-
PET STOLJECA HRVATSKE KNJIZBVNOSTIUrednidki odbor:
RAFO BOGI SIC, IV AN DONAEV ICIVO FRANGES, MARIN
FF"A,NICEVIC
JOZA HORVAT, TURE KASTELANGI]STAV KRKLEC, MARIIAN MATKOVIC
VLATKO PAVLETIC, ]AKSA RAVLICAUGUSTIN STIPCEVIC, KRSTO
SPOIJAR
DRAGUTIN TADITANOVICSIME VUCETIC
Urednik:RAFO BOGISIC
Lektor:BRATOLIUB KLAIC
Tajnik:KRSTO SPOIJAR
ZAGREB 1969
HR\AfSKAKNIIZTVI\OST
SREDNIEGAVIIEKA
JvTATTCA HRVATSI(,IIZO FtA
ll
:'l
,ilrI
il
-
HRVATSKA PISMENOST I KNJIZEVNOSTSREDNJEG VIJEKA
ovoj hrestomatiji nije nam moguCe dati dobar izaokruZen presjek
pismenosti i kniiZermostiHrvata u tokrr srednjeg vijeka. N,ije tomu
razlogsamo ogranideni opseg knjige, nego jo5 vise toSto nam je iz
starijih stoljeca ni5a-pismenostvrlo slabo ,saduvana, a njeni
podeci, koji seZu ba-
rem u VIII*XI. stoljeia, nisu nam nimalo poznati. bsirn togau
rra5em,p'resjekru neie doii do iwai;ajanetii sflem.rtaomi fak-tori
koji zajedno s prismeninn spomenicirna na hrvatskorn
(ilf,slavenskohrvatskom) jezirku sad,i,njava5'tr jedinrstvo na$e
na,rrod-ne,kulture i ,lcnjidevnosti, a to su: ,tradioionalno
narod,no stva-rala5wo- koje ,se prenosilo usmenirn putern i
knjdievnost koj,r.lsu
'na5i ljrudi stvararli na tudim jezicirna, osobito na
latfursrkorn.NaSa,pisrnena &:rjiZermos,t 1 kao,knjiievnost
jedrnoga rna,lenognaroda, geografski pritije5njenog razl.idnim
n-acrodima i kultu-rama
-
moZe da se shvati u kontinuitetu s drugim evropskimkulturama
odnosno rknjiZwnos,tima. Ona se nJ razvija -samo_niklo, ona
rezu,ltira iz lomova i kompro,rnisa te se organskiuklapa u zakone
Livota. Njen razvojni proces desto niJe biomotiviran literarnim
pobudama nego njenom d,ruStvenonr,ulogorn. Stoga se moZe reii da je
i njena anonimnost i neori_ginalnost opravdana njenom odgojnom
funkcijom, poduda-vanjem u vjerskim spoznajama i dopunjavanjem
vjerskogkulta; pa i kad je htjela da zabavlja, ona se nije odricala
vjei_skoodgojnih tendencija: to je srednji vijek. Ove su
tendeniijeu zajednici s etnidkim osjeiajem jedi,nstva znale
premostitigeopolitidku razjedinjenost,i razlidne kulturne pojaie
koji supovremeno nastajali pod utjecajem te$kih politidkih
razdora
- i djelovanjem kulture jadih susjeda a,-naravno, i usl'ijed
razli-.fitin ai3at"ekatskih segregacija. Feudalizam nije kod nas
biofaktoli
-
"1.3. , ;
U CeSkoj se iirilometodska lcnjiga sa slavenskim bogo-j
sluZenjern odrZala do XI. stoljeia (posljed,nje'im je upori5tei Uio
manastir u Sazavi) i ovdje se obogatiila nekim novim tek--".*'\
stovima. Ti su novi tekstovi, rnedtu kojima su Zivotopis sv,)
__- -Vida te Legende o sv. Va.eb.u.z-isv. Ludmili, dospjeli
direktno
i zarana u Rusiju i gl Hrvatsku) U EUgarsku s Makedonijom
u sva tri pisma; tskstovi se uzajamno prenose s jednog pismana
drtugo.
Ipak nauka danas nije u moguCnosti da todnije kale ukojem dasu i
na koji nadin je u Hrvatskoj pritrvadena iirilemetodska ba5tina,
dakle i glagoljsko pisrno i slavensko bogo-sluZenje. O tom manjkaju
historijski izvori. Vijest Lietopisapopa Dukljanina (tj. Hrvatske
kronike) da rsveti muZ Ko-stanc naredi popove i knjigu hrvacku i
isturnadi iz grdkogaknjlgu hrvacku.. ne rnoZemo uzeti u obzin, jer
je to transponi-rana vijest Zitija Konstantina-Cinila koja se
odnosi na Morav-ljane. Istoga je karaktera i tekst nekih
hrvatskoglagoljskihbrev,ij ara,knj i roelonje Ko,nstantina-Cirila i
Metodij a stavlj ajmu dalrnatinski Solin, a jedan (Mavrov breviiar
ilz t460) jedno-stavno kate za svetu Bra6u: )vse knjt hrvatske
,stlmadi5e(.Naravno da ne treba ni govoriti o tvrdnjama hrvatskih
glago-lja$a da im glagoljsko pisrno i prijevod svetih knjiga
potjedeod svetog Jero,nima. Takva je izn:ri$ljotina (koja se
spominjevet g. 1248) nastala vjerojatno onda kad se u papinskoj
kurijiMetodija progla5avalo heretikom, a naSi su glagoljaSi tom
na-ivnom neistinorn htjeli za3tititi glagoljanje (tj. slavensko
bo-gosluZenje u krilu katolidke crkve) od progona i zabrana.
U nauoi nidu razlidite hipoteze o problemu kako i kada sek-od
Hryp-q1. gvrijeZflo glago[an"je. Mnogi se slaZu ri 6apa:slavci da
jti 'to bil'o vei
*z?_V3lg4riev_a.Zivot4 te se hvatijusvakog i najmanjeg indiclja
u izvorima; npr. u prvom i dru-gom Naumovu litiju se aludfu'a na
proputovanje (i udenje)svete Braie'kroz Dalmaciju. No bududi da se
o dodiru sveteBraie s Hrvati,rna 'ni5ta ne govori u njihovirn
Zitijima, mohdaje bliZe istini hip'oteza da su istom njihovi
udenici na Sijeguiz"Muraltrske'doSli bi'bmo i {odi gJi s_?
gOnj;'"fl "A{#oljske knji-ge;?6ffift6jilda"je jedan diio u,denrika
dospio m Venecijir.r gdjesu bili prodavani rkao robofi'aok-in'hiSif
6tK.iBili neki Bizarn-tinci. Vrlo je lako pretpostaviti da su neki
od udenika bili pre-badeni na.
-r14jbfiZg biza#inske posjede u sjevernoj Dalmaciji,a to su bili
Osor- (_Cfgls lg5injem)" {" Krk. Tu pretpostavkupotkrepljuje
Cinjenica da su na ovim otooima i oko njih potvrdeni najstariji
glqggljs$i gprg-r$ski spomenici u Hrvatskoj(Valunski natpis na
Cresu, Plominski natpis, Krdki natpis
-,svi dz XI. stoljeia -
i Baidanska plota na prijelazu u XII.stoljeie) i da se na
Kvannerskom podrudju i oko njega najja-de ukorijenila
glagoljica.
Metodijwi su udenici (medu kojima se istidu Konstantio,Kliment i
Naum) uspje5no prenijeli i dalje nazvijali starosla-vensku
knjiievnost pod za5,titom kneza Bonisa i cara Simeona(.890-927)
tako da je nastao >zlat'ni vijek" ibugarske knjiZev-nosti. No
ovdje se hf.rjiZey.nqpt "s*fiEntifala prema S.mbijenlu,tj. prema
bizaatskoj kulturi i crkvi !e, s druge strang, p-re-madrZavnoj
samostalnosti, S-tgga su se tekstovi mijenjali i nekiignova
prevodili s lgfdkogt,la glavna je promjeura na3tala upismu:
glagoljica je zamijenjena grd$m trncijalnirn pismomkojernu su 2a
slavenske specifid,ne glasove dodana slova izglagoljskog alfabeta.
Novo je pismo progla5eno e. 891) ofici-jelrnirn pigr-nqr-r.r, u
Buga,rskoi, a.prorvalo se Cirilicom. Ipak seglagoljska tradicija
saduvala u Makedoniji, tj. u podrudjuplodnog djelovanja Metodijeva
udenika Klimenta Ohridskog,ive do XII. stoljedd. Iz Bugarske i
Ma'kedonije Sirila se slaven-ska knjiZevnost u susjedne zemlje ri u
Rusiju. U Rusiju je takoisprva dospjelo glagoljsko pismo, ali je
doskora zamijenjenodirilicom kao ri-u Burgarskoj. Uzajarn'lro
s'trujanje izmetlu
._
ruske i juZnoslavenst
-
CTPrve pouzdaore vijesti o slavenskom bogosluZenju kod
Hrvata nalazimo istom g. 925. Pred otvaranje sptitskog
sinoaapfpa_ fv-an X. piSe dalmatinskom episkopatu da se p-o
njiho,vim biskupijama uz njrihovo pre5utno odobrenje Siri
Meiodi-jeva rdoctrina< kojega ne nalazi metlu svetirn piscirna
te traZida se misa sluZi po obidaju Rimske crkve. U drugorn
pismuupuCenom h,rvatskom kralju Tornislavu i zahtrmskom
knezuMihajlu papa apolira d ura njih meka se z,aLshe da se
borgosl'ulenje ne obavlja na >barbarskom*, nego na latinskom
ieziku. Doe.924. dafn-gtins]e sq_biskupiie (a mertu njima krdka i
ostF-gfa)-6ife pod direktnim bizantinskffi "suverbnitetom i
prizna-galg-Tt_lglLsflikciju caiigradskgf fatrijarhe. A sada, taa
sup_re5le pod vlast hrvat-skiiga kraljd, da ovoiri"je saboru
biloglarzno pitanje da se odludi koja ie crkva (biskupija)
bitilabragl za nnetropolitansku i kako ie se u novol
polltieto;situaciji razgraniditi teritorij pojedinih biskupija.
Grgur, bis-{yn ninski (i hrvatski uopie) bio je i do tog dasa pod
juris-dikcijom rimskog pape odnosno akvilejskog patrij-rhe.
Sto-g-a,se ne moZe tvrdriti da se i na njega odnosi prijekor
upuCendalmatinskom epis,kopatu, tj. da se i po njegovoj
biskupijiraSirila Metodijeva nauka, dakle slavensko bogosiuilenje.
iz,toga bi proizlazilo da se upravo bizantska Dalmacija
rnoralsmatrati jezgroq glagoljaStva i da Grgura Ninskoga
treba'smatrati samo borcem za metropolitsko pravo nad
cijelomHrvatskom. Osim toga situaciju osvjetljarua i ta dinjenica
dasu tada pod jurisdikciju splitskog (solinskog)
metropolitepotpadale i biskupije u Kotoru, Baru, Svadu i
Ulcinju.
Na saboru je metropolija pniznata splitskom biskupu,niqrska
biskupija je ukinuta, a Grguru je doznadena skradin-ska biskupija.
O slavenskorn bogosluZenju je zakljudeno dabiskupi ne smiju
zaretlivati glagolja5e, ali da oni mogu bitiklerici i monasi; ipak
ako bi bila nestaSica svedenstva, da i
,, glagolja5i mogu vriiti sluZbu boZju uz papino odobrenje.Ovako
formulirana odSkri,nuta vrata ,glagoljanju, a pogotovodinjenica da
se i dalje glagoljalo, pokazuju da se zakljudci sa-bora nisu
respektirali odnosno da je stvar slavenshog bogo-sluZenja tada bila
biskupima sporedan problem. Treba dativaZnost i onom izuzimanju
monaha, jer str monasi u tokusrednjeg vijeka bili veoma ra$ireni u
hrvatskim krajevima idali golem udio hrvatskoj duhwnoj i
materijalnoj kulturi.Posroji mi$ljenje da su izbjegli Metodijevi
udenici u stvari
t1
bili monasi koji su kasnije preuzeli U"oJ*r.rinriu regulu.
Odmno5tva benediktinskih opatija i rezidencija koje se u
na3im,stranama j,avljaju u toku srednjeg vijeka samo se za
nekolikozna da sru rirnale slavensko bogosluZenje (Krk, Orni5,alj,
Badka,Otodac, Rogovo odnosno Tkon na pa5rnanu, povlja
^" g"af.r).
GlagoljaStvo je preZivjelo jo5 teZu buru u XI.
sto,liedu..,Na,l9ygg1^-spli$8"_* sinodu g. 1060. na.!co.je5n su se
pod predSgaiijtxn""pfrnt -ditilanikt Majriardi- iirate provlsti u
a;etoideje refgmistidlcog pokreta u katolidkoj crkvi, stavtjeno
jeblto qra dnevni rgd i pitanie..slavenskqg tifu,rgljskog.jetika.
btdni-j6'?6ffiseii ?atrjueifi= 2'aura";ili"?o zaredivati slaveneu
svete redove ako me naude latinski. No ar.hiclakon splitskiToma u
djel,u Historia Salonitana pisanom 1266. pridab tbrnmqogo viSe, ali
kao uraziti latinaS pri$trano i zajedljivo. Onveli da je bilo
zabranjeno obavljati sluZbu ;boZju na slaven-skgm jeziku, a
odobreno sarno na latinskom iti grdkonn (da je,biilo grdkog
bogosiluZeorja tr Splitu i Z;,adntt, znamo dz drugihiztrora);
>gotska< (: glagoljska) slova da je izumio neki [re-retik
Metodije koji da je Sto$ta pisao protiv u,redaba katoli-dke crkve;
da su sve slavenske crkvb bile zatvorene itd. Naro-dito je
irrteresantura Tomina pnida o >Sizrli< rrr Hnvatskoj kojuje
on predstavio kao lakrdiju. Ukratko, neki do5ljali Ulfonagovorio je
Hrvate da s njirn poSalju u Rim starca Cededuda ga papa posveti za
ibiskupa i da im dorpusti vr5enje sluibeboZje na nj,iho'vu jeziku.
Papa je Cededu ukorio Sto nosi b,radui i5dupao mu je iz nje par
dlaka, al'i ,nije odobrio slavensl(obogosluZenje; mo Urlfo je
Ceded,u,uvjerio da ga je papa tirn dinom posvetio za biskupa.
DoSavSi u domovinu izbacili su krd-kog biskupa, Cededa je sjeo na
njegour stolicu i vr$io sve bis-kupske funkcije. Papa je stoga
poslao svoga legata kardinalaIvana da ugu5i plarnen'Sirzrne, a ovaj
je prokleo Cedod;u i pna-tioca mu opata Potepu (vjerojatno
ibenediktinca iz Krka), aUlfa je odveo u Split {r tarnnicu. No
Cededa je ipak i daljevr5io svoju biskupsku sluibu dok nije
-
kako veli Toma -umro sramotnom
"arijanskom( smriu.Cini se da je u najnovije doba na5a
historiografija (N.Klaii) uspjela na6i u Tominoj pridi jezgro
historijske-istinei time objasniti kako je hrvatsko glagolja5rvo
odoljelo zabra.narna. Naime u Hnvatslloj je birlo ofpora
refor:mnorn pokrotu,.i Majnardo, legat pape Aleksandra II, imao je
zadataf da preko spl,itskog sinoda 1060. provede reformne ideje u
Hrvatskoj_
\
',,/\
*4
-
'I
tiilll
lllrjlirI
Ulfo (: WoIf) vjerojatno podrijetlom negdje iz
akvilejskepatrijariije, bio je u stvari posl'anik prot'upape
Honorija II.koji je doista tada (do 1064) stolovao u Rimu i odrZao
se svedo svoje srru:,ti (1071) u sjwernoj Italiji. Protivnioi
reforrnnogpokreta postavili su dakle u Krku (a molda i u Osoru i
dru-gdje) svoga biskupa koji je udvrstio glagoljanje direktnim
iliindirektnim odobrenjem protupape. Ifuko je kndki biskupnegdje od
sredine XI. stoljeCa pa do g. 1154. drlao na kopurunekoliko Zupa
koje su te godine pri,pale norroosnovanoj senj-
, skoj biskupiji, vrlo je vjerojatno da je lcroz ,trih stotinu
godina\ (ako ved nije i prije) na terenu kasnije senjske biskupije
pre-luzelo ,maha slavearsko bogoslulenje i odrZalo se kroz
stoljeia.I U drugoj polovici XI. stdljeda biLi sru kvarner,ski
otosi ru sa-stavu tzv. Dalmatinske rnarke istarsko-kranjskog
mar,kgrofaUlrika, a to je hio politidki okvir unutar kojega je
djelovaoantireformistidki tabor i moglo se udvr5iivati glagoljanje
i uliburnijslcom dijelu Istre. Nije rnlacli od XI. stoljeia mali
gla-goljski natpis na crkvi sv. J'urja u Plominu.
Moglo bi se dakle zakljuditi da se glagoljanje spasilio od'
zabrana Rimske kurije i sptitskih sabora zahvaljujuii borbi
cije i kvarnerskog bazena njena ekspanzija je osvajala susje-dne
hrvatske zernlje. Koliko se ona Bri,rila pneona sjevernojllrvatskoj
(Slovinje) ovog dasa ne znanno, svakako osnivanjezagreba6ke
biskupije (1094) nije joj i5lo na ruku, jer je onaod podettka
im,atla latin:ski liour,gijski jeaik. Tek iz fl
-
skog jezika. Istina je da ta nonna orije dwsta, tj. pojedina
je-zidna svojstva varirajm iovirsno o ikraju i o stepenu svijesti
datreba ili,ne treba duvati tradirani jezik. Upada u odi da su seu
naBim tekstovima dob,ro duvale stare glasovne odnosno gra-fidke
skupine 3t i id (koje u hrvatskodakavskorn daju JC ili6 i j, a u
Stokavskom St ili C i d\
-
dakle tipidne osobine bu-garskog jezika. Iz toga neki (npr. K.
Horr4lek) zakljuduju daje u Hrvatskbj Cirilometodska baltina
dospjela sarno iz bu-garskog posredniStva, dakle ne prije X.
stoljeda. Istodni ka-rakter podrijetla hrvatskoglagoljskih tekstova
odaje mectuostalim i gr6ki itacistidki izgovor grdkitr rijed,i i
v{las,titi,tr drnena (rftas Vitleern ili Villiorn, Awaam itd.) koji
je vr[o dugoustrajao u na$im tekstovfuna. U novije doba nastoji se
dokazati (Y. Tkadldik) da je glagoljsko pismo, zasnovano na
bazimakedonskog izgovora, doiivjelo prvu refor,rnu pni dolasl
-
da obavljaju slavensko bogoslulenje kako su to dinili i
njihovip,rethodnici (uz &razlotenje da su oni Hrvati [Sclavil i
da nemogu nauditi latinsku knjigu). U okvir ovakvih akcija
>po-mirerrajan Rirmske arkve s hrvatskirm glagolja5irna
rnoZemostaviti i defin'itivno poveaivanje glagolja5a sa Zivotom i
obre-dom Rimske crkve uz koncesiju u pogledu upotrebe slaven-skog
jezika.lz toga je slijedilo revidiranje biblijskih i liturgij-skih
tekstova prema latinskoj Vulgati
-
prernda ono nije ni-kada dokraja provedeno
-
i uskladivanje crkvenih,knjiga poob,idaju Rfunskog dvora
(seou,nd,trm finorem curiae Roorranae).
Nastala je rnirna atmosfera u kojoj se razvilo z I a t n odoba
hrvatske glagoljske pismenosti kojeispunja XIV. i XV. stoljeCe.
Gl,agoljamje s p,oprafilorn il.iteratu-rom udvrstilo se
teritorijalno od okolime Kopra u Istri do oko-line Splita, u Lici i
Krbavi, u Pounju i Pokuplju. Na tom supodrudju ipak ostale u
latinaSkim rukama sarne biskupije injihovi kaptoli, u Cernu dine
iznimku senjska i modruSka bis-kupija. Ton litru:gijskom sadrZaj,u
(sanktora,lu) ,i opruni ko-deksa daje u ovom razdoblju preteZno
zadarski centar. Dola-zi vi$e do izralaja utjecaj franjwaca koji su
postali glavni no-sioci ritualnih obrasaca Rirnske kunije kojima je
osobinakratkoda ditanja i ograniCenost himnod,ije. Jade
otvaranjeprerna Zapadu znadilo je i preuzimanje novih,
neliturgijskihtekstova i knjiZevnih vrsta, i to ne samo iz
latinskog nego i iztalijanskog, njernadkog i
'na kraju iz de5kog jezika. Do ovogadrugog kontakta s Cesima
do$lo je kad je de5ki kralj Ka,rlolV (1347-1378) mastanrio u
pna3,kom satrnostanu Enraus hrvat-ske glagolja5e da bi obnovio
ondje slavensko-katolidku litur-giju. Novi tekstovi predstavljaju
nov kvalitet i u pogledu sa-drtaja kao i u pogledu jezika: jezid.nu
nonmu Cini sve vi5e da-kavsko narjedje zadrLavaju(i tu i tarno
patinu crkvenog je-zika. I glagoljsko se pismo u svojem razvoju
izdiferenciralo uskladu sa woj,om ftrnkoijom: s jedne s,trane
ewlvirao je vi-soki liturgijski ustav s ornamentacijom u kojoj se
na staresiroma5ne elemente nadovezuju b,ogati furicijali i
minijaturepo uzoru preteZno talijanskih minijatorskih $kola (iako
obid-no ar retardaeiji); od poluustavnog pisma ndlirturgijskirh
,knji-ga stvara se od sr:edine XIV. stoljeca detverolinijsko
pisrnokoje s jedne strane zadriava u knjigama pravilnije i
konser-vativnije oblike (knjiski kursiv), a u svagda$njim
potrebama,
narodito u diplomatioi i,notarijatu, razvija vrlo sl,obodan i
in*dividualan brzopis (kancelarij ski kursiv).-
Na tqgjg j9 ovo zrelo doba dovelo i do tehnidkog napre-tka
glagoljske knjige, tj. do Sta,mpanja. prva poznJta namStampana
F"jig1 glagoljska i hrvatska uopCe je- Misal po za-konu r,imskoga
dvora tz g. 1483. za koji se ne zna gdje ja5tam*pan, ali njegova
redakcija je djelo Istrana. Druga le po hro-nolo5kom redu
glagoljski brevrija,r Brvijal po-zakoiu rim-skgS! dvora w
g.1491.,2a koji zbog defektnosti jedinog pri-.mjerka-ne bismo
takgqgt znali galJ je Stampan, da nijJ jed-nog podatka s kraja IVI.
stoljeca po kojenr izlazi da 3-e rirSe-sto njegova
Stagnanjq.,Kosinj u Lici. Treda Stampana-knjigaje gp.9t glagoljski
Brvijal za koji se zna da je Btampan u-fe.neciji 1493. pod
rukovodstvorn BlaZa Baromiia serijskog ka-nonika.-Cetvrta je knjiga
opet glagolj ski Misal stamfian u Se.nju po istom Baromiiu te
Silvestru Bedrididu i GaSparu Tur-giiu
-e, 1494. U Senju se na$ao skup d.ornadih sveieiika kojije sebi
stavio rtr zadatak da na5irn glagoljaddrna dade n, rui,
lgjnuZniji repertorij crkvenih i poudnih knjiga, pa se tu
do1508. Stampalo ukupno sedam knjiga. Kasnije,
tj.-1530-1531,Stampao je modru5ki biskup Simun KoZi iC u ni;eci
nekoliko.glagoljskih knjiga. Potkraj XV. stoljeia podelo je i
Stampanjehrvatskilr latinidkih rkrnjiga. Najstari,ja za koju se
sada inade.bio-je Ettangelistar, Stampan u Veneciji 1495. za
potrebe cnka-va koje su imale latinski jezik u fiturgiji. Na
podrudjtr Dr.r,bro-.va6k9 republike bila se, p-ol.ed latinidke,
stvo,rila i anala vjer-ska knjdievnost za katolidke vjerrnike na
iirilskom pismu.\apodetku XVI. stoljeia bilo je u Dubrovniku vi5e
poku5ala dase-i za ove vjernike Stampa potreban repertorij tnjigi,
alikako dubrovadka vlada iz politidkih obzira nije
leljeiJimatiStamparije u gradu, do5lo je do Stampanja jednog
molitvenika.gsliS-"_(zap-adnog tipa) istom g. t5l2,-i to u
Veneciji. To jeOfitje.od blaiene dieve Mariie i uza nj zajedno
Siampario,P9lnaist molitava spete Bridide (dntgo izdanje 1571);
JoS1583. Stannrpan je u Veneciji slidnirn di,rilskrirrn
ilovima'Nauk.krstjanski istomaien u iezik dubrovaCki.
14 15
-
ill;l
liil
'ilit:l,iii
STAROSI-AVENSKO KNJIZEVNO NASLJEEEnji5ki repertorij Sto su ga
stvorili Ciril i Metodije sa svo-jim udenicima pokrio je osnovne
potrebe slavenske crk-
vene organizacije i kulture Sto su je oni propovijedali. U
tomrepertoriju, koji su oni najve6im dijelom preveli ili
preradiliiz grdkoga, prvo je rnjesto inaa Euangelistar (Izbonno
evan-.
-
stoljeia. Istog r5g karaktora i dirilski prijepisi ilekcionara
zadubrovadke katolike iz XVI. stoljeia.
Jednom formirani misali i ;brevijari nisu se bitno mije-njali,
tek koliko su to zahtijevale nove litur,gijske potrebe,novi
blagdani i sveoi, ili teZnja za kratkoio,m. Promjene senisu mogle u
rukopisima uvijek i svuda izvr5iti; stoga,i ne po-stoje dva posve
jednaka rukopisna pa ni Stampana misala ibrevijara. Razlike su
rnealu njima i jezidne, jer su neki pisariduvali tradiciju, a
d'rugi unosili Zivi narodni jezik. Do danasje saduvano u svijetu 17
glagoljskih rukopisnih misala iz XIV.i XV. stoiljeia. Od njih
je,najstariji Vatikanski IIt. 4 ,Iti Onei-Saljski iz prve detvrti
XIV. stoljeia; ljepotom iluminacije od-likuju se Misal kneza Novaka
iz 1368. koji je bio predloZakprvom Stampanom misatru iz 1483. i
osobito Hrvoiev misalizprvih godina XV. stoljeda, pisan za vojvodu
Hrvoja VukdiiaHrvatiniia. No najstar,ije sar potvrde
hrvatskoglagoljskog mi-sala u malim fragmentirna: najprije u
spomenutim Betkimlisti4ima iz XIL stoljeia, w Krakovskam
palimpsestu jz XII.st., v Splitskom odlomku n pot. XIII. stoljeia
(pisamorrn ikav-skim govorom vjerojatno u Bosni) te u Kukutievi1evu
odlom-ku i Birbinjskom odlomku koji su iz XIII. stoljeia.
Kasnijihfragmenata ima mnogo.-
Osobito je mnogo birblijskog teksta, perikopa i ditavihlrjig"
(mpr. Job i Psaltir) u hrvatskoglagofiskim bnevijarima.Izmetlu
mnoStva malih fragmenata brevijara najstariji su izXIII. stolje(a:
Londonski odlomak, Vrbnitki odtomCi i tzv.Ljubljanski homilijar.
Potpunih i'li krnjih brevijarskih ko-deksa saduvano je do danas po
knjiZnicama Evrope 29. Od,gjjlr j" najsta,rTiji I. .rtrbniiki
brevijar s kraja XIII. ili po6.XIV. stoljeca; tzXlY. stoljeia ih je
10, medu kojirna tt. I tV.vrbni6ki, Lobkorticzou (Psaltir) iz 1359,
pasmanski, pariiki(u kojem se saduvala i zbirka od 10 pjesama) iz
l3B0 (?),Va-tilcgnski iz 1379, Liubljanski iz 1396. i Vida
Omiiljanina iz1396. (koji ima vrlo op5irne biblijske tekstove).
Ostali su izXV. stoljeCa, a od njih su najzna'tniji: DraguCki rz
1407, III.vrbnitki, I. novljanski iz 1459, II. novljanski 1z L494,
II. liub-ljanski (Beramski), Moskovski iz L443, Ma,orov (Vnbnidki)
iz1460. i Vatikanski (Slavo 19) iz 1465. Stampane knjige veC
smospomenuli._
Posebno mjesto zaazfuna FraltiAev psaltir Sto ga je pisaoPetar
FraSdiC u Lindaru u Istri 1463,i to stoga Sto je fo jedini
glagoljski psaltir s komentarom (kao u nekim starim iiril-skim
psaltirima), a k tomu on duva tekst rkoji ne ide ukorak,s os'talim
hrvatskim psaltirima nego se dosta podudara sa sta-rim glagoljskim
Sinajskim psaltirom iz XI. stoljeia.
Znatnost navedenirh i dnlgih liturgi5'skih tknjiga sastoji seu
tome Sto one duvaju mnoStvo tradiranih i prinovljenih tek-stova
najrazliditijeg sadrZaja i k'njiZevnih vrsta (osobito bre- |vijari)
tako da su one stvarno svojevrsne hrestomatije. A bu-duii da su
bile svakodnevno Stivo sveienstva, gotovo jedinihpismenih ljudi,
izvr$rile su golem utjecaj na formiranje du-hovnog i kulturnog
profila klera, a preko njega i na rnentali-tet na5ega graitanstva i
selja5tva.
Pored biblijskih i Iiturgijskih tekstova, vei su za Cirilovai
Metodijeva Livota nastali na staroslavenskom jeziku razli-diti
drugi knjiZevni proizvodi koji su pre5li u ba5tinu pojedi-nih
slavenskih knjiZevnosti i dalje se meclusobno obogaiiva-li. Tu je
zametak bugarske, makedonske, srpske i ruske knji-Zevnosti. Koliko
su Hrvati naslijedili od te rane knjiZevnosti,pisane
staroslavenskim jezikom, odnos,no koliko su u to ranodoba u njoj
participirali, danas moZemo samo nagattati. \
Tako se dosad nije medu hrvatskim glagoljskim rukopisi-ma na5la
potvrda da je k nama prenijeto neSto od Cirilome-todskih pravnih
spornenika. Tu najprije mislimo naNomokanon, Metodijevu skraienu
redakciju zbirke zakonabizantske crkve (Joana Skolasrtika). Jedini
indicij da su iHrvati imali taj tekst nalazimo u Ljetopisu popa
Dtkljanina(Hrvatskoj kronici) gdje se
-
govoreii o pravnom uretlenju.zemlje
-
spominju >knjige ke pri Hrvatih ostaSe i pri njih senahode,
azo:u:u se Metodios". Drugi zakonski tekst, tzv. Zakonsudni ljudem,
kornpilacija bizantske Ekloge za svjetovnjake-
koji rneki pniprisuju salnom Cirilu -
nije rkod nas potvrtten;tako ni peniftencijal (kakav je u
Sinajskam euhologiju) nipoaiv na pokor.u i ti,spovjedne formrule
(kakve su u Bridinskimlisti6ima). Pravni spomenik iz Moravske je i
tzv. anonimnahomilija u Kloie'vu glagoljaiu, glagoljskom rukopisu
iz XI. st.koji se potkraj XV. stoljeda nalanio u rukama krdkog
knezaIvana Frankqpana. Ta se adho,rtacija knezovima-sucirna, u
ko-joj ih poziva na po5tivanje bradnog prava, pripisuje
samotnMetodiju. Za sam Kloieu glagoljai ne zna se gdje je
upravopisan, ali vjerojatno na hrvatskosrpskom podrudju.
18 19
-
U hrvatskim glagoljskim rukopisirna iz XV-XVI. st. imadosta
tekstorva iz kanonskog prava (npr. u petrisovu zborni-ku tz 1,468),
ali dosad nisu naudno analizirani pa se ne rnoiereCi ima li u njima
i ostataka kanonskih normi-bizantskih od-ngsno Cirilo-Metodijevih
ili su to prinove iz rimskog kanon-skog prava. Meclu p,ravnrim
nonmafinra u Petriso,ttu zbolniku ne-ke se jo5 tidu robov,lasnidkih
odnosa.
_
Kloieu glagoljaY inade sadrZi nekoliko homilija istodnihcrkvenih
ota@. A kako se zna da je Metodije sasiavio djelokoje se g arjegovu
Zivotopisu naziva Ot,d,sky knigy, vjerojat-no j.e tr KL9!1vu
glagotjaiu saduvan dio takvih otaeasiltr tn;iga (homilija). No u
otadaskim knjigama vJerojatno je bionktljuden i Paterik ru kojem
isu opisani zirvoti,starih svetrih ota-,ca. Takvi tekstovi saduvani
su jo3 i u Rilskim glagoljskim ti-stovima (u Bugarskoj) iz XI. st.,
u Suprasatiskom zborniku,.iirilskom bugarskorn rukopisu iz XI. st.
i u Mihanovi1evu ho-milijaru, iirilskom r:ukopisu iz XIII.
stoljeda. Sto se tide ho-Irtij.? (tumadenja Svetoga pisma) njih- su
puni glagoljskib.19yijari, arli nije proudeno da li je u brevijare
preuietd i ita-r,ijih staroslavenskih prijevoda. Svakako kao
najstariji pri-mjer spominjemro tz:r. Ljubljanski homiliiar,
nekoliko iistbvaiz XIII. st. sa nrrlo arhaidnirn jezikom.
Medutim u Bugarskoj je zamna bio preveden bizantskiMenologij
(zbirka svetadkih legenda i crkvenih govora), kojise s vremenom
raznoliko dopunjavao i na Balkantr i u Rusijipod nazivom Citaii
minej. Anatrogna takva zbirka na Zapaduje
-p,opularna Legenda aurea koja je pos,lulila za
svakojakeknjiievne preradbe.I u hnntskoj su knjiZevnosti, ako ne
pnije, a ono veC ba-
rem u XIII. st. postdale zbirke nalik na Suprasaliski
zbornikodnosno aitade mineje. Sarno kod nas se od te knjilwne
vrstenisu saduvali ditavi zbornici nego tek njihovi fragmearti
izXIII. d XIV. stoljeda koji posvjedoduju stariji tip
gflagoljskih.'zbornika. Navodimo te fragmente da se vidi Sto je
sadrZavalanala ,najstarija prozna, pripovjedadka ,knjiZevnost u
glagotj-.skom pismu.
Najstariji je sitan fragment Zivotopisa sv.
Makariia(Budimpe|tanski ostriSci) v X'lL st. Slijede tri lista
jednogzbom,ika (pasionala) iz XIII. st. koji sadrZe tri legende:
Ma-.tenie 40 mudenika sebastenskih, Legendu o sv, Durtlu i
pseu-.do-Prohorovu legendu o apostolu lyanu na Patmosu. Tu je i
sitan odlomak jedne homilije koji moida ide pod
autorsrvoKlimenta Ohridskog. Iz XIII. st. je i odlomak-apokrifne
Ze-geryde o sv. Tekli (rbr. l8), todnije odlomak tz Djela pavla
ilekl9. Tekst predstavlja prototip hagiografskog prikaza kn$-Canske
mu6enice. Dobro je poznat u 6irilskim minejirna..
U XIII. q!.1d" jo$ i jedno apokrifno Slovo o btagovjeite-nju
koje se djelomice podudara sa ,slovom Ivana DamaikinaSto se ditalo
u n:rinejima za mjesec rnart kao i sa slovom Iva-na Zlatousta w
Suprasaljskom zborniku w XL st. fl ru Mihano-ttifeuu homilijaru iz
XIII. st. Po ovom tekstu Marija tjera odsebe andela koji joj
navije5ta roclenje Isusovo ,da ne usli$itJosip i-vzvestit jereom i
az li5iti se imam suZitija i ljubve atvoju glavu tesloju
otdesnet(.
Jedan mali fragment iz XIII. st. ved sadrZi poslanicu onedjelji
koja je pala s noba na oltar sv. Pefta i prijeti onirnakoji
-ne.daste nedjelju. Ona pripada zapadnoj
(flagelantskoj)redakciji i najstarrija je potvrda tog apokrifa u
slavenskim ii- 'teraturama. Kasnije je taj apokrif mnogo puta
pofvrden uhrvatskoj knjiZevnosti,6ak sve do XIX. ,stoljeda, pa ga
moie-mo istaknuti kao primjer konzervativnog duvanja tekstova.
Jadni ostaci jednog velikog zbornika legendarno-apokrif-nih
tekstova iz pod. XIV. st. jesu tzv. Pazinski fragmenti. tJnjima se
razabiru odlomci ovih zanimljivih tekstova: apokrif,nog Nikodimova
evand,elja (br. 22) (o Kristovoj smrii i si-lasku u pakao) kojemu
je takotter matica bila latinska; apo-krifa O krsnom drvetu, o
dudesnom drvetu koje je izraslo naAdamovu grobu i na kraju
posluZilo za kri| na kojem je biorazapet Krist, apokrif je ra5iren
na Istoku i Zapadu; apokrifO uspeniiu (smrti) Bogorodice kojoj su
pred srnrt dosli naispradaj svi apostol,i, doneseni na ob,laku
izrazr.jt. strana svi-jeta, ima veze s ruskom redakcijom (potpuni
je tekst u kas-nijim rukopisirna); legendarna prida O Evstatiju,
svojwrsniavanturistidki roman o ovom krSCanskom obraieniku i
rim-skom vojskovocti (br. 40.); navodri Govor Ivana Zlatoustana
Blagovijesl koji iuti vezu sa Suprasaljskiin zbornikom i '"ditao se
u martovskirn minejima u istodnoj crkvi. U kontekstmenologija modi
Ce se ubrojiti i jo5 poneki tekstovi iz na5ihmlattih glagoljs,kih
rukopisa. Od njih je iz rukopisa XV. st.poznat npr. Govor lvana
Zlatousta o suietnom iivotu.
Takva pripovjedadka literatura na5ega XIII-XIV. st.sadrZi
nasljede istodnih slavenskih knjiievnosti, ali istodobno '
2021
-
I'il
ona vei tada ima otv,orena vtata zapadnim predlo$cima ikojeo,nda
uvr5tava u svoje zbornike narnijenjene javnom ditanjuparalelno
s'istodnim uzorcima. Hrvaiska je knjiZevnost bilane sElmo
perceptirrra p,ri,rnajudi s obijru stratrla, nego je ona bi-la i
posredna karika preko koje su neki tEkstovri odnosno rno-tivi
dospjeli na 6irilski Istok. P'reko nje su
-
kako se rnisli-
preSli na Istok: Nikodimovo evandelje (koje je preko bu-garske
verzije dospjelo u Rusiju), Poslanica o nedjelii, mcd-da Legenda o
sv. Eurdu, a narodito Muka sv. Andriie koja jevrlo ra5irena u
hrvatskoglagoljskirn brevijarima, a veC je ne-gdje u XIII. st. bila
prenijeta na Istok.
Struj anj e izmedu hrvatSke i ristodnosrlaveorslcih
tknjiZevno-sti bilo je, kako se dini, vrlo intenzivno u toku
XII-XIII. sto-ljeia. Na njern kao da nije ostavio traga raskol
izrnettu Rim-ske i Carigradske crkve. Strujanje je iSilo ponajvi5e
prekoprimorsko-zetske oblasti na Makedoniju. Stoga se i ne
opaZaupliv srpske svetosavske crkve, nema traga kultu ni srpskihni
bugarskih svetaca. Pritjecanje legendarnoapokrifnih tek-stova s
istodnih s'trana jenjalo je u XIV. stoljeCu. Brojni tek-stovi.
takve vrste preuzimali su se kod Hrvata tako, da se nemoie uvijek
reci ni kada ni iz koje su iirilske knjilevnostipreuzeti. Njihove
prijepise rz bogzna koje veC ruke nalazimou zbornicima raznovrsnog
Stiva, sa vi$e ili manrje izmijenje-nim jezikom, u XV, XVI i XVII.
stoljeCu. U tim su kodeksi-ma izmije5ani s tekstovima koji su do3li
iz latinsko-talijanskepa i de5ke knjiZevnosti. Ima sludajeva da je
nerki tekst kodnas po'fvrtlen prerma starroj grdkoj od,nosno mekoj
stlanrenskoi,redakcij:i, a u ,drugom ,mrko,pisnlprerna nekorj
preradeuroj iliskraienoj zapadnoj verziji.
Od spomenika ove vrste, saduvanih u kasnijim prijepisi-ma neki
zasluZuju poseban spomen. To su u prvom redu apo-krifni
tekstov,i
-
spisi koji zabavno i naivno pridaju o biblij-skirn licirna i
dogatlajima o kojima v tzv. kanonskinn biblij-skim knjigama
Sta'roga i Novoga zavjeta nema dovoljno spo-mena. Oni su zadudo u
na5oj knjiZevnosti bogato zastupani.Navodimo one koje nismo veC
gore spomenuli. Od starozavjet-nih: Avramot)a smrt, op5irna
verztja, o posljednjim danima ismrti dobrog gostoljubivog starca
Avrama (br.27); Varuhotsaviziia (apokalipsa) m rkojoj je opisan
fa,ntastiEan put ovogproroka u nebesko carstvo (br. 30); O
prekrasnom Josipu,pro5irena bi'blijska prida o Josipu koga su brada
prodala
trgovcima (br. 28). Novozavjetni apokrifi: O krsnom drvetu(br.
25) pojavljuje se u raznim oblicima kao jedan od
najza-nirnljivijih,rnotiva za srednjovjekovnog 6ovjeka, jer se u
sim-bolidkom drvetu spaja u trzrqdnu vezu Adamov grijeh i Kri-stovo
otkupljenje; Jakovljevo protoevanttelie (br. 2l) kojeprida
detaljnije o Marijinu Zivotu i Isusovu djetinjstvu; svo-jevlsna je
latinska preradba Protoevanclelja Jakovljwa Pseu-do-Matejerto
evandelje, dok je Tomino evandelje tematLshi na-stavak
Protoevandelja tako da i orni pridaju o IsusovLl du-desnom
djetinjstvu; Prepiranje Isusa s davlom, tj. prida kakoelavao
isku5ava Isusa (potvrtlen jo5 u XIV. st. i dalje); apo-krif,na
djela apostolska, nalik.na putnidke romane s dudesnimobratima
radnje, u nas su Djela Andrije i Mateja u gradu tiu-doidera (br.
19) i Djela apostola Petra i Andrije (br.20); Dje-Ia apastola Tome
saduvzuta su ,samo u iirilskom dubrovadkomzborniku iz 1520, ali po
glagoljskom predloiku; od novozav-jetnih apokaliptidkih vizija
istodnog odnosno staroslavenskogje podrijetla Hodanje Bogorodice po
mukama, tj. posjet Ma-riie paklu u pratnji Mihovila arhanctela i
Pa"vlova apokalipsagdje se prida o Pavlovoj viziji raja i pakla
(br.31), a postojiu glagoljskoj knjiZevnosti i kraia verzija po
latinskom pred-loiku; u kasnijem prijepisu potvrclena je i
Pseudo-Ivanovaapokalipsa, sasvim drugadija od kanonske, a ima i
drugiheshatolo5kih vizija. Apokrifnog je karaktera i Opis
dieviceMarije u glagoljskim rukopisima XV. st. koji se u
srpskomtekstu pripisuje Epifaniju, monahu iz XII. st. Takav je i
govorO silasku Kristortu nad pakao i o otkupljenju pravednika
kojije analogan tekstu u Mihanoviievu homilijaru, Cirilskom
ru-kopisu XIII. st., gdje se pripisuje Euzebiju
aleksandrijskom.
Od starijih legenda, prernda su rnam saduvane u
mlaclimglagoljskim prijepisima, zasluZuju paZnju Legenda o
Agapiju(Agapitu) rnonahu koga je vodio orao do korablje u kojoj
jebio Isus s apostolima, zatiwr je stigao u raj gdje mu je
nalo-Zeno da opi3e 5to je vidio, dakle tematski se nadovezuje
naapokaliptidne vizije; Legenda o Makariju hojemu dva anclela
-
9ko-q .23$nja je tinjenica da su se i kod nas naBl dijeloviiz
Zitija Konstantina-Cirila (br.38). Oni su saduvani u saitauuoficija
Ciritru i Metodiju koji se u tri redakcije nalao u nekoli-ko
glagoljskih brevijara XV. st. Mada je ,to kratak tekst, vrloje
vaian za rekonstrukciju Konstantiiova Zitiia a pore&enjus
Cirils,kim,r'ukopisiqi. Kontelr$t ofircija je deilii,i u jezi*u
imnaizriditih iehizama. Mada je sama kompozicija ofiiija ude5e-na
neSto kasnije po rimskom uzoru, ipak i Zitiie Xonstantinakao i
Pohvala sv. Cirilu (br. 12) ,kojojle autor ifliment Ohrid-ski,
a_koja j9 tlkoAel ukloptjena u ti; ofici;, upuduje da suovi
tekstovi do5li do Hrvata neposredno iz Moravlke iii Ce5ke,i_'to
najkasnije u X-XI. stoljedu. Kul,t Cirila i MetodiJa Fotvr-9_"_t-j"
u glagoljskim liturgijskim knjigama od prvih -deienijaXIV. st. pa
nije vjerojatno da bi spomenuti tekstovi ao5tik rnama irstom za
vrijeme tzv. >ema,urskog" perioda (XIV-XV.st.). Slidno znadenje
ima i Legenda o sv. VeAeslavu (brl 39)nazvana prvom staroslavenskom
legendom za razliku od nizalatinskih legenda o istom svecu
-
koje su takoder nastale uX-XI. stoljeiu. Buduii da je ova
legenda saduvana samo uhrvatskoglagoljskim brevijarima XIV-XV. st.
i u ruskim ru-kopisima (a ne u bugarskim) , znadi da je ona
direktno iz CeS-ke do5la s jedne strine u Hrvatsku, a i druge u
Rtrsiju. I ka-lendari zagrebadke crkve zovu Veieslava Dpatrodrus
Slavo-mrn
-
1l
il,l
Ill'1l
ii
I
I
lrli{
il
ti
bidkom obrascu: 7*4, -7;7*4, -7;7+4, -S ili 2 X 8+7,7 +4, 7 +8,
7 +4 ili 2 X 6+5,
--:7, 6+5. Takva silabidka pro-zodija odgovara analognom
bizantskoon pjesni5tvu. Radi se'o >prirodnom< stihu bez
strogih pravila, tako da stih nijeformalistidki statidan. Njegova
jedinica ritmidke napetosti jepolustih kao i u psalmima. U stva,ri
ovo i jest dotjeraniji psa-lamski ritam u kojem stih sadrZi misao
izrailenu slobodnimritmidkim ciklusom u kojem je jedino stalno
pravilo cezura.Konadno,treba vodi'tri raduna o tomu da ovakva
ritmika vodiporijeklo od silabidko-tonskih umetaka u psalnre, tj.
od tro-para odnosno stihira.
U staroj kr$ianskoj poeziji na Istoku i na Zapadu rijetkose
prirnjenjuje klasidan stih osnovan na principu kvantiteteslogova,
nego sesve deSie ve6 od IV. st. klasidna strofa ili
stihtransformira na bazi tonskog akcenta. Tako je postala
popu-larna strofa u jampskim trimetrima
-
koja je urodila dva-naestercem. Isto tako je jampski dimetar
paralelno s pud-kim stihom (stihos politikos) utjecao ,na stvaranje
lakiegstiha koji se obilato pri,mjenjivao u grdkoj i latinskoj
crkve-noj himnodiji
-
a taj odgovara osmercu. U takvom je metruispjevano mno5tvo
crkvenih pjesama koje su polako ulazilei u liturgijske knjige.
U hrvatskoglagoljskoj knjiZevnosti nije saduvan ni jedanod gore
spomenutih iirilometodskih pjesnidkih tekstova
-Sto ne znadi da ih nije bilo. Ali treba uoditi dinjeniou da
naZapadu nastaje u XI-XII. st. liturgijska
"revolucijac. Jedanod njenih vidova je i prodor novije
hirnnodije ,u rimski obred.NaSe je glagolja5e
-
kad su se naSli pred obaveznom refor-morn crkvenih knjiga, tj.
pred adaptiranjem plonarnih brevi-jara i misala, zatekla nenadana
zada(a da prevedu himne Stoih je vei bila usvojila rimska crkva.
Oni toj zada(i nisu bilidorasli pa su ,ih jednostavno prevodili u
prozi ili svoje vrsteslobodnom stihu. U toj formi nalazirno ih u
svim kasnijim gla-goljskim kodeksima. Ipak su pri reformi knjiga
glagolja5iuspjeli zadrLati poneki obrazac posveien starinom, samo
teobrasce
-
rkoji su naru5e,ni rneclu ostalim i izrrnjenom fonet-skog i
morfolo5kog sistema govornog jezika
-
treba istomotkriti. Od takvih sludajeva najinteresantniji je
uskrsna him-na Hrst vskrse iz mrtvih (br. 60) koja je potvrdena u
III.vrbnidkom brevijaru iz XV. st., a pjevala se na Krku jo3
kra-jern XVIII. stoljeia. Ta pjesma sastavljena je od
najstarijih
elernenata bizantske himnodije, tj. od tropara i stihira i u
po-gledu forme i sadrZaja te vodi u duboku starinu, moZda daku
iirilometodsko doba. U istorn brevijaru ima dak uputa dase psalryri
pjevaju po prvom odnosno osmom glasu
-
Sto go-vori o istodnom na'dinu pjevanja prema oktoihu.
Bizantski dvanaesterac, kakav je u Proglasu evandelja iu
Azbuinoj molitvi vide neki (Kolendii) i u iirilskorn natpi-su kneza
Bredka u Povljima na Bradu iz g. LL84. Tih sest stri-hova bili bi
dakle svjedoci na5ega prastarog stihotvo,rstva. ZaHimnu Cirilu i
L[etodiju (br. 59) saduvanu u glagoljskim bre-vijarima XIV-XV. st.
ne moZe se sa sigurnosiu reii da [iodgovara prastaroj ritmidkoj
pjesur-i iti je moZda kasnija rit-mizirana proza. U takvoj
ritmidkoj prozi je i prijevod pjesmenad pjesmama (br. 13) za koju
takotler ne znarno da li je r,it-mizirana u XIV. st. ili prije.
Stare ritmidke proze mogli 6isrnonaii ri u ,nekirn mnogo kasnije
zabiljeZenim tekstovima kao5to str brratirn'srke rnoli,tve, npr. na
Ktku Boiii plai te Sesto-krilati i iiyotni Serapimi (potvrrlena f
oB u XV. s,t.) i potjubicakoje su se do nedavno pjevale za
mrrtvacsm.
Ni u dubrovadkom Vatikanskom molitveniku, oficiju skraja XIV.
st., pisanom latinioom i na narodnom jeziku, him-ne joS nisu u
stihu nego u prozi. Isto je tako u tzv. Hrvatskommolitveniku
Stampano n 'lati,nicom oko 1495. i u iirilskomDubrovaikom
molitveniku s oficijima Stampanom 1512, prem-da je u njem ved bolja
ritmika prevedenih himana.
ZAPADNO I DOMACE U KNJIZEVNOSTI
\ /"i smo konstatirali kako je geopolitidki poloZaj HrvataY
uvjetovao primanje i kriZa,nje istodnih i zapadnih utje-caja. S
vremenorn, narodito poslije crkvenog raskola, poslijeslabljenja
bizantske m,oii, a osobito od prodiranja Turaka naBalkan u XIV.
st., zapadni utjecaj ibiva sve jadi, dak i u kon-servativnoj
glagoljskoj knjiZevnosti. Ipak pravo je dudo kakoje ova knjiZevnost
uporno i d,ugotrajno duvala tradicionalnetekstove i jezik.
Razlikuju se tradirani i novonastali tekstoviu kojima je uzeo maha
narodni jezik. Ipak je jo3 dugo kodglagolja5a vladala svijest da je
knjiZevni jezik crkvenoslaven-ski jezik pa su se mnogi trsili
-
s veiirn ili manjim uspjehom-
da imitiraju jezik crkvenih knjiga, a od toga je desto na-26
27
-
.i ,,
.t. 'A'
stala mjesavi'na stare ri nove fonetike, morfologije i
leksika,Prosjedno vrijedi pravilo: Sto je tekst bliZi oltaru, to je
kon-servativniji, a Sto je dalje od crrkvene funkcije, to je
narodniji.
Kad govorimo o Zapadu i njegovim utjecajima, treba daimamo na
,parrneti da to zapadno nije daleko od nas, nego danam je nadomak,
donekle dak u na5oj sredini. Hwati su, oso-bito oni u obalnom
pojasu, Zivjeli na zemlji punoj ostatakanimske civilizacije, u
neposrednom susjedstvu s preostalimRomanima, u gradovima u kojima
je u srodnjem vijektr vla-dao romanskoislavenski bilingvitet, u
sjedriStdrna biekurpijakoje se sluZe latiorrskirn jeuikocn i drZe
tijescru vezu 6 Rirnoorli drugim centrima katolicizuna. Sinovi
vi$eg dru5tva polazena'Skolovanje u Civ,idale (sinovi hrvatskih
knezova u IX-X.stoljeCu), zatim u Rim, Bolognu, Padovu, Bed i
Pariz. Latinskijeziik i literatum njegujnr rgrarnatidke Stkole po
na$im gradi-iima, kaptolske Skole u biskupskim sjedi5tima i
samostanskeSkole raznih redova. Latinski se pi5u povelje jo! od
\rremenanarodnih vladara, takav zanat nastavljaju gradski
kancela'ri inotari koji desto dolaze iz Ita,lije. Kao kancelari ili
uditeljidolaze u naSe gradove i humanistidki odgojeni ljudi, pa
dak'i poznatija imena kao Sto je Giovanni di Conversino, kance-lar
u Dubrormiku (1383-1387), Philippus de Divonsis, u6i,teljgramatike
i filozofije u Dubrovniku (potovloom XV. st.),Tideo Acciarini koji
je u Splitu bio uditelj i Marka Marulida.I naSi su ljudi postajali
nastarrnici na vanjskim visokim Sko-lama, pisci naudnih djela na
evropskom latilrskoan jeziku,osobito u doba ranoga i kasnoga
humanizma. U ara5im su gra-dovima nastajali skupovi pa i akademije
humanista iz kojihsu nicali latinski pjesnici. Od njih spominjemo
6atno znat-nije: Ivana Cesmidkog (1434-1472) iz Cesmice kod
Eazme,Jurja SiZgoriia (druga pol. XV. st.) iz Siibenika i Iliju
Crije-vi6a (1463-1520) nz Du,brovniika. Hnrnaniist je i,latirnski
pisaci Marko Marulii, premda je postao otac sred,nje
hrvatskeknjiZevnosti; pa i jedan Nikola Modru3ki, biskup, koji
napu-stiv5i svoju biskupiju pledira u jednom pismu riz Italije
g.L478. za slobodu glagoljanja bez posobnih dozvola.
Tijesnipomorski kontakt izmeilu naSe i talijanske obale pojadao
seosobito od 1420. godine kad je Venecija dobila Dalmaciju.Otada se
administrativnim putem pojadala upotreba talijan-skog jezika koji
je i inade bio pomorski i trgovadki jezik naMediteranu.
SaZeto redeno, Iatinski je jezik kod Hrvata u srednjem "vijeku
medij vi5eg dru5tva, crkve, feudalaca, inteligencije;narodni (pa i
crkvenoslavenski) jezik u pismenosti suZen jei teritor,ijalno na
jr.r,gozapadne krajeve i dru5tveno na niZe slo-jeve i miZe
funkcije. Ipak prav,ih geografskih granica izmedulatinskog i
narod,nog jezika nema. Ali ni fr.ont narodnog jezikanije
jedinstven. Formirale 6u se kulturno-jezidne regije odkojih su se
svojom fizionomijom istakle tri: glagoljsko.Ea-kavska, koja preteZe
,u sjwernoj DaLrnaciji,
'tr Kvarners,konrbazenu, Krbavi i Lici te u Istri; dalmatinska s
latinidkirn pis-mom i dakavskim narjedjem te donekle s Cirilskim
pismomi Stokavskim narjedjem, a k njoj gravitiraju i pozadi,nski
bo-sanskohercegovadki krajevi; treia je gomjohrvatska, prete-Zno
kajkavska regija, pod jadim mattarskim utjecajem. Mettuovirn
regijama, kako to pokazuju i tekstovi, bilo je uvijekkontakta i
uzajamnog proZimanja. Isti tekstovi mogu se na$u sva tri narjedja
,i u sva tri pisma.. Neki prozni i pjesnidkisasfavtr glegotd[G
podruEja"pieiatluju se u juZnoj Dalma-ciji i Dubrovniku latinicom i
iirilicom; ilatinidki ikavski tek-stovi iz Dalmaoije, narodito u
Zadra
-
a to su prete*no pje-srne
-
sele u sjwerno glagoljsko podrudje; na podrudju uZeHrvatske i
I'stre u glagoljskim 'se r,r,rrkopirsima ,mogu naii utoku XV-XVI.
st. hibridni tekstovi s pomije5anim dakavsko--hajkavskim
dijalektalnim svojstvima. Ovi tekstovi (koji susa6uvani npr. u
Vinodolskom zborniku iz prve pol. XV. st., uPetrisovu iz 1468,'g
Koluniievu iz 1486, u Tkonskom iz prvedetvrti XVI. st., u
2gomb[6evu rz XYI. st. i dr.), zasluZuju po-sebnu paZnju zbog
kajkav5tine, jer oni svjedode da poetkehrvatske kajkavske
knjiZevnosti treba traLitt mnogo ranijenego Sto se to dosad
mislil,o.
Ipak se sarno na glagoljskom podrudju udvrstila spozna-ja o
suverenitetu narodnog jezika i pisma, tj. uvjerenje da onimogu na
svim podnrdjima pismenost'i zarnijeniti latinski jeziki pismo.
Takva univerzalnost nije nikad potpuno primijenje-na ni u
dalmati,nskodubrovadkoj ni u gornjohrvatskoj regiji.Praksa upotrebe
narodnog jezika i pisma za,riladala je napodrudju epigrafike,
dipl,omatike, u statutarnim kodifikaci-jama, u poudnoj knjiZwnosti
svake vrste, u pripovjedadkojprozi i u pjesni5tvu u kojem je
obuhvadena i duhovna drarna.O wakoj od tih grana pismenosti i
knjiZevnosti bit Ce ovdjeredom govora, ma u kojom se one
arnbije,ntu pojavile.
28 29
-
EpisrafikaU stvari najstarije potvrde glagoljskog pisma i
narodnogjezika u hrvatski'm krajevi,ma mogu se naCi ba5 na polju
epi
grafike. U Kvarnerskom zaljevu selu 6ak u XI. stolje(e.Iz
togstoljeCa poznata su tri nevelika natpisa: Plominski na crkvisv.
Jurja u Plominu (istodna obala Istre) govori o klesanjureljefa
istog sveca koji je na,istom kamenu rustidno,isklesan;Valunski iz
malenog sela Valuna na otoku Cresu, vjerojatnonadgrobni natpis na
kojem je uporedo i slidan latinski tekst;Krtki u sam'om gradu Krku,
koji se odnosi na neko zidanjejedne od benediktinskih opatija. S
prijelaza u XII. st. (oko1100) potjede znamenita Baiianska ploda
(br. 1) koja zajed-no sa tri odlomka dnrge takve plode iz
benediktinske crkvesv. Lucije u Jurandvoru kraj tsa5ke na Krku
predstavlja nekevrste kameari kartular. Frvi je njezin zapis o
danivanju zemlj,i-Sta svetolucijskim benediktincima od strane
hrvatsllog kra-lja Zvonimira. Po rkronologiji (odnosno po
paleografskomkriteriju) slijedi nevelik Grdoselski natpis iz XII.
st. koji seodnosi na posvetu oltara u Grdoselu u srednjoj Istri.
Sijasetdrugih kasnijih glagoljskih natpisa ne spominjamo.
Na Cirilskom pismu zapadnog tipa -
koje se udomaiiloistodno od Splita, u Travunji, Zahumlju i
Bosni
-
takocler suzarana potvrdeni epigrafski spomenici koji slijede
zetsko--humsku ortografiju. Najstariji je od njih Humatka ploiakod
Ljubu5kog iz XI. st. u kojoj ima par glagoljskih slova;ona govori
da je Ukrsmir, ,rs11111,, Lupe, sagradio cr"kvu sv Mi-hajla. Istom
iz druge polovice XII. st. je Grdov natpis, nadenkod Trebinjs,
rkoji sadrZi nadgrobni natpis Lu'pana Gnda. Kti-torskog je sadrZaja
Natpis kneza Breika ma pragu crkve sv.Ivana u Povljima ma Bradu
(benediktinska opatija) iz g.Il84.Slijede dva bosans,ka natpisa:
Natpis bana Kulina iz g. t185.(ili 1194) nadsn ,kod Visokog, koji
govori talkoaler o rgnadnjicrkve; nadgrobna ptola Kulinorta sudije
Gradele, naden ne-d,avno rkod Zenrice. Nadgrobni natpis kneza
Miroslava (il*nezabradko-hvarskog) ,u Omi5u potjede sa samog kraja
XII. sto-ljeia. Velik je ,broj nadgrobnih steCaka iz ,srednjeg
vijeka uBosni i Hercegovini (,manje u Dalmaciji i Slavoniji) koji
seodlikuju figuralnom i simbolidnom plastikom, a mnogi odnjih imaju
sadrZajne i osjeiajne natpise (br. 2).
DiplonratikaIstodobno je narodni jezik na glagoljskom i
iirilskom,
pismu osvojio i domenu koja je u Evropi ,bila rezervirana sa-
.,.mo latinskorn jeziku, a to je pisanje pisama ili isprava javne.
' ' ,,vjere. Po svojoj strukturi na5a isprava nasljeduje
dalmatin-si
-
1288 (a saduvan u prijepisu iz XVI. st.). Slijedi Vrbnitki
(krE-ki) statut koji nije kodificiran odjedanput, nego odredbe u-nj
unesene datiraju od g. 1362. do 1599, a rukopis koji ga jesaduvao
potjede najveiim dijelom iz g. L526. kad se
statutpodnosio,mletadkim v'lastima na odobrenje. Opselan je i
va-tan za ilustraciju narodnog Zivota Cirilskirm kurzivom
poljid-kog tipa pisan Poljiiki statut (br. 7) lcoji sadrii
kodificiraneodredbe za opCinu (kneZevinu) Poljica od g, 1444, pa
dalje.Kastavski statut nastao je g. 1490. vjerojatno glagoljicom,
alije sadr.r,van istom u latinidllom prijepr,su iz,1759.Istom g.
1507.pisan je glagoljicom VeprinaEki statut u kojem su
fiksiranestarije odredLbe obidajnog prava. Ta vepri,nadka opdina u
is-todnoj Istri mora se posebno spomenu,ti zbg toga 5to je
sa-'duvala velik niz glagoljskih zapisnika opCinske administracijei
sudovanja.
Posebna vrsta isprava ,su razvodi, tj. dokumenti o teren-skom
utvrttivanju granica. NajvaZnija su dva: Istarski razvod,"obiman
dokumenat o reambulaciji komisije koja Je g. 1325.imala todno
odrediti i obiljeZiti granice izmedu posjeda akvilejske
patrijar5ije, pazi,nske kneZije i 'mletadkih posjeda od-nosno
njihovih podloZnika. Bio je pisa,n na latlnskom, nje-madkom i
hrvatskom jeziku, ali se saduvao samo glagoljskitekst u prijepisu
iz g. 1546. Za stipulaciju ovog dokumentaposluZili su i mnogo
stariji pisani razvodi. Drugi le KotljaCkirazvod (KoZljak na
istodnoj obali l,stre), manjeg opsega, pi-san glagoljicom g.
1395.
-
Hrvatskim su se jezikom pisali iurbari, kojima su u zapadnim
podrudjima bile odredene oba-veze seljaka prema feudalcirna, ali od
saduvanih nijedan nijepisan jo5 u srednjem vijeku.
I redovnici glagoljaSi pisarli su svoje regule,
konstitucije,privilegije i sl. narodnim jezikom. Regula sv.
Benedikta (br.8) po kojoj su Zivjeli naSi benediktinci bila je
prelredena s la-tinskog vrlo rano, barem u XII. st., a saduvao se
jedan gla.goljski prijepis Rogovske opatije na Pa5manu s kraja
XIV.stoljeia. Svoju su regulu preveli i franjwci te postoji
jedannjen glagoljski tekst s kraja XV. stoljeda. Ali franjevci 3.
re-da (pravi glagoiljaSi) koji potkraj XV. st. biljde svoju
eks-panziju po sjevernoj Dahnaciji i Istri, imali su i svoju
regulu(npr. u Klimantoviie'vu zborniku), a 1492. izrad,ili su i
vlastiteKonstitucije (ibr. 9) ru kojiuna se rod,raZava unutra$nja
discipli.na i nadin Zivota. Simun Klimantovid, pisac triju
glagoljskih
zbornika iz prvih godfura XVI. st. prikupio je iz latinskih
iz-vora cijelu zbirku franjevadkih privilegija pod latinskim
na-slovoml Marum manjum. U ovo podrudje pismenosti ide inajstariji
hrvatski spomenik pisa,n latinicom, tj. Red i zakono primanju u
samostan sestara dominikanskog redaiz g. 1345.Rukopis je vjerojatno
nastao t Zadru kao prijevod s latin-skoga. Ze,nskri samostani
moraju ibiti posebno spomenuti kao>konzumenti< hrvatske
latinidke pisrmenosti u gradovima, jerZenske nisu udirle latinski.
One su i'male na pudkom jeziku ikonstitucije i molitvenike i
pjesmar,ice, a u Sibeniku 6e 16L5.dak biti optuione zbog
po:ikaaivaarja jedne duhovne drame.
Svoje statute, matrikule, imale su laidke ili pudkebratov5tine
koje su irnale vrlo aktivnu ulogu u dm5tveuromZivotu na3ih gradova
i sela. U daknatinskim gradovima sumnoge imale rnatrikule na
latinskom ili talijanskom jeziku(da bi ih mogle kontroli,rati
nnletadke i crkvene vlasti), ali ihima i na hrvatskom jeziku.
Najstarija su od njih tzv. Pravilabrator)itine sv. Duha u BaSki
pisana glagoljicom e. 1425; Sta-tut sv. Marije u Zlarinu je v g.
1456. Bratov5tine s glagoljskogpodmdja pi,s'ale su narodnirn
jeziLkom svoje spise i registre,samo ih ovdje ne spominjemo, jer se
nisu saduvali prijeXVI. st.
Historijski tekstoviPremda je narodni jezik osvojio razlidita
podmdja javnog
Zivota, historiografija (uglavnom pisanje kronika) ostala
jegotovo posve u rukama ,latinskih pisaca (npr. splitskog
arhi-dakona Tome, pisca djela Historia Salonitana iz XIII. st.
ili-
da spomenemo jednog pisca ljetopisa iz gornje Hrvatske-
Ivana arhiclakona goridkog iz XIV. stoljeia). To je valjdazato
Sto su glagolja5i, tj. niii kler, rnalo imali udjela u politid-kom
Zivotu ,i 5to se takav posao nije uklapao u njihovu
vjer-skodidaktidnu fu,nkciju. Stoga se njihov kronidarski
posaoogranidio na vi5e ili manje ,sadrZajne zapise po kodeksirna,od
kojih primjerice spominjemo: Zapis pisca Juria u I. nov-ljarrskom
brevijaru iz 1459; Zapis takna Broza Koluni4a nakraju Korizmenjaka
1486. (edje je lijepo ,rodeno: >da je tknji-gam te3ko priti i
gdo knjige podtuje da je knjigami podto-van(); Zapis popa Martinca
iz t493. (br. 4) u II. novljanskombrevijaru o hwatskoj katastrofi
na Krbavskom polju, a Lie-topis Simuna Klimantortita iz podetka
XVI. st. suhoparna jeJ llrvatska knjiZevnost sred. vijeka 3332
-
mala kronika od podetka svijeta. U takvoj nesta3ici izvornograda
istide se bogatstvom grade Ljetopis popa Dukljanina(br. 3),
kato'lidkog sveienika u Baru. Djelo je sredinom XII.st. bilo pisano
na latinskom jeziku, a u XIV. st. je prwedenona hrvatski
(vjerojatno iirilicom), ali je do nas dospjelo ulatinidkom
prijepisu iz 1546. u redakciji koja ima dodarna po-glavlja o
vladavini i o pogibiji kralja Zvonirn-ira. Prazninu napolju
historiografije poku5ao je na kraju u svojem izdavad-kom programu
ris,puniti Simun Benja KoZidiC, tbi'sku,p nnodru-5ki, koji je u
svojoj glagoljskoj Stampariji u Rijeci g. 1531.izdao Knjiiice od
ditja rimskih arhijereov i cesarov (br. 5).No ta neorigi,nalna
kompilacija vrlo je malo zadovoljila po-trebu poznavanja povijesti.
Njegova namjera da izda knjiguo hrvatskoj zemlii i njenoj slavi
vjerojatno nije ostvarena.M o r alno didakt ii k a p r o za
Daleko se bujnije razvila moralnodidaktidka proza i uop-ie
praktidna poudna pismenost. Njegovali su se neki od stari-ne
nasldjetteni tekstovi (koje smo n-aveli u prednjoj glavi),ali mnogo
je veii broj onih koji su u toku XIV-XV. stoljedabili prevedeni ili
preracleni po latinskim, talijanskim i deSkimpredloScirna itri su
izvorni, ali pisani po ustaljenoj Sabloni.To su ponajvi5e djela
koja su na Zapadu bila oprobana po-pularno5iu, a koja ,su kod nas
i,mala osi,guranu ditaladkupubliku u niZem kleru, klericima,
redovnicima, a posebnopropovjednicima koji su tu lektiru prenosili
na svoje veii-nom nepismene slu5aoce. Tu nema ni visoke teologke
(sko-lastidke) literature katolidkog Zapada, a nema ni
suvremenihreformistidkih tekstova kakvi su Evroporn strujali u
dobajednog Wiclifa (1328-1384) ili Jana Husa (1369-1415) pa
niodjeka aktualnih razdora 'na Ea_zplskqm- koncilu (1430) nakojem
je ;bio artgalirarr,na5 Dubrov6anin Ivan Stojkovii. Unekoliko
rukopisa dita se izravna osuda >patarenstva(. Uosta-lom za
ovakvu glagoljsku pismenost rnogu se primijeniti ri-jedi koje se
ditaju u Ivaniitevu i tt KoluniCevu zborniku:
"Seknjige jesu uidinjene veie za priproSiih ,nego za
kavdenjakeki znaju pisrna.u kui,i me5tra Pelegrina iz Bol*onjec i
da juje sloZio fra Matij Zadranin (poznati starje5ina
tredoredacaglagolja5a). Bila bi to dakle jedna od na5ih najstarijih
inku-nabula koja je ostala nepoznata. Ona nije identid,na sa
slilnomglagoljskom knjigom koju je pod nazivom Spovd opCenaStarnpao
g.1496. u Senju BlaZ Baromov sin (Baromid) iz Vrb-nika; ovo je
prijevod talijanskog djela Confessionale MichelaCarcano Sto ga je
preveo kasniji senjski biskup Jahov BlaZiolovii. Zanimljivo je da
je ovo prva glagoljska knjiga Itampanana disto narodnom (dakavskom)
jeziku.
JoS su dva takva djela iz zavr5nog perioda ove naSe
knji-Zevnosti koja su proizaSla iz senjskog kruga kulturnih
radni-ka na pod. XVL st., i toz Naruinik plebanuSev, Stampan u
Se-nju 1507, preveden s latinskog djela Manipulus
curatorumSpanjolskog teologa Gvida de Monte Rocherii. Kao
prirudnikza du5obriZnike djelo sadrZi: raspravljanje o
sakramentirnai njihovu administriranju, o ispovijedanju i pokori te
o dlan-cima vjere. Prevelo ga je viSe ljudi senjskog kruga kojih
,ime-na ne izridu se za ukloniti se ta5ie slave
-
petak kornentira muka Isuscvva i Zalost Marijina) Sto ga
jenapisao Zakan Sirnun Greblo u Rodu 1493. Drugi
glagoljskiKorizmenjaft bio je Stampan u Senju 1508. Preveli su ga s
ta-lijanskog djela Quadragesimale fra Roberta Caracciola
(1425-1495) ( nevjeroj atrao popularnog napulj skog
propovjednika)dva senjska arhidakona, Petar JakorvCid (umro 1496) i
Silve-star Bedridii, koji se za pogreSke ispridavaju: ra nam ne
za-mirite zad smo rodom Hrvate, a naukom latinskim
priprostio.Starnpar je opet,bio Gng'r.rr Senjarrri'n. Zaaknfi'ena
je zbinka od150 govora (postila) Tlmaienie svetih ettanjelii kojima
se tu-rnade evanilelja u toktr rgodi,ne; glagoljski rukopi,s Sto ga
jepisao g. 1503. Toma5 Petrinii u Banjem Dvonr za
brinjskogarhiprvada Matiju Ga5ianina prepisan je sa starijeg
pred-loSka.
Zaokrul,ena je zbirka propovijedi i Blagdanar, koji sa-drZi 51
go.ror za svetadke ,blagdane. To je prirjerrod latinskekompilacije
Sermones de sanctis poljskog dominikanca Pe-regrina koji je Zivio u
XIV. stoljeiu. NaS je prijevod moZdanastao u drugoj pol. XV. st. a
saduvan je u glagoljskom pri-jepisu popa Andrija u Novom
Vi,nodolskom g. 1506. pretelnon'ovljanskim govorom.
Oko 1500. prireden ie negdje na granici dakavskog i kaj-kavskog
podrudja i veliki'izbor propovijedi za cijelu godinukojri
glagolja5i u rpnijepisima iz XVI. do XVIII. st. zovtr Ser-moni
Disipula. lnror im je naime u djelu njematkog domi-nirkanca
Joha,nna Herorlta (umrro 1468) Sermones Discipuli detempore et de
sanctis u kojem ima i 99 Bogorodidnih dudesa(kojima se kasnije
posluZio i naS Matej Divkovid).
Red je da posebno spomenemo jednu ditavu malu poudnuknjiZevnost
koja je nastala kod glagolja5a prevodenjem ilipreratlivanjem iz
dedkih predloZaka u toku XIV-XV. stolje-ia. Do kontakta s Cesirna
do5lo je kad je car Karlo IV. g.1347. pozvao u pradki samostan
Emaus hrvatske glagolja$eda bi u Ce5koj obnovio slavensko.katolidko
bogoslulenje. Onisu Cehe naudili glagoljicu (tako da je metlu
ostalim nastala iglagoljska Ce|ka biblija iz 1416, Komestor i dr.),
ali u kultur-noj p'ra5koj sredini oni su od uditelja postali
uCenici: od sta-node5ke pob,ohre knjriZsvnerli XIV. stoljeca
preveli su nahrvatski sva znatnija djela (osim Stitnoga) i pri
pwratku pod.XV. st. donijeli ih sa sobom (ili su neke i kasnije
preveli) itako proiirili tematiku svoje glagoljske knjiZevnosti.
Taj jaki
de5hi utjecaj prestao je poslije Husove smrti 1415.
godine.oEmauski" period donio je Hrvatima
-
osim maniih dlanaka-
ova veia djela: Roj duie, tj. Paradisus animae Aiberta
Ve'likoga, ati je od n.jega do5ao do nas samo jedan odlomak 5toga
je pisao neki pop Juraj na prijelazu iz XIV. u XV. stoljeie;Zrcato
iovjedanskog spasenia (latinsko djelo Speculum hu'manae salvationis
bilo je pisano u stihovima) koje pri6a dogadaje Starog i Novog
zavieta, rsaduvano je iu glagoljsko'm pri-jepisu lakna Luke iz
Vrbnika iz g' 1445; propoviiedi Jana Husanatle su se bar dvije uz
spomenuto Zrcalo, a tnoida se krijei jo5 koja u Petrisovu zborniku;
Pasional (de$ka pretada Le-gende auree) ,takoder nije ditav
saduvan, nego je od njeganekih 13 lragiografija prepisano u
Petrisovu zborniku; tu jei od,lomak o ljtr,bavi sv. Bernarda;
odlornci iz djela mis.tika sv.Bonaventure-De perfectione ttitoe ad
sorores; Homiliiar naMatejevo evandelje, tj. cijela zbi'ika
hornilija sta,rih crkvenilrotaca na perikope Matejeva evanclelja
(kojoj de5ki kompilatori prevodilac nije poznat) saduvan je u
jednorn krasnom gla-got3skom rukopisu s kraja XV. stoljeia pisano'm
dakavsko--kajkavskim
'narjedjem; Lucidar (br. 57), djelo koje ne ulaziu ovakvu
kategoriju teolo5ke pouke, u stvari je svoje vrstipudka
enciklopedija srednjovjekovnoga maglovitog znanjab,svijetu,
sverni'ru i vjeri, i to m oblikn'r dijaloga izrnedu rudenikai
udiielja. Stari latinski Elucidqrium iz XII. st. bio je
doskorakompiliran na njernadkom jeziku, stekao popularnost i
biopreviden na 6eSki. NaS prijevod je vjerojatno izvrien po99t-^kom
XV. st. i saduvan je u dva rukopisa iz XV. i XVI. stolje'ia. Gotovo
sva ta prevodiladka djelatnost nije osobito kvali-tetna, Sto se
odituje u rnnogim dehizmima koje na$i prevodi-oci nisu znali
adekvatno prevesti. No sva ta aktivnost svjedo'di koliko je jak
utjecaj izvr5ila de5ka k'njiievnost na na5eglagolja5e u nekoliko
decenija.
Legendarna pro'zaOva se proza ne da posve odvojiti od
moralistidke i vjer-
ske poudne knjiZevnosti. Ona je s njom 6esto i mehanidki
po-,erina (npr. u govorima), a ukoliko je i samostalna, tenden-cija
joj je uviieli morafura'ili vjerska. To je literatura
apokrifa,te"gend-a, hagiografii,ja, rnulkra, d:udesa, vizija i
slidno. Ona je bo-gata motivirna koji su u razliditim obradarna
kolali po evrop-ikim literaturama i desto se iznova uskrisivali u
nov'im kul-
38 39
-
Il,r
llI
irl
turnim i knjiZevnim periodima, prelazili i u pudku
usmenuknjilevnost pa im je te5ko nadi rizvor i put. Kod nas se
poredstarih istodnih motiva javljaju novi koji katkada dolaze
sakrajnjeg Zapada, Irske i Engleske. Retardacija njihove pri-
.. mjene u na5oj knjiZerrnosti dosta je desta pojava. Neke su
le-^
gende dobile romansirani oblik te pxedstavljaju prirodanJ
prijelaz na svjetovne pripovijetke ili romane koji su takoder
I predstavljeni u na5oj knjiZevnosti, i to kao p'r.lstolovni ili
vite-i 5ki romani.Spomenimo najprije apokrifne legende koje imaju
naj-
duZu tradiciju. Vei je redeno kako se zapadni nrtjecaji od
naj-l'eie starine afirmiraju paralelno s istodnima pa se to
molepotvrditi i na apokrifima. Vei smo u prednjem poglavlju
spo-menuli glagoljski fragment apokrifne Poslanice o nedielii
izXIII. stoljeia koji odgovara tzv. flagelantskoj redakciji.
Istotako je ved spomenut fragment Nikodimova evandelia (br.22)
op5irnije redakcije iz pod. XIV. st. kao d. Muka sv. Andriieiz
glagoljskih brevijara XIV-XV. s,toljeCa. Kako se ovi teks-tovi od
davnine nalaze i u Cirilslcim literaturama, pa i u rus-koj, nnisli
se da su onarno pre5li hrvatskoglago,ljski,m posred-ni3tvom. Iz
latinskog je izvora i Zivot Adama i Eve (br. 26),lijepog apokrifd o
iivotu prvih 'ljudi nakon njihova izgona izraja zemaljskog. T'u se
prida i legendanni podatak kako jeAdamov sin Sit posadio na odwu
gro u granllctl rajskogdrva iz kojeg je niklo stablo, a od tog je
stabla na kraju iste-san krii na kojem je Krist razapet.Iz tog su
se motiva razvilemnoge apoknifne legende o Adamovoj smrti, o
zidanjtr Sala-munova hrama, o drvu kriZa i o Adarnovoj glavi koja
se nalazipod kriZem. Taj krug raznovrsnih prida (mnogo
primijenje-nih i u umjeturosri) 'koje rsru djelornice rpotvrdeore i
u na5immlatlim rukopisfuna ne rnoZemo ovdje poirnence
spominjati.Gntkog podnijetla je pak ijedna kraia verzija apolc,ri a
OAbramovoj smrti koja se javlja u vi5e glagoljskih rukopisaXV-XVI.
s'toljeia. Aporkmifno slovo O rodenju Isusortu i odogatlajima s
Ivanom Krstiteljem kao i dmga prida o raznimdudesima Sto su se
zbila u dasu Isusova rottenja (sru5ila se
, carska palada) prepisujnr se, po latinskirn izvorirna, u
nadi,rnrukopisirna XV-XU. stoiljeia. Vjerojatno su rnlatli
prije-vod,i s latinskqg i neki odLlomci o Mariji i drjetinjstvu
fsusovuiz Pseudo-Mateieva evantlelja kojih funa po glagoljskim
bre-vijanirna. O Pilartovoj srnrti, tj. kako su kaZnjeni
krivoi.
40
Isusove smrti, postdi niz apokrifnih legenda, posebno ona
odudesnpm Veronikinu rupcu s Isusovim likom. NaSa ranijalegenda pod
naslovom Kako bi prineseno lice Isuhrstovo 1r'Rim i kako pogibe Ana
i Kajapa i Pilat (br.24) ima bez s'um-nje latinski predloiak, a
nalazimo je u glagoljskim rukopisi-ma iz XV. i XVI. st., ali u,logu
Veronike u ,naSem tekstu igra,Arsenija. Druga, mladta, u
dubrovadkom iirilskim zbornikuiz 1520. prevedena je u prozi s
talijanskog stihovanog pred-loika lLe_rendetta di Christo).
--r%dpokalip@koje govore o svr-Setkir svijeta i opiem sudu
ima,takoder pritidan broj po na5imrukopisima, i to u raznim
oblicirna. Pored ,onih koje su spo-menute u prednjem poglavlju
spominjemo ljudski potresnuviziju Sud Gospodina Boga u kojoj se
pr.ikazuje kako predSudnjim danom su.nce i zvijezde optuZuju greSne
ljude i traZepravdu pred Bogom. Druga, Ot skonianja sveta, govori o
do-lasku Antikrista koji ie se roditi od clavla i koludrice, o
nje-govoj propasti i o 15 znamenja koia ie prethoditi Sudnjemdanu.
Obje su vizije u glagoljskim zbornicima XV-XVI.stoljeia, mada im je
matica starija. Isto to vrijedi i za jednuskraienu ,latirnskiu
verzij,r.r Pavlove apokalipse ili vizije pakle-nih muka. Kad bisrno
htjeli navesti sve primjere gdje se apo-krifni elementi primjenjuju
i kontarniniraju u homiletidkimtekstovima, dugo ne bismo bili
gotovi. Spomenimo samo pri-mjer lijepe apokrifne pride O kraliu
Asueru i kraljici Vastis motivom ljr-rbomore
-
parafraza biblijske fabule -
koja seprepridava u mnogim glagoljskim crkvenim govorima od
ra-nog XV. do XVII. stoljeda.
Sudbina dovjeka nakon smrti uvijek je tzazivala velikupaZnju
srednjovjekovnog 6ovjeka. Pored ved ,spomenutihtvorevina ljudske
ma3ite koje su prc.^vezane s licima iz Sv. pisma-
pa ih stoga i zovef,no apokrifima -
nadoSla je literatura o,vizijarna drugog svijeta, pripisiva,na
svecima ili raskajanirngre5nicima. Domovina im je desto Irska, iz
koje sr Se u prozii stihovima Sirile po Evropi. Kod aras ima
nekoliko takvih vi-zija koje su vjenojatno prevedene jo5 u XIV.
stoljedu. Tun-dalorto ili Dundulovo videnje (br. 32) koje odgovara
latin-.skom predlo3ku, nastalom u XII. st. u lrskoj,'dolazi u
gla-goljskoj verziji u zborniku i2 t468; tatinibka verzijau
Luci6e-vu zborniku iz XVI. st. odgov'bra ta,lijanskom predlolku.
Toje najljudskija i urajpotpunijavinja drugog svijeta, pa se
njo-.
41
-
me i Dante inspirirao. Cistiliite sv. Patricija (br. 33) slidna
jevizija povezana s legendom o jed,noj jami koja vodi u
distili-Ste. NaS je tekst preveden s latinskog, a saduvan je u
glagolj-.skom rukopisu iz prve polovice XV. stoljeda.
a,Iizija dasa kada duia ulazi iz tijela poprimila je u za-,
padnirn literaturama oblik prenja (kontrasta) izmetlu du5ei tijela.
Navodno je autor latinske pramatice biskup Filibert
,, koji je iivio u Engleskoj podetkom XIII. stoljeCa. Hrvatski
jeprijevod nastao podetkom XV. st. No na5i ga glagoljski rukopisi
od prve polovice XV. st. (vjerojatno po talijanskom pri-jevodu)
nazivaju Videnje svetago Brnarda (br. 34). Djelo jebilo zatim
prenijeto i u na5u iirilsku i latinidku knjilevnostu Dalmaciji,
Bosni i kajkavskoj Hrvatskoj u stihovanom obli-ku pa dak i kao
crkveno prikazanje Go'vorenje sv, Bernarda odduie osujene iz pot.
XVI. stoljeda. U ovu kategoniju ide iRazgovor meitra Polikarpa sa
smriu (br. 35) koji svoje po-detke ima u jednorn latinskom spisu iz
Irske, a taj se tazgra-nao po evropskim literaturama u prozi i
stihu. Kod nas je pre-veden negdje na dakavsko-kajkavskom podnrdju
na prijelazuiz XIV. u XV. stoljeie. U du;brovadko narjedje
prevedena jetalijanska versificirana verzija u Libru iz 1520,
Drugu temu obratluje vizija Govor sv. Anselma, biskupaod
Canteburyja u Engleskoj (1033-1109), u kojem se pridanjegov
razgovor s djwicom Marijorn koja rnu je ispripovije-dala de,talje o
muci Is'r.rsovoj. NaS prijevod ,s latinskog sadu-van je u
glagoljskom rukopisu iz pod. XVI. st.
Legendarno -
hagiografska knjiZevnost znatno se obo-gatila golemim blagom te
vrste u latinsko-talijanskoj knjiZev-nosti. Takvo je Stivo kolalo
bilo kao oficijelni crkveni tekst nasvetadke dane u brevijarima,
bilo u pudkim pobolnostima, usarnostanima ,kao obavezna ili
slobodna lektira skupljena uzb,ornici,ma, a posebno kao primjeri
(exempla) u propovijedi-ma. Osim u glagoljskim brevijarima (u
sanktoralu),'kod nasgotwo da i nerna potpunih zbirlri sve,tadkih
legenda ili iivo'topisa za Eitartu godinu, nego je ta gtada
razasuta po zborni-,cirna razlidita sadrZaja. Brevijarski
legendarij pretelno od-,govarn tekstovima latinskog brevijara,
teksitovi su mu kat-
' kada kratki (tip rimskog martirologija) a katkada op$irni
-
.ovisno o vainosti koja pe u odreclenom kraju pridavala
svecu(lorkalni ku,lt) ili u crkrvri uopie. Op5irne su osobito
pasije (rnu-,denja) svetaca'iz ranog perioda kriianstva. U
brevijarima su
-Esvetadki iivoti pisani crkvenoslavenskim jezikom, ali
neujod-nadenim: stariji tekstovi duvaju i vi5e jezidne starine, a
mlatll,tj. oni koji su kasnije prevedeni, bliZi su narodnom
jeziku.Tekstovi koji se ,nalaze u latinidkoj pismenosti, gdje nije
bilojezidne norme kao u crkvenim ,knjigama, legende su pisanogotovo
posve narodnim jezikom. J"lU brevijari'ma nroZerno izabrati oveii
broj lijepih legeriClfkoje su s razliditih aspekata za nas
interesantne. Tu nalazimoapokrifnih pasija, kao Sto je vei
spomenuta o Andreiu apo.stolu, zatirn o Iyanu apostolu i o Filipu
apostolu, a dak i pojedine dijelove iz Protoevandelia lakovljeva. U
njirna malazi-mo takoder vei spomenute odlomke iz Zitija
Konstantino-Cirila i legendu o sv.Vedeslavu (Yaclavu). Tu su zatim
stare,s latinskog prevedene pasije ili legende svetaca: Lucije,
Agnijo(Pseudo-Arnbrozijeva), Barbare, Agate, Margarete
(Pseudo.-Theotina), Katarine koja je nalik na drugi prijevod u
dalma.tinskom latinidkom Zivotu sv. Katarine (br. 45) iz XV.
st.namijenjerr opaticarna; detiri okrunjena (iz Porfirijeve
pasi.1e), Jeronima, Klimenta pape (o nalazu moii na Hersonu),Antona
opata, Krsogona, Duj'rpa (solinskog sveca koga obra.duje i jedna
kasnija
'splitska legenda), sv. Marra (br. 43) koji Ije tradicijom
vezangdo.gu&d-S& \-ilu,ntoddffiiiTirrsiFliiilsvetadkih
lesendi\ posebnu painju' siro.
3om tauii6mEffiu: Z?n6t iv.'fdffpustinjaki, kod nas uglagoljskim
rukopisima od XV. st. sa vrlo arhaidnim jezikom,pripisan nekom
notaru Lavu, ali se poklapa s latinskirn tekstom koji ,se pripisuje
Jeronimu; Zivot Mariie Magdalenc{br.44) nalik na roman, u
glagoljskim zbornicima XV-XVI.st.; Zivot sv. Margarete u
glagoljskom zborniku iz prve pol.XV. st. (potpuniji nego;u
brevijarirrna); Legenda o lvanu Zl*toustom (br. 46) ispripovijedana
vjerojatno po talijanskomjedrim dakavskirn dijalektorn; Zivot sv.
Ieronima u raznirnverzijama, jer su na5i ljudi tog sveca smatrali
>Hrvatinom.cJedna je
-
zajedno sa nekoliko drugih sveta6kih Zivotopisa-
prevedena valjda na pni'jelaau iz XIV. m XV. st. iz
dedkogPasionala, ali ni tu glagolja5 nije propustio dodati
Jeronimuepitet >Hrvatin
-
klik: "Jerolim je na5 Dalmatin, crr je dika i poStenje, slava
i
witlost, kruqra hrvackoga jazitka.u Slid.'an je Zivot sv.
Jerronimau sastavu jedne wlo popularne knjige koja je na
lati,nskorn ina talijanskom jeziku doZivjela mnogo izdanja veC
prije 1500,a prevedena je bila na hrvatski u dakavskom ngrjedju te
Stam-paora u glagoljskoj Stampariji u Senju 1508. pod
nlzivotlTransit svetoca lerolima, U 'knjizi se pored Zittota sv.
Jeroni-ma (br. 47\ nalazi nekoliko priloga kojiina se slavi
velidinaJeronimove svetos,t'i, i to: Pseudo'Euzebiieva poslanica
bisku'pu Damasu o Jerpnimovoj svetoj smrti,
Pseudo-Augustinovaposlanica ieruzalemskom biskupu Ciri'lu u kojoj
se velidaju]eronimove kreposti, Pseudo'Cirilova poslanica Augustinu
odudesima svetog-Jeronima, Cudesa koia su se dogodila u Troiipo
zagovoru sv. Jeronirna i na kraju dvanaesteradka pjesmao Jenonimu
koja podinje An'ielske kriposti nebeskoga kora.Taj cijeli
zbornik
-
osirn pjesme koja je originalna versifika-cijl legende
-
preveo je netko iz senjskog kryqu s talijan-s[og. No takav je
zbornik (moZda nepotpun) ibio prevedelved i prije kod na5'ih
glagolja5a, i ,to dak dva puta, jer dvfjgpos'lariice, tj.
Pser.rdofur'gus0inova i P,seudo-Cirilova (br. 48)dolaze veC u
lvandiCevu zborinirku s kraja XIV. st. ili pod. XV,a jedna, tj.
Pseudo-Euzebijeva, u jednom fragmerntu iz prvepolovice XV. st. Oba
ova stariia prijevoda prevedena.su-s la-iinskog, ali od razliditih
prevodilaca. Oni se sl'uZe mjeSavinomnarodnog i crkvenoslavenskog
jezika. U sva tri naSa prijevodaposlanici opaLa se te5ko
svladavanje latinskotalijanske mis-tidke terrninologije.
Kao Sto se u spomenutom Transitu pridaju tolika dudesakoja su se
dogodila zagovorom sv. Jeronima, tako ima i drugihskupfura
legendi.dudesa ,koia su tematski tlovezana. Mogli
'bismo spomenuti npr. niz legendi na ,ternu o rnodi mise,
po-sveiene hostije, dostdanstvu sveienika i slidno koje su
naza-sute po glagorljskim rukopisima, ali
-
da ne duljimo -
za'ustavit iemo painju na najbrojnijoj i najljepSoj skupini
du-desa, a to su Cudesa Bogorodice Mariie (iE Mirakuli Maikebolie,
kako to desto vele na5i stari). Kako je kult Marijin usrednjem
vijeku bio nevjerojatno jak (uostatrom srodan vite5-kom poimanju
Zene), to je ona u knjiZevnosti i umjetnostibila bez sumnje najvi5e
zastupana tema. U legendarnim du'desima, kojih ima bezbroj, Marija
je uvijek prikazana kaonajjada zagovornica kojoj na nebu ne mogu
odbiti ni najsmi-
onije molbe. Takve legende su tirpi&ne snednjovjeko,rne
ipriEe,naivne, ali zabavne. Nastajale su i prije, ali narodito su
cvaleu XI-XIII. stoljeCu. Vei se u to doba Marijina dudesa naZapadu
skupljaju u zbirke ili sluie kao gradivo za razliEnepjesni6ke
obradbe, a pogotovo kao primjeri (prilike) u pro.povijedima.
Kmnpilatori zbirkisu poznati, ali autori pojedi-nih dudesa su
redovito anonimni. U na5oj knjiZevnosti pre-
,pridavala su se pojedina Marijina dudesa po mnogim rukopi.sima,
i to obidno lijepim narodnim jezikom. Oveii broj moZese nadi u
lvaniiCevu zborniku (prijelaz XIV-XV. st.), uPetrisovu zborniku
(1468) i u Disipulima (xY-XVI. st.), anajveCa je zbirka Stampana u
glagoljskoj Stampariji u Senju1507. ili 1508. kao Mirakuli slavne
deve Marije. Senjski su mi-rakuli prevedeni iz jednog talijanskog
tzdanja, a i starijima jevjerojatnije bio talijarnski,nego latinski
predloiak. Od ljep5ihi de5iih motiva sponainjerno nrpr. ornaj o
dovjeku koji je Zenuprod.ao tlavl,u (br. 36), o djevojci rbez nuku
(br. 37), o slikarukoji je clavla naslikao ruina a Mariju lijepu, o
opatici koja jedala iskopati svoje odi u koje se bio zaljubio
kraljevii, o opa-tici koja je pobjegla iz samostana a dotle je
njenu sluZbuobavljala Marija, o razbojniku koga je Marija spasila s
vje-6ala itd.
Ima jo5 jedna vrsta legenda a to su one koje pridajuo
isposnidkoon Zivotu i doiivljajima kr3ianskih pustinjaka.Vei u
ranom ,srednjem vijeku podeli ,su se neki rigoroznikr5iani
povladiti u sarnotne pustinje bliskog Is;toka i ondjeZivjeli
oskudnim Zivotom u spiljama i kolibama; kad im sebroj poveiao,
osnivali su zajednidke eremitaZe, a od ovih sekasnije razvilo
redovni$tvo. Kaie se da je osnivad pustinja-Stva sv. Antonije opat
(umro 356). Pustinjak je bio i sv. Je-ronim koji pi5e da na
osamljenim dalmati,nskim otocima Zivepustinjaci. Mi smo vei i dosad
imali prilike spomenuti pokoju pustinjadku legendu (npr. o
Antoniju, Makariju, Jeroni-rnu, fvanu Zlatoustom i sl.), ali
postojala je velika zbirkapustinjadkih legendi, anegdota i pouka
koja je imala svojepodetke na grdkom jeziku, u istodnoslavenskim
,knjiZevnosti-ma postojala je zarana pod imenorm Paterik, za,tirn
je slijedi-la latinska kompilacija (Vitae sanctorum patrum), koju
susvojewemeno pripisivali sv. Jenonimu. Nije poznato da li jeto
djelo postojalo u starijoj glagoljskoj knjiZevnosti (nekisu htjeli
da u tom djelu vide Metodijeve
"otadaske knjige
-
tek znamo da je izbor tog djela bio negdje u XIV. st. preve'den
u dalmatinskoj lati,nidkoj pismenosti, vjerojatno u Za'dru pod
nazivorn ZiCa svetih otaca (bt.49) u dakavskom na-rjedju. Junaci
ovih zanimljivih prida s'u pustinjaci asketekoji se bore protiv
tlavoljih napasti i podvala koje na krajuraskrinkavaju; katkada su
to salno slike njihova nadina Zi-
, vota s poukama Sto ih daju mladima.No ima jo5 niz legenda
kojima se velida asketski Zivot i
' koje su po kompleks,nos,ti fabule nalik na roman. Jedan
zbor-nik takvih legendi, svakako najditkijih u na5oj staroj
knjiiev-
'nosti, preveden je neSto'kasnije iz talijanskog i saduvan je
ujednom dubrovadkom latinidkom zborniku pisanom u XVII.stolje6u. U
njern je naj'ti'pidniji legendar.'ni rorna.n Barlaam iIozafat (br.
50), satkan od staroindijskih i,kr5danskih eleme-nata, u kojem
kra,ljevii
-
po3to je preveo na kr5ianstvo svojekraljevstvo
-
postaje pustinjak. I u Zivotu blaZene Rosanerimska djevojka u
koju je zaljubljen kraljevii, po5to je bilaprodana u harern, nakon
mnogih peripetija prevodi na kr6ian-stvo cijelo kraljevs,tvo. Tu su
i zanimljivi romani javnih gre5-nica: Zivot Abrama remete (vei
prije poznat u iirilskim ru'kopisima) prida kako je pustinjak
obratio svoju greSnu ne-Cakinju Mariju; Od svete Eufrosine koja je
pobjegla od oca ikrila se u samostanu u m'rl5kim haljina,ma; Od
svete Pelagiiekoju je biskup Nono obratio i ona pobjegne u samotnu
ieli-ju; Livot svete Marije egipatske, u hagiografiji veoma
poznatejavne gre5nice, koja pri6a o svojem Zivotu, o obraienju i
od-lasku u pustinju u kojoj je proZivjela 47 godina.Sv j etovni
romani
Spomenutim smo se mona3kim pridama pribtiZili rsvjetov-nom
romanu. Svjetovne pripovjedadke proze nije se kod nasmnogo
saduvalo, ali po historijskim zapisima znamo da je onabila znatno
bogatija. To nije nikakvo dtrdo kad znamo u kak-vom je tijesnom
susjedstvu iivjela na$a knjiZevnost s talijan-skom knjiZevno5iu, a
u njoj se odrazila i motivika klasidneknjiZevnosti (osobito o Troji
i o Aleksandru) i dalekih istod-nih knjiZevnosti kao i francuske ,i
bretonske viteSke pripo-vjedadke knjiZevnosti (chansons de geste).
Za to posredniitvoje bila osobi,to pogodna mletadka sredina, a kod
nas gradskesredine u Dalmaciji, osobito uZadru i Dubrovniku. No u
ovojsredini nije iskljuden ni direktan kontakt s francuskim
pred-
lo5cima. Te kontakrte potvreluj,u neki arhivski podaci.
Godinel_185. q inventaru jednog zadarskog trgovca maden je ne samo
,,,lijep primjerak Danteove Commedie nego i Liber'destructio-nis
Troie na francuskom, i Esopus i Lucanus (vjeroja,tno ver-sificirani
roman (to ga je po Lukanu napisao Jacques de Fo-rest), i Tresor
Brunetta Latinija na francuskom itd. U inven-taru drugog zadarskog
tngovca iz 1389. na5ao se unus riman-cius (roman) Febi, unu.s
Princevalis (parzival), unus riman-cius parvus Tristani
-
sva tri na latinskom jeziku (ili pismu),a na hrvatskom unus
liber Alexandri parvus in titterA sclavai unus rimancius (koji?)
scriptus partim in latino et partimin sclavo. U Dubrovniku se u
XVf. st. spominje prijevod dje-la I reali di Francia. A u Banbami u
Istri se u oporuci kapeia-na Andrii_e Sapdiia g. 1556. pored
glagoljskog misala spominjei knjiga Carlo Magno.
Od takve,knjiZevne produkcije do nas je do5ao Rumanactrojski
(br. 52), roman o zauzedu Troje, koji je kompiliran pojed,nom
neidentificiranom zapadnom predloSku. Vjerojatnoje taj predloZak
bio latinski (premda neki hoie da je to bioizgubljeni madars'ki
prijevod). U djelu je klasidni motiv (kaoi u svim zapadnim
obradbama u stihu i prozi) toliko rnedie-valiziran, da u njem
junaci djeluju kao- feudalci i vitezovi,dak im je rnentaiitet
,i
-
niStva dospjela i m Bugarskl i u Rusiju g9iq,*d-IY- tt:
t1d'imenom
"iipska Aleksandrija( veoma raSirila (a treoa Je -raz-ii6;;ti
od^Aleksandride lioja je u Rusiji bila-prevedena;;ik;gJos
" xlr. st. i ulaziia ri sastav hronografa)' Postoii
'i ilrsri"?i" aa 3e prevedena sa slavenskog- na grdki -
a. ne
ou*"io.'Kod nas-s e Aleksandrida safrwrala,u rnladim ciril-;kil
i latinidkim rukopisima XVI-XVII' st' sa Cakavsko--ikavskirrn
jezidnim ortama.----
rJ"i, se nistr-iaduvali,tekstovi s temom iz
francuskih,oit"f[itr-romana. Ali u ruskim su se rukopisima saduv{i
r.o-;;;G Ttftnu, o Ancal,otu (Lancelotu) i o Bovu koji
r$ajuffi;;;;rpste jeziene ostatke, lpre$glak p.riJwgda o
BovuG;;;;-;;-A"tda) uio je
-venecijasski'. Misli se da su i ovioriievodi vieroiatno naJtali
na podrudju Dubrovnita u
isto;;ii;;;i#i-iniii""arida.Konatno"eskgg'radatgangus\itt;;;;;;;;-c"""
uitu j" dobro poznata u Dubrovniku ri prijeiv:-;i. t je'na5la
odjeka i u epskim-narodnim pjesmama ukosovkom ciklusu i o
Kraljeviiu Marku'--- irip&i:etka o pr"*ri,o* Akiru. (br'
51)
-pokazuje primj". oiij""ltro" pti6" s jakom odgojnom
tendencijorn' Sla-u-"'"tf.i pii:
"vod nistao j e"vei rano -u Bugarskoj, ali. hrvatska
;k;;e;;;*rzija dini ." au 5" nastala u. istqn ambijentu
kaoi-Ai'iiio"arda". Na to urpmiuju njene jezid,ne Caka0ske
crte.b;il;; je u tri hrva'tsira rukop:ita: glagoljskom iz 1468'
6i'rilskom iz-1520. i latinidkom iz 162l'----il**an
nalik je i obrada drugog iqlgdnjapt9.g motiva"
niitoiii i Jozafati (br. 50), ali on je toliko
kristijaniziran,'da se mora svrstati meilu legende'
P i esmeNadovezujuii na o'no Sto je vqq o- pjesni5tvu. redeno
upr"a"i"- p"eiavlju, moramo- naj-prije konstatirati da je po-
iut" titu*ike- jedinice, rtj. ,stiha iti 'strofe u sred'njem
yijel.
-
skim narjedjern. To govori da je njihova namjena bila
vanli-turgijska, pudka, ponajviSe namij enj ena bratimskom
2ivotu.Narawro da vrijeme i mjesto postanja naSih najstarijih
um-jetnidkih silabidkih pjesama os,taje jo$ otvoreno pitanje.
Izvremena prije pojave ManrliCa, Mendetida i DrIiCa saduvanje
rnalen broj pjesama i rni ih srnatrarno ostacima ostataka.Sa.duvale
su se uglannrom one pjesme koje su imale odrealenufunkciju, tj.
koje su ibile rrezane uz neke obidaje i blagdane inamijenjene
javnom pjaranju ili recitiranju. Prirodno da suone
-
gotovo bez ianimke -
bile vjerske inspiracije: ponaj-vi5e su vezane ua blagdane
BoLi6a, Uskrsa (dakle i mukeIsusove), Majke boZje, pojedinih
svetaca (versificirane sve-tadke legeurde), zatim slijedi skupina
mrtvadkih (pogrebnih)pjesama, satira o kleru, o Zenskoj ljubavi i
sl. Njihovi su sti-
, hotvorci odreda anonimni. Za neke pjesrne zlnamo da su pre-\
-', vedene s latinskoga (npr. U se vrime godi36a, Sudac gniivan' i
dr.), dok mnogirna ne poznarrno iz,tora te sudirno da su do-
maCe obradbe, iiako irn je moZda osnovni motiv stran. Sto setide
njihove pjesnidke vrijednosti, ona je relativna, na 'sebinosi pedat
konvencionalnosti, inspiracija nije dublje proZiv-ljena,
ponavljanje i razvladenje nije rijetko, imitacija pa daki
preuzimanje Citavih stihova i strofa iz dnrgih pjesama nesmatra se
nikakvim plagijatom itd. Ipak je njihovo knjitevno'historiijsko
znadenje veliko, jer one utiru put pjesnidkom iz'razu kasnijih
generacija. To je izridito priznao Marko Marulidkad je u posveti
ludite (1501) napisao:
'nEvo 'bo historiju ,tujsvedoh u versih po obidaju na5ih
zadinjavac i jo5Ce po zako-nu onih starih poet.d Njemu su naime
"na5i zadinjavci.. do'rnaCi stihotvorci (i pjevadi), a >stari
poete< su mu klasidnipjesnici.
Izvori na5ega srednjovjekovnog pjesni5tva vrlo su rijetki.Pa i
oni rkoji su saduvani sadrZe prepisanu stariju gratlu. Naj'sta'rija
i prerna torLl dragocjena je rnala zbirka od 10 duhov-nih pjesama s
kraja XIV. st."dodana jednom glagoljskom li'
, turgijskom kodeksu (u pariSkoj Nacionalnoj biblioteci, Code'
Slarc 1l). Tu i tamo ima po koja pjesrna tr glagoljskim zbor-
nicima koji jo5 idu u XV. st. kao 5to je: Petrisott zbornik
iz1468, pun srednjovjekovne knjiZev'ne grade, pisan negdje
uunutraSnjoj Hrvatskoj gdje se mije5a dakavsko i
kaj,kavskonarjedje; Orfordski zbornik iz t486, pisan molda u
Istri;AvY:ly
"u":ytUY-q-??-lZ i$-gg pgl:[! 9torjeca-, pisan
50
moLda nra Krku. Lati,niCke su pjesmarice iz XV. ,st.:
Koriulan-ska pjqsmarica koja je nekritidki izdana 1880. pa
izgubljena(Sto donekle izaziva sumnju u datiranje); Rapska tili
Pici6ertapjesmarica tz 1471. u kojoj irna hrvatskih, latinskih i
talijan-skih pjesarna..N
- jine Zele izawattosjedaji slu,Salaca, aryafi'naj-e.karika I
Pgealo;ivoluciji ove teme kod nas; jedna je marijinsFa: O
Mariia'.bolja mati (br.65); dvije su boZidne: Proslattimo oca Bogai
Bog se rodi v Vitliottt'i (br. 68), vjerojatno naSa domaia,
vrlopopu--larna pjesma; dvije su mrtvadke (sprovodn-e)z
Bratia,brita sproiodimo (br.79) i. Tu tnislimo, bratia, ia smo
(bt-S0) koja se imala pjevati nad otvorenim grobom; jedna
jesvetadlia.koja irna viSe karakter molitve nego ilegende:
,Mi-haile prebtaleni, Ostale tri pjesrne Pa'ni6tke ztidke i'maju
durljiodnoino slobodniji sti,h te 'se mogu smatrati arhaidnijima-
Toje naj'prije svetadka legenda Pisan sttetago luria.-(br. 6I)
ui
-
u ovoj ili slidnoj formi ona predstavlja vrlo popularni
pudko--crkveni obidaj. TreCa 'koja se tematski izdvaja iz
duhovneosmeradke poezije, mada je po sebi monotono
versificirana,jest henska tjubu (br. 83). Nastala je vjerojatno u
XV. st.na zadarskom podrudiu, a glagolja$ ju je ubacio utekst
Crtetasvake mudrostJ u Tkomskcvm abomiku. Njen drasrtidan
Zeno-mrzadki stav je tipidna asketska terna koja se odavno varirau
svjetskim literaturama. Stav da je Larra kriva svakom zluzasrtupa
ba5 jeda,n proad dlanak u istom glagoljskom fFqt-skomzboruriktr iz
rprve Cetv,rti XV. stoljeCa. Kara'kter srednjo-vjekovnog kontrasta
ianedu du5e i tijela u dasu smrti ima ta-koiter osoneradka pjesma
Tuienie duie i tiiela (bt.78) s uobi-Cajenim motivom o ni5tavosti
ovog svijeta; saduvana je u la-tinidkim i glagoljskim rukopisima
XVI. stoljeda.
Upada u odi da rnedu zadinjavadkirn pjesrnama gotovonema potvrde
dvostnrko rimovanom dvanaesterou (6+6)koji je toliko obidajan u
pjesni5tvu M. Manuliia, S. Mendetiiai D. brZiCa. Vjeroja,tno se
takvo pjesniStvo nije saiuvalo, jernjegove powrde iz XV. st. ipak
imamo. Najstarija su potvrda3 nepotpuna stiha pripisana u
dubrovaCkoj carinskoj knjiziiz treteg decenija XV. stoljeda:
Sada sarn ostavlien srid morske putinevalotti modno b' jen, daL
dojde s ttisinekad doidoh na koPno, mnih da satn...
Po njima se ne moZe suditi ni kakvom sastavu pripada
tasfika-rnorske ohrje. Druga potvrda dvanaesteraca, i to dak
sprijenosnom rimom s'hraja dvostiha na polovi,ct'
slijede-Ceg'dvostiha, nalazi se u proznoj legendi Zirtot sv.
Katarine (bt.45). Tu oni slute kao antifone izmectu lekcija pa
rnolda svje-dode da je
'u XV. st. postojaila ditava legenda u dvanaesterci-ma. Svakako
s ovim stihovima nema uri$ta zajednidko osme-rAdka legenda o sv.
Katarini uKoriulanskoi piesmariciizXY.
.'stoljeca-Dvamaesterradka Legenda o srt. leronimu 'koia je
Stam-'pani u glagoljskom Transitu svetog lerolima u Senju 1508,a
pisana je i u' jednom latinidkom rukopisu s kraja XV. ilipod. XVI.
st. (Laurenziana u Firenzi), danas se sa dosta ve-likom
vjerojafiro5iu pripisuje Marku MaruliCu. Po 'svernu sedini da se
dvanaesterac s dvostrukom rimom u XV. st. sma-trao stihom
Skolovanog pjesnika. Stoga irnarno u XVI. st. po-
javu da se neke prijaSnje osmeradke obradbe preratluju
udvanaesterce.
Duhovno pjesni5tvo o kojem je ,bila rijed potvrtteno jeuglavnorn
iz Da,lmacije i prirmorskih krajeva, ali i tz kopneneHrvatske juZno
od Kupe. Za sjevernu Hrvatsku (zagrebadkucrkvu) kao ni za Bosnu
nemamo direktne potvrde prije XVI.odnosno XVII. stoljeia, ali i ove
kasne potvrde dopu5tajupretpostavku da je ovakvog pjesni5tva ovdje
bilo i prije. Te-Sko je vjerwati da su vjernici zagrebadke crkve
,bili samo ni-jemi gledaoci i shr5aoci latinskog bogosluienja (kao
Sto nisubili ni oni u prirnorskim cnkvama). U mladim zbrrkama
za-greba6kog podrudja kao Sto 1e Prekomurska iz 1593, N.
Kra-jadeviia Molitrtene knjiiice iz L640, Pmtlinska pjesmarica
iz1644, Evangeliomi P. PetretiCa n 165I, Drnjanska pjesmaicaiz
1687. i dr., mogu se naCi i pjesme za koje se moZe pretpo-stavljati
da su ovdje Zivjele jo5 u srednjern vijeku, kao npr.Narodil se je
kralj nebeski (br. 70), Vu to t)reme godiSia(isp. br. 69), Sudec
serdit hode priti (isp. br. 76). Ali Truravskasinoda je g. 1566,
pri,mjenjuf,udi rtrirdentske reforme, zabrani-la da se u crkvi
pjevaju popijevke na narodnom jeziku osimonih za koje se r-na da ih
je crkvena vlast prije 100 godinaodobrila. Na taj nadin su ovdje
prevagnule pjesme koje sq'u stvari noviji prijevodi iz latinske
himnodije (a ona je u'nzagrebadkim obrednim knjigarna bila obilno
zast'upana) itropizi'rani Kyrie eleison i dru,gi pjevni dijelovi
rnise koje jenarod imao pjevati za vrijeme,latinske liturgije.
-
Za Bosnum,ogu se potvrde starijeg duhovnog pjesniStva nadi u
Naukukrstjanskom M. Divkovida iz 1616. kao i kod drugrh
kasnijihfranjwadkih pisaca.DijaloSke piesme i crkvena
prikazanja
Kad je vei osmeradki dvostih postao osnovna i svagda5-nja forma
izratwanja i kad se udruiio sa isto,tako osnovnommotivikom
kr3Cankih soterskih misterija (djevidanski porod,muka, smrt i
uskrsnuie fsusovo, svetadke muke, tajna smritii sl.), onda viSe
nije bilo kraja stihotvorstvu. ViSe nije trebalomnogo stvaraladkog
napora, jer su gotovo sav pribor i gradabili gotovi. No ipak je
postojao jedan un'utra5nji razvojni pro-ces unutar kojega se stara
grada stilski dotjerivala i proSiri-vala. Makar i poqqy]jajudi
rimarij i poje,g,ine,stihove,,iZ*gg._spretnF$f ffi i6fr efr effi
AprEiazilE#!-tru"$*fiv.+nl_"iI""l1_"
54 55
-
iz narativne u dijalo5ku i konadno u dramsku formu. Tai su, ai
ai-
rektnog prevodenja gotovitr pjesmotvora ne nilazimo.Cini se da
su kod nas kao i u Italiji raaritak pudkog reli-gioznog pjesniStva
ponijele na svojirn t-eCirna pudke braiovSti.
Pjevadki repertorij jedne naSe bratov$tine predstavlja
ve6spome{r.uta fott4ggpfta:,lgSmarica. Jedna rrnatrikrurla
bnatov-Stine u RabU g. 14[p. ima odredbu da brat koji pjeva
>laudespasi dov
56 57
-
_*-:_\
ljeia; ili u pjesmi legda dusmo l,eljne glasi u
glagoljskomzbonriku tz 1468; ili u nizu pjesama s,pomenute
Kondu'lansl
-
Skazanje slimljenja s krita tila Isusorta (br. 86). To je
potvr-da tipidne knjiievne veze izmedu sjevernog, glagoljskog
ijuZnog, latinidkog podrudja.
Uskrsnom ciklusu na5e starije pudke drarnatizacije pri-pada i
drama Uskrsnude Isuswo (br. 87) pisana u istoj ma-niri. Predmet su
joj scene koje se na nebu i na zemlji doga-tlaju poslije Isusove
smrti, a to su i rnotivi iz evantlelja kao iiz apokrifa. Tekst je
saduvan u Tkonskom zborniku iz prvedetvrti XVI. st. pa je moZda
kompiliran u jugozapadnoj Hr-vatskoj poEetkom istog stoljeda.
BoZiCni ciklus crkvene drarne lbio je kod nas manje zastu-pan.
Vjerojatno je potkraj XV. st. bilo versificirano nevelikoprikazanje
Od rojenia Gospodinova (br. 88) koje je saduvanosamo u mnogo mladim
latinidkim rukopisima XVII-XVIII.st. od Budve do Krka. Ono je
takotter pisano u osmeradkimdistisima, u pudkom tonu, i takocter
ima uske dodire s naSompuCkom boZiCn