Predplata van Šibenika: na troinjesec 3 Kr. - na po godine 6 Kr. Predplata u Šibunikn sa donašanjem lista u kuću jednaka je kao i van Šibenika Pojedini broj stoji 6 para. HRVATSU UK Predplate i pumi šalju si Uredništvu. Nefriakirin se pisma ne primaju. Rukopisi se ne vraćaju. Oglasi, pri- oličena pisma, u\r<)% itd. tiskaju se po 20 para redsk <=> <=> ili po pogodbi. <=> <=> IZLAZI 8RIEDOK | SUBOTOM. Šibenik, •cnja 1906. „Hrvatska Hieß" ovim brojem ulazi u drugu godinu. Njezini početci bili su čedni, pa i onda, kada se povećala, držala se je u granicama svog osnutka i svoga programa njima. Uviek smo nastojali, da služimo istini i narodnoj koristi. Imali smo u ovo malo doba života i težkih časova da svladamo. Pojavilo se potežkoća sa svih strana, koje su išle, pa i još idu za tim, da bi ovaj nas nezavisan glas ugušile. Ali sva ova nastoja- nja nisu postigla svoga cilja, pa i ne će, jer ono, za cim mi idemo, narodno je, pa će s narodom i živjeti, a protivštiue dolaze sa onog mjesta, odakle se i naš narod kroz i, pa nisu, niti će uspjeti. narodna hrvatska misao ie sa stanovite strane misli, i jačim buram i nepogo- današnje, pa nije, niti će ikad klonuti, a ufamo se, hoće nestati svih onih, koji joj u našoj kući na zator rade. Držeći se narodne hrvatske misli i prav- ca, kojim smo udarili, ne samo da se ne bojimo budućnosti, nego smo osvjedočeni, da će naš podhvat sve to više jačati se i uspjevati. ,j,t, s< Vodi nas sviest i uvjerenje i ljubav k Ipunoj slobodi, pak i u buduće, kao i i ćemo ustajati, da branimo i za- Odoljela j< dam, nego točno izplatom predbrojbe i tiska t šem listu potrebite im objave i o{ Ova pomoć potrebita nam je Osim toga imamo pravo i za to, jt smo u ovo malo doba uložili i truda i b r ge toliko, da možemo kazati, kako je „Hi vatska Rieč" izuunila osjetljivu prazninu našem pokrajinskom novinstvu. Ona je upra 1 jer je izvan svake stranačke sveze, mog] da u važnim pitanjima progovori otvoren i jasno i bez natruhe osobnosti, što do sad nije bio u nas običaj. Ona je, jer nevezan na stranačku diŠiplinu, mogla da vodi stvai nu kritiku o svim pojavima u našem ja\ nom životu, a t o s toga što ju nadahnjuj pravaška načela, i što nije stranački ski čena ni vezana obzirima prama nikome nt go jedino prema domovini. „Hrvatska Rieč« radi svih ovih razlc ma, koji se uspješno bore za ljudska i na- rodna prava, bez obzira na stranke, kojima tko pripada, kao što je takodjer bila p r b - fćv tivna svima, koji bilo s kojeg razloga pod" ni žavaju u našem narodu skučenost i ro>" V ° j a i do Bi Ddkrivati narodu što je zlo, a što je dobro";. U našem radu imamo do sada tu utje- hu, da je naša „Hrvatska Rieč", premda mlad list, ipak naišla na odobravanje svih nezavisnih Hrvata, svih, koji u svojim mi- slima nisu skučeni. Ovo odobravanje trudit temo se da sačuvamo i u buduće koli prav- cem lista, toli i vrstnoćom gradiva. Početak je prevaljen, najtrudnije je sretno svladano, a kako smo se pobrinuli jamčiti, da ćemo svome zadatku sve to bo- lje odgovarati. Prema tome možemo se opravdano na- dati, da će nas sumišljenici iz svih krajeva domovine, a osobito iz Dalmacije, revno po- dupirati moralno, šireć uaš list, dojavljiva- juć nam sve, što može zanimati javnost i pišući nam sve, što može da koristi obćoj narodnoj stvari, a materijalno podupiruć nas mu neće. Ovo vriedi za svaki narod gibelji ni navlastito za Magjare. Niemaca, Uilo se i pisalo se, da se Magjari liko da i na Berlin, na njemačko prijateljstvo, snosti. I radi blizine, ni ali to nas ipak n uprav radi toga u ruku Magjarin to- ijateljstva čkožra. Ni< •roje nju upe ae tiska pc x jug i na )đ, koji drži e i Balkan a. Nadodaj- >i Ugarskoj ep) «da je „njenja "i ljubi šljenju i djelovanju. U zagovarali bratstvo svi ko, da nam se već nalazi u i Ugarskoj uprav najjači. I jse varati, ne valja razlikovati au- iga ili ungarskoga Niemca od ono- Lmačkoga carstva, jer je svaki izo- Niemac zadojen veliko niemačkim kaki je veliko-Niemac. I austrijan- jtnici i činovnici i naucenjaci nje- iaroOiiv-oti ~ CAhi B U veliko-njemci i \ ne rade nego za velikom Njemap- treba, da svi narodi Podunavlja do malo Azije budu gospodarstve- iurno izručeni. Svako malo vremena i koji Niemac bilo u Beču, bilo u a nam pismeno ove njihove težnje |A oni to tako iskreno i javno rade, svakomu očito, kako Austrija nema he nego d a služi veliko-njemačkim iz ovih javnih poruka po i orirodno pod: skore opa- mo pružili njihovu i na našu korist, da možemo rame uz rame vojevati za najveće ideale čovječanstva. A do too-a možemo doći, ako Magjari shvate .voj /"i.latak, koji im je ou^prirodo uamie- njen u krugu oetulib podunavskih naroda. Magjari odasvud okruženi od tudjih naroda i u samoj Ungariji imaju još'mnogo posla, da osjeguraju sebi trajan gospodujuei položaj. Prepušteni sami sebi i u neprija- teljstvu sa južnim slavenima oni su osudjeni da podlegnu Niemstvu i služe Austriji. Ovo je istina, kojoj se niko ne može protiviti, pa ni Magjari. Radi njihove kori- sti dakle njihova je dužnost primiti pruže- nu prijateljsku ruku Hrvatskoga naroda, jer medju sobom sporazumni, Hrvati i Magjari, složnim silami mogu se lasno odhrvati ne- prijatelju, tim prije što bi se ovo njihovo prijateljstvo proteglo i na cielo Podunavlje, cieli Balkan od Jadrana do Carigrada. Ovo prijateljstvo, o kojem mi govorimo, nije san, nije stvar neizvediva, jer Ungarija uz Hrvattsku imale bi pred sobom otvoreno more, otvoren«; nutevo svjetske trgovine, a mogle bi zatvoriti sve sada razvaljene ogra- de prema Niemstvu. S druge strane ovim putevima morale bi se služiti i Srbija i Bu- garska i cieli Balkan do Carigrada. Divne li budućnosti! Koja trgovina, koji promet, koja korist, koji napredak za sve ove narode! Ali do svega ovoga ne može se. doii nego slogom svih ovih naroda. A dJ slogt mačkog stoje dan. nh podunavskih nai ^^OTrodiiirt., -ro- v -aaji samim Hrvatimi bi od toga imali nikakove koristi, jer bi u kući stvorili sebi neprijatelja, koji bi gledao izrabiti svaku prigodu za svoje oslobodjenje. A i bez toga zar Magjari ne uvidjaju, da im politika imperializma stvara samo nepri- jatelja, a ne donaša nikakove koristi ? Z a r oni ne vide, da tom politikom otvaraju vrata svoje domovine Niemcu, Austriji i svakomu, koji računa na našu neslogu, odnosno na našu slabost ? Zar ta politika ne stvara 1' M *^ rni i ^HMW^£ > >'<''''i//<< mržnju i neslogu ondje, gdje bi morala za- suti sloga i ljubav ? Zar ne vide. da ta * V \ ' ' • ' • ' • ' I V ¡1 ,/'litiL .1 !•'(• :'.I' -I;-!!M.||: .<;I- OI'.I I '-luno, da lij Magjari mogli odo- kući imaju d o :.' milijima .V.'.'tfi.-a. i< . o p ljeti 'neprijateljstvu svih susjednih naroda, a danas mnogo ne. smetaju, ali koji bi im po tom i ne vjerujemo, da bi se oni dali tra mogli zadavati velikih neprilika. Mi li pustolovine, na koje ih tiska politika to- •vati naprotiv za sada nismo u tolikoj po- bož'nje'g imperializma, jer u stvari i konačno la ovom naravnom prodiranju nje- pliva i Niemaca podunavski narodi as skoro bez obrane, jer prepušteni i medjusobno neprijataljski raz- maju potrebite snage, da se opru JJrangu. Uz to gospodarstveno kao što su, ovi narodi i ne mogu osove na svoje ;lede trgovine. Benediktinski glagolaši u slben- V i i dizahu gojili slav skoj županiji da Od slavonskih pokrajina bija •almadia svakako prve, kamo se jtvar proti tudjinskorau duhu. S toga su ih »odupirali naši kralj i. knezovi, bani i mogu Nije dakle čudo, da je broj samostana 1 liktinskih jur do propasti kraljevine znatno nar 0 tomu manastiru veli isti Trpimir u svojoj listini od 4. ožujka 852. ...nconstruxi monasterium ibi^ue catervas fratrum adhibui' 1 . Ti su fratri bili došli iz drugih već obstojećil: samostana. Da je bilo još drugih samostana, potvr- djujc nam Mutimirova listina od god. 892,, u kojoj se navodi kao svjedok uz zemaljske i dvorske žu- pane i neki Zitalus (Zitulj) superpositus monastorii, Nego u cielom nizu benediktinskih samostana što ih navadja gosp. Kukuljević (njih naime pede- set i tri od god. 837. do 1190.) ne nalazimo niti jednoga u šibenskoj županiji. todmtea vohnnus etc. dokazati, da je uza Rački pak ve i: ...,,u to doba, . j. za hrvatske Van sumnje je, tincima, od kojih, vel da je ovdje riee o Benedik- sv. Benedikta e i Hrvatske, Van sumnje je, tincima, od kojih, vel da ), Kukuljević. da od TX. osp. Kukuljević, ob- narodue samoupra na svim znatnim ti čkama Dalraacy sv. Benedikta e i Hrvatske, do XII. vieka obstoji do j • u Hrvatskoj i Dalmaciji vi nismo u stanju pofcam od Istre p ik do Cetine. N ilazimo ga na jur trideset i četiri s unos godinu, kad je isti kvju-nerskim otocim a, nalazimo ga u Zadru, u Bio- Predaleko bisim ) po li. kad l»i htjeli potanje bio utemeljen, niti od koga, i aak možemo kazati, gradu i u županiji sidražkoj, u Trog iru, u Spljetu orisati povjest i djelo iranj i reda sv. Benedikta kod da su obstojali, kad se već spo minju u suvremenim i Solinu i u kotar i ovih gradova" ... Niti njemu orisati povjest i djelo iranj i reda sv. Benedikta kod i ovih gradova" ... Niti njemu nas; dosta će biti i obć i bieloj Hrvatskoj uslied listinam i u inim izpravam. dakle nisu bili pozna ti Benediktinci šil enske župamje. pokret, koji je nasi i bieloj Hrvatskoj uslied upravom utvrdjeni J Za hrvatsku , >ovjest Šibenika i njegovog po- a Ćirila i Metoda i nji- nitnnie »flk fen IV, propoviedanja sv. Ap ieku a Ćirila i Metoda i nji- pnaiije, pHK ceu 0 poKusar na- 01 i n i n j liovih učenika :Hi IX. \ ieku o/ivi samostansku usta- novu do te mjere, da m>ti benediktinski sa juzik u boguslužju. mos & obstojeći i novo podiz- ani poprimiäe slavenski zaci godina (1895. 99.) odkri naslov Trpimirov. kiju smo naveli u iti onu bilježku u predproSlom pogl XIV. stoljeća, avlju, po kojoj u Morinjam bio bi obstojao benediktinski samostan već u X. vieku. Ne možemo ipak, a da ne opazimo, kako je nazad malo vremena nadjeno okolo crkve sv. Lovre više arhitektonskih i uresnih komada, koji spadaju hrvatskoj dobi. ') Kad bi se na tom mjestu započele sistema- tične izkopine, one bi nam najtačnije pokazale, je li ona biljcžka istinita ili puka izmišljotina; za to prepoiučaino našem dičnom i zauzetnoin hrvatskom dmžtvu u Kninu, da započne i tu kopati. Mjeseca veljače god. 1059. desio se hrvatski kralj Petar Krešimir u hrvatskom gradu Biogradu. U gradu ga dočekali načelnik J>ritgos1av i domaći biskup Teodozije, a do malo dohrli iz Šibenika kt -hrvatski h a pak do Valja d; Nikole I Ito i župani susjednih župa ; pratili njegovi dvorski častnici. 3 je viećalo o važnim stvarima, u desio i opet Majnardo, poslanik