SREDNJI VIJEK II-ODGOVORENA PITANJA ZA USMENI1. Vizantijska
mornaricaArmija je bila daleko najvanija sluba u Vizantiji.
Mornarici nikan nije pridavana ista vanost i panja. Dok Lav VI nije
napisao svoju Taktiku ni jedna knjiga o pomorskom ratovanju nije
napisana u Vizantiji, Konstantin VII je napisao damo nekoliko
usputnih obavjetenja, dok su historiari kao Ana Komnena pomorske
poslove smatrali nezanimljivim u poreenju sa vojnim.Posljedica toga
je da manje znamo o pomorskoj historiji Vizantije. U slavnim danima
Rimskom carstvu velika flota nije bila potrebna, tvrava Vizantije
mogla je da sprijei gusare sa Crnog mora da ne opsjedaju
Sredozemlje u kojem je bila potrebna samo mala policijska snaga. Za
vrijem prvih Gotskih najezdi bilo je dovoljno samo nekoliko brodova
da se obala blokira u barbari prisile da odu. Tek kada su Vandali
naselili Afriku i izgradili flotu ukazala se neprikladnst pomorske
politike Rima.Vizantijska mornarica stvarno je zaeta pod carevima
iz Heraklijeve dinastije. Poveana snaga Arapa na moru zahtijevala
je protuudar. Zbog mnogih upadaa u carstvo putovanje kopnom je
oteano tako da pomorski putevi dobijaju na znaaju. Kada su osnovane
teme u njih su ukljuene u dvije pomorske u kojima je upravnik bio
admiral a ne general.Sredinom IX vijeka Vizantija je reorganizovala
mornaricu. Nova mornarica je bila efikasna i imala je puno
uspijeha. Konstantin VII je ostvario pomorsku nadmo sve do
Gibraltara. Meutim kasnije je za vrijeme Manojla I Komnena dolo do
opadanja Vizantijske pomorske moi, flote je nestalo zbog toga to su
sva finansijska sredstva usmjerena na kopnene ratove. Posljedica
toga je pad Carigrada 1204.godine.Najbolje oruje Vozantijskih
brodova bila je grka vatra, koja je izala iz upotrebe u XIV vijeku
kada je zamijenjena barutom i topom. Taktika koju je Lav VI
preporuio za mornaricu zasnivala se na opreznosti. Otvorene bitke
je trebalo izbjegavati, osim kada je neprijateljska flota bila u
nepovoljnom poloaju. Signalizacija je vrena pomou zastava ili
svjetlosti nou. Navigacija je prouavana, trebalo je znati vjetrove,
struje i protiv njih povesti mjere opreza.2. Ana KomnenaRoena je
1083.godine. bila je ki cara Aleksija I Komnena i carice Irine
Duke. Aleksej I je u poetku za svog prestolonasljednika oderdio
Konstantina Duku i vjerio ga svojom najstarijom kerkom Anom. Kada
mu se rodio sin car je na njega prenio pravo nasljedstva prestolja.
Meutim, takvom reenju se usprotivila Ana.Poslije smrti svog
vjerenika udala se za Niifora Vrienija i zatraila da za
prestolonasljednika bude odreen njen mu. Aleksej je u odluujuem
trenutku pomogao svom sinu Jovanu da preuzme prijesto. Ana se nije
odmah pomirila sa svojom sudbinom, ak je pripremala atentat na svog
brata i tek nakon neuspijenog atentata povukla se u manastir i
posvetila naunom radu.Poslije smrti svog mua Ana se potpuno
posvetila literarnom radu, tj. pisanju ALEKSIJADE. Postanak ovog
djela je takoe vezan za Niifora Vrienija. Carica Irina je od njega
zatraila kao veomma obrazovanog ovijeka i dobrog znalca
knjievnosti, da opie ivot cara Aleksija. Vrieni je zapoeo tu
biografiju ali je njegovo djelo ostalo nedovreno pa je Ana nakon
njegove smrti nastavila sa radom.Ana je bila dovoljno nadarena i
obrazovana da napie ovakvo djelo. Aleksijada je zavrena
1148.godine. Aleksijada je pisana pristrasno. Ona tei da cara
Aleksija predstavi u to boljem svjetlu. U 15 knjiga su sadrani
podaci o caru Aleksiju i porodici Komnena jo prije uspona
Vizantijske prijestolnice.3. Aleksej I KomnenDolaskom Aleksija I
Komnena, koji je vladao od 1081 do 1118 godine, dolo je do jaanja
carstva. Rad na obnovi drave morao je da postavi na nove osnove i
ti novi inioci postali su nosioci sistema koji je on stvorio.
Politika Aleksija I od prvih njegovih dana otkriva jednu njegovu
izvanrednu vjetinu. Situacija je bila vie nego kritina, vojska
upropatena, dravna blagajna prazna a sa svih strana navaljivali su
neprijatelji (Peenezi, Normani i Selduci). Aleksije je prvo sve
svoje snage usmjerio na borbe protiv Normana.Uz pomo Mleana
1082.godine potisnuo je Normane sa balkanskog poluostrva. Nakon
smrti Normanskog kralja Roberta 1085.godine Vizantija je na due
vrijeme bila osloboena Normanskih opasnosti. Meutim, Vizantija je
skupo platila Mletaku pomo. Ugovorom iz 1082.godine Mleani su
dobili dalekosene trgovake privilegije. Njihovi trgovci su mogli da
posluju po cijeloj vizantiji bez plaanja carina, ime je udaren
temelj ekonomske moi Venecije na Istoku.Nakon to se oslobodio od
Normana Aleksije I je morao stupiti u rat sa Peenezima. Poslije
sukoba sa carskim trupama Peenezi su 1090.godine stigli skoro do
samih Carigradskih zidina, a da nevolja bude vea Carigrad je
napadnut i sa mora od strane Smirskog emira ana. Aleksije I je
sklopio sporazum sa Kumanima pa je 29.aprila 1091.g dolo do bitke
kod Lebudiona u kojoj su Peenezi poraeni te je tako Carigrad
spaen.Aleksije I je uveo sistem pronije i time je stvorio snanu
flotu i vojsku. Pored najamnikih trupa sve vei znaaj dobija i domaa
vojska. Odbrambena snaga Vizantije ima sada isto feudalni karakter,
jer njenu osnovu ini posjed pronijara. Iskoritavanje sistema
pronije u vojne svrhe i jeste glavni uzrok vojnog jaanja carstva za
vrijeme vladavine dinastije Komnena. Pronijar je duan da vri vojnu
slubu i stoga se obino naziva vojnik. Ustvari to je Vizantijski
vitez koga u zavisnosti od veliine posjeda u ratnim pohodima prati
manji ili vei broj ljudi.4. Mihajlo VIII PaleologVladao je od 1259.
do 1282.godine. on je sruio Latinsko carstvo 1261.godine. nakon
restauracije Vizantije pokuao je da obnovi Vizantijsku mo, meutim,
doba Latinske vlasti ostavilo je duboke tragove. Polo mu je za
rukom da se uspijeno odbrani od osvajakih poduhvata sa zapada. S
druge strane njegova nastojanja da uspostavi Vizantijsku vlast u
starim Vizantijskim zemljama imala su skromne rezultate. Nakon
njegove vladavine dolo je do slabljenja Vizantije tako da je ona
postala drava drugog reda.Najvea opasnost im je prijetila sa
Sicilije, ako bi se tamonji vladar povezao sa papstvom. Vizant je i
Veneciji dao povlastice kao i enovi ime je smanji ovisnost o
talijanskoj strani. Problem je predstavljao dolazak Karla Anuvinca
za kralja na Siciliji 1266.godine uz kojeg su stale Srbija i
Bugarska. Paleolog je koristei naklonost Klementa IV i Grgura X, te
francuskog kralja Luja IX uspostavio crkvenu uniju i time
neutralizovao Anuvinsku opasnost.5. Obrazovanje i nauka u
VizantijiObrazovanje je bilo svjetovnog karaktera i zasnivalo se na
antikoj tradiciji. Postojala su tri nivoa kolovanja:osnovno,
srednje i visoko. U Vizantiji su izuavani antiki pisci, filozofi,
historiari i drugo, a kasnije se uvode elementi crkvenog
poduavanja. U ranim danima carstva prvu poduku u itanju davao je
kaluer, a zatim bi ak krenuo u kolu gdje bi dobio ostalo svjetovno
obrazovanje.Osnovna kola trajala je oko tri godine. djeca su
polazila u kolu u uzrastu od 6 do 8 godina. U osnovnoj koli se
izuavala ortografija (pravopis). Srednja kola trajala je 6 do 7
godina. Srednje i visoko obrazovanje nisu bili strogo odvojeni.
Osnovni predmet koji se izuavao bio je gramatika.Vjersko
obrazovanje davalo se uporedo sa svjetovnim pouavanjem. Bilo je
odvojeno i vrila su ga crkvena lica.Prvi podaci o visokom
obrazovanju potiu iz doba Teodosija II. On je 425.godine izdao
dekret kojim je osnovan Carigradski univerzitet. Univerzitet je
imao i biblioteku sa oko 120 hiljada svezaka. Odreene reforme
univerziteta izvrio je car Heraklije u VII vijeku, a za vrijeme
vladavine cara Vasilija II je ugaen. Novi procvat univerzitet
doivljava za vladavine Konstantina IX Monomaha. Godine 1045 car je
obnovio univerzitet koji se sastojao od dva fakulteta: pravnog i
filozofskog.U vrijeme Aleksija I Komnena obnovljena je i
reorganizovana patriarka akademija. Lijepe knjige bile su izvozni
predmet Vizantije. Krstako osvajanje Carigrada privremeno je
prekinulo razvoj visokog kolstva u Vizantiji. Krajem XIII vijeka
dolazi do kulturnog preporoda u Vizantiji poznatim pod nazivom
renesansa Paleologa. Carigrad postaje jedan od najveih centara
obrazovanja.6. Ibn HaldunIbn Haldunov ivot je relativno dobro
poznat, budui da je napisao autobiografiju u kojoj su brojni podaci
koji se odnose na njegov ivot. On se rodio u Tunisu u imunijoj
porodici koja je pripadala gornjem sloju drutva. Njegova porodica
emigrirala je u Tunis sredinom 13 vijeka nakon pada Sevilje na
poetku rekonkviste.Zahvaljujui svom privilegovanom poloaju stekao
je obrazovanje kod najboljih sjevernoafrikih uitelja tog vremena.
On je dao najpotpuniju definiciju historije, zatim je postavio
metodoloke osnove i opisao nain istraivanja pravog historiara.
Njegova najvea zasluga je u tome to je osniva sociologije i to je
historiju konstituisao kao pravnu nauku.Ibn Haldunov politike
vjetine dobro su sluile sjevernoafrikim vladarima tako da su ga
stalno slali u misije kod berberskih plemena. Takvu jednu misiju
Ibn Haldun je iskoristio i potraio utoite kod jednog od berberskih
plemena. Tu je ivio skoro tri godine, po dnjihovom zatitom
iskoristivi prednost osame da napie svoje najznaajnije i
najpoznatije djelo Mukadimu ili Uvod u historiju svijeta. Meutim,
da bi zavrio svoje djelo 1378.godine Ibn Haldun se vratio u Tunis
gdje se potpuno posvetio prouavanju te je dovrio svoju Historiju
svijeta.7. etvrti krstaki rat etvrti krstaki rat trajao je od 1202.
do 1204. godine i pokrenut je da bi se osvojio Egipat. Krstai su
zbog nedostatka novca pristali da prvo za Mletaku republiku zauzmu
Zadar, da bi kasnije prvo za Aleksija Anela, a potom za sebe
osvojili Carigrad i sruili Vizantiju. Na temeljima ovog pohoda
nastale su nove drave, a Mletaka republika je postala najvea
pomorska sila u Sredozemlju.Pozivu pape Inoentije III nije se
odazvao niko od evropskih monarha, ve samo franaki, flandrijski i
italijanski velikai, tako da je na elo pohoda postavljen Bonifacije
Monferatski kao jedan od najveih vlastelina. Vizantijski dud i tast
Stefana Nemanjia, Enriko Dandolo, je prvo skrenuo krstae da osvoje
Zadar, a potom su pristali da za novanu naknadu povrate presto
Isaku i Aleksiju Anelu, to im je polo za rukom u julu 1203. godine.
Kada nisu dobili obeani novac, krstai su se na Dandolov nagovor
okrenuli protiv Vizantije i 1204. je dolo do osvajanja i pljakanja
Carigrada, to predstavlja najvee pljakanje u srednjem vijeku, kao i
masakriranje domaeg stanovnitva. Osnovana je krstaka drava na tlu
Vizantije, tzv. Latinsko carstvo. Ono je obuhvatalo dananju Grku i
evropsku Tursku, kao mali dio Male Azije preko puta Carigrada.
Vizantiji je preostala Albanija i zapadna Turska, ali je dolo do
podele: Albanija i deo zapadne Grke (Epir) postao je takozvana
Epirska despotovina, dok je zapadna Mala Azija (Turska) skoro do
Ankare postala Nikejsko carstvo. Trei deo je bio mali primorski deo
na severu dananje Turske, sa gradom Trapezuntom - tzv. Trapezuntsko
carstvo.Prvi pad Carigrada obuhvata dva zauzimanja Carigrada koja
su izveli krstai IV krstakog pohoda: 1203.godine za raun princa
Aleksija i njegovog oca Isaka II koji su vraeni na presto umesto
Aleksija III , i 1204.godine kada su za sebe zauzeli grad i sruili
Vizantijsko carstvo.I to predstavlja prvi put da je jedna strana
vojska uspjela da probije Carigradske bedeme. Iako je poetni cilj
ovog pohoda bio napad na islamski Egipat, krstai su po nagovoru
Mleana napali hriansku Vizantiju i na kraju je sruili. Poslije oba
zauzea, grad je pretrpjeo strahovito pljakanje i razaranje u
poarima koje su izazvali krstai. Direktna posljedica krstakog
zauzea Carigrada bila je zamjena pravoslavnog Vizantijskog carstva,
katolikim Latinskim carstvom. Kada se pljakanje Carigrada okonalo
formiran je savet od 12 istaknutih vitezova koji je za cara novog
Latinskog carstva izabrao Balduina, grofa Flandrije koji postaje
Balduin I Flandrijski.
8. Cijene hrane u srednjem vijekuU srednjem vijeku eer je bio
veoma skup kao i med. Naime, slatkii su rijetko bili sastavni dio
jelovnika u srednjem vijeku. U pekari je bilo cijena raznih vrsta
vekni koje su zakonski odreene. Isto je vailo i za teinu vekni,a
dozvoljena su odstupanja koja direktno zavise od toga kakva je te
godine bila etva penice. Kada je oskudna etva penice, hljeb je bio
prilino skup. Neki pekari podvaljuju na teini ili kvalitetu hljeba
koji peku i zbog toga svaki pekar mora svojim peatom da oznai
hljebove koje pee. Onaj koga otkriju u lai bio je vezan za stub
srama, a oko vrata mu se stavlja jedna od takvih nepropisnih
vekni.Domaice su uvijek bile na opezu da ne bi kupile robu loeg
kvaliteta ili laku nego to je dozvoljeno. Osim to se kupuje u
prodavnicama prehrambene robe, hrana se moe kupiti i kod ulinih
prodavaca. Treba napomenuti da je svaka drava imala svoj mjerni
sistem tako da je jako teko govoriti o pitanju cijena rada i
hrane.Odnos zarade i cijene hrane je veoma sloen jer je velika
grupa stanovnitva dobivala pored dnevnice i hranu. Veliki problem
predstavljaju varijacije u novanim i mjernim sisitemima. Od kraja
13 vijeka prosjena dnevnica zidara bila je 20 dinara. Kuga koja je
pogodila Evropu izazvala je manjak radne snage to je dovelo do
poveanja dnevnica. Godine 1351 donesena je odluka da dnevnica
zidara ne moe biti vea od 37 dinara ljeti i 27 dinara zima. Ova
odredba je imala slabog efekta.U Parizu od kraja 13 vijeka do
1340.godine cijene ita su se stalno mijenjale. Naredne godine su
dovele do poveanja cijena penice. to se tie odnosa hrane i plate u
Engleskoj situacija je slina kao i u Francuskoj. Veina zanatlija je
poinjala sa poslom sa izlaskom sunca a zavravala sa zalaskom
sunca.9. Osnivanje OsmanlijaU XII vijeku bjeei ispred najezde
Mongola, iz centralne Azije su provalile nove grupe Turaka, koji su
naselili Mezopotamiji i predjele Male Azije. Ove grupe Turaka
stupile su najprije u najamniku slubu Turaka Selduka. Sredinom XIII
vijeka (1243.) Mongoli su nanijeli teak poraz Ikonijskom Sultanatu
nakon ega se on raspao na vie feudalnih posjeda.Nastalu feudalnu
anarhiju iskoristio je jedan od voa novodoseljenih Turaka, Osman
(1288-1326), pa je u sjeverozapadnom dijelu Male Azije, u pokrajini
Bitinji, osnovao svoju dravu. Turci kojeje on ujedinio nazvali su
se po njemu Turci Osmanlije. Velika drava koju su ovi Turci
vremenom stvorili dobila je naziv Osmansko Carstvo.Osmanov sin
Orhan (1326.-1358.) reorganizovao je tursku vojsku. Pored konjice
koju su davali zemljoradnici spahije, on je osnovao i stalnu
pjeadijsku vojsku, takozvane janiare. Orhan je za kratko vrijeme
zauzeo gotovo sve vizantijske zemlje u Maloj Aziji, proglasio se
sultanom i grad Bursu izabrao za svoju prijestolnicu 1326.godine.
koristei nerede u Vizantiji zauzeo je Galipolje 1354.godine te je
to bilo prvo tursko uporite na Balkanskom poluostrvu.U vrijeme kada
su Turci zapoeli svoja osvajanj ana Balkanskom poluostrvu,
Vizantija i junoslavenske feudalne drave nalazile su se u
raspadanju, dok su Turci imali jaku centralizovanu dravu. Turci su
imali i drugi prednosti. U njihovoj dravi jo uvijek nije bilo
ostrih klasnih razlika. Turskim vojnicima je bio otvoren put na sve
poloaje bez obzira na njihovo porijeklo, na osnovu ega su mogli da
imaju brojnijiu i borbeniju vojsku nego to su bile vojske njihovih
protivnika. Osim toga turci su svoje redove stalno popunjavali
ljudima drugih narodnosti, koji su nakon prihvatanja islama odmah
izjednaavani u pravima sa Turcima Osmanlijama.10. Prvi krstaki
ratAnri Piren navodi da se vizantijski car Aleksije Komnen nakon
preuzimanja prijestolja osjeao ugroen od strane Turaka Selduka pa
se obratio papi za pomo. Godine 1095 poslao je svoje poslanstvo
papi Urbanu II i ponudio mu mogunost vraanja u katoliku zajednicu,
pod uslovom da mu pomogne protiv Selduka. Meutim, Roberto Lopez
ukazuje na netane injenice vezane za uzroke krstakih ratova. On
navodi da nije istina da je car Aleksije Komnen pisao pismo papi u
kojem trai pomo Zapada, nego je Vizantija eljela samo da regrutuje
odreen broj plaenika.Zapadom su se irile glasine o navodnom
zlostavljanju hodoasnika od strane muslimana. Zbog toga je narod
poeo da podie tenzije, emu je najvie doprinijeo i tadanji papa
Urban II. On odlazi na sabor u Klermon gdje je predsjedavao skupom
svih evropskih drava. Naveo je kako muslimani omalovaavaju Isusov
grob, da dovode ivotinje da mokre po njemu i sl. Ove tvrdnje
naravno nisu bile tane, budui da po muslimanima Isus nema grob
budui da je to za njih poslanik Issa a.s, kojeg je Allah uzdigao na
nebo. S toga kako se moe omalovaavati neto sto ne
postoji.Organizator prvog krstakog rata bio je upravo papa Urban II
koji je iznosio lai i neistine protiv muslimana. On je elio
prisilno da preobrati muslimane da bi time poveao broj svojih
vjernika a samim time da bi poveao i crkvene posjede i prihode. Uz
obeanje pratanja grijehova sakupila se velika vojska koja je
trebala krenuti u krstaki pohod.U proljee 1096.godine na poziv
Petra Pustinjaka okupola se grupa pustolova, seljaka i prosjaka te
ne ekajui poziv pape krenuli u pohod. Neki su se zaustavili na
rajnskom podruju gdje su poubijali sve idove i podjelili njihov
imetak, drugi su stigli do Ugarske gdje su zaustavljeni od tamonjeg
stanovnitva, dok je jedna mala grupa stigla do Male Azije te su ih
tu doekali Selduci koji su ih skoro sve pobili.Vizantija se nadala
da e uz pomo krstaa vratiti svoje izgubljene istone zemlje, meutim
u Sarigradu su poeli sukobi izmeu krstaa i Vizantinaca, jer su
krstai odmah pokazali namjeru da ratuju i osvajaju za svoj raun.
Zbog toga Vizantija nastoji da krstae to prije prebaci u Malu Aziju
gdje su ih pratile razne nevolje:glad, bolest i sl. Meutim i pored
toga krstai na elu sa Balduinom osvajaju Edesu gdje je osnovana i
grofovija, a zatim kreu u opsadu Antiohije koja sigurno ne bi nikad
bila osvojena da je nij eizdao jedan od njenih generala. Nakon
njenog osvajanja stvorena je i kneevina Antiohija.Sljedei cilj je
bilo zauzimanje Jeruzalema. Grad je opsjedan i pao je u ruke krstaa
1099.godine. U Jeruzalemu j eizvren pokolj muslimana i jevreja koji
je ostao upamen kao jedan od najveih u historiji. U osvojenim
zemljama krstai su osnovali nekoliko feudalnih drava, najpoznatija
je bila Jeruzalemska Kraljevina iji je vladar bio Godfrid
Bujonski.11. Stanovnitvo i prosjena starost ivotaU XI vijeku je
zabiljeen veliki porast stanovnitva koji je dostigao vrhunac u XII
i XIII vijeku. Na osnovu poreskih spiskova moe se izraunati
priblian broj stanovnika, te bi podaci o Engleskoj trebalo bi da
budu najsigurniji. Kralj Vilijem Osvaja je 1086.godine naredio da
se popiu sva imanja u zemlji sa podacima o kmetovima i senatorima.
Bila je to takozvana Knjiga sudnjeg dana (Doomsday Book). Na osnovu
ove knjige procjenjuje se da je u Engleskoj krajem XI vijeka bilo
1,1 milion stanovnika, do polovine XIV vijeka neposredno pred crnu
smrt smatra se da je bilo milion stanovnika. Zbog epidemija kuge
stanovnitvo je do kraja XIV vijeka palo na oko 2,2 miliona
stanovnika.Za Francusku tek od 1338.godine biljei se broj
stanovnika u itavoj zemlji, na osnovu ega se procjenjuje veliina
populacije na 16 do 20 miliona stanovnika, pri emu treba napomenuti
da se broj odnosi na tadanju teritoriju Francuske. Italija je tada
imala oko 10, Pirinejsko poluostrvo oko 9 i Njemako carstvo oko 8
miliona stanovnika.Nakon demografske eksplozije tokom XII i XIII
vijeka, u XIV vijeku nastupio je snaan pad broja stanovnika. Uzroke
treba traiti u epidemiji kuge kojih je bilo vie, ali i u drugim
iniocima koji su predhodili kugi i djelovali s njom, prvenstveno su
to bile klimatske promjene koje su imale za posljedicu gladne
godine, razorne ratove, ekonomske krize i sl.Oko 90% stanovnitva
ivjelo je na selu i izdravalo se od zemljoradnje. Najvei grad u
Evropi bio je Pariz koji je 1328 godine imao skoro 61000
domainstava. Dok je u svim ostalim zemljama veina gradova imala
dvije do pet hiljada stanovnika. Najvea koncentracija veih gradova
bila je u Italiji, osim Napulja to su bili: Milano, Venecija,
Firenca i Palermo.Prosjeni ivotni vijek u srednjem vijeku bio je
tek 30 godina. Ovdje se vjerovatno radi o nekoj pretpostavci, jer
je i ak i tada u ogranienoj populaciji koja nam je danas poznata
bilo ljudi koji su ivjeli po 70, 80 ili 90 godina. Neuhranjenost,
loi higijenski uslovi kao i djeije i druge zarazne bolesti uzimale
su visok danak. Ishrana je bitan faktor za ivotni vijek ovijeka.
Engleski zemljoposjednici hranili su se znatno bolje nego obian
svijet.O uzrastu ena postoji znatno manje podataka, zabiljeena je
mala enska populacija uzrasta izmeu 20 i 40 godina. Veliki broj ena
stradao je u plodnom dobu dok je u uzrastu preko 40 godina bila vea
smrtnost mukaraca. U veini popisa stanovnitva je zabiljeen veliki
broj udovica, mnoge su odbijale preudaju, jer je poloaj udovice
pruao znatno veu slobodu i samostalnost od onoga to su uivale udate
ene. U svim staleima bilo je uobiajno da se samo najstarijem sinu
dozvoli enidba, dok su mlai sinovi bili prisiljeni na celibat. Broj
djece po porodici bio je neto vei na selu nego u gradu.12.
Dominikanci u srednjem vijekuDominikanci su rimokatoliki crkveni
red, red propovjednika nakon XV vijeka poznat kao Dominikanci. Red
je osnovao Dominik de Guzman u Langdoku, a potvrdio papa Honorije
II 22. Decembra 1216.godine. red je osnovan da propovjeda Evanelje
ali i da se bori protiv heretika. Ovaj red je nazivan raznim
imenima, u mnogim zemljama su ih zvali Crnom braom, u Francuskoj
dominikanci su poznati kao Jakobinci. Zvali su ih jo i Domini
canes, Boiji psi zbog njihove posveenost vjeri, ali i zbog
privilegije koji im je dao papa Grgur IX 1234.godine da budu
inkvizitori.Dominikanci i franjevci su imali veliku fleksibilnost,
temeljitu teoloku spremu, smjestili su se u gradovima i brinuli su
se za duhovne potrebe ljudi koji su tu ivjeli. Samostan je bio
najvaniji i ujedno najmanji dio sa svojom upravom u dominikanskom
redu. Njime je upravljao prior, kojeg je birala samostanska
zajednica. Na elu reda bio je general reda. Samostani jednog
podruja, drave ili vie drava ine provinciju.Sv. Dominik je zacrtao
osnovne postavke ivota svojih sljedbenika: skladan ivot u
zajednici, vjernost evaneoskim zavjetima, molitva i neprestani
studiji. Cilj dominikanskog reda je spoznati istinu i tu istinu
priopavati drugima a sve u vidu propovjedanja i spasenja due.
Dominik alje prvu brau u velike univerzitetske gradove da tamo
studiraju, propovjedaju i osnivaju samostane.Dominik Guzman je roen
oko 1170.godine u Kastilji. Nakon zavretka teolokog studija bio je
zareen za svetenika. Proveo je deset godina kao regularni kanonik.
Glavna zadaa dominikanskog reda je propovjedanje. Dominikanac mora
biti povezan sa svetim pismom. Oni u svom propovjedanju i svom
ivotu daju posebnu vanost trima temeljnim pojmovima:slobodi,
milosru i istini. lanovi dominikanskog reda prihvaali su uobiajne
dunosti redovnikog ivota, ali uz to morali i sistematski prouavati
Sveto pismo.Dominikov novi red uen je da propovjeda na narodnom
jeziku. Njegovi redovnici trebali su ii meu ljude propovjedati i
ivjeti od milostinje, kako bi bili to uvjerljiviji. Dominik je prvu
redovniku zajednicu osnovao u Tuluzu 1214.godine koja se isprva
ravnala po pravilima Sv. Avgustina. Novi red propovjednika odobrio
je papa Honorije III 1216.godine. ovo je prvi sluaj da jedan red
uzima propovjedanje kao bitnu odrednicu svog ivota. Red je vrlo
brzo poeo da se iri po univerzitetskim gradovima, privlaei brojne
studente.Dominikje osnovao samostane po Francuskoj, Njemakoj,
paniji i Italiji. Naredbom o postavljanju po jednog profesora u
svaki samostan, u dominikanskom redu je postavljen temelj kolstvu.
Opti zbor takoe je kao obavezno potvrdio siromatvo dominikanskog
reda. Stalni prihodi i posjedi se ne smiju primati. Dominik je umro
u Bolonji 6. Augusta. Papa Grgur IX ga je proglasio svetim 3. Jula
1234 godine. Iz dominikanskog reda vrijedno je izdvojiti sv.
Alberta Velikog i Tomu Akvinskog.13. Trgovina i zanatstvo u
islamskoj panji, zemljoradnjaDravni prihodi su uglavnom zavisili od
visine carine nametnute na uvoze i izvoze. Pod Kordobskim halifatom
panija je bila jedna od najbogatijih i najgue naseljenih zemalja u
Evropi (25-30 miliona stanovnika). Prijestolnica se ponosila sa
nekih trinaest hiljada tkaa i naprednom koarskom industrijom. Iz
panije je u Maroko donesena vjetina tavljenja i modeliranja koe, a
iz ove dvije zemlj eje prela u Francusku i Englesku.Vuna i svila
nisu tkane jedino u Kordobi, nego su i u Malagi, Almeriji i u
drugim centrima. Uzgoj svile muslimani su donijeli u paniju.
Almerija je proizvodila staklarsku i bronzanu robu. Toledo, kao i
Damask bili su uveni po svojim sabljama. Vjetina optoavanja elika i
drugih metala zlatom i srebrom prenesena je iz Damaska.panski Arapi
su uveli poljoprivredne metode koje su se praktikovale u Zapadnoj
Aziji. Oni su kopali kanale, gajili groe, te su uzgajali riu,
kajsije, breskve, narove, narande pamuk, afran i drugo. Na
jugoistonim ravnicama Pirinejskog poluostrva razvili su se vani
centri seoske i gradske radinosti. Tu su seljaci uzgajali penicu i
druge vrste itarica, kao i masline i razno voe.Zanatskih i
poljoprivrednih proizvoda muslimanske panije bilo je vie nego to su
iziskivale domae potrebe. Iz Sevilje se izvozi pamuk, masline i
ulje, dok je uvozila platno i robove iz Egipta. Iz Malage se
izvozila afranova boja, smokve, mramor i eer. Naroito intenzivna je
bila trgovina sa Damaskom, Bagdadom, Mekom, Aleksandrijom i
Carigradom. Vlada je odravala redovnu potansku slubu. Ona je kovala
novac, po istonim obrascima, sa dinarom kao zlatnom a dirhamom kao
srebrenom jedinicom. Arapski novac je upotrebljavan na sjeveru, u
kranskim kraljevstvima.14. RomanikaRomanika je stil koji u
evropskoj umjetnost traje otprilike od 1000 do 1250 godine. Dok su
prethodne umjetnosti (Karolinka i Otonska) bile izrazito dvorske,
romanika se rairila cijelom zapadnom Evropom bez jedinstvenog
centralnog izvora. Podruje rasprostiranja ove umjetnosti je od
sjeverne panije do Rajnske oblasti i od kotske do srednje Italije,
a najbogatije se razvija u Francuskoj. Kamen je glavni graevinski
materijal, a dimenzije se poveavaju sa usavravanjem tehnike
izgradnje.U Romanici dolazi do velikog procvata graevinske
djelatnosti, posebno izgradnja crkvi, plemikih utvrda i samostana.
U crkvenom graditeljstvu prevladavaju jednostavne graevine masivnih
zidova. Slikarstvo je uglavnom vezano za arhitekturu(kao freska,
oslikani drveni stropovi, vitraji, rjee mozaik), za knjigu
(iliminacije) ili oltar. U umjetnikom oblikovanju nakita,
liturgijskih i upotrebnih predmeta koriste se plemenite kovine,
slonovaa i drago kamenje.15. Firenca u XII - XIV vijekuFirenca je
glavni grad pokraine Toskane u Italiji. Grad lei na rijeci Arno i
najpoznatiji je po srednjovijekovnoj historiji grada-drave Firence,
u vrijeme kada je bila sredite trgovine i finansija, te jedan od
najbogatijih gradova u Evropi, a posebno kao kolijevka italijanske
renesanse, o emu svjedoe brojni gradski spomenici.Republika je
osnovana 1115.godine kada su se firentinski graani pobunili protiv
Toskanske marke, nakon smrti vladarice Matilde Toskanske. Poetkom
13 vijeka graanstvo uspijeva da svrgne feudalce i od tada grad
poinje da zauzima izuzetan poloaj u historiji Evrope. Graani su
preuzeli vlast, to je dovelo do sukoba pristalica carstva i
pristalica papstva koji su na kraju i pobijedili.Opsena trgovina i
njen nerazdvojni pratilac krediti bili su temelj za gospodarsko i
demografsko irenje grada. U XIII vijeku i opte napredovanje nauke i
tehnike, koji je ostvaren za vrijeme renesanse zahvatio je i
graevinarstvo. U XIV vijeku u Firenci je postojala velika tekstilna
manufaktura, koja je tada zapoljavala skoro 1/3 stanovnitva. U isto
vrijeme Firenca postaje i centar proizvodnje zanatstva i
trgovine.Firenca kao trgovaki grad koji se nalazio u sjecitu puteva
koji su vodili iz Jadrana na Sredozemno more spaja sjever i jug.
Javljaju se prve banke na svijetu, ustanove koje su skupljale
novac, prve su se bavile tednjom a kasnije su davale i prve
zajmove. O poloaju trgovine u XIII vijeku na meunarodnom tritu
najbolje govori injenica da je Firenca poela kovati zlatni novac ve
od 1252.godine. U drugom dijelu XIII vijeka Firenca je dostigla
vrhunac svog ekonomskog i demografskog razvoja. Na kraju XIII
vijeka Firenca se s pravom moe nazvati glavnim gradom Zapada. Tokom
XIV vijeka unutranji razdor i ratovi su doveli do gladi i
epidemije, posebno smrtonosne kuge 1348.godine. daljnja tednja
uzrokovana je katastrofalnom poplavom 1333 godine koja je odnijela
svwe mostove preko Arna.16. Salahudin ibn EjubiSelduke je uspio da
ujedini egipatski vladar Salahudin Ejubi koji je pored Egipta
zavladao jo i Sirijom i dijelom Mezopotamije. Salahudin je roen
1138.godine u Tikritu (Irak). Njegova porodica se 1139.godine seli
u Mosul, a kasnije kada je odrastao seli se u Damask gdje se i
kolovao. Bio j euen filozofiji, aritmetici i pravu, a njegov
primarni ideal bilo je uenje Kur'ana i religijskih nauka.On je
osniva Ejjubiske dinastije, te je bio Kurdskog porijekla. Odgajan
je da bude hrabar, plemenit, dostojanstven, ali i strpljiv i
tolerantan prema slabima te nemilosrdan prema neprijateljima. Poeo
j ekao vojnik u Nur al Dinovoj vojsci, da bi izrastao u velikog
vojskovou koji e vremenom ovladati itavim islamskim svijetom.Prva
vea bitka u kojoj je uestvovao bila je izmeu krstaa iz pravca
Egipta i irkukove armije iji je lan i Salahudin bio. Iz ove bitke
irkukova vojska izlazi kao pobjednik. Salahudin je 1174.godine
opsjeo Alep koji se odbijao predati, a godinu dana kasnije ga je i
zauzeo. Nakon pobjede nad Zengidima Salahudin se proglasio kraljem
Egipta i Sirije.Dok je Salahudin tokom 1180.godine pripremao veliku
ofanzivu na Kraljevstvo Jeruzalemsko, kralj Boldvin mu je poslao
izaslanika sa porukom da eli primirje koje je Salahudin i
prihvatio. Meutim, povremeni krstaki napadi od strane vojske
Rejnolda de atiljona uzrokovali su dalje sukobe sa Salahudinom. On
je naredio izgradnju flote od 30 ratnih brodova za napad na Bejrut.
Njegove trupe u dva navrata napadaju Kerak, Rejnoldovo utvrenje, a
kao odmazdu za to Rejnold je 1185.godine pobio karavanu hadija koja
se kretala u pravcu Meke. U bici na Hitinu 4. Jula 1187.godine
Salahudin se sukobio sa kombinovanom armijom Gij Lisinjana i
Rejmonda III, krstaka vojska je teko poraena, te je to bio jedan od
odluujui poraza koje je krstaka vojska doivjela. Rejnold de atinjon
je pogubljen dok je Gij Lisinjan zarobljen ali je njegov ivot
poteen.Salahudinove dobre osobine su oposali mnogi autori islamskog
ali i kranskog svijeta. bio je izuzetno inteligentan ovijek, kojem
materijalno bogastvo nij enita znailo, budui da sve to je imao
podijelio je drugima. Salahudin je osvojio Jeruzalem 1187 i za
razliku od krstaa nije ubijao zarobljenike, umro je od groznice
1193 u Damasku.17. GotikaGotika je umjetniko razdoblje koje je
trajalo oko tristo godina i odnosi se na razdoblje kasnog srednjeg
vijeka tokom 13 i 14 vijeka. Javlja se u Francuskoj sredinom 12
vijeka gdje se reflektira prvenstveno u sakralnoj arhitekturi.
Gotika se do kraja 14 vijeka razvila u mnogo svjetovniji umjetniki
smijer poznat pod nazivom meunarodni stil ili internacionalna
gotika. Ovaj stil se nastavio razvijati do kasnog 15 vijeka kada ga
je zamijenila renesansa.Vremensko trajanje gotike razlikuje se u
odreenim podrujima, naprimjer dok se u Italiji ve od 14 vijeka
javljaju ideje humanizma i individualizma karakteristinih za ranu
renesansu, u Engleskoj gotika traje do 17 vijeka, dok se u paniji
gotika ispreplie sa maurskom umjetnou.Pored arhitekture, gotika
umjetnost je najprisutnija u skulpturi, vitrajima, freskama,
slikarstvu te u iluminiranim rukopisima. Gotiku umjetnost
karakterie velika narativnost. Religijski motivi su esto ukljuivali
prizore iz prirode. Svjetovna umjetnost je jaala pod uticajem
razvoja gradova, trgovine i ekonomije. Razvoj knjievnosti takoe je
uticao na nove svjetovne motive u likovnoj umjetnosti. Novoosnovani
cehivi okupljali su i evidentirali umjetnike koju su smatrani
vjetim obrtnicima.18. Toma AkvinskiToma Akvinski jedan je od
najpoznatijih filozofa kranske skolastike. Njegova dva glavna djela
su: Protiv zabluda nevjernika i Summa Theologiae koja je priznata
kao vrhunsko dostignue srednjovijekovne sistematske teologije. On
se u izgradnji kranske logike oslanja na Aristotelov Organon, a
prihvata i Platonovu filozofiju o dominirajuoj ideji nad materijom.
Kao teolog polazi od dvije temeljne kranske dogme: praroditeljskom
grijehu i vjenom ispatanju.Akvinski se bori i protiv neoplatonskih
tvrdnji o svijetu koje su potekle od Augustina i Ibn Sine, koji
svode ovjeanstvo na posmatrae svijeta u kojem je sve propisano i
gdje je sve izraz Boije volje. On se zalae za Aristotelove tvrdnje
da je ovijek glavni autor svojih ideja. U svojoj teoriji spoznaje,
Toma Akvinski se zalae za Aristotelove tvrdnje da saznanje
podrazumijeva izvjesnu slinost izmeu onoga koji saznaje i onoga to
se saznaje. Njegovi stavovi su dali poseban doprinos u profiliranju
kranskih dogmi koje je stvorio u 13 vijeku.Kada je rije o dravi
razvio je teoriju suvereniteta, gdje narod dobrovoljno prenosi
odreene ovlasti na suvjerenog kralja, monarha. U epohi zrelog
feudalizma njegovo uenje e postati slubenim uenjem katolike crkve
1870.godine. Akvinski ovijeka posmatra kao drutveno bie, a po njemu
zadaa drave je da proizvodi vrline te iz ove temeljne zadae
proizilaze sve druge funkcije drave.Toma Akvinski daje prednost i
vladavinu crkvi prijenego dravi. Drava nije nita drugo nego samo
jedna od teolokih formi religije. Tako drava ima prevashodno
religijsko, teoloko odreenje i svrhu. Njegova knjiga Suma teologije
j njegovo najpoznatije djelo koje je zamiljno kao prirunik za
poetnike u teologiji i svih glavnih teolokih nauka Crkve.19. Pad
Granade pod kransku vlastPeriod ponovnog kranskog osvajanja,
rekonkvista, zapoeo je jo za vrijeme propasti Omejadskog Halifata u
XI vijeku. Proces ponovnog osvajanja znatno je ubrzan nakon konanog
ujedinjenja Kastilje i Leona 1230 godine. do sredine XIII vijeka
ponovno zauzimanje, osim Granade, bilo je praktino potpuno zavreno.
Toledo je pao jo 1085.godine, zatim Kordoba 1236.godine i Sevilja
1248.godine.Do XIII vijeka veliki broj muslimana postao je kranskim
podanicima, ali su ipak zadrali svoje zakone i svoju vjeru. Takvi
muslimani nazvani su mudejari. U drugoj polovini XIII vijeka dva
vana faktora stupila su u djestvo:pokrtavanje i ujedinjavanje
panije. Proces konanog ujedinjenja je iao sporo ali sigurno. U ovom
periodu kransku teritoriju inila su samo dva kraljevstva, Kastilja
i Aragon.Brak izmeu Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske
1469.godine ujedinio je krune ova dva kraljevstva to e i zapeatiti
sudbinu muslimanske moi u paniji. Nasridski sultani nisu bili
sposobni da se uspijeno bore protiv ratne opasnosti, tako da je
posljednji vladar Muhamed XI Ebu-Abdulah bio primoran da preda
Granadu kralju Ferdinandu 2. Januara 1492.godine.Granada je bila
predana pod sljedeim uslovima: Svi zarobljnici e biti puteni na
slobodu bez otkupa Ebu Abdulah e se zakleti kralju ferdinandu na
pokornost, Sultan e dobiti imanje u Baartu, Muslimanima e biti
zagarantovana lina sloboda pod njihovim zakonima i Biti e im
dozvoljeno da vre vjerske obrede.Ferdinand i Izabela nisu ispunili
uslove predaje, ve je 1499.godine zapoela kampanja prisilnog
prelaska na kransku vjeru. Kardinal Himenez je pokuao spaljivanjem
da povue iz opticaja arapske knjige koje su govorile o Islamu.
Osnovana je i inkvizicija. Svi muslimani koji su otali u zemlji
poslije zauzimanja Granade nazvani su morisci.Mnogi mudejari i
morisci su postali kriptomuslimani. U javnosti su ispovijedali
kranstvo, ali su potajno obavljali islamske vjerske dunosti. U
nekoliko navrata, panski vladari su izdavali dekrete, posljednji je
potpisao Filip III 1609.godine kojim je bilo nareeno da se svi
muslimani morajo odrei Islama ili napustiti paniju, nakon ega je
uslijedila masovna i prisilna deportacija praktino svih muslimana
sa panskog tla.Zabiljeeno je da je oko pola miliona muslimana
zadesila ova sudbina. Oni su se iskrcali na obalama Afrike ili su
otplovili u udaljene islamske zemlje. Procjenjuje se da je od 1492
do 1609.godine protjerano ili pobijeno oko tri miliona
muslimana.20. Poloaj ena u srednjem vijekuNa osnovu dosadanjih
istraivanja o ekonomskom poloaju ena, utvreno je da je najvie ena
zemljoposjednica bilo u paniji i na jugu Francuske. Evropska ena je
vjerovatno imala najvea prava i slobode poetkom razvijenog srednjeg
vijeka (X i XI vijek) u Kataloniji na sjeveroistoku panije. Tamo su
kerke imale pravo na jednak udio u nasljedstvu kao i sinovi.U braku
je ena raspolagala svojom imovinom nezavisno od mua, pri emu on
nije mogao da obavlja ekonomske transakcije koje su se odnosile n
azajedniku imovinu bez izriitog pristanka ene. Ovo je vailo su svim
drutvenim slojevima. Sauvani kupoprodajni ugovori i povelje
pokazuju da su ih ene sklapale podjednako koliko i mukarci, dok su
na ostalim ugovorima potpisivani zajedno.U viim staleim aene su
imale i politiku mo. U Kataloniji i junoj Francuskoj tokom X vijeka
ene su stekle pravo da naslijede feudalni domen. Povoljan poloaj
ene u paniji i na jugu Francuske tumaio se uticajem vizigotskog
prava budui da su jedino Vizigoti priznavali eni jednako uee u
nasljedstvu kao i mukarcima. ena je kod njih bila i pravno
punomona, to znai da je mogla da se pojavi na sudu i viri pravno
obavezujue radnje.U Italiji i na sjeveru Francuske zakoni su bili
restriktivniji. ena je u srednjem vijeku rijetko mogla da stekne
vie obrazovanje. Za ene su bile zatvorene kole pri katedralama kao
ikasnije univerziteti. Stav klerikalnih krugova prema enama je bio
enomrzaki to je dolo do izraaja i u brojnim teolokim i moralistikim
spisima.ene su nale svoje utoite u enskim samostanima na ijem elu
su bile opatice. enski samostani irom Evrope bili su do XIII vijeka
jednako znaajni centri obrazovanja. U historiji knjievnosti poznata
je opatica Hrosvita koja je u X vijeku napisala est komedija u
stihu na latinskom. Takoe trebamo spomenuti i Eloizu i njenu
traginu priu o ljubavi prema Abelaru. Mnogo je primjera da su meu
feudalcima od XII do XIV vijeka ene bile pismenije od mukaraca.
Ratnicima je itanje i baratanje perom bilo uzaludan posao namjenjen
za svetenstvo i ene.21. Alp ArslanPored Tugrula meu Selducima su
najznaajniji bili Alp Arslan (1063-72.) i Melikah kao i njihov
ministar Nizamul-Mulk. Njihove vladavine spadaju meu
najbriljantnije periode selduke prevlasti nad Islamskim Istokom.
Selduci su irili svoja osvajanja u svim pravcima se dok se zapadna
Azija nije jo jedanput ujedinila u jedno muslimansko kraljevstvo i
ponovo oivjela izblijedjela slava muslimanskog oruja.U drugoj
godini svoje vladavine Alp Arslan zauzeo je Ani, glavni grad
hrianske Jermenije, u to vrijeme vizantijske provincije. Uskoro
nakon toga nastavio je da ratuje protiv vjenog neprijatelja
Vizantinaca. Godine 1071.dobio je odluujuu bitku kod Mancikerta i
zarobio cara Romana Diogena. Selduka nomadska plemena, su prvi
muslimani koji su osvojili stalno uporite u zemlji Rimljana, poeli
su sada da naseljavaju visoravni Male Azije, koje su od ovog
vremena postala sastavni dio prebivalita islama.Alp Arslanov brati
Sulejman ibn Kutlumi, kojem je kasnije povjeren na upravu ovaj
teritorij onovao je 1077.godine sultanat Rum. Udaljena Nikeja
postala je prva prijestolnica. Poslije je 1084.godine Ikonijum,
njabogatiji i najljepi vizantijski grad u Maloj Aziji postao
selduka prestolnica u toj zemlji. Alp Arslan je od 1070.godine u
svojim rukama drao i Alepo. Tu je zaustavio napredovanje Fatmida,
iz ijih je ruku vratio Meku i Medinu.
22. Univerziteti u srednjem vijekuTeko je rei kada je osnovan
neki univerzitet, zbog toga to su mnogi skloni da za njegov poetak
uzmu onaj momenat kada bi bilokakva kola poela da privlai sebi
veliki broj slualaca, kada bi se u njoj kao nastavnik pojavila neka
velika imena. Tako, na primjer, smatra se da je Bolonjski
univerzitet osnovan krajem XI vijeka, kada je u bolonjskoj koli
poeo da predaje rimsko pravo kao poseban predmet pravnik Irnerije.U
Bolonji se stvara uvena kola glosatora ili komentatora rimskog
prava. Najistaknutiji meu njima bio je glosator XIII vijeka
Akursije. Teko je utvrditi i datum osnivanja univerziteta u Parizu.
Jo u XII vijeku u taj grad je pristizao veliki broj studenata koje
je privlaila slava sjajnih nastavnika, meu kojima se nalazio uveni
filozof-skolastiar Abelar. Kao zvanini postanak nekog univerziteta
moe se smatrati njegova potvrda od strane pape ili cara. Prva
povelja Papskog univerziteta potie iz 1200 godine.Tada se
univerzitet jo nazivao studium generale, to je znailo opta ili
univerzalna kola. Taj naziv je upotrebljavan zbog toga to su na
univerzitetu po pravilu predavane sve osnovne nauke koje su tada
postojale, a takoe i zbog toga to on nije imao lokalni karakter, ve
je bio otvoren za sav tadanji zapadni svijet.meunarodni karakter
koji su u to doba dobili univerziteti izraavao se u tome to je na
svakom veliko univerzitetu uvijek bilo nekoliko nacija tj. grupa
zemljaka, koje su predstavljale stalne organe univerzitetske
uprave. Po tim organizacijama zajednicama (universitas), kojih su
se pridravali i profesori, velika kola dobila je naziv koji se
kasnije ustalio- univerzitet i on je potisnuo prvobitni naziv
studium generale.Svojevrsnom internacionalnom karakteru
univerziteta doprinijelo je i to to su studenti na univerzitetima
sluali predavanja na latinskom jeziku meunarodnom jetiku tadanje
nauke. itavo univerzitetsko ureenje nastalo je jo u prvim
vijekovima postojanja univerziteta. Tako podjela univerziteta na
fakultete ima svoj poetak u XIII vijeku.Predavanja na univerzitetu
vrlo esto nisu drana u sluaonicama, tj. studenti nisu dolazili
profesorima, nego su profesori ili njima u internate. Oko
univerziteta je postojao itav niz studentskih internata ili
kolegija, koji su osnivani sredstvima dobrotvora ili
gradova.Univerziteti su se brzo irili po evropi, pri emu je jedan
od naina njihovog irenja bio preseljenje univerziteta. Univerziteti
su imali sukobe sa mjesnom crkvenom vlau. Ti su sukobi izbijalu
uglavnom po pitanjima jurisdikcije. Vrlo esto se postavljalo
pitanje da li univerzitet ima pravo da sam sudi svojim studentima
ili to pravo treba da pripada crkveniom ili mjesnom gradskom
sudu.Za gradove su studenti predstavljali izvore prihoda. Sukobi
izmeu graana i studenata dovodili su do estih okraja u koje su esto
morale da se umjeaju i gradske sudije. Univerziteti su nastajali po
svim zemljama Evrope. U Italiji pored Bolonjskog univerziteta,
poznata je jos u XI vijeku i via medicinska kola u Salernu. Pored
Parikog univerziteta, u Francuskoj se u XIII vijeku javljaju
univerziteti u Monpeljeu, Tuluzu i Orleanu, u Engleskoj- Oksfordski
i Kembriki univerzitet, u paniji univerzitet u Salamanci.23.
Aleksandar NevskiAleksandar Nevski roen je 1220.godine, umro je
1263.godine. Bio je veliki ruski knez i svetac Ruske pravoslavne
crkve. Vlast nad Novogorodskom kneevinom dobio je 1228.godine.
pobijedio je veane u bici kod Neve kod ua rijeke Izore sa rijekom
Nevom 1240.godine. po ovoj bitci je i dobio nadimak Nevski. On se
uspijeno suprostavio i litavsko- njemakoj najezdi.U situaciji kada
su gradovi Jurjev i Pskov ve bili zauzeti, a Teutonci prodrli do
Novgorodske oblasti, Aleksandar Nevski je sa vojskom krenuo prema
Finskom zaljevu, zauzeo Koporje, porazio Njemce, oslobodio Pskov i
pobijedio 1242.godine na udskom jezeru. Nakon ovoga definitivno je
razbio litavsku najezdu i vratio se u Novgorod, ali saznavi za smrt
svog oca 1246.godine uputio se u Vladimir kako bi poduzeo mjere za
zatitu dravnog poretka.Batu kan ga je obavijestio da ukoliko eli
sauvati vlast mora se njemu pokoriti. On je otiao u kanov tabor ali
je istupio kao propovjednik kranske vjere te se odbio pokoriti. U
tatarskoj zemlji je od velikog kana dobio vlast nad itavom junom
Rusijom i Kijevom 1249.godine. u ovom periodu Nevski je privukao i
panju pae Inoentija IV koji mu je poslao dvojicu kardinala sa
namjerom da izvre uticaj na njega kako bi primio kranstvo, ali su
njihovi prijedlozi odbijeni.Od 1252.godine nosio je titulu velikog
kneza. Umro je 1263.godine uzevi prije smrti monako ime Aleksije.
Tijelo mi je sahranjeno u manastiru roenja Presvete Bogorodice u
Vladimiru. Ruska pravoslavna crkva kanonizirala ga je u prvom redu
zbog kranskih vrlina.24. HusitiJan Hus je bio sveenik, profesor i
rektor Parikog univerziteta, koji je otvoreno igosao zablude i zla
svog vremena. On je osporavao pravo sveenicma da oprataju grijehe,
tvrdei da oni koji su i sami greni, nemaju pravo niti moi da ite te
grijehove oprataju drugim grenicima. On je ustao i protiv
ispovjesti sveenstvu.Zbog svog shvatanja Jan Hus je proglaen
heretikom i izveden pred sud. Veinom glasova crkveni sud je osudio
Jana Husa na smrt, zahtijevajui da bude iv spaljen na lomai.odbivi
poziv da odbaci svoja uenja, izreena mu je smrtna presuda i poela
je ceremonija degradacije. Jan Hus je propovjedao evanenje i
odbacio je crkvena vjerovanja koj anisu imala veze sa Svetim
pismom. Spaljen je na lomai 1415.godine.Njegova smrt pokrenula je
lavinu prosvjeda i Husitske ratove neposredno nakon njegove smrt.
Umjesto da bude zastraen Husovim pogubljenjem, eki narod je ustao
protiv papstva. Sabor koji je Husa osudio na smrt, proglaen je
krivim za njegovo ubojstvo, a sveenici koji su podrali pogubljenje
Jana Husa protjerani su iz zemlje, dok su njihovi samostani
spaljeni.Osloboeni od papske tiranije, esi su ubrzo sproveli
sovijalne i pravne reforme, i tako se uzdigli na vii civilizacijski
nivo u odnosu na ostatak Evrope. Iako su po vjernosti svojim
vjerskim naelima Husiti bili puritanci, njihov duh vjerske
tolerancije otvorio je vrata njihove domovine da postane utoite
svim evropskim misliocima i pokretima koji su bili progonjeni. Papa
je organizovao nekoliko neuspjenih kriarskih pohoda protiv husita,
sve dok se Sigismund nije uspio sporazumjeti sa husitima tako da su
sukobi prestali.25. Murat IIMurat II postaje sultan u 17. godini
poslje smrti ocaMehmeda I.Njegova gotovo cjelokupna vladavina je
ratno doba to se nalazi u potpunoj suprotnosti s linou ovog
sultana.Nedugo poslije smrti Mehmeda IBizantobjavljuje rat
neiskusnom nasljedniku. Kada rat po to umirue Carstvo krene loe ono
uspijeva u njega na svojoj strani uvuiVeneciju. Praktino ovaj rat
zavrava1430. godine kada jeSolunosvojen od strane Turskih trupa,
ali manji okraji su se vodili sve do1432. godine. S druge strane
rat se takoer vodio sMaarsko-srpskomkoalicijom naBalkanui
protivKaramidskog emiratauAziji. Povod za taj drugi rat postaje
elja sultana za povratak dijela dananjeRumunjskenatrag Turskoj
dravi kao to je to i bilo prije bitke kodAngore. Taj rat zavrava
mirovnim sporazumom kojim se potvruje tadanjistatus quo. Na ope
iznenaenje Murat II. potpisuje svojuabdikaciju1444. godine u korist
sinaMehmeda II.Ipak sudbina nije dopustila mirni odlazak u mirovinu
ovog ovjeka eljnog mira. Tijekom te iste godinekriarska vojskaulazi
na teritorij Turske drave i pobjeuje vojsku neiskusnog Mehmeda II.
Taj poraz dovodi do bune protiv mladog sultana sa zahtjevom
povratka Murata II. na dravno elo. To se ostvaruje pa Turska vojska
pod vodstvom staro-novog sultana pobjeuje kriare11. studenog1444.
godine u bitci kodVarne.To ponienje svrgavanjaMehmed II.nije nikad
zaboravio i nakon to Murat II. ponovno abdicira1451. godine on se
pobrinuo da ga nitko ne moe pozvati nazad na dravno elo.26.
Engleska u XI vijekuNormanski vojvoda Vilijem se 1066.godine
iskrcao u Englesku i proglasio se zakonitim nasljednikom Edvarda
Ispovjednika. Protiv njega se pobunio legitimni kralj Harold te je
kod Hastigsa dolo do sukoba gdje je Haroldova vojska pretrpjela
poraz a sam Harold je ubijen. Nakon ovoga London je otvorio svoja
vrata pobjedniku a sam vilijem je u Vestminsterskoj opatiji
krunisan za kralja Engleske.Godine 1069 protiv Vilijema je ustalo
mnogobrojno slobodno seljatvo sjeveroistone Engleske koje je bilo u
opasnosti da bude pretvoreno u kmetove. Sa njima se Vilijem estoko
obraunao te je potpuno unitio ove krajeve zemlje. Konfiskovanje
zemlje je uzelo velike razmjere, skoro itavo anglo-sasko plemstvo
je ostalo bez svojih posjeda.Kao dokaz djeljenja zemlje izmeu
kralja i normanskih feudalaca prestavlja poznata Knjiga sudnjeg
dana sastavljena 1086.godine. Ova knjiga predstavlja jedan od
najvanijih spomenika historije feudalne Evrope. U knjizi su mnogi
slobodni i poluslobodni seljaci uvrteni u razred vilana, koji od XI
vijeka poinje da oznaava kmetove.Kralj Vilijem je dosljedno uvrivao
kraljevsku vlast tako da je stara engleska aristokratije bila
zbrisana. Na elo grofovija, na koje se dijelila Engleska
postavljena su lica koja je imenovao kralj. Svi krupni feudalci su
dobijali zemlju neposredno od kralja i postajali su njegovi vazali.
U Engleskoj je sprijeen nastanak velikih kneevina koje bi mogle
postati opasne za kraljevsku vlast. Sve vojne snage ritera nale su
se u Engleskoj u njegovoj slubi.U organizaciji lokalne uprave kralj
je teio da se osloni na pretfeudalne ustanove Anglo Sasa. On je
uporedo sa feudalnim sistemom vojne slube zadrao i staru vojsku
slobodnog seljatva. Kralj je dobio u ruke snaan i posluan
administrativni sistem, velika vojna i finansijska sredstva. Ne
samo da je zadrao sve poreze uveane u anglo-saskoj epohi nego ih je
jo i uveao.Jedan od najvanijih Vilijemovih oslonaca bila je crkva.
Skoro sve vie svetenstvo je smjenio i na njihove pozicije postavio
svoje ljude. On je odvoio crkvene sudove od svjetovnih. Vilijem
nije dozvoljavao da se papa priznaje drugaije sem po kraljevskoj
naredbi i svi papski propisi u Engleskoj mogu stupiti na snagu tek
kada ih kralj odobri. Tadanji papa Grgur VII nije pruao otpor
Vilijemovoj politici, budui da nije elio da sebi stvori novog
neprijatelja.Sitni i srednji feudalci su podravali Vilijema i
njegove nasljednike u njihovoj borbi sa krupnim baronima. Viliem je
zaveo takav poredak da je svako mogao bez opasnosti proi kroz
cijelu kraljevinu. Vilijem se oenio sa flandrijskom groficom i
stavio trgovinu sa Flandrijom pod svoju zatitu. London je bio
glavni posrednik u trgovini izmeu Engleske i zemalja na
kontinentu.Na kraljevoj strani bio je i gornji sloj slobodnog
seljatva.Pritisak kraljevske vlasti postao je jai za vrijeme
nasljednika Vilijema Osvajaa- Vilijema II Rieg. On je nastojao to
vie da iskotisti kraljeva feudalna prava. Kralj je smanjivao sudska
prava feudalaca i proirivao prava krune. Zahvaljujui svojoj
politici Vilijem II je uskoro postao mrzak i stanovnitvu na koje se
oslanjala kraljevska vlast.u svemu ovome podravao ga je njegov
savjetnik Ranulf. Naslijedio ga je Henrih I.27.
RekonkvistiSpecifinost istorije drava Pirinejskog Poluostrva
sastoji se u tome to su te drave nastale u procesu oslobaanja
(panskih rekonkviscima) zemalja od Arabljana. Rekonkvista je
karakteristika socijalnog i politikog ureenja tih drava.
Rekonkvista je polazila dijelom iz Asturije, dijelom iz panske
marke koju je osnovao Karlo Veliki krajem VIII vijeka i poetkom IX
vijeka u sjeveroistonom dijelu panije. Rekonkvisti je ila na ruku
neprekidna borba koja je voena u Kordobskom halifatu.Proces vraanja
zemalja ubrzan je u X i XI vijeku tako da su 1085.godine panci
zauzeli Toledo. Meutim, krajem XI vijeka rekonkvista je ipak bila
zaustavljena. Poetkom XIII vijeka dolo je do promjena tako da
1212.godine ujedinjene snage panskih kraljevina poraavaju Arabljane
tako da se od tog poraza nisu vie mogli oporaviti.Centar Kordobskog
halifata, Kordoba, zauzet je 1236.godine, tako da njima ostaje samo
Granadski emirat sa centrom Granadom.Rekonkvista se nije sastojala
samo u osvajanju vei i u utvrivanju osvojenih teritorija. U
rekonkvisti glavnu ulogu igralo je seljatvo koje se preselilo u
pogranine oblasti. Glavne koristi od rekonkvise dobili su krupni
feudalci zemljoposjednici, koji su na osvojenim zemljama stvorili
sebi ogromne posjede. Prostrane posjede dobila je i crkva, koja je
u paniji igrala veu ulogu nego u svim ostalim zemljama evrope. U
procesu rekonkvise u paniji su obrazovane u XIII vijeku tri
kraljevine: Aragon, Kastilja i Portugalija.28. InkvizicijaU okrilju
crkve je bilo progona i prije stvarne inkvizicije. Odlukom cara
Teodosija 380 godine kranstvo je postalo dravna religija a odlukom
istog cara 392 sve druge religije su zabranjene. Nakon to je
postala jedina prava vjera carstva sve druge religije su smatrane
nepodobnim i njihovi pripadnici su protjerivani. Pravi primjer toga
su Jevreji koji su stalno protjerivani.Inkvizicija (
lat.inquisitio-traenje, istraga, isljeivanje,) je bila ustanova
tokom srednjeg vijeka u katolikoj crkvi iji zadatak je bio da sudi
i kanjava heretike. Inkvizicija je sinonim za razne oblike okrutnih
represija. Ovaj pojam se vee za historiju rimokatolike crkve i
povezuje se sa panijom. Invizicija kao represivna institucija
rimokatolike crkve datira od kraja IV stoljea. Naziv inkvizicija se
ustalio u 11.st. Na poetku je nosila naziv Univerzalna kongregacija
rimske inkvizicije, zatim Kongregacija za vjeru. Danas je to
Kongregacija za nauk vjere. Invizicija je titila crkvu. Inkvizicija
je bila toliko snana da je crkva uspjela da ekskomunicira nekoliko
vladara. U redovima crkve dominirala je teologija Svetog
Augustina.U ovom periodu formirani su mnogi redovi. Ti redovi su
bili podobni crkvi za progon heretika. Najpoznatiji takvi redovi
su: franjevaki, dominikanski, cisterski i templarski redovi. Papa
Lucije III 1184 osniva Biskupsku inkviziciju odnosno daje pravo
biskupima da u svojim biskupijama imenenuju inkvizitora. Inoentije
III je poslao tri kaluera u Francusku s ciljem da progone heretike
i ovo se moe smatrati poetkom Papske inkvizicije. Ipak Papsku
inkviziciju je ustanovio Grgur IX 1231. Isti papa je 1234 dao pravo
dominikancima da budu inkvizitori a 1246 i franjevci su dobili ta
prava.panska inkvizicija je osnovana 1478 od strane Ferdinanda i
Izabele uz dozvolu pape. Oni su progonili Jevreje , muslimane i
heretike. Vremenom ovlasti inkvizicije e prei na vjetice i
bigamiju. Oko 170.000 hiljada Jevreja je protjerano 1492 iz panije.
Mnogi muslimanski stanovnici su bili prisiljeni da prihvate
kranstvo. Godine 1834 inkvizicija je ugaena a rezultati su: 34.000
je spaljeno ivih, 18.000 je protjerano a 308.000 je kanjeno na
druge naine.Inkvizitor im bi doao na odreno mjesto morao je
pokazati punomo da je ovlaten da to radi. Prvo su prikupljani imena
pa su im onda sudili. Prije nastaka suenja bile su objavljene dvije
odredbe: jedna o vjeri( svi su morali prijaviti heretike) druga o
milosti(periodu u kome bi se heretik sam javio i bio bi pomilovan).
Optuenik je mogao priznati svoje grijehe i postupak bi bio
zakljuen. Postojale su razne mjere da se uvjeri optuenik da
prizna.( strah od smrti, pritvor, prijetnja o postojanju svjedoka,
muenje....). Postojale su razne vrste muenja kao oduzimanje imanja,
zatvor i smrt. Heretike koji se ne pokaju su javno spaljivali a
prije toga bi se itala presuda na javnom trgu.Pape su vremenom
proirili inkviziciju na arobnjake ini. Inkvizija je sada
protjerivala i arobnjake i vjetice. Giordano Bruno i Jan Hus su
spaljeni na lomai. Optuenik nije imao anse protiv inkvizitora.
Vjetice su optuivane da su sklapale ugovore sa avolom. Najstariji
prirunik za muenje vjetica je Malleus Maleficarum ili vjetiiji malj
(1486). Sprave za muenje su bile raznovrsne. panske izme su sluile
za drobljenje stopala, eljezna marija je koveg sa noevima a
najpoznatiji invizitor panske inkvizicije je bio Tomas
Torkvemada.29. Nizam al- MulkBio jeperzijskiuenjak iveziru
slubiSelduka, koji je krae vrijeme bio de facto vladar Seldukog
Carstva. "Nizam al-Mulk" grubo se moe prevesti kao "dobar poredak
kraljevstva" je bila njegova poasna titula. Bio je rodom izTusau
dananjemIranu. Prvo je uao u slubuGaznavida, za iji je raun 1059.
upravljaoHorasanom. Godine 1063. je preao u slubu Selduka, postavi
vezirAlp Arslana, a potom i njegovog sinaMalik-aha I. Na tom je
mjestu preduzeo niz reformi s ciljem da se uvrste veze Selduke
dinastije saabasidskimkalifima uBagdadu. U tu je svrhu osnovao i
cijeli niz kola koje su po njemu dobile imenizamiyyah. Na vanjskom
planu su mu glavni protivnici bilifatimidskihalifi izEgiptaiju je
vlast nadSirijomiPalestinomuspjeno sruio.Pravila svoje vladavine je
opisao u poznatom tekstuSiyasat-namahkoji je zamiljen kao
svojevrsni prirunik islamskim vladarima. Nizam al-Mulk je sa
vremenom akumulirao ogroman ugled, ali uticaj i mo tako da mnogi
historiari smatraju da je poetkom 1090-ih bio de facto vladar
selduke drave.Godine 1092. je, na putu odIsfahanauBagdad, njegovu
povorku presreo atentator preruen udervia. Iskoristivi priliku,
uspio je doi do Nizamovenosiljkei ubiti. Nizamovi tjelohranitelji
su ga smjesta sasjekli, tako da se naruitelj ni motiv ubistva
nikada nije saznao. Tradicionalno se smatralo da bi ubistvo moglo
biti djelo zloglasnihasasinana eluHasan-e Sabahom, odnosno da je
Nizam njihova prva poznatija rtva. Druge hipoteze kao naruitelja
navode Malik-aha I. U svakom sluaju, i sam Malik-ah I je nedugo
nakon toga preminuo, a selduka drava baena u haos koji e uskoro
iskoristitikriari.30. Humanizam i RenesansaRenesansaje jedno od
najkreativnijih razdoblja u knjievnosti i umjetnosti koje je
oznailo prekid sa srednjim vijekom. Vremenski se odreuje od14.
vijeka u Italiji, do16. vijekau ostatku Europe. Ona je jedan od
najkrupnijih pokreta ukulturizapadneEurope, koji je doveo do
preokreta unauci,filozofiji,knjievnostiilikovnim
umjetnostima.Italijaje zemlja u kojoj je umjetnost renesanse nala
svoj najvii izraz, jer je u njoj najprije dolo do razvoja gradova i
gomilanja bogatstva u pojedinim gradanskim porodicama. U ovom
razdobljuantikaje smatrana vrhuncem ovjekovih stvaralakih snaga, pa
su sveumjetnostii naukekoje su cvjetale u antici ponovno bile
oivljene.Uporedo s materijalnom, razvijala se i duhovna kultura
koja se izrazila u sve veem interesu zaantikuumjetnost. Nosioci te
nove kulture bili suhumanistikoji su kulturu usmjerenu prema ovjeku
suprotstavljaliskolastikojnauci iteologiji. Za talijanske humaniste
sredite univerzuma vie nije bio Bog, nego ovjek, univerzalno
obrazovani humanist, predstavnik novane i intelektualne elite.
Humanisti su skupljali i prouavali antike rukopise,
uiligrkiilatinski jezik, istraivali ostatke
antikearhitektureiskulpture. Razvijena samosvijest
isamopouzdanjeomoguili su im da slobodno biraju uzore, koje nalaze
u antici i prirodi, donose zakljuke i da ihanalitikiobrauju.
Stvoreno je racionalno i znanstveno shvaanje svijeta i ojaala je
individualnost talijanskog i europskog graanina. Zasnovana
naempirijskomdoivljajusvijetai kritikom odnosu prema autoritetima,
renesansa je oslobodila bujicu stvaralake energije prvo u Italiji
iNizozemskoj, a zatim uNjemakojiFrancuskoj.Svijet u kome je stvoren
renesansni umjetnik bio je mnogo sloeniji od svijeta njegovih
prethodnika.Umjetnikne samo da je bio prijateljhumanista,filozofai
knjievnika nego je i sam bio univerzalno obrazovan i svestran
stvaralac. Znaajan predmet prouavanja umjetnika bilo je i ljudsko
tijelo, njegovaanatomskastruktura, zakoni pokreta i proporcije od
kojih zavisi njegova ljepota, crtaki stil postao je prirodniji i
realistiniji.Visoka renesansa je vrijeme kada se prestaju utvrivati
gradovi jer su nastalitopovis eksplozivnim punjenjem i obrambeni
zidovi postaju suvini. Vojska izlazi iz gradova i okraji se
odvijaju na otvorenom prostoru. Grade sekulturnei
nauneinstitucije,biblioteke, galerije,muzeji. Jaaju gradovi kaoRim,
a pogotovoVenecijakoja jetrgovinom,ratovima, ali i demokratskim
izborima meu vlastelom, te zahvaljujui prevlasti na Sredozemlju
postala najjaom silom u Europi. Dakako, 1500. godine, na vrhuncu
moi Venecije, nitko nije slutio da je to i poetak njezinog kraja
jer se trgovina ve prebacivala na relaciju Europa-Amerika
(Kristofor Kolumboje otkrio Ameriku1492.godine).Drutveno-socijalna
decentralizacija vlasti zapoinje reformom rimokatolike crkve
poznatom pod imenom protestantizam. Njemaka aristokracija uvelike
prihvaa protestantizam i stvara autonomne, apsolutistike kneevine i
vojvodstva. Sveenici mijenjaju nain ivota, imaju svoje upe, ne
grade se skupocjene crkve, ukidaju se ceremonije i prestaje se
troiti na skupocjena umjetnika djela.Biblijase prevodi nanjemaki
jeziki postaje prva knjiga njemake knjievnosti.Tokom 16. stoljea
"Visoka renesansa" je u Firenci nastavila producirati velike
umjetnike; ali sreditem talijanske umjetnosti postao je Rim. Visoku
renesansu personificiraju tri najvea umjetnika svih
vremena:Leonardo da Vinci,MichelangeloiRafael.Rana Renesansa je
prvo umjetniko razdoblje renesanse koje traje kroz cijelo 15.
Stoljee.Italijaje odigrala vodeu ulogu u pojavi renesanse, i to
prvenstveno gradFirenca, a zatim iPadova,Rim,Venecija sve do poetka
16. stoljea kada se iri po cijeloj Europi. Drutveno ureenje je
sliilo onome u antikoj grkoj, bilo je prepuno gradova-drava koje su
se natjecale i ratovale jedna protiv druge. Ti gradovi-drave
razvijali su manufakturnu proizvodnju, trgovinui sl.Umjetnici su po
prvi puta cijenjeni i priznati kao stvaraoci. Renesansni ovjek
priznavao je da je razdoblje klasike nepovratno mrtvo, a cilj mu je
bio dostii ga i nadii. U elji da se potpuno odbacisrednji vijeki
preporodiantika,u Europi je poelo stvaranje modernog ovjeka.
Predstavnici rane renesanse u Italiji su:Masaccio,Donatello,Filippo
Brunelleschiitd.Visoka renesansa(ilirazvijena renesansa,
tal.cinquecento) je kasna faza renesanse koja se odvija do prve
polovice 16. vijeka. Renesansni ideal univerzalnog ovjeka utjelovio
je Leonardo da Vinci.Drugi vaniarhitekt, jo slavniji kao kipar i
slikar, je Michelangelo Buonarroti.Visoka renesansa se iri iz Rima
diljem cijele Europe.Cilj pokreta je oponaanje antikih pjesnika,
uspostava njihovih estetikih ideala, ljepote, savrenstva
umjetnosti. Od humanizma se razlikuje po jeziku; dok su se
humanisti izraavali na latinskom jeziku, renesansni knjievnici to
rade na narodnim. arite renesanse bila je Italija i to zato to su
na njezinom teritoriju ostali brojni tragovi antike tradicije s
mitskim Rimom. Usto, talijanski jezik je najblii latinskom.
Renesansa je zahvatila sva podruja s ostatcima antikog svijeta i
jezicima koji vuku svoj korjen iz latinskog. Humanizamje razdoblje
kasne historijeobiljeeno tenjom za upoznavanjem i nasljedovanjem
klasinihrimskihigrkihknjievnostii civilizacije. Zaeci se nalaze
utalijanskimgradovima14. st., ali humanizam svoj procvat doivljava
tokom15. st., kada se iri i na vei dio Europe.31. Zemljoradnja u
razvijenom srednjem vijekuSa prodorom Germana na teritoriju Rima i
irenjem kkranstva na vee dijelove zapadne Evrope, postepeno nastaju
i radikalne promjene u tretmanu fizikog rada. Novi vladari su
poticali iz stalea koji je bio i ratniki i ratarski, te za njih rad
nije predstavljao ponienje. U samostanima koji su do VII vijeka
osnovani irom Evrope fiziki rad je bio sastavni dio svakodnevnice
redovnika i redovnica.Nova duhovna klima je pogodovala novim
pronalascima. Od 500 do 1000.godine u vie navrata su zabiljeene
tehnike inovacije, prvo u oblasti poljoprivrede. U antici se jedino
znalo za ralo. S vremenom je ralo postajalo sve sloenije, sa vie
dijelova,a vukli su ga volovi. Kako bi se polje pripremilo za
sjetvu moralo se brazdati bar dva puta i to popreno. Jedna od
glavnih mana rala je ta to se njime nij emogla obraivati teka
ilovaa u sjevernoj Evropi.Od X vijeka u upotrebu je uao plug na
tokove. Bila je to teka konstrukcija od neotesanog drveta, sa
vertikalno postavljenim noem, sa gvozdenim raonikom i daskom za
prevrtanje brazde. Plug se oslanjao na dva toka. Poto je novi plug
bio tei moglo se orati dublje, ali je bilo potrebno i vie ivotinja
za vuu. Meutim, malo koji seljak je imao vie ivotinja, tako da su
ivotinje za vuu i relativno skup plug posjedovali
velikai.Revolucionarne promjene ticale su se koliine obradivog
zemljita u Evropi. Meutim, zabluda je da se plug sa tokovima rairio
svuda po Evropi ve u XI-XII vijeku. On se samo koristio u plodnijim
i gue naseljenim dijelovima kontinenta. Novi plug dopunjavalo je
orue koje se zove klinasta drljaa. Ona se prvi put sppominje
sredinom XI vijeka.Vune ivotinje bili su volovi. Veliki napredak
nastao je upoljavanjem konja u zemljoradnji, budui da je konj po
snazi ravan volu, ali je bri za oko 50%. On e kao ivotinja za vuu
potisnuti vola tek u XII vijeku. Meutim, ini se da se u XIII vijeku
svijet vraa volovima, vjerovatno iz ekonomskih razloga, budui da se
konj skuplje nabavljao i odravao.Glavni preduslov za sveobuhvatnije
koritenje konja bilo je izobilje zobi kao hrane i to usljed
revolucionarnog prelaska sa dvopoljnog na tropoljni sistem.
Tropoljni sistem nije bio naroito rasprostranjen sve do XI vijeka.
Tropoljni sistem je funkcionisao na sljedei nain. Zemlja kojom je
raspolagalo selo dijelila se na tri vea dijela-polja. Prvo polje bi
se u jesen zasijavvalo penicom, drugo u proljee uglavnom zobi, a
tree bi se ugarilo i tokom godine se na njemu napasala stoka koja
bi ga ujedno i ubrila. Naredne godine bi se postupak ponovio s tim
da bi se drugo polje ugarilo, a tree bi se u jesen zasijavalo. Novi
tropoljni sistem donio je znaajne prednosti. Uvijek su se koristile
dvije treine ukupne zemlje, dok je to ranije bila samo polovina.
Gajile su se i razliite kulture u razliitim godinjim dobima, pa se
time prepolovila mogunost gladne godine i konano teak posao vezan
za oranje dijelio se na vie godinjih doba.Veina historiara smatra
da je u XIII vijeku prosjena etva veini zemljoradnika donosila tek
3-5 puta veu koliinu od posjane penice. Ali i to je dvostruko vie
od etvi dva vijeka ranije.32. Duhovni doprinos muslimana u
panijiMuslimanska panija je ispisala jedno od najsvjetlijih
poglavlja u duhovnoj historiji srednjovijekovne evrope. Muslimani
su bili posrednici koji su staru nauku i filozofiju obnovili,
dopunjavali i prenosili na takav nain da su one uinile moguom
renesansu Zapadne Evrope.Nastava u osnovnoj koli se zasnivala na
itanju Kur'ana te na arapskoj gramatici i poeziji. Veliki procenat
panskih muslimana znao je itati ipisati. Nastava na univerzitetu se
zasnivala na tumaenju Kur'ana i na teologiji, filozofiji,
gramatici, poeziji, historiji i geografiji. Univerzitete su imali
gradovi poput Kordobe, Sevilje, Malage i Granade.Dok je u ranom
srednjem vijeku u veem dijelu Evrope, obrazovanje bilo na veoma
niskom nivou, to nije bio sluaj sa panijom u kojoj je ve u prvoj
polovini X vijeka bilo prisutno i visoko obrazovanje. Za vrijeme
vladavine Hakema II , Kordobski univerzitet koji je osnovao
Abdurahman III zauzimao je prvo mjesto meu obrazovnim institucijama
svijeta. uz islamske discipline, na univerzitetima su izuavanj
arapski jezik, filozofija, matematika, astronomija, medicina,
hemija i drugo.Veliku ulogu u kolstvu su odigrale i biblioteke.
Najvea biblioteka bila je Dvorska u Kordobi koja je osnovana u IX
vijeku. Opte kulturno stanje u Andaluziji dostiglo je visok stepen
tako da je holandski naunik Dozi izjavio da u muslimanskoj paniji
skoro svi znaju itati i pisati. Za vrijeme vladavine Abdurahmana
III u panijije bilo samo 5% nepismenih.Kordoba je u X vijeku
smatrana za najkulturniji grad u evropi. Kada god su vladarima
Leona, Navare i Barselone bili potrebni hirurg, arhitekta i drugo
obraali su se Kordobi. Osobitost muslimanskog ivota, uinila je
knjige jedinim sredstvom za sticanje znanja. Nagomilavanje knjiga u
Andaluziji ne bi bilo mogue da nije bilo lokalne industrije pisaeg
papira, jednog od najveih doprinosa Islama Evropi.Industrija papira
je iz Maroka prela u paniju sredinom XII vijeka. Poslije panije
vjetina proizvodnje papira prela je u Italiju, a to je rezultat
muslimanskog uticaja, vjerovatno iz Sicilije. Francuska takoe moe
da zahvali svoje prve fabrike papira paniji.Jedan od najpoznatijih
andaluzijskih historiara je bio ibn Kutijah, a njegovo najpoznatije
djelo je Historija Andaluzije. Treba spomenuti i ibn.Hajana i ibn
Hatiba koji je napisao Historiju Granade. Ibn Haldun je dobio
epitet najboljeg srednjovijekovnog historiara.Najpoznatiji geograf
XI vijeka je al Bakiri a najgenijalniji geografski pisac i
kartograd XII vijeka bio je El-Idrisi. Najpoznatiji muslimanski
svjetski putnik srednjeg vijeka bio je Ibn-Batuta. Arapske
geografske studije imale su odreen uticaj na zapad. One su odravale
staru nauku kuglastog oblika zemlje. Predstavnik ove naune misli
bio je Ubejdah Muslim al-Balansi.33. Uzroci i posljedice krstakih
ratovaKrstaki ratovi predstavljaju niz ratova koje je organizovala
katolika crkva za oslobaanje svetih kranskih mjesta u Palestini
koja su Selduci osvojili. Bilo je osam veih krstakih pohoda.
Feudalci i crkva su teili osvajanju istonih zemalja a najjasnije se
to vidi osvajanjem Carigrada 1204.g. i stvaranja latinskog carstva.
Jerusalim je bio mjesto gdje je Isus ivio i djelovao. Ovi ratovi su
zapoeli kada je crkva namjeravala da ostvari univerzalnu vlast.
Naziv krstakih ratova potie zbog znaka krsta na uniformama vojnika.
U ovim ratovima uee su uzeli skoro svi drutveni slojevi: kraljevi,
moni feudalci, vitezovi i kmetovi.Mnogi su iz ubjeenja uestvovali,
neki zbog zemlje a neki zbog trgovine. Pape su tvrdile da se ratovi
vode zbog oslobaanja Isusovog groba ali to nije tano. Anri Piren
tvdi da je Aleksije Komnen traio pomo od crkve 1095. kako bi se
odbranio od Selduka. Robert Lopez to opovrgava. Papa Urban II se
uputio u Klermon gdje je presjedavao skupom predstavnika svih
evropskih drava. Odrao je govor koji je oparao sve prisutne navodei
kako muslimani zlostavljaju Isusov grob. Krstai su bili spremni.34.
GolijardiGolijardi su bili grupa klerika u Zapadnoj Evropi koji su
pisali satirinu poeziju na latinskom jeziku tokom 12 i 13 vijeka.To
su uglavnom bili studentiteologijena univerzitetimauFrancuskoj,
Njemakoj,ItalijiiEngleskojkoji su putem svog pjesnikog stavaralatva
dizali glas protiv sve veih problema unutarkatolike crkve, kakvi su
bili propastkriarskih ratovai financijske zlouporabe u
crkvi.Porijeklo termina "golijard" i dalje je nejasno. Moda potie
od latinske rijeigula(= "prordljivost, pohlepa"). Sami golijardi
govore da su nazvani po nekommitskom"biskupu Golijasu"(Golias), to
jesrednjolatinskioblik imenaGoliath, diva koji se uBiblijiborio
protiv kraljaDavida. Takvo bi izvoenje znaenja termina "golijardi"
bilo u skladu s njihovom percepcijom kao studenata koji se esto
odaju piu ali su istodobno vrlo obrazovani i rugaju
secrkvenomipolitikomporetku. Mnogi ispitivai vjeruju da naziv
potjee iz jednog pisma koje jesv. BernardposlaoInoentiju II, u kome
jePierre Abelardnazvan "Golijatom", to je stvorilo vezu izmeu
Golijata i Abelardovih sljedbenika. Neki drugi ipak smatraju da
naziv potjee od rijeigailliard(= "veselnik").Golijardske satire
bile su usmjerene na ismijavanje crkve, pri emu su i bile
sastavljene na osnovi svetih spisa iz katolikemisei latinskih
crkvenihhimni. Satire su gotovo uvijek usmjerene protiv crkve, a
ponekad i protiv samogpape. To je bio protestni pokret i
predstavljao je poseban element u sve glasnijoj kritici zlouporaba
do kojih je dolazilo unutar same crkve.Crkva je dakako pokuavala
suzbiti djelatnost golijarda. Godine1227. vijee uTrijeruzabranilo
im je sudjelovanje u jednoj crkvenoj slubi. Godine1229. golijardi
su sudjelovali u neredima na univerzitetu uParizudo kojih je dolo
zbog intriga papskog legata. Znaaj golijarda lei u tome to su
latinsku poeziju pisali umetricizasnovanoj vie naakcentunego
nagrkimknjievnimmetrima.Golijardski stih je nastao u 12. stoljeu
usrednjovjekovnojlatinskojpoeziji, a pod njegovim utjecajem u15.
stoljeujavio sepoljskitrinaesterac, posredstvom ovoga u17.
vekuruskitrinaesterac.35. TemplariVitezovi templari bili su jedan
od prvih i najpoznatijih europskih kranskih vojnih redova - vitekih
drutva ija je misija, barem prividno, bila braniti i iriti svoja
religijska uvjerenja.Templari pripadaju tzv. vitekim redovima koji
nastaju u doba kriarskih ratova. Osnovao ih je Hugo des Payens.
Takva vrsta reda je posebna novost u crkvenoj historiji. Templari
su ujedinili dva tada najpopularnija ideala: vojniki i monaki.
Balduin II ustupio im je dio svoje kraljevske palae koja se zvala
Templum Salomonis. Odatle im i naziv templari ili milites Templi
ili kako su nam poznati u domaim ispravama, Fratres militiae
Templi. Njihovi samostani koji su osnovani u Svetoj zemlji ili na
Zapadu nazivaju se Templa. Templarski red je konano ureen bulom
Inoentija II (1139.) te stavljen u izravnu podinjenost rimskom papi
i obdaren raznovrsnim povlasticama. Tri su vrste lanova pripadale
templarskom redu: vitezovi, sveenici i braa posluitelji.Meusobno su
se izvana razlikovali nonjom. Vitezovi su nosili bijelu, a braa
posluitelji sivu ili crnu odjeu. Eugen III (1146) dodao im je
crveni kri. Materijalno su ih pomagali pripojeni muki i enski
lanovi reda. Uprava im je bila ureena u posve vojnikom duhu. Red se
dijelio na vitezove, klerike, perjanike i slueu brau, a na elu reda
je bio Veliki metar i Veliko vijee. Veliki metar stolovao je u
Jeruzalemu u Vrhovnoj kui Reda ili Salomonovom hramu, a pomagalo mu
je vijee starijih i iskusnijih vitezova. Magistar Jeruzalemskog
Kraljevstva bio je ujedno i rizniar Hrama, zaduen za upravljanje
imovinom. Meu ostalim dunosnicima isticali su se preceptori,
upravitelji templarskih sredita, asnici, podreeni maralu i
drapieri, odnosno suknari koji su se brinuli za odjeu svoje
brae.Veliki metar se birao iz reda vitezova, a vlast mu je bila
ograniena generalnim kapitulom. Generalni kapitul je birao takoer
velike dostojanstvenike. Vojni dio reda se dijelio na vitezove
opremljene kao oklopno konjanitvo, i drugi dio koji su inili
pripadnici iz niih drutvenih slojeva i sainjavali su laku
konjicu.Sluea braa su se, opet, dijelila na ekonome, koji su
brinuli o upravljanju imovinom reda i sveenike, koji su skrbili za
duhovne potrebe pripadnika reda. Takvo ureenje templara nije bilo
svuda dosljedno provedeno. U domaim ispravama imamo i druge nazive,
kao to su veliki prior, veliki preceptor, te priori, preceptori. Iz
svog centra templari su se poeli brzo iriti. Tako ih kratko vrijeme
nakon osnivanja nalazimo u Francuskoj, Engleskoj, Belgiji i
Njemakoj, te u Italiji, panjolskoj, Portugalu, ekoj, Poljskoj i
Ugarskoj. Od osnivanja reda naredna dva stoljea templari su izrasli
u jednu od najmonijih organizacija u srednjovjekovnom svijetu.
Dobili su reputaciju zbog svoje borbe, snage, discipline i
ustrajnosti. Prva oruana akcija templarskih vitezova u Palestini
odigrala se 1138. godine, nakon to su muslimanski odredi osvojili
grad Tecou. Kranska vojska predvoena Riardom Lavljeg Srca uspjela
je 1191. godine zauzeli grad Akko, koji je postao nova
prijestolnica Jeruzalemskog Kraljevstva. U tom gradu su i templari
osnovali svoje novo sjedite. Godine 1212 u panjolskoj aktivne borbe
krana protiv Maura. Templari, vojnim kontigentom, pod vodstvom
Alfonsa III. od Kastilje, tjeraju u bijeg muslimane kod Navas de
Tolosa. Zatim godine 1244 templari doivljavaju pravu katastrofu u
bici za La Forbie i krani gube i Jeruzalem i svoje Jeruzalemsko
sjedite premjetaju u grad Akko. Poslije niza poraza i velikih
gubitaka u Svetoj zemlji od strane muslimana, templari polahko gube
svoj ugled u kranskom svijetu. Godine 1291 templari zauvijek gube
grad Akko od strane mamelukog egipatskog sultana. Gubitkom Bejruta
izgubljen je i posljednji kranski grad u Palestini, ime je i
praktino okonana kranska prisutnost u Svetoj zemlji. Red se povlai
na Cipar, gdje uspostavlja svoje novo sjedite. Nakon gubitka svete
zemlje templari djeluju po Evropi sve vie okreu svjetovnom i
mirnodopskom nainu ivota, bave se i poljoprivredom ali i
ekonomskim, konkretnije, novanim poslovima.36. Henrih IIINa samom
poetku vladavine Henriha III (1039 1056.) istono od podruja
njemakog kraljevstva deavale su se vane promjene. Potekoe poljskog
sisjeda iskoristio je eki knez Bretislav i osvoio veliki dio
Poljske. Ponovnimm spajanjem ekih i poljskih zemalja u jednu dravu,
Njemakoj je ponovo zaprijetila opasnost od velikog slavenskog bloka
na njenim istonim granicama.Njemaki vladar je poduzeo vojnu akciju
tako da je Bretislav morao zatraiti mir, na osnovu kojeg su i eka i
Poljska morale prihvatiti vazanlnu zavisnost od Njemake. Henrihu
III se ukazala povoljna prilika da se umjea i u Maarske prilike
nakon smrti kralja Stjepana I i pobuna koje su tamo nastale. Henrih
III je u Maarskoj pomogao Petra, koji se vratio na prijestolje ali
sada koa tienik njemako-rismkog carstva.Henrih III se 1043.godine
oenio kerkom akvitanskog vojvode Vilima V pa je tako uvrstio svoje
poloaje i na zapadu. Nakon ovoga Henrih III je mogao bez vei
smetnji da se nagauje u Italiji. Henrih III se zalagao za crkvene
reforme, te je smatrao da je duan da se pobrine za ozdravljenje
sveukupnog crkvenog i vjerskog ivota. On je sebi uzeo za pravo da
na biskupske i opatske poloaje dovodi linosti po svom izboru i
volji.Vojnim pohodom u Italiju (1046.), Henrih III je uspio da za
papu bude izabran njegov bliski prijatelj, Sudger, biskup u
Bambergu, kao Klement II, koji e na Boi iste godine okruniti
Henriha III carskom krunom. Nakon sreivanja odnosa u papinstvu i
crkvi, Henrih III se okrenuo Junoj Italiji. Vojni pohod cara
Henriha III u Junu Italiju nije ostvario znaajnije uspijehe.Nakon
Henrihova povratka u Njemaku, u Rimu se pobunio protjerani papa
Benedikt IX, ali bezuspijeno, tako da je papinski poloaj dobio roak
njemake kraljevske kue, Leon IX. Njegov velik pomaga bio je
Hidebrand, budui papa Grgur VII. U ovom periodu saradnja cara i
papinstva dostigla je svoj vrhunac. Meutim, careva tenja da odri
dominantan poloaj nad crkvom sve se vie ogledala kao neizmirljiva
sa temeljnim pravilima reformnog pokreta.U Njemakoj je istovremeno
sistem potpune pokornosti vojvodstva kraljevskoj vlasti zapao u
krizu. Henrih je upio Frankoniju zadrati za sebe, dok je vapskoj,
Bavarskoj i Karantaniji morao dati posebne vojvode. U Saskoj je
bezuspjeno pokuao ugroziti vojvodski poloaj porodice Bilunga, dok
je i u Lotaringiji izbila otvorena pobuna protiv kralja.Ovakvo
stanje su najprije iskoristili Maarski velikai ija je pobuna dovela
do toga da im je Henrih morao dozvoliti da se potpuno osamostale.
Njemaka vlast poela je slabiti i u Italiji. Na jugu Italije naglo
je rasla mo normanskih vojvoda. Papa Leon IX je pokuao da porazi
normane ali je u Apuliji poraen i zarobljen. Normani su uskoro
pustili papu ali je on priznao njihovu vlast na jugu Italije, koja
je nominalno podvrgnuta papinstvu.Zabrinutost Njemake sa razvitkom
dogaaja u Italiji dovela je do novog vojnog pohoda Henriha III
preko Alpa. Ali u Njemakoj je izbila nova pobuna velikaa, i on se
morao vratiti neobavljena posla. Nakon to jeuspio uguiti pobunu,
car se razbolio i umro ostavivi prijestolje svome sinu Henrihu
IV.37. Trgovina u razvijenom srednjem vijekuTrgovina nije uslovila
postanak grada ve upravo zanatstvo, tj. podjela rada u oblasti
proizvodnje. Ni u nizu gradova od XI i XII vijeka javljaju se
trgovci kao samostalno zanimanje. Oni su u prvo vrijeme slabo
vezani za lokalnu proizvodnju i predstavljaju prvenstveno putujue
trgovce. Ali su se vremenom ti trgovci vezivali za mjesta gdje je
razmjena bila najivlja.Venecija je nastala u V vijeku i rano je
postala trgovaki grad. Ve u X vijeku ona trguje solju i ribom,
razmjenjujui ih za ito, vino, ulje i druge robe iz sjeverne
Italije. Mleani su zavladali trgovinom na Jadranu, uzeli u svoje
ruke posredniku trgovinu izmeu Italije i Balkanskog poluostrva te
se povezali sa najznaajnijim trgovakim mjestima Vizantije.Od XI
vijeka poinje da se uzdie enova u Ligurijskom zaljevu. Ona trguje u
zapadnom dijelu Sredozemnog mora. Pored Venecije i enove razvija se
i trgovina u drugim Italijanskim gradovima. Kao trgovaka mjesta
uzdiu se Kremona, Brea, Parma i drugi. Na obalama Italije glavni
trgovaki centri su bili Bari, Napulj, Amalfi i drugi.Poslije
sredozemnih oblasti nizozemska oblast stoji na drugom mjestu po
razvitku luka. To je stara oblast tekstilne proizvodnje, koja je
pored lokalnog trita proizvodila robu i za izvoz. Preko nizozemskih
zemalja vodio je put iz Engleske na kontinent. Flandrija ve u XI
vijeku trguje sa Danskom i Norvekom. U Flandriji su odravani veliki
sajmovi koji su sa kratkim prekidima trajali tokom cijele godine i
okupljali su mnotvo trgovaca iz Flandrije i Italije.Razvitak
trgovine uticao je na staru vunarsku proizvodnju nizozemskih
zemalja. Vunene tkanine postale su jedan od najvanijih predmeta
trgovakog prometa.38. Arapsko Normanska
kulturaIzraznormansko-arapsko-vizantska
kultura,normansko-sicilijanska kulturaili u uem
smisluarapsko-normanskaili normansko-arapska kultura,(ponekad
navoen i kao "arapsko-normanska civilizacija") se koristi za
meusobne odnose i proimanje normanske,arapskeibizantskekulture
odnormanskog osvajanja Sicilije1061. pa do oko 1250. Ta je kultura
nastala temeljem razmjene kulturnih i naunih dostignua, omoguene
tolerancijom normanskih osvajaa premagrekofonomstanovnitvui
potomcimamuslimanskihdoseljenika. Zbog toga jeSicilijapod Normanima
postala sredite interakcije normansko-katolike,
bizantsko-pravoslavne i arapsko-muslimanske kulture.39. Stogodinji
ratStogodinji rat bio je isprekidan ratni sukob izmeukraljevine
Engleskeikraljevine Francuskekoji je trajao punih 116 godina i to
od1337. do1453. godine, a u tom su se vremenu izmjenjivali periodi
intenzivnogratovanjasa periodimamira. Rat je poeo engleskom
ekspanzijom na francuskom tlu, a zavrio istjerivanjem Engleza s
francuskog tla, izuzev grada Calaisa i okolice. Stogodinji rat bio
je prekretnica u mnogo pogleda. Rat je pridonio nacionalnom buenju
obje zaraene strane, a gledano s vojne strane u njemu su
primjenjena nova oruja i taktike koja su dalekoseno utjecala na
ratove koji e se kasnije voditi. Pojavom stajae vojske prvi put
uSrednjem vijekupotpuno je naputen sistem vojskefeudalnihvazala to
je vojsku uinilo ubojitijom i jaom pa se iz svih tih razloga smatra
da je Stogodinji rat najznaajniji sukob u historiji
srednjovjekovnog ratovanja.Stogodinji rat se dijeli na nekoliko
perioda: Prvi period (tzv. Edvardov period) koji je trajao izmeu
1337 1360. godine Drugi period (tzv. Karlov period koji je trajao
izmeu 1369 1389. godine Trei period (tzv. Lancasterski period) koji
je trajao izmeu 1415 1429. godine etvrti i zadnji period (period
Ivane Orleanske koji je trajao do 1453. godine), a koji karakterie
englesko gubljenje pozicija i poraz. Naziv Stogodinji rat uao je u
upotrebu tek kasnije i uveden je od strane historiara kako bi se
lake prikazao slijedhistorijskihdogaaja.Normanskoosvajanje Engleske
u 11. vijeku stvorilo je novu situaciju u sjeverozapadnoj Evropi.
Obje obale La Manchea bile su pod kontrolom jedne dinastije jer su
vladari Engleske ujedno bili i vladari Normandije.
Normansko-francuska dinastija koja je vladala Engleskom eljela je
proiriti svoje francuske teritorije, a istovremeno francuski
vladari eljeli su zaokruiti sve francuske teritorije pod svojom
vlau. Rezultat svih tihpolitikihtenji bila je dugotrajna borba dva
tada najsnanija srednjovjekovna kraljevstva. Ta borba nije se
sastojala samo od ratova i bitaka. To je bila sloena igra
dinastikih brakova i meusobno povezanih obaveza.Otvorena
neprijateljstva zapoeli su francuski brodovi koji su 1337. godine
poeli pustoiti obalna naselja uz La Manche. Iste je godine Filip
VI. od Edvarda III. zahtijevao da mu se preda feud Gaskonja jer je
smatrao da Edvard III. ne vri svoje vazalske obveze prema njemu kao
kralju Francuske. Henry Burghersh, biskup Lincolna, doao je u Pariz
s Edvardovim negativnim odgovorom i objavom rata.Francuska je na
poetku rata imala oko 25 miliona stanovnika, a Engleska oko 6
miliona. Pored toga, smatralo se da Francuska ima veu i bolje
obuenu vojskuvitezovai njihovih vazala.Stogodinji rat donio je
mnoge novosti na vie nivoa, od vojne tehnologije voenja rata do
raznih drutvenih posljedica koje su ostavile traga na obje zaraene
strane ali i ire.U vojno-organizacijskom smislu najvanija
posljedica bilo je naputanje koncepta feudalne vazalske vojske, u
korist profesionalne vojne sile. Ona e u budunosti imati i zadau
zatite kralja i poretka od unutranjih pobuna.U vojno-taktikom
smislu naputen je koncept teko oklopljene konjice s teko
oklopljenim vitezovima u korist pjeaka strijelaca koji su svojim
velikim lukovima mogli strijelama pogoditi udaljene mete te time
sprijeiti neprijateljsko napredovanje i prije nego to doe do borbe
prsa o prsa. Prednosti strijelaca naroito su dole do izraaja u bici
kod Crcyja i u bici kod Agincourta. Najslavnije oruje Stogodinjeg
rata bili su luk i strijelavelkihstrijelaca. Francuska vojska se
pouzdavala u samostrijele koji su bili predvieni za bliskiju borbu
i nisu imali mo probijanja oklopa. Kako je zbog ovih promjena svako
mogao postati vrlo ubojit ratnik, feudalci vitezovi vie nisu jedini
imali privilegiju da budu ratnici ime im je uzeta jedna od moi i
privilegija na kojima su gradili svoj poloaj u drutvu.Ono to je
bila velika novost Stogodinjeg rata je pojavabarutai topova koji su
koriteni ve od 1375. godine. Bitka kod Castillona bila je prva
bitka u historiji ratovanja u kojoj su topovi odigrali presudnu
ulogu u francuskoj pobjedi nad Englezima.Nakon Stogodinjeg rata
pokazalo se da je organizacija same drave i njenih finansija bio
jedan od presudnih faktora u ovom sukobu. Naime, Engleska je
krenula u rat kao centralizovana drava skraljemna elu i s
jedinstvenimporeznimsistemom koji je namicao sredstva za rat. Za
razliku od Engleske, Francuska je bila rascjepkana
partikularistikim interesima monih lokalnih feudalaca, a u vrijeme
najveih engleskih vojnih uspjeha i slabim i nesposobnim kraljem
Karlom VI. Nakon to je Karlo VII reorganizovao dravu i vojsku,
ratna se situacija preokrenula i napada vie nije imao mogunosti
suprotstaviti se organizovanoj odbrambenoj vojsci francuskog
kralja.40. Francuska u XV vijekuFrancuska je 1360.godine morala sa
Engleskom da zakljui u Bretinjiju mir pod vrlo tekim uslovima. Ovim
mirom engleska je znatno proirila svoje posjede. Ovaj mir je
omoguio Francuskoj da predahne. Karlo V koji je poslije smrti svog
oca 1364.godine postao kralj i vladao do 1380 godine, proveo je niz
bitnih reformi, koji su izmijenile dalji tok rata. Feudalci koji su
pretrpjeli velike gubitke sada su se okupili oko kralja. Karlo je
sada imao slobodne ruke za sakupljanje novih, svjeih snaga protiv
Engleza.Najprije je reformisan poreski sistem. Skupljanje poreza
povjereno je inovnicima nad kojima je provedena specijalna
kontrola. Umjesto sazivanja dravnih stalea radi dobijanja neke
saglasnosti, kralj je saszivao posebna savjetovanja koje je sam
kralj birao izmeu najugledniji ljudi kraljevine. Karlo je stvorio i
jaku ratnu flotu, te su feudalne trupe sve vie odlazile u drugi
plan.Sve ove mjere su omoguile novu ofanzivu protiv Engleske, koju
su sitnim arkama sve vie iscrpljivali. Francuska flota odnijela je
nekoliko vanih pobjeda nad Englezima. Uspijeli su da Englezima
oduzmu vei dio njihovih posjeda u Francuskoj.Poslije smrti Karla V
na prijesto je stupio Karlo VI (1380 1422.). budui da je bio
maloljetan formirano je regentstvo koje su inila braa Karla V, koji
su se meusobno borili za vlast. Kada je Karlo VI postao punoljetan
poeo je da sam vlada, meutim uskoro je poludjeo te je tako vlast
faktiki prela u ruke prineva kraljevske krvi koji su stali na elo
raznih feudalnih grupa.Sada je poelo novo raspadanje Francuske na
feudalne oblasti. Za vrijeme Karla VI znatno je porasla
samostalnost oblasnih kneeva. U francuskoj poinje borba izmeu dvije
feudalne klike. Na elu jednih su bili burgundske vojvode, a na elu
drugih orleanske vojvode sa grofovima od Armanjaka. U ovom periodu
e vojvodstvo burgundije postati mona kneevina, tako da je
Burgundsko vojvodstvo postalo najai feudalni posjed u Francuskoj.
Usljed borbi burgundaca i armanjaka, unutranji poloaj zemlje sve se
vie pogoravao, to je uticalo i na rat koji su vodili sa
Englezima.Nedugo nakon smrti Karla V izbio je ustanak u Parizu u
vezi sa novim poreskim optereenjima. Ustanak je obnovljen
1382.godine i dobio je naziv buzdovana. Ustanici su ubijali
sakupljae poreza, oslobaali zarobljenike i slino. Ustanak je naao
odjeka i u nizu provincijskih gradova. Negdje su ustali i seljaci
(pokret takozvanih siromaha.)Poetkom 1413.godine sazvani su dravni
stalei. Oni su izneli niz albi na zloupotrebe kraljevske uprave, te
su napravili program borbe protiv tih zloupotreba. Meutim dravni
stale nije bio u mogunosti da ispuni svoje zahtijeve. Tada su
zanatlije i sitni trgovci Pariza digli ustanak pod vodstvom Kaboa,
po kojem je pokret nazvan pokretom Kaboinaca. Ustanici su ubili niz
lica koje su matralji da su uzrokovali njihove nevolje.pokret je
izrastao u ustanak eksploatisane sirotinje Pariza protiv buroazije.
Meutim, vojska Armanjanaca je strahovito obraunala sa ustanicima,
te je Kaboinska ordonansa bila ukinuta.U engleskoj su iskoristili
novonastalu situaciju u Francuskoj kako bi poduzeli odlunije
akcije. Burgundski vojvoda je sada stupio u savez sa Englezima.
Tako su se englezi nali u povoljnoj situaciji za obnovu rata. U
bitci kod Azenkura 1415.godine Francuzi su doivjeli poraz, tako da
su Englezi zauzeli itav sjever Francuske. Godine 1420. Engleski
kralj Henrih sklopio je sporazum sa Karlom VI. Po ugovoru Henrih V
je postao regent Francuske, a poslije smrti Karla VI trebao je
postati kralj.Henrih V umire 1420.godine a naslijedio ga je
maloljetni sin Henrih VI. Nedugo zatim umire Karlo VI, njegov sin
Karlo VII, lien prestolja, povlai se na jug gdje je uzeo titulu
kralja, tako da sada u Francuskoj imamo dva kralja. Englezi
1428.godine poduzimaju nove ofanzive kako bi pokorili jug
francuske, a kljune borbe su se vodile oko Orleana.U ovom periodu
se pojavljuje se i Jovanka Orleanka. Ona je bila porijeklom iz
Istone Francuske. Ona je smatrala da je njena zadaa da oslobodi
Orlean opsade i da Karla VII krunie u Remsu. Onaje uspijela da
nagovori Karla VII da poduzme energinije akcije. On joj je omoguio
da stane na elo vojske, te je neposredno uestvovala u bitkama. Polo
joj je za rukom da oslobodi Orlean opsade.Poslije povlaenja Engleza
Orleanka je krenula sa kraljem u Rems gdje je on i sveano krunisan,
nakon ega je ona smatrala da je zavrila svoju misiju. Meutim,
dvorjani nezadovoljni jaanjem njenog uticaja traili su nain kako da
je se oslobode,