koje deca mogu da
izvode samo sa vrnjacima, kao to ih ima koje su pogodne samo za
interakciju sa odraslima. Deca, koja imaju prilike da uestvuju u
aktivnositma oba tipa, mogu znatno vie da obogate svoje socijalno
ponaanje.Zahtevi i oekivanja, koje odrasli gaje u odnosu na decu,
ogledaju se u ulogama koje im se dodeljuju, a koje, po pravilu, u
prvi plan stavljaju osobine kao to su: razvijene
kulturno-higijenske navike, potovanje i lep odnos prema vaspitau i
starijima, kao i prema drugioj deci, zatim, poslunost,
disciplinovanost, pristojno ponaanje i slino. Karakteristino je,
meutim, da se od dece ne samo oekuje da po odreenim osobinama budu
bolja od odraslih, nego se to od njih i zahteva, to je svojevrsno
licemerje koje deca brzo otkriju i uzrok je mnogim konfliktima
izmeu njih i odraslih. Deca jednostavno ne mogu da shvate, a jo
manje da prihvate, da mnoge stvari koje odrasli ine pred njima za
njih su strogo zabranjene. Pored toga to ih zabrana ini posebno
privlanim u odnose izmeu dece i odraslih se uvlai nedoslednost i
neiskrenost koja kulminira u konfliktu kojim mladi ovek razbija
stege detinjstva u koje je sputan, i poinje da pui, upotrebljava
alkohol i ini mnoge druge stvari koje mu, u stvari, ne prijaju, ali
ga privlae kao dokaz da je sebi izborio odreena prava, da je
osvojio privilegije odraslih.Posebnu ulogui u negovanju moralnih
osobina predkolskog deteta imaju zadaci i obaveze koje izvrava u
deijem vrtiu, bez obzira to one ne mogu biti veeg obima. Zapoinje
se postepenim osamostaljivanjem dece u pogledu brige o sebi, preko
izvravanja nekih zadataka od ireg znaaja za grupu i vrti koji
pohaaju, do uestvovanja u sloenijim zajednikim poslovima u kojima
imaju sve veu mogunost samoorganizacije. U poetku dete pomae
odraslome u poslovima, bivajui u tome sve ravnopravnije, sve dok se
ne osposobi da ih preuzme od njega i bavi se njima relativno
samostalno, uz povremenu kontrolu i pomo vaspitaa. Napredak se
ogleda i u broju dece koja uestvuju u radu, kao i sloenosti samog
zadatka koji izvravaju. Takoe se pomo vaspitaa (koja se u poetku
sastoji u pokazivanju odreenih operacija), postepeno sve vie odnosi
na organizaciju itavog procesa, uz upuivanje kako da se izvede to
efikasnije, racionalnije i ekonominije.Za razvoj moralnih osobina
deteta je veoma vaan primer ljudi oko njega, naroito onih na koje
eli da se ugleda zbog emocionalne bliskosti kojom je povezano sa
njima. Igra je bliska socijalnoj prirodi deteta i predstavlja izraz
njegove elje za optenjem, to joj obezbeuje izizetnu ulogu u
njegovom drutvenom razvoju. Igra omoguava detetu da ulazi u aktivne
odnose sa drugom decom i odraslim ljudima, unosi u njih smisao i
tako proiruje i sreuje svoje socijalno i skustvo. Kroz zajedniko
izraavanje i matanje ono moe da prevazilazi oseanje suparnitva i
ugroenosti i otkriva zadovoljstva organizovanog drutvenog ivljenja,
razmena i zajednitva, od kojih zavisi njegovo drutveno
prilagoavanje.Ni u jednoj drugoj ivotnoj situaciji deca nemaju tako
znaajnu u logu u donoenju pravila i njihovom doslednom pridravanju,
kao u igri.Ogroman znaaj igara u moralnom razvoju dece potie i iz
injenice da njihov osnovni sadraj predstavljaju norme ponaanja koje
vae za odrasle ljude i otuda dete u igri kao da prelazi u razvijeni
svet najviih oblika ljudske delatnosti, u razvijeni svet
meuljudskih odnosa. Norme koje se nalaze u osnovi meuljudskih
odnosa postaju, zahvaljujui igri, izvor razvoja morala samog
deteta. U tom smislu znaaj igre je teko proceniti. Igra predstavlja
kolu morala. Ali ne morala u predstavi, ve morala u akciji.Moralnom
razvoju posebno doprinose igre u kojima se pojavljuje simbolika
imitacija, sie koji podrazumeva razliite uloge, kao i dramske igre,
zahvaljujui tome to, kao svoj bitni elemenat, sadre odnose meu
ljudima. One doprinose preradi ovih odnosa, kao i njihovom boljem
razumevanju i usvajanju.Neprocenjiv je znaaj igra uloga i u
oslobaanju dece od unutranje napetosti, jer putem njih ona
eksternalizuju sopstvenu unutranju dramu to doprinosi
uravnoteivanju njihove linosti i mentalnom zdravlju.Pored igre,
socio-emocionalnom razvoju doprinose i svi ostali vidovi dejeg
stvaralatva, jer izmeu njih postoji sloen odnos meusobne
zavisnosti. Socijalna iskustva su najznaajniji inilac kreativnosti,
koje istovremeno pomae njihovom uobliavanju, proirivanju i
kvalitativnom unapreivanju. Stvaralatvo je ve samo po sebi jedan
humani in; nema stvaralatva koje je u raskoraku sa osnovnim
ljudskim vrednostima ukljuujui tu i moralne kategorije.Kao i igre,
deje stvaralako izraavanje ima terapeutsko dejstvo, jer dete koje
ima mogunosti da svoje unutranje konflikte objektivizira tako to ih
predstavi, moe u odnosu na njih da zauzme distancu da bolje ovlada
njima, to je jedna vrsta katarze.Osim svih vidova dejeg
stvaralatva, znaajno sredstvo i izvor sadraja socio-emocionalnog i
moralnog razvoja su proizvodi umetnosti odraslih i kulturna batina.
Poruke i oseanja izraeni u njima prenosi se na decu sa velikom
sugestivnou.Zahvaljujui upoznavanju sa umetnikim delima, kod dece
se formiraju prvobitne etike norme znaajne za itav dalji razvoj.
Posebnu ulogu u tom pogledu imaju bajke, legende, poezija i proza,
iji junaci predstavljaju ovaploenje pojmova kao to su dobrota,
istinoljubivost, vrednoa, potenje, skromnost i drugo, a njihovi
doivljaji izazivaju kod dece duboka preivljavanja i predstavljaju
mediju ijim podsredstvom do njih dopiru moralni problemi od
opteljudskog znaaja, koji im se drugaije ne bi mogli pribliiti.
Kroz bajke, na primer, deca saznaju o borbi dobra i zla, traganju
za smislom ivljenja, o hrabrosti, ljubavi koja nadjaava smrt.
Svakako, deja opredeljenja za pojedine linosti iz bajki manje se
zasnivaju na apstraktnom odnosu pravde i krivde, a vie na
privlanosti, odnosno odbojnosti, pojedinih junaka.
Socijalni odnosi meu decom i negovanje deje drutvenosti
Uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima je jedna od osnovnih
dejih potreba, koja prevazilazi mnoge vitalne potrebe, i ona se ne
moe zadovoljiti samo linim kontaktima sa vaspitaem. Neophodno je da
se razvija niz interpersonalnih odnosa meu decom i stvara zajednika
fizionomija itave vaspitne grupe. Prisustvo vrnjaka omoguava da se
praktino uveba i usvoji pridravanje ovih granica a socijalni odnosi
obogate i razviju.Nudei detetu drutveni okvir iri od onog koji je
do tada poznavalo, vrti omoguava da se njegovo socijalno iskustvo
iri i sazreva. U dodiru sa drugim lanovima grupe ono ima prilike da
mnogo bolje upozna svoje mogunosti nego u porodici, gde mu je po
pravilu obezbeen privilegovan poloaj. U grupi vrnjaka dete je
okrueno slinima sebi, sa kojima moe da se uporeuje i identifikuje
bez rizika da se osea inferiorno. U dodiru sa odraslima dete je
esto prezatieno ili njihovim odnosima nedostaje spontanost, zbog
ega nema odgovarajuu povratnu informaciju koja bi sledila kao
reakcija na njegovo ponaanje. Meutim, dete sve to nalazi u drutvu
vrnjaka, to ga osposobljava za snalaenje u najraznovrsnijim
drutvenim situacijama. U grupi se najbolje ui samopotovanje bez
potcenjivanja drugih, kao i njihovo uvaavanje bez potinjenosti i
zavisnosti od njih.U procesu ukljuivanja u vaspitnu grupu dete
prolazi kroz vie faza. Prvih dana dolaenja u vrti vano je
obezbediti prijatne utiske i pozitivna iskustva, to e uticati da se
kod njega izgrade odgovarajui stavovi i elja da ponovo doe. Takoe
mu treba ponuditi aktivnosti koje poznaje i u kojima moe lako da se
samostalno snae (npr. crtanje, razgledanje slikovnica, igre u
peaniku). Isto tako njemu je potrebno da ve na poetku uspostavi
prijateljski odnos sa vaspitaem da bi moglo takve odnose da gradi i
sa ostalom decom u grupi. Iako je ovaj proces velikim delom
spontan, vaspita moe da ga olaka i ubrza odreenim postupcima. Za
povoljan razvoj socijalnih odnosa u grupi takoe je vano negovanje
iskrenosti i otvorenosti meu njenim lanovima. Neiskrenost je skoro
uvek posledica straha i loih primera koje dete sree u svojoj
okolini. Moe se pretpostaviti da bi dete, koje bi raslo bez
strahova i kojim se ne bi manipulisalo, bilo otvoreno u izraavanju
svojih misli i oseanja i ne bi pokuavalo da manipulie drugima.Osim
iskrenosti i otvorenosti u deijim odnosima, jedan od najsloenijih
zadataka je nauiti decu da dele, da ustupaju jedna drugoj igrake i
druge predmete, kao i da vode rauna o eljama i potrebama svojih
drugova u grupi. Ustupanje igrake njima esto izgleda kao nepravda
ili gubitak i nije retko da se usprotive tome izgovarajui se da
nije na njega red raunajui taj red prema nekom svom kriterijumu.
Ovakve situacije obino prate prepirke, a ima i sluajeva agresije
prema detetu koje je dobilo igraku.
Deija sloboda i okviri socijalnog ponaanja
Termini sloboda i slobodno vaspitanje su uzrok mnogim
nesporazumima ak i meu strunjacima. Moe se uti postavka da detetu
ne treba dati previe slobode bez obzira to se na slobodi zasniva
zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba. Meutim, ako se i sloboda
definie na odgovarajui nain, nee se postavljati pitanje njenog
doziranja. to je vie slobode u vaspitanju, to e deca biti uspenije
emancipovana od svih prepreka na koje nailaze u procesu razvoja i
uenja, to je najvaniji cilj vaspitanja. Iako sloboda, o kojoj je
re, podrazumeva proirivanje mogunosti za dete da deluje,
smanjivanje pritisaka i zabrana, ukazivanje to veeg poverenja i
prihvatanje deteta kakvo ono jeste, ime se ono u najveoj meri
osamostaljuje, sve to ne znai i njegovo preputanje sebi uz,
eventualno, obezbeivanje povoljne materijalne sredine. Deci je
potrebno prisustvo, kao i podsticaji odraslih osoba, jer se njihov
svet ne moe sastojati samo od stvari, niti se mogu razvijati u
socijalnom vakuumu. Vaspita ima preva da postavi granice, sprei
dete da ini neto ime nanosi tetu sebi ili okolini, meutim, unutar
njih je ono slobodno da ispolji svoju inicijativu, da upravlja
svojim postupcima. Prema tome, u onome to dete ini unutar pomenutih
granica, jedina mera uticanja na razvoj i uenje je usmeravanje,
koje podrazumeva uvaavanje motiva, interesovanja i potreba
vaspitanika i ne sadri primese prisiljavanja. Uvek treba imati na
umu da je svrha reda i organizacije u vrtiu, pre svega, da omogui
detetu maksimum slobode u kretanju i izraavanju, bez ugroavanja
slobode i stvaralakih tenji drugih. Prisiljavanje nikada ne moe
pomoi detetu da ui, raste i razvija se, i bez obzira na namere
onoga ko ga primenjuje, verovatnije je da e dati suprotan efekat.
Ono na ta deca pristanu pod pritiskom nee se dugo odrati i izazvae
negativnu reakciju: to vai kako za deiji odnos prema jelu, tako i
prema sluanju muzike ili bilo emu drugom.
Razvoj deje samostalnosti
Dete nije iskljuivi proizvod naslea, sredine u kojoj raste i
vaspitnih uticaja, niti se moe razvijati, sticati iskustvo i
zadovoljavati svoje potrebe, nezavisno od svoje aktivne,
dobrovoljne ukljuenosti u vaspitno-obrazovni proces. To znai da je
formiranje linosti znaajnim delom i njeno samoformiranje, odnosno,
da svako dete nosi u sebi potencijalno jednu linost kojoj je
potrebna izvesna samostalnost da bi se ispoljila i oformila. Otuda
je jedan od najvanijih ciljeva predkolskog vaspitanja da se oformi
inicijativno dete, koje je spremno da samostalno preduzima
poduhvate u odnosu na okolinu u kojoj ivi, kao i da reava probleme
radi linog zadovoljstva i uspeha, koje mu prua ovakva
inicijativa.Unapreivanje samostalnosti je povezano sa optim
razvojem deteta kao linoti i ono nije mogue bez aktivne pomoi
odraslog koji ga vaspitava i obrazuje.Istovremeno, to ne znai da se
detetu uskrauje pomo, ve treba pronai nain da mu se posredno
pomogne, savetom, ohrabljenjem ili deliminim uestvovanjem u
reavanju problema, a dete da uradi ono za ta je sposobno. Time se
postiu dve stvari, sa jedne strane se pokazuje detetu sopstvena
dobra volja i naklonost, a sa druge-poverenje u njegove snage, to
je za njega podsticaj da sa vie samopouzdanja i iskustva ulazi u
nove pokuaje.Samostalnost se razvija zahvaljujui raznim poslovima
koje deca obavljaju u vrtiu kroz radne aktivnosti, deurstva, brigu
o mlaim drugovima i slino. Meutim, treba imati u vidu da ove
aktivnosti imaju vaspitnu vrednost samo ako su dobrovoljne, ako ih
dete prihvata kao potvrdu svoje sposobnosti i poverenja koje mu je
ukazano jer vaspita ima pozitivna oekivanja u odnosu na njega.
Svakako, one treba da budu u skladu sa pravilima ponaanja i
moralnim vrednostima koje su deca ve upoznala i donekle usvojila,
naroito u pogledu odnosa prema blinjima. Posebno je vano da se
aktivnosti ne doive kao nametnute ili, jo gore, da imaju kazneni
karakter.
Vaspitavanje volje
Volja, kao komponenta moralnosti, predstavlja duevnu snagu koja
omoguava linosti da odoli iskuenjima, tekoama i preprekam na putu
ka dobru, uz tenju da ivi u harmoniji sa sobom, drugim ljudima i
svojom okolinom, uvaavajui sva pravila moralnog ponaanja. Budui
povezana sa takvim crtama linosti, kao to su upornost, doslednost i
spremnost za ulaganje napora, volja se ogleda i u sposobnosti
trenutnog prikupljanja sve enrgije potrebne pojedincu da se suoi sa
nekom okolnou ili da ostvari neki plan. Razvijena volja,
samodisciplina i sposobnost snalaenja u spletovima drutvenih odnosa
su neke od najdragocenijih osobina linosti, koje se stiu kroz itavo
detinjstvo i adolescenciju, ali kojima se postavlja temelj u ranim
uzrastima.Vaspitavanje ove dragocene ljudske osobine zapoinje od
najranijeg detinjstva, od prvih pokreta koje ono vri teei da
postigne neki cilj uprkos preprekama. Razvoj volje kod dece je
neposredno povezan sa zahtevima koje mu postavlja njegova okolina i
odrrasli sa kojima se susree. Ako su ovi zahtevi ispod njegovih
mogunosti, ne zahtevaju napor i ne predstavljaju izazov za
delovanje, kod deteta se nee razviti volja i mnoge sposobnosti
potrebne za kasnije samostalno snalaanje u ivotu. Negativan efekat
imaju i preterani zahtevi koji kod njega stvaraju sliku o sebi kao
nesposobnoj i neuspenoj linosti i nepovoljno se odraavaju na
motivaciju.
Kultivisanje emocionalne sfere
Kultivisanje emocionalne sfere deije linosti podrazumeva razvoj
emocionalne osetljivosti na irok krug pojava u drutvenom ivotu,
umetnosti, stvaralatvu i deci dostupnim moralnim vrednostima,
razvoj sposobnosti razumevanja i potovanja oseanja drugih ljudi
inegovanje paljivog odnosa prema njima, razvoj sposobnosti za
saoseanje (empatija) sa ljudima iz svoje okoline, kao i junacima
pria i drugih umetnikih dela, razvoj sposobnosti za uestvovanje u
emocijama koje se javljaju u vaspitnoj grupi i deljenje svojih
doivljaja sa drugima.Vaspitavanje emocija bi se sastojalo u razvoju
sposobnosti kod dece da se uzdravaju od impulsa izazvanih
negativnim emocijama kao i oplemenjivanja, produbljivanja
pozitivnih emocija.Pozitivne emocije, toplina, nenost, simpatija i
drugo, ne mogu se usaditi deci kao oblici ponaanja, ve samo
otklanjati prepreke njihovom razvoju i slobodnom izraavanju i
kultivisati naine njihovog izraza.Zadatak vaspitaa je da potrai
mogunosti izraavanja negativnih emocija, koje nee biti
destruktivne, a ne da ih potiskuje. Dete treba da postane svesno
svojih emocija, da se suoi sa njima i oslobaa ih se na odgovarajui
nain da se ne bi neurotiziralo nagomilanom agresijom, koja moe
naneti veliku tetu razvoju njegove linosti. Zapravo, negativnih
emocija se manje treba plaiti, samih po sebi, koliko njihovih
posledica ako se potisnu, jer se na taj nain gubi kontrola nad
njima. Svakako, najbolje je ako deca svoje negativne emocije
isprazne kroz estoku fiziku aktivnost, koja im omoguava da agresiju
prenesu na loptu, strunjae, obrueve i slino, i nakon naprezanja se
opuste i smire. Ona se takoe oslobaaju napetosti kroz stvaralake
aktivnosti, igre mate ili igre uloga, igre peskom, vodom i glinom,
sluajui odgovarajuu muziku i slino.Osnovni naini da se negativne
emocije uine reim su negovanje pozitivnih emocija, lepih,
drugarskih isaradnikih odnosa izmeu dece i dece i vaspitaa, zatim,
njegovo izraavanje razumevanja, topline i podrke svima koji za to
osete potrebu, kao i obezbeivanje oputenije atmosfere u ustanovi,
to e se odraziti na raspoloenje i ponaanje svakog deteta i delovati
integrativno na razvoj njegove linosti.
Razvijanje linog identiteta, slike o sebi i sopstvenoj ulozi
Jedna od najznaajnijih karakteristika detinjstva je traganje za
sopstvenim identitetom. Da bi moglo da spozna i prihvati sebe
detetu je potrebno da upoznaje svoje mogunosti, svoje prednosti,
svoje granice-osobine po kojimaje slino i po kojima se razlikuje od
ostalih. Ako je jedan od osnovnih ciljeva predkolskog vaspitanja da
se formira zadovoljno i radosno dete ispunjeno optimizmom u odnosu
na sebe, druge ljkude i ivot u celini, vaspita treba da mu pomogne
da steklne poverenje u sopstvene snage, odnosno, verovanje da e,
ako pokuava, imati izgleda na uspeh. Vera u uspeh uspeha je pola
kae jedna izreka to u vaspitanju znai da je veoma vana slika koju
je dete izgradilo o sebi, kao o sposobnoj i snalaljivoj linosti
koja je u stanju da prevlada tekoe ako uloi odreen napor, dobrom
drugu prihvaenom u vaspitnoj grupi i revnosnom uesniku u
aktivnostima koje se organizuju u vrtiu.Smatra se da je dete
izgradilo zdrav pojam o sebi ukoliko osea naklonost prema sebi i
drugim ljudima, veruje da ono to misli, kae i ini ima odreene
posledice, da je sposobno za postizanje uspeha u u enju, da moe
reitit mnoge probleme, u stanju je da realno procenjuje svoje
mogunosti i ogranienja, kao i da slobodno izraava oseanje sree i
zadovoljstva. Sa razvojem linog identiteta i slike o sebi povezano
je zapaanje, razumevanje i prihvatanje sopstvene uloge u vaspitnoj
grupi, to sve u velikoj meri zavisi od naina na koji se prema
detetu odnose vaspita i ostala deca.Najvanije je da deca budu ono
to jesu, da se ne stide sebe, svojih matarija, svoje igre, svog
razigranog ponaanja i potrebe za oprobavanjem svega i svaega, da ne
budu zarobljenja u forma lepog ponaanja, neurotizirajuu urednost i
istou, kao i strahopotovanje prema savrenstvu odraslih. Ukoliko
dete stalno doivljava zamerke i grdnje za veinu poduhvata jer je
radoznalo (stane izmama u baru, pokua da umesi grudvu od blata,
uhvati glistu, udari slovo na pisaoj maini, namae se maminom minkom
itd.), budui da najee ne razume dovoljno odrasle od kojih tako
mnogo zavisi, ono poinje oseati neizvesnost u pogledu svog ponaanja
i nepoverenje u sebe, koje se izraava kroz oseanje
krivice.Interesovanje za polne razlike izmeu deaka i devojica i
dece i odraslih, zatim, za nain na koji dolaze bebe na svet i kako
rastu i slino je sastavni deo opte deije radoznalosti i tako sa
njim treba i postupati. Ono to ovom interesovanju daje poseban peat
ima koren u sklonosti odraslih da se na poseban nain ponaaju kada
je, u pitanju pol, da budu preterano uzdrljivi i tajanstveni,
odnosno, da projektuju sopstvene predrasude na decu. Jasno je da e
deija radoznalost za pitanja polnih odnosa brzo splasnuti ukoliko
bude na odgovarajui nain zadovoljena.
Razvijanje sigurnosti
Deca koja imaju pozitivnu sliku o sebi, koja su prihvatila svoju
ulogu i stekla poverenje u sopstvene mogunosti, kao i odreenu
sigurnost u kontaktima sa drugima, bolje se oseaju i uspenije
uspostavljaju socijalne odnose sa svojom okolinom. Otuda je vano da
se dete, dolazei u vrti, kao prvu socijalnui sredinu izvan
roditeljske kue, osea sigurno i prihvaeno, to e se neposredno
odrazitit i na njegovo napredovanje u razvoju i uenju. Oseanje
sigurnosti se razvija postepeno, zahvaljujui iskustvima koje dete
stie u dodiru sa svojom okolinom, koja su pozitivna i povezana vie
sa oseanjem prihvaenosti nego odbaenosti, bezbednosti nego
ugroenosti. Ono je usko povezano sa poverenjem koje dete ima u
sopstvene snage i svoju okolinu, slikom koju ima o sebi i ulogom
koju je prihvatilo, tako da se preko njega moe saznati ta misli i
osea o sebi kao i ta oekuje od drugih ljudi