Sretan Bo`i}i Nova godina

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA POLITI^KIH ZATVORENIKA (HDPZ)ISSN 1331-4688

GODINA XIII. - PROSINAC 2003. CIJENA 15 KNGODINA XIII. - PROSINAC 2003. CIJENA 15 KN BROJBROJ 141141

Sretan Boì}i Nova godina

br. 141, prosinac 2003. 1

IZ SADR�AJAMEDIJSKE ZAMKETUÐMANIZMA I RAÈANIZMA . . . 2

Egon Kraljeviæ

MEÐUNARODNA OSUDATOTALITARNOG KOMUNIZMA . . . 4

KRVAVI MAKARSKI DANAK . . . . 8

Tomislav Jonjiæ

PRILOZI ZA BIOGRAFSKI LEKSIKONHRVATSKIH POLITIÈKIH UZNIKA(XX.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

Jure Knezoviæ

USTANI, ŠIROKA KULO,I HRVATSKA MOJA, I OSTANI . . . 14

Ivanka Vojvodiæ

RATNI ZLOÈINI U LICI . . . . . . . 15

KAKO JE 1991. PALAHRVATSKA KOSTAJNICA . . . . . . 16

RATNI ZLOÈINI NA BANOVINI. . . 19

U SLAVONIJI SU GORJELEKRSTINE . . . . . . . . . . . . . . . 20

Dragutin Šela

MOJE RATNE I PORATNE USPOMENE(II) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

Franjo Aliloviæ

HRVATSKA MOLITVA . . . . . . . . 26

Mato Marèinko

BIO SAM JEDAN ODKAVRANOVIH VODIÈA. . . . . . . 28

Franjo Iviæ

SMRT U MOSORSKIM JAMAMA . . 35

Josip Šare

RATNI ZLOÈIN NADHRVATIMA U ODESI . . . . . . . . . 36

Dr. Stjepan Matkoviæ

POKRET "�UTIH SVEÆENIKA"I NASTANAK HRVATSKESTAROKATOLIÈKE CRKVE (IV.) . . 43

Dr. Zlatko Matijeviæ

UVODNA RIJEÈUVODNA RIJEÈ

HOÆE LI SE PONI�ENJANASTAVITI?

Naèin na koji æe, izgleda, biti formirana nova hrvatska vlada otvara mnoga pitanja.Središnje je ono o sudjelovanju Hrvatske stranke prava u njoj, s obzirom na to da jeHSP uoèi izbora bio stalni èlan "velike èetvorke" koja je imala smijeniti raèanovskukoaliciju. A od te "velike èetvorke" samo su HDZ i HSP dobili stvarnu potporubiraèkoga tijela, dok su Graniæev Demokratski centar i, osobito, Budišin HSLSdo�ivjeli debakl neupamæen u hrvatskoj parlamentarnoj povijesti. Radi toga suoèekivanja pravaša da æe u buduæoj vladi dobiti razmjerno velik broj mjesta bila posvenormalna i legitimna. Ali, veæ od trenutka kad je postalo jasno da æe HDZ biti u prigodiformirati vladu, vodstvo najjaèe saborske stranke poèelo se sve naglašenije udaljavatiod Ðapiæa i dru�ine.

U prvi mah se koketiralo s Hrvatskom seljaèkom strankom, jer se raèunalo kako æeuzdrmani Tomèiæ lomove unutar svoje stranke moæi sprijeèiti samo sinekurama u iz-vršnoj vlasti. Takoðer se kalkuliralo da Tomèiæeva kandidatura na predsjednièkimizborima, na èemu je predsjednik HSS-a bri�no radio prethodnih godina, pretpostavljapotporu desnoga centra, buduæi da ljevica svoga kandidata ima u aktualnom predsjed-niku, Stipi Mesiæu. Ali, otpori koaliciji s HDZ-om i strah od gubitka ideološkoga i po-litièkog identiteta u takvoj koaliciji, u Seljaèkoj su stranci bili jaèi nego što se moglooèekivati. No, ni ispadanje HSS-a iz moguæe vlade nije poveæalo izglede Hrvatskestranke prava.

Nije sasvim ozbiljno to što Sanader u svakoj prigodi istièe kako su programi HDZ-a iHSP-a razlièiti i kako bi on, da se u svemu sla�e s pravaškim programom, bio u HSP-u.To bi valjda trebao biti argument za otklanjanje pravaškog sudjelovanja u vladi!? No, iprogrami HSLS-a i HSS-a razlièiti su od programa HDZ-a. Ni s njima se Sanader,dakle, ne mo�e u cijelosti slagati, pa nije èlanom tih stranaka. Ali, to oèito nije zaprekada te stranke vabi, a HSLS, stranku umirovljenika, a mo�da i predstavnika srpskihstranaka, dovabi u vladu. Ima, dakle, nekih drugih razloga zbog kojih Sanader ne �elikoalirati s pravašima.

Prvi bi problem mogao biti u aktualnome stranaèkom vodstvu. Ako se i apstrahiranaèin na koji je došao na èelo Hrvatske stranke prava, Ðapiæu i vodstvu HSP-a, od-nosno onomu dijelu vodstva koje stranci daje boju, mo�e se, unatoè izbornom uspjehu,predbaciti nedostatak politièke izobrazbe i manjak vizije. Rijeè je o ljudima koji imajuvrlo nejasne predod�be o pravaškom uèenju, pa starèeviæanstvo svode na okoštaliideološki oklop i nekoliko pabiraka iz Starèeviæevih govora i èlanaka. Tijekom skoroèetrnaest godina od obnove HSP-a odnosno desetak godina otkad je na upitan naèinuzeo èelo stranke od puno gorega i opasnijeg uzurpatora, Ðapiæ i njegovi suradnici nisudali spomena vrijedan doprinos pravaškom nauku. Stranka koja je tijekom povijestiokupljala najsjajnije umove i najbritkija pera, u suvremeno se doba pretvorila u ko-hortu intelektualnih marginalaca uvjerenih da se od uèenja suši mozak. Tako se zbilo daje èak i ono što je stranka napravila u Saboru, djelo ne izvornih èlanova stranke, negostranaèkih dotepenaca. Tobo�e autentièni prvaci stranke svoju su povijesnu misiju is-punjavali nošenjem crnih košulja i ponavljanjem ukupno tri Starèeviæeve izreke. Stakvim poimanjem starèeviæanstva, nije èudo da Ðapiæ i dru�ina godinama nisushvaæali da rimski pozdrav veæ imenom odaje da nije hrvatski (da se u druge konotacijei ne upuštamo!). Tek pravaši toga kova mogli su pomisliti kako je umjesno u suvre-menu hrvatsku politiku unositi zastarjele i pre�ivjele elemente, koji su svoje poslanje iulogu imali u nekim davnim i posve drugaèijim okolnostima. Samo pravaši toga kovamogli su se tih zastarjelih elemenata preko noæi odreæi, bez kajanja i gri�nje savjesti, nepitajuæi se uopæe zašto su se u takav poni�avajuæi polo�aj doveli.

Ali, unatoè svemu tome, hrvatski biraèi su pokazali kako u hrvatskoj vladi �ele imatiHrvatsku stranku prava. A da ona tamo ne æe biti, nisu zaslu�ni samo hrvatskièimbenici. Hrvatska se vlada sastavlja ne po mjeri hrvatskih graðana, nego po mjeri tzv.meðunarodne zajednice. To je drugi, puno va�niji problem od manjkavosti pravaškogvodstva. Jobovska šutnja kojom hrvatska javnost promatra to novo poni�enje još jed-nom pokazuje stupanj naše provincijalne nezrelosti. Tu�nija od nje mo�da je samoèinjenica da je Ðapiæ s dru�inom, manirom uvrijeðene snaše, po�urio otiæi na advent-sko poklonjenje Ivici Raèanu...

Tomislav JONJIÆ

MEDIJSKE ZAMKETUÐMANIZMA I RAÈANIZMA

Svojedobno je pokojnom predsjednikuTuðmanu upuæivana kritika zbog nad-zora koji je imao nad medijima. Mora sepriznati, sasvim opravdano, jer Tuðman jenad onim glasilima koja je imao pod so-bom provodio sustav vrlo krute kontrole.Kazna za to je došla ubrzo i to u dva ob-lika: kao prvo, bivši je predsjednik bioizlo�en opravdanoj (iako ne dobronam-jernoj) kritici iz inozemstva; drugo i jošva�nije je to, da su ljudi u Hrvatskojprestali vjerovati onomu što se tomkrutom re�imskom promid�bom �eljeloporuèiti. Stoga je uèinak takvog iz-vješæivanja bivao sve manji i manji.Tadašnja je javnost postupno usvajala ar-gumente tzv. slobodnih medija, u stvarimedija koji su bili politièki srodnicionodobne oporbe i zagovornici njezinauspona na vlast. Bitno je znati da je taprotuhadezeovska oporba najveæim dije-lom izrasla iz ideoloških krhotina propa-log jugo-re�ima, pa nije èudo što su unjihovoj kritici “mraènih devedesetih”hrvatstvo i domoljublje svedeni na pukazakloništa tada (ali i danas) prisutnih ne-morala i pljaèke. Na valu raspolo�enjastvorenog takvim parolama došao je 3.sijeènja i pad HDZ-a, što je dovelo dooslobaðanja od HDZ-ova tutorstva onogrelativno malog preostalog broja kuæa(HRT, Vjesnik, Veèernji list) koje su kra-jem prošlog stoljeæa još bile pod manjimili veæim nadzorom te stranke. Uskoronijedno glasilo u Hrvatskoj više nije bilopod nadzorom bilo koje stranke iliideološke opcije na onaj kruti, tuðma-novski naèin neposrednog naruèivanjatekstova ili ureðivanja pojedinih medijana sastancima naju�eg vrha neke stranke.No, je li Hrvatska danas zemlja novinar-skih sloboda?

Medijski raèanizam: sloboda zaistomišljenike

Usporedimo polo�aj novinarstva uvrijeme Tuðmana i kasnije. Tuðman je ost-vario izravni nadzor nad ogranièenim bro-jem medija, no izvan toga je postojalavremenom sve šira mre�a oporbenih gla-sila u koju su se, uz puno potpore izvana,postupno ukljuèivali sve znaèajniji

medijsko-politièko-obavještajni igraèi.Stoga se mo�e reæi da je tijekom cijeleTuðmanove vladavine postojala, u poèetku

prigušena, (nikad ni izbliza potpunozagušena), a kasnije nièim ogranièena slo-boda oporbenog novinarstva koja jenerijetko prelazila granice dobra ukusa.Doduše, sve se to razvijalo usuprot, a nezahvaljujuæi Tuðmanovoj volji, ali sve-jedno, vrijeme u kojem je on vladao ne

2 br. 141, prosinac 2003.

AKTUALNO

Piše:

Egon KRALJEVIÆ


mo�e se nazvati razdobljem medijskogmraka. Kada se tomu pridodaju sna�ne kri-tike kojima je Tuðman zbog svoje me-dijske politike bio izlo�en izvana, jasno jeda su njegove ruke u pogledu utjecaja nasredstva masovnog priopæavanja bileprilièno èvrsto svezane.

Kakva je situacija od 3. sijeènja nao-vamo? Mediji su se, kao što je veæ konsta-tirano, oslobodili izravnoga poli- tièkogpritiska u ureðivaèkoj politici, no unatoètomu oni su postali vidljivo ideološki po-dudarniji nego ikada od pada komunizma.Dok je i u poèetku devedesetih èovjekuvijek mogao posegnuti za alternativnimizvorom informiranja, pa proèitati Feral,Novi list i sl., te u njima naæi stvarnost pot-puno suprotnu od one u dr�avnim medi-jima, u razdoblju nakon 3. sijeènja 2000.se baš nismo mogli pohvaliti alternativomkoja bi bila protute�a prevladavajuæemljevièarenju i lijevom liberalizmu karak-teristiènom za veæinu hrvatskih glasila.Kako je to postignuto, kako smo došli usituaciju vrišteæe medijske jednoliènosti?

Raèan i društvo su se u postizanju togcilja pokazali nemjerljivo pametnijima isposobnijima od prve HDZ-ove vlasti.Oni svoj monopol nisu postigli izravnim igrubim miješanjem u ureðivaèku politikupojedinih glasila kao HDZ, negostrpljivom politikom izgradnjeideološki srodnih medija u razdo-blju od 1990. do 2000. Ovim svojimstarim politièkim istomišljenicimaiz oporbenih dana (a i prije), s ko-jima su se zajednièki suprotstavljaliHDZ-u, oni su i nakon dolaska navlast ostavili potpunu profesionalnunovinarsku slobodu, znajuæi da æeih ovi, voðeni logikom ideološkogsrodništva i zahvalni za nemiješanjeu struku, i dalje nastaviti podupirati.

Istodobno, te su medijetreæesijeèanjske strukture upo-trebljavale na suptilan naèin: pla-siranjem ekskluzivnih informacijapreko njima bliskih novinara i "pri-jateljskih" glasila. Time su postizalivišestruk uèinak: s jedne su stranemanipulirali javnošæu u vlastitomepolitièkom interesu, a s druge straneodr�avali su dragocjen savez s novi-narima - lako kvarljivom branšomkoja je odluèujuæa karika vlasti usvakom društvu - naroèito onom de-mokratskog predznaka. Stoga nijeèudo da ovdašnji novinarski ceh nije

imao niti rijeèi zamjerke na neke nedvo-jbeno nedemokratske postupke (smjene uSlobodnoj Dalmaciji, Mesiæevo nazivanjeèitave stare redakcije Slobodnefašistièkom), o kojima bi - da ih je poduzeoTuðman spram neke redakcije lijeve pro-venijencije - vjerojatno raspravljaliUjedinjeni Narodi. Osim toga, istim susredstvom (preferiranjem vjernihuredništava) marginalizirali i na nisku raz-inu sveli ostala (toènije dva: Fokus i Hrvat-sko slovo) Raèanovoj vlasti nenaklonjenaglasila koja su, u nedostatku ekskluzivnihvijesti, svedena na, blago reèeno, razinuprosjeènosti.

Rezultat svega ovoga su više nego po-slušni i ideološki vjerni mediji, a sve toveæim dijelom bez politièkog upletanja usamostalnost novinarske struke!

Zadaæe nove vlade

U svakodnevici ove su mjere dovodiledo toga da je za vrijeme Raèanove vlastiveæina glasila, nafilana podatcima iz reak-tiviranoga obavještajnog podzemlja sta-roga komunistièkog re�ima, konstatnopodr�avala politièki shizofrenu situacijuu kojoj se HDZ i nacionaliste (a ne tadavladajuæu Raèanovu garnituru koja je

faktièki bila odgovorna za stanje u zemlji)stalno krivilo za sve: od siromaštva, prekopropasti poduzeæa, lopovluka i pljaèke pado nezaposlenosti… Suvišno je i na-glašavati koliko je manevarskog prostoraza provoðenje vlastite politike time dobi-vala donedavno vladajuæa koalicija.

Imajuæi sve to na umu, moglo bi se reæida od 3. sijeènja do danas u Hrvatskojpostoji visok stupanj novinarskih slo-boda, ali da nasuprot tome postoji zapan-jujuæa ideološka jednoliènost u hrvatskimjavnim glasilima. Ili, drugaèije reèeno,imamo novinare slobodne od izravnih po-litièkih utjecaja, ali istodobno imamoideološki neslobodno, ljevièarski rigidnoi spram politièkih neistomišljenikanesnošljivo, dakle nepluralno novinar-stvo. A sve to je rezultat briljantne (i,mora se priznati, veæinom legalnimsredstvima izvedene) medijske manipula-cije dojuèerašnje vlasti i njihovih iz-vanjskih podupiratelja.

Kako se isti ideološki omjer (i vrlopametno ljevièarsko navijanje) u hrvat-skom novinarstvu nastavlja i nakon izbora,to je sasvim jasno što je HDZ-ovoj vlastièiniti, ako �eli plesati dulje od jednog ljeta.Hoæe li ona biti u stanju izbjeæi zamke me-dijskog tuðmanizma i, ne miješajuæi se u

ljevièarenje veæ postojeæih medija,na demokratski naèin ustrojiti baremjedno uglaðeno glasilo koje ne æe bitineprijateljsko prema svemu što imanacionalni predznak? Od odgovorana ovo pitanje ne ovisi samo op-stanak HDZ- na vlasti. Naprotiv, us-troj demokratskih, pristojnih medijanacionalne orijentacije, zasnovanihna naèelu profesionalnosti, osnovnije preduvjet obrane dobranougro�enih uporišta bilo koje nacion-alno uravnote�ene hrvatske politike.A na nju, uz inozemnu potporu, na-valjuju agresivne i vrlo spretne snagepregrupiranog (liberalnim i socijal-demokratskim redizajnom zali-zanoga) jugoidnoga politièkogpodzemlja i nadzemlja, uistinu ni-malo bezazlen protivnik. Dakle, us-troj medija koji æe oblikovatihrvatsku misao i to u širokomeideološkom rasponu od, hrvatstvunesuprotstavljene ljevice ili liber-alizma, pa do tradicionalnih de-mokršæanskih hrvatskihsvjetonazora, jedan je od najva�nijihposlova nove vlasti.

AKTUALNO

Jeftina demagogija: Raèan i Mesiæ na prvosvi-banjskom grahu


MEÐUNARODNA OSUDATOTALITARNOGA KOMUNIZMA

(Prijedlog rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeæa Europe)

Parlamentarna skupština,

1. Uzimajuæi u obzir da su tijekom to-talitarnih komunistièkih re�ima u Sredn-joj i Istoènoj Europi poèinjena teškakršenja ljudskih prava (prouzroèena us-lijed totalitarne komunistièke doktrinediktature i potpune kontrole) ukljuèujuæi:

- ubijanje ljudi bez ikakvog zakonskogpostupka ili izricanje presude nakonsmaknuæa;

- progon politièkih protivnika diktature;- nepravedne sudske postupke;

- nepravedne izbore koji su vodili kuzurpiranju vlasti i de facto nametanjatakvih re�ima;

- neljudsko postupanje i muèenjeizvršavano u koncentracijskim logorima,zatvorima i pritvorima (a osobito po-litièkih zatvorenika i pritvorenika) što jevodilo do masovnih smrtih sluèajeva s ne-prirodnim uzrokom;

- progon temeljen na nacionalnoj pri-padnosti;

- progon temeljen na vjerskoj pripad-nosti;

- progon temeljen na pripadnosti nekojdruštvenoj skupini;

- progon i ubojstva sveæenika i crkvenihslu�benika;

- kršenje prava na nacionalno odreðenjei prisilno raseljavanje ljudi temeljeno nanacionalnoj pripadnosti, osobito zavrijeme Staljinove vlasti u SSSR-u;

- zabranu slobode udru�ivanja i slobodeokupljanja;

- ogranièenje slobode kretanja unutardr�ave i u inozemstvu;

- teška kršenja pluralizma i ne-moguænost stvarne politièke aktivnosti;

- teška kršenja slobode svijesti,mišljenja i izra�avanja;

- ogranièenje prava na informacije, ne-dostatak privatnosti i potpuni nedostatakslobode tiska;

- podršku teroristièkim komunistièkimpokretima koji su se borili izvan demok-ratske arene,

- konfiskaciju i prebacivanje finan-cijskih sredstava u inozemstvo, èija sud-bina je dosad ostala nerazjašnjena, a kojasigurno pripadaju narodu dotiènihzemalja;

- potpuna kontrola slu�bi sigurnosti nad�ivotima graðana.

Ovaj sa�etak je popis razlièitih oblikakršenja, od kojih su neka ili svaprovoðena u raznin totalitarnimre�imima.

2. Napominjuæi sa zadovoljstvom da sugotovo sve dr�ave Srednje i IstoèneEurope, koje su pretrpjele totalitarnekomunistièke re�ime, veæ postale demok-ratske zemlje i punopravne èlanice VijeæaEurope;

3. Uzimajuæi u obzir da se pojavljujusluèajevi populistièkih snaga, èiji je ciljstvaranje nostalgije za totalitarnim komu-nistièkim re�imima, osobito u zemljamakoje su pretrpjele takve re�ime. Takavpopulizam ojaèan je uslijed nedostatka in-

AKTUALNO

OSUDA KOMUNIZMA POTREBNA JE RADIRAZUMIJEVANJA DEMOKRACIJE

Prijedlog za donošenje rezolucije o potrebi meðunarodne osude komunistièkogtotatlitarizma Parlamentarnoj je skupštini Vijeæa Europe 25. rujna 2003. podniopredsjednik parlamentarne frakcije Europskih narodnih stranaka René van derLinden. Prijedlog se prosljeðuje struènim parlamentarnim odborima te se tra�i dana temelju izvješæa Povjerenstva Vijeæa Europe bude usvojena slu�bena deklara-cija o meðunarodnoj osudi totalitarnoga komunizma.

Od Glavnog tajnika Vijeæa Europe tra�i se da osnuje neovisno povjerenstvo, a oddr�ava èlanica Vijeæa Europe da osnuju nacionalne odbore za istra�ivanje komu-nistièkih zloèina, te da ukinu svaku tajnost na dokumentima koji bi mogli ras-vijetliti kršenje ljudskih prava za vrijeme komunistièkih re�ima. Osudakomunizma je nu�na radi razumijevanja demokracije, odbacivanja svih oblika dik-tatorskih nazora i antidemokratskih stremljenja, koji su se dogaðali na europskomtlu, ali i radi sprjeèavanje njihove ponovne pojave.

René van der Linden je iskusni konzervativni politièar iekonomist, èlan Demokršæanske stranke. Od 1977. do 1986.èlan je Predstavnièkog doma parlamenta KraljevineNizozemske. U razdoblju od 1986. do 1988. bio je dr�avnitajnik za vanjske poslove, gdje se uglavnom bavioeuropskim pitanjima, a od 1998. ponovno èlanPredstavnièkog doma. Èlan je nizozemskog Senata. Naeuropskoj je razini u više navrata obnašao istaknutedu�nosti.

René van der Linden

Parlamentarna skupštinaPotreba za meðunarodnom osudom totalitarnoga komunizma

Doc. 9875 rev. 25. rujna 2003.Prijedlog za donošenje rezolucije

Predstavlja gosp. van der Linden i ostaliO ovom prijedlogu nije se raspravljalo u Skupštini i on obvezuje samo one èlanove koji su ga potpisali

formacija i izobrazbe kod mladihnaraštaja o stvarnosti �ivota pod takvimre�imima, a nesposobnost nošenja stakvom "nostalgijom za prošlošæu" moglabi negativno utjecati na odluènost dijeladruštva da provede demokratsku reformu;

4. Uzimajuæi u obzir potrebu za jaèan-jem demokratskog graðanstva i odbijanjasvake koncepcije diktature i nedemokrat-skih trendova, koji su ranije postojali naeuropskom kontinentu, kako bi sesprijeèilo njihovo ponovno o�ivljavanje;

5. Napominjuæi da su nacistièki ifašistièki totalitarizam veæ do�ivjelimeðunarodnu osudu, ali da totalitarnikomunizam još uvijek nije osuðen izetièke perspektive;

6. Imajuæi u vidu Rezoluciju 1096(1996) Parlamentarne skupštine VijeæaEurope;

7. Poziva:

a. Glavnog tajnika Vijeæa Europe daosnuje politièki neovisno povjerenstvo zasakupljanje i procjenu informacija okršenju ljudskih prava za vrijeme totali-tarnog komunizma;

b. Dr�ave èlanice Vijeæa Europe, kojesu pretrpjele komunistièki re�im:

I. da uspostave nacionalne odbore zaispitivanje kršenja ljudskih pravapoèinjenih za vrijeme totalitarnihkomunistièkih re�ima, koji bi svojasaznanja trebala iznijeti VijeæuEurope;

II. da ukinu svaku tajnost – ukoliko onajoš postoji – dokumenata koji bi mo-gli rasvijetliti sluèajeve vezane zakršenja ljudskih prava poèinjena zavrijeme komunistièkih re�ima – oso-bito ona poèinjena od strane po-litièke policije komunistièkih tajnihslu�bi, te da potaknu svoje graðaneda se jave i svjedoèe o takvimdogaðajima pred tim povjerenstvomi nacionalnim odborima.

8. Odluèuje na temelju IzvješæaPovjerenstva Vijeæa Europe zatra�iti odOdbora ministara Vijeæa Europe usva-janje slu�bene deklaracije o meðunarod-noj osudi totalitarnog komunizma.

U potpisu �*�:Van der Linden, Nizozemska, EPP/CD

Akeam, Turska, EPP/CD

Andre, Francuska, EPP/CD

Agular, Portugal, EPP/CD

Atkinson, Ujedinjeno Kraljevstvo, EDG

Berisha, Albanija, EPP/CD

Bušic, Hrvatska, EPP/CD

Cosarciuc, Moldavija, LDR

Cubreacov, Moldavija, EPP/CD

Figel, Slovaèka, EPP/CD

Frunda, Rumunjska, EPP/D

Herkel, Estonija, EPP/CD

Martinez Casan, Španjolska, EPP/CD

Mihkelson, Estonija, EPP/CD

Mintas-Hodak, Hrvatska, EPP/CD

Nemeth, Maðarska, EPP/CD

Ouzky, Èeška Republika, EDO

Patereu, Moldavija, EPP/CD

Rochebloine, Francuska, EPP/CD

Saks, Estonija, SOC

Sasi, Finska, EPP/CS

Skarbovik, Norveška, EPP/CD

Smorawinski, Poljska, EPP/CD

Surjin, Maðarska, EPP/CD

Torbar, Hrvatska, EPP/CD

Toshev, Bugarska, EPP/CD

Wilkinson, Ujedinjeno Kraljevstvo, EDG vanWinsen, Nizozemska, EPP/CD

� 1� SOC: Socialist Group (Socijalistièka skupina)

EPP: Group of the European People's Party(Skupina Europske narodne stranke)

EDG: European Democratic Group (Europskademokratska skupina)

LDR: Liberal Democratic and Reformers'Group (Skupina liberalnih demokrata i reforma-tora)

UEL.: Group of the Unified European Left(Skupina Ujedinjene europske ljevice)

NR: not registered in a group (neregistrirani uskupini)


AKTUALNO


DRUŠTVENE TEMEDRUŠTVENE TEME


DRUŠTVENE TEMEDRUŠTVENE TEME

Da van pravo reèen, nisan ima namjeruse kandidirati na uvin izborima. Se rivati ilaktariti z svin unin tisuæami kandidati ko-jima je jedini izborni program uvaliti rit umeku, podatnu, unosnu saborsku fotelju!(Èast izuzecima kao èa san ja, naravno!).Da van pravo reèen, ja veæ godinami rijeè"politièar" do�ivljavan kako pogrdniizraz, da ne reèen psovku.

Nazva me je niki dan moj stranaèkikolega iz susjedne �upanije: – "Daj, Bla�,kandidiraj se ti na listi naše stranke tamo utvojoj izbornoj jedinici. Ja odustajen, jerniti tamo kega poznan, niti ki menepozna."

I tako, da san se nagovoriti. Koja san jamona. Kad me ki lipo zamoli, ne znan reæine. Da san �enska bin bija prava putana,radodajka, vero bin!

Insoma, i prije nego san èa poduzeja,æapala me je malodušnost. Kad san gledasve une silne mega-plakate. A tek radio,televizija, novine, dvoboj velikih pridmilijunskin auditorijen. Pak me je tješilaanketa po kojoj veæina biraèa izjavljuje dana njih promièba nanke malo ne utjeèe. Toje s druge strane samo potvrda da sve af-ere, pronevjere, sve svaðe i kraðe ne æe

odvratiti vjerne biraèe da glasuju za"svoje". A i sva ta i takova silna promièbami izgleda kako niki bulevar sumraka,kako "štajga" s crlenin feralima po kojojštraftaju putane nudeæi nan se i mameæinas da nan šolde poberu.

Zato san odluèija pojti ud vrta do vrata!Direktna promièba!

Pa san najprije zakuca na vrata svojojmateri.

– "Lipa stara moja" – san poèeja umil-jato. "Da znaš da san se kandidira. Æeš val-jda za me glasovati!?"

– "Veru pak ne æu!"

– "Milin? Stara moja, èa si zbisla! Zasina svojega roðenoga ne æeš dati glas?"

– "Ne, ne vero ne æu! Ja æu kako i dosadglasati za svoje!" – Tako ona meni!

– "A èa nisan ja tvoj roðeni, prvoroðenisin, stara moja?" – san zavapija.

– "Sin je sin, ma ujerenje je uvjer-enje!!!" – je ustala nepokolebljiva moja

stara. Bo�e, Bo�e, èa još takovih ima! E,ma iman ja i za te pencilin, stara moja! Paksan je poèeja vaditi mast, da su se uti njeniSDP-ovci skoalirali s IDS-on, koji mojastara ne more smisliti. Jer, osin èa je SDP-ovka, moja stara je velika Hrvatica. Pak mije na kraju priznala da æe glasovati za nikustranku centra, za umirovljenike. Ni livoni desno!

– "Stara moja, kad greš po putu koji te ujamu vodi, moraš pojti livo, eli desno!"Inšoma sva mi moja demagogija ni pomo-gla. Je rekla da za moje "ustašine" ne æeglasati i gotovo!

Èa æu sad? Odustati? A, ma. Kad boljepromislin, èa bin ja zaprava dela u Saboru.I koliko bin se tamo zadr�a. Zamislite dapoèmen ovako:

– "Dame i gospodo, drugarice i drugovi!Ja se zala�en za to da se smanji broj zas-tupnika u našen parlamentu. I da njin sedrastièno smanje bezobrazno visokeplaæe!" Ma ne bi da me izbacili glavaèkevan. Ubili bi boga u meni, kako tovara bime namlatili. I èa meni to rabi? Vero ne!

Vaš Bla� Piljuh

PISMA IZ ISTRE

IZBORI . . .(se za fotelju!!!)


KRVAVI MAKARSKI DANAK (II.)I poèetkom 1944. zapovjedništvo

oru�nièkog voda Makarska javljalo jekako se u narodu još osjeæa neprijatel-jska promièba, pa veæina puèanstva,osobito primorskog, vjeruje u pobjedupartizana. Njih na Biokovu ima 150do 200. Uz teško stanje opskrbe,slabljenju ugleda hrvatske dr�ave pri-donosi i bahato ponašanje njemaèkihvojnika, od kojih su neki uhvaæeni upljaèki napuštenih stanova. Tomutreba pridodati i saveznièka bombar-diranja. U jednom od njih, 7. sijeènja1944., napadnut je sam grad. Pet jeosoba poginulo, a više njih ranjeno.Ošteæen je franjevaèki samostan inova crkva. Dvije su kuæe srušene, adesetak ih je ošteæeno. Prekinuta jenastava, uèenici i profesori su serazbje�ali, a u samostanu je ostaogvardijan s još dvojicom fratara.

No, partizanske se snage nisu usuðivalenapasti grad, ali su poduzimale niz diver-zantskih akcija, upravljenih na likvidi-ranje nepoæudnih pojedinaca, ošteæenjeprometnica i uopæe uništenje imovine.Ipak, još u srpnju 1944. u partizanskim seizvješæima priznaje kako u makarskomkotaru “nema ni pedlja osloboðenog teri-torija”.

Partizanski terornad politièkim protivnicima

Kako zamišljaju slobodu, partizan-ske su vlasti pod presudnim utjecajemkomunista pokazale i prije nego što suušle u Makarsku. Pobjednièki pohodkomunistièkih partizana nije pratilosamo uvoðenje diktature, pljaèka iglad, nego i sustavno likvidiranje pro-tivnika komunistièkog poredka. Meðuneprija- teljima su u prvome redu bilihrvatski katolièki sveæenici. Potanjihpodataka o raspolo�enju fratara umakarskom podruèju i zbivanjimaunutar samostana u Makarskoj, Zaos-trogu i �ivogošæu, te o odnosu hrvat-skih graðanskih i vojnih vlasti premaCrkvi na ovom podruèju, na�alost,nema, jer makarska samostanskakronika za razdoblje 1941.-1955. nepostoji. Uništili su je sami fratri, u

strahu od komunistièke represije. Tajpodatak, dakako, ne govori samo oprilikama koje su vladale, nego se iz

njega dade ponešto zakljuèiti i osadr�aju kronike za to razdoblje.

Broj sveæenika i redovnika koje suubile partizanske komunistièke vlastije, prema nepotpunim podatcima,dosegao 287 ubijenih sveæenika, 201redovnika, 54 bogoslova,sjemeništarca i laika iz raznih re-dovnièkih zajednica, te 30 èasnih ses-tara ili, ukupno, 601 �rtvu. Više stot-ina sveæenika, redovnika i redovnicanakon rata je na politièkim procesimaosuðeno na teške zatvorske kazne. Ufondu Komisije za odnose s vjerskimzajednicama, koji se èuva u Hrvat-skome dr�avnom arhivu, postoji bil-ten od 145 stranica, s naslovom“Pregled osuðenih sveæenika, èasnihsestara i crkvenih funkcionera svihvjeroispovijesti na teritoriju NRHrvatske od 1944. do 1951. godine”.Prema tom biltenu, osuðeno je 206 rkt

sveæenika, 15 rkt bogoslova, 15 rktèasnih sestara, 3 gkt sveæenika, 13prav. sveæenika, 1 pravoslavnamonahinja, 1 evangelièki vjerskislu�benik, 2 muslimanska, 7 ad-ventistièkih i 7 slu�benika Jehovinihsvjedoka. U tom trenutku (1951.) sena izdr�avanju kazne u KPD StaraGradiška, Lepoglava i Po�ega nalazi57 rkt sveæenika, 9 rkt bogoslova, 3rkt èasne sestre i 1 pravoslavnisveæenik.

Meðu onima koji se ne spominju ubiltenu, iz èega se mo�e išèitati da susmaknuti bez ikakva suda, nalazi se igvardijan makarskog samostana, fraDominik Šulenta. No, on nije prva�rtva meðu sveæenicima i redovni-cima makarskog dekanata.

Prvi je na podruèju dekanata stradaofra Karlo Æulum, �upnik u Zavo-janima. Kozièkog �upnika fra La-dislava Ivankoviæa 29. srpnja 1942.ubili su èetnici, skupa s još 66 njego-vih �upljana. Partizani su 28. prosinca1943. ubili fra Petra Pavišu, �upnikau Bastu – Baškoj Vodi, a 20. o�ujka1944. fra Antu Benutiæa, �upnikaIgrana i Drašnica. Kotarski komitetKPH za Makarsku u svom je izvješæuza o�ujak 1944. javio 3. travnja 1944.Biokovsko-neretvanskom okru�nomkomitetu KPH: “Za ovaj mjeseclikvidiran je samo jedan špijun, i topoznati zlikovac Fra Ante Benetiæ(sic!), �upnik iz Igrana. Èije je umor-stvo mnogim� a� postalo zagonetno.U Drašnicam� a� su uhvaæeniZvonko Šulenta, Frane Papiæ, Fabi-jan Begoviæ i Andrija Mlaè koji jenepa�njom polkoma II. èete pobjegao,dok je (sic!) Papiæ i Begoviæ strijel-jani. Akcije naše vojske narod je po-pratio sa dosta oduševljenja naroèitoprilikom likvidacije fra Ante i vojnihdezertera iz Drašnica”.

Opæinski komitet KPH za Makarskuje poèetkom 1944. izvješæivao da se,unatoè povoljnu raspolo�enju naroda,još uvijek sna�no primjeæuje utjecaj“reakcije”. Mnogi su oèekivali engle-

IZ POVIJESTIIZ POVIJESTI

Fra Dominik Šulenta, gvardijanfranjevaèkog samostana u Makarskoj

Piše:

Tomislav JONJIÆ


sko iskrcavanje, pa su osvanule i pa-role u prilog Englezima. “U Podgorise zapa�aju primjedbe od pojedinihmještana na posljednja streljanja sastrane naše vlasti, pitanjem zašto sehapsi i ubija? Ovo se najvišeprimjeæuje od mjesnog predsjednikaJ.N.O.F. (popa). U Tuèepima seprimjeæuje negodovanje u vezi salikvidiranjem Brbiæa Marijana, kojihoæe reæi da je on u zadnje vrijeme biodobar, te da se je narodu govorilo, daæe biti upoznat o razlogu streljanja iostalom. U Brelima su neki èlanovimjesnog N.O.O. i pop Šoljaniæ samolbom poduzimali, da se iz zatvorapusti Jure Jurišiæ, jer da je to �eljanaroda, koji je uza nj velikomveæinom. Zane Jurišiæ, otac fratra izBaškevode, koji je predsjednik mjes-nog odbora J.N.O.F. je kazao: ’Ko znako æe do godine vladati’”.

Umorstvo osamnaestuglednih Makarana

Zagrebaèki nadbiskup dr. AlojzijeStepinac potu�io se 2. lipnja 1946.mons. Josephu Hurleyu, novoime-novanomu papinskom nunciju u Jugo-slaviji kako se raèuna da su “brojne

tisuæe Hrvata strijeljane. Raèuna se daje oko 200.000 ljudi ubijenih”. A uMakarsku koju su dva dana ranije bezborbe napustile hrvatska i njemaèkaposada, partizani su 21. listopada1944. ušli s pjesmom koju smo èulipedesetak godina kasnije u Vukovaru.Suvremenik je u dnevniku zabilje�ioda su u grad ušli pjevajuæi, “uz ur-lanje: ’Bit æe klanja, bit æe mesa’.”

Vrlo je va�no napomenuti, da – neraèunajuæi spomenuti sluèaj fra AnteBenutiæa – nakon pregleda partizan-skih ratnih dokumenata, te fondovapartijskih komiteta za Makarsku od-nosno biokovsko-neretvansko po-druèje, nije moguæe pronaæi nijedandokument kojim se, makar neistinito,makarske fratre i tamošnje intelektu-alce optu�uje za tzv. protunarodnodjelovanje. Radi toga partizanskimzloèinima nedostaje bilo kakva moti-vacija, osim mr�nje. Tek kasnije, izarata, radi pokušaja opravdanja

zloèina, nastali su pamfleti u kojimase tvrdi da je i u Makarskoj “katolièkikler” pomogao da “šaèicaproustaških elemenata” uz pomoætalijanskih okupacijskih vlastipreuzme vlast. U zloglasnome “Mag-num crimen”, komu-nistièko-masonskom pamfletu protivKatolièke crkve , Viktor Novak zafranjevaèki samostan u Makarskojka�e da je spadao u “naroèitarasadišta ustaškog pokreta”, iz kojihje ponikao “velik broj zatrovanihklerofašistièkih agitatora”. Fra Do-minika Šulentu æe Novak svrstati u“ustaške i njemaèke suradnike” kojeæe “po zlu pamtiti preostali naroddrugog vremena”, kako tvrdi “jedanodlièan poznavalac hercegovaèkih(sic!) prilika”.

Zapravo je Novak prepisao paušalnei hajkaške formulacije iz èlanka“Fratarska mantija skrivala je zloèincei izdajice”, koji je 1945. objavljen u

Groblje Sv. Ilije u Kozici, mjesto zloèina


Grobnica fra Ladislava Ivankoviæau Kozici

10 br. 141, prosinac 2003.

partizanskoj “Slobodnoj Dalmaciji”(br. 123/III), što nije naodmet na-pomenuti kao ilustraciju naèina nas-tanka Novakova “znanstvenog djela”.

Gvardijana Šulentu su partizaniodluèili kazniti zbog odbijanja nji-hova tra�enja da pomogne partizanskipokret. Ipak, ne smatrajuæi se odgo-vornim ni za što, gvardijan je odbioprijedlog sto�ernika ustaškog sto�erau Makarskoj, Mate Tomiæa, da se ifratri povuku pred partizanskom na-jezdom, te je s još nekoliko sveæenikai studenata bogoslovije ostao u samo-stanu. Odmah po ulasku u Makarsku,partizani su došli u samostan podizlikom da provjere ne kriju li se unjemu njemaèki vojnici. Gvardijan jeodvratio da u samostanu nema nihrvatskih ni njemaèkih vojnika. Ipak,iste veèeri ga uhiæuju, a par dana

kasnije uhitit æe i fra Antu Antiæa,kojega su sutra pustili iz zatvora.

Kako piše fra Petar Bezina, “fra D.Šulentu su 2. studenoga 1944. g. s donNikom Deliæem, fra FranomBoriæem, don Markom Devèiæem i sjoš dvadeset ljudi iz Makarske, vezali�icom za desnu ruku, a lijeva im je bilaslobodna, a sve zajedno s jednomdugom �icom uzdu�no. Išli su izMakarske preko Staze prema Kozici.(…) Bila je subota, 4. studenoga 1944.godine, oko dva sata poslije ponoæi.Strijeljani su (na kozièkom groblju,op.): don Niko Deliæ, kanonik i dekanMakarske, don Marko Devèiæ,sveæenik iz Podgore, fra DominikŠulenta, gvardijan u Makarskoj i fraFrano Boriæ, rodom iz Podgore.Prema svjedoèenju fra Pavla Matiæa(istom zgodom uhiæenog �upnika uGradcu, op. T. J.), Marijan Brbiæ,

rodom iz Tuèepa, nije bio u grupiubijenih u Kozici. On je ubijen uZagvozdu, 10. studenoga 1944. go-dine. Umjesto njega u Kozici je strijel-jan Ante Kri�aniæ, brat fra KrsteKri�aniæa, trgovac u Podgori. U grupiubijenih u Kozici bili su i SreækoBušeliæ, trgovac iz Makarske, Bo�oDeur, umirovljenik iz Makarske,rodom iz Stankovaca i Luiði Mo-ravec, Slovenac, rodom iz Makar-ske.»

Fra Karlo Jurišiæ napominje kako su«unaprijed osuðene» ubojice zapravokanili smaknuti na skrovitu mjestu i ba-citi ih u jednu biokovsku jamu, ali setomu usprotivio jedan èlan mjesnog od-bora, inaèe nepartijac. On je zahtijevaoda, kad se ti ljudi veæ moraju ubiti, nebudu baèeni u jamu kao �ivina, nego daih se bar pokopa na groblju. Tako je ibilo.

Bezina nastavlja: «Za ostalu deseto-ricu makarskih muèenika kri�ni put senastavio iduæih šest dugih dana i jošdu�ih noæi. Odvode ih iz Kozice uImotski, a zatim u Zagvozd, gdje su upredjelu zvanom Škrgulja � od -nosno� Šuvarov dolac 10. studenogastrijeljani i zakopani: Ante Antu-noviæ iz Makarske, rodom iz Kozice,njegov sin Pero, mladiæ od dvadesetgodina, Ivan Diviæ reè. Mile, glavarBaške Vode, Julije Jurišiæ, èinovnikiz Makarske, rodom iz Molata, Mari-jan Brbiæ iz Tuèepa, glavar sela,Èedomil Letica, student iz Podgore,Miljenko Pavišiæ, zemljoradnik izDrašnica, Ante Stanièiæ, upraviteljpošte u Makarskoj, rodom iz BaškeVode, Vinko Stanièiæ, èinovnik izMakarske i Niko Vranješ, drvodjelaciz Makarske.

Kao i pri svim ubijanjima po krat-kom postupku OZN-a je tek 22. stude-nog napisala presudu u obliku oglasa,navodeæi da je sve ubijene Vojni sudVIII. korpusa, Vijeæe pri štabubiokovsko-neretvanskog podruèja, usmislu èl. 13., 14. i 15., a u svezi s èl.16. i 17. osudio na smrt strijeljanjemkao ratne zloèince, na gubitak graðan-ske èasti i zapljenu imovine. Ne na-

Mrtvaènica na kozièkom groblju


br. 141, prosinac 2003. 11

vodi se sastav vijeæa, kao ni datumsuðenja. Za šestoricu se navodi da suèlanovi ustaškog logora u Makarskoj,a za drugu šestoricu da su špijuni islièno. Drugih obrazlo�enja nema.”

Ubijeno je osamnaest ljudi, bezsuda. Naknadna, konstruirana iizmišljena «osuda» objavljena je u«Slobodnoj Dalmaciji» od 25. stude-noga 1944. Pišuæi pedeset godinakasnije o martiriju osamnaest Makar-ana, dr. Frano Glavina je potvrdio danema nikakva podatka «da je voðenbilo kakav postupak, da su ispitivanisvjedoci ili uhiæeni». Kozièki �upnik

fra Milan Vrdoljak, nastavlja Glav-ina, napravio je 1972. grob za fra La-dislava Ivankoviæa i u nj potajnoprenio i posmrtne ostatke osmoricesmaknute na groblju. Na nadgrobnomje spomeniku napisano samo ime fraLadislava Ivankoviæa, ali da je ugrobu pokopano više ljudi, mogle suupuæivati psalamske rijeèi: «Doðite ividite okrunjene muèenike!» Ogrtaèdon Nike Deliæa jedna je partizanka,koja je nazoèila smaknuæu i protivilase posljednjoj �elji osuðenika, onoj dase prije smrti ispovjede, prekrojila usuknju...

Poratna smaknuæa i progoni

Iza osamnaest ubijenih ostalo jejedanaest udovica s 34 djece. Njihovakalvarija nije prestala smaknuæemnajmilijih. OZN-a za oblast Dalmacijuzatra�ila je 21. kolovoza 1946.okru�nicom br. 345-IV, da se napravipopis osoba «likvidiranih poslijeosloboðenja kratkim posutpkom ilipresudom», te da se uza nj napravi i«spisak rodbine za navedena lica uzkratke karakteristike, s naznakom rod-binske veze s istima». Rodbina je os-tala trajno obilje�ena, u duhulenjinsko-staljinskog uèenja o kolek-tivnoj odgovornosti svih osoba«povezanih sa zloèinaèkom okoli-nom».

Iduæe, 1945. godine, uslijedile sunove �rtve. Fra Anselmo Kamber,

�upnik u Podaci, ubijen je u Makar-skoj 7. veljaèe 1945. Studij bogo-slovije prestao je djelovati 1945., abogoslovi su odvedeni u partizane iposlani na frontu u završnim borbama.Bila je to izvrsna prigoda za uklan-janje politièkih i ideoloških protiv-nika. U to su doba stradali ili ubijenigimnazijalac fra Josip Erceg koji jepoveden s bogoslovima, te studentifra Augustin Glavaš, fra ValentinŠimiæ i fra Rudolf Vuèiæ. U Zagrebuje 9. kolovoza 1945. osuðen na smrt ismaknut na nepoznatom mjestu dr.fra Bone Radoniæ, profesor Fran-jevaèke visoke bogoslovije u Makar-skoj, koji se s hrvatskom vojskom po-vukao iz Makarske.

Borba protiv crkve, osobitoKatolièke, ostat æe trajno obilje�jejugoslavenskoga komunistièkogre�ima. Komunistièki izaslanici nabiokovsko-neretvanskom podruèju(Rade �igiæ, Edvard Kardelj,Vladimir Bakariæ) na partijskimsastancima nisu tajili svojimdrugovima, da rat ne æe okonèatiistjerivanjem Nijemaca, negouklanjanjem svih protivnikakomunistièkog pokreta, a meðu njimasu na prvom mjestu HSS-ovci i kler.Bakariæ se ni u pismu mons.Svetozaru Rittigu ne ustruèava 14.o�ujka 1946. sveæenike opæenitonazvati “našim neprijateljima”. Dokbritanski veleposlanik RalphStevenson olako prihvaæa ocjenu daje Makarska bila «ustaško uporište»,ne dangubeæi na raspravu osmaknuæima bez suðenja, engleskiknji�evnik i obavještajac EvelynWaugh u svom æe poznatom izvješæuo stanju Katolièke crkve u Hrvatskojspomenuti i smaknuæe don NikeDeliæa, fra Dominika Šulente i fraFrane Boriæa, domeæuæi upuæenije:«Partizani ne prave razliku izmeðusvojih politièkih protivnika isuradnika neprijatelja. Tako se svakisveæenik koji se istaknuo u pru�anjuotpora komunizmu javno osuðuje kaonarodni neprijatelj...»

Zajednièka grobnica �rtava u Kozici

Franjevaèki samostan u Makarskoj 60-tih godina


12 br. 141, prosinac 2003.

PRILOZI ZA BIOGRAFSKI LEKSIKONHRVATSKIH POLITIÈKIH UZNIKA (XX.)

1470. JOOD, Elizabeta (Jakov) -roð. 24.09.1926., Zagreb. Osuð. 1945.presudom Vojnog suda Zagreb po èl.14,5, 17, na 8 god. zatvora.

1471. JOSIÆ, Josip (Marijan) - roð.01.01.1933., Bebrig. Osuð. 1972. presudom Opæ. suda Brod poKZ èl. 119/3 na 30 DANA zatvora.

1472. JOVANOVIÆ, Danica (Marko) - roð. 28.04.1912., Du-brovnik. Osuð. 1946. presudom Div. vojnog suda u Splitu poZPND èl. 3, t. 4. na 3 god. zatvora.

1473. JOVANOVIÆ, Josipa (Antun) - roð. 12.04.1902., Ra-jevo Selo. Osuð. 1946. odlukom Odjela Unutrašnjih Poslova kao«pristaša ustaša» na 2 mjes. zatvora.

1474. JOVETIÆ, Janja (Nikola) - roð. 01.01.1905., Blato,Lièka Jasenica. Osuð. 1947. presudom Okru�nog suda Karlovacpo ZPND 5L.3.t.3. na 2 god. zatvora.

1475. JOZIÆ, Irma (Josip) - roð. 01.01.1925., Virovitica.Osuð. 1969. presudom Okr, suda Bjelovar po KZ èl. 174. na 6mjes.. zatvora.

1476. JOZIÆ, Ljubica (Ðuro) - roð. 10.05.1919., Potoèani.Osuð. 1946. presudom Div. Vojnog suda po ZPND èl. 3. t. 14. na3 god. zatvora.

1477. JOZIÆ, Ljubica (Stjepan) - roð. 24.09.1924., Potoèani,Po�ega. Osuð. 1946. presudom Div. Vojnog suda Osijek poZPND èl. 3. t. 14. na 3 god. zatvora.

1478. JOZIÆ, Vinko (Ilija) - roð. 14.04.1919. u Sl. Brod.Osuð. 1945. presudom Okru�nog suda za Liku zbog dragovol-jnog stupanja u ustaše, na 6 god. zatvora.

1479. JUBING, Matija (Ivan) - roð. 01.01.1921., Runoviæi,Imotski. Osuð. 1948. presudom Okr. suda Split po ZPND èl. 3. t.14. na 1 god. i 2 mjes. zatvora.

1480. JUGORIÆ, Asica (Mijo) - roð. 01.01.1908., Venje,Po�ega. Osuð. 1948. presudom Okr. suda Sl, Brod. po ZPND. èl.3. t. 14. na 10 mjes. zatvora.

1481. JURGEC, Katica (Mira) - roð. 18.11.1918., Zagreb.Osuð. 1951. presudom Kot. suda Maribor na 14 mjes.. zatvora.

1482. JURAÈ, KATA (?) - roð. 01.01.1900., Brod. Stupnik.Osuð. 1945. na zatvor.

1483. JURAK, Josip (Ignac) - roð. 11.02.1905., Zagreb.Osuð. 1947. presudom Okru�nog suda Zagreb po èl. 6. na 8 mjes.zatvora.

1484. JURAK, Terezija (Ivan) - roð. 01.01.1901., Bertunec.Osuð. 1947. presudom Okru�nog suda Vara�din po ZPNDèl.3.t.14. na 5 god. zatvora.

1485. JURANIÆ, Barica (Alojz) - roð. 01.01.1922., Borko-vac. Osuð. 1947. presudom Okru�noga narodnog suda Bjelovarpo ZPND èl.3.t.14. na 4 god. zatvora.

1486. JURANIÆ, Dragica (Alojz) - roð. 01.01.1927., Banko-vac. Osuð. 1947. presudom Okru�nog suda Vara�din po ZPNDèl.3.t.14. na 3 god. zatvora.

1487. JURANIÆ, Mira (Antun) - roð. 21.11.1922., Zagreb.Osuð. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb po ZPND èl. 3. t.14. na 13 mjes. zatvora.

1488. JURASEK, Bosiljka (Adam) -roð. 01.01.1927., M. Dra�ica, Rijeka.Osuð. 1952. presudom Kot. suda Ra-dovljica po KZ èl. 303 na 8 mjes.. zat-vora.

1489. JURÈEVIÆ, Lucija (Jura) - roð. 30.05.1905., Kar-lovac. Osuð. 1946. presudom O.S. Karlovac po èl. 3, t. 3 i 6. na 12god. zatvora.

1490. JURÈIJAK, Ljubica (Martin) - roð. 07.07.1906., Dra-galiæi. Osuð. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovar poZPND èl.3.t.14, na 1 god. zatvora.

1491. JURETIÆ, Vila (Valnet) - roð. 01.01.1901., Sušak.Osuð. 1949. presudom Kotarskog suda Delnice po èl. 303. na 4god. zatvora.

1492. JURIÈEV, Margareta (Ivan) - roð. 13.02.1917., Za-greb. Osuð. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb po ZPNDèl. 3. t. 8. na 6 god. zatvora.

1493. JURIÈEV, Margareta (Ivan) - roð. 13.02.1917., Za-greb. Osuð. 16.01.1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND èl. 3. t. 8. na 6 god. zatvora.

1494. JURIÆ, Ankica (Nikola) - roð. 01.01.1914., Split.Osuð. 08.12.1945. presudom Div. vojnog suda Split po ZPND èl.11. na 1 god.I 6 mjes. zatvora.

1495. JURIÆ, Ankica (Nikola) - roð. 01.01.1914., Prugovo.Osuð. 26.02.1948. presudom Okr. suda Split po ZPND èl. 3, t. 8 I14. na 5 god. zatvora.

1496. JURIÆ, Janja (Milan) - roð. 01.01.1902., D. Velenje.Osuð. 05.12.1947. presudom O.S. Sisak po ZPND èl. 3. t. 14. na1 god. zatvora.

1497. JURIÆ, Jelka (Stevo) - roð. 01.01.1924., DonjaVelešnja. Osuð. 25.05.1948. presudom Okru�nog suda Sisak poZPND èl. 3, t. 14. na 7 mjes.. zatvora.

1498. JURIÆ, Mamilda (Viktor) - roð. 01.01.1919., Zagreb.Osuð. 12.06.1945. presudom Vojnog suda Komande Grada Za-greba po UVS èl.14. na 10 god. zatvora.

1499. JURIÆ, Milka (Mile) - roð. 01.01.1927., Struga. Osuð.1947. presudom O.S. Sisak po ZPND èl. 3. t. 14. na 18 mjes.. zat-vora.

1500. JURIÆ, Sofija (Ilija) - roð. 01.11.1925., Zagreb. Osuð.1946. presudom Div.Voj. suda Zagreb po èl, 3. t. 14. na 5 god.zatvora.

1501. JURIÆ, Štefanija (Šimun) - roð. 01.01.1923., Konjiæ,Slavonski Brod. Osuð. 1948. presudom Okru�nog suda Sl. Brodpo ZPND èl. 3. t.3. na 18 mjes.. zatvora.

1502. JURIÆ, Zora (Ivan) - roð. 14.04.1920., Zagrebu. Osuð.1945. presudom Vojnog suda Osijek po UVS èl. 14, na 7 god. zat-vora.

1503. JURINA, Jaga (Antun) - roð. 18.03.1898., Kaber.Osuð. 1947. presudom Okru�nog suda Vara�din po ZPNDèl.3.t.14. na 8 god. zatvora.

1504. JURINA, Slavko (Vinko) - roð. 01.01.1920., Bjelovar.Osuð. 1947. presudom Okru�nog suda Bjelovar po ZPNDèl.3.t.14. na 2 god. zatvora.

1505. JURIŠA, Vera (Josip) - roð. 17.10.1910., Zagreb. Osuð.1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb po ZPND èl. 8. t. 1. na1 god. zatvora.

DOKUMENTI

Priredio:

Jure KNEZOVIÆ

br. 141, prosinac 2003. 13

1506. JURIŠIÆ, Marija (Andrija) - roð. 22.12.1924., Bage-vac. Osuð. 1946. presudom Div. vojnog suda Bjelovar po ZPNDèl. 3, t. 14. i èl. 4. na 18 mjes. zatvora.

1507. JURIŠIÆ, Šime (Vid) - roð. 22.02.1912., Suhopolje.Osuð. 1946. presudom Okru�nog Narodnog suda Zagreb poZPND èl.3.t.3, i 4. na 5 god. zatvora.

1508. JURKIÆ, Vinko (Marinko) - roð. 01.01.1926., Split.Osuð. 1944. presudom Vojnog suda Split po UVS èl.14. na 5 g. i6 mjes. zatvora.

1509. JURKOVIÆ, Ankica (Mijo) - roð. 21.06.1928., Vo-lodersko Brdo. Osuð. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagrebpo ZPND èl. 11 na 1 god. zatvora.

1510. JURKOVIÆ, Brigita (Ivan) - roð. 15.09.1922.,Ljubuški. Osuð. 1945. presudom Vojnog suda Osijek po ZPNDèl.3.t.14. na 10 god. zatvora.

1511. JURKOVIÆ, Matilda (Imbra) - roð. 28.03.1902.,Popovaèa. Osuð. 1946. presudom Vojnog suda Zagreb po ZPNDèL.11. na 5 god. zatvora.

1512. JURKOVIÆ, Mato (Ivo) - roð. 01.01.1955., Opatovac.Osuð. 1981. presudom Okr. suda Po�ega po KZJ èl. 157. i 134/2na 5 mjes. zatvora.

1513. JURKOVIÆ, Ru�ica (Marko) - roð. 21.11.1925., D.Andrijevci. Osuð. 1946. presudom Div. Vojnog suda Po�ega poZPND èl. 11. na 1 god. zatvora.

1514. JURKOVIÆ, Zlata (Ivo) - roð. 10.03.1927.,Graboštani, Kostajnica. Osuð. 1945. presudom Vojnog suda 4.Vojne Oblasti na 15 god. zatvora.

1515. JURLIN, Julka (Martin) - roð. 01.01.1912., Šal Ina.Osuð. 1945. presudom Vojnog suda Splitskog Vojnog Podruèjapo ZPND èl. 11 na 6 god. zatvora.

1516. JUROŠ, Ana (Ivan) - roð. 27.03.1921., Vinjani, Imot-ski. Osuð. 1945. presudom Vojnog suda II. Armije po ZPNDèl.3.t.3. na 12 god. zatvora.

1517. JUSTIÆ, Elizabeta (Vinka) - roð. 18.09.1909., Zagreb.Osuð. 1948. presudom Okr. suda Zagreb po èl. protiv nar. idr�ave na 2 god. zatvora.

1518 JUSTIÆ, Jelena (Pavle) - roð. 01.01.1926., Slav. Brod.Osuð. 10.06.1949. presudom Okru�nog suda Zagreb po ZPNDèl.3,t,2.,èl.9.t.1. na 2 g. i 3 mjes. zatvora.

1519. JUSTUŠ, Filip (Filip) - roð. 01.01.1914., Benkovci.Osuð. 1961. presudom Okr. suda Osijek po KZ 119/3 na 4 mjes.zatvora.

1520. JUŠIÆ, Katica (Mijo) - roð. 18.09.1922., Šušnjari.Osuð. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovar po ZPNDèl.3.t.14. na 1 god. zatvora.

1521. JUŠIÆ, Marija (Matija) - roð. 21.01.1898., Zagreb.Osuð. 1945. presudom suda Za Zaštitu Èasti Hrvata i Srba po èl.2. t. 4, na 5 mjes. zatvora.

1522. JUŠIÆ, Mira (Filip) - roð. 01.01.1931., Zagreb. Osuð.1952. presudom Kot. suda Gorica po KZ èl. 303. na 1 god. zat-vora.

1523. JUŠINSKI, Stjepan (Mato) - roð. 08.04.1907., DonjaKupèina. Osuð. 1945. presudom Okru�nog suda Karlovac bioUSTAŠA za NDH na 3 god. zatvora.

1524. JUZBAŠIÆ, Ljerka (Ivan) - roð. 28.08.1914., Zagreb.Osuð. 1945. presudom Okru�nog suda Banija po ZPND èl. 1, 4,5. i 6. na 2 god. 6 mjes. zatvora.

1525. KABOLIN, Branka (Franjo) - roð. 01.01.1921.,Zagreb. Osuð. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb po èl.SURADNJA S NDH na 10 mjes. zatvora.

1526. KADARIN, Marija (Josip) - roð. 02.12.1923.,Bukovac. Osuð. 1948. presudom Okru�nog suda Rijeka po KZèl.303. na 6 god. zatvora.

1527. KADIÆ, IVANKA (Tošo) - roð. 10.10.1906., Barbeton,SAD. Osuð. 1946. presudom Okru�nog suda Osijek po ZPNDèl.3.t.3. na 20 god. zatvora.

1528. KAGIÆ, Kata (Lovro) - roð. 14.02.1905., Lubenica.Osuð. 1947. presudom Okru�nog suda Bjelovar po ZPNDèl.3.t.14. na 7 god. zatvora.

1529. KAIN, Rozalija (Roko) - roð. 01.01.1925., Selnik.Osuð. 1947. presudom Okru�nog Narodnog suda Vara�din poZPND èl.3.t.14. na 3 god. zatvora.

1530. KAJTAR, Ðuro (Antun) - roð. 01.01.1952., Beravci.Osuð. 1974. presudom suda za Prekršaje Sl. Brod, po èl. 119/3 na30 dana zatvora.

1531. KAKŠA, Marica (Tomo) - roð. 01.01.1915., Sesvete.Osuð. 1951. presudom Okru�nog suda Bjelovar po ZPNDèl.3.t.3. na 3 g. i 6 mjes. zatvora.

1532. KAKUK, Ru�a (Ðuro) - roð. 13.12.1928., Alilovci,Po�ega. Osuð. 1946. presudom Vojnog suda Osijek po ZPND èl.3. t. 14. na 18 mjes. zatvora.

1533. KALAJD�IÆ, Ivka (Stjepko) - roð. 26.03.1926., Split.Osuð. 1946. presudom Okru�nog suda Split po ZPND èl.3.t.3. na4 god. zatvora.

1534. KALÈEVIÆ, Ana (Martin) - roð. 01.01.1918., N.Bukovica, P. Slatina. Osuð. 1947. presudom Okru�nog sudaDaruvar po ZPND èl.4.t.14. na 2 god. zatvora.

1535. KAL-GALOVIÆ, TEREZIJA (?) - roð. 15.10.1994.,�upanja. Osuð. 1947. presudom Okru�nog suda Sl. Brod poZPND èl.3.t.6. na 1 god. zatvora.

1536. KALIGOVIÆ, Marija (Anton) - roð. 01.01.1905.,Pazin. Osuð. 1949. presudom Okru�nog suda Rijeka po ZPNDèl. 3. t. 3. na 1 god. 6 mjes. zatvora.

1537. KALINIÆ, Ðuro (Nikola) - roð. 01.01.1901., Koljani,Vrlika. Osuð. 1945. presudom Okru�nog suda Split po ZPNDèl.3.t.3, na 10 god. zatvora.

1538. KAMENŠEK, Elza (Bla�) - roð. 14.11.1899., Zagreb.Osuð. 1945. presudom Okru�nog Narodnog suda Zagreb poZPND èl. 1 i 2. t. 3. na 5 god. zatvora.

1539. KAND�IÆ, Magda (Vid) - roð. 01.01.1894., Ratkovac.Osuð. 1947. presudom Okru�nog suda Vara�din po ZPNDèl.3.t.14. na 4 god. zatvora.

1540. KANTEL, Slavica (Ante) - roð. 18.04.1926., Zagreb.Osuð. 1951. presudom Vojnog suda Zagreb radi «klevetanjanarodne vlasti» na 1 god. zatvora.

1541. KANTOCI, Marija (Antun) - roð. 04.08.1897.,Sarajevo. Osuð. 1946. presudom Okru�nog suda u Zagrebu radidjela protiv narodne vlasti na 2 god. zatvora.

1542. KANTOR, Josip (Stjepan) - roð. 01.07.1907., Osijek.Osuð. 1945. presudom Vojnog suda Vojne Obl. Slavonije poUVS èl. 13 i 14. na 10 god. zatvora.

1543. KANTREC, Antonija (?) - roð. 02.02.1911., Zagreb.Osuð. 1945. presudom ONS Zagreb po ZPND èl. 11. na 10 god.zatvora.

(nastavit æe se)

DOKUMENTI

14 br. 141, prosinac 2003.

USTANI, ŠIROKA KULO,I HRVATSKA MOJA, I OSTANI!

(U znak sjeæanja na �rtve genocida u Širokoj Kuli)U Širokoj Kuli 1991. i 1992. zloèinom

prema èovjeku, Hrvatu, osvajaè je htiouzeti mu dom i korijene. Tada u ŠirokojKuli nije bilo haaških istra�itelja, sudaca,europskih promatraèa, humanitarnihorganizacija, Carle del Ponte ni velikihsvjetskih moænika. A zašto i bi? Ubijani suHrvati. Ništa novo, a prešuæivano. Muèenisu i ubijani starci, starice, majke, oèevi,djeca, i to iskljuèivo zbog ljubavi premasvome domu i pripadnosti hrvatskomnarodu.

Tko ih je ubijao? Susjedi Srbi koji su za-jedno s njima �ivjeli godinama, a kojidanas ka�u da je “za sve to kriva politika,jer je zavadila ljude”. To znaèi da je za-vadila ubojicu i dijete koje je ubio. Ne!Takve su ubojice odgajane za ubijanje.

U Širokoj Kuli 1991. na smrt, bez suda,osuðeni su: Kate Nikšiæ, stara 54 god.,Nikola Nikšiæ, 59 god. (ni danas se ne znagdje su njegovi posmrtni ostatci), AnaNikšiæ, 71 god. (ni za njezine se posmrtneostatke ne zna), Marija Nikšiæ, 89 god.,Ivica Nikšiæ, 17 god. (ni danas se ne znagdje su njegovi posmrtni ostatci), PetarNikšiæ, 49 god. (ni danas se ne zna gdje sunjegovi posmrtni ostatci), AnkaOreškoviæ, 56 god. (ni danas se ne znagdje su njezini posmrtni ostatci), AnteOreškoviæ, 54 god. (ni danas se ne znagdje su njegovi posmrtni ostatci), AnteNikšiæ, 54 god.(ni danas se ne zna gdje su

njegovi posmrtni ostatci), Joso Nikšiæ, 35god. (ni danas se ne zna gdje su njegoviposmrtni ostatci), Kate Oreškoviæ, 59god. (ni danas se ne zna gdje su njeziniposmrtni ostatci), Milan Oreškoviæ, 61god. (ni danas se ne zna gdje su njegoviposmrtni ostatci), Mara Oreškoviæ, 80

god. (ni danas se ne zna gdjesu njezini posmrtni ostatci),Nikola Oreškoviæ, 54 god.,Anka Oreškoviæ, 46 god.,Ana Oreškoviæ, 61 god.,Verica Nikšiæ, 13 god. (nidanas se ne zna gdje su njeziniposmrtni ostatci), MandeNikšiæ, 51 god. (ni danas se nezna gdje su njezini posmrtniostatci), Marija Oreškoviæ,90 god., Ivan Oreškoviæ, 95god., Ana Nikšiæ, 87 god.,Kate Æaæiæ, 78 god., MatijaOreškoviæ, 79 god. (ni danasse ne zna gdje su njeziniposmrtni ostatci), Ana Vo-jvodiæ, 58 god. (ni danas se nezna gdje su njezini posmrtniostatci), Mile Vojvodiæ, 53god. (ni danas se ne zna gdjesu njegovi posmrtni ostatci),Marica Štimac, 58 god., Ivan

Štimac, 61 god., Ivan Perkoviæ, 58 god.(ni danas se ne zna gdje su njegovi posm-rtni ostatci), Mane Rakiæ, 58 god., LujaRakiæ, 48 god., Dragan Rakiæ, 23 god.,Milovan Rakiæ, 29 god., Radmila Rakiæ,28 god., a 1992. godine ubijen je PetarNikšiæ, star 44 godine.

Ni danas se ne �eli znati za njihove ubo-jice.

Tko je presudio ovim potpunonedu�nim ljudima? Tko je na smrt osudiotrinaestogodišnju Vericu i zauvijek zausta-vio njezin hod, utihnuo njezin zvonki glas?

Nisu Hrvati ubijani samo devedesetihgodina 20. stoljeæa ni samo u Širokoj Kuli.Koliko li je nepravde i poni�enja pro�iviohrvatski èovjek na ovim prostorima! Golo-ruka se Hrvatska 1991. èudom obranila ispasila od potpunog zatiranja hrvatskog�iæa. Napušten od svih, potpuno sam u

provali strahovite mr�nje i nasilja, Hrvat jetada neizmjerno ljubio svoj dom i domov-inu, vjerovao u sebe i svoj narod i samo�elio slobodu i mir.

Tek osloboðena, iskrvarena, napaæenaHrvatska postaje lak plijen. Zahvaljujuæi ihrvatskoj izdaji, pohlepi, ulizivanju, opetje danas poni�ena i opet nepravednoosuðena u ime “pravde” tuðinaca i novihosvajaèa. Ali za razliku od prijašnjih, oviosvajaèi ne otimaju, ne ubijaju oru�jemnego “šaèicom dolara”, ubijaju hrvatskiduh, razaraju hrvatsko biæe. O, Bo�e, zar jeto moguæe nakon tolikih naših kalvarija?

Èuj, Bo�e, danas ranjeno hrvatsko srcekoje Te moli:

Ne daj da ovu prekrasnu, neprocjenjivuzemlju, natopljenu nedu�nom hrvatskomkrvi, i njezine sinove dajemo u bescijenje.

Ne daj da zauvijek izgubimo svoju slo-bodu, svoj bitak i otmemo buduænost vlas-titoj djeci.

I daj, Bo�e, da opet budemo jedno iistinski ljubimo svoju Hrvatsku i Hrvata!Kao u pjesmi Vlatka Majiæa TI SISVJETLOST: “Spremaju ti mrklu noæ, / ati si svjetlost. // Srušili su ti dom, / a ti sitvrði od praga. // Ubili su ti majku / a ti sinjeno mlijeko i krv. // Opustošili su ti zem-lju, / a ti si polje krš i more. / Zamraèili su tinebo, / a ti si zvijezda u svemiru. // Ustani iostani!

DOMOVINSKI RATDOMOVINSKI RAT

Piše:

Ivanka VOJVODIÆ

Ošteæena crkva u Gospiæu

Lika i Sjeverna Dalmacija

br. 141, prosinac 2003. 15

RATNI ZLOÈINI U LICIHrvatica, roðena 1928., svjedok je zloèina poèinjenih od

strane pobunjenih Srba martiæevaca i mjestu Široka Kula,opæina Gospiæ, nad civilnim puèanstvom, u kojem je zaklan injen suprug, a deset civila ubijeno strojnicama.

"Èim su poèeli izbori i pregovori izmeðu republika bivšeJugoslavije, Srbi su se poèeli od nas distancirati. Zvali su nas"tuðmanovcima". U selu je bila milicija u kojoj su bili uglavnom

Srbi. Mu� mi je bio djelatnik u Poduzeæu za ceste i tako smo�ivjeli s još dvije kæeri. Tada su poèeli govoriti da je to njihova"Krajina" i tako... sve smo se više udaljavali jedni od drugih...poèeli su nas zvati ustašama. Moj mu� nas je hrabrio da nam oniništa ne mogu, da je plava flota u Jadranu.

U svibnju su poèeli postavljati barikade. Tko bi pošao u Za-greb, u Ljubovu bi bio zaustavljan. Barikade su postavljene od-mah na izlazu iz Široke Kule. U tim prilikama poginulo je èetiriili pet mladiæa iz Bjelovara. Poginuo je i jedan "Švabo", našli suga na vrh Ljubova. Èini mi se da se zvao Eugen. Srbi su daliobavijest da se tu smrznuo...

Bio je svibanj, mi smo sadili krumpir u Ivana Heæimoviæa. Onnam je rekao da je Spaso Ðukiæ rekao: "Tko misli ostati �iv odHrvata, neka se seli iz Široke Kule." Mi smo mislili da je to ne-moguæe, što oni nama mogu, bilo nam je to nerazumljivo.

Tako se �ivjelo još neko vrijeme. Nicale su nove barikade, a nanjima su bili Srbi, naši susjedi. Više nitko nije nikuda išao, veæsmo se mi Hrvati sastajali jedni s drugima. U selu je bila trgovk-inja, kæi Ise Potkonjaka, koji je bio veliki zloèinac. Sve više seosjeæala netrepeljivost izmeðu Srba i Hrvata. Kad je bilo vrijeme

vršidbe �ita, veæ su Srbi poèeli govoriti kako æe sve to biti nji-hovo. Ja sam mu�u govorila da idemo u Perušiæ. Mu� nije htio izsvoje kuæe. Njegovog oca partizani su bacili �ivog u jamu u Os-trovici.

Spaso Ðukiæ bio je glavni organizator pobune Srba u ŠirokojKuli. Dana 16. i 17. kolovoza nije bilo autobusa za Gospiæ, kamosmo mi Hrvati trebali poæi. Mu� mi se predomisli i reèe:"Hajdemo u Perušiæ, dovesti �ito i sijeno." Pokušala sam gaodvratiti, ali on je bio uporan. Pošli smo, kad kod pruge stoji vo-jska u šarenim odorama, s puškama uperenim u nas. Ja samprotrnula od straha. Mu� me je tješio i korio. Bili su to"martiæevci", sve poznati s Lièkog Novog Osika. Pita vojskanas: "Ðe æete?" Moj mu� im je objasnio da idemo dovesti �ita isijena sa zapregom. Mi smo to slo�ili i dovezli, a oni su stajali naistom mjestu. Vratili smo se kuæi, zatekli smo susjede uplakane iuplašene. Susjedi nam govore kako su došli "martiæevci" i uzelitvornicu, stanicu, Lièki Novi Osik i prugu.

Svi smo mislili: otiæi æe oni. No, nije prošlo mnogo, poèeli suodvoditi ljude iz sela. Odveli su Josu Nikšiæa i njegovogstrièeviæa Antu i nema ih natrag. Za nekoliko dana odveli suPeru Nikšiæa i malog Ivicu. Odveli su ih mještani Srbi, odvedenisu po danu. Ivica je jedanput došao po rublje, ništa nije govoriojesu li ih tukli, ali nam je njegova mama rekla da mu je vidjelamodrice na leðima. Za nekoliko dana zaklali su Katu Nikšiæ. Zanekoliko dana došla je mnogobrojna vojska i vozila oru�je iznaše tvornice. Jedan od njih bio je Braco Zagorac, kasnije velikikrvolok, stalno nam je prijetio. Bili smo opkoljeni sa svih stranatenkovima, a pucali su po nama iz strojnica, nebo su parali nepri-jateljski zrakoplovi i tukli selo. Vojnici su dolazili k nama i go-vorili nam da moraju znati gdje smo, gdje noæujemo. Nismoznali kuda. Nama Hrvatima u trgovini nisu dali ništa osim kiselevode. Selo su veæ podosta razorili, bilo je dosta zapaljenih kuæa.

Dana 20. rujna 1991. upala je vojska i odvela "ustaše" Antu iAnku Oreškoviæ, to su stariji ljudi.

Najprije su tukli njegovu �enu i pitali je za mu�a, a mu� je bioskriven u štali. Kad nije mogao više izdr�ati, izišao je; tako su ihobadvoje odveli. Preostali Hrvati u selu su noæevali u kuæi DaneOreškoviæa. Dolazili smo ujutro u sedam sati, a odlazili u se-damnaest, tako su nam odredili: Mišo, Dane, Duško Serdar iBraco Zagorac... bilo ih je još kojima se ne sjeæam prezimena...

Iduæi kuæi naišla sam na grupicu Srba, a jedan od njih, Dane,pita me: "Gdje ti je mu� Milan? Dane me je upozorio da skuhamruèak na vrijeme, da neæemo stiæi ruèati. Sve nas èešæe obilaze iprovjeravaju gdje smo. Upozorili su nas da ne idemo nikud izkonobe. Poèeše tuæi granatama i pogodiše kuæu Daninu, zatimpogodiše štalu, sve planu, vatra je bila sve jaèa. Govorila sammu�u da bje�imo uz �ivicu, a mu� ne da. Tukli su po kuæi u kojojsmo bili. Ja sam se sklonila iza kace pune �ita. Spazio to jedannjihov zapovjednik, bio je iz Klenovca, pa reèe: "Jebem jojmajku ustašku, sakrila se, tra�ite je!" U tim trenucima dotrèao jemladiæ Mile i pucao po nama. Tri kugle su me okrznule po kosi, ajedna me pogodila i ozlijedila kralje�nicu. Èula sam kako vojnikvièe: "Pucaj, pucaj!" Njega moli jedna �ena: "Nemojte,nemojte!", a on njoj da joj majku ustašku. Èula sam jednog kakonareðuje: "Samo ubijajte, nikog ne ostavljajte." Po nama su


Pripreme za cijepanje Hrvatske

16 br. 141, prosinac 2003.

ispucali najprije rafal, zatim još po jedan. Viknula sam: "Pa mismo svi pobijeni!" Mog Milana su prvog zaklali, a zaklao ga jeDragan Vonjak. Ostale ljude pobili su strojnicama. Ostalo nas jepetoro: Dane, Marica i ja, i još Ivan Oreškoviæ i ova �ena. U tojkonobi ubijeno je deset ljudi. Perina mama je ubijena malo višespomenika. Još su ubijeni Ive Štimac i Marica, MatijaOreškoviæ. Za Milana Vojvodiæa i njegovu �enu se ne zna...

Nas petoro smo se uputili prema Perušiæu i zvali naše upomoæ. Dane je uzeo bijelu maramicu i stavio je na štap. Naši sunas prepoznali i upozorili nas da pazimo kod pruge, jer jeminirana. Doèekali su nas sinovi stradalnika pitajuæi za svoje.Ivica Štimac pita: "Je li došla moja mama?" Mile Oreškoviæ pitaslièno. Nijemo smo se gledali, a njima je sve bilo jasno.

Ljude koje su Srbi pobili u selu bacili su u vatru. Èula samjednog kako ih upozorava: "Niste sve pobili, saznat æe se što steuradili." A znali su da nas nisu sve pobili kad su prebrojili leševe.U selu smo bili dosta bogati, ali za sve bi lako da mi nisu ubilimu�a i moje susjede."

(Iz knjige: Ratni sloèini srpskih vojnih i paravojnih postrojbiu Lici i sjevernoj Dalmaciji 1991.-1995., Knin, 1998.)

Dana 12. rujna 1991. u Hrvatskoj Kostajnici su me zarobilièetnici. Tijekom voðenja obrane grada, namjerno od strane za-povjedništva su povlaèene snage MUP-a i ZNG-a s okolnihbrda, kako bi ih èetnici osvojili te zatim i ušli u sam grad. Ja sambio na polo�aju "Djed 1 i 2". Nakon što je pregovorima za-povjedništva Hrvatskih snaga u H. Kostajnici i tzv. JNA sèetnicima dogovorena predaja grada, mi (nas 61) ostali smo nanavedenom polo�aju.Grad se mogao obraniti, ali je bilo oèitoda je dopuštanjem èetnicima da osvoje okolna brda i nedozvol-javanjem uzimanja oru�ja iz skladišta u gradu za pripadnikeMUP-a i ZNG-a, unaprijed bila dogovorena izdaja. Zapovjed-ništvo u gradu vodilo je intenzivne pregovore o predaji. Ujutrodana 12. rujna 1991. izvršena je predaja grada, a branitelji naDjedu i na okolnim brdima uz sam grad su ostavljeni, kao i ran-jenici koji su se nalazili u zgradi pošte u gradu. Mi smonemoæno promatrali kako nas napuštaju vlastite snage i odlazeu BiH, preko mosta, s kojeg su uklonjene mine, koje supostavili hrvatski vojnici. Zapovjednik hrvatskih branitelja bioje djelatnik PP Maksimir, Nedeljko Podunajac, koji je u lo-goru na "Manjaèi" u�ivao zaštitu od strane èasnika JNA.

Nas 61 smo zarobljeni istog dana oko 16,00 sati. Zarobio nasje vod specijalaca iz Niša, koji su imali odore JNA, a preko njihsu imali uniforme s oznakama SAO Krajine. Oni su nas provelikroz srpska sela i njihove borbene polo�aje. Uz sam put su sta-jali stanovnici srpske nacionalnosti, od djece do staraca, i svi sunas htjeli klati. Specijalci iz Niša to nisu dopustili, èak su moralipucati u zrak, kako bi rastjerali razjareno stanovništvo. Spuštaose mrak, pa su nas èetnici zaustavili i oduzeli sve što smo imalikod sebe. Potom su nas ukrcali na kamione i odvezli u selo Ku-kuruzari, u zgradu "Društvenog doma", ispred kojeg se nalazioduæan. (O ovome imam video-vrpcu).

Te veèeri su èetnici slavili pobjedu. U prostoriji do naše dvo-rane, gdje smo bili zatvoreni, grupa èetnika je slavila. Ja sam seu mraku prišuljao vratima i slušao njihov razgovor. Rekli su dasu znali sve naše osobne podatke, koje su dobili iz kabinetapom. ministra MUP-a Milana Brezaka. Prema tim podatcima,znali su dolazak i odlazak svake smjene branitelja iz Hrvatske


Stvaranje crte Karlobag - Gospiæ

KAKO JE 1991.

Tzv. UNPA sektor Sjever

br. 141, prosinac 2003. 17

Kostajnice, te njihove osobne podatke i adrese stanovanja u Za-grebu. Zapovjednik stra�e je bio Zoriæ, koji nam je rekao da jeon ubio snimatelja Gordana Lederera, a njemu je iste veèeripristupio jedan èetnik i zamolio ga da mu preda nekolikozarobljenika, kako bi ih mogli zaklati. Zoriæ mu nije mogaoudovoljiti, te mu je pokazao pismenu zapovjed generalaNinkoviæa, da zarobljenici s Djeda moraju ostati �ivi.

U Kukurizarima smo ostali 3 dana. Èuli smo da su Srbi ubilidruge uhiæene hrvatske branitelje, te civile pripadnike hrvat-

skoga domaæeg stanovništva.

Dana 16. rujna 1991. smo ukrcani u autobus i odvezeni uGlinu u zgradu zatvora za malodobne osobe. Dok smo se voziliu autobusu, vidjeli smo razrušena hrvatska sela i porušena gro-blja. Kada smo stigli u Glinu, izašli smo iz autobusa. Civili sunas tukli motikama i štapovima i to uglavnom starije osobe. Uzatvor smo ušli na stra�nji ulaz u dvorište, kroz velika �eljeznavrata. Tamo smo pregledani i morali smo predati �nirance i re-mene s odora, a novac su nam ostavili kako bismo mogli kupo-vati cigarete. Nismo znali da smo u Zagrebu na popisu nestalihbranitelja. Ja sam dao u Kukuruzarima intervju za "YUTEL",snimao nas je sada poginuli snimatelj Kneèvi}, autor doku-mentarne emisije "Oluja nad Krajinom". Tako je ipak netkovidio snimku na televiziji, te su mogli znati da smo tada bili ìvi.

U zatvoru sam bio smješten s ostalima u sobu od oko 30 mèetvornih. Spavali smo na �eljeznim krevetima na daskama, a

bili smo pokriveni starim dekama. U dvorištu su nam napravilišator ispod kojeg smo jeli tri puta na dan. Ispod šatora su stala25 branitelja za jelo. Nekoliko puta na dan smo morali šetati podvorištu s rukama na leðima i spuštenom glavom. Èetnici sunam za vrijeme šetnje svirali svoje pjesme, polijevali vodom isl. Išli smo u WC koji su se nalazili u èetiri samice. U njima subili civili, po dvoje u svakoj samici, spavali su u krevetima uobliku korita, koji su bili prièvršèeni za zid, imali su univaonik iWC "èuèavac". Po èetvorica su zatvorenika ulazili u zahode, aèetvorica su èekala ispred ulaza u samice. Ujutro, kada smoulazili u samice, vidjeli smo pretuèene civile, koji su bilipokriveni do nosa, kako ne bismo vidjeli razmrcvarena tijela.Znali smo da su pretuèeni, jer su udarci i krikovi znali odjeki-vati èitavu noæ. Nas su tukli u kancelariji koja je bila u dvorištuu sklopu ostalih zgrada. Prozivali su nas po istom popisu, pokojem su nas prozivali u Kukuruzarima, za kojeg su rekli da suga dobili od kabineta pom. ministra Milana Brezaka. Kad samdošao u kancelariju, morao sam kao i moji prethodnici izutièizme. Nakon toga sam ušao u kancelariju, gdje sam moraosjesti na stolicu èiji je naslon bio na prednjoj strani, tako da sumi leða bila slobodna. Tukli su me policijskim pendrekom naèijem je vrhu bila na lancu prièvršæena �eljezna kugla. Tukli sume èizmama i šakama. Bilo ih je desetak u kancelariji. Letiosam po kancelariji kao lopta, a zatim su me posjeli na stolac, temi prièvrstili dvije �ice na prste ruke. �ice su bile povezane sastrujom, koju su preko induktora puštali u mene. Morao sam pritome psovati pokojnog predsjednika, pokojnoga kardinala iSvetog Oca Papu. Morao sam leæi na trbuh, pa su me letvomtukli po tabanima. Isto su èinili i s drugim zarobljenicima.

Glavni zapovjednik èetnièke vlasti u tom podruèju bio jeMile Paspalj.

On je dolazio u Glinu vojnim helikopterom JNA. Prièalo seda njime putuje po èitavoj okupiranoj Hrvatskoj. Dovodio jenovinare iz Srbije, s Fruške gore, iz Banja Luke koji su nas ispi-tivali i slikali. Jedne veèeri Mile Paspalj je došao sa stra�arimau našu prostoriju i izdvojio šest zatvorenika. Rekao nam je da ihvodi na telefon kako bi se javili svojim roditeljima, te da im


PALA HRVATSKA KOSTAJNICA

Prognanici iz Kostajnice 1991.

Crkva Duha Svetoga u Miokovi}evu, sru{ena 1991.

18 br. 141, prosinac 2003.

daju i brojeve telefona naših roditelja, kako bi ih mogli obavij-estiti gdje se nalazimo, da smo �ivi i da izvrše pritisak na vlast uZagrebu, kako bi se poèelo pregovarati o razmjeni. Navodno danas vlast u Zagrebu ne �eli za pregovore, nego je to prepustilaSisku. U nekoliko navrata su naši deèki telefonirali u Zagrebroditeljima. Roditelji su nam poslije prièali da je gospodin Mi-las javno rekao da ima va�nija posla, nego da se bavizarobljenicima u Glini!

Prva razmjena je bila 31. listopada. 1991.u selu Mošæenica u14,00 sati. Èetnici su namjerno odugovlaèili razmjenu, tako dasmo 1 sat stajali u autobusu u Petrinji, a oko nas su navaljivalidomaæi èetnici, koji su nas htjeli poklati. Stra�ari su ih jedvaobuzdavali. U Glini su nas samo gledali gostujuæi èetnici izŠabca, te �ene i djevojke u èetnicima, koje su bile obuèene usive odore tadašnjega prièuvnog sastava MUP-a, sa sivimšeširima širokog oboda i jednim perom na šeširu za ukras.Razmjena je bila jedan za jedan. Zarobljeni èetnici su imalivreæice s hranom, bili su èisti i normalno obuèeni. Mi smo biliprljavi, mršavi, i jedva smo hodali zbog polomljenih rebara inatuèenih kralje�aka. Dio zarobljenika èetnici su zadr�ali. Onisu bili razmijenjeni u sijeènju 1992., a preostali u o�ujku istegodine.

Nakon prve razmjene došli smo u Sisak, gdje smo bilismješteni u hotel Panoniju radi veèere. S nama su bili razmijen-jeni civili iz okolice Gline. Nakon veèere smo bili odvezeni u

Zagreb. Nitko nas nije doèekao, vozaè autobusa nam je rekaokako ima naredbu, da svakog od nas ostavi ispred kuænogpraga, odnosno adrese stanovanja. Osim njega nije biloslu�benih osoba u autobusu. Tek tri dana nakon dolaska u Za-greb pozvani smo na sudsku medicinu, da bi u potpuno nes-truènom pregledu ustanovili da nemamo vanjskih ozljeda. Ubolnici KBC Rebro su mi rekli da su mi napukla dva zadnjakralje�ka, napukao peti vratni kralje�ak, slomljena tri rebra,slomljeno šest nastavaka rebara, nagnjeèeni bubrezi inagnjeèena lijeva strana srca. A na sudskoj medicini je us-tanovljeno da nemam ozljeda!

Majka jednog zatvorenika, gospoða Ivankiæ iz Dugog Sela,rekla mi je da joj je u razgovoru gospoða Vesna Škare-O�boltrekla, neka bude sretna što joj se sin �iv vratio iz Gline, s obzi-rom na to da je nekom iz vrha vlasti jako stalo da se nitko odzarobljenika ne smije �iv vratiti iz Gline.

Napominjem da nitko nije odgovarao za izdaju HrvatskeKostajnice, za ostavljanje ljudstva èetnicima (polo�aj Djed 1 i2, te drugi manji punktovi). Takoðer su ostavljeni ranjenici upošti u H. Kostajnici. Zarobljeni branitelji su ubijeni nakonzvjerskog muèenja, kao i ranjenici, koji su �ivi rezani pilom izapaljeni benzinom. Nitko nije odgovarao za pokolje civila kojisu ubijeni a da nisu ni opljaèkani. Èak nisu ni duboko zakopani,odmah uz cestu.

Sve navedeno se dogodilo prije pada Vukovara, te se zaborav-lja da je u Hrvatskoj Kostajnici stradalo više civila, s obzirom nabroj koji je tamo �ivio, spram drugih gradova u RepubliciHrvatskoj.

Nitko javno nije odgovorio zašto pomoæ u ljudstvu i oru�junije stigla iz Siska u Hrvatsku Kostajnicu, nego je iznenada bilaprekinuta, a mi smo ostali u okru�enju, s vjeènim �igomlogoraša iz Gline. (K.)Uništavanje sakralnih objekata u agresiji

Proglašenje ustava tzv. Republike Srpske Krajine


br. 141, prosinac 2003. 19

RATNI ZLOÈINI NABANOVINI

Iskaz o masovnim ubojstvima civila Hrvata u HrvatskojKostajnici od strane domaæih Srba i napadima JNA iz BosanskeDubice na Hrvatsku Dubicu, u rujnu i listopadu 1991. god. (svje-dok: muškarac, Hrvat, iz Hrvatske Dubice):

"Nakon drugog bombardiranja sa bosanske strane upali su umjesto domaæi èetnici i 24. 09. 1991. god. izvšili pokolj.

U kuæi ubijen je Ivan Dragièeviæ, roð. 1. 01. 1931. god. i susjedRade Gajiæ... te podatke smo dobili telefonskim putem 1. 10.1991. god. od Enise Trivanoviæ (roð. Tabakoviæ, 1951. godište),supruge Svetozara (Jove) Trivanoviæa koja nas je obavijestila daje tijelo Ivana Dragièeviæa plivalo benzinom zapaljeno i vjero-jatno baèeno u Unu.

Enisa i Svetozar Trivanoviæ imaju stalno mjesto boravka u Bo-sanskoj Dubici. Ona mi je rekla da je Ivana Dragièeviæa ubio, kao iRadu Gajiæa, susjed Ðorðe Uzelac (1951.) iz Hrvatske Dubice.Prilikom ubojstva bili su prisutni uz navedenog Ðorða Uzelca (sinMilana) Jovo Mišljenoviæ, Predrag Konjeviæ i Nikola Nikodiæ. Isto

je potvrdio Jovo Tri-vanoviæ iz Hrv. Du-bice, Z. Buzad�iæa18, susjed od Ivanakoji se 2. 10. vratio izZagreba u Hrv. Du-bicu preko Bihaæa iDvora u Dubicu.

Drugi svjedok jedao izjavu da jeubijen i Mato Vla-diæ, Dušan Kri-vošiæ-Trniniæ, StevoDurièiæ. Njegov sinLjuban iz Zagrebasve je potvrdio Or-daniæ Nikoli ireèeno je da jeubijeno taj dan 19 osoba. Dobro je napomenuti da je Jovin sinSvetozar bio u rezervnom sastavu JNA (kao kapetan) u BosanskojDubici i bio prisutan prilikom obadva bombardiranja na Hrv. Du-bicu. Iskaz je dao Haskiæ Ismet (1955.), trgovac iz Bos. Dubice.

Do današnjeg dana navodno je ukupno ubijenih oko 116 osoba.

I. L. (privremeno radi u Italiji) iz Baæina dao je potvrdu da jeubojstva Dubièana veæinom vršio Ðorðe Uzelac i JovoMišljenoviæ."

(Iskaz zapisan u veljaèi 1992. god.)

Iskaz o brutalnom ubojstvu troje civila u Hrvatskoj Kostajnici1991. god. (svjedok: �ena, roð. 1924. god., Hrvatica):

"Od susjeda Bišæan jedan sin je bio u Zagrebu u vojsci, Dado jebio zarobljen. Njih troje su istjerali iz podruma i pobili. Oni su bilijoš �ivi, a ovi su stavljali drva po njima i naftu od Mile. Tada su za-palili: Jagodu Brkljaèiæ, Mladena i Anðelku Bišæan. Svi oni subili mlaði ljudi. Njih su ubili isti dan kad je moj sin uhapšen, akuæu su im zapalili jer je bila drvena. Moja kuæa nije zapaljena jerje zidana i bila je uz srpsku kuæu.

Kad su oni izgorili, jedan Branko je došao do mene i rekao:'Hajde sa mnom.' Otišla sam s njima, kad sam to vidjela poèelasam se tresti. Kasnije mi on ka�e: 'Hajde sa mnom da vidiš hoæeš likoga prepoznati.' Mislila sam: što æu prepoznati kad je sve zapal-jeno?

Oni su u Kostajnici palili ljude. Palili su one koje su zarobili, ni-sam ih prepoznala jer su ostale same kosti. Bilo je jako puno ljudi.

Od onih koji su palili bilo je pet ljudi u vojnièkim uniformama,a ostali su bili u civilu. Ovi u vojnim uniformama imali su oznakekninske policije. Meðutim, ovi koji su bili u selu imali sumrtvaèku glavu na kapama.

Voða im je Milorad Kne�eviæ iz Velešnje, ima od 30 do 40 go-dina. On je radio u �eljezari, a kasnije je prebaèen u Austriju. Kadje ovo poèelo, vratio se nazad i obukao u èetnike.

Tu su bili još: Milorad Grbiæ, Lazo Zorvas..."

(Iskaz zapisan u rujnu 1994. god.)

(Iz publikacije: Ratni zloèini srpskih vojnih i paravojnihpostrojbi u Zapadnoj Slavoniji i Banovini 1991.-1995., Sisak,

1997.)Zemljovid Pounja


20 br. 141, prosinac 2003.

U SLAVONIJI SU GORJELEKRSTINE

Tihu lipanjsku noæ 1949. osvijetlioje oganj iz polja i narušila vika ljudi nagradilištu. Meðimurci, radnici sradilišta, spontano su potrèali u poljegasiti po�ar. Na zadru�nom polju do-gorijevale su krstine, u kri� polaganisnopovi zobi. Tog ljeta zaredali su sepodmetnuti po�ari u poljima okoRokovaca, Andrijaševaca, Šiškovaca,Cerne i Gradišta.

Sva ta sela nalaze se izmeðu Vinko-vaca i �upanje, uz rub Spaèvanskešume. Prve su zapaljene krstine zobi,zatim jeèma pa redom kako su �itaricedozrijevale. Po�ari su podmetani samona zadru�nim poljima. Tih se godina�elo na od starine uobièajeni naèin,srpom i kosom ili kosilicom s konjskomvuèom. Pokošene �itarice se skupljalo ivezalo u snopove pa polagalo u krstinekoje su ostajale u polju do odvo�enja navršidbu. Kombajna nije bilo, èak nismoznali kako izgledaju.

Bilo je oèito da po�ari ne nastajusluèajno, veæ da su podmetnuti. Tim jeèinom grupa ogorèenih, terorom"narodne vlasti" do beznaða dove-denih ljudi, iskazala protivljenjeboljševizaciji sela. Pobunjenici nisustali samo na paljevinama u poljima.U Cerni je zapaljena zgrada opæine ivatrogasnog doma, a u Rokovcima-Andrijaševcima zgrada opæine.Zgarišta u Cerni i Rokovcima samvidio. Govorilo se da su i u nekimobli�njim selima takoðer zapaljenezgrade opæina.

Prièalo se u povjerenju da su sepobunili braæa Šubare, a prikljuèili sejoš neki istomišljenici.

Kad su pobunjenici poèeli noæuugro�avati �ivote opæinskih èelnika i"sekretara", buna je dosegla vrhunacsurovosti. Pobunjenici, oèito ljudi iztog kraja, znali su kuæe u kojima su�ivjeli "sekretari". U Cerni,Šiškovcima i Rokovcima pucali su izmraka kroz osvjetljenje prozore u

kuæe, u kojima su �ivjeli "seoski ruko-vodioci". Bilo je ranjenih, ali i mrtvih,od Partije nametnutih poglavara uselu.

O pobuni, u tadašnjim novinama,nije tiskana ni jedna rijeè, kao što nipreko radija, o pobuni ni jedna rijeènije izgovorena.

Od prvih dana ustolièenja "narodnavlast" je svojim postupcima izazivalastravu, bijes i mr�nju kod onih koji subili najte�e pogoðeni njezinim postup-kom i �elju za osvetom. Provodile suse "revolucionarne metode vladanja",

što je bio sinonim za bezakonje icrveni teror. "U ime naroda" ubijani suneistomišljenici, a u Slavoniji "ku-laci", jer se slijedilo naputak Staljinada "kulake kao klasu treba uništiti".Kulak je za boljševike bio svakiimuæniji seljak koji je svojim radom iradom svojih ukuæana odr�ao ilipoveæao od predaka naslijeðenoimanje. Da ironija bude strašnija,upravo takvi seljaci su tijekom rata, na

svojim sjenicima i štagljevima, skri-vali partizane i prehranjivali ih. Teškoje bilo naoru�anim ljudima koji noæuupadaju u kuæu uskratiti gostoprim-stvo...

Seljake se prisiljavalo da se odreknuvlasništva na zemlju, koja se na-sljeðivala generacijama, da uðu useljaèke radne zadruge. Da postanuproleteri, radnici u poljoprivredi.Puèanstvo je trebalo "proletarizirati",kako bi se gospodarski ujednaèilo daga se lakše "provjerava". Vlast jehtjela doznati o svakom što govori paèak i što misli. To se najlakše posti�esatjerivanjem ljudi u grupe, jer æe se ugrupi uvijek naæi dojavljivaè.

Spomenuo sam da su te 1949., kada

su pobunjenici djelima iskazivali ot-por protiv vlasti, tamo u Slavoniji biliMeðimurci koji su pokušavali ugasitiprvi po�ar koji su vidjeli. Meðu njimabio sam i j a.

Gradsko je graðevno poduzeæe izÈakovca zapoèelo 1948. izgradnjusvinjogojstva za poduzeæe "Sremac"iz Vinkovaca. Gradilište je bilosmješteno oko dva kilometra odCerne, uz cestu koja vodi od Cerne

SJEÆANJA I SVJEDOÈENJASJEÆANJA I SVJEDOÈENJA

Piše:

Dragutin ŠELA

Slavonska ravnica

prema Babinoj Gredi, uz rub Spaèvan-ske šume. Bilo nas je tridesetakMeðimuraca; zidara, tesara,pomoænih radnika i tri èinovnika. Kodgraðevinskih radnika Meðimuraca odvajkada vlada podjela rada prema ko-joj djevojke zapadne najte�i dio ra-dova: miješanje morta i donošenjemorta zidarima. Tako je bilo u vrijemekad na radilištima nije bilo miješalicaza beton i mort.

Bio sam graðevinski normirac.Navršio sam dvadeset godina, imaozavršenih šest razreda gimnazije i jed-nomjeseèni teèaj za graðevinske nor-mirce. 1948. uvjetno sam pušten naslobodu nakon dvije godine robijanjau Staroj Gradiški, jer sam izdr�ao polakazne. Vratio sam se kuæi roditeljimau Èakovec.

Nisam imao graðanska prava, nitisam posjedovao "liènu legitimaciju".Za odlazak iz mjesta stalnog boravka,morao sam na miliciji podnijeti molbuda mi odobri putovanje. Kad bi mi od-lazak bio odobren, "obdarili" bi me"objavom" u kojoj je pisalo da se od-mah po dolasku u odredišno mjestomoram prijaviti u miliciji. Pisalo jetakoðer i S.F.-S.N!

U Èakovcu sam u poduzeæu zasno-vao stalni radni odnos, pa sam upuæenna rad na gradilištu kraj Cerne. Poèet-kom listopada 1948. prijavio sam senajprije u Cerni u opæini, jer tamo nijebilo milicijske postaje, a zatim upisarni na gradilištu. Stanovali smo ubarakama na gradilištu. Bez struje itekuæe vode. zimi se radilo od osam ujutro do osamnaest sati na veèer.Hrana se za sve zaposlene spremala ukuhinji na gradilištu. U jednom kotlu,upravo kao što su nas plašili da æe bitiu buduænosti, kada zavladaju komu-nisti.

U proljeæe, kad je otoplilo a danipostali dulji, radilo se od šest sati uju-tro do osamnaest sati naveèer, a nas-tavilo se tako i u ljeto 1949. kada suuslijedili dogaðaji koje sam u uvoduopisao.

Bio je mjesec srpanj, kad su jednogprijepodneva na gradilište dotrèali

cestom iz šume neki uplašeni mladiæi.Bili su to traktoristi, koji su vikali dasu im u šumi zapaljeni i da gore trak-tori. Kad su se malo pribrali, isprièalisu kako su ih u šumi presrela sed-morica naoru�anih ljudi, koji su ih ot-jerali i poèeli paliti traktore. Tihgodina bilo je traktora onoliko kolikoih je darovala UNRRA (Upravaujedinjenih naroda za pomoæ i ob-novu), pa su osnovane traktorske bri-gade koje su radile na zadru�nimpoljima. Inokosni seljaci, to je bio na-ziv za seljake koji se usprkos svim pri-tiscima nisu dali utjerati u SRZ-u,mogli su o traktoru samo sanjati.

Potrèali smo na cestu na rubu šume ividjeli nedaleko od nas vatru i dim, a udimu traktore i prikljuèene kuæice zastanovanje na kotaèima. Izgledale supoput malih �eljeznièkih vagona sprozorèiæima na bokovima. Jarkom uzcestu krenuo sam prema traktorima,jer se èinilo da tamo nema nikog.Nitko nije pošao za mnom. Kad samprišao bli�e po�aru, primijetio sam daje na jednom hrastu istaknuta zastava.Lijepa, èista, ušèuvana hrvatska zas-tava. Zastava bez petokrake ili bilokakvoga drugog obilje�ja, dugaèka ot-prilike èetiri metra.

Napadaèi su traktore pokušalispaliti, podmetanjem slamarica kojesu izvukli iz kuæica, pod traktore, gdjesu ih zapalili. Sreæom po mene, koji uono vrijeme nisam imao nikakvu"vozaèku kulturu" nije se ni jednospremište za gorivo na traktorimarazletjelo zbog vatre, dok sam ispodtraktora izvlaèio goruæe slamarice.Pomanjkanje "vozaèke kulture" spa-silo me od straha, jer tada nisam znaoda se to mo�e dogoditi. Nije bilo niamerièkih filmova, u kojima gotovo usvakom zrakom lete dijelovi automo-bila koji su se zapalili i rasprsnuli, pada od tuda poberem nešto od "kul-ture".

Vratio sam se meðu gledatelje narubu šume, meðu svoje, kad je u kami-onu prispjela skupina vojnika pripad-nika KNOJ-a. Pod zapovjedništvomjednog poruènika vojnici su s puno

opreza polako otišli do traktora. Vid-jevši knojevce, bilo mi je jasno da sudošli "srediti odmetnike". Tako su oniobjašnjavali svoju nazoènost na po-druèju pobune.

Jednoga kolovoškog jutra izSpaèvanske šume èula se pucnjava.Zvuk pucnjave se premještao, tijekomprijepodneva èula se u polju iz smjeraŠiškovaca. Poslije podne pucanje seustalilo na jednom mjestu. Knojevcisu pobunjenike stjerali u jednu manjušumu uz cestu izmeðu Cerne i Roko-vaca - Andrijaševaca i tu ih opkolili.Kada je pucnjava prestala, u Cernu sudošli na �eljeznièku postaju knojevci ipronijeli vijest da je: "banda likvidi-rana". Hrabri su pobunjenici otporpru�ali do zadnjeg naboja i nisu sehtjeli predati.

Za "narodnu vlast", time što je dalapoubijati nekoliko ljudi u šumi, injesve bilo završeno. Poèela je potraga zajatacima. Da kod seljaka ne izazovesumnju i bijeg, nisu poèeli hapsiti, veæsu sve za vojsku sposobne muškarcepozvali na vojnu vje�bu. Kad su seljudi našli u kasarni u �ici, poèelo je"rešetanje". Što nije kroz rešetoprošlo, produ�ilo je boravak na robiji.

Na�alost, ne pripadam onoj vrstiljudi koja mo�e nakon pedeset godina,po sjeæanju bez bilje�aka iz vremena okojem govori, vjerno prenijeti razgo-vore izmeðu osoba o kojima govori,sredinu u kojoj se nešto dogaðalo i pritome nanizati èitav niz imena stvarnihosoba. Opisao sam ono što je u mojemsjeæanju ostalo, jer se mojoj blizini do-godilo ili sam vidio posljedicedogaðaja.

Zapisao sam ove redove zbog onihhrabrih ljudi koji su bili kadri umrijeti,suprotstavljajuæi se zlu koje je nado-lazilo.

U njihovu poèast!

Molio bih da se jave �ivi svjedocidogaðanja o kojima sam pisao, da sejave i da svojim saznanjima dopuneovaj skroman zapis o hrabrim ljudima,o Šokcima.

br. 141, prosinac 2003. 21


22 br. 141, prosinac 2003.

MOJE RATNE I PORATNE USPOMENE (II.)Poglavnik je, prema izvješæima, znao

da smo bili najbolja i najhrabrija jedinicana Kozari i �elio je od nas naèiniti elitnujedinicu, odnosno ojaèati zagrebaèkuposadnu bojnu. Smješteni smo kako i do-likuje pravoj vojsci u vojarnu. Dolazilisu i èuveni hrvatski i njemaèki èasnici,pa i oni sa najvišim èinovima (generali)da upoznaju najhrabrije borce, pri èemusmo se redovito postrojavali. Htjeli suprovjeriti našu borbenu spremnost.

Ubrzo smo upuæeni u mjesto Stojdragakod Samobora sa zadatkom da ga oslo-bodimo od partizana. U Stojdragi je pos-tojala oru�nièka postaja koja je pru�ala,tri dana i tri noæi, otpor partizanima, alisu bili premoreni i ponestajalo im je istreljiva. Imali su nekoliko ranjenih zbogèega su bili prisiljeni povuæi se nagranicu prema Sloveniji (tada njemaèkagranica). Tu su ih preuzeli Nijemci. Našajedinica je veæ narednog dana zauzelaStojdragu. Partizani su se razbje�ali.Uspostavili smo kontakt s hrvatskim je-dinicama koje su dr�ale Gornju Vas iPoklek.

Iz Stojdrage smo se na Badnju veèervratili u Zagreb, a Stojdragu su preuzeleoru�nièke jedinice. U Zagrebu smobo�iæali. Nismo se mogli dugo zadr�ati ugradu, bili smo potrebni na bojišnicama.Moja satnije je dobila zapovijed da

povrati izgubljene polo�aje oko Kupe(Skakavac, Pisarovina) koje su partizanibili zauzeli od domobrana. Sve je to uneposrednoj blizini Karlovca. Uspjelismo povratiti polo�aje i potjerati parti-zane preko Kupe u smjeru Korduna.Nakon toga, 15. sijeènja 1943. moja sat-

nija je vraæena u Zagreb gdje smosmješteni u vojarnu u ul. Zvonimirovabr. 9 (kod Sajmišta).

Veæ sam bio prekaljen vojnik kao iveæina boraca moje satnije. Zbog toganam èasnici nisu puno nareðivali, samosu nas molili za pomoæ tamo gdje je bilo"gusto".

OSLOBOÐENJE KRAŠIÆA

Krašiæ je ponovno pao u ruke parti-zana. Dogovoreno je da, nakon što izvid-nica obavi svoj zadatak, krenemo uosloboðenje Krašiæa. Oslobodili smomjesto i na svoju ruku krenuli još dese-tak kilometara dalje, tjerajuæi ispred sebepartizane.

Ubrzo je stigao i novi zadatak popovratku u Zagreb. Ovog puta trebalismo obraniti Ozalj kojeg su dr�ali domo-

brani, koji su bili napadnuti. U Ozlju jebila elektrièna centrala koju smo moralipo svaku cijenu obraniti pa smo krenuli upomoæ domobranima. Po dolasku uOzalj zapovjednik domobranske jedi-nice, satnik, mislio je da mo�e preuzeti inad nama komandu, preko našega za-povjednika. Zapovjedio je da kopamorovove.

Naš zapovjednik je pokušao objasnitidomobranskom satniku da su takvi po-slovi ispod nivoa elitne jedinice, te po-slove trebaju obavljati drugi vojnici, a mismo došli s drugim zadatkom. Zapovjed-nik je tra�io informacije odakle jenajveæi pritisak od strane partizana. Onje kazao da je pritisak najveæi oko cen-trale i oko mosta s istoène strane. Domo-brani su nam pomogli sa svojimbacaèima proèistiti teren, s istoène stranecentrale i mosta, da bi se mi istu noæ usp-ješno prebacili i prešli rijeku Kupu,zauzeli vrhove oko Ozlja i crkvu sv.Duha. Tu nam je do jutra bio glavnipolo�aj. Ujutro smo nastavili tjerati par-tizane iz ostalih �umberaèkih sela.Uveèer smo se ponovno vraæali na glavnipolo�aj.

Dvadeset devetoga sijeènja 1943. unoæi, došle su tri satnije njemaèke vojskeu Ozalj. Naša jedinica skupa s njima jekrenula kroz �umberak s ciljemizviðanja jaèine partizanskih jedinica,jer se znalo da je na teritoriju �umberkabrigada kojom je zapovjedao legendarnipartizanski vojskovoða Milan �e�elj. Spartizanima je bila još jedna brigada izKorduna. Kako je Krašiæ ponovno pao upartizanske ruke, naš cilj je bio polazaknoæu pored Krašiæa, da bismo izbili kodDraganiæa. To se moglo izvršiti samo tenoæi. Prilikom kretanja izgubili smovezu s našim treæim vodom koji je biovezan za njemaèke jedinice, mi smo ve-zom na èelo javili da smo izgubili vezu.Na èelu se nalazio naš zapovjednikBarèiæ s pet njemaèkih oficira itumaèem, oni su nam dojavili da idemonaprijed, jer njemaèki šef satnije imaplan i maršrutu kretanja. No, dogodilo sesuprotno. Nijemci su se s našim treæimvodom vratili u Ozalj na naš poèetnipolo�aj. Ostali smo oslabljeni, ali smoprodu�ili da izvršimo zadatak.

Paveliæ vrši smotru

Piše:

Frano ALILOVIÆ


br. 141, prosinac 2003. 23

Nas su partizani primijetili još prijeKrašiæa i pitali: "Tko je". Jedan vojnik jeodgovorio: "Ustaše", na što su oni pobje-gli. Od nas je ostalo samo dva voda(osamdesetak ljudi). Kretali smo se noæua ja sam bio u stroju, pozadi. Te noæimjeseèina je bila slaba. Išli smo par stot-ina metara naprijed i zauzeli polo�ajepored nekog jendeka. Na samom putukojim smo došli le�ali su njemaèki ofi-ciri i naš èasnik. Primijetili su da netkoide prema nama. Nijemci su nanjemaèkom pitali tko ide, a oni su odgo-vorili na hrvatskom. Zakljuèili su da supartizani i otvorili vatru po njima. Ostaloje nekoliko mrtvih, a ostali su pobjegli.Ponovno smo ušli u Krašiæ.

Mene je zapalo da s nekoliko vojnikaobiðem crkvu i samostan. Nikoga nismonašli. Izlazeæi iz Krašiæa u jednoj kuæismo ugledali svjetlo u prizemlju i nakatu. Vodnik �ulj je s još dva vojnikaušao u kuæu, gdje je našao jednu babu.Na pitanje gdje je ostala èeljad, baba jeodgovorila: "Imam dva sina, otišli su uborbu kao partizani da napadnu nekakvuvojsku". Pred nama se èula bitka izteškog i lakog oru�ja, pa smo zakljuèilida partizani napadaju Draganiæ. Tako je ibilo.

Sreli smo se s partizanskim kurirom,zarobili ga, i krenuli dalje ulazeæi u parti-zansku pozadinu. Nekoliko partizananas je ugledalo i povikali su: "Predajtese". Najviše galame su stvarale parti-zanke. Partizani iz Draganiæa su se okre-nuli da vide šta se to dogaða u pozadini.Bitka je nastavljena. Vidjeli smo da nemo�emo voditi bitku pa smo nastojalinaæi zaklon dok padne noæ. Civili sukoristili snijeg i sa saonicama izgonilignoj na krašiæko polje. Naš zapovjednikje odredio deset vojnika da se prebaceiza kamara gnoja i da nam štite od-stupnicu. Mi smo se povlaèili prekokrašiækog polja i gazili rijeku Kupèinuprema jednoj hrastovoj šumi. Uz rijekuKupèinu je dosta vrba, �bunja. Njemaèkièasnici s tumaèem su se sklonili u�bunje, dok je trajala pucnjava. Kad sesmirilo, koristeæi �bunje oni su seneprimjetno dokopali hrvatske vojske uDraganiæu.

Pri prelasku rijeke dobro sam senamoèio i dugo sam to "iskihavao".Primijetili smo da se na brijegu nalazi

selo. Primakli smo se selu, a partizanskistra�ar je povikao: "Stoj!"

Pitao je za lozinku koju naš poruèniknije znao, ali mu je rekao da smo kor-dunski partizani i da im idemo u pomoæ.Nije poslušao. Likvidirali smo ga. Izkuæe je izletio njihov komesar i pitao štose dogaða. I njega smo likvidirali. Ulet-jeli smo u selo gdje se nalazio na od-moru jedan partizanski bataljun. Borilismo se prsa u prsa, nije se znalo tko jetko. Hvatali smo se rukama i pitali jedandrugoga tko je tko.

Iz jedne kuæe, s prozora tukla nas jecijelo vrijeme jedna strojnica. Naš vo-jnik Pero Graniæ, i sada �iv, sa stanom uZagrebu, bacio je bombu na prozornakon èega je strojnica umuknula. Uzeoju je kao ratni plijen. Tu smo se razbili namanje grupe. Ostao sam u skupini od 12boraca s vodnikom Franjom �uljem. Snama je bio još uvijek civil kojeg smovodili za vodièa. U selu su partizani svi-rali uzbunu vojnièkim trubama. Mi smose dokopali šume i lutali. Kad smo se iz-vukli i došli do šumarka, veæ je svitalo ividjeli smo pred sobom dva sela. U jed-nom selu je bila crkva, a u drugom je nijebilo. U selo bez crkve smo poslali civilada izvidi koja je vojska u selu, a mi smokrenuli kroz šumarak prema selu gdje jebila crkva. Iz šumarka smo promatralicrkvu i okoliš. Prenio sam �ulju da senetko kreæe oko crkve, ispod stabala. Ni-sam ni uspio izgovoriti, sa zvonika su ponama poèele pucati strojnice. Moralismo se vratiti prema selu gdje nije bilocrkve. Ugledali smo civila kojeg smo po-

slali u izviðanje, i koji nam je rekao da suna veèeri u selu bile ustaše, ali su imaliveliku borbu s partizanima. Selo je biloprazno, i bez partizana i bez ustaša. Ušlismo u selo.

Iz sela smo sišli na cestu koja vodi odKarlovca do Zagreba. Vidjeli smodalekovod, a tu je i �eljeznièka prugaprema Zagrebu. Tek tada smo znali gdjese nalazimo.

Tek što smo stigli na cestu iz smjeraZagreba pojavila su se zapre�na kola ikonji. Neki èovjek je pjevao beæarac, teksmo ga vidjeli kad su se koja pribli�ila.Kola su bila natovarena kruhom, on jele�ao na kruhu i pjevao. U stvari, to jebio ustaša iz mostarske X. bojne, koja jekoncem 1941. otišla u Karlovac, gdje jeostala do završetka rata.

Zaustavili smo kola i upitali ustašu tkose nalazi u selu gdje ima crkva. On namje rekao da su tamo takoðer ustaše iz nje-gove jedinice. Kako smo se mi kretali izsmjera podruèja koje su dr�ali partizani,oni nisu znali tko smo i zbog toga su pu-cali po nama sa zvonika. Nakon što nasje ustaša obavijestio da mo�emo, vratilismo se u selo bez zvonika koje je neko-liko stotina metara u našoj pozadini.Tamo smo se rasporedili po civilnimkuæama, gdje smo se odmorili i osušiliodjeæu. Kad sam se malo odmorio i"raskravio" u toploj kuæi, osjetio sam dami je lijeva noga malo smrznuta. Nisammogao obuti cipele. Uskoro se iz sela scrkvom kod nas pojavio ustaški tekliè iobavijestio nas da je kod njih naš za-povjednik Barèiæ koji je iz šume s parti-


Grob hrvatskih vojnika palih u borbi za Krašiæ 1. sijeènja 1943.

zanskoga teritorija "izbio" u selo s jošdevet ustaša.

S njima je bio Pero Graniæ koji je no-sio tešku strojnicu otetu od partizana,meðu njima su bila još dvojica ustaša sasmrtnute obje noge. To su ustaše BlagoMandiæ s Hardomilja kod Ljubuškoga iDiæan Baboviæ, Musliman iz SanskogaMosta iz Prijedora. Naš zapovjednik jenaredio jednomu civilu da pripremi sa-onice i da nas šestoricu sa smrzotinamaodvede na postaju Jastrebarsko. Tako je ibilo. Na postaji su nas trojicu preuzelitalijanski lijeènici, ukazali nam prvu

pomoæ i odvezli nas na vlak za Karlovac.Tamo su nas èekala sanitetska kola kojasu nas prevezla u karlovaèku bolnicu.

U bolnici sam ostao osam do desetdana jer sam imao lakše smrzotine, amoji suborci su ostali punih šest mjeseci.Na komisiji u Karlovcu sam dobio 21dan bolovanja, da bih mogao otputovatikuæi prvi put nakon druge godine prove-dene u ustašama. Naveèer sam u Kar-lovcu sjeo na vlak. U vlaku sampresjedio cijelu noæ na stanici, jer vlaknije polazio. Tek rano ujutro vlak jekrenuo. Partizani su izmeðu Karlovca i

Draganiæa digli u zrak jedan mali most,pa smo presjeli na drugi vlak koji jedošao iz Zagreba.

Dok sam le�ao u karlovaèkoj bolnici,moja jedinica se iz Ozlja vratila u vo-jarnu u Zagreb. Našao sam ih na redovi-toj politièkoj nastavi koju je dr�ao našzapovjednik. Èim su me ugledaliprekinuli su nastavu i tada sam doznaokoliko smo bojovnika izgubili u okoliciKrašiæa. Poginuli su, odnosno sami sebioduzeli �ivot, Stojan Skoko iz Radišiæai Suljo Balagiæ iz Sanskoga Mosta. Tosu uradili da ne bi pali partizanima uruke. Bacili su bombe pod sebe i pod par-tizane koji su ih �eljeli uhvatiti �ive. Jošdvojica su poginula u bitci.

PRVI ODLAZAK KUÆI

Iz Zagreba sam bez problema stigao doSarajeva vlakom. Vlak nije išao dalje. USarajevu sam doznao da je u tijekuofenziva na Neretvi, to je poèetak o�ujka1943. Njemaèka je divizija "PrinzEugen" potiskivala partizane od Bihaæado Neretve. Partizani su, uz pomoæ im-proviziranoga mosta kod Jablanice, pre-bacili svoje ranjenike prema Sutjesci. OdIvan-planine partizanske jedinice su po-tiskivali Nijemci i ustaše, a od MostaraTalijani i èetnici, o èemu sam više saznaopo dolasku u Konjic.

U Sarajevu sam susreo svoje zemljakeiz Ljubuškoga, Matu Šimoviæa Galijota(Mataša), domobranskog vodnika, i petustaša iz Pregraða kod Ljubuškog:Parad�ika, Ivankoviæa, Šošu, Bošn-jaka i još jednoga kojem se ne sjeæamprezimena. Bili su roðeni izmeðu 1920. i1922., a ja sam roðen 1925. Znaèi biosam najmlaði, pa prema tome inajneiskusniji. Zajedno smo došli uKonjic. Pokušali smo provjeriti tkoosigurava dionicu prema Mostaru. Do-bili smo informaciju da put osiguravajuèetnici i Talijani. S obzirom na to da janikad èetnicima nisam vjerovao, odbiosam krenuti s njima prema Mostaru.

Moji zemljaci su me pokušali uvjeriti,govoreæi da su to saveznici, ali ja sam sevratio u Sarajevo. Tra�io sam novumoguænost puta kuæi. Krenuo sam zaLašvu, Bugojno, iz Bugojna pješke uKupres, gdje sam ostao dva dana s us-tašama koji su dr�ali Kupres. Naišla jejedna kolona vozila divizije "PrinzEugen", pa sam se smjestio u jedan ka-

24 br. 141, prosinac 2003.

SJE]ANJA I SVJEDOÊNJASJE]ANJA I SVJEDOÊNJA

Plakat nepoznatog autora (1944)

mion koji je krenuo prema Šuici i dalje uLivno. U Livno sam došao po noæi ividio da su u Livnu Nijemci. Tra�io samnoæenje. Iz jednoga poslovnog prostoraizašla su tri civila i upitali su: "Vojnièe,što tra�ite".

Rekao sam da tra�im hrvatsku vojsku,kako bih mogao prenoæiti. Oni su mirekli u Livnu nema hrvatske vojske i po-nudili mi noæenje kod njih. Bio samnaoru�an vojnim pištoljem, pa sam biona oprezu. U prostoriju gdje su me uveli,s lijeve strane je gorjela vatra u "fijak-eru", a u desnom kutu su bile prislonjene~etiri puške. Otvorila su se vrata drugeprostorije i pojavila su se dva njema~kavojnika. Rukovali su se sa mnom. Uvelisu me u drugu prostoriju gdje su sjedilajoš tri njema~ka vojnika i jedan civil kojije rezao duhan na stroju. Zaklju~io samda su partizani iz Imotskoga prevezli dvavagona duhana u Livno, a nakon ist-jerivanja partizana, Nijemci su došli doduhana kao ratnog plijena.

Rezali su duhan da bi ga slali svojimkuæama u Njemaèku. Tu sam prespavao isutra ujutro pokušao naæi prijevoz dalje.U blizini sam vidio kako se priprema de-set njemaèkih vozila. Kamioni su bezcerada, natovareni pješaèkimnaprtnjaèama. Rekli su mi da idu zaDuvno (Tomislavgrad) i dopustili misjesti na karoseriju. Vozio sam se sve doblizu Duvna, odnosno do mjesta Kolo. Slijeve strane su bile voæke, a na svakoj suvisjeli obješeni ljudi. Zakljuèio sam da

se radi o uhvaæenim partizanima, koje suNijemci zarobili u Duvnu.

Kad smo ušli u Duvno vidio sam da jegotovo sve porušeno. To je uèinilonjemaèko zrakoplovstvo. Kamioni nisuišli dalje. Do Posušja mi je ostalo još 36km. Krenuo sam pješke. Iduæi du-vanjskim poljem, sustigao samnjemaèku kolonu konjice.

Dio konja je vukao poljske kuhinje.Naišla je još jedna skupina kamiona iprimili su me na karoseriju. Nisam znaojezik, ali sam saznao da idu u "Lise", štoznaèi u Lišticu. Kad smo stigli u Posušje,oni su promijenili smjer i krenuli u Imot-ski. U Imotski smo stigli predveèer.Onda sam saznao od njih da idu zaLjubuški što je meni odgovaralo. Tu noæsmo noæili u Soviæima ili Gorici. Ujutrosmo krenuli do Vitine. Iz Vitine samkrenuo pješke, 3,5 km, do moga stricaJoze Aliloviæa. Kod strica sam stigaotoèno u podne. Zvono je zvonilo na našojgradini. Ja sam imao bolovanja 21 dan, aveæ sam u putu proveo 29 dana, tako dasam kasnio. Nakon kratkoga odmora kodstrica, zamolio sam ga da ode do Ši-moviæa kuæa te upita jesu li stigli mojizemljaci koje sam ostavio u Konjicu,meðu kojima je bio Mataš Šimoviæ. Stricje otišao i po povratku me obavijestio danije stigao. Drugi dan se veæ saznalo uLjubuškome da su svih šest naðeniubijeni u Èelebiæima. Ubili su ih èetnici izasuli s malo zemlje, ali su ih obiteljipronašle i prepoznale.

Kod kuæe sam se zadr�ao samo pardana. Morao sam natrag u jedinicu. Samnom je pošla moja majka Anica. U Vi-rovitici, odnosno u selu Èeliæi kod Suho-polja smo imali prijatelje, naše zemljake.Majka je kanila kod njih nabaviti malo�ita da bi se obitelj nekako prehranila. Popovratku u jedinicu razbolio sam se. Do-bio sam trbušni tifus, pa sam moraoostati u Èeliæu još pet dana. Imao samveliku temperaturu, ali sam morao brzootiæi. Naime, po danu su u selo navraæali,iz Suhopolja, ustaše i domobrani, a ponoæi su dolazili partizani. Bilo je moguæeda me uhvate. Èim sam bio bolje, madasam bio veoma slab, prebacili su me nastanicu u Suhopolje kolima. Produ�iosam dalje u Zagreb. U Zagrebu na kolod-voru sam vidio da ne mogu od slabostisam dalje. Ugledao sam dvojicu ustaša izmoje jedinice na kolodvoru, pozvao samih i zamolio da me prebace u jedinicu.

(nastavit æe se)

br. 141, prosinac 2003. 25

Zbor graðana u Pakracu 1941.


PROLAZIM

Prolazim

Mislim da prolazim

Kroz gusto poredane vjeðe

Prolazim

Mislim da prolazim

Kroz tvrdo naèièkane meðe.

Sanjarim

Mislim da sanjarim

Sr� �ivota i gutljaj vode

Sanjarim

Mislim da sanjarim

Kako me sudbina bode

Slutim

Mislim da slutim

Nemirno vitlo �ivota

Slutim mislim da slutim

Prolazim

Sanjarim

Slutim

Bruno Zoriæ

26 br. 141, prosinac 2003.

HRVATSKA MOLITVAMUÈENIÈE,

koji si jedan od tolika mnoštva naših muèenika,

ali samo za tebe svit sazna i uscini te.

SVEÈE,

zemlja je puna kosti i nebo duša svetaca naših,

nu jedina tebe uzvisiše do oltara.

SVETI NIKOLA TAVELIÆU,

neka kroz tvoja usta dopre do Boga

ova molitva hrvatska:

O jadna, o prislavna, o bezimena meðu svim narodima,

od Boga iskušena, svim uresima ukrašena,

o tu�na stoliæima, za domovinu od nas izabrana,

o ljubljena i priko smrti praga!

Hrvatska, ti si naš grih i naše posrtanje;

Hrvatska, ti nas od sebe tiraš i sve nas je manje;

Hrvatska, ti grabljivcima prepuštaš imanje;

Hrvatska, ti šutiš iako svoje bidno vidiš stanje;

Hrvatska, ti odveæ se uzdaš u uljudbu i znanje;

Hrvatska, ti blaga kao janje,

ne vidiš klanje;

Hrvatska, ti svitlo danje,

gubiš pouzdanje.

O pritu�na, nad zamuæenim ogledalom gonetašpostojanje.

Hrvatska, ti si naš dah i naš vid;

Hrvatska, valovi i sol nagrizaju tvoju hrid;

Hrvatska, zbog tebe nas višaju i stavljaju pred zid;

Hrvatska, za neke samo spomen blid;

Hrvatska, neprekinutih pokolinja slid;

Hrvatska, koju tiraju na brid;

Hrvatska, od koje sam sid, nije ih stid;

a nisam još did.

Bo�e, mir podaj ljudima koji u Hrvatskoj �ive.

I seljacima, da svojim motikama svoje kopaju njive;

i radnicima, da u�ivaju što svojim znojem stvore;

i umnicima, da o umjenju svome svojim jezikom zbore;

i svima, svima,

da zagriju se litom nakon stolitnih zima.

Komadiæ raja ostavio na prostoru si nam ovom,

omodrio morem uvale i otoke,

posijao svukud jezera, rijeke i potoke.

Ovdi smo došli iduæi za tvojim zovom.

Zemlju, koju Hrvatska nazvasmo, nismo oteli drugom;

naselili smo je, da je obnovimo, da je uzoremo plugom.

Koliba skromna naš prvi bio je dom,

a Tebi na najlipšim mislima bile smo crkve gradili.

Naša koplja nisu donila razaranje i lom,

sabljama umisto glava sikli smo šikare, muèili se, radili.

I u zagrljaj bratski i sada primamo one,

koje zatekosmo tu, koji od drugih bi�e, koje gone.

A krv ipak teèe, puši se, razliva

cilo tisuæliæe iz ruku koljaèa,

mrtvac za mrtvacem niz sve vode pliva,

utaplja se zemlja u bujici plaèa.

Najcvitnija polja si nam dao, �etve, berbe,

puèinu neizmirnu,

ali uskratio si nam pokoj, hlad pod jabukom starost mirnu.

O Bo�e, koji znaš što nas sve boli i tišti,

jauk naš do pristolja Tvoga vrišti,

pokolebaj neprijatelja u pohodima ratnim,

da u pomrèinama ne zaglibimo blatnim.

Prosvitli skrbnike koji su toliko zabrinuti za nas,

kao što smo nekad znali �iviti sami mo�emo i danas.

Slobode nemaju oni kojima drugi je dile,

tuðe vlasti nikad nisu, makar i dobre, omiljene bile.

Ne tra�i od nas, dok nam se ruši krov zahvaæen

bisnilom plamena,

da se kruhom branimo od kamena.

Miran i miroljubiv smo narod, nikom

ne �elimo zlo, puštamo druge u miru,

ne ponosimo se oru�jem napadaèkim, veæ kipom,

motikom, slikom.

Pastirske pivamo pisme uz gusle i uz liru.

Ako je himna odraz biti narodne duše,

naša poruèuje svitu ljubav i lipotu.

U njoj se polja zelene i povitarac puše,

jorgovan kuca na prozor, ru�e cvitaju na plotu,

brodovi morem i otoci plove

na sitvu i �etvu Hrvatska zove.

Gospodine, slo�it æeš se, doista nam je dosta

livati krv za uzore ma kakvi oni bili,

jer no� nam u leða zabija ruka gosta

i nad truplima našim lešinar se krili.

Neæemo samo na nebu i pod zemljom slobodu,

na zemlji je �elimo sebi, domovini i rodu.

Dugo smo pridziðe bili i umorni smo sada,


br. 141, prosinac 2003. 27

za sebe èuvamo snagu koja nam još priosta,

malo nas je ostalo na otoèiæu nakon ciklona i tornada.

Osušili smo se od gladi i od posta.

Tra�imo i za sebe ono što drugi �ele i imaju,

da nas jednakopravno štuju, cine i primaju.

Dosta je naših glava bilo na konopcu i kolcu,

na svim bojištima svita smrt nam je bila

poslidnja bolnièarka,

htili bi konaèno umrit u postelji, doèekat starost

u udobnu stolcu,

u èvrstoj i dubokoj škrinji neka ostanu zakljuèane

obmana i varka.

Nakon pokolja i poplava, umiranja i muka,

da èujemo veseli smih bezbroja praunuka.

Ne pusti zviri s lanca, zaustavi prid našim ih pragom,

neka nas ne razdiru grabe�ljivim zubom, uništi

svojom ih snagom.

Narod smo miran, mirotvoran i miroljubiv,

sa svima �elimo �ivit u ljubavi i slozi, ne vodi nas

poticaj osvetoljubiv.

No pokuša li nam bilo tko u kuæu, da u njoj zapovida,

da gospodari, da je opljaèka, ili nas èak iz nje pokuša

istirati,

neæe to uspiti ni priko naših mrtvih tila, bedem zida

sagradit æemo od njih do neba, proæi neæemo dati.

Još ima u nama krvi, nije istekla sva,

utopit æe se u njoj svatko tko je pokuša proliti.

Sve trnje, sve kolje, sve što je oštro, za obranu od zla

upotribit æe kao ubojita kolja koja æe svaki

oklop raskoliti.

Triba li nam izgorit kuæa, sami æemo vatru primaæi,

sve provalnike i osvajaèe u ognju smrt æe snaæi.

Oèe svih ljudi, nemoj zaboraviti

da i malena Hrvatska postoji na diliæu zemljovida.

Meðu tolikim narodima zar jedini moramo

neznani se kriti.

Priviše skromni smo bili, ne �elimo umrit od stida.

Isticat ne bi htili zasluge svoje i prošlost nam davnu,

ni plesti više vince za mrtve na gubilištu slavnu.

Ispaæeno srce samo za jednim �udi:

slobodu hoæemo u društvu slobodnih ljudi.

Na kolinima, smirni, Milost Tvoju

blagoslov molimo za Hrvatsku svoju.

Mato Marèinko

(Vjesnik sv. Nikole Taveliæa, god. XI,

Šibenik, 1971., br. 5-6, str. 162.-164.)

POLITIÈKI PAMFLETSROÈEN KAO MOLITVA

(Pred Kriviènim vijeæem Okru�nog suda kojemu predsjedavaBO�ENKO ANIÆ juèer je zapoèeo proces MATI MARÈINKUJurjevu (47), direktoru opæeg sektora u poduzeæu "Kemoboja" uZagrebu, dr. JEROLIMU ŠETKI pok. Petra (63), sveæeniku, ifra KRSTI KRI�ANIÆU pok. Vinka (78) iz Makarske.Optu�nica ih tereti da su zloupotrebom svojih vjerskih osjeæanjazlonamjerno i neistinito prikazivali stanje u Hrvatskoj pisanjem iodobravanjem štampanja pjesme "HRVATSKA MOLITVA" uèasopisu "VJESNIK sv. NIKOLE TAVELIÆA", broj 5-6 odprošle godine.)

Zamjenik Okru�nog javnog tu�ioca ANDRIJA RADIÆutvrðeno je da su optu�eni svojom djelatnošæu i neposrednomvezom u objavljivanju inkriminirane pjesme "Hrvatska molitva"stekli obilje�ja kriviènog djela neprijateljske propagande izèlana 118. Kriviènog zakonika. U toj se pjesmi, koju je napisaoMarèinko, na grub naèin "pjeva" o teškom, bezizlaznom stanju ukojem se našla Hrvatska, buduæi da "Hrvati nisu gospodari nasvoj tlu..." jer su "...ugušeni od gladi i posla...". Meðu ostalim jošgovori o "spasu hrvatskog naroda" borbom jer mu "...u leðazabija no� ruku gosta".

Izmeðu optu�enih Marèinka i fra Kri�aniæa otprije je posto-jala veza; tako da je prošlog proljeæa otišao u Zagreb, posjetio"starog prijatelja" Marèinka i s njim se dogovorio o publikacijinekoliko pjesama. U Makarskoj je fra Kri�aniæ primio inkrimi-rane pjesme, proèitao ih "nadušak" i predao dr. Šetki, tadanjemuredniku èasopisa "Vjesnik sv. Nikole Taveliæa". List je potomraspaèan u 6.700 primjeraka i poslan na razne adrese širomzemlje.

Presuda æe biti izreèena danas.

(D. Mæ.)

MATI MARÈINKU1 GODINA ZATVORA

(Glavnoptu�eni MATE MARÈINKO JURJEV (47), direktoropæeg sektora u poduzeæu "Kemoboja" u Zagrebu, osuðen jejuèer na kaznu strogog zatvora u trajanju od jedne godine.)

Kaznu je izreklo krivièno vijeæe Okru�nog suda buduæi da jeokrivljeni pisanjem pjesme Hrvatska molitva i njezinom ob-javom u èasopisu Vjesnik sv. Nikole Taveliæa poèinio kriviènodjelo neprijateljske propagande ka�njivo po èlanu 118.Kriviènog zakonika.

Dr. Jerolim Šetka pok. Petra (63), urednik spomenutogvjerskog èasopisa, osuðen je na 1 godinu uvjetno na dvije. Sud-sko je vijeæe imalo u vidu njegov utjecaj da se pjesma tiska, ali iviše olakšavajuæih okolnosti, njegovo zdravstveno stanje i go-dine �ivota.

Vijeæe trojice oslobodilo je optu�be fra Krstu Kri�aniæa,pok. Vinka (78) iz Makarske, jer je njegova ingerencija nadobjavom inkriminirane pjesme bila neznatna. (D. Mæ.)

(Slobodna Dalmacija,. br. 8409, god. III., str. 6.,Split, petak 24. III. 1972.)


BIO SAM JEDAN OD KAVRANOVIH VODIÈARAZGOVOR S MILOM MARKIÆEM

Gospodin Mile Markiæ bio je djelatni su-dionik dviju etapa borbe za hrvatskudr�avnu neovisnost. Jedne, u dobauspostave i obrane Nezavisne Dr�aveHrvatske, i druge, nakon njezina sloma.Naime, Mile Markiæ (Ivica Heæimoviæ) je-dan je od dvojice još �ivih sudionika“Kavranove akcije”. U njoj je sudjelovaokao jedan od desetak vodièa. Raèunajuæi nato, da æe njegova sjeæanja zanimati našeèitateljstvo, objavljujemo razgovor s njim.

* F. IVIÆ: Gospodine Markiæu, mo-lim Vas da se predstavite.

M. MARKIÆ: Roðen sam u Lici 27.prosinca 1923. kao Ivica Heæimoviæ.Poslije rata ime sam, silom prilika, pro-mijenio u Mile Markovinoviæ i, po do-lasku u Ameriku, u Mile Markiæ. Godine1941., na Veliki èetvrtak, bio sam u Za-grebu kad su Nijemci ušli u grad nakon štoje proglašena NDH. Sutradan sam vlakomotišao u rodnu Liku. Vlak su kod LièkogLešæa bombardirali Talijani. Granata jepogodila vagon u kome sam bio, ali samsluèajno ostao �iv i pješice produ�io oko15 km do kuæe. Nakon kraæeg vremena,10. svibnja 1941., javio sam se kao drago-voljac u hrvatsku vojsku, u ustaše.

* F. IVIÆ: Što vas je potaknulo daodete u ustaše?

M. MARKIÆ: Ja nisam znao ništa opolitici. Znao sam samo da su Hrvati uJugoslaviji proganjani, a u Lici osobitonakon 1932. kad su ustaše digli ustanak.

Mi djeca smo veæ iz iskustva znali da jugo-slavenski oru�nici ("�andari") tuku narod,pa bismo se skrivali kad bi oni prolazilikroz selo. Što nam je onda 1941. preostalonego biti sretan zbog uspostave hrvatskedr�ave i, u skladu s tim, iæi u ustaše. Nisamja tada puno znao o politici. Bilo mi jejasno da mi je mjesto u hrvatskoj vojsci iništa više.

* F. IVIÆ: O tome ratnom vihoru neæemo naširoko, ali nam ipak ispripovje-dite neke svoje uspomene

* M. MARKIÆ: Prvo vrijeme 1941. biosam u Lici. Kasnije smo došli u Zagreb.Tamo je osnovana Lièka legija u koju samodmah pristupio. U veljaèi 1942. pošaosam na bojište. Najprije smo bili na Kor-dunu, a poslije toga u Bihaæu i BosanskojKrupi. Za Bo�iæ 1942. došli smo nazad uLiku, u Lovinac. Tamo sam bio godinudana i tako je tekao rat sve do proljeæa1945. za koje vrijeme sam se veæinom na-lazio u Lici.

* F. IVIÆ: Jeste li imali te�ih okršaja sèetnicima ili partizanima?

* M. MARKIÆ: Uvijek, rat je bio uvijek,svaki dan. U proljeæe 1945. u Zagrebu mi jepoginuo otac, pa sam trebao otiæi na spro-vod. Cestovni je promet bio jako slab, alimi je zapovjednik zdruga, Kolaèeviærekao: “Imamo, desetak-petnaest engleskihzarobljenika, zrakoplovaca, koji su se uokolicu spustili padobranima, i ti æeš njihodvesti u Zagreb”. I tako sam ja s vojnomkolonom otpratio te zarobljenike u Zagreb.Tjedan dana sam boravio u Zagrebu. U to jevrijeme prvi put u ratu pao Gospiæ, pa samtako ostao u Zagrebu. Za 14 dana poèeli sudolaziti naši iz Like, gdje su bili razbijeni.Reorganizirali smo se u Samoboru. Tadasam iz sto�ernog stra�nika promaknut u èinporuènika, te sam postao zapovjednik sat-nije. Zastavnik nisam nikad bio, niti sam tajèin ikad dobio, ali sam bio zapovjednik sat-nije.

* F. IVIÆ: To je jedna od od netoènostiu knjizi Ivana Prusca, ali o tomekasnije.

* M. MARKIÆ: Kako je to došlo uPrušèevu knjigu, ne znam. Zbog dogaðajana terenu èak ni èin poruènika nije mi biopotvrðen, ali zapovjednik satnije sam bio.I tako smo se kod Samobora u proljeæe1945. pregrupirali i prebacili na polo�aj uDraganiæ kod Karlovca. Tu smo braniliKarlovac, a partizani su nadirali iz Like.Za vrijeme borbi oko Karlovca došla je za-povijed da se povuèemo. Povukli smo se uJastrebarsko, pa u Samobor. Mi smo još 8.svibnja bili u Samoboru, a zatim smoprodu�ili kroz Sloveniju prema Bleiburgu.

* F. IVIÆ: Jeste li putem imali èarki spartizanima?

* M. MARKIÆ: Mi ne. Borbi nije bilotako puno, ali je promet bio jako ote�an.Kad smo došli pred Celje, u njemu su veæbili komunisti, slovenski komunisti. Saskupinom od 15 vojnika kretao sam se usmjeru Celja i kad smo došli na jedan za-voj u samom Celju, pred nas su iskoèilipartizani, koji su zatra�ili da se predamo.Odgovorio sam im: “Mi se predati neæemo”. Na to oni: “Pa, dobro, idite, predatæete se tamo dalje”. I tako smo došli u Dra-vograd. U Dravogradu nismo mogli prekomosta, pa smo produ�ili prema Bleiburgu.U Bleiburg smo stigli 14. svibnja i tamosmo, sutradan, dobili zapovijed da seodlo�i oru�je, jer da æemo iæi uzarobljeništvo kod saveznika. Tu smopolo�ili oru�je i prelazili na drugu stranukod Engleza, a njihovi su tenkovi bili ra-sporeðeni po cijelome bleiburškom polju.Kad smo prošli prijeko, postrojili su nas uèetverorede. Tamo je veæ èekala jednadivizija jugoslavenskih partizana, a mi ra-zoru�ani! Vidjeli smo da su nas Engleziizdali: umjesto da idemo u zarobljeništvo,partizani su nas vraæali iz Bleiburga u La-wamünd, iz Lawamünda u Dravograd. Toje bila najveæa kolona, brojila je oko70.000 ljudi. U Lawamünd smo stigliuveèer. Sutradan smo došli u Dravograd.Tu smo se malko odmorili i zatimprodu�ili u Maribor. U Dravogradu su nasodvajali. Meðu nama je bilo još civila,�ena i djece, i njih su odvajali. Iduæe noæiodluèio sam da ne æu �iv u Maribor, i daljeu logor. Sluèajno sam nedaleko u kolonividio jednog poznanika, Ivaniševiæa izLovinca, i on mi je rekao da tamo ima jošjedan naš zvani Vrakela, a to je bio vodnikKovaèeviæ. Rekao sam im da kanim

28 br. 141, prosinac 2003.


Razgovarao:

Franjo IVIÆ

Mile Markiæ

bje�ati i ponudio da krenu sa mnom.Pristali su. Kiša je padala, pa su partizanistalno bacali rakete i osvjetljivali, a ja samgledao kamo bi se moglo najlakše pobjeæi.Lijevo nismo mogli, tu je bio sve vojnik dovojnika. Desno se svrstao vojnik na svakih10-20 koraka. Pozorno sam gledao i vidiojedan poveæi šumarak. Odluèio sam se,bilo je oko pola sata do ponoæi. Uzeo samIvaniševiæa za ruku, a on se uhvatio zaVrakelu i krenuli smo! Ako nas vide, ubitæe nas, ako nas ne vide, proæi æemo. Iprošli smo! Došli smo tako do šumaraka isjeli. Nije imalo smisla èekati, jer æe naspronaæi. Krenemo li lijevo, mo�emo samou Dravu. Nitko od nas nije bio bogznakakav plivaè. Odjeæu smo skinuli sa sebe ikanili smo samo u gaæama preplivatiDravu, pa æemo tamo kod seljaka mo�dadobiti nešto za obuæi. To je bio jedini naèinda umaknemo. No, Ivaniševiæ je tadarekao da ne æe iæi, jer ne zna plivati. Takosmo se rastali od njega oko jedan satposlije ponoæi i prošli kroz taj šumarak.Svoju smo odjeæu spakirali i stavili u jedangrm, te se onako goli, u gaæama, spustili uvodu.

* F. IVIÆ: Jeste li ikad poslije èuli zatog Ivaniševiæa, kako je on prošao?

* M. MARKIÆ: Mi smo, dakle, ušli uDravu koja je veæ uz kraj bila duboka okometar i pol, a na tom mjestu se uz obalunadvilo nekoliko grmova. VodnikKovaèeviæ zv. Vrakela, tada je imao oko35, a ja sam imao 21 godinu. Èim smo ušliu vodu, Vrakelu je uhvatio grè. Radi togasmo morali odustati od preplivavanja, pasmo sve do sutrašnjeg popodneva ostali u

vodi dr�eæi se za grm. Rijeka je na tomemjestu tekla kru�no. Razlog smo razaznalitek kasnije, u blizini je bila hidrocentrala.Sat i pol nakon našega bijega, èuli smokako partizani pretra�iju grmlje na obali.Nedugo zatim èuli smo glasove: “A, tu si,banditu!” Zaèuo se Ivaniševiæev glas:“Dvojica su preplivala”. On je mislio dasmo veæ preplivali, a mi smo još bili tu. Tonas je mo�da spasilo, jer su obustavili po-tragu. Njega su odveli i više nikad nisamèuo za nj. Nas dvojica smo se sutradan okotri, pola èetiri poslije podne izvukli iz vodei sjeli u grmlje. Kolona iz koje smo pobje-gli promicala je pokraj nas cijelu noæ, svedo jutra. Mi smo, u grmlju, onako goli,smrznuti, najednom zaèuli da se netkoprimièe. Vrakela je bio nervozan, a ja sammislio da je neka �ivotinja. Najednom,èujemo gdje netko pije vodu. Ustali smo,gledamo, kad tamo jedan zastavnik, Hrvat,vidimo po odori. Zalegao i pije vodu izDrave. Upitam ga tko je. On nas pogleda, iodgovori: “Ti vidiš tko sam ja, ali tko stevi?”. A mi goli, u gaæicama. Tako smo sesastali i poèeli razgovarati. Isprièao nam jekako je bio u skupini koja se sakrila, a unjoj su bili satnik i još tri, dakle, ukupnoèetiri zastavnika. Ta je skupina bila izèasnièke škole. I njih su partizani pronašli,ali se on prikrio u grmlju i tako se spasio,za razliku od ostalih. Nas dvojica i našnovi suputnik smo uveèer, kad se spustiomrak, našli onu svoju odjeæu, obukli se iprešli cestu, pa onda krenuli prema Aus-triji. Kretali smo se cijelu noæ kako bismodošli na austrijsku stranu. Kada smo ujutrostigli na austrijsku stranu, otišli smo kodprvih seljaka, tra�iti nešto jesti. Tamo suveæ bili Rusi. To lutanje je trajalo tjedandana, išli smo od kuæe do kuæe, malo smojeli, malo radili, pomagali narodu cijepatidrva. Tako smo došli do Klagenfurta, i iz-makli iz ruske u englesku zonu. U Klagen-furtu smo našli logor s drugim Hrvatima..

* F. IVIÆ: Kako ste doznali za Kavra-novu akciju?

* M. MARKIÆ: Dva mjeseca nakonmog dolaska u Klagenfurt, k meni u logorje došao jedan satnik i predstavio se,razgovarali smo malo. Pita me poznajem ligenerala Herenèiæa. Rekoh da ga pozna-jem, jer smo se upoznali za vrijemepovlaèenja, u Jastrebarskom. Ka�e on,general bi �elio razgovarati s Vama. Pris-tao sam, pa smo tako skupa otišli do njega.General je stanovao u jednome malommjestancu u blizini, u Krumpendorfu. Tusmo se sastali i razgovarali. Herenèiæ mi je

rekao da postoji ideja u najvišemdr�avnom vodstvu, da bi netko otišao uHrvatsku vidjeti što se dogaða, jer nije bilonikakvih znaèajnijih veza s domovinom.General je pomislio da bih ja mogaopomoæi. Nakon otprilike tjedan danasastali smo se general Herenèiæ, ministarArtukoviæ, Joso Rukavina koji je bio šefpolicije u Zagrebu, i ja. Pitali su me, bih lija mogao i htio otiæi u Zagreb. Rekao samda æu pokušati, i da æu za pratnju pokušatinaæi još jednog prijatelja. Našao sam togprijatelja, pa smo zajedno išli provjeritigranicu, gdje bi bilo najbolje prijeæi. Tamosam vidio da je on neodluèan, i da od za-jednièkog puta ne æe biti ništa. Vratio samse u Klagenfurt i izvijestio ih da æemomorati pronaæi nekoga drugog. Rekoše mida imaju jednog zastavnika s kojim surazgovarali i koji je rekao da bi �elio iæi samnom. Tako smo se taj zastavnik i jaupoznali i odluèili iæi zajedno.

* F. IVIÆ: Sjeæate li se imena tog zas-tavnika?

* M. MARKIÆ: Da, zvao se Vavra,Vjekoslav Vavra i bio je rodom iz Vi-sokog kod Sarajeva. Odluèili smo iæi, a do-bili smo još i vezu. General Herenèiæ bio jevjenèani kum jednom poruèniku, Novaku.Novak je bio njegov vojnik i on nam je daoadresu svoje obitelji, na rijeci Sutli, na sa-moj slovenskoj granici. Navodno æe namnjegov otac i njegova obitelj pomoæi da seprebacimo u Zagreb. Vavra i ja smo tadakrenuli na put, no to je duga prièa. Uglav-nom, trebala su nam tri dana do Zagorja.

br. 141, prosinac 2003. 29

Boìdar Kavran u svom uredu u dobaNDH

SJE]ANJA I SVJEDOÊNJASJE]ANJA I SVJEDOÊNJA

Naslovna stranica domovinskog izdanjaPrušèeve knjige

Morali smo putovati samo kroz šumu, ni-kad putem. Po danu se sakrijemo u grmlje,po noæi nastavimo. I tako, nekoliko kilo-metara prije Krapine, naletjeli smo na par-tizane. Kako više nije bilo moguæe kretatise kroz njive i blato, morali smo iæi putem.Ja sam išao ispred njega sa samokresom.Dogovorili smo se, ako naiðemo na stra�uili nešto, ako nas zaustave, morat æemo seboriti. Upravo tako se i dogodilo; kiša je pa-dala, naletjeli smo na partizansku stra�u.Stra�ar je bio pod krovom, onako na cesti.Podviknuo je: "Stoj, tko je? Tko ste?" Isto-dobno je poèeo vikati i netko s druge strane.Odmah skoèih lijevo, moj prijatelj izamene. Partizani su zapucali, a ja uzvratio.Netko od njih poèeo je vikati da je pogo|en.Pobjegao sam. Bjeào sam jedno pola satabez prestanka. Padao sam i dizao se.Konaèno, sjednem da bih predahnuo. Nemanigdje nikoga, nema mog prijatelja, ostaosam sam. [to æu?

Tu sam se pribrao i malo odmorio, a za-tim krenuo, opet prema jugu, prema rijeciSutli gdje treba uspostaviti vezu. Tako samputovao tu noæ, a sutra ujutro bio sam naIvanèici, gdje sam proveo cijeli dan. Sutraujutro opet sam nastavio i naišao na rijeku.Po njoj sam se kretao prema jugu te došaoskroz blizu Zaprešiæa. Tek tada sam vidioda to nije Sutla, nego rijeka Krapina. Dansam proveo u jednom vinogradu, a naveèersam produ�io pješice prema Sutli, premaslovenskoj granici. Došavši do slovenskegranice, uhvatio me dan, nisam mogaodalje. Na samoj granici još je bila �ica i vi-soka trava. Tu sam se zavukao preko dana,a sutra naveèer pokušao sam naæi vezu.

Došao sam u kuæu i pitao za obitelj No-vak? Tu je bio neki stariji èovjek, mladacura i momak, te jedna �ena. Kad sam ihupitao, je li Jo�a Novak njihov sin, oni suse uplašeno pogledali i odgovorili da jest.Rekoh im da ga poznajem. Bilo imnezgodno, ali su po mom izgleduzakljuèili da nisam provokator i povjero-vali su mi. A Novakov otac se baš prije tje-dan dana bio vratio iz logora, jer je bio,mislim, tabornik. Novakov stric radio je na�eljeznici i stanovao odmah u susjednojkuæi. Pristao je pomoæi mi, da zajedno vla-kom doðemo u Zagreb. Ja nisam imao ni-kakvih papira, ali sestra poruènikaNovaka, kojoj je moglo biti oko osamnaestgodina, na moje pitanje kako nabavitinekakvu propusnicu, odgovorila mi je daona nema ništa, ali da ima tata koji je išaopopravljati zub u Zagreb. Ja sam vidjela tunjegovu staru propusnicu, reèe ona, ako bito moglo vama koristiti. Uglavnom, oni sunabavili pisaæi stroj, a ja sam napisao pro-pusnicu i jajem prenio štambilj s njegovepropusnice na svoju. Za svaki sluèaj.

Nakon dva dana otišao sam s ovim dru-gim Novakom, �eljeznièarom, u Zagreb.Na Zapadnom sam kolodvoru sišao svlaka, nisam htio iæi na Glavni kolodvor.Sa Zapadnog kolodvora produ�io sampješice skroz Ilicom do trga. Jelaèiæev jespomenik bio okovan daskama, nekakvimslavolukom. Bio je kolovoz. U Zagrebusam se smjestio kod rodbine na nekolikodana. Vidio sam i pokupio sve što me zani-malo, pa sam se uputio natrag u Klagen-furt. U povratku je bilo svakakvih zgoda inezgoda, ali sam se ipak uspio vratiti uKlagenfurt, gdje sam podnio izvješæeonima koji su me poslali.

* F. IVIÆ: Kako je teklo osnivanjeKavranove skupine?

* M. MARKIÆ: Mislim da sam bio je-dini koji je tada bio u Hrvatskoj, uizviðanju, i donio natrag ono što je zani-malo glavne ljude hrvatske emigracije. Itako sam ja ostao s njima u Klagenfurtuoko mjesec dana. Tamo je bilo jako teško�ivjeti, vladala je glad, pa sam odlluèiootiæi u Italiju. Na put sam krenuo zajednosa svojim prijateljem Milom Markovi-noviæem, s èijim sam papirima kasnijeotišao u emigraciju. Stigli smo u Italiju, ulogor Fermo. Tamo smo se dobro snašli,bili prihvaæeni, i tu smo ostali do Bo�iæa1945. U Fermu sam upoznao druge našeljude koji su veæ znali da sam ilegalno biou Hrvatskoj. Onda me k sebi na razgovorpozvao Mime Rosandiæ, dr�avni tajnik u

ministarstvu šuma i ruda. I njemu sam is-prièao kako sam putovao, što sam vidio.On mi je u razgovoru nabacio da oni kanenešto poduzeti, da bi u Hrvatsku mo�datrebalo otiæi i pomoæi u njezinuoslobaðanju, ako se mo�e.

* F. IVIÆ: Da vjerojatno ima još ljudipo šumama...

* M. MARKIÆ: Da. I ka�e on, miraèunamo na tebe, nadam se da æeš prihva-titi ono što budemo tra�ili od tebe. Uglav-nom, veæ na proljeæe pozvao me k sebi ipitao bih li ja bio voljan iæi u Austriju. Ra-zumljivo, to sve trebalo je biti ilegalno,bez papira, bez igdje išta. Jer u Austriji jebio glavni predstavnik hrvatske vlade za tuakciju, dr. Lovro Sušiæ, postrojnikustaškog pokreta. Ja sam onda s dokumen-tima, s papirima koje su ovi iz Italije po-slali, otišao u Austriju kod Sušiæa uWolfsberg, gdje je bio prihvatni logor.Sušiæ je �ivio izvan logora, ali u logoru jebio èovjek koji je znao gdje je on. To je bioin�enjer Pere Èulumoviæ. Tako sam pre-dao Sušiæu sve što su oni iz Ferma poslali ina taj naèin sam jednostavno ušao u todruštvo. Oni su uvijek raèunali na mene, tesam dva-tri puta išao u Austriju i natrag. U

30 br. 141, prosinac 2003.


Sreæko Rover, jedan od vodièa

Legendarna krta akcije(iz knjige I. Prusca)

br. 141, prosinac 2003. 31

proljeæe 1946. dogovorili su se i odluèilida opet odem u Hrvatsku. Ovoga puta samišao u Hrvatsku, u Liku, sam. Bilo jeodreðeno da bojnik Ante Vrban ode u Sla-voniju i dalje u Bosnu, dokle stigne. Našazadaæa je bila da još jednom izvidimosituaciju u Hrvatskoj.

Ja sam imao la�ne dokumente. Nabavilismo ih preko nekog mladiæa koji je pobje-gao iz Jugoslavije i zadr�ao legitimaciju.Tu su legitimaciju naši od njega dobili, teje prepravili za mene. Ime i prezime ostaloje isto, samo su skinuli sliku i umetnulimoju, ali to bi mi vrijedilo samo unutardr�ave. Ja sam se tada uputio u Graz i ondana austrijsko-jugoslavensku granicu ipreko granice. Kad sam došao nekih dese-tak kilometara u unutrašnjost, kod MurskeSobote, ukrcao sam se na vlak i vlakom uZagreb. Tamo sam opet imao staru vezupreko poruènika Novaka. Njegova �ena�ivjela je u Zagrebu. On me zamolio da jojpomognem, ako bi mo�da htjela doæi knjemu u emigraciju. Iz Zagreba sam otišaou Liku. U Lici sam bio dva dana, posjetiomjesta gdje su se nalazili naši. No, tu nijebilo nikakvih veæih snaga, male skupinekoje su se skrivale više nego išta drugo,borili su se samo ako su morali. Uvidiosam da tu nema ništa naroèito, ali kad samveæ bio u Perušiæu, otišao sam u kuæu ro-ditelja moje djevojke i pitao je hoæe li iæisa mnom. Ona i njezini roditelji su pristali.Tako sam nju odveo u Zagreb, gdje samuzeo �enu poruènika Novaka i obje ih pre-veo u Austriju. Novaku sam doveo su-prugu, a vodstvu podnio izvještaj da udomovini nema ništa organizirano. Zbogtakvoga negativnog izvješæa bio sam postrani neko vrijeme, jer je Vrban rekao dase sastao s kri�arima u Papuku.

Na proljeæe 1947. zbio se sluèaj zbogkojeg sam bio u logoru u Italiji zatvoren.Bo�o Kavran je zatra�io od sveæenikaKrunoslava Draganoviæa koji je imaoveza u Rimu, da izvadi mene, bojnikaVukiæa i uèitelja Staniæa. Draganoviæ jeto uèinio, izvukao nas je na slobodu i do-bili smo dozvolu boravka od 30 dana uItaliji. U Rimu smo se zadr�ali u ZavoduSv. Jeronima. Draganoviæ nam je rekao da,ako �elimo, mo�emo emigrirati, a ako ne�elimo, da mo�emo iæi nekamo drugdje.Nije rekao izravno kamo, no mi smo znališto to znaèi. Odmah sam odluèio da ne æuemigrirati. Jednog dana ka�e on Vukiæu iStaniæu, da je brod u Genovi i da trebajuiæi, ako misle emigrirati. Oni su pristali iotišli na brod. Sutradan sam na hodnikunaletio na msgr. Maðerca, rektora Za-voda, koji me upita kako to da i ja nisamotišao. Odvratih da mi je Draganoviærekao kako moram mijenjati papire, jermene tra�e kako bi me izruèili u Jugo-slaviju, dok onu dvojicu ne tra�i nitko. Nato me Maðerec upitao: “A zašto ste ih ba-cali s mosta?”. Ja sam ga samo gledao, ni-sam znao kakva su njegova politièkauvjerenja. U Zavodu je na slu�bi bio jedanizvanredan sveæenik, veliki domoljub,zvao se Golik. Uðem kod njega u ured ika�em što mi je rekao Maðerec. Ka�e on:“Sinko moj, ima nas svakakvih, ne znaš tito”. I tako, sutra se vrate Vukiæ i Staniæ,predomislili se. Ne æe iæi u Argentinu,hoæe negdje drugdje.

* F. IVIÆ: Krunoslav Draganoviæ jebio veoma zanimljiva osoba. Recite mi,što vi mislite, je li on znao o Kavranovojskupini ili je to tek nasluæivao?

* M. MARKIÆ: On je znao. Znao jesve, samo to nikad nije htio reæi. Dra-ganoviæ je bio jako opasan Jugoslaviji kojaje s Vatikanom vodila pregovore. Vatikanje, po mom mišljenju, od Jugoslavije do-bio jamstva da se Draganoviæu popovratku ne æe ništa dogoditi.

* F. IVIÆ: Dobro, vratimo se našojtemi. Vukiæ i Staniæ su odustali od od-laska u Argentinu...

* M. MARKIÆ: Ja sam s nekoliko ljudiotišao u Austriju, a Vukiæ i Staniæ došli sukasnije s drugom skupinom. Tako smo stu-pili u kontakt s Kavranom, stigli u bazugdje su se skupljali ljudi, od kojih su seneki veæ prebacili u Hrvatsku.

* F. IVIÆ: Vaši dojmovi o Bo�iKavranu?

* M. MARKIÆ: On je mene poznavaoiz onih prvih izvješæa i rekao mi je da metreba: “Èovjek koji je dosad bio vodiè veæmi je dojadio, uvijek navaljuje da hoæe iæiu Hrvatsku”. I nastavio je: “Ja bih htio da tibudeš sljedeæi vodiè, a njega bih pustioneka se ide boriti”. Na to sam rekao:“Došao sam, vi zapovijedajte, a i ja bih istoviše volio iæi u borbu, nego biti vodiè”.Mislio sam se prebaciti sa skupinom MileMarkovinoviæa u kojoj je bio i Rosandiæ,ali kako me Kavran nije pustio, ostalo mi


Bo�idar Kavran

Socrealistièki slavoluk na Jelaèiæevu trgu u Zagrebu

je biti vodièem. Kavrana nisam od ranijepoznavao, ali zbog svega što sam znao onjemu, moji dojmovi nisu mogli biti bolji.Koliko je bio sposoban organiziratiovakvu akciju, druga je stvar. On je biointelektualac, a njegovo poštenje i rodol-jublje bili su nenadmašni.

* F. IVIÆ: Jeste li poznavali još nekeod sudionika akcije?

* M. MARKIÆ: Sve sam ih poznavao.Neke sam znao samo poimence, a èetiri

petine sam osobno poznavao. To su uglav-nom bili èasnici i doèasnici. Upoznao samse s njima u Fermu, u emigraciji, nisam ihpoznavao prije toga.

* F. IVIÆ: Rekli ste da ste se u akcijuukljuèili tek negdje pred kraj?

* M. MARKIÆ: Došao sam pred kraj,kad me Bo�o ukljuèio kao vodièa. Prvi putsmo Sreæko Rover, Lojzek (PavaoVuèetiæ, op. ur.) i ja provodili jednuskupinu preko granice. Tako sam upoznaoput. Drugi put opet smo išli Rover i ja, anakon toga sam ja sam provodio svoje, aoni svoje.

* F. IVIÆ: Kad prebacivanja sRoverom i Lojzekom, ili kad ste išlisami, jeste li imali dojam da sve teèe uredu? Jeste li mogli zapaziti neštosumnjivo?

* M. MARKIÆ: Ništa se sumnjivo nijemoglo zapaziti. Va�no je jedno, uovakvom djelovanju nema se što prièati ilipitati. Dobio si zadaæu i imaš je poslušnoodraditi. Bio sam spreman uèiniti sve štomi se zapovijedi, prema svojimmoguænostima, i vjerovao sam da sve ide uredu, po dogovoru. Preveo sam ljude doonoga mjesta gdje su ih doèekali i preuzelidrugi, a ja sam se vraæao nazad i ništa daljenisam znao. Ako je bilo pošte ili sliènoga,

ja sam to preuzeo i odnio natrag u Austriju.To je bila kao veza. Imali smo radio-stanicu, ali ovo je bila pismena pošta.Prijelaz se odvijao ovako: kad se ljudidovedu u bazu s druge strane, tamo jeèekao neki šumar, ili netko tko je bio na-javljen kao naš. Ja bih ušao kod njega ukuæu. Ako smo stigli ranije, prièekali smodok nisu došla druga dvojica iz šume. Onibi preuzimali moje ljude i vodili ih dalje.Jednom, dok sam vodio drugu skupinu,malo smo zakasnili, jer se jedan èovjekkretao veoma sporo. Zvao se Šmit, bio jestariji èovjek, blizu 60 godina. Prijepovratka u Austriju razdanilo se, a ja samjoš bio tamo. Rekao sam našem èovjeku,"vezi", da ne mogu sada van, kako æupreko granice po danu? On ka�e da æemose snaæi. Smjestio me tamo u neko �ito,pokraj grmlja i ka�e: “Tu budi cijeli dan donaveèer, ja æu ti donijeti jesti, a onda na-trag”. Tako sam proveo cijeli dan u tomegrmlju. On mi je donio jesti i sutradan samse vratio nazad u Austriju, javio što se do-godilo. O tome je kasnije, u svome iz-vješæu “kurir u grmu”, pisao i onaj banditMate Rajkoviæ.

* F. IVIÆ: Ivan Prusac u svojoj knjizi“Tragedija Kavrana i drugova” govori,kako se Bo�idar Kavran, vidjevši da jecijela akcija propala, dragovoljno pre-dao u neprijateljske ruke!? Je li to, poVašem mišljenju i saznanjima, moguæe?

* M. MARKIÆ: Bo�o Kavran nijeznao da je itko uhvaæen. Ništa on nijeznao dok to Jugoslavija nije objavilapreko Novog Sada, no oni su njega tadaveæ imali u svojim rukama. Ništa nije bilosumnjivo. Mi smo tra�ili da se netko vratis terena, ali su oni (OZNA, op. F. I.)uvijek imali neke izgovore i to su odbi-jali. Najzad je pala kocka da se bojnik Iv-ica Gr�eta mora vratiti s izvješæem, inaèeviše nikoga ne æemo slati prijeko. Oni suprema tome zakljuèili da više nikoga neæe uhvatiti. Ja sam vodio zadnju skupinu.Prije granice uhvatio nas je lugar, aus-trijski lugar, i zarobio nas. Bili smo musumnjivi, jer se kreæemo noæu. Imao samzapovijed da u takvim sluèajevima nesmijem pucati, da se jednostavno moramopokoriti i onda æe naši znati što dalje ra-diti. Kad nas je austrijski lugar zarobiobila je noæ. On sam, a nas šest. Ka�em ja:“Deèki, pitam se kako æe naši doznati zaovo? Mislim da je najbolje da ja pobjeg-nem, kako bih javio Bo�i što se dogodilo,ali jedino ako se vi sla�ete”. Slo�ili su se.Pobjegao sam, a lugar nije ni primijetio.

Otišao sam skroz nazad u bazu i javio štose dogodilo.

U meðuvremenu lugar je naše predaopoliciji koja ih je tamo ispitivala. Netko odnjih je izdao, priznao gdje je baza. Drugidan naveèer bio sam u zgradi gdje su bo-ravili radnici, sjedio sam uz štednjak, biloje oko pet sati. Bojnik Jelinek i ja smoprièali. Pogledam kroz prozor, kad najed-nom, austrijska i britanska policija opko-lili zgradu! Što sada? Oni uðu u prostorijukoja je slu�ila kao ured. Tu vidim jednogod ljudi iz uhvaæene grupe, zvao seMajdak. S njim su bili britanski satnik itumaè. Uletjeli su u ured i Majdak odmahpoka�e prstom u mene! Satnik me upita,tko je tu zapovjednik? Takoðer uputa, je-sam li vodio ove ljude? Rekoh da nisam.“Ovaj ka�e da si ih ti vodio”. “On je lud”,ka�em ja i okrenem se Majdaku: “Bog teubio, ja te ni ne poznam, kako mo�eš reæida sam ih ja vodio?”. No, on i dalje tvrdi dasam ih ja vodio. Tumaè je bio neki èetnik,htio me je udariti, ali je to satnik sprijeèio.Zatim su svezali šefa našeg logora, mene, ijoš jednoga koji je u logoru bio zadu�en zaopskrbu, ukrcali nas u jeep i odveli u Leib-nitz. Tamo je uhiæena skupina veæ bila uzatvoru, a ovih drugih 10-15 iz logora,ukljuèivši bojnika Jelineka i prof.Vidalija, pustili su. Tijekom ispitivanja tuse svašta dogaðalo. Bilo je i prijetnjiizruèenjem. Mene i ovu dvojicu iz logoraodvezli su nazad na granicu kako bi nasizruèili, doveli nas tamo i nakon kraæegvremena odvojili nas. Ostadoh sam, nisamznao što se njima dogodilo, a oni ne znajušto je sa mnom.

32 br. 141, prosinac 2003.

SJE]ANJA I SVJEDOÈENJASJE]ANJA I SVJEDOÈENJA

Kavran kao zatoèenik OZN-e

Mijo Jagarinac: "Došao sam boriti seprotiv vas, jer sam zaljubljen

u Hrvatsku!"

br. 141, prosinac 2003. 33

Uglavnom, mene su ispitivali cijelu noæ.Ispitivali me, muèili me. Gola su mesvezali na neke opruge u gara�i i metnulimi kantu vode da mi curi u lice, kako bihim isprièao sve što znam. Ispitivao me je-dan engleski narednik koji je bio u Grèkojs partizanima. Ja i dalje ništa ne znam, a onmi prijeti da æe me izruèiti Jugoslaviji.Ka�em ja: “Izruèi, pa što." A on meni: “Štoti je zadnja �elja?” “Da me ubijete, pa dame ne morate izruèiti”. On ka�e: “Neka teubiju tvoji”. Nakon muèenja koje je trajaloizmeðu tri i èetiri sata, oko dva po ponoæi,odveo me onako mokroga u ured, sjeo nastol, i ka�e mi da mu isprièam sve prijenego me izruèi. Opet odgovaram: “Ne-mam ja tebi što isprièati”. Kako sam biosav promrznut, svezao mi je noge lancemza radijator. Mene je polako hvatao drijem,jer sam se mokar i hladan najednom našaopokraj toplog radijatora. No, èim bih malozadrijemao, veæ mi baca tenisku lopticu ulice. To muèenje je trajalo cijelu noæ. Uju-tro oko pet sati engleski narednik se otišaoodmarati, ali je u zamjenu doveo aus-trijskog policajca da on dalje ispituje. I odovoga ista pitanja, a ja isto tako, ništa neznam. “Mi smo išli tra�iti posao u šumu, jane znam šta vi hoæete”. Ka�e on meni: “Tisi rekao mojim prethodnicima da si bio do-mobran, nisi ti bio domobran”. “Kako tiznaš da ja nisam bio domobran?” “Poznamja vas dobro, ti si ustaša”, a ja ga upitam:“A što si ti?” “Viši austrijski policajac”,ka�e, “inaèe sam bio natporuèniknjemaèke tenkovske divizije. Borio sam seja u Hrvatskoj, zato znam tko si ti”. “O”,ka�em, “pa gdje si bio u Hrvatskoj?”. “Jasam bio u Kninu, a gdje si bio ti?”, pita. “UGospi}u” odgovaram. “Aha, sje}aš li sekad smo vam 1943. došli u pomo} izKnina?”, veli on. Pitam ja njega: ”Kako sise ti izvukao?” Ka�e: “Bio sam zarobljen u

Kninu i onda su me partizani razmijeniliza jednoga svog. Sad sam policajac, jersam roðeni Austrijanac. No, da ti pravoka�em, ne volim gledati da te ovako muèe,pa zajedno smo se borili”. Nešto kasnijeon izaðe malo van, a ja ne mogu nikuda,svezan sam. Kad, k meni uðe neka �ena,pita me kako sam i ka�e: “Znate što, èulasam kako vas je ta budala, engleski èasnik,muèila. Recite vi njemu bilo što, samo davas ne zafrkava”. Pitam je tko je, a onareèe da je Slovenka, da joj je mu� bioCrnogorac, �andar, i da je sada njihova ku-harica.

Nakon kraæeg vremena ode ona, a vratise onaj engleski narednik i opet me poèneispitivati. Sjetivši se kuharièina savjetarekao sam mu: “Znaš što, ne znam puno otome, ali ono što znam, reæi æu ti”. Onskoèi, uzme papir i olovku. On pita, jaodgovaram. I tako je on više od pola satapisao. Ranije sam bio gladan i tra�io èašuvode, no ništa mi nije htio dati. Sad kad jesve napisao, nudi mi jesti. Oko devet satievo engleskog satnika, onoga koji medoveo iz Leibnitza. Narednik odmah trèi knjemu: “Evo, sve, sve je priznao!”. Satnikgleda taj komad ispisanog papira, uzme,zgu�va ga i baci u koš. “Što je to, ovo nemaveze s nièim”, ka�e satnik. Poslije toga mestavio u jeep i opet u Leibnitz. A drugedvojice nema. Došli mi nazad u Leibnitz, uzatvor, a on æe odmah: “Sad æu te suoèiti stvojima”. On, tumaè i ja sjedimo u uredu i

èujem kako dovode ove moje. Kad su ihdoveli unutra, zatvore vrata, i oni se pos-troje kraj zida. Meðusobno su se pogleda-vali, jer su mislili da sam veæ izruèen, kakosu im Englezi rekli. Naredi satnik tumaèuda me pita: “Ka�i ti meni”, veli, “kako stevi to organizirali te ljude?” Ja mu odgovo-rim: “Nisam ih ja organizirao, išli smo seboriti u Hrvatsku protiv komunizma. Sveje dragovoljno”. Na to satnik nalo�itumaèu da proèita neke od njihovih izjava.Njih su cijelo vrijeme tukli, a tumaè je sampisao izjave. Zatim bi ih gurnuo njima napotpis, a u nevolji ljudi svašta potpisuju.“Je li istina ovo što tu piše?” pita me sat-nik: “Ovo što ovdje piše, èista je la�, oni susvi došli u organizaciju da se bore protivkomunizma za demokratsku hrvatskudr�avu, a sada neka oni ka�u je li istinaovo što piše tu, ili ovo što ja ka�em”. Svisu potvrdili da je istina sve što ja ka�em, ane što tamo piše. Na to ih engleski satniksve pošalje vani, na hodnik.

Oni izaðu, a ja ostanem. Satnik izvadi“Vjesnik”, i tad sam prvi put saznao da jecijela akcija propala. Gledam i ne vjeru-jem. U “Vjesniku” slike uhvaæenih! Isprvasam mislio da je sve to neko podmetanje,pa gledam kad je tko uhvaæen. Piše: “Bo�oKavran uhvaæen”, a ja gledam kada.Nakon što sam ja veæ bio uhiæen, preveoga je Lojzek. Tada sam shvatio da je istina.U �ivotu sam uvijek bio priseban, ali togtrenutka sam zamalo pao u nesvijest.


Kavran i drugovi pred sudom(ilustr. akad. slikara Ante Mamu{e)

Vjekoslav Bla{kov

Nakon toga strpali su nas u zatvor, gdje jesvaki dan uslijedilo ispitivanje, a ponekadi batine. Tako je to trajalo oko tri tjedna.Onda nas prebace u Graz, u glavno za-povjedništvo britanske vojske. Jugoslavijaje znala za nas, te je neprestano tra�ila danas se izruèi, ali Englezi su se, zbog njimaznanih razloga, predomislili i nisu to bilivoljni napraviti. Njihov odgovor je bio dasmo mi u zatvoru radi krijumèarenjakarata za hranu, bonovima. Zatim su naspredali austrijskoj civilnoj policiji. U zat-voru smo proveli sedam mjeseci, a onda sunas izveli pred sud. Osuda je bila veomamudra – zatvorene su nas dr�ali sedam, aosudili na šest mjeseci - pa smo odmahpušteni van. Na sudu je bilo sve kako jeJugoslavija rekla, ali nas više nije bilo.Kud koji, mili moji!

* F. IVIÆ: Kako ste otišli u Kanadu?

* M. MARKIÆ: S ovim je sluèajem bilozavršeno. "Akcija 10. travanj”, ili“Kavranova akcija” propala je. Ljudi su serazbje�ali. Tada sam donio odluku danemam više što tra�iti u Europi, premdasam uvijek govorio, da se potopi brod kojiæe mene voziti u emigraciju. Ali nije bilodruge. Po izlasku iz zatvora boravio sam uKlagenfurtu, u logoru. Radio sam u šumi itako je došla pedeseta. Tad se javim zaodlazak i prime me. Nisam im rekao dasam zbog akcije neko vrijeme bio uzatvoru. Naime, kad su se naši prebacivalipreko granice svi su ostavljali novac idokumente u bazi, ako nekome zatreba.Tako sam i ja po dolasku iz Italijepregledao njihove papire i naðemdokumente prijatelja MileMarkovinoviæa, koji je sa mnom bio uvojsci. S obzirom na to da nisam imaonikakvih dokumenata, uzeo sam njegove,stavio svoju sliku, i tako sam postao MileMarkovinoviæ. Prigodom ranijegispitivanja engleskog satnika, u“Vjesniku” su objavili imena svihuhvaæenih u Kavranovoj akciji. Meðunjima je i Mile Markovinoviæ (uhvaæen sX. skupinom 15. travnja 1948., op. F. I.).Pita me satnik: “Kako to, ti si MileMarkovinoviæ ovdje, a tu pi{e da je MileMarkovinoviæ u Zagrebu, u zatvoru?"Ka�em ja njemu: “Pa, i u Austrijinajvjerojatnije ima nekoliko tisuæa HansaMayera!

* F. IVIÆ: Kako ste onda postali MileMarkiæ?

* M. MARKIÆ: To je prezime u Kanadipredugo za engleski izgovor. Svagdje ga jetrebalo sricati, tako da su ga od Markovi-

noviæ obièno pretvarali u Marko Vinoviæ.Stoga smo �ena i ja jednoga dana odluèilipromijeniti ga, ali da ipak ostane hrvatsko.Ka�em - Markiæ. Zatim se s tim imenom iprezimenom išlo na sud i tako sam legalnopostao Mile Markiæ..

* F. IVIÆ: Kako i kada ste se politièkiaktivirali u hrvatskoj emigraciji?

* M. MARKIÆ: U hrvatskim krugo-vima bio sam dosta poznat nakon "Akcije10. travanj”. Za Kavrana su svi znali, to jebila senzacija, samo su nas tri-èetiripre�ivjela. Razumljivo, ja sam uvijek bioza ustaški pokret i mi smo svi bili jedno,sve do 1954. godine. General Luburiæ jebio u Španjolskoj kao vojna osoba, apredsjednik vlade, Kulenoviæ, boravio jeu Siriji. Poglavnik se smjestio u Argentini.Prikupilo bi se nešto novaca i slalo se po-glavniku. Luburiæu se nikad nije slalo. I mismo bili kao ustaše, svi smo trebali bitijednaki. Zapravo, Luburiæa nisam nikadvolio. Sjeæam se jednog sluèaja u Gospiæu,1944. Kroz Gospiæ je prolazila vojska izMaksove “Obrane”, na otok Pag, po sol.Išao sam s bojnikom Kolaèeviæem ulicom.S druge strane nailazio je vodnik iz kami-onske pratnje. Kad smo se mimoišli, oninisu pozdravili. Bojnik ih zaustavi i ka�e:“Vodnièe, niste pozdravili”, a ovajodgovara: “Mi u Obrani nikoga nepozdravljamo”. Ta mi se bahatost gadila.Zato ni Maksa nisam volio.

Moj se odnos prema njemu kasnijepromijenio. Došlo je do sukoba i sporova uemigraciji, uglavnom oko prevlasti iutjecaja. U tim su se raspravama potezale iprièe o sudbini Kavranove akcije. GeneralLuburiæ je štitio Sreæka Rovera. Rovera sunapadali da je izdajica, jer je i on vodioljude u šumu. To je došlo do Maksa, a onka�e: “I o meni Jugoslavija govori da samzloèinac. Valja raspraviti o tome je liRover nešto skrivio, a ne da se blato samotako baca na èovjeka. Ali ne �ele oniraspravljati." U Torontu su se skoro svakenedjelje odr�avale sjednice zbog toga.Tako sam i ja na jednoj sjednici moraosvjedoèiti o onome što znam. Izaðem takona pozornicu i ka�em: “Ljudi Bo�ji, evo,govore da je Rover izdajica, jer jeprevodio ljude. Ja sam ih isto takoprevodio!” Pita me Maks: “Pa je li tebiitko išta prigovorio”. Odvratih: “Nije, jernemam novaca i ništa ne odluèujem, a onodluèuje, i zato vjerojatno ne valja. Sve jeto bilo u novinama, u 'Obrani'. Sve kako jebilo. A Sreæko je napravio izvještaj na oko20 stranica i razaslao ga svima."

Opæenito je poznato kako su usvome pobjednièkom pohodu parti-zani «oslobaðali» �ivota mnoge hrvat-ske dodoljube, pa bi se moglo reæi daje ta prièa veæ isprièana i da se nemašto nova kazati. No, zapravo svaka odmalih, pojedinaènih prièa ne samodopunjuje opæu tragiènu sliku, nego isama za sebe predstavlja poseban�ivotni roman kojega valja ispripovje-diti i uvijek iznova ponavljati. Valjapamtiti svoju prošlost da je ne bismoponovili u buduænosti; valja doznatiistinu o prošlosti kako nas ne bi usadašnjosti i u buduænosti omalova�alii ucjenjivali.

Uèitelji baèeni u jamu

Kao da èetnièka zlodjela u Gatima ipoljièkoj krajini nisu bila dovoljna,krvavi partizanski srp kosio je i uOmišu i omiškoj okolici. Dvanaestogdana mjeseca rujna 1942. partizani su,

bez suda i osude, u mosorsku jamu Ve-lika Gmajna bacili jesenièkog uèiteljaZvonimira Šaru i njegovu suprugu,takoðer uèiteljicu, Miru roð.Kaštelanèiæ. Zvonimir Šare, rodomŠibenèanin, uèiteljevao je u Jeseni-cama, a sva se njegova krivica svodilana to da je, uoèi rata, u školskomeimeniku nazive predmeta geografija iistorija preimenovao u zemljopis i po-vijest, a srpskohrvatskoslovenaèki naz-vao hrvatskim jezikom. Dovoljno da�ivotom plati i on i supruga mu. Iza njihje ostalo èetvoro malodobne djece:Ante Tonæi, Mercedes, Vjera i Zvoni-mir. Ubojice se nisu optereæivaledjeèjom sudbinom. Naprotiv, siroèadsu olakšale još i za roditeljsko posuðe i

34 br. 141, prosinac 2003.


Ivka i Ivan Toma{

pokuæstvo smješteno u školskoj zgradiu Jesenicama.

Istoga dana u jamu je baèena i IvkaTomaš, majka petoro djece, Marice(1922.), Palme (1926.), Petra (1928.),Stipe (1930.) i Emilije (1941.). Ivkaroð. Markovina, rodom je iz Tugara, a utrenutku smrti imala je nešto više od 45godina. U poljièkim je selima ostalaupamæena kao izuèena babica, zahval-jujuæi èijem je trudu smrtnost djece priporodu bila znatno smanjena. Odgo-jena je u hrvatskoj i katolièkoj obitelji,a takva je svoja uvjerenja širila meðupoznanicima i prenosila u vlastitojobitelji. Njezin mu� Ivan spadao je uimuænije seljake, a vrijedio je za dobradrvodjelju. Oboje su, kao i velikaveæina poljièkih Hrvata, proglašenjeNezavisne Dr�ave Hrvatske doèekali soduševljenjem. Taj je dogaðaj rastu�iosamo nekolicinu jugoslavenskih uni-tarista i šaku komunista, meðu kojimase isticao kasniji partizanski odbornikBo�e Reliæ. Za nj æe se, na opæeèuðenje, udati Ivanova sestra Ana kojaæe u cijelosti prihvatiti mu�evljeve po-litièke nazore, bez obzira na to što æeBo�e mnoge jesenièke obitelji tijekomrata i posebno nakon njega zaviti ucrno.

Iako hrvatski rodoljubi, Tomaševi ninakon proglašenja NDH nisu sudjelo-

vali ni u kakvim politièkim kretan-jima. Zato nije posve jasno koji su mo-tivi vodili Ivkine ubojice da je u rujnu1942., kad se vraæala iz Zagreba, gdjeje na školovanje odvela sina Petra,zarobe i povedu prema Mosoru. U seluSitno ostalo je upamæeno da su je vo-dili po danu i da su svoj èinobjašnjavali politièkim razlozima. Ko-jima, nitko ne zna. No zna se, da su je12. rujna doveli na Mosor, na rub jameVelika Gmajna. �ivoj su joj odsjekliprsa i onda je takvu, izmrcvarenu alijoš ìvu, gurnuli u jamu. Ali, Ivka seuspjela uhvatiti za neku granu. Jaukalaje od bolova i pitala što æe biti s njez-ino petoro djece.

Mo�eš se �eniti! �ena ti je mrtva!

Meðu partizanima je na trenutakzavladala zbunjenost, ali jeneodluènost prekinula Palma Ami�iæroð. Loliæ, istaknuta �rnovnièkakomunistièka aktivistica. Ona je pod-viknula na svoje drugove: «Što se bo-jite! Gledajte kako æu ja to uraditi!»Prišla je jami i odgurnula Ivku u ponor.

Ova tragièna pripovijest time nezavršava. Partizani su pustili glasinuda je Ivka odvedena u Mosor radisvoga poznavanja osnovnih medicin-skih tehnika. Mo�da su je doista raditoga i pokušali oteti i silom odvesti?Bilo kako bilo, takav je glas došao i donjezina mu�a Ivana, koji ju je iduæihtjedana i mjeseci nastavio tra�iti i ras-pitivati se za nju. Bio je uvjeren da je�iva, jer mu nitko nije kazao da jebaèena u jamu veæ drugi dan po otmici.Tako je jednom prigodom na Višaku,predjelu izmeðu Sitnoga Gornjeg i Sit-noga Donjeg, susreo politièkogakomesara Mosorskoga partizanskogodreda, Tadiju Mihanoviæa, rodom iz�rnovnice. Pitao je Tadiju što mu je sa�enom.

«A što me to pitaš? Mo�eš se slo-bodno �enit', Ivka nije �iva!», odvratioje komesar.

Godinu i pol nakon smaknuæamajke, partizani su se 12. veljaèe1944. odluèili obraèunati s veæokopnjelim ocem. Ivana su zarobili ipoveli prema jami u Mijaniæa docu. Naputu su sreli Tadiju Mihanoviæa koji jehladnokrvno promatrao izubijanoga iokrvavljenog Ivana Tomaša. Uznik jemolio da mu odsijeku i ruke i noge,samo neka ga vrate djeci koja su veæizgubila majku. Ubojice se nisu smilo-vale. Mihanoviæ je zapovjedio AntiMarinu zv. Pobre, rodom iz Privoraponad Korešnice, da Tomaša odvededo jame i ubije. Tako je i bilo.

Neki od partizana koji su u ovomezloèinu sudjelovali, pokajali su se zasvoje zloèine i pre�ivjelima prenijelisvoje svjedoèanstvo. I Marin se punogodina kasnije obratio: na koljenima jelizao oko �rnovnièke crkve i glasnookajavao to što je ubio mnoge nedu�neljude. Pred sami poèetakDomovinskog rata skupina jespeleologa iz mosorske jame VelikaGmajna izvukla na svjetlo dana èetirikostura. Predani su policiju u�rnovnici. Tamo im se izgubio svakitrag. Tipièno hrvatski.

br. 141, prosinac 2003. 35

SMRT U MOSORSKIM JAMAMAPiše:

Josip ŠARE

Komemoracija na Mosoru na mjestu zloèina


36 br. 141, prosinac 2003.

RATNI ZLOÈINI NAD HRVATIMA U ODESI 1916. (II.)U sluèaju hrvatskih ratnih

zarobljenika, Oèak tvrdi da je Heruc do-bivao obavijesti iz logora od Mariona iPekle. Nezadovoljnici su slali svojedopise Herucu i društvu Kri�aniæ. Istragakorpusne komande pribavila je nekapisma u kojima je Marion pisao da nijedošao slu�iti srpskoj stvari veæ radi “našeideje”, a potporuènik Lièiniæ poruèuje 9.o�ujka 1917. svima da “begaju iz Kor-pusa” jer su “Srbi jednaki neprijatelji kaoi Nijemci.”19 Spomenuti potporuènikÆopiæ je javljao Hrvatima „da su im sekolege Srbi pretili daæe ih poklati i bom-bama razneti.”20 Heruc se tako vrlo dobroupoznao sa srpskom diskriminacijomhrvatskih zarobljenika. Društvo Kri�aniæje zbog toga izdalo posebni memoran-dum, u kojemu se ukazalo na pogreškepri osnivanju korpusa: nametanjesrpskog nazivlja, prevlast srpskih oficirai nasilna mobilizacija. Zatra�eno je os-nivanje ruske istra�ne komisije i obus-tava slanja vojnika u Odesu tepreimenovanje korpusa u jugoslaven-skom duhu te uvoðenje ruske vojne ko-mande. Zapovjednik I. srpskedobrovoljaèke divizije general Mihajlo�ivkoviæ osudio je memorandum, iako jePotoènjak, kao predstavnik Jugoslaven-skog odbora, priznao da su u korpusupoèinjena nedjela. �ivkoviæ je osudioHeruca da špijunira za Ruse i da �eli ost-variti austrijske te�nje “koja je jezapeèaæena u politièko-nacionalnomprogramu frankovaèke hrvatskestranke.”21 Za Potoènjaka je pak uvijekbio glavni cilj Korpusa rušenje Habs-burške Monarhije. Meðutim, on je vidiokao velike protivnike te zadaæe ger-manofilske i austrofilske elemente ukabinetu vlade Borisa VladimiroviæaSturmera (vlada od veljaèe do studenog1916.) u Rusiji u koje je ubrajao i He-ruca. Uz njih je optu�io ruske Nijemce i�idove da rade protiv jugoslavenskeideje, odnosno da podr�avaju opstanakaustro-ugarske dr�ave.

Utjecajna èeška povjesnièarka MiladaPaulova, koja je tendenciozno pisala ukorist jugoslavenske ideje, optu�ila je He-ruca da je “pustolov i oruðe ruskih slavjan-ofila i da je njemaèkog porijekla.”22

Meðutim, ona je zakljuèila da je Heruc ra-dio “za samostalnu Hrvatsku”, za razlikuod Jugoslavenskog odbora koji je te�io

ujedinjenju Hrvata sa Srbijom.23 Heruc jezajedno sa Slovencem Tumom, koji je ra-dio isto tako u Petrogradu, lobirao protivsjedinjenja Hrvata i Slovenaca sa Srbijom.U o�ujku 1916. obratili su se Aksakovuradi zbrinjavanja zarobljenika.24 Kasnije suosnovali u Moskvi društvo “Jugoslavija”,koje je na papiru propagirala ideju federal-nog jugoslavenstva i panslavizma. Pristašesjedinjenja Hrvata sa Srbijom i dalje susmatrali da je Heruc ostao “separatist”.Kad se zapoèelo sve više zaoštravati pi-tanje odnosa izmeðu Hrvata i Slovenaca tesrpskih oficira u “Srpskom dobro-

voljaèkom korpusu”, Heruc je zatra�io odruskih vlasti da zaštite ugro�ene �ivotezarobljenih vojnika. Oktobarska revolucijaprekinula je te sukobe.

Kakav je bio put Prve dobrovoljaèkedivizije nakon njezina ustrojavanja? Ta jepostrojba bila poslana iz Odese na tzv. ru-munjsku bojišnicu, gdje je imala velike gu-bitke u Dobrud�i u borbama s Bugarima.Potoènjak je ustvrdio u vezi te epizode, za-dojen svojim jugoslavenstvom, da “izgibakadar buduænosti naše rase.” No, kad je nared došlo pokretanje druge dragovoljaèkedivizije, Potoènjak je sve više poèeo sumn-

jati u dobre namjere srpske strane. O tomenam govori njegovo opširno isticanjeraznih neprihvatljivih i sve uèestalijih po-java. On spominje neke povjerljive akte, ukojima se tra�ilo da èasnici iz Austro-Ugarske budu “preradjeni u srpske vojnikeVelike Srbije”. Navodi i Naredjenje br. 312od 15. studenoga 1916. o ka�njavanju vo-jnika. Ukazuje na dezertiranja Hrvata zbogfizièkih tortura i vrijeðanja (izrazi:“marva”, “gamad”, “djubrat”, “austrijskesvinje”), a hrvatski èasnici nisu biliizjednaèeni u pravima sa srbijanskim ofi-cirima koji su došli s Krfa. Da bi pojasnio


Piše:

Dr. Stjepan MATKOVIÆ

Jugoslavenski odbor 1916.

19 Jugoslovenski dobrovoljci u Rusiji 1914-1918, priredio dr. Nikola Popoviæ, Beograd 1977., str. 230.20 Bogumil Hrabak, „Jugoslovenski revolucionar Vladimir Æopiæ u Rusiji (1916-1918)”, u: �ivot i djelo Vladimira Æopiæa, Rijeka 1978., str. 54.21 Isti je general �ivkoviæ imao potrebu tumaèiti „istorijska fakta” o Hrvatima da bi objasnio izvore sukoba u Odesi. Tako je prema njemu pozitivna strana u

hrvatskoj povijesti jedino narodnjaèka skupina koja je „tra�ila naslona u slobodnoj Kraljevini Srbiji koja je kao ’Pijemont’ svega Ju�noga Slovenstva i sama te�ilatome /…/” Navod iz: Jugoslovenski dobrovoljci, str. 226.

22 Milada Paulová, Jugoslavenski odbor, Zagreb 1925., 30, 43.23 Isto, 30.24 I. Oèak, Hrvatsko-ruske veze, str. 123-124

odnose Potoènjak je preprièao jednu prièu.Neki Rusi nisu razumijeli razlike izmeðuSrbijanaca i dragovoljaca iz austro-ugarskevojske, pa su im Srbi objašnjavali: “Mi –oficiri iz Srbije, mi smo heroji, a ovi drugisu austrijski robovi.”

Svjedoèanstva o zloèinima

Jedno od glavnih izvorišta sukoba biloje pitanje uprave. Dualizam upraveOdreda trajao je do dolaska srbijanskihoficira u travnju 1916., na èelu s pukov-nikom Stevanom Had�iæem. Odred sepoèeo nazivati iskljuèivo srpskim, a dra-govoljaèki èasnici su imali puno manjeplaæe od Srbijanaca. U poèetku s javiopokret pristaša “narodnog jedinstva” naèelu s dr. Stjepanom Batonom, ali im jemajor Kovaèeviæ zaprijetio da æe ih “noæpojesti.” U spomenici Jugoslavenskomodboru od 2. rujna 1916. dr. Baton, uzStjepana Piškuliæa, Dragutina Grujiæai drugove izjavljuje da im je naèelnikštaba divizije major Maksimoviæ izjavioda ih treba „vješati, strijeljati i da im netreba Hrvata”. Komandant divizijepukovnik Had�iæ smatrao je Batona (kojije prije rata bio “naprednjak” i pristašaprojugoslavenske nacionalistièke om-ladine, a tijekom rata je bio zarobljen uGaliciji) i drugove rasadnicima razdora i“frankovcima”. Govorilo se meðusrpskim oficirima da su Hrvati “Franjini

robovi”. Svi su optu�eni bili vraæeni urusko zarobljeništvo.

Druga je afera bila vezana uz polaganjezakletve.25 Preko noæi se tra�ilo potpisi-vanje prisege. Kako je glasila prisega?Što se potpisivalo? “Izjavljujem da do-brovoljno stupam u srpski dobrovoljaèkiOdred, da time mogu doprinijeti oslo-bodjenju i ujedinjenju Jugoslavena.” Ali,tvrdi Potoènjak, komandant III. puka ma-jor Pavloviæ davao je i drugi formular sdodatkom “da pripomognemo oslobod-

jenju jugoslovenskih zemalja i njihovompripojenju kraljevini Srbiji”.26

Potoènjak nam ostavlja podatke i o dal-jem tijeku povijesti “Dobrovoljaèkogkorpusa”. Sa dubokim �aljenjem jeutvrdio da se ništa nije poduzimalo da seispravi što ne valja i sprijeèi zlo. MnogiHrvati nisu htjeli uæi u korpus, jer nisuznali što æe biti s Habsburškom Monarhi-jom, gdje su im bile obitelji. Potoènjak jeustrajavao da Korpus bude obilje�en ide-jom jugoslavenstva. Komandant korpusaMihajlo �ivkoviæ podnio je formalnozahtjev da se korpus nazove jugoslaven-skim imenom, ali je srbijanska vlada toodbila jer je to politièka stvar. Oni, ko-jima je bilo odvratno hrvatsko i sloven-sko ime poèeli su obraðivati pojedince zadrugu diviziju:

“Ko se nije smjesta oglasio i pristao nato da ga se bez ikakva objašnjavanjauvede u dobrovoljaèku diviziju, bio jebijen i šamaren, èašæen šakama,èi�mama i kundakom, a kada se time nijeuspjelo, bili su muèeni gladom. Neki odobradjivaèa uèinili su taj posao vrelomsvog dohotka, te su otimali ljudima što suimali. A napokon, i nakon svega toga iposlije svih tih i takih prepiranja, ljudisu, i bez njihova saglašenja i bezobjašnjavanja, udjeljivani u èete i na siluproglašavani dobrovoljcima.”27

Nadalje, Potoènjak svjedoèi da je vidiomnogo “friških modrica”. Unosan posao

br. 141, prosinac 2003. 37

PRILOZI:1. “Molba oficira-dobrovoljaca Hrvata i Slovenaca“Srpskog dobrovoljaèkog korpusa” od 11. aprila

1917. ministru rata g. Guèkovu

Radi uzroka, koji su izlo�eni u prilo�enom memorandumukomesaru privremene uprave u Odesi, èlanu Dr�avne dume/sabora/ L.A. VELIHOVU istupilo je iz Srpskog dobro-voljaèkog korpusa 21 oficira Hrvata i Slovenaca, moleæi da ihse primi u rusku slu�bu.

Rješenjem Glavnokomandujuæeg 6 oficira, koji su uèestvo-vali u bojevima u Dobrud�i primljeni su u rusku armiju, os-talih 15 upuæeno je u Kijev u Èeško-slovaèku èetu. Meðutimtime nije riješena kriza S.D.K-a, jer veæina oficira, kao i vo-jnika I. i II. divizije Srpskog dobrovoljaèkog korpusa /hrvat-ske i slovenske narodnosti/ ne �ele zbog istih razloga takoðeostati u korpusu.

Zato mole oficiri pomoæ ministra u rješenju tog pitanja, od-nosno:

1. Da svi oficiri Hrvati i Slovenci, ako �ele mogu stupiti urusku armiju.

2. Da se opozve rješenje po kojem bi oficiri, koji nisu uèest-vovali u bojevima u Dobrud�i morali stupiti u Èeško-slovaèku èetu, pošto ista ima èisto èeško-slovaèki karakter.

3. Ujedno mole ministra, da riješi sudbinu 42 junkeraHrvata i Slovenca, koji su istupili iz škole rezervnih oficiraS.D.K. zajedno sa svojim oficirima, te se nalaze u sabirnomcentru Odeskog sreskog vojnog naèelnika.

4. Pitanje nekoliko tisuæa vojnika hrvatskog i slovenskogporijekla, koji su prisilno sutpili u redove S.D.K-a takoðezahtjeva rješenje. Trebalo bi formirati komisiju sastavljenuod ruskih oficira i provesti glasanje meðu vojnicima, da li �ele


Odesa

25 Potoènjak, n. dj., 118.26 Potoènjak, n. dj., 121.27 Potoènjak, n. dj., 163.

38 br. 141, prosinac 2003.

bile su grabe�i golorukih zarobljenika.�rtve su bile postavljene pred dilemu je liim dra�a glava i rebra ili d�ep. �alio sešefu generalnog štaba, ali on mu je prvorekao da æe zabraniti takvo postupanje,ali ga je kasnije uvjeravao da je bio krivoinformiran. Potoènjak je objašnjavaogeneralu da æe to imati loše posljedice zakorpus i opæu narodnu stvar jer se nemogu “pod moraš novaèiti vojnici.”

Nastavljalo se s teškim zlostavljanima.Protiv volje ih se uvrštavalo u èetedopunskog batajona. Navodi novesluèajeve:

“U jednoj baraki nalazili su se od 4 do7 oktobra zarobljenici, dodijeljeni 10 èetidopunskoga batajona koji se nijesu htjeliobuæi u uniformu. Bili su to u ogromnojveæini Slovenci, ljudi inteligentniji koji susamu stvar shvatili, i, donekle se zagri-javali za nju, ali su ipak imali stanoviteskrupule. Kad je nas nekoliko oficirazašlo medju njih, poèeli su se polaganojavljati u dobrovoljce i stvar bi bila pošlanajboljim putem da se nije noæu ‘ra-sprelo što se danju sprelo’. Svake se jenaime veèeri, èim se je smrklo, uvaljivaou tu baraku narednik tada kod 1 èete dop.bat. S. M. s nekoliko izabranih perjanica,lupao nemilosrdno desno i lijevo šakamai kundacima, grleæi im šokaèkog ikranjskoga Boga i upuæivali ih da æe imto biti ‘kruh svagdanji’ kad Srbin zago-spoduje u njihovu domu.”28

Nijedan od nekoliko tisuæazarobljenika, što su „vraæeni u plijen”nije otišao bez „poputbine”, koja se sas-tojala od dobre doze batina.

I tada dolazi do vrhunca zloèina. Pods-jetimo da su svi zarobljenici (Potoènjakih naziva “vojnopoljci”, što dolazi odruske rijeèi voenoplenij) iz austro-ugarske vojske bili po odredbi ruske vo-jne vlasti slani u Odesu. Veæinu se zatimna silu proglašavalo „dobrovoljcima”.Oni koji su odbijali stupiti u nove postro-

jbe, svjedoèi Potoènjak, “preparirani sukundacima, nogama, rukama i batinama,muèilo ih se gladju, a, na �alost, i oduzi-malo im se robu i novac. /…/ Vrhunacterora se zbio, 23 listopada 1916, na Kul-jikovu polju neki otkazali posluh i odba-cili oru�je, u kasarni je osvanulo 13leševa.” Prema istom svjedoku, drago-voljaèki èasnici iz austro-ugarske vojske,koji su bili iskljuèeni iz operativnogdijela slu�be, primirili su revolt èeta.“Neposlušni” su popustili i vratili se uvojarnu, ali još iste veèeri postrijeljano je13 dobrovoljaca.

Kasnije Potoènjak ponovo osobno viðasluèajeve torture. Pred njegovim oèimauboden je jedan oboru�an, stariji i slabijiHrvat. Kad je nasilnog srpskog vojnikapitao Potoènjak kako se zove, on mu jeodgovorio da je “komita”. Prilike supostale “podivljale” u Korpusu. Uskoroje korpusni brigadir zabranio i pohaðanjekatolièkih crkava, èime je javno oznaèiosvoju orijentaciju. Tom je epizodomPotoènjak zakljuèio svoje zapise iz ruskeemigracije, koji su ostavili dovoljno au-tentiènih podataka da mo�emo zakljuèitikako su srpski vojnici kršili prava hrvat-skih zarobljenika u Odesi.

Slièno Potoènjaku, i Ante Mandiæ,drugi predstavnik Jugoslavenskog od-bora u Rusiji, u pismu Hinku Hinkoviæuiz studenoga 1916. godine ostavljasljedeæi zapis:

„Stvaranje odreda je po sebi veomaozbiljna stvar, u kojoj se radi o �ivotu

ostati u Korpusu ili ne. One koji ne �ele ostati ili treba otpre-miti natrag u ropstvo ili treba organizirati radnièke grupe podvodstvom oficira Hrvata i Slovenaca, koji su nesposobni zaaktivnu slu�bu u vojsci. Ovo drugo rješenje bi bilo svakakobolje.

Ujedno oficiri mole, da se molba što prije riješi i provede,pošto su u Korpusu Hrvati i Slovenci izlo�eni teroru Srba,koji ih prisiljavaju, da prime srpsko dr�avljanstvo /što je usuprotnosti s principima meðunarodnog prava/, ne bi li ihtako onemoguæili izaæi iz Srpskog korpusa. Pa i sve veæi brojdezertera Hrvata i Slovenaca iz Korpusa ukazuje na hitnostrješenja.

2. MEMORANDUM

junkera škole rezervnih oficira /hrvatske i slovenske na-cionalnosti Srpskog dobrovoljaèkog korpusa /S.D.K./ od

27. marta 1917., kojim mole da ih se primi u redove slavneruske vojske.

Slovenci i Hrvati su došli u redove Srpskog dobrovoljaèkogkorpusa u �elji da pomognu osloboðenju svih Hrvata, Srba iSlovenaca i ujedinjenju u jednu federativnu dr�avu u kojoj bibile ravnopravne sve nacionalnosti i vjere. Meðutim, umjestoispunjenih nadanja, oni su do�ivjeli teška razoèaranja, uvid-jevši, da “srpska rasa” �eli naèiniti “Veliku Srbiju” nepriznavši druge nacionalnosti.

Oni su imali prilike vidjeti u školi, kako su ti zastupnici ego-istièkih srpskih te�nja nepristupni velikim slavenskim idejama,èak su neprijatelji sadašnje velike Rusije oslobodeljice, zaštitnicemalih slavenskih naroda. Tako je u februaru i martu naèelnikškole rezervnih oficira S.D.K. major Jeremija Stanojeviæ odr�aogovor u kojem �ali za starim carskim re�imom, jer da od novogre�ima ne æe biti mnogo koristi, pogotovu što se predstavniku is-tog Miljukovu pred nekoliko godina desio nemio sluèaj u Beo-


Vilim Marion 1915.

28 Potoènjak, 167.

drugih, koji se u nas pouzdaju. A jošozbiljnija je ona kraj današnjih prilika.Meni se èini, da je naivno misliti, damo�e naš jadni odred u ovoj borbi mili-juna, pru�iti kome god esencijalnupomoæ, ili dapaèe ostvariti naše te�nje:meni je jasno, da æe se ove ispuniti, samoako bude to interes velikih sila, a akobude taj interes, ostvarit æe se bez obzirana to, da li se par tisuæa naših vojnikasada za Rumuniju tuèe ili ne. Zato sam jaodluèno protiv toga, da se naši dobrovol-jci sakupljaju u takove svrhe. Još više: jasam mnijenja da Odbor nema ninajmanje pravo, da lahkoumno stavi nakocku �ivot tolikih zemljaka, ako nemaapsolutnih garancija, da æe korist, kojuæe opæa naša stvar imati, biti dostatanekvivalent za gubitak ovih naših �ivota. UOdesi poèinjen je nad odredom zloèin,inaèe se ne mogu izraziti. A ako Odbor idalje ostane kod svoje dosadašnje taktikeprema njemu, to je jasno, da postajemo imi svi direktni sukrivci tog zloèina. Menise èini smiješno, da se prepusti odred,koji imade izrazito politièko znaèenje,sasvim u ruke vojnika, koji mogu biti iline biti politièari. Odbor bi se morao po-brinuti, da dobije stanoviti upliv na sveono, što se u odredu dogaða, da imadesvoje ljude na Krfu kod vlade te da seuopæe stvori takovo stanje, kod kojegaæemo i mi i naši dobrovoljci imati uvjer-enje, da nijesu predani vojnièkim oblas-tima kao prosto pušæano meso. Kolikogod mi je teško to kazati, moram reæi, da

mi dolaze katkada u glavu stanovite mislii isporedbe, koje nijesu laskave zadanašnje naše stanje i za naš rad. Sve testvari moraju jednom veæ prestati. Ilismo dorasli našoj zadaæi, ili pako nismo.Treæega nema. /…/ Savjest me muèi, kadpomislim na ono što se dogodilo i èemusam bez sumnje ili jednim ili drugimnaèinom postao sukrivcem.”29

Jedno svjedoèenje o Odesi ostavio je ihrvatski Srbin Jovan Stev. Korda uknjizi Odesa Arhangelsk Solun. Iz �ivotaratnih dobrovoljaca (Osijek 1937.). Tose ime spominje i u Horvatovoj interpe-laciji. U poglavlju “Tuðinski utjecaji”Korda piše da je špijuna�a Centralnih silaorganizirala “unašanje rastrojstva i kom-promitacije srpskog dobrovoljaèkog kor-pusa.” Njegov zapis potpuno je u skladus retorikom jugoslavenskih ultranacion-alista:

“Izrodi su krenuli politikom divide etimpera. Korov što ga je godinama sijaocrno�uti šakal i eksponent Jozua Frank.Naslednik idealistièke ideologije AnteStarèeviæa hrvatskih politièara o jedin-stvu svih ju�nih Slavena na hrvatskojpodlozi, podvukao je lukavo ovo geslopod plašt austrijske supremacije. Mestosamostalne dr�avnosti on istièe vešto tri-alistièku formulu, èiji je smisao, da se iostatak slobodnih ju�nih Slavena privuèeu granice Austro-Ugarske. Zdravi rasniideal Ante Starèeviæa, da ju�ni Slavenimogu svoje jedinstvo ostvariti samo iz-van granica Austro-Ugarske, izmetnuo je

u politièki jeres, da se jedinstvo ju�nihSlavena ima ostvariti jedino u granicamaAustro-Ugarske.“30

Korda je konstatirao da je ta “jeres”stekla veliki broj pristalica meðuHrvatima: “Plan odlièan i skoro da budeostvaren. Da ne bi svetskog rata, gdje jesvest srpskog naroda i elite hrvatskih si-nova uznela visoko barjak sloge i borbeprotiv onog austro-ugarskog plana,nezna se kako bi izgledala našabuduænost.” Iz ovog odlomka vidi sekako je pisac smišljeno pokušao povuæi

br. 141, prosinac 2003. 39

gradu, kada su ga pijanog Srbi istukli. Od tada on mrzi Srbe, te jesprijeèio, da Srbi dobiju pomoæ u Petrogradu protiv bugarske na-jezde na Srbiju. Po njemu æe Srbija ionako iz rata izaæi jaka, o èemæe se brinuti Engleska i Francuska, kojima Srbi duguju nekolikomilijarda. Isto tako 24. marta 1917. g. Stanojeviæ je prijetio redo-vima hrvatskog i slovenskog podrijetla vrlo grubim rijeèima /”MiSrbi koji smo pokorili Arnaute mo�emo i Vas pokoriti; Neka seèuvaju braæa Hrvati kad se Srbi vrate u svoju zemlju” i t. d./, ne bili ih odvratio od solidarisanja s njihovim oficirima.

Junkeri se zatim zahvaljuju velikom ruskom narodu, koji jeprimio Srbe /dakle i Hrvate i Slovence/ kao svoju djecu, aliuslijed gornjih postupaka Srba njima je nemoguæe dalje ostatiu sredini u kojoj su do sada �ivjeli.

Stoga mole, da ih se oslobodi vršenja du�nosti u S.D.K-u,gdje su se nalazili oko godinu dana. Meðu njima imade inekoliko njih, koji su rodom iz Rusije, a veæina se je borila

protiv neprijatelja, te su mnogi ostavili u Dobrud�i i svojekosti, dokazavši tako, da više �ele umrijeti, nego dalje robo-vati.

Njihova �elja nije, da se vrate natrag u ropstvo /kako to mo-tivira S.D.K./, veæ da zajedno sa svojim oficirima buduprimljeni u redove ruske vojske. Mnogi od njih su obra-zovani, a veæina je u Austriji polazila oficirske škole, a ovdjeu Odesi završili su školu rezervnih oficira, samo su moraliostaviti korpus u momentu samog polaganja ispita.

Stoga ponovo mole, da ih se primi u redove slavne ruskearmije, kako bi mogli nastaviti borbu protiv germanskogbarbarizma a za osloboðenje èovjeèanstva. Oni nikako ne�ele biti baèeni natrag u ropstvo, veæ ako ih se ne mo�eprimiti u redove ruske vojske, da ih se onda iskoristi na nekidrugi naèin koristan ruskom narodu. /potpisi junkera, 42/


Pukovnik srpske vojske Stevan Had�iæ

29 A. Mandiæ, n. dj., str. 235.30 J. S. Korda, Odesa Arhangelsk Solun. Iz �ivota ratnih dobrovoljaca , Osijek 1937., str. 62.

razdjelnicu izmeðu Starèeviæa i Franka.Krivotvoreæi Starèeviæevu misao, uvrstioga je meðu jugoslavenske graditelje, abilo je posve jasno kakav je bio stavpravaškog prvaka prema srpskogdr�avnoj ideji i uopæe prema nekom vezi-vanju sa Srbijancima. Frank je biomnogo opasniji jer je pokušavao riješitihrvatsko pitanje unutar legitimne Habs-burške Monarhije, upozoravajuæi da æebilo kakva zajednica sa Srbijom znaèitisigurno nametanje srpskih i ugro�avanjehrvatskih interesa. Uostalom, upravo jeAleksandar Horvat u jednom saborskomgovoru iz 1918. poprilièno toèno is-taknuo da principi hrvatskih jugonacion-alista stoje u protuslovlju s hrvatskimdr�avnim pravom u smislu AnteStarèeviæa.

Prema Kordi je “poznati hrvatski rene-gat Geruc poveo izdajnièku rabotu.”Njemu u prilog išla je ruska vladapredvoðena germanofilom Sturmerom,koji nije simpatizirao Srpski dobro-voljaèki korpus. “Izdajnièka rabota” sesastojala od slijedeæeg plana:

1. da se ime srpski promeni u Jugo-slavenski,

2. da se materijalne prilike oficira i vo-jnika u svakom smislu izjednaèe,

3. da se srpski emblemi zamene jugo-slavenskim,

4. da se latinica potpuno izjednaèiæirilicom,

5. da se odmah odele Hrvati i Slovencivojnici od srpskih i da se stvore od njihzasebni pukovi, na èelu kojih æe stajatiiskljuèivo oficiri hrvatske i slovenskenarodnosti. Na veru se ima osobito paziti.Ne mešati katolike sa pravoslavnima,

6. taj se odred nikada nema smatrativojskom Kraljevine Srbije, no zasebnomrevolucionarnom vojskom jugoslaven-skom i

7. da se ova revolucionarna vojska ni-kada ni pod kojim uslovima ne smeupotrebiti izvan granica iredentskognašeg nacionalnog teritorija, a svaki kojibi pokušao ma sa koje strane da nasupotrebi izvan tih granica da se imapostaviti pred narodni sud.

Korda je èvrsto stao uz bok politikeNikole Pašiæa, koji je dulje vremena od-bacivao prihvatiti jugoslavensko ime uz

obrazlo�enje da se ne mo�e to ime jer seBugari bore protiv „sviju nas.” Time jeKorda izlo�io glavnu smjernicu srpskepolitika koja je glasila - Srbi imaju pri-marnu ulogu u ratu i preodreðeni su zaizvršavanje historijskih zadataka. Što jeto znaèilo tijekom rata, otvoreno se poka-zalo u Odesi. Kordini zapisi jedan su odbrojnih priloga koji potvrðuju kakva jesudbina bila namijenjena Hrvatimanakon okonèanja Prvoga svjetskog rata.

Jasan nagovještaj tragiène buduænosti

Iz svega navedenoga vrlo je jasno daje Horvatova interpelacija u Saboru bilaposve opravdana. Javnost je upoznata sazloèinima koji su poèinjeni na Hrvatimau Rusiji. Iz politièkih razloga, izazvanihtijekom rata, njegova interpelacija nijeimala uèinka. Njegovi protivnici su ot-voreno izjavljivali da su to „pretjeranaizvješæa i pripovijesti nepouzdanih svje-doka.” Najviše upada u oèi da sunekadašnji pravaši prešli preko ovogproblema, prilagoðavajuæi se osobniminteresima u skladu s progresivnimusponom ideje „narodnog jedinstva”. Tisu se prometnuli u potpuno novooblik-ovane zastupnike koji su potpuni neos-jetljivi za ugro�ene �ivote i �rtve rata.Na �alost, zloèini su bili istiniti, ili kakosu to sami dragovoljci „Srpskog Dobro-voljaèkog Korpusa” napisali: „Neuva�avajuæi stvarna uvjerenja i ra-spolo�enja hrvatskih i slovenskih masa,izvršavala su se u ime ideje ujedinjenja

najgroznija nasilja i zloèini: grabe�i,izbijanja, muèenja, èak ubojstva,poèinioci kojih su ostali neka�enjeni (Usluèaju potrebe mo�e svaki od nas, aosobito i naši vojnici, navestièinjenice.)”31

Ipak, ostalo je zabilje�eno da je jedansaborski zastupnik odluèio pokrenuti os-jetljivo pitanje, koje se odnosilo na ras-vjetljavanje zastrašujeæeg polo�ajahrvatskih zarobljenika, ali i dragovol-jaca, u Rusiji. Horvat je podastro èinjen-ice o postupanju s Hrvatima. Te èinjenicesu potkrijepljene i svjedoèanstvima izrazne literature i izvora koje smo naveli uovome èlanku. Sporni dio Horvatova is-tupa mo�e se odnositi jedino na brojid-beni pokazatelj �rtava – „na hiljade”. Tajje broj nedugo poslije smanjen „nastotine”.32 Premda se ne zna pouzdanibroj stradalih Hrvata, brojna svjedoèan-stva o nasiljima i okrutnostima potvrðujuda su zloèini bili poèinjeni i da nisu bilimali.

Povoljna strana tragiène epizode mo�ese vidjeti u Horvatovoj ideološkoj kon-stataciji: „S ovom sviješæu vraæaju se idrugi naši ljudi s fronte i ja znam mnoge,koji bili vatreni Srbohrvati, pa vraæajuæise iz zarobljeniètva, kad su na svojoj rod-jenoj ko�i osjetili bratsku ljubav srpsku,došli su ovamo kao najvruæi agitatorihrvatske misli i hrvatskog dr�avnogprava, koji ne æe i ne mogu dopustiti, da

40 br. 141, prosinac 2003.


Srpski oficiri u Odesi

31 A. Mandiæ, n. dj., str. 239.32 Hrvatska, “Hrvatski muèenici”, br. 2098, Zagreb 1918., str. 1.

br. 141, prosinac 2003. 41

se u njihovoj domovini razmeæe tudjin-ska jugoslavenska misao.”33

Sukobi u nacionalnim odnosimaizmeðu Srba s jedne te Hrvata (iSlovenaca) s druge strane nastavljeni su inakon tragedije u Odesi. O tome namgovore prijepisi autentiènih dokumenata,

koji se mogu pronaæi u arhivima.Prijepisi dvaju dokumenata, izvornonapisanih na ruskom jeziku, ukazuju naklimu koja je zavladala meðuèasnicima.34 Ova dva dokumenta kojeobjavljujemo u prilogu, kao dopunuHorvatove interpelacije, samo su neki od

brojnih izvora koji pokazuju kakvi su bilirezultati jugoslavenske propagande uime “narodne” koncentracije,polutanstva i pseudodemokracije. Odesaje na neki naèin postala simbolom mjestagdje poèela velika nesreæa.

INTERPELACIJA DR. ALEKSANDRA HORVATA,PREDSJEDNIKA HRVATSKE STRANKE PRAVA

KNJI�ICA STRANKE PRAVA

SVEZAK I.GROZOTE U ODESI

INTERPELACIJAzastupnika naroda dra. ALEKSANDRA HORVATA,

stavljena u sjednici hrvatskog sabora od 6. srpnja 1918.

ZAGREBNAKLADOM POSLOVNOG ODBORA STRANKE PRAVA1918.

PRIPOMENAK

Ovom knji�icom poèinje poslovni odborstranke prava izdavati pouène i zabavnespise, namienjene hrvatskom narodu svijuslojeva. Kako se je �elja za takvimknji�icama veæ davno osjeæala i kako su seovaki spisi upravo tra�ili sa svih strana,nema ni najmanje sumnje, da æe hrvatskomnarodu doæi u horu te da æe ih on rado iprigrliti.

Kao prvi svezak izlazi evo govor predsjed-nika stranke prava, narodnog zastupnika draAleksandra Horvata, u kome je u hrvatskomsaboru �ivim rieèima opisao sve one u�asnemuke i zulume, što su ih Srbi, domaæi i oni izkraljevine, poèinjali na Hrvatima, koji nisuhtjeli izdati svog vladara i svoju domovinu tese upisati u tudjinsku vojsku a proti ovojmonarkiji.

U daljnjem nizu ovih knji�ica sliediti æeva�niji saborski govori pravaških zas-tupnika, zatim ini politièki i prosvjetni spisi,kao i hrvatske pjesme, pripoviesti, opisi i t.d.35

GROZOTE U ODESI

Visoki sabore! Onoj himni, koju je èasprije izpjevao gospodin zastupnik dr. �ivkoBertiæ o narodnom jedinstvu Hrvata i Srbana temelju navodnog pripoviedanja jednogavojnika, bit æu slobodan, da nadodam neko-liko kitica, i da tim upodpunim i ukrasim tuvelepjesan o narodnom jedinstvu Hrvata iSrba.

Kada je neki dan moj saborski drug dr.

Ivica Frank u svom indemnitetnom govo-rom citirao neke izkaze hrvatskih vojnika,štono su bili muèeni u robstvu od nebraæeSrba, vikalo se od svih strana na njega, nekaiznese imena, i govorilo se, da je to sveizmišljeno, da su neki stanoviti ljudi prisililinaše ljude na ovakve izkaze, jednom rieèi itvrdilo se, da su to izmišljotine; i od onda se

po jugoslavenskom novinstvu piše o "na-vodnom" nasilju, poèinjenom na hrvatskimvojnicima u Rusiji i predoèuje se sve to kaoizmišljotina nekih pravaša ili, kako nas vivolite nazivati, frankovaca.

Ja bih volio, visoki sabore, da sve to nijeistina; volio bih, da su oni desetci tisuæahrvatskih vojnika, koje je srbska ruka umo-rila u Odesi i bacila u Crno more, na �ivotu ida se vrate svojim obiteljima. Na �alost oddana u dan mno�aju se ljudi, �ivi svjedoci tebratske ljubavi, vraæaju se zarobljenici sapolomljenim rebrima, izmrcvareni iizmuèeni, koji su prošli tu torturu, koja ih jetamo stigla.

Što kazuju hrvatski vojnici, koji su sevratili iz robstva?

Par dana prije nego li sam podnio ovu in-terpelaciju, došlo je k meni, dok sam bo-ravio u Zagorju, više ljudi, koji su teknedavno došli iz robstva i sami od sebepoèeli pripoviedati, što se s njima dogad-jalo. Gjuro Dumboviæ od 25. domobranskepukovnije, rodom iz Zlatara, kazivao mi je,da su ih jednog dana strpali u marvinski va-gon, mislim u jekaterinoslavskoj guberniji,gdje su se nalazili, i otpremili ih u Odesu.Èim su došli u Odesu, došao je do njihsrbski oficir i rekao je, da su to njegovitransporti, i da ih on imade preuzeti.Smjesta, èim su bili izkrcani iz vagona, staloih se siliti, da se moraju priznati Srbima. Onisu se otimali i ma da su ih mrcvarili i tuklikundacima i na sve moguæe naèine muèili,dobar dio, ogromni dio izjavio je, da su


Naslovna stranice brošure u izdanjuHSP

33 Stenografski zapisnici, str. 97134 Dokumenti u fondu Dobrovoljaèki odred u Odesi, koji se èuva u Dr�avnom arhivu u Zagrebu.35 Slijedi tekst interpelacije. Ispravljene su samo oèite tiskarske pogrješke, a saèuvan je jezik izvornika i zadr�ani su podnaslovi iz brošure, dok je ostala obrada teksta

urednièka. (Ur.)

spremni neka ih i ubiju, da ne æe zatajitisvoga hrvatstva i nazvati se Srbima. Go-vorili su im Srbi: "Ne æemo mi vas tako,nego æemo vas muèiti, dokle duša ne izadjeiz vas."

(Na to nastaje na galeriji gungula jugo-slavenske mlade�i proti stranci prava, kojaje dovela dotle, da je predsjednik morao datiizprazniti èitavu III. galeriju).

Veæ prije poèetka saborske sjednice bilonam je iz raznih strana dojavljeno, kako sesprema, da se moj govor onemoguæi. To meništa ne smeta. Ja vršim svoju du�nost i ot-krivam istinu, ja iznosim originalne doku-mente, kojima hoæu prikazati, koliko suHrvati morali muka u ovomu ratu podnietiod onih, s kojima se ovdje propovieda brat-stvo... (Buka. - Zast. dr. Ivan Paleèek:Radje recite, u koju svrhu to radite). Svrhaje izra�ena u mojoj interpelaciji.

Pripovieda Gjuro Dumboviæ, da su ihovako na najzvjerskiji naèin muèili i ispre-bijali i to Srbi, koji su ušli u prvi takozvanikorpus, u prvu diviziju, koja je bila u Odesiustrojena. (Zast. Marko Mileusniæ: Je liSrbi iz Hrvatske?) Da, iz Hrvatske.

Mnogi Hrvati spasili su svoj �ivot jedinona taj naèin, pripoviedao mi je on, što suzatajili, da su Hrvati i rekli, da su Magjari iliSvabe. Takove bi gurnuli par puta u rebra iodbacili na stranu, ali jao njima, ako seposlie saznalo, da su Hrvati. Ti su platiliobièno �ivotom.

Ivan Jambrek iz Radoboja bio jejedanko siljen, da se nazove Srbinom, a onim je rekao: "Ljudi, kakav bi ja bio Srbin! Jaimadem tri mala sinèiæa i �enu, ti su sviHrvati, pak ne mogu ni ja drugo biti negoHrvat. Osudili su ga smjesta na 25 batina, aon je izjavio, da mu mogu i stotinu dati, onæe ipak ostati Hrvat. Uistinu su mu dali 25batina i èovjek je ostao bez sviesti nekolikosati le�ati.

Nikola Šimunec iz Bistrice, IvanIvekoviæ, Ivan Andrec iz Stubice i JosipPoljak iz Lovreèana bili su izmedju onih,koji su silom bili otjerani u tu jugoslavenskudiviziju, zlostavljani i konaèno im je uspjeloda pobjegnu.

Andrija Varga iz Zlatara, Antun Hleb iFranjo Drvar prièaju prave strahote o timzlostavama. Kad sve nije pomoglo, onda suih onako izubijane otjerali Srbi u jedno selokraj Odese. Bilo ih je nekoliko stotina.Ovdje su ih pozatvarali po podrumima,natrpavši ih u uske prostorije, u kojima bijedva 20 ljudi imalo mjesta, po stotinu. Nato su kipuæu vodu poljevali po gredama, dana taj naèin te ljude kazne i ubiju. Nekolikoih se spasilo tako što su se ruske �ene, kad su

vidjele te grozote, smilovale, pak su poletileprema Odesi i namjerile se na odio Kozaka,i tim inaèe neèovjeènim vojnicimapripoviedale, što se dogadja i zaklinjale ih,da dodju i da te jadnike spasu. Taj odio jedošao i oslobodio te ljude iz srpskih pand�a.Na�alost u jednomu podrumu stotinu ljudiveæ se je podušilo, dok su drugi s teškimopeklinama izvuèeni.

Tješili su se medjusobno ti junaci, kojinijesu htjeli krenuti vjerom svomehrvatskome kralju i izdati svoju hrvatskudomovinu, da je i Spasitelj podnosio muke ida su kršæani bili tako veliki i sna�ni natemelju krvi svojih muèenika, pak su i onirekli, da æe se za svoga kralja i svojudomovinu dati muèiti.

Njima su kazivali Èesi, koji su dobrovljnopristupili u jugoslavensku diviziju, jerHrvati i Slovenci niesu dali dovoljnomaterijala, pak se je morala s Èesimakompletirati, da imade veæ 60.000oboru�anih Èeha protiv Austrije, a da æe ihbiti još toliko, da bude podpuno uništenaAustrija.

Stjepan Rod iz Brestovca, kotar zlatarski,koji je sada na stra�arskoj slu�bi u Delnicama,

iskazao je jednako o svim tim grozotama.Povrh toga, koga god zanima, mo�e od njegadobiti podpuni popis svih oficira, naroèitogrèko-istoène vjeroispovjesti, koji su iz naševojske prešli u te srpske èete i odlikovali semuèenjem naših vlastitih ljudi. (Zast.Veæeslav Wilder: Što ste Vi ovo sve uZagorju doznali?)

Budite mirni, ja æu producirati ioriginalne novine, u kojima je izvornièlanak bivšega predsjednika zagrebaèkoggradjanskog kluba koalicije dra MilivojaJambrišaka. Taj èlanak imade njegovpotpis, a štampan je u novinama, koje suizlazile u Odesi. Imat æete prilike, da se otome osvjedoèite. (Zast. dr. Ante Paveliæ36:Èudnovato, te novine su otimane svimazarobljenicima, koji su dolazili iz Rusije;akako je on ipak do njih došao.) Ako vaszanima, kako sam do njih došao, mogu vamdati put, da i vi dodjete. Obratite se na bilokojega našega èasnika, pa æe vam reæi zakojega druga, kojemu je uspjelo ušiveno ukaput ili inaèe u odijelu donijeti ovakvihnovina. Ove su sluèajno došle na druginaèin.

(nastavit æe se)

42 br. 141, prosinac 2003.

Istoèna fronta


36 Zubar.

POKRET «�UTIH SVEÆENIKA» I NASTANAKHRVATSKE STAROKATOLIÈKE CRKVE (IV.)

Za razliku od njih, Petriæevi is-tomišljenici, premda tada još ne dovoljnosna�ni da bi se mogli nametnuti kaodominantan smjer, smatrali su da je, akose �ele postiæi konkretni rezultati, nu�nonapuštanje Katolièke crkve. Drugimrijeèima, to je znaèilo da Petriæev krugte�i osnivanju posebne autokefalnehrvatske kršæanske crkve s vlastitim usta-vom, hijerarhijom i crkvenom organiza-cijom.

Drugi izrazi nezadovoljstva

Borba reformnog sveæenstva u 1919.,usprkos poèetnom primjenjivanju nekihcrkvenih kazni, još uvijek se zapravoprete�no odvijala unutar Katolièke crkvebuduæi da episkopat još nije posegnuo zakaznom ekskomunikacije. Borba za ost-varenje reformi u Katolièkoj crkvi pre-lazi 1920. prelazi u novu fazu, a jedna jeod manifestacija i privremenopremještanje sjedišta djelovanja reform-nih sveæenika - umjesto Zagreba sada topostaje Koprivnica.

Sveæenici okupljeni oko »Re-forme/Nove Reforme« nisu bili jedininezadovoljnici u redovima Katolièkecrkve u Hrvatskoj. Èinjenica je da su onibili najbrojniji i najbolje organizirani teda je stoga akcija jugoslavenskog episko-pata bila ponajprije usmjerena na njihovorazbijanje, no osim njih javile su se i nekedruge skupine i pojedinci koji su te�ilipromjenama u Katolièkoj crkvi ili èak os-nivanju novih crkava.

Otprilike u isto doba kada se pojavioprvi broj »Reforme«, u Otišiæu, kod Sinjau Dalmaciji, odr�an je, 2. lipnja 1919.,sastanak katolièkih i pravoslavnihsveæenika. U cilju provoðenja reformi uobje kršæanske crkve i njihova ujedin-javanja odluèeno je da se u Splitu sazoveprvi sastanak jugoslavenskih sveæenika.Nakon sastanka u Otišiæu, taj se pokretkatolièkoga i pravoslavnog ni�eg kleraugasio.

U Dalmaciji je nastao još jedan re-formni pravac - pokret za osnivanje»narodne crkve«. Njegov je zaèetnik biofra Bo�o Miloševiæ, koi je iz fran-jevaèkog reda iskljuèen 12. lipnja 1919.U poèetku je pokret imao stanovitog usp-jeha meðu dalmatinskim franjevcima i

svjetovnim sveæenstvom u Dalmaciji. Usklopu svoje akcije oko uspostavljanja»narodne crkve« B. Miloševiæ je, na-vodno, »vjenèao znatan broj rimoka-tolièkih sveæenika i redovnika. Od ovihneki su se kasnije prikljuèili staroka-tolièkoj crkvi, a velika veæina vratila se jeu rimokatolièku crkvu, gdje su nastavili s

vršenjem sveæenièke slu�be«. Prešavši izSplita u Zagreb, Miloševiæ je zajedno sbivšim-fratrom Antom Iveliæem nasta-vio širiti svoje ideje pokretanjem glasila»Novi Rod« i biblioteke »NarodnaCrkva«. Osim toga, Miloševic je èestodr�ao predavanja na kojima je nastojaopridobiti što više pristaša. Program borbeza »narodnu crkvu« iznio je taj bivšifranjevac u osam, ne baš sasvim ra-zumljivih, toèaka: «1. Odsada trebavjerovati u Boga i velikog Krista, a na

br. 141, prosinac 2003. 43

PODLISTAK

Naslovna stranica knjige B. Miloševiæa: "Moja konverzija. Zašto sam napustio Rim-sku crkvu" (New York City, 1948.)

Piše:

Dr. Zlatko MATIJEVIÆ

stranu gospodstvo i trgovina vjere. 2.Dolje s neprirodnim crkvenim zakonima.3. Crkve se imadu ujediniti na temeljuvjere u Krista i naravnog æudoreða. 4. Ucrkvu se imade uvesti narodni jezik. 5.Narod si bira �upnike i biskupe. 6. Crkvese imadu proglasiti narodnim crkvama injima ima da gospodari sam narod. 7.Sveæenici se �ene. 8. Narodna crkvamora da bude iskreni drug svim crkvama,koje šire ljubav i univerzalno bratstvo«.

Potpora vlasti i slobodnih zidara

Tadašnji tisak liberalne orijentacijepru�ao je široku podršku Miloševiæevimidejama, a dr�avne vlasti u Hrvatskoj nisusprjeèavale pokušaje za osnivanje»narodne crkve«. Ta nedefinirana »crkva«bila je uperena protiv svih vjerskih zajed-nica, a na svojim agitacijskim putovan-jima B. Miloševiæ je napadao i reformnipokret. Sami reformni sveæeniciograðivali su se opravdano od njega, sma-trajuæi da im takvi reformatorski zahvatisamo štete i ne doprinose jaèanju njihovaugleda u javnosti. Za Miloševiæevo gla-silo »Novi Rod«, koje je izlazilodvomjeseèno u Zagrebu, isusovci sutvrdili da je u potpunosti zastupalo slo-bodnozidarske (masonske) ideje. Iz re-dova Katolièke crkve i inaèe se mogloèesto èuti da se iza akcija reformno orijen-tiranih sveæenika kriju jugoslavenske ma-sonske lo�e. Da te tvrdnje nisu bile sasvimproizvoljne, nego da su donekleodgovarale istini, mo�e se zakljuèiti na te-melju pisanja samih slobodnih zidara.

Akcija oko osnivanja »narodne crkve«nije imala uspjeha u Hrvatskoj te je veæ1921. Miloševiæ otišao u Sjedinjene

44 br. 141, prosinac 2003.

PODLISTAK

Koprivnica postaje �arište pokreta. Sadr�aj smotre "Preporod", br. 2/1920.

O J. Tomac: rukopis prijedloga za suradnju izmeðuHrvatskoga katolièkog seniorata i reformnih sveæenikau Hrvatskoj; Zagreb 1919.

HRVATSKOM KATOLIÈKOM SENIJORATUZagreb.

Potpisani predstavnici pokreta kat. sveæenstva za re-formu crkvenih prilika u dr�avi SHS �ele da stupe sVama kao predstavnicima organiziranoga katolièkogapokreta u kooperaciju, koju dr�e sasvim logièkom,opravdanom a dapaèe i nu�nom iz slijedeæih razloga:

1. Naš je pokret èisto katolièki te odbijamo od sebesvaku sumnju te�nje za razdvajanjem jedinstva u ka-

tolièkoj Crkvi ili nepriznavanja zakonitih crkvenihpoglavara.

2. Naš pokret ide za uvedenjem onih reforma u Crkvikatolièkoj, a napose u dr�avi SHS, koje se i Vama -barem en bloc - èine nu�nima.

3. Reforme, koje mi �elimo postiæi, u velike æe po-spješiti i olakšati nastojanje Senijorata oko moralnoga ivjerskoga preporoda naroda u našoj dr�avi.

4. Senijorat se veæ dosada mogao uvjeriti, da pokret zareformom mora poèeti odozdo i da moramo više crkvenekrugove na svaki naèin moralno prisiliti, ako hoæemo,da ozbiljno i na vrijeme poduzmu štogod za sanacijunaših tu�nih crkvenih prilika.

br. 141, prosinac 2003. 45

Amerièke Dr�ave, gdje je poèeo izdavatislièan list kao i ranije u Hrvatskoj. S vre-menom se njegovo djelovanje ugasilo, anakon završetka Drugoga svjetskog ratavratio se u obnovljenu komunistièkuJugoslaviju, gdje je i umro.

Sluèaj o. Jeronima (Dragutina)Tomca i njegov pokušaj provoðenja re-formi u Katolièkoj crkvi zaslu�ujepa�nju ne samo zbog zastupanih ideja,nego i zbog naèina na koji je vodio cijeluakciju. Rijeèki kapucin Tomac �elio jeprovesti reformu Katolièke crkve - sdopuštenjem i u suradnji sa samim pa-pom i najvišom crkvenom hijerarhijom.Tomèevo djelovanje u smjeruprovoðenja reformi otpoèelo je 1918.tijekom sastanaka u �upi Dekanovci

(Meðimurje) s vlè. V. �gancem i vlè. Ð.Viloviæem. Uz pisanje u »Hrvat-skoj/Jugoslavenskoj Njivi« i usmenu agi-taciju u svome samostanu, on je potkraj1918. u kapucinskoj tiskari u Rijeci tis-kao tekst «Naèela za ureðenje i reformu�ivota u našim samostanima».

Petriæeva brošura «Rane u katolièkojCrkvi» ostavila je jak dojam na Tomca teju je on nazvao - »Peto Evanðelje«. Doprvog susreta izmeðu Tomca i Petriæadošlo je u ljeto 1919. u Rijeci. O. Tomacje, u pratnji dvojice kapucina, tomprilikom priopæio Petriæu da se on i joššest mladih redovnika iz rijeèkoga ka-pucinskog samostana bore, prema vlasti-tom mišljenju na »legalnoj bazi«, zareformu Katolièke crkve, ali da æe istupitiiz redovnièkog stale�a ukoliko ne uspijuostvariti svoje zahtjeve.

Petriæ je na Tomca i još neke rijeèkekapucine imao velik utjecaj ne samo kaopisac «Rana u katolièkoj Crkvi», nego isvojim usmenim poticajima. On je us-lijed toga uvelike zaslu�an za razvoj svihkasnijih dogaðaja u pokretu za reformu ukapucinskom samostanu u Rijeci. Uvrijeme svoga boravka u Rijeci, tijekomprve polovice 1919., Tomac, jedan oduglednijih èlanova Hrvatskoga ka-tolièkog seniorata, nastojao je pridobititu sveæenièko-svjetovnjaèku organiza-ciju za reformni pokret. U provoðenju tenamjere nije ga obeshrabrio ni sukob sdr. Petrom Roguljom koji je Senioratunamijenio ulogu jednog od glavnih zati-ratelja reformnih sveæenika.

Do sukoba izmeðu Rogulje i o. Tomcadošlo je, 26. o�ujka 1919., na sjednici

Seniorata i to zbog stajališta «NarodnePolitike», glavnog glasila Hrvatskepuèke stranke, u pitanju reforme klera isveæenika reformaša. Mjesec danakasnije, 25. travnja 1919., na jednoj odsjednica pokrajinskog primorskog klubaSeniorata, o. Tomac je proèitao svoj»Nacrt reforme sveæenika i redovnika«.Njegove su ideje naišle na razumije-vanje, posebno kod predsjednika klubavlè. dr. Augustina Juretiæa(1850.-1954.). U svom nastojanju o. To-mac se nije ogranièio samo na rijeèkeseniore. Posredovanjem zagrebaèkihseniora vlè. Milana Ivšiæa(1887.-1972.) i vlè. Pavla Jesiha(1890.-1963.), od koga je bezuspješnozahtijevao da mu objavi »Nacrt re-forme« u »Seniorskom Vijesniku«,nastojao je prodrijeti sa svojim idejamau središnjicu Seniorata, odnosnopomoæu nje u cijeli Hrvatski katolièkipokret, osnovan još poèetkom XX.stoljeæa na poticaj krèkog biskupa dr.Antuna Mahniæa. Tomèevu aktivnost inamjere crkveni su krugovi brzo opazilite su vlè. Juretiæa i vlè. Ivšiæa poslali uinozemstvo na daljnje studije - prvogasociologije u Belgiju, a drugogaekonomskih znanosti u Francusku. Uk-lanjanje potencijalnih Tomèevih surad-nika omoguæilo je dr. Rogulji danametne svoje ideje i nazore o Senioratui njemu podlo�nim organizacijama te sedosljedno tome i akcija protiv «�utih»sveæenika mogla provesti s veæomodluènošæu.

(nastavit æe se)

Dr. Petar Rogulja

PODLISTAK

5. Mi smo odabrali taktiku, koja æe - nadamo se -uspješno djelovati u tom pogledu, a da se ipak ne pov-rijedi priznavanje zakonite oblasti u Crkvi i jedinstvoCrkve.

Zato Vas molimo, da � ...� poduprete naš pokret ilibarem odustanete od onoga animoznoga i neprijatel-jskoga dr�anja prema našemu pokretu, kakvo ste dosadapokazivali, pa da nas u našim opravdanim zahtjevimapomognete. U tu svrhu molimo:

a) da listovi, koji su pod upravom ili pod uplivomSenijorata, ne pišu protiv našega pokreta, ako veæ ne æeda ga otvoreno zagovaraju;

b) da ti listovi ustupe prostora onima, koji bi htjeli pisatiu prilog našega pokreta i reforme, koje tra�imo, ako æe pri-mati èlanke uperene protiv pokreta;

c) ako je pak ikako moguæe, neka Senijorat solidarno snama istupa barem u onim toèkama, koje se ne tièu èistostaliških interesa (celibat i si.) klera nego opæenitihsavremenih reforma u Crkvi.

Ako bi nam pak Senijorat uskratio i ovo najmanje štotra�imo, ne æe biti naša krivnja, što æemo morati stupiti uotvoreni boj protiv Senijorata i što æe si time Senijoratpribaviti mnogo protivnika iz redova klera, od kojih suneki pristaše našega pokreta i ugledni èlanovi Senijo-rata.

Oèekujuæi što br�i i što povoljniji odgovor bilje�imose sa štovanjem � ...�

(Hrvatski dr�avni arhiv, Zagreb,Ostavština dra Tomca, kut. 1, fasc. 1.)

46 br. 141, prosinac 2003.

IN MEMORIAMIN MEMORIAM

U SPOMEN

ANKA KARAÈIÆ (roð. Raiæ)

preminula u 82. godini �ivota.

Laka joj bila hrvatska zemlja.

U SPOMEN

RUDOLF TOMEK

preminuo u 79. godini �ivota.

Laka mu bila hrvatska zemlja.

U SPOMEN

ZORA UDOVIÈIÆ

preminula u 75. godini �ivota.


HDPZ – Podru�nica Koprivnica

U SPOMEN

VLADO SEDMAK

1923. - 2003.

Neka mu je laka hrvatska zemlja!

U SPOMEN

VERONIKA MANCE

1906. - 2003.

Neka joj je laka hrvatska zemlja!

U SPOMEN

VLADIMIR HORVAT

1927. - 2003.

Neka mu je laka hrvatska zemlja!

HDPZ – Podru�nica Rijeka

U SPOMEN

ANTE PEÆARINA

profesor

1922. - 2003.


U SPOMEN

BOGOSLAV PEŠUT

1923. - 2003.


U SPOMEN

EMILIJA FIALA

1912. - 2003.


U SPOMEN

JANKO ŠIMATIÆ

1915. - 2003.


U SPOMEN

ZDENKO IVANÈIÆ

1922. - 2003.


HDPZ podru�nica Sisaèko-moslavaèka

U SPOMEN

DALIBOR ŠATALIÆ

preminuo u 81. godini �ivota.


br. 141, prosinac 2003. 47

IN THIS ISSUEEgon Kraljeviæ writes about the

way in which most of Croatia’s mediahave behaved since the breakdown ofthe communist system, as well as theauthorities’ attitude towards them. Inhis opinion, a large majority of themedia found themselves in the handsof the former communists, who puton a liberal or social-democratic dis-guise. Therefore, by definition, theydid not favour Croatian national re-vival and the establishment of the in-dependent Croatia. On the otherhand, the first president of the Repub-lic of Croatia, Dr. Franjo Tuðman,was rather awkward in communicat-ing with media. He was not hiding hisauthoritarian quality; neither did hehide his distance from the media thatwere not sympathising his politicalideas. In that way, he unintentionallycreated the situation, in which the me-dia could present themselves to thedemocratic world as the victims ofthe regime. In reality, the authoritieswere not taking any serious andplanned steps against the freedom ofmedia. A large majority of newspa-pers were constantly opposingTuðman and his followers, in a ratheropen manner. After Tuðman’s death,the new power-holders behaved in arather different way. They never criti-cised the media or polemised withthem. They gave journalists full pro-fessional freedom. But, thanks to theideological closeness of newspapereditors and the power-holders, since3

rd

January 2000, there was a stunninginformational blockade in Croatia.Apart from several marginal newspa-pers, all other media were ideologi-cally and politically of a singlecolour. Therefore, there was only amock freedom of media, because allthose with different opinions werebanished. Despite that, the neo-communist government has beenheavily defeated in the recent parlia-

mentary elections. The author hopesthat the new government will providefor the real freedom of media. By do-ing that, it would help its own sur-vival in power, and the prosperity ofCroatia, as well.

* * *

After the breakdown of the Inde-pendent State of Croatia (1945), nu-merous groups of Croatian soldiersand civilians remained in the woods,ready to fight the imposed Yugoslavcommunist regime. Thus, Croatsshowed that they were not fightingfor the defeated ideologies, but forthe freedom and independence ofCroatia. In the light of political po-larisation and the cold war, those dis-

persed groups were expecting helpfrom the democratic West. They ex-pected even more from those Croatswho escaped to the West and survivedthe partisan slaughters. The formerstate authorities had the idea thatthose dissolved groups might allywith each other and organise a realarmy. "The Operation of 10

th

April"was launched to achieve that. The

former high official, Bo�idarKavran, Mr. Sc, was entrusted withthe task to carry out the operation.Kavran organised the return fromabroad to Croatia of a number ofCroatian fighter groups, who weredecisive to continue the war for free-dom and independence of the state.Yugoslav intelligence service soonfound out about the operation, andcaught several dozens of Croatianemigrants. The last one to be caughtwas Kavran himself. Some of the ar-rested were killed without a trial, andsome others were brought to trial andsentenced in a staged process. Thepurpose of that trial was multiple.Yugoslav regime used the brutaltreatment of the arrested to threat and

discourage the interior enemies. Atthe same time, it was supposed toshow Stalin and the USSR that thecommunist Yugoslavia did not flirtwith the West, but was rather gettingeven with "Western imperialists’agents". On some aspects of Kavran’soperation, Franjo Iviæ speaks withMile Markiæ, one of the guides ofthose secret groups.

SA�ETAK

The Medieval Modruš

48 br. 141, prosinac 2003.

IN DIESEM HEFTÜber die Art, wie sich die Mehrheit

den Medien in Kroatien nach demKrach des Kommunismus benimmt,sowie das Verhalten der Regierung ge-genüber den Medien, schreibt EgonKraljeviæ. Seiner Meinung nach, be-fand sich eine Großzahl der Medienin Händen ehemaliger Kommunisten,die sich mit liberalem oder sozialde-mokratischem Mantel zugedeckt hat-ten. Aus diesem Grunde waren sienach der Definition der kroatischennationalen Wiedergeburt und derGründung eines unabhängigen Kroa-tien abgeneigt. Andererseits zeigte dererste Präsident der Republik Kroatien,Dr. Franjo Tuðman, im Umgang mitden Medien eine große Ungeschick-lichheit. Er versteckte weder seineautoritären Züge noch seine Ab-neigung vis a vis den Medien, dieseine politischen Gedanken nichtsympathisierten. Damit schaffte er un-gewollt eine Situation, in der sich dieMedien vor der demokratischen Welt,als Opfer des Regimes vorzeigenkonnten. In Wirklichkeit unternahmdie Regierung keine überlegten undernsthaften Schritte gegen die Freiheitvon Medien. Eine Großzahl der Zei-tungen war die ganze Zeit in offenerOpposition zu Tuðman und seinenAnhängern. Nach Tuðmans Tod be-nahmen sich die neuen Machthaberwesentlich anders. In keinem Momentkritisieren sie Medien oder polemis-ieren mit ihnen. Sie lassen den Jour-nalisten volle Freiheit zu. Nun, Dankder ideologischen Nähe von Zeitungs-redakteuren und den Regierenden,kam es nach dem 3. Januar 2000 inKroatien zu einer erstaunlichen infor-mativen Blockade. Ausser einigerRandzeitungen sind alle große Me-dien ideologisch-politisch einfarbig.Folgedessen besteht nur eine Schein-freiheit der Presse, da alle die andersdenken ausgeschlossen sind. Trotz

diesem Zustand, erlebte die neokom-munistische Regierung an denunlängst stattgefundenen Wahlen eineschwere Niederlage. Der Autor hofft,dass die neue Regierung eine wahrePressefreiheit ermöglichen wird.Damit helfe sie ihr Verbleiben an derMacht aber auch der Prosperität Kroa-tien's.

* * *

In kroatischen Wäldern bliebennach dem Zusammenbruch des Un-abhängigen Staates Kroatien (1945)zahlreiche Gruppen kroatischerSoldaten und Zivilisten entschlos-sen, gegen das aufgezwungene jugo-slawische kommunistische Regiemezu kämpfen. Damit bezeugten die

Kroaten, dass sie nicht für besiegteIdeologien kämpfen, sondern für dieFreiheit und Unabhängigkeit Kroati-ens. Im Schein der politischen Polari-sation und des Kalten Krieges,erwarteten diese zerstreuten Gruppenwirksame Hilfe vom demokratischenWesten. Von den Kroaten, die Mas-saker der kommunistioschen Parti-sanen überlebten und nach demWesten flohen, erwartete man nochgrößere Hilfe. In der ehemaligenStaatsführung überlegte man wiediese zerstreute Gruppen zu verbindensind und mit ihnen eine organisierte

Armee zu bilden ist. Mit der Absichtwurde die «Aktion 10. April» in Ganggesetzt. Ihre Durchführung wurdeMag. Bo�idar Kavran anvertraut. InKavran's Organisation wurdenmehrere Gruppen kroatischerKämpfer, entschlossenen den Kampffür die Freiheit und staatliche Un-abhängigkeit zu führen, nach Kroatiengeschickt. Die jugoslawische Gehe-impolizei erfuhr bald von der Opera-tion und verhaftete mehrere Dutzentkroatischer Emigranten. Der letzte,der in ihre Falle fiel, war selbstKavran. Ein Teil der Verhaftetenwurde ohne Gerichtsurteil umge-bracht und ein Teil wurde vor Gerichtin einem Schauprozess verurteilt. Eswaren mehrere Zwecke diese Prozess-

führung. Das jugoslawische Regiemewollte, durch brutales Auftreten ge-genüber den Verhafteten, zahlreicheinnere Feinde erschrecken und entmu-tigen. Gleichzeitig sollte man Stalinund der UdSSR zeigen, dass das kom-munistische Jugoslawien mit demWesten nicht liebäugelt, sondern mitden «Agenten westlicher Imperialis-ten» abrechnet. Über einige AspekteKavran's Aktion sprach Franjo Iviæmit Mile Markiæ, einem der Leiterder geheimen Gruppen.

Festung Ru�ica bei Orahovica

SA�ETAK

GODINA XIII. - PROSINAC 2003. CIJENA 15 KN BROJ

Sretan Bo`i}i Nova godina

Documents