-
DEMOGRAFSKI, DRUTVENI I ZEMLJOPISNI ASPEKTI SRPSKE POLITIKE
U
DALMACIJI U 19. STOLJEU
TIHOMIR RAJI
Osnovna kola kneza Mislava, Katel Suurac
Saetak
Autor u ovom lanku istrauje demografsku, drutvenu i zemljopisnu
osnovicu politike
Srpske stranke u Dalmaciji u razdoblju od 1880. do 1905. i, na
osnovu raspoloivih podataka,
pokazuje njena velikosrpska politika nije imala realni oslonac.
Autor u lanku pokazuje da se
srpska politika u Dalmaciji ponajprije se oslanjala na
tradicionalno poimanje srpstva kroz
pravoslavlje, te da je uporite imala na sjevernom ruralnom
podruju negdanje Mletake
Dalmacije izmeu Drnia, Vrlike, Benkovca i Obrovca, plus
bokeljska enklava na jugu.
Izuzetak je bila malobrojna, ali ekonomski jaka, aica Srba
katolika u Dubrovniku.
Kljune rijei
Srpska stranka u Dalmaciji, demografska, drutvena i zemljopisna
struktura
Uvod
Srpska politika u Dalmaciji u 19. stoljeu korijene je imala u
vjerskim i nacionalnim
tradicijama Srpske pravoslavne crkve, u jezino-politikim
stajalitima Vuka Karadia i u
srpskoj nacionalnoj propagandi Ilije Garaanina, utemeljnoj na
poznatom spisu Naertanije.
Osim toga vaan je bio utjecaj asopisa Srpsko-dalmatinski magazin
koji je poeo izlaziti
1836. i utjecaj kulturne i politike djelatnosti njegova osnivaa
i prvog urednika Boidara
Petranovia. Nezaobilazna je i obavjetajna djelatnost
Petranovieva nasljednika ora
Nikolajevia, koji je bio agent vlade u Beogradu. Sve ovo znai da
su srpski pokret u
Dalmaciji dugo predvodili pravoslavni sveenici i konzervativne
elite seljakog drutva, na
prvom mjestu trgovci. Kasnije, nakon osnivanja Srpske stranke
1880., ova se slika
promijenila jer su srpsku politiku u Dalmaciji uglavnom
usmjeravali radikalno orijentirani
pripadnici intelektualnih skupina graanstva, dok su
konzervativne elite pod zastavom
pravoslavlja okupljale ire ruralne slojeve srpskog stanovnitva u
Dalmaciji. Ideoloki profil
srpske politike bio je obiljeen inzistiranjem na karadievski
shvaenom etniko-jezinom
naelu kao temelju za konstituiranje nacije, pri emu se liberalni
princip vjerske tolerancije
nastojalo iskoristiti u svrhu pridobivanja katolikih
intelektualaca i zapoinjanja procesa
-
srbizacije Dalmacije. (RAJI, 1997., 2003., 2005.; PRPA-JOVANOVI
1988.; AGII 1994.;
IMUNOVI, 1992.).
U tom je smislu zadatak ovog lanka odgovoriti na sljedea
istraivaka pitanja: Je li
velikosrpska politika u Dalmaciji u 19. stoljeu imala realnu
demografsku osnovicu? Kako je
zemljopisni raspored (raster) srpske dijaspore u Dalmaciji
utjecao na srpsku politiku u 19.
stoljeu? Kakva je bila drutvena struktura vodstva, odnosno
pomagaa i pristaa srpske
politike u Dalmaciji u 19. stoljeu?
Kronoloki, ovdje e biti obuhvaeno razdoblje od 1836., kada je
poeo izlaziti Srpsko
-dalmatinski magazin, do popisa stanovnitva 1900., odnosno do
1905., kada je Srpska
stranka pristupila politici "novog kursa" i privremeno u stranu
stavila svoj velikosrpki
radikalizam. Istraivanje demografske osnovice srpske politike
Dalmaciji u 19. stoljeu
zahtijeva iznoenje detaljnijih podataka o broju pripadnika
ovdanje srpske dijaspore i njihova
postotnog udjela u ukupnom stanovnitvu pokrajine u razdoblju od
1836. do 1900. Analiza
zemljopisne strukture srpske dijaspore i zemljopisnog reljefa
srpskog pokreta obuhvatit e tri
povijesne regije tadanje Dalmacije: negdanju Mletaku Dalmaciju,
negdanju Dubrovaku
Republiku i Boku kotorsku. Drutvena osnovica srpskog pokreta bit
e prikazana kroz osvrt
na profesionalnu pripadnost, odnosno drutveni status patriotskih
skupina u vodstvu srpskog
pokreta, a bit e istraen i drutveni status vodstva, lanstva,
odnosno irih slojeva simpatizera
i pomagaa Srpske stranke.
O demografskim, drutvenim i zemljopisnim aspektima srpske
politike u Dalmaciji u
19. stoljeu do sada je pisala Branka Prpa-Jovanovi u svojoj
knjizi Srpsko-dalmatinski
magazin 1836. do 1848. i Tihomir Raji u lanku "Neka zapaanja o
drutvenoj osnovici
srpskog nacionalizma u Dalmaciji". Ovom se temom u izvjesnoj
mjeri bavio i Rade Petrovi,
a zanimljiva zapaanja i korisne podatke donosi i Nika Stani
(PRPA-JOVANOVI 1988.;
RAJI 1997.; PETROVI 1982.; STANI, 1980.; 1990.). Izvori, s druge
strane, donose
podatke koji do sada nisu sustavno iskoriteni. U knjizi Mithada
Kozliia i Ante Bralia
Stanovnitvo Kraljevine Dalmacije prema slubenim izraunima i
popisima 1828.-1857.
godine, obraeni su demografski podaci iz austrijskih statistiih
procjena te podaci iz prvog
suvremenog popisa stanovnitva u Dalmaciji iz 1857. (KOZLII,
BRALI 2012.) Demografski
podaci za drugu polovicu 19. stoljea doneseni su u austrijskim
popisima stanovnitva iz
1869., 1880., 1890. i 1900. (Bevoelkerung1871.; MASCHEK 1888.;
Opinski rijenik
1908.; MAKALE, 1912.). Uz to, koriteni su podaci o zastupnicima
Srpske stranke koje donose
Brzopisna izvjea pokrajinskog sabora dalmatinskog u razdoblju od
1880. do 1905.,
-
odnosno podaci iz knjige Ive Peria Dalmatinski sabor (Brzopisna
izvjea 1880. 1905.;
PERI, 1978.).
Demografska obiljeja srpske dijaspore u Dalmaciji
Srpska dijaspora u Dalmaciji u demografskom smislu bila je
manjina koja je prema
austrijskim statistikim procjenama iz 1836. godine, kada je poeo
izlaziti Srpsko-dalmatinski
magazin, imala 69 689 pripadnika koji su inili 18,81% ukupnog
stanovnitva pokrajine.
Slika 1. Broj pripadnika srpske dijaspore u Dalmaciji u 19.
stoljeu i njihov postotni udio u
ukupnom stanovnitvu pokrajine
Izvor: KOZLII, BRALI, 2012.; CARRARA, 2006.; Bevoelkerung 1871.;
MASCHEK, 1888.; Opinski rijenik
1908.; MAKALE, 1912.
Osam godina kasnije, 1844., kada je stvoreno Garaaninovo
Naertanije, prema
austrijskim statistikim u procjenama u Dalmaciji je ivjelo 77
835 pripadnika srpske
dijaspore koji su inili 19,29% stanovnitva pokrajine (Sl. 1.)
Prema podacima iz prvoga
modernog popisa stanovnitva provedenog 1857. broj pripadnika
srpske dijaspore u Dalmaciji
smanjio se na 77 065 pa je njihov udio u ukupnoj populaciji
pokrajine pao na 18,52%
(KOZLII-BRALI, 2012.; CARRARA, 2006.). Prema popisu stanovnitva
iz 1869. broj
pripadnika srpske dijaspore u Dalmaciji neto se poveao i iznosio
je 78 305 odnosno 17,14%
ukupnog stanovnitva pokrajine (Bevoelkerung1869.) Slino tome,
prema popisu iz 1880.
broj pripadnika srpske dijaspore u Dalmaciji poveao se na 79 584
to je, meutim, znailo
daljnje smanjenje udjela u stanovnitvu Dalmacije na 16,87%
(MASCHEK, 1888.). Prema
popisu stanovnitva iz 1890. broj pripadnika srpske dijaspore u
Dalmaciji bio je 87 007, to je
opet znailo smanjenje udjela u ukupnom stanovnitvu pokrajine na
16,52% (MAKALE,
1912.). Na koncu, prema popisu stanovnitva 1900. broj pripadnika
srpske dijaspore u
-
Dalmaciji popeo se na 96 279 to je, ipak, znailo daljnje
smanjivanje udjela srpske dijaspore
u stanovnitvu pokrajine na 16,21% (Opinski rijenik1908.).
Sve u svemu, izneseni podaci otkrivaju da se u drugoj polovici
19. stoljea udio
pripadnika srpske dijaspore u ukupnom stanovnitvu Dalmacije
smanjio s 19,29% iz 1844. na
16,4% 1900., dakle za 2,89%. Ovaj pad udjela srpske dijaspore u
ukupnom stanovnitvu
Dalmacije s oko petine na priblino estinu moe se pripisati
mnogim initeljima. Na prvom
mjestu rije je o tome da su pripadnici srpske dijaspore veinom
ivjeli u nepovoljnim
ekonomskim i drutvenim uvjetima seljakog drutva u zaleu
primorskog dijela pokrajine.
Openito niska civilizacijska razina itavoga ovog zagorskog
podruja kod Srba bila je jo
nia, zbog injenice da je pravoslavno sveenstvo, razmjerno
malobrojnije i slabije
obrazovano od katolikog, bilo manje uinkovit posrednik u
prenoenju civilizacijskih
tekovina europskog zapada. U tom je smislu vea smrtnost, posebno
novoroenadi, utjecala
je na negativna demografska kretanja jer je, prema popisu
stanovnitva iz 1857., broj srpskog
stanovnitava rastao samo 0,13% godinje to je bilo skoro duplo
manje od prirasta katolikog
stanovnitva (KOZLII, BRALI 2012.; STANI 1990.; PETROVI 1982.).
Vaan razlog
opadanja udjela srpske dijaspore u ukupnom stanovnitvu Dalmacije
bila je i stagnacija, pa
ak i pad broja pripadnika srpske dijaspore na podruju Boke
kotorske, kako e to biti
pokazano u nastavku, ije se zalee u ovo doba isticalo posebno
tekim uvjetima ivota. Sve u
svemu, oito je da velikosrpska politika u Dalmaciji nije imala
realan demografski oslonac jer
su Srbi u 19. stoljeu bili manjina iji se udio u stanovnitvu
pokrajine smanjio s petine na
estinu.
Zemljopisni raspored srpske dijaspore u Dalmaciji
Pripadnici srpske dijaspore u Dalmaciji nisu bili ravnomjerno
rasporeeni po itavoj
pokrajini nego su veim djelom bili koncentrirani na njezinom
krajnjem sjeveru i jugu (Sl. 2.).
Da bi ta slika bila to jasnija, ovdje e biti prikazan
zemljopisni raspored srpske dijaspore s
obzirom na prethodno spomenute povijesne regije tadanje
Dalmacije u razmacima od
otprilike dvadeset godina, odnosno na osnovu statistikih
procjena iz 1836., te podatak iz
popisa stanovnitva iz 1857., 1880., i 1900.
Prema statistikim procjenama iz 1836. na podruju negdanje
Mletake Dalmacije
ivjelo je 44 964 pripadnika srpske dijaspore koji su inili
64,36% ukupnog srpskog
stanovnitva, na podruju Boke kotorske ivjelo je 24 624
pripadnika srpske dijaspore koji su
inili 35,25% srpskog stanovnitva pokrajine. aica od samo 275
pripadnika srpske dijaspore
dubrovakom podruju, odnosno u samom Dubrovniku, inila je samo
0,39% ukupnog
-
srpskog puanstva u pokrajini (KOZLII, BRALI, 2012.). Prema
demografskim podacima iz
1857. na podruju nekadanje Mletake Dalmacije ivjelo je 52 619
pripadnika srpske
dijaspore, odnosno 68,19% ukupnog srpskog stanovnitva u
pokrajinu. Na podruju Boke
kotorske bilo je 24 257 pripadnika srpske dijaspore, odnosno
31,44% srpskog stanovnitva u
pokrajini. Na dubrovakom podruju broj pripadnika srpske
dijaspore smanjio se na 187, pa
su oni inili samo 0,37% ukupnog srpskog stanovnitva u pokrajini
(KOZLII, BRALI,
2012.).
Prema popisu stanovnitva iz 1880. na podruju negdanje Mletake
Dalmacije ivjelo
je 56 167 pripadnika srpske dijaspore koji su inili 70,58%
ukupnog srpskog stanovnitva u
pokrajini. Na podruju Boke kotorske 22 735 pripadnika srpske
dijaspore inilo je 28,57%
ukupnog srpskog stanovnitva u pokrajini. Iako i dalje
minijaturna, srpska zajednica u
Dubrovniku poveala se etiri puta te je inila 0,86% srpskog
stanovnitva pokrajine
(MASCHEK, 1888.). Na koncu, prema podacima iz 1900., 70 893
pripadnika srpske dijaspore s
podruja negdanje Mletake Dalmacije inilo je 73,73% ukupnog
srpskog stanovnitva
pokrajine. Na podruju Boke kotorske ivjelo je 24 130 pripadnika
srpske dijaspore koji su
inili 25,06% ukupnog srpskog stanovnitva u pokrajini. Na
dubrovakom podruju 1 166
pripadnika srpske dijaspore inilo je 1,21% ukupnog srpskog
stanovnitva pokrajine
(Opinski rijenik 1908.).
Sve u svemu, u razdoblju od 1836. do 1900. zemljopisni raspored
srpske dijaspore u
Dalmaciji donekle se promijenio. U ukupnoj srpskoj populaciji
pokrajine rastao je udio koji
su ivjeli na podruju negdanje Mletake Dalmacije, a smanjivao se
udio onih iz Boke
kotorske. Iako se broj pripadnika srpske dijaspore na dubrovakom
podruju, odnosno samom
Dubrovniku, skoro upetorostruio, njihov broj i udio u ukupnoj
srpskoj populaciji ostao je
simbolian.
-
Slika 2. Zemjopisni raspored srpskog pokreta u okviru upravne
podjele Dalmacije 1900.
Izvor: Freytag - Berndt's Generalkarte von Dalmatien, Bosnien
und Hercegovina, Wien 1900. iz Arheolokog
muzeja u Splitu.
Zemljopisni raspored srpskog pokreta
Zemljopisni raspored srpskog pokreta nije se poklapao sa
zemljopisnim rasporedom
srpske dijaspore u Dalmaciji. To je vidljivo ve u razdoblju od
1836. do 1848., kada je srpski
pokret najvie potpore uivao na podruju negdanje Mletake
Dalmacije, odakle je dolazilo
47% podupiratelja, zatim u Boki kotorskoj odakle je dolazilo
42%, podupiratelja te na koncu
u Dubrovniku odakle je bilo 11% podupiratelja. Dakle, potpora s
podruja nekadanje
Mletake Dalmacije bila je razmjerno mala, dok je potpora iz Boke
kotorske, a posebno iz
Dubrovnika, premaivala udio ovdanjih Srba u ukupnoj srpskoj
populaciji pokrajine. Uzrok
tome je injenica da siromano srpsko stanovnitvo naseljeno na
zagorskom podruju
negdanje Mletake Dalmacije nije, za razliku od malobrojnih, ali
utjecajnih srpskih trgovaca
u Dubrovniku i srpskog puanstva u Boki kotorskoj gdje je
pomorstvo djelomino olakavalo
uteg siromatva, moglo biti masovni podupiratelj poetne
kulturno-prosvjetne faze srpskog
pokreta u reiji Srpsko-dalmatinskog magazina (PRPA-JOVANOVI,
1988.; STANI, 1990.).
Priblino istu sliku pruaju podaci o zemljopisnoj strukturi
saborskih mandata Srpske
stranke u razdoblju od 1880. do 1905. jer je samo 50% srpskih
zastupnika bilo izabrano na
podruju negdanje Mletake Dalmacije, dok je na podruju Boke
kotorske bilo izabrano njih
-
38%, a na podruju Dubrovnika ak njih 12% (Sl. 3.). S tim u vezi
ilustrativna je injenica da
je 74% zastupnika Srpske stranke u Dalmatinskom saboru bilo
izabrano na ruralnom
zagorskom podruju na sjeveru negdanje Mletake Dalmacije (izborne
jedinice Drnia,
Knina i Vrlike; Obrovca, Benkovca i Kistanja te ibenika i
Skradina) i zalea Boke kotorske
(izborna jedinica seoskih opina Kotora, Herceg Novoga, Risna i
Budve) gdje je
koncentracija srpskog stanovnitva bila najvea, to potvruje
tradicionalni ruralni karakter
zemljopisne, ali i drutvene osnovice srpske politike u
Dalmaciji, a s time i jak utjecaj
pravoslavnih konzervativaca (Brzopisna izvjea 1880. 1905.; PERI,
1978.).
Slika 3. Regionalna struktura mandata Srpske stranke u
Dalmatinskom saboru 1880. 1905.
Izvor: Brzopisna izvjea pokrajinskog., 1880. 1905; PERI,
1978.
Nerazmjer u zastupljenosti pojedinih povijesnih regija Dalmacije
u potpori srpskom
pokretu potvruje i podaci koje donosi Fond Srpskog glasa i koji
pokazuju da je najvie
potpore irih slojeva srpskog stanovnitva dolazilo s podruja
nekadanje Mletake
Dalmacije, 82%, dok je potpora iz Boke kotorske 15% i Dubrovnika
3% bila manje-vie
simbolina (RAJI, 1997.).
Drutvena osnovica srpskog pokreta
Za istraivanje drutvene osnovice srpskog pokreta u Dalmaciji
iskoriteni podaci o
drutvenom statusu (zanimanju) pripadnika patriotskih skupina
svrstanih prema klasifikaciji
Miroslava Hrocha. Do osamostaljenja srpskog pokreta voe se mogu
pronai u skupini
pravoslavnih konzervativaca okupljenih oko dalmatinskih
pravoslavnih episkopa. Nakon
stvaranja Srpske stranke tu su ulogu, pored voe Srpske stranke
Save Bjelanovia, preuzeli
srpski saborski zastupnici u Dalmatinskom saboru. Pomagai i
pristae su pojedinci za koje je
bilo mogue nedvojbeno utvrditi da su bili lanovi Srpske stranke,
odnosno da su sudjelovali
-
u njezinim politikim akcijama. Pojedinci na margini uglavnom su
pripadnici irih ruralnih
slojeva srpske dijaspore koji su u reiji pravoslavnih
konzervativaca srpskom pokretu pruali
manju ili veu potporu (HROCH, 2006.).
Slika 4. Drutvena struktura vodstva Srpske stranke struktura
mandata u Dalmatinskom
saboru 1880. 1905. Izvor: Brzopisna izvjea pokrajinskog., 1880.
1905.; PERI, 1978.
Prema spoznajama Branke Prpe-Jovanovi (1988.) drutveni status,
odnosno
zanimanje pristaa i pomagaa srpskog pokreta u Dalmaciji u prvoj
polovici 19. stoljea bio je
sljedei: trgovci 38%, pravoslavni sveenici 35%, dravni slubenici
9%, pripadnici
intelektualnih zanimanja (uitelji, profesori, uenici i studenti,
ljenici, pravnici, umjetnici)
9%, pomorci 5% i skupina ostalih (vojnici, zanatlije,
zemljoradnici, posluitelji) 4%. Dakle,
glavnu su ulogu igrali konzervativno usmjereni trgovci i
pravoslavni sveenici koji su inili
73% pomagaa, to pokazuje da je srpski pokret u svojoj uvodnoj
fazi bio odluujue
obiljeen pravoslavnim tradicijama i da malobrojni pripadnici
graanske inteligencije (17%
pripadnika intelektualnih zanimanja i inovnika) nisu imali
veliki utjecaj. Skroman udio
ostalih drutvenih slojeva (9% pomoraca i ostalih), odnosno
izostanak potpore irih, seljakih,
slojeva tu sliku samo nadopunjuje (PRPA-JOVANOVI, 1988.). U doba
samostalnog izlaska
srpskog pokreta na politiku pozornicu Dalmacije, 1880., ova se
slika promijenila. Karakter te
promjene najbolje ilustrira pogled na drutveni status, odnosno
zanimanje zastupnika Srpske
stranke u Dalmatinskom saboru u razdoblju od 1880. do 1905. jer
su najbrojniju skupinu
srpskih saborskih zastupnika inili pravnici (odvjetnici i javni
biljenici) 42%, zatim trgovci
35%, iza njih pravoslavni sveenici 11%, lijenici 8% te uitelji
4% (Sl. 4.). Oito,
konzervativni trgovci i sveenici (43% zastupnika) nisu u ovom
razdoblju u vodstvu srpskog
-
pokreta imali odluujui utjecaj kao prije. Istovremeno, blaga
prevlast pripadnika
intelektualnih zanimanja (53% pravnika, lijenika i uitelja) te
prisutnost Srba katolika
(11% zastupnika) pokazuje da su pripadnici radikalno-liberalne
struje, sa svojim radikalnim
nacionalizmom i namjerom da srpstvo odvoje od pravoslavlja i
tako otvore put srbizaciji
hrvatskog katolikog stanovnitva Dalmacije, imali veliki utjecaj
na politiki i ideoloki profil
srpskog pokreta (Brzopisna izvjea 1880. 1905.).
Neto drugaiju sliku pruaju podaci o irim slojevima lanstva,
odnosno pomagaima
i pristaama Srpske stranke meu kojima je najvie bilo trgovaca,
37%, zatim pripadnika
intelektualnih zanimanja (uitelji, profesori, studenti, uenici i
slino) 30%, sveenika 11%,
pravnika 9% te seljaka 5%. Preostalih 8% inili su pripadnici
zanimanja ija je pojedinana
zastupljenost u lanstvu bila vrlo malena (kafedije, pomorci
itd.). Oito je, dakle, da su meu
onima na koje se Srpska stranka oslanjala u svojoj praktinoj
politikoj djelatnosti blago
prevladavale konzervativne drutvene skupine, (52% trgovaca,
sveenika i seljaka) dok su
pripadnici radikalno-liberalne struje (39% pravnika, uitelja,
profesora, studenata i uenika)
bili u manjini (RAJI, 1997.) Utjecaj konzervativaca bio je jo
oitiji meu irim slojevima
biraa i podupiratelja Srpske stranke. Naime, od 909 uplatitelja
u "Fond Srpskog glasa" koji
su bili iz Dalmacije 82% bili su seljaci, 9% sveenici, 4%
pripadnici intelektualnih slojeva
(lijenici, profesori, uitelji, studenti i sl.) 3% ostali
(pomorci, gradonaelnici i sl.). Trgovci
su, s obzirom na svoj utjecaj u vodstvu i lanstvu Srpske
stranke, "Fondu Srpskog glasa" dali
neoekivano malu potporu, tek 2%. Ipak su oni, skupa sa
sveenicima, bili organizatori
potpore koja je dola iz redova seljaka, potvrdivi tako prevlast
konzervativaca meu irim
slojevima srpskog stanovnitva (RAJI, 1997.).
Komparativni pogled na drutvenu osnovicu srpskog pokreta u
Dalmaciji otkriva da se
on u razdoblju od 1836. do 1848. gotovo sasvim oslanjao na dvije
konzervativne skupine:
sveenike i trgovce koji su se okupljali oko zastave pravoslavnog
srpstva. Utjecaj ostalih
slojeva bio je minimalan. Kasnije, u doba samostalnoga politikog
djelovanja Srpske stranke,
iza 1880., u srpskom je pokretu porastao utjecaj intelektualnih
skupina koje su kroz radikalno-
liberalnu struju imale odluujui utjecaj na vodstvo i jak utjecaj
meu lanstvom Srpske
stranke. Ovdje je rije o skupini koju Miroslav Hroch naziva
inteligencija te je razvrstava na
podskupine: elita vezana uz vladajue klase sa dobrim prihodima,
pravnici, lijenici,
umjetnici, novinari, znanstvenici te plaeni intelektualci meu
koje je svrstao nie i srednje
slubenike, sveenike i studente (HROCH, 2006.). Ipak, utjecaj
ovih promjena na iru
drutvenu osnovicu srpskog pokreta nije bio velik, jer nije dolo
do promjena u
-
tradicionalnom identitetu srpske dijaspore u Dalmaciji, koja je
sebe i dalje poimala gotovo
iskljuivo kroz pravoslavlje.
Zakljuak
Srpska dijapora, iji je udio u ukupnom stanovnitvu Dalmacije
tijekom druge polovice 19.
stoljea pao s petine na estinu, nije mogla biti realni
demografski oslonac velikosrpske
politike u pokrajini. Tim vie to je ta potpora dolazila s
podruja sjevernoga zagorskog
podruja negdanje Mletake Dalmacije i zalea Boke kotorske, gdje
je prevladavalo
siromano, neuko i ne ba politiki aktivno srpsko seljatvo.
Nasuprot tome, aica Srba u
Dubrovniku imala je od 80-ih godina 19. stoljea pa dalje, zbog
svog izraenog aktivizma,
koncentracije kapitala srpskih trgovaca i ugleda pripadnika
Srbo-katolike elite, znatan utjecaj
na politiku Srpske stranke. Ipak srpska politika u Dalmaciji
ponajprije se oslanjala na
tradicionalno poimanje srpstva kroz pravoslavlje te je uporite
imala na sjevernom ruralnom
podruju negdanje Mletake Dalmacije izmeu Drnia, Vrlike, Benkovca
i Obrovca, plus
bokeljska enklava na jugu.
-
Izvori:
Bevoelkerung (1871): Bevoelkerung und Viehstand von Dalmatien
nach der Zaehlung vom
31. December 1869., Wien.
Brzopisna izvjea(1880 1905): Brzopisna izvjea pokrajinskog
sabora dalmatinskog,
1880. 1905., Zadar.
Generalkarte von Dalmatien, Bosnien und Hercegovina (1900),
Wien: Kartographische
Anstalt Freytag & Berndt.
Opinski rijenik(1908): Opinski rijenik za Dalmaciju, Be.
Literatura
AGII, D. (1994.): Tajna politika Srbije u XIX stoljeu, Zagreb:
AGM - Zavod za hrvatsku
povijest.
CARRARA F. (2006): Dalmacija kako ju je opisao profesor doktor
Frane Carrara, Split:
Etnografski muzej Split.
DIKLI, M. (2010.): Dalmacija u XIX. stoljeu (1797 - 1918/20),
Zadar: Matica hrvatska.
HROCH, M. (2006): Drutveni preduvjeti nacionalnih preporoda u
Europi, Zagreb: Srednja
Europa.
IVKOVI, F. (1991-1992): Organizacija uprave u Dalmaciji za
vrijeme druge austrijske vlasti
1814. - 1918., Arhivski vjesnik, 34 (35), 3151.
KOZLII, M., BRALI, A. (2012): Stanovnitvo Kraljevine Dalmacije
prema slubenim
izraunima i popisima 1828 - 1857 godine, Zadar: Sveuilite u
Zadru.
MAKALE, M. (1912): Zadnji popis puanstva u Dalmaciji, Be: Nakl.
Adria.
MASCHEK, L. (1888): Repertorio Geografico-statistico dei loughi
abitati nel Regno di
Dalmazia, Zadar: Tipografia di G.
PERII, ., T. (2006): Povijest Dalmacije od 1797. do 1860.,
Zadar: Matica Hrvatska.
-
PERI, I. (1978): Dalmatinski sabor, Zadar: Centar Jugoslavenske
akademije znanosti i
umjetnosti.
PETROVI, R. (1982): Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX.
stoljeu, Sarajevo: Svjetlost.
PRPA-JOVANOVI, B. (1988): Srpsko-dalmatinski magazin 1836. -
1848., Split: Knjievni
krug.
RAJI, T. (1997): Neka zapaanja o drutvenoj osnovici srpskog
nacionalizma u Dalmaciji,
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39,
258259.
RAJI, T. (2003): Pregled uloge Srpske pravoslavne crkve u
razvoju srpskog nacionalnog
pokreta u austrijskoj Dalmaciji, Croatica Christiana periodica,
26 (51), 101113.
RAJI, T. (2005): Srpski nacionalni pokret u Dalmaciji u XIX.
stoljeu, Radovi Zavoda za
povijesne znanosti HAZU u Zadru, 47, 341361.
STANI, N. (1980): Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog
pokreta u Dalmaciji,
Zagreb: Sveuilite u Zagrebu - Centar za povijesne znanosti -
Odjel za hrvatsku povijest.
STANI, N. (1990): Srbi i srpsko-hrvatski odnosi u Dalmaciji u
vrijeme narodnog preporoda,
Zadarska revija, 39 (5 6), 587619.
IMUNI, P. (1992.): Naertanije: Tajni spis srpske nacionalne i
vanjske politike, Zagreb:
Globus.