1
1
2
Spominjući hijerarhiju vještina upravljanja svojim životom krenuli smo od toga da je prva vještina koju
trebate razviti vlastita samosvijest kako biste savladali neke nedostatke, pretvorili slabosti u snage i
unaprijedili neke od već postojećih vještina.
Samosvijest određuje ljudsko ponašanje, određuje kako ćemo se odnositi prema drugima, kako ćemo
prihvaćati osobne slabosti, snage, trebamo li se mijenjati i sl...
3
4
5
6
7
Znanje je preduvjet za osobni razvoj. Ne možemo krenuti naprijed, unaprijediti stare
kompetencije ili stvoriti nove ukoliko nismo svjesni onih kompetencija koje trenutno
posjedujemo ili ne posjedujemo. Mnoga istraživanja su pokazala da su pojedinci koji su
samosvjesniji zapravo i zdraviji ljudi, bolje djeluju na managerskim pozicijama, mnogo su
produktivniji kao zaposlenici. Ipak, samosvijest u nekim slučajevima može više sprječavati
nego pomagati pojedincu pri vlastitom razvoju. Ponekad pojedinci izbjegavaju osobni razvoj ili
otkrivanje vlastitog znanja (boje se otkriti koliko zapravo ne znaju), a razlog tome je što
informacije koje otkriju mogu, s obzirom na vlastitu predodžbu o sebi, biti negativne zbog čega
će se osjećati kao slabići, potišteno, osramoćeno ili sl.
Svijest o vlastitom ja zapravo predstavlja unutrašnju borbu - trebate željeti znati koliko ne
znate, a da biste to spoznali prvenstveno morate biti iskreni sami sa sobom.
8
9
10
Postavlja se pitanje kako izbjeći takve situacije, odnosno kako ipak sebi dozvoliti vlastiti rast i razvoj
unatoč informacijama koje možemo otkriti o nama samima, a koje nam i nisu “sjele”. Kako možemo
razviti poduzetničke vještine ako odbijamo saznati informacije o sebi koje su bitne za razvoj tih vještina?
Odgovor leži u konceptu linije osjetljivosti.
11
Dakle kada se pojedinci osjete ugroženima, kada saznaju neugodne informacije ili se osjećaju nesigurno
zapravo postaju nepokolebljivi u obrani svoje predodžbe o sebi samima.
Prijelaz linije osjetljivosti zapravo stvara nepokolebljivost (krutost) i obranu vlastitog koncepta.
Kako se onda uopće možemo odmaknuti od te prve reakcije i osposobiti se za prihvaćanje
samospoznaje ili čak omogućiti sami sebi da se promijenimo na bolje?
Ukoliko posjedujemo informacije koje se mogu provjeriti, predvidjeti i kontrolirati nećemo tako lako prijeći
liniju osjetljivosti kao one koje se ne mogu provjeriti, predvidjeti ili kontrolirati.
Ako pojedinac može provjeriti valjanost proturječne informacije (npr., ako postoje neki objektivni
standardi pomoću kojih se može provjeriti informacija, ako informacija nije neočekivana (ako ne dođe
kao grom iz vedra neba) i ako možemo kontrolirati (u određenom stupnju) koju informaciju primamo,
kada i kojoj mjeri (npr., ako sami zatražimo informaciju).
Gotovo je nemoguće povećati samosvijest ako ne postoji interakcija s drugima i ako im se djelomično ne
otvorimo. Linija osjetljivosti će se u ovom slučaju prijeći samo ako drugi informacije koje otkrijete o sebi
zloupotrebe, ako vas osuđuju. U ovom slučaju je izrazito bitno ostvariti povjerenje između ljudi kako se
ne bi, kada i dobijete kritiku, osjećali povrijeđeno nego biste tu kritiku iskoristili za vlastiti razvoj.
12
13
Važna stavka u razvijanju samosvijesti je razviti sposobnost identificiranja važnih razlika između vas iljudi s kojima ste u kontaktu. Dokazano je da je uspješnost poduzetnika i lidera na vodećim pozicijamausko povezano s njihovom sposobnošću prepoznavanja, priznavanja te iskorištavanja razlika međudrugima. Samosvijest će vam pomoći da razumijete vaše osobne pretpostavke, liniju osjetljivosti, snage islabosti i sl. Također je izrazito bitno znati prepoznati fundamentalne razlike u drugima. Biti svjestan isuosjećati s različitim perspektivama, potrebama i sklonostima drugih je temelj emocionalne inteligencijei interpersonalne zrelosti.
Međutim, mnogi ljudi zapravo biraju ljude koji su slični njima samima, a odbacuju one koji se po biločemu razlikuju. Razlog tome je što se razlike tumače kao nešto strašno i nešto što može prijetiti odnosu.Iako njegovanje sličnosti omogućava lakšu interakciju s drugima, s druge strane ubija kreativnost,rješavanje kompleksnih problema i sl. Jedan način da se ljudi osjećaju dobro komunicirajući o stvarima ukojima se razlikuju je fokusiranje na razlike ne različitosti. Mi uviđamo razlike, ali kreiramo različitosti.Razlike nam pomažu da razumijemo potencijalni izvor nesporazuma između ljudi i daju nam rješenjakako raditi jedni s drugima što efikasnije. Različitosti stvaraju društvene barijere jer ljudi žele stvoritiprednosti i nedostatke.
14
15
5 ključnih područja samosvijesti u razvijanju uspješnih pojedinaca (poduzetnih osoba, lidera) - ova
područja predstavljaju ograničeni set faktora ali se smatraju važnim prediktorom različitih aspekata
efikasnog poduzetnog ponašanja kao što su ostvarivanje uspjeha, uspješno djelovanje u timovima,
kompetentno donošenje odluka, kreativnost, cjeloživotno obrazovanje, sposobnost komuniciranja i
vlastitog osnaživanja.
16
17
18
19
20
21
22
Vrijednosti su jedne od najstabilnijih i otpornijih karakteristika pojedinaca. Predstavljaju temelje na kojima
su stvoreni stavovi i osobne preference. Predstavljaju temelje za važne životne odluke, životne putove i
sl. Oni pomažu u definiranju morala i vlastite koncepcije o tome što je zapravo dobro.
23
Instrumentalne – predstavljaju sredstvo kojim će se postići terminalne, odnosno krajnje vrijednosti.
Dvije vrste instrumentalnih vrijednosti su povezane s moralom i stručnošću – kršenje moralnih vrijednosti
(ponašati se loše) uzrokuje osjećaje krivnje, a kršenje stručnih vrijednosti (ponašati se nesposobno)
uzrokuje osjećaj srama.
Terminalne vrijednosti pokazuju kako ćemo se osjećati na kraju ostvarivanja cilja – dakle stanje koje na
kraju pojedinac želi osjetiti. Terminalne vrijednosti mogu biti ili osobne (bezbrižnost) ili društvene (mir u
svijetu).
24
25
26
Kohlbergov model moralnog razvoja je jedan od najpoznatijih i najprihvatljivijih na svijetu. Ovaj
model se fokusira na razloge koji pomažu u donošenju odluka o problemu koji ima vrijednosnu
ili moralnu konotaciju.
Model razlikuje tri stadija od kojih svaki ima dvije faze.
27
Prvi stadij – pretkonvencijski – pristup usmjeren prema nama samima – ima dvije faze (1)
moral i (2) instrumentalne vrijednosti – obje faze su temeljene na osobnim potrebama
posljedicama određene aktivnosti. Za nešto možemo reći da je dobro ili loše ako ćemo na taj
način dobiti nagradu ili izbjeći kaznu.
28
Drugi stadij – konvencijski – također ima dvije faze (1) zajednička očekivanja, odnos i
usklađenost, (2) društveni sistem i zadržavanje čiste savjesti. Ovaj se stadij nekad naziva i
stadij reda i zakona jer je naglasak stavljen na usklađenost našeg ponašanja sa zakonima i
normama. Nešto može biti dobro ili loše ako naše ponašanje odgovara ili ne odgovara
zakonima ili normama.
29
Treći stadij – postkonvencijski – uključuje zadnje dvije faze i predstavlja najzreliji stupanj
moralnog razvoja i najzreliji set instrumentalnih vrijednosti. Dobro i loše je temeljeno na
usvojenim principima pojedinaca. Odnosno, odluke se donose na temelju principa i temeljnih
vrijednosti koje je iskusio pojedinac. U ovom stadiju ti su principi iscrpni (pokrivaju sve
situacije), konzistentni (nisu nikada prekršeni) i univerzalni (ne mijenjaju se od situacije do
situacije)..
30
Često se događa da se zaposlenici nađu u konfliktu između maksimiziranja ekonomske
performance (profit, troškovi i sl) i makisimizaranja društvene performanse (zadovoljstvo
kupaca, obveza prema kupcima, dobavljačima, zaposlenicima i sl).
Efektivno donošenje ovakvih odluka nije samo izbor između dobre i loše alternative ili dobrog i
lošeg izbora. Većina ovih odluka predstavlja zapravo izbor između dobrog i dobrog ili
ispravnog i ispravnog. Pojedinci koji uspiju donijeti efikasnu odluku su zapravo oni pojedinci
koji imaju čistu sliku o vlastitim vrijednostima i koji su došli do prinicipijelnog stupnja moralnog
razvoja. Oni su razvili svoj interni set iscrpnih, konzistentnih i univerzalnih vrijednosti na čemu
baziraju svoje odluke.
31
Prema Kohlbergu mnogi pojedinci nikada nisu razvili niti prate dobro razvijen set principa
tijekom donošenja odluka. Razlog tome je što nemaju model ili primjer što ti principi uopće
sadržavaju. Zbog toga se nude određeni standardi kako bi testirali svoje principe za donošenje
moralnih ili etičkih odluka.
1. FPT – Da li bih se osramotio kada bi moja odluka dospjela na naslovnice? Da li bih sasvim
komotno svoje odluke mogao objasniti kupcu ili nekom drugom?
2. GRT – Da li bih volio i da se prema meni tako odnose?
3. DLT – Da li sam svojom odlukom sačuvao dostojanstvo drugih? Da li sam svojom odlukom
proširio njihove mogućnosti ili ih ograničio?
4. ETT- Da li sam u potpunosti uzeo u obzir prava, skrb i poboljšanje života manjina i ljudi sa
nižim životnim standardom? Da li će se mojom odlukom okoristiti samo privilegirani i
to bez zasluga?
5. PGT- Da li mogućnost osobne dobiti muti moj sud? Da li bi donio istu odluku čak i kada ne
bi profitirao posljedicama donesene odluke?
6. CT- Da li je odluka ili aktivnost konzistentna s mojim priznatim osobnim principima? Da li
krši organizacijske zakone i norme?
7. PJT – Mogu li oni na koje moja odluka utječe temeljno preispitati proceduru potrebnu za
donošenje odluka?
8. CBT- Da li moja korist nekome drugome šteti? Koliko je povlastica kritična? Mogu li se
štetni utjecaji umanjiti?
9. GNST – Bez obzira da li netko zna ili ne zna o mojim aktivnostima mogu li mirno navečer
spavati?
32
33
Vrijednosti su jedne od najstabilnijih i otpornijih karakteristika pojedinaca. Predstavljaju temelje na kojima
su stvoreni stavovi i osobne preference. Predstavljaju temelje za važne životne odluke, životne putove i
sl. Oni pomažu u definiranju morala i vlastite koncepcije o tome što je zapravo dobro.
34
35
36
37
38
39
Važno je znati i koliko možemo naučiti na određeni način.
Piramida učenja nam pokazuje da se čak 95 % gradiva usvaja neposrednim
iskustvom, a samo 25% učeći iz udžbenika. To otprilike znači da se od gradiva
u dvorani (ako nije interaktivno i praktično) zapamte samo naslovi
40
41
Klasično uvjetovanje opisuje nam neke od načina na koje učimo povezivati
događaje i potrebe. Prema nekim stavovima instinktivno težimo makar se
nismo s njima rodili nego smo ih jednostavno naučili, npr. crveno svjetlo
predstavlja nam zabranu prolaska, itd
Žena koja je bila zlostavljana vrlo vjerojatno nikada neće ići tom ulicom;
čovjek dobije napad alergije od kreme koja izgleda kao majoneza jer ima
alergiju na majonezu
42
43
44
OPERANTNO – posljedica koja slijedi nakon određenog ponašanja može povećati ili
smanjiti pojavljivanje tog ponašanja.
Proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na
osnovi posljedica koje taj odgovor ima za neki organizam.
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
Onako kako morate biti svjesni koji je vaš stil učenja tako biste trebali biti svjesni i kakav je vaš
stav prema promjenama. Tim više što okolina oko vas postaje sve kaotičnija, nesigurnija,
kompleksnija, pretrpanija informacijama pa na vašu sposobnost procesuiranja tih informacija
djelomično utječe i vaš stav prema promjenama.
65
Dakle, biti svjestan o vlastitoj orijentaciji prema promjenama je zapravo ključ daljnjeg uspjeha
u životu. Postoje dvije dimenzije te vaše orijentacije prema promjenama:
1. Tolerancija - govori o razini na kojoj se pojedinci osjećaju ugroženo ili se teško nose sa
situacijama koje su dvosmislene, gdje se promjene događaju toliko brzo i nepredvidljivo, gdje
su informacije nejasne ili nedovoljne ili gdje postoji kompleksnost. Kao primjer možemo uzeti
prometne kontrolne tornjeve – neki ljudi jednostavno nisu sposobni djelovati u takvim
situacijama.
66
Pojedinci koji imaju veliku toleranciju prema dvosmislenosti obraćaju pozornosti na više
informacija i posjeduju zapravo više kategorija koje imaju smisla. Takvi ljudi bolje prenose
informacije, suosjećajniji su prema karakteristikama drugih kada recimo ocjenjuju njihov rad na
poslu i ponašaju se bolje i fleksibilnije u uvjetima nesigurnosti i pretrpanosti.
67
2. Težište kontrole je razina orijentacije prema promjenama o kojoj se najviše piše i
raspravlja. Predstavlja stavove koji ljudi razvijaju ovisno o razini kontrole vlastite sudbine. Kada
pojedinci dobiju informacije o uspjehu ili propasti njihovih aktivnosti ili ako se nešto promijeni u
okolini razlikuju se po tome kako interpretiraju tu informaciju.
68
69
70
71
72
73
Emocionalna inteligencija je prirodni potencijal pojedinca da osjeti, koristi, iskomunicira,
prepozna, zapamti, upravlja i razumije emocije. Iako se emocionalna inteligencija teško mjeri,
priznavanje svojih snaga i slabosti bez osuda i predrasuda je glavni znak emocionalne
inteligencije.
74
75
Pravila ocjenjivanja se mijenjaju. Nije više najznačajnije koji ste fakultet završili ili gdje ste se
dodatno obrazovali nego su bitni inicijativnost, empatija, prilagodljivost i uvjerljivost. Ovo nisu
nasumice izabrane osobine. Mnoga istraživanja su pokazala da su ove osobine izrazito važne
jer omogućavaju izvrsnost na poslu – posebice za one koji žele biti vođe.
Nažalost, upravo to mnogim ljudima (poglavito mladima koji se tek zapošljavaju) nedostaje -
obzirom na sve što se događa, manje obitelji, manji broj djece u obitelji, djeca su značajno
inteligentnija nego prije no njihov EQ značajno opada, djeca su se razdražljivija, usamljenija,
deprimiranija, nemirnija, neposlušnija, sklonija zabrinutosti i agresivnija.
76
77
78
79
1. Sposobnost razumijevanja vlastitih emocija od trenutka do trenutka
2. Sposobnost kontroliranja i pozitivnih (uzbuđenje) ali i negativnih emocija (nervozu,
iritantnost, potištenost)
3. Pokazuje koliko smo podešeni na društvene signale koji nam drugi šalju
4. Sposobnost raspoređivanja emocija u skladu s našim željama i ciljevima, odnosno
sposobnost odgađanja automatskog zadovoljenja naših želja
80
Emocija je složeno psihološko stanje koje uključuje tri dijela: subjektivni
doživljaj, fiziološki odgovor i bihevioralni ili ekspresivni odgovor.
81
82
83
84
85
86
87
88
89
Sposobnost praćenja emocija iz trenutka u trenutak presudna je za psihološke
spoznaje i razumijevanje vlastite ličnosti.
Promatranje vlastitih osjećaja omogućava tzv. odmak od iskustva, što znači biti
svjestan vlastitog raspoloženja i svojih misli o tom raspoloženju.
Podjela prema načinu odnošenja prema emocijama:
• Svjesni sebe – osobe svjesne svog raspoloženja u trenucima kada ga
doživljavaju
• Utopljeni – osobe koje se osjećaju preplavljene emocijama i nemoćnima da
im se izmaknu
• Pomireni – osobe kojima je jasno što osjećaju, ali su sklone to prihvatiti pa
ne pokušavaju ništa promijeniti.
90
91
Osobe koje imaju visoku razinu emocionalne samosvijesti su:
Svjesni svojih emocija
Razumiju vezu između svojih osjećaja i onoga štomisle, govore i rade
Znaju točno zašto se određeni osjećaj pojavio
Razumiju kako njihov osjećaj utječe na njihovu performansu
Razumiju posljedice njihovih akcija i reakcija
Razumiju svoje vrijednosti i ciljeve
Osobe koje imaju visoku razinu iskrenog samoocjenjivanja se…
Znaju šaliti na vlastiti račun
Prepoznaju svoje snage i slabosti
Znaju učiti iz iskustva i otvoreni su za povratnu informaciju, nove perspektive,kontinuirano učenje i napredovanje
Osobe koje imaju visoku razinu samopouzdanja vjeruju :
Vjeruju da su najbolji i najsposobniji za taj zadatak
Imaju sposobnost predstaviti se na uvjeren i neupitan način
Imaju hrabrosti izložiti i nepopularno stajalište i jako slijede svoja uvjerenjans
Odlučni su i unatoč nesigurnosti ma i pritiscima
92
93
94
95
96
1. Izaberite situaciju – izbjegavajte situacije koje potiču neželjene osjećaje,
npr. ako znate da budete ljuti kada stvari radite u žurbi, nemojte sve
ostavljati za posljednji trenutak.
2. Promijenite situaciju – ako vas neka situacija stalno potiče na loše osjećaje,
promijenite ju, prilagodite stvari svojim željama i mogućnostima.
3. Prebacite svoj fokus – nemojte stalno gledati što drugi rade, prebacite svoj
fokus na sebe, na svoje ciljeve i svoj proces.
4. Promijenite svoje misli – stalni fokus na negativno će poticati negativne
osjećaje.
5. Promijenite svoj odgovor – preuzmite kontrolu nad svojim osjećajima.
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109