KALANJ PROSVJETITELJSTVO
KALANJ PROSVJETITELJSTVO
Znaajke prosvjetiteljstva najpreciznije je izuio i
sistematizirao britanski sociolog PeterHamilton u svom djelu
Prosvjetiteljstvo i nastanak socijalne znanosti. On ustanovljuje 10
kljunih znaajka intelektualnog poretka prosvjetiteljstva a one
su:
1. RAZUM racionalna organizacija znanja voena iskustvom a ne
uroenim idejama
2. EMPIRIZAM istinite spoznaje openito temelji na empirijskim
injenicama a ne na krajnjim metafizikim poelima (U doba
prosvjetiteljstva empirizam se oitovao kao irok filozofski pokret
koji je svoje izvorite imao u Baconovom djelu Novi Organum, odnosno
u njegovom velianju induktivne metode)
3. ZNANSTVENOST poistovjeena je s eksperimentalnom metodom koja
se velia kao radikalno novi nain spoznajnog odnoenja prema
stvarnosti.
4. UNIVERZALIZAM on se ne zadovoljava lokalnim odreenjima i
postignuima nego stremi sveopim, ovjeanskim naelima djelovanja i
promjene
5. PROGRES ovo se odnosi na uvjerenje da kumulativno
napredovanje znanosti i prosvjeenosti nezaustavljivo vodi
poboljanju drutvenih uvjeta ljudskog ivota i usavravanju samog
ovjeka.
6. INDIVIDUALIZAM inzistira na individualnim polazitima miljenja
i djelovanja. Individualni razum niemu ne smije biti podreen.
7. TOLERANCIJA rije je o tenji da se zaustavi teoloka
netolerancija koja poiva na ideji da je vjerovanje u odreene
religijske istine neophodan uvjet spasenja.
8. SLOBODA izlazak iz stalekih i teolokih ogranienja, afirmaciju
prirodno zajamenih individualnih prava.
9. JEDINSTVO LJUDSKE PRIRODE ljudska sudbina i priroda vie se ne
definira a priori i dogmatski, nego se pojavljuje kao najvia
ambicija i posljednja rije razvoja spoznaje.
10. SEKULARIZAM znanje mora biti slobodno od bilo kakve
religijske pravovjernosti.
COMTE (1798 1857)
DJELA: Teaj pozitivne filozofije; Sustav pozitivne politike
1. Duhovno, intelektualno stanje u Francuskoj kada Comte stvara
svoja djela?
Comte je djelovao u kritinom razdoblju francuske povijesti, u
desetljeima neposredno nakon Francuske revolucije kada je stari
poredak bio sruen a novi industrijski poredak tek je bio u procesu
formiranja. Njegovo djelovanje, barem djelomino moe se shvatiti kao
reakcija na Francusku revoluciju i prosvjetiteljstvo, koje je
smatrao osnovnim uzrokom izbijanja Francuske revolucije. Jako ga je
smetala anarhija koja se proirila drutvom nakon Francuske
revolucije, te je stremio za spoznajom elio je dati dijagnozu
anarhije koja se razvila nakon Francuske revolucije. Jedna od
njegovih teorijskih postavka bila je traenje rjeenja za ponovnu
integraciju drutva nakon revolucije.
2. Utjecaj na Comta, 3 struje koje su uz to povezane?
- na oblikovanje njegovog pogleda najvie su utjecala 3
intelektualna poticaja:
1. znanstveni racionalizam prosvjetiteljske tradicije i
progresistiko razumijevanje povijesti kako su izloili Turgot i
Condorcet
2. Vjerovanje u znanost, industriju i tehnologiju koje je
preuzeo od Saint-Simona iji je bio tajnik i bliski suradnika
3. Konzervativna teorijska kola mislilaca restauracije De
Bonalda i De Maistrea koja je drutvo poimala kao organsku,
harmoninu, i hijerarhijsku cjelinu.
No, takoer valja napomenuti da je Comte bio i itatelj Huma te je
u njegovim idejama naao uporite za odbacivanje metafizike i
prihvaanje stajalita relativnosti i zamisao znanosti o
injenicama.
3. Osnovne postavke A. Comta?
Zaokupljen traenjem novih temelja koji bi omoguili
reorganizaciju drutva Comte je krenuo s uvjerenjem da treba
napraviti sintezu izmeu tradicionalizma i liberalizma, reda i
napretka, znanosti i politike. On je smatrao da svaki napredak
pretpostavlja neki red on se okree znanstvenom znanju kao
hijerarhijski strukturiranom sustavu spoznaja koje se kreu od
najjednostavnijih do najsloenijih pojava, te nastoji formulirati
nove moralne vrijednosti koje bi mogle osigurati univerzalne oblike
drutvenog suglasja i solidarnosti. Politiku i drutvenu krizu svoga
vremena ocjenjuje kao intelektualnu krizu koja se moe prevladati
jedino reformom cjelokupnog miljenja. Dakle, reforma drutva ovisi o
reformi umnosti. Comte polazi od ljudskog i drutvenog jedinstva te
sve razlike supsumira pod jedan opevaei tip drutva voen pozitivnim
znanjem i njime otkrivenim univerzalnim zakonima POZITIVIZAM.
Pozitivna znanost pojavljuje se kao metaznanost koja objedinjuje
parcijalna znanja, objektivnu metodu povezuje sa subjektivnom te
nastoji te nastoji razumjeti temeljno jedinstvo i strukturu
spoznajnog poretka i dinamike zakone koji ravnaju povijesnim
napretkom. (nastoji pomiriti individualne umove kako bi se
ostvarilo javno dobro)
4. Objasni pojam pozitivno i njegov pozitivizam.
Terminom pozitivizam kojim Comte oznaava svoj socijalnoteorijski
i politiki sustav, u isti tren izraava privrenost promatranju
injenica, izbjegavanje koncepcija apstraktnoga tipa i tenju da se
nadmai negativni kritiki moment karakteristian za
prosvjetiteljstvo. TERMIN POZITIVIZAM treba razumjeti kao izraz za
ono to je realno , korisno, pouzdano, tono i organsko naspram onomu
to je iluzorno, beskorisno, sumnjivo, nesigurno i kritino.
POZITIVNA ZNANOST pojavljuje se kao metaznanost koja objedinjuje
parcijalna analitika znanja, objektivnu metodu povezuje sa
subjektivnom te nastoji razumjeti temeljno jedinstvo i strukturu
spoznajnog poretka i dinamike znanosti koji ravnaju povijesnim
napretkom.
METODA - Opredjeljuje se za hipotetiko-deduktivnu metodu u kojoj
valja traiti pomirenje racionalne i eksperimentalne analize. Tako
je znanost definirana kao stvarna, najpotpunija i najegzaktnija
sistematizacija promatranih pojava na osnovi odreenih i neupitno
postojeih zakona.
5. Comte - teorija evolucije
Comtova teorija o slijedu ljudske povijesti izloena je u sklopu
razlikovanja izmeu socijalne statike i socijalne dinamike. Ta
teorija tvrdi da je svijet u svojoj fazi proao kroz tri
intelektualna stadija razvoja (Comet drutvo, svijest ljudi,
znanost.)
- 1. TEOLOKI STADIJ prije 1300. Godine,prevladavali su sveenici
i vojnici. U tom periodu osnovni sistem ideja naglaavao je
vjerovanje da su nadnaravne sile, koje su propagirali religiozni
pojedinci, u korijenu svega. Socijalni i prirodni svijet shvaao se
kao boji proizvod. (fetiizam, politeizam, monoteizam)
- stadij reda koji se temeljio na mitu koji je sluio ureivanju
zbilje i osiguranju ideala i vrijednosti kao pokretaa ljudskog
djelovanja.
- 2. METAFIZIKI STADIJ izmeu 1300. i 1800. Godine, prevladavaju
filozofi i pravnici, tada se vjerovalo da razne apstraktne sile
(priroda) objanjavaju gotovo sve.
- epoha napretka, kritikom mitskih koncepata razbio se
primitivan poredak i doveo de definicija konkretnih realiteta koji
e biti polazite razvoja, stvarajui stanje anarhije
- 3. POZITIVNI STADIJ 1800. godine, prevladavaju znanstvenici i
industrijalci. Ovaj stadij odlikuje vjerom u znanost, ljudi poinju
promatrati drutveni i prirodni svijet u potrazi za zakonima koji
njima upravljaju, javlja se relativizam. Ljudski duh odbacuje
istraivanje duha i porijekla univerzuma te se usredotouje na to da
putem iskustva, kombiniranog s rasuivanjem i promatranjem otkrije
njihove zbiljne zakone, tj njihove promjenjive odnose slijeda i
istodobnosti.
- obiljeava sjedinjenje reda i napretka i on je za ovjeanstvo
konaan
- 3 vana zakona
On razlikuje 3 velika i meusobno razliita stadija
6. Socijalna statika i socijalna dinamika
Comte smatra da sociologija za razliku od biologije, takoer
spoznaje povijest, ljudski poredak i napredak, cjelokupnost
sadanjeg stanja i njegova nastajanja. Na toj pretpostavci on
razlikuje 2 podruja sociologije:
- 1. SOCIJALNU STATIKU - svojstvena socijalnoj anatomiji. Ona
analizira postojane strukture drutvenog organizma. Koristei
privremene apstrakcije, analizira bitne elemente ljudskog poretka
kao postojane strukture, njezin predmet je prouavanje uzajamnih
akcija i reakcija razliitih dijelova drutvenog sustava.
Zapravo ona analizira razliite drutvene institucije: RELIGIJU,
OBITELJ, VLASNITVO, JEZIKDRUTVENE SNAGE, MATERJALNE I DUHOVNE
MOI.
- njezin sredinji pojam je DRUTVENI KONSENZUS - koji proizlazi
iz uvjerenja da je drutvo slino ivom organizmu, kao to je nemogue
funkcioniranje nekog organizma prouavati bez cjeline ivog bia, tako
je prouavanje politike i drave nemogue ako ih ne uklopimo u cjelinu
drutva u danom trenutku
- 2. SOCIJALNU DINAMIKA - svojstvena socijalnoj fiziologiji.
Bavi se stalnim razvojem drutvenog organizma. Dinamika je opis
uzastopnih i nunih etapa razvoja ljudskog duha i ljudskih drutava.
Ona je podreena statici jer je povijest shvatljiva samo polazei od
poretka svakog ljudskog drutva.
7. Razlika izmeu Comteovog i Spencerovog napretka
Spencer je usredotoen na evolutivni rast drutvenih struktura i
institucija, a ne mentalnih stanja. Za razliku od Comta koji je
zaokupljen napretkom ljudskih miljenja i ideja te nastoji objasniti
nae znanje o prirodi.
HERBERT SPENCER (1820. 1903.)
DJELA: Naela psihologije, Prva naela, Naela biologije, Izuavanje
sociologije, Naela etike, Naela sociologije
8. Pov., Kult. i drut. okruenje Herbeta Spencera
Za razumijevanje Spencerova evolucionizma valja imati na umu
specifine okolnosti i utjecaje koji su pridonjeli njegovom
oblikovanju. U usporedbi s Francuskom, gdje su desetljea nemira
uvjetovala naglaen zagovor kolektivnog jedinstva, Engleska je
zahvaljujui industrijalizaciji ve u razdoblju ranog kapitalizma
postigla stanoviti prosperitet. Pokazalo se da su sloboda trita i
konkurencija dobar put za rast proizvodnje i bogatstva. Stoga, ne
treba se uditi da drutvenu misao u Engleskoj proima ideoloko
uvjerenje u efikasnost i moralnu ispravnost slobode i konkurencije
ne samo na tritu nego i u drugim podrujima ivota.
Spencer je isticao da su na njegove poglede na drutvo najvie
utjecali: ThomasMaltus, Karl Ernst Von Bear i Charles Darwin.
Inspirirao ga je Maltusov Ogled o stanovnitvu iako s njim nije
dijelio pesimizam, ve je smatrao da borba i konkurencija koje
proizlaze iz rasta stanovnitva vode preivljavanju najsposobnijih, a
time i uzdizanju drutva. VonBaeru odaje priznanje zbog uvida da se
bioloki oblici razvijaju od nediferenciranih oblika do
visokodiferenciranih struktura.
9. Spencer Laissezfaire
Obzirom na stanje u Engleskoj za vrijeme ivota Herberta
Spencera, koje je zagovaralo slobodu trita i neobuzdanu
konkurenciju, nije ni udno da je preuzeo LAISSZ FAIRE stajalite.
Smatrao je da pojedinci trebaju slijediti vlastite interese i
djelovati u smjeru vlastite sree ne povrjeujui prava drugih da rade
isto. Vlada mora biti ograniena i ne smije regulirati postupke
pojedinaca. Prihvatio je Smitovu ideju o nevidljivoj ruci - iako
drutvo ima razliite, atomizirane interese oni ipak zadobivaju oblik
skladnog jedinstva jer su podreeni djelovanju nevidljive ruke koja
privatne interese sjedinjuje s opim dobrom.
- pojedinci su usredotoeni na privatne ciljeve, ali budui da se
to njihovo djelovanje odvija u kompleksnom drutvu utemeljenom na
meuzavisnosti institucija, ljudski akter nesvjesno i nenamjerno
slui viim potrebama drutva kao cjeline.
10. Spencer drutvo
Osnovna znaajka njegovog organistikog pozitivizma sastoji se u
tome da poimanje drutva uklapa u sveobuhvatni evolucionistiki model
drutvenog razvoja. U tom sklopu drutvo se poima kao sustav i kao
skup pojedinaca. U analizi ljudskih drutva on koristi evolutivni
model zbog toga to drutva dugoronim povijesnim kretanjem postaju
sve sloenija. Drutva se, dakle, promatraju kao iva tijela koja od
stanja nediferenciranog jedinstva evoluiraju prema
visokokompleksnim, diferenciranim strukturama u kojima su
pojedinani dijelovi bez obzira na sve veu autonomiju i
specijalizaciju sve vie meuzavisni. Drutvo se prema tome razvija
kroz progresivne promjene struktura i funkcija svojih temeljnih
institucija. Drutvena evolucija ne ovisi o individualnim motivima ,
ona se razvijaju od stanja homogenosti prema stanju heterogenosti
taj proces obuhvaa neorganski materijalni svijet, organski svijet
prirode i ive organizme u drutvu kao posljednji stadij
evolucije.
11. ''Porastom diferencijacije struktura raste i diferencijacija
funkcija'' Tko je autor ovog citata, o kojoj se teoriji radi i koje
su njene glavne teze
Spencer koristi evolutivni model u analizi ljudskih drutava zbog
toga to ona povijesnim kretanjem postaju sve sloenija. I drutva i
organizmi razlikuju se od neorganske materije po tome to rastu i
razvijaju se. Rast njihova opsega istodobno znai i rast
kompleksnosti i diferencijacije. I u jednom i u drugom sluaju
progresivan je diferencijacija struktura popraena diferencijacijom
funkcija.
Drutva se dakle promatraju kao iva tijela koja od stanja
nediferenciranog jedinstva evoluiraju prema visokokompleksnim,
diferenciranim strukturama u kojima su pojedinani dijelovi bez
obzira na sve veu autonomiju i specijalizaciju sve vie
meuzavisni.
12. Herbert Spencer: slinosti i razlike organizma i drutva
Spencer smatra da se drutva i organizmi razlikuju od neorganske
materije po tome to rastu i razvijaju se. Rast njihova opsega
istodobno znai rast kompleksnosti i diferencijacija struktura koja
su popraena diferencijacijom funkcija. I u drutvima i u organizmima
dijelovi cjeline meusobno su ovisni tako da primjena jednog djela
izaziva promjenu cjeline. I u jednom i u drugom evolutivnom podruju
svaki dio cjeline istodobno predstavlja zasebno mikrodrutvo ili
mikroorganizam. I organizmima i drutvima svojstveno je da njihovi
dijelovi mogu neko vrijeme ivjeti i nakon smrti cjeline.
RAZLIKA u drutvu su dijelovi raspreniji i neovisniji od centra,
pojedinani lanovi drutva mogu umrijeti ali cjelina ostaje, u
biolokom organizmu elemnti postoje zbog cjeline, dok u drutvenom
organizmu cjelina postoji za dobro lanova.
EMILE DURKHEIM (1858. 1917.)
DJELA: O drutvenoj podjeli rada, Pravila socioloke metode,
Samoubojstvo, Elementarni oblici religijskog ivota
13. Kritika ekonomiji
Formulirajui svoju postavku da drutvene injenice treba
promatrati kao stvari, Durkheim otro kritizira stajalita politike
ekonomije. On napada njezino poimanje injenica, pri emu ponajvie
misli na apstraktne rasprave o pojmu vrijednosti. Sve te metode
pate od nedostatka jer polaze od pogrene ideje da drutvene pojave
moemo shvatiti iz znaenja to im ga spontano pridajemo. Na taj nain
ne dopire do njihove stvarne istine. Pravi smisao moemo otkriti
samo istraivanjem objektivne i znanstvene naravi tih pojava.
14. KRITIKA SPENCERU & COMTU
Durkheim razrauje povijesnu evoluciju drutva pomou procesa
podjele rada od mehanike do organske solidarnosti. On kritizira
Spencera jer smatra da svaki napredak znanosti i industrije bez
postojanja poopivanih normi mora zavriti u anomiji i moralnom
vakuum. Ako proces evolucije drutva nije reguliran moralnim
konsenzusom on ne dovodi do skladne drutvene diferencijacije kao to
to Spencer zamilja, nego do krajnjeg moralnog nereda i egoizma. to
se tie Comta, Durkheim za razliku od njega smatra da moralni vakuum
nije rezultat unutarnje naravi podjele rada ve odsutnosti moralnog
konsenzusa koji ju regulira.
15. METODA & POIMANJE SOCIOLOGIJE
Durkheimovo poimanje sociologije temelji se na teoriji o
drutvenoj injenici. On eli pokazati da sociologija moe i mora
postojati kao objektivna znanost koja ni malo ne odudara od modela
drugih znanosti. Njezin predmet je drutvena injenica. Za postojanje
sociologije neophodna su 2 uvjeta: 1. Njezin predmet mora biti
poseban, razliit od predmeta svih drugih znanosti; 2. A taj
predemta valja prouavati i objanjavati onako kako to sa svojim
predmetima ine druge znanosti. Iz toga proizlaze DRUTVENE INJENICE
VALJA PROMATRATI KAO STAVRI; DRUTVENIM JE INJENICAMA SVOJSTVENO TO
DA VRE PRINUDU NAD POJEDINCIMA.
16. ''Drutvena injenica''
DRUTVENA INJENICA svaki ustanovljeni ili ne nain djelovanja koji
je kadar na pojedinca izvriti vanjsku prinudu ili pak koji je
openit u cjelokupnom danom drutvu, posjedujui u isti mah posjedujui
vlastitu opstojnost neovisnu o njezinom pojedinanom oitovanju.
Dvije bitne postavke drutvenih injenica koje saimaju bit
Durkheimove misli:
-1. DRUTVENE INJENICE TREBA PROMATRATI KAO STVARI -to znai da se
moramo osloboditi svih predpojomva i predrasuda koje nas sputavaju
u naem nastojanju da ih shvatimo znanstveno. Drutvene injenice
trebao promatrati izvanjski, otkriti ih onako kao to otkrivamo
fizike injenice. Za njega drutvene injenici nisu stvari, nego ih
valja objanjavati/promatrati kao bilo koju konkretnu zbiljnost.
-2. DRUTVENIM JE INJENICAMA SVOJSTVENO DA VRE IZVANJSKU PRINUDU
NAD POJEDINCIMA prema njegovom miljenju drutvenu pojavu
prepoznajemo upravo po tome to se ona pojedincu namee. Prinuda je
dakle izvanjski prepoznatljiva znaajka, a ne bit drutvene injenice.
prinuda je npr kada svi lanovi neke grupe dijele isti osjeaj ili
kada svi sudjeluju u nekoj kolektivnoj reakciji poput smijeha
METODOLOKO PRAVILO drutvene injenice moraju se objanjavati na
temelju drugih drutvenih injenica, a ne na osnovi individualne
psihologije (Drutveno se ne moe objasniti samo drutvenim)
- 3 bitne grupe drutvenih injenica:1. One koje se odnose na
MORFOLOKU STRUKTUR ; 2. DRUTVENE INSTITUCIJE obitelj, religija; -
3. STRUJE MILJENJA kolektivne predodbe
17. Kolektivne predodbe / DRUTVO
DRUTVO JE ENTITET SUI GENERIS - koji se ne moe svesti na puke
psiholoke dimenzije individualnih i kolektivnih intencija ili
projekcija. Na osnovi miljenja da cjelina nije istovjetna zbroju
svih njezinih dijelova zakljuujemo da drutvo nije puki zbroj
pojedinaca nego sustav uoblien njihovim povezivanjem predstavlja
posebnu stvarnost koja ima svoja vlastita obiljeja. Do njega
spoznajno moemo doprijeti preko kolektivnih predodbi koje su jedino
kolektivno oitovanje svjesnog i nesvjesnog kolektivnog ivota.
Drutveno je obiljeje svojstveno stanjima kolektivne svijesti koja
se oituju kroz razne oblike prinude, rituale, vjerovanje,
tradicije, simbole.
18. Pojam morala kod Durkheima. Odnos drutva i morala.
Kant je prvi zapadni filozof koji je odbacio mogunost da se
kriterij dobra utemeljuje na prirodnim svojstvima ovjeka. Durkheim
je sljedei Kanta prosuivao da pojedinci moraju nadii svoju
prirodnost kako bi postali moralni, ali je smatrao da su moralna
pravila emocionalno zasnovani proizvodi drutva te ih povezuje sa
drutvenim injenicama kao pojave koje se oituju kroz kolektivne
osjeaje i imaju prinudnu mo nad individualnim svijestima. Temelji
morala sadrani su u drutvenom sueljavanju ovjeka s njegovim
prirodnim obiljejima. Za Durkheima normativni poredak drutvenog
svijeta, izraen u kolektivnoj svijesti, je utemeljenje kolektivnog
ivota ije je glavno svojstvo da prirodni svijet koji vlada
pojedincima preobraava u drutveni i moralni svijet kojim vladaju
ljudi.Moral je nain na koji je pojednac povezan u drutvenu
strukturu.
19. to su za Durkheima institucije i na temelju ega one
postoje?
Durkheim se suprotstavljao gubljenju individualnog u kolektivnom
i zagovarao je razvoj osobne autonomije i individualnih razlika kao
jedine odrive osnove istinskog individualizma. Sukladno tome on je
pokuao definirati posredene institucije izmeu pojedinca i drave,
naglaavajui njihovu drutvenu funkciju koja ne moe postojati bez
moralne discipline. Funkcija institucija je gotovo religijskua u
tom smislu to izraavaju sustav kolektivnih vjerovanja i praksa,
koji nalau pokornost, simbole i osjeaje pod ijim se utjecajem
drutvo preobraava u zajednicu u kojoj se individualne razlike
stapaju u vrsto jedinstvo.
20. Samoubojstvo, anomija kod Durkheima(Anomijsko,
altruistino)
Pojam anomije Durkheim je statistiki ilustrirao prouavanjem
samoubojstva pokuao je objasniti kako je samoubojstvo povezano sa
problemima drutvene kohezije i zajednikih drutvenih veza.
Prouavanje samoubojstva odnosi se s jedne strane na patoloki
aspekt modernog drutva, a s druge na odnos izmeu pojedinca i
kolektiva. On opisuje 3 tipa samoubojstva koji su povezani s
njegovom teorijom morala i drutvene solidarnosti:
1. EGOISTINO javlja se kod onih koji nisu integrirani u
socijalnu grupu tj. previe su okrenuti sebi.
2. ALTRUISTINO - (udovica u Indiji koja je spaljena na lomai
zajedno sa umrlim muem) - javlja se kod velike integriranosti u
grupu, kod koje se nije sposobno pruiti otpor udarcu sudbine,
karakterizirano je stanjem energije i strasti na psiholokom
planu
3. ANOMIJSKO do stanja anomije u kojem bi pojedinci mogli biti
skloni samoubojstvu moe doi i u sluaju raznih ekonomskih lomova
kada nastaju kasni poremeaji, ali i zbog drugih socio-kulturnih
imbenika poput brane ili religijske situacije pojedinca.
Dogaaj samoubojstva definirao je kao izvanjski, kao drutvenu
injenicu povezanu s odreenim tipovima drutvene strukture. U
samoubojstvu Durkheim utvruje brojne korelacije izmeu stope
samoubojstva i specifinih sociokulturnih elemenata. Ona su
individualni fenomeni iji s uzroci bitno drutveni
21. Podjela rada
Durkheim razrauje teoriju povijesne evolucije u kojoj drutva
prelaze iz stanja mehanike solidarnosti u stanje organske
solidarnosti taj proces je odreen strukturom podjele rada.
Porijeklo podjele rada povezano je s odnosom pojedinca prema
drutvenoj solidarnosti.
1. MEHANIKA SOLIDARNOST
oblici solidarnosti definirani su kao predindustrijski,
svojstvena im je neizdiferencirana drutvena organizacija koju
karakterizira slinost funkcija i zajednika svijest.
- strukturu tvore male grupe ili plemena ije organe koordinira
neki sredinji autoritet
- obiljeava ih nizak stupanj meuzavisnosti, slabost socijalnih
veza, mali obujam stanovnitva
- glavnu ulogu igraju kolektivni osjeaji i vjerovanja a ne
individualna svijest
2. ORGANSKA SOLIDARNOST
- temelji se na podjeli rada i diferencijaciji, drutvenu
strukturu karakterizira visok stupanj nezavisnosti, industrijski
razvoj, veliki obujam stanovnitva
- solidarnost se temelji na razliitosti i jaanju drutvenih
veza
- svako utoliko vie ovisi o drutvu ukoliko je rad u veoj mjeri
podijeljen, a s druge strane svaije je djelovanje utoliko vie
osobno ukoliko je vie specijalizirao
- sustav organske solidarnosti upuuje na sustav diferenciranih i
specijaliziranih funkcija ujedinjenih odnosima meu razliitim
dijelovima
Ako ovaj proces evolucije drutva nije reguliran konsenzusom
moralnih vjerovanja on dovodi do moralnog nereda i egoizma
22. Durkheim - Anomija i drutvu u kojem se nalazi
Anomija kljuan pojam u Durkheimovoj sociologiji. Poistovjeena je
s ciljevima pojedinca i njihovim moguim ostvarenjem. Ti ciljevi i
elje djelomino su bioloki a djelomino drutveni. D. je industrijsko
drutvo 19. st. analizirao kao drutvo u kojem su regulacijske norme
stjecanja slabo institucionalizirane ili odsutne. Upravo je tu
odsutnost normi D. analizirao kao anomiju, kao situaciju koja se
dogaa kada je drutvo pogoeno nekom tekom krizom ili naglim
promjenama. To su, npr, situacije ekonomskih nepogoda koje dovode
srozavanja pojedinaca na nii ekonomski status od prethodnog.
Stanje anomije obiljeeno je strastima koje bivaju manje
disciplinirane ba onda kada im je potrebna poveana disciplina. No
individualne se strasti mogu obuzdati samo autoritetom koji svi
potuju i spontano mu se preputaju. Samo drutvo ima tu mo da
uspostavlja zakon i utvruje granicu koju strasti ne smiju
prekoraiti. On istodobno kritizira neuspjeh indust drutva da
ostvari normalnu podjelu rada koja bi mogla adekvatno regulirati
ljudske strasti i uspostaviti normalan odnos izmeu prirodne i
drutvene nejednakosti.
Anomija je, prema tome, izraz rastue autonomije ljudskih
subjekata koji se bore protiv drutvenih sila usredotoenih na
kontrolu i poricanje njihovih interesa. Pojam anomije statistiki je
ilustrirao prouavanjem samoubojstva.
Znaajke drutva u anomiji:Drutvo koje se nalazi u anomiji ima
veliku koliinu patolokih pojava zbog gubitka autoriteta. Takoer,
drutvo u anomiji ima veu stopu samoubojstva. Drutvo postaje anomino
kada dolazi do napretka znanosti i industrije dok moralni napredak
nije se razvio sukladno sa ostalim napretkom- tradicionalne moralne
vrijednosti vie nisu autoritet na njihovu mjesto moraju doi nove
norme. U modernom drutvu zbog industrijalizacije napretka dolazi do
velike diferencijacije i anomije- anomijska podjela rada odgovorna
je za klasni sukob industrijske krize koje zamjenjuju organsku
solidarnosti.
WEBER (1864. 1920.)
- DJELA: Protestantska etika i duh kapitalizma, Gospodarstvo i
drutvo
23. Razumijevajua sociologija
Weber u svom djelu Gospodarstvo i drutvo ve na samom poetku daje
definiciju sociologije. Za njega ona je znanost koja eli razumjeti
i tumaiti drutveno djelovanje i time objasniti ono to je uzrono u
njegovu toku i u njegovim posljedicama. Osnovni cilj tako shvaene
socioloke znanosti je razumijevanje drutvenog djelovanja. Razumjeti
neko drutveno djelovanje nije isto to i objasniti, ve to znai
zahvatiti smisao tj protumaiti znaenje to ga tom djelovanju pridaje
djelujua osoba. Drutveno djelovanje koje je predmet sociologije je
zapravo djelovanje obdareno znaenjem. Za Webera je razumijevanje
osnovni metodoloki postulat drutvenih znanosti.
24. Vrijednosna neutralnost
Weberovo stajalite je posve drukije od pozitivizma 19stoljea. On
smatra da je promatrane fenomene nuno razlikovati od vrijednosti
kojima ih prosuujemo to je tematika vrijednosne neutralnosti.
Vrijednosti su temeljne kulturne orijentacije koje motiviraju na
izbor i nae ponaanje. Ono to je bitno je da Weber pravi razliku
izmeu vrijednosnih sudova i odnosa prema vrijednostima. Vrijednosni
sudovi su tvrdnje kojima suoeni s nekim fenomenom izraavamo
miljenje, oni su osobni i subjektivni. Odnos prema vrijednostima je
postupak selekcije i organizacije objektivne znanosti. Socijalni
znanstvenik ne moe se odrei pozivanja na vrijednosti i to iz 2
razloga. S jedne strane one su dio smisla to ga akteri pridaju
svome djelovanju, a s druge strane on se poziva na svoje
vrijednosti jer ih ne moe zaobii on je ovjek i kao takav smjeten je
u odreeni drutveni i povijeni kontekst. Ono pak to jami
objektivnost rada sociologa je njegovo nastojanje da bude svjestan
vlastitih subjektivnih sklonosti i da zna staviti u zagrade
vlastito vrijednosno stajalite.
25. Drutveno djelovanje
Sociologija je za Webera znanost koja se bavi ljudskim
djelovanjem, ali to djelovanje nije bilo kakvo djelovanje, nego je
ti izriito drutveno djelovanje koje je po svom znaenju i usmjerenju
povezano s drugima. Weber prije svega pravi otru razliku izmeu
ponaanja i drutvenog djelovanja. Djelovanje je samo ono ponaanje
koje ima neko znaenje za onoga koji obavlja radnju. Drugim rijeima
djelovanje se razlikuje od ponaanja zbog toga to ima onu unutarnju,
subjektivnu stranu koju moemo razumjeti. Da bi se neko ponaanje
moglo svrstati u kategoriju drutvenog djelovanja ono mora ispuniti:
1. Nosilac radnje mora pridavati neko znaenje svom djelovanju 2.
Nosilac radnje mora uzimati u obzir ponaanje drugih te smisaono
orijentirati svoje djelovanje prema njima .
IDALNI TIP To je konstrukcija miljenja, sredstvo spoznaje kojim
se slui znanstvenik. Razliiti fenomeni i smisao to im ga pridaju
subjekti razlikuju se od sluaja do sluaja, ali sociologija kao
znanost tei generalizaciji i idealni tip je upravo sredstvo kojim
se ostvaruje taj proces generalizacije. To je apstrakcija iji se
cilj sastoji u tome da beskonanu raznolikost fenomena reducira na
skup prikladnih i upotrebljivih kategorija.
26.Weber svrsishodno udruivanje?
Udrueno djelovanje: u tenji da se zadovolji neka odreena potreba
ili se postigne neki cilj, ljudi se udruuju i usklauju svoje
interese. Ovo djelovanje je djelovanje u zajednici onda kada je:
smisaono upravljeno na oekivanja koja se temelje na odredbama,
njegovo zakonodavstvo je svrsishodno racionalno uslijedilo kao
posljedica s obzirom na oekivano djelovanje udruenih i njegovo se
smisaono usmjeravanje zbiva subjektivno svrsishodno racionalno.
27. Protestantska etika i duh kapitalizma
Weber smatra da je nastanak kapitalistikog poduzetnitva mogu
jedino uz pojavu prikladnog kulturnog oblika ekonomskog djelovanja
usmjerenog na stjecanje profita koji ne slui za neposrednu potronju
ve se redovno koristi za ponovno ulaganje i uveanje proizvodnje.
Rasprava o protestantskoj etici i duhu kapitalizma pokuava
definirati izvore nastajanja kapitalizma koji su u ovom sluaju
pronaeni u religijskoj kulturi protestantizma.
Za njega nastanak kapitalistikog drutva mogu je jedino uz pojavu
prikladnog kulturnog oblika ekonomskog djelovanja Kapitalistiku
privredu karakterizira orijentacija prema dobiti, a krajnji cilj
kapitalizma je profit, no Webera zanima subjektivna strana
kapitalistike privrede. Za njega kapitalizam nije samo skup
mehaniki povezanih ustanova i odnosa glavni princip kapitalistikog
naina proizvodnje je KAPITALISTIKI DUH, pogled na svijet. Taj
kapitalistiki duh se u svojoj osnovi suprotstavlja
tradicionalizmu.
Weber je smatrao da je kalvinistika struja koja se razvila iz
protestantizma najpogodniji kulturni oblik za razvoj kapitalizma.
Protestantizam jae naglaava svjetovni ivot, velianje astetskih
dunosti dovedeno je u vezu sa svjetovnim dunostima, a iz tog
prevrednovanja stvoren je pojam Beruf profesija njime su
protestanti izricali sakralni karakter profesionalnih zadaa svakog
pojedinca. Veoma vana je i predestinacija due samo bog ima mo koja
nam daje mogunost spasenja ili gubitka, ov nema nikakvu mo kojom bi
utjecao na boga. Uspjeno obavljanje vl profesionalnih zadaa u tom
se smislu oblikuje kao odgovor na psiholoke pritiske
predestinacije. Spas se ne moe ishoditi dobrim djelima ili
sakramentima, ali se njegova sigurnost dobiva uspjehom poduzetnikog
nastojanja.
28. RACIONALIZACIJA
Znai oznaava da znanje o tome ili vjerovanje u to da samo ako se
hoe , moe se u svako doba saznati da naelno govorei nema
tajanstvenih sila koje ulaze u igru, u naelu moe se svim stvarnim
vladati putem prorauna.
U Gospodrastvu i drutvu racionalizacija se pojavljuje kao
process modernosti koji karakterizora sva podruja ivota. Tip znanja
koji racionalizacija zahvaa je utemeljen u naelu u vjerovanju da se
svima moe vladati, kalkulirati. Sve odvija po naelu to je korisnije
uinkovitije, produktivnije uz to manje trokova (kapitalizam).
Ciljnoracionalnodjelovanje zamjenjuje tradicionalno i vrijednosno
djelovanje.
1. Formalna racionalnost u modernom zapadnom drutvu, susreemo ju
u ekonomskom i pravno politikom podruju, dolazi do izraaja u
rutinskim ponaanjima unutar birokracije. Aktere dri u vrstim
strukturama, uspostavlja se na tetu etikih odnosa bratstva
2. Materijalna racionalnost karakterizira ju traenje rezultata i
li zadovoljavanje etikih naela
29. Drutveno djelovanje, sporazumno djelovanje, savez?
Drutveno djelovanje:ono djelovanje koje je ispunjeno znaenjem to
djelovanje ima subjektivnu stranu koju moemo razumjeti, onaj koji
djeluje mu pridaje znaenje te ga smisaono orijentira sukladno
ponaanju drugih.
Afektivno djelovanje: subjektivno smisleno djelovanje; potaknuto
je emocijama, u skladu sa trenutnim duevnim stanjem.
Djelovanje u zajednici: sastoji se od smisanog upravljanja na
oekivanja odreenog ponaanja kod drugih a potom procjenjivanja
kolike su anse uspjeha vlastitog djelovanja.
Udrueno djelovanje: u tenji da se zadovolji neka odreena potreba
ili se postigne neki cilj, ljudi se udruuju i usklauju svoje
interese. Ovo djelovanje je djelovanje u zajednici onda kada je:
smisaono upravljeno na oekivanja koja se temelje na odredbama,
njegovo zakonodavstvo je svrsishodno racionalno uslijedilo kao
posljedica s obzirom na oekivano djelovanje udruenih i njegovo se
smisaono usmjeravanje zbiva subjektivno svrsishodno racionalno.
Sporazum: je injenino stanje da djelovanje upravljeno na
oekivanje ponaanja drugih ima ansu da vidi ta oekivanja ispunjenima
jer objektivno postoji vjerojatnost da e drugi ta oekivanja,
usprkos nepostojanju dogovora smatrati smisaono valjanima za svoje
ponaanje
Ustanova: su oblici udruivanja. Njihovo djelovanje je ponajprije
ureeno propisima koja su stvorili ljudi i to ovisno o sredstvima i
svrhama. Sudjelovanje u drutvenom djelovanju se odvija normalno i
bez ljudskog htijenja
Savez: je djelovanje koje je upravljeno na sporazumu. U savez se
pojedinac ukljuuje sporazumno, postoje odreene osobe koje izdaju
sporazumne odredbe za djelovanje i koji upotrebljavaju silu kako bi
prinudili sudionike da djeluju kako oni ele.
30. Weber autentian ovjek etika odgovornosti & etika
uvjerenja
Proces racionalizacije dovodi moderne ljude u proturjenu
situaciju. S jedne strane imaju mogunost efikasnijeg vladanja
ivotom, a s druge strane izvrgava ih politeizmu vrijednosti. Od tud
Weber izvodi 2 idealnotipske etike: etiku uvjerenja i etiku
odgovornosti. Pristalice etike uvjerenja je ovjek principa,
nepokolebljive istoe, voen jedino osjeajem dunosti spram onoga to
smatra svojom obavezom, bez obzira na posljedice (revolucionarni
sindikalisti). Suprotno tome, pristalice etike odgovornosti
procjenjuju najprikladnija sredstva za postizanje cilja. Svjestan
je cilja koji eli postii, odgovornosti spram drugih i posljedica
koje iz toga mogu proizai. Navedena distinkcija ne iskljuuje
mogunost djelovanja s uvjerenjem i smislom odgovornosti u odanosti
nekom cilju. To jedinstvo Weber vidi u AUTENTINOM OVJEKU. On smatra
da se moderan pojedinac mora saivjeti sa idejom odgovornosti za
smisao koji pridaje ivotu i za posljedice koje proizlaze iz njegova
izbora.
31. Objasni i navedi razlike konflikta izmeu webera i marxa ;
pomirdba konfliktne teorije?
Jedna od znaajki Weberove sociologije je usredotoenost na
konfliktnu dimenziju. On za razliku od Durkheima ne velia red i
koheziju unutar drutvenog svijeta, ve pokazuje kako su red i
kohezija uvijek manjkavi, te u tom pogledu je vie slian Marxu. No,
za razliku od marxa on problem sukoba ne utapa u
filozofskopovijensnu logiku u kojoj se sukob pojavljuje kao pokreta
procesa s odreenim smjerom. Kod Webera klasni sukob nema povlatenu
ulogu, on za razliku od Marxa klasu shvaa kao dio drutvene
stratifikacije sa mnotvo elemenata, gdje je klasa samo jedan od
elemenata te stratifikacije. Weber smatra da klasu ne treba
analizirati kao realnost ve treba analizirati situaciju klase. U
tom smislu klasa oznaava samo skup osoba koje se nalaze u istoj
situaciji ili u slinim uvjetima.
KARL MARX (1818. 1883.)
- DJELA: Rani radovi, Njemaka ideologija, Manifest komunistike
partije, Najamni rad i kapital, Kapital
32. Marx- 4 tipa otuenja, objasnit
Radnik postaje utoliko siromaniji, ukoliko proizvodi vie
bogatstva, ukoliko njegova proizvodnja dobiva vie na moi i
opsegu.Radnik postaje utoliko jeftinija roba, ukoliko stvara vie
robe.Poveanjem vrijednosti svijeta stvari raste obezvreivanje
ovjekova svijeta u upravnom razmjeru.Rad ne proizvodi samo robe; on
proizvodi sebe sama i radnika kao robu, i to u razmjeru u kojem
uope proizvodi robe.
Predmet proizveden radom suprotstavlja se radniku kao tue bie,
kao sila nezavisna od proizvoaa. Proizvod rada jest rad koji se
fiksirao u jednom predmetu, a to je opredmeenje rada. Sam rad
postaje predmet kojeg radnik moe domai samo najveim naporom i
sasvim neredovitim prekidima. Sve te konzekvencije nalaze se u
odreenju, da se radnik prema proizvodu svoga rada odnosi kao prema
tuem predmetu. Iz toga slijedi da ukoliko radnik vie stavlja u
predmet koji proizvodi utoliko manje zadrava u sebi. Radnik stavlja
svoj ivot u predmet; ali sada ivot ne pripada vie njemu nego
predmetu.
Otuenje rada sastoji se u tome da je radniku rad vanjski, da se
on u svom radu ne potvruje, nego porie, da se ne osjea sretnim, da
ne razvija slobodnu fiziku i duhovnu energiju nego upropatava svoj
duh. Njegov rad nije dobrovoljan, nego prisilan. Stoga je rad
sredstvo da se zadovolje potrebe izvan njega.
etiri karakteristine vrste otuenja:
1. Otuenje proizvoaa od proizvoda vlastitog rada- odnos radnika
prema proizvodu svoga rada kao predmetu koji mu je stran i koji
njim vlada.
2. Otuenje radnika od akta proizvodnje- odnos radnika prema
njegovoj vlastitoj djelatnosti kao prema tuoj djelatnosti koja mu
ne pripada.
3. Otuenje generike (rodne) sutine ovjeka- otueni rad ini
ovjekovu rodnu sutinu, kako prirodu tako i njegovu duhovnu rodnu
mo, njemu tuom sutinom, sredstvom njegove individualne
egzistencije.
4. Otuenje ovjeka od ovjeka- ako se ovjek sam sebi
suprotstavlja, onda se njemu suprotstavlja drugi ovjek.
33. Materijalistiko poimanje povijesti
MATERIJALISTIKO PIMANJE POVIJESTI Materijalistiko shvaanje
pov-Ljuska se povijest ne moe razumjeti u terminima povijesti duha
ve kao povijest razliitih naina proizvodnje koji su se sukcesivno
oblikovali u vremenu. To je povijest tehnika i materijalnih
sredstava neophodnih za proizvodnju i povijest oblika drutvenih
odnosa unutar kojih se tehnike i materijalna sredstva koriste. Tu
Marxa posebno zanima razumijevanje logike prema kojoj se odvija taj
prijelaz iz jednog naina proizvodnje u drugi. Klju njegova
razumijevanja drutvene promjene jest stalno obnavljajua
proturjenost ljudske povijesti izmeu proizvodnih snaga i odnosa
proizvodnje. Glavna ideja materijalistikog poimanja povijesti, tj.
stav da se ljudska povijest ne moe potpuno razumjeti ako se ne
uzimaju u obzir materijalni uvjeti ovjekova drutvenog ivota,
predstavlja jednu od nezaobilaznih pretpostavki cjelokupne
socioloke misli. Ljudi se samostvaraju radom u odreenom drutvenom
kontekstu i u odnosima s drugima. Povijest je stalna preobrazba
ljudske prirode, proizvoenje individuuma pomou rada.
34. 3 STADIJA DRUTVENOG RAZVOJA
Povijesni razvoj karakteriziraju specifini naini proizvodnje to
znai da se drutvo razvija kroz razliite stadije od robovlasnikog,
preko feudalnog pa do kapitalistikog
1. Robovlasniki- odnos roba i robovlasnika, radnici nemaju
prava, ovise o robovlasniku i sav profit ide robovlasniku. Radnik
nije otuen od svog proizvoda
2. Feudalni- odnos kmeta i feudalca, feudalac posjeduje sredstva
proizvodnje i zemlju koju daje kmetu na koritenje a manji dio
proizvoda ostaje kmetu za preivljavanje. Takoer, radnik nije otuen
od svog proizvoda
3. Kapitalistiki- odnosa proletarijata i buruazije, kapitalist
posjeduje sredstva za proizvodnju, posjeduje i konani proizvod dok
radnik se otuuje od svog rada i dobiva umjesto toga novac. I
kapitalisti dobivaju viak proizvodnjetj. profit.
35. razdvajanje kapitala, zemljine rente, rada moe biti pogubno
za radnika", tko je autor citata i u kojem djelu, definiraj kljune
pojmove (4) i pomou toga objasni citat
Kapital- skup dobara, vrijednost koja svojemu vlasniku donosi
novu vrijednost. Prema Marxukapital je upravljaka vlast nad radom i
njegovim proizvodima
Kapitalizam-naziv za privredni i drutveni poredak u kojem je
glavni pokreta privrednog ivota profit.
Nadnica-plaa, novac koji se ugovori za jedan dan rada, Prema
Marxu nadnica se odreuje neprijateljskom borbom izmeu kapitalista i
radnika u kojoj nuno pobjeuje kapitalist.
Nacionalna ekonomija - narodna privreda, znanost kojoj je cilj
sustavno prouavanje pojava i zakona privrednog ivota naroda.
Zemljina renta- prema Marxu: Zemljina renta moe se promatrati
kao proizvod prirodne sile, upotrebu koje vlasnik posuuje
zakupcu
CitatRazdvajanje kapitala zemljine rente i kapitala za radnika
je smrtonosno- Zemljoposjednik i kapitalist mogu svojim prihodima
dodavati industrijsku dobit, dok radnik svom industrijskom prihodu
ne moe dodavati ni zemljinu rentu ni kamatu od kapitala.
Razdvajanje kapitala, zemljinog vlasnitva i rada samo je za radnika
neizbjeno,sutinsko i tetno razdvajanje. Kapital i zemljino
vlasnitvo ne moraju ostati u toj apstrakciji ali radnikov rad mora.
Praktiproizvopredm svijeta- ivotinja s jedne strane proizvodi samo
zato to treba neposredno za sebe, ona proizvodi jednostrano, dok
ovjek proizvodi univerzalno. ivotinja proizvodi pod vlau svoje
fizike potrebe dok ovjek proizvodi i kad je slobodan od fizike
potrebe i istinski proizvodi telkoslobien od nje. ovjek reproducira
cijelu prirodu i slobodno se suprotstavlja svom proizvodu. ovjek
oblikuje i prema zakonima ljepote i po mjeri i potrebi vrste kojoj
pripada. Stoga se ovjek potvruje kao rodno bie ba u obradi
predmetnog svjeta. Predmet rada je stoga opredmevanje ovjekovog
rodnog ivota.
GEORG SIMMEL (1858. 1818.)
DJELA: Problemi filozofije povijesti, Filozofija novca, Kant,
Drutvenost, Temeljni problemi filozofije.
36. Simmel podjela sociologije
Simmel u svom djelu Temeljna pitanja sociologije, pod utjecajem
Kanta, utvruje tri podruja koja po njegovom miljenju tvore
problemsko polje socioloke znanosti:
1. OPA SOCIOLOGIJA socioloko prouavanje povijesnog ivota i
razvoja. Ona se bavi ukupnou povijesnog ivota oblikovanog kroz
interakciju.
2. FORMALNA SOCIOLOGIJA socioloko prouavanje formi interakcije
nezavisnih od povijesti.
3. FILOZOFSKA SOCIOLOGIJA socioloko prouavanje epistemolokih i
metafizikih aspekata drutva. Ona svjedoi o Simmelovu nastojanju da
se prizna vanost filozofskih postavki za razvoj sociologije kao
akademske discipline.
37. DRUTVENE FORME
Odbacuje globalnu koncepciju drutva u korist odreene koncepcije
meusobnog udruivanja pojedinaca. To udruivanje odvija se bez
prestanaka posredstvom neprekidnih kretanja pojedinaca koje se
kristalizira u odreenim DRTVENIM FORMAMA. Masivni pojam drutva je
manjkav. On smatra da drutvo postoji svugdje gdje ljudi uzajamno
djeluju i kroz razne forme udruivanja stvaraju trajno i polazno
jedinstvo. Te forme to ih stvara sam drutveni ivot glavni su
predmet sociologije koja ih nastoji odvojiti od sadraja.
Stoga, forme su MODELI UDRUIVANJA razliita i konstitutivna
posredovanja koja govore o pravilnosti ljudske prakse. Simmelove
forme imaju ponajprije ulogu POSREDOVANJA one omoguuju da se unutar
poetne razdvojenosti ljudi i drutva, istodobno shvati trajnost
drutvenog ivota i njegovog neprestanog ponovnog stvaranja.
38. Stranac
lik stranca se pojavljuje kao vaan simbol modernog posredovanja.
Tema stranca dolazi do izraaja kao oblik sinteze izmeu lutajueg
ivota i vezanosti za neko mjesto, odnosno kao oblik
samoposredovanja odreene grupe. Kao i spram novca, odnos sa
strancem obiljeen je pokretljivou, objektivnou i apstrakcijom.
Stranac je prije svega simbol unutarnjeg i izvanjskog posredovanja
grupe. Pomou posebnog odnosa to ga odrava sa strancem grupa
uspijeva, njegovim posredovanjem, iznova stvoriti odnos sa samom
sobom.
39. Lik ambivalentnosti ivota-Lik blazirana ovjeka
Za Simmela je blaziranost fenomen due koji najvie dolazi do
izraaja u velikom gradu. Blaziranost je ambivalentan stav prije
svega zbog toga to proizvodi ekstremnu formu subjektivizma naspram
rastueg objektivizma svijeta. Blaziranost pomou ravnodunosti titi
pojedinca od pretjerane razdraenosti kojoj je izvrgnut u velikom
gradu.
40.to Simmel podrazumijeva pod intelektualizacijom ivota u
moderni i kako se utjecaj novca oituje u tome?
Zahvaljujui tome to napredovanje novane razmjene dovodi do sve
ire upotrebe supstituta i simbola koji vie nemaju nikakvu
materijalnu vezu s predmetima koje predstavljaju, novac postaje
pukim simbolom. Rast intelektualnih sposobnosti apstrakcije
karakterizira epohu u kojoj novac sve vie postaje istim simbolom,
ravnodunim na vlastitu vrijednost. Intelektualnost nije drugo do
subjektivno predstavljanje objektivne organizacije svijeta. S jedne
strane, zahvaljujui intelektualizaciji ivota i pojaavanju nervne
stimulacije svojstvene velikim metropolama, svijest i osjeaj
razlike, osobito meu trenutanim iskustvima, poprima crte
razdraenosti. S druge pak strane, ista ta intelektualizacija stvara
naelo obrane subjektivnosti jer ovjek postaje proraunat, sve
racionalniji, podloan vladavini kvantitativnosti, ravnodunosti
spram svega to je uistinu individualno. Moderni ivot preobraava
odnose meu ljudima. S obzirom na to da je odvajanje od svijeta sve
naglaenije, da se sve moe prodati i kupiti, ovjek je primoran da u
predmetima nae vrstinu i snagu koju vie ne osjea u samom sebi.
Oslobaa se stvari pomou novca, ali time postaje jo ovisniji o onome
to konkretno posjeduje. Pojedinac je sve ovisniji o davanjima sve
veeg broja drugih pojedinaca a istodobno je sve nezavisniji od
svakog pojedinca i od osoba koje se skrivaju iza tih davanja.
41.Kako Simmel vidi ulogu novca i koji proces objanjava?
Kao univerzalni princip razmjene novac je simbol svih
posredovanja. Novac izraava meusobni odnos vrijednosti predmeta, on
izjednauje nejednake stvari. Zahvaljujui novcu stvari dobivaju
smisao u meusobnom doticaju. Posredstvom novca i putem razmjena
vrijednost nadilazi pojedince, upravo zbog toga svakodnevno
obrtanje novca oblikuje drutvo koje prelazi na posredovanje
simbolima. Novac je najprimjereniji simbol relativistikog odnosa
ovjeka i svijeta jer je on simboliki odraz svega to povezuje i
razdvaja drutveni ivot i subjektivni ivot. Posredstvom novca Simmel
pokuava ustanoviti odnos izmeu najfragmentarnijih i najpovrnijih
elemenata ivota i najdubljih i najbitnijih tendencija drutva.
Simmel smatra da novac mijenja svoju drutvenu funkciju: bio je
sredstvo za ostvarenje cilja, a postao je cilj sam za sebe.
42. SUBJEKTIVNO &OBJEKTIVNO / MODERNOST
Moderni akteri sumnjaju i opsjednuti su udnim subjektivnim
stvarima. ovjek se od prirodnih danosti opire, bori, razdvaja s
ovim prvotnim dualizmom otpoinje beskonaan proces izmeu SUBJEKTA
& OBJEKTA. Za njega modernost je dihotomija izmeu individualne
egzistencije i njezinih formi. Prema njemu iskustvo modernog ivota
proeto je disonancom izmeu SUBJEKTIVNE I OBJEKTIVNE KULTURE ta
razdaljina izmeu SUBJEKTA I OBJEKTA fenomenoloki obiljeava
modernost.
Sam pojedinac nastaje iz ina razdvajanja od svijeta, odvajanja
od univerzuma s kojim je bio stopljen. Simmel ima na umu da je
refleksivnost svijesti odmak od sebe same, njezina sposobnost da
sebe uzima kao objekt. To je temeljni i neprevladivi rascjep iz
kojeg proizlazi ovjekova mo unutarnjeg podvajanja. Drutvo je
objektivna forma subjektivnih svijesti.
KarlMannheim
43.Mannheim u svojoj ideologiji razlikuje suprotnosti
partikularno-totalno posebno-ope, koje su kombinacije mogue iz
toga? Ukratko objasni svaku.
(dok se u sluaju partikularno totalno suprotnosti gledita s koje
ga se provodi podjela tie pitanja oznaavaju li se kao ideoloke
pojedinane ideje ili cijela svijest i funkcionalizira li se
psiholoka ili nooloka razina, kod suprotnosti posebno ope postavlja
se pitanje je li drutveno uvjetovano miljenje svih strana
(ukljuujui i nau) ili samo naih protivnika)
Mannheim navodi da ako se u kritikoj analizi vlastito misaono
stajalite postavlja kao neproblematino, kao apsolutno a nasuprot
njemu se sve protivniko drutveno funkcionalizira, nije se proveo
odluujui korak prema sljedeoj fazi. Iako se ovdje takoer govori o
nekom totalnom pojmu ideologije , budui da se radi samo o
sociolokoj analizi protivnika ostaje se pri jednoj POSEBNOJ verziji
te teorije. Suprotno toj posebnoj, do OPE se verzije totalnog pojma
ideologije dolazi ako se posjeduje hrabrost da se kao ideologina ne
promatraju samo protivnika nego naelno sva stajalita, dakle i
vlastito.
44. 2 tipa ( znaenja) ideologije definirati
Mogue je razlikovati dva meusobno odvojena znaenja ideologije:
partikularni i totalni pojam ideologije.
1. PARTIKULARNI POJAM susreemo kada rije treba znaiti samo to da
se ne eli vjerovati odreenim idejama i predodbama protivnika. Njih
se smatra vie ili manje svjesnim prikrivanjima nekog stanja ije
istinsko spoznavanje nije u protivnikovu interesu. Mannheim smatra
kako se tada moe raditi o cijelom rasponu od svjesnog laganja do
polusvjesnog instinktivnog prikrivanja, od prijevare od strane
drugog do samozavaravanja.
2. TOTALNI POJAM IDEOLOGIJE ovaj tip ideologije govori o
ideologiji neke epohe ili neke povijesno-drutveno konkretno odreene
grupe recimo neke klase u tom se smislu misli na osebujnost i
ustroj totalne strukture svijesti te epohe odnosno tih grupa.
45.Slinosti i razlike izmeu pojmova ideologije?
Ono to je zajedniko ovim dvjema ideologijama je to to se ideje
protivnika ne pokuavaju shvatiti izravno razumijevanjem u ono to je
reeno, ve zaobilaznim putem razumijevanjem onog kolektivnog ili
individualnog subjekta koji te ideje izgovara i na stanju ijeg
bitka mi te ideje funkcionaliziramo. Ideje se shvaaju polazei od
stanja subjektova bitka, tako to se interpretiraju kao funkcije tog
stanja. Oba pojma ideologije funkcionaliziraju takozvane ideje na
nositelja i njegovo konkretno stanje u drutvenom prostoru.
Razlike: Dok partikularan pojam ideologije eli kao ideologije
oznaiti samo dio tvrdnji protivnika,a i taj dio samo s obzirom na
njihov sadraj, totalni pojam ideologije dovodi u patnje ukupan
protivnikov svjetonazor te eli i te kategorije razumjeti polazei od
kolektivnog subjekta.
U sluaju partikularnog pojma ideologije funkcionaliziranje se
kree samo na psiholokoj razini. Prema Mannheimu lai se ovdje jo
uvijek mogu razotkriti, sumnja u ideologiju jo uvijek nije
radikalna. Drugaije od totalnog pojma u kojem se govori da itava
epoha ivi u onom svijetu ideja, a mi u nekom drugom, te se ovdje
radi o funkcionaliziranju nooloke razine.
Partikularni pojam ideologije barata jednom psihologijom
interesa, a totalni mnogo vie formaliziranim pojmom funkcije koji
se, koliko je to mogue odnosi na objektivne strukturalne
povezanosti.
46. Kako se razvio moderni totalni pojam ideologije?
Prema Mannheimu prvo su se trebali poduzeti novi misaoni procesi
kako bi se kao sinteza mnogih preobrazbi koje su se kretale u istom
smjeru mogao ozbiljiti taj totalni pojam ideologije. Mannheim
iznosi faze u kojima postaje mogu taj totalni pojam ideologije.
Prvi najvaniji korak dogodio se nastankom filozofije svijesti.
Slika svijeta ovdje je strukturalno jedinstvo, a ne puka
raznolikost i ovdje dolazi do prvog otputanja u odnosu na ontoloki
dogmatizam za koji je svijet dan neovisno o nama. Drug korak je bio
taj da se totalno ideoloko gledite historiziralo. To je djelo
historine kole i Hegela. Oni polaze od toga da je slika svijeta
jedinstvo i da se moe zamisliti samo u odnosu spram subjekta. Tada
se dodaje smisao da je zapravo rije o jedinstvu koje se
transformira u povijesnom postojanju. Najvaniji korak prema
stvaranju modernog totalnog pojma ideologije nastao je z
povijesno-drutvenog kretanja. Kada nositelj povijesne svijesti vie
nije bio narod, nacija, nego je to postala klasa, a teorijska
tradicija je prihvatila uvid da se strukture drutvenog tijela
diferenciraju u smjeru drutvenih napetosti.
47.Problem lane svijesti
Znanje o mogunosti neke lane svijesti religijskog je porijekla i
kao takvo sa stajalita moderne pripada misaonom nasljeu. Kao
problem se pojavljuje uvijek kada okolni svijet pone dvojiti u
autentinost svojih osjeta li misli. ako se u nama pojavi sumnja da
imamo lanu svijest onda se bojimo zakazivanja pred jednom unutar
svjetskom intencijom. Kod vrijednosnog pojma ideologije lana
svijest zakazuje na bitak koji se iznova oblikuje u uvijek novim
duevnim procesima. Ve se iz toga moe razumjeti zato se cijela
energija , koju dijalektika misli prisiljava da se odrekne tenje za
nadvremenskim vrijednostima, usredotouje na razlikovanje zbiljskih
i nezbiljskih misli jednog doba.
48. Soc znanja
Distinkcija izmeu partikularnog i totalnog pojma ideologije
predstavlja poetni korak u pokuaju utemeljenja soc znanja. pojavom
ope verzije totalnog pojma ideologije iz pukog nauka o ideologiji
nastaje soc znanja. U soc znanja dogaa se to da se u obliku
izvjetaja o situaciji susreemo i sa stanjem naeg vl miljenja koje
je postalo kritino i sklopove proimamo intencijom koja je usmjerena
prema totalitetu. Mannheim kae da se ovjek mora iznova nauiti
misliti ako se u razvoju miljenja pojave nove situacije miljenja.
Mannheim eli utemeljit socznanja za teorijsko i politiko
djelovanje. Ideologija,kao drutvena pojava, moe biti predmetom
sociolokog prouavanja i istraivanja, koje pripada podruju
sociologije znanja
49. Vrijednosno neutralni totalni i opi pojam ideologije
zadaa takvog vrijednosno neutralnog prouavanja ideologije bit e
istraivanje konkretne partikularnosti pojedinih stajalita njihovih
uzajmih meuodnosa u povezanosti s ukupnim drutvenim dogaanjem.
Vrijednosno neutralna panorama povijesti vodi u relacionizam.
Relacionizam znai meusobno odnoenje svih elemenata smisla i njihovu
uzajamno utemeljujuismisaonost u nekom odreenom sistemu. Ono to se
tematizira pri vrijednosno neutr. Istra ideologije stlno je
odnoenje svake spoznaje i u njoj sadranih osnovnih elemenata spram
sklopova smisla. Vrjednnetr pojam ideol koji je isprava samo elio
promatrati i istraivati povijest ivota koje se uvijek drukije
oblikuje, pretvara se u vrednujui, spoznajno-teorijski pojam i u
ontoloko-metafiziko vrednovanje. Mannheim istie kako se u fazi
razvoja naih misli vrijednosno neutralan stav pretvara u instrument
borbe protiv odreenog stava te time u potvrivanje odreenog pogleda
na svijet iz kojeg tek nastaje sam vrijednosno-neutralan stav.
50. Ideologija
Ideologija je skup uvjerenja, ideja i projekcija preko kojih ue
ili ire drutvene grupe, socijalni, politiki i kulturni pokreti
izraavaju svoj drutveni interes i tee uspostavi svoje hegemonije
ili poboljanju vlastitog poloaja. To je eksplicitni ili openito
organizirani sustav ideja i sudova koji slui za opisivanje,
objanjavanje, tumaenje ili opravdavanje poloaja neke grupe ili
nekog kolektiviteta i koji, uglavnom se nadahnjujui vrijednostima,
zagovara odreeno usmjerenje povijesnog djelovanja te grupe ili tog
kolektiviteta.
Horkheimer i Adorno
51.Razlika izmeu tradicionalne i kritike kole
Tradicionalna teorija je apstrahirana iz znanstvenog pogona koji
funkcionira unutar danog stupnja diobe rada. Ona odgovara
djelatnosti znanstvenika koju on obavlja pored svih drugih drutv
djelatnosti a da pritom nije jasna veza meu pojedinim
vrijednostima. Stoga se u toj predob javlja samo njeno znaenje u
izoliranoj sferi u kojoj se pod povijesnim pretpostavkama
proizvodi. Tradicionalnom je miljenju izvanjska geneza odreenih
sadraja, praktina primjena pojmovnih sistema na te sadraje i
njegova praktina uloga. Kritika teorija je proizvod grupe njemakih
neomarksista nezadovoljnih marksistikom teorijom, posebno njenom
naklonou prema ekonomskom determinizmu. Suvremena samospoznaja
ovjeka nje matematika prirodna znanost koja se pojavljuje kao vjeni
logos, nego kritika teorija postojeeg drutva koja je zainteresirana
za umne prilike. Kritika teorija drutva povezala je rastavljenost
izmeu individuuma i drutva zbog koje pojedinac naznaene prepreke
svojoj aktivnosti prihvaa kao neto prirodno.
52. Horkheimer i Adorno- kultura u modernom drutvu i njen
utjecaj na pojedinca?
Autori uoavaju da se kultura proizvodi i prodaje poput sve
ostale robe. Kulturna industrija se moe shvatiti kao struktura koja
kontrolira modernu kulturu nudei nam lanu i upravljanju kulturu.
Kulturna industrija je ozbiljila ovjeka kao bie roda, svatko je ono
ime moe nadomjestiti svakog drugog. Zabavljati se znaci zaboraviti
patnju, bijeg od loe zbilje, ali to je mnogo vanije, to je bijeg od
otpora, osloboenje od kritikog razmiljanja. Dakle, glavna funkcija
zabave jest zaglupljivanje ljudi. Adorno i Horkheimer smatraju kako
je kulturna industrija sredstvo manipulacije, pomou nje moe se
upravljati potrebama potroaa. Jedno od njenih sredstava je,
primjeuju autori, ideologija sluajnosti. Velia se element
sluajnosti, npr. koja ce pjesma postati hit, koja statistica
junakinja, itd. Time se ljudima daje na znanje da napor ne vodi
niemu, jer srea nema veze s njihovom koliinom rada i truda. Kako
kulturna industrija ne moe proglasiti ivot smislenim, njena
ideologija jest neodreenost i monotonija; smisao se prikazuje u
samom opstanku. Samim time autori smatraju da ideologija slui
opravdanju daljnjeg postojanja i nepromjenjivosti sistema.
Razlog zbog kojeg kulturna industrija moe tako manipulirati s
individualnou autori vide u tome da se u njoj oduvijek
reproducirala lomljivost drutva. autori pesimistino kau kako je
sistem, njena ideologija i mo uvjeravanja/zaglupljivanja
jednostavno prejaki.
U svijetu u kojem se svima neto nudi autori navode reklame kao
prikaz vladajueg ukusa. Oni smatraju da prosjenost nije neto ime
kulturna industrija tei, jer biti prosjean znaci spadati u kult
jeftinog. Potroaima nita vie nije skupo, a autori to objanjavaju
nestankom kritike i potovanja u kulturnoj industriji. Autori
prepoznaju bitnu karakteristiku kulturne industrije nagrade. Te
besplatne stvarice i razni darovi koje sluatelji/gledatelji
radija/televizije dobivaju odraavaju se na oblikovanje stava
potroaa koji kulturu odbacuje u drugi plan jer ona postaje samo
dodatak.
Medu bitnim znaajkama kulturne industrije autori takoer navode i
jezik, koji utjee na reklamni aspekt kulture i postaje nositelj
znaenja. Oni zamjeuju i utjecaj naina izgovorene rijei, te
objanjavaju da veina ljudi odreene rijei izgovara ba kao i spiker
na radiju zakljuujui da su i geste i jezik sluatelja/gledaoca
proete kulturnom industrijom.
53. Na koji nain se oituje iskrivljena svijest graanskog
znanstvenika liberalne ere?
Oituje se u najrazliitijim filozofskim sistemima. Proizvodnja se
shvaa kao stvaralaka suverenost miljenja. Budui da se sva svojstva
predmeta rastvaraju u misaona odreenja, kao rezultat tog rada se ne
moe predstaviti nita vrsto i materijalno. Ono na emu je sve
utemeljeno i na to smjeraju svi ljudski napori jest odreujua i
sjedinjujua funkcija. Proizvodnja je proizvodnja jedinstva a sama
proizvodnja je proizvod. Napredak u svijesti slobode sastoji se u
tome da se iz bijednog isjeka svijeta koji znanstvenik vidi izrazi
svijet u cjelini u obliku diferencijalnog kvocijenta. Ako u buduem
drutvu um zaista bude odreivao dogaaje , tada je hipostaziranje
logosa kao zbilje takoer preruena utopija. Suvremena samospoznaja
ovjeka nje matematika prirodna znanost koja se pojavljuje kao vjeni
logos, nego kritika teorija postojeeg drutva koja je zainteresirana
za umne prilike. Mora se prijei na koncepciju u kojoj e ponovo biti
prevladana jednostranost koja nuno nastaje zbog odvajanja
djelominih intelektualnih procesa od ukupne drutvene prakse.
54. Subjekt kritikog miljenja
Kritiko miljenje nije funkcija ni izoliranog pojedinca, ni
openitosti sastavljene od pojedinaca. Subjekt kritikog miljenja je
svjesno odreeni individuum u svojim zbiljskim odnosima s drugim
pojedincima i grupama, u svojim suprotstavljanjima s odreenog
klasom i isprepletenosti s drutvenom cjelinom i prirodom. Krit
miljenje nije toka u kojoj se u konstrukciji povijesne suvremenosti
prikazuje jastsvo graanske filozofije. Ograniena sloboda graanskog
pojedinca pojavljuje se u liku dovrene slobode i autonomije. Pri
miljenju ovjeka meusobno se raspadaju subjekt i objekt. Metoda koja
vodi do tog jedinstva naziva se razjanjavanje koje u kritikom
miljenju ne znai samo logiki nego i konkretno pov. proces. U toku
tog procesa mijenja se kako cjelina soc strukture tako i odnos
teoretiara prema drutvu.
55. Horkheimer i Adorno - dijalektika prosvjetiteljstva i
kritika modernog drutva
Dijalektika prosvjetiteljstva utjecaj Kanta, degradacija
kriterija, netko drugi misli umjesto nas. Kritika modernog drutva -
Zabava postaje idealom. Zabavljanje znai bijeg, ne misliti o patnji
problemima osloboenje od miljenja kao negacije. Industriju zanima
ovjek samo kao stranka ili namjetenika. Kulturna industrija postaje
prorok postojeeg tako da istinu prikriva idealima koje stvara.
Ideologija postaje lana slika svijeta o krutom opstanku koja se
sugerira i trpa u glave. ovjek tu ima samo izbor sudjelovati ili
izostati. Kulturna industrija hrani ovjeka da postane i ostane
stereotip. Svakome je zajamena formalna sloboda, ali smo od malena
ukljueni u religiju i razna udruenja soc. kontrola. Egzistiranje u
kapitalizmu je trajni ritual inicijacije svatko moe biti sretan ako
se potpuno preda i odrekne. Individualnost se trpi samo ako nije u
opreci sa opim pseudoindividualizam individualno se reducira na
sposobnost opeg. Do individualizacije uope nije ni dolo masovna
kultura je fiktivnog karaktera.
TALCOTT PARSONS
Parsons-socijalni sistem: Soc sistem je sistem akcije, tj.
motivacije ljudskog ponaanja. Struktura soc sistema ne moe se
direktno izvesti iz okvira odnoenja akter-situacija. Ona trai
funkcionalnu analizu komplikacija koje proizlaze iz uzajamne
interakcije mnotva aktera. Jedinica svakog soc sistema je akter,
kao bie ija je osnovna karakteristika tenja za dosizanjem
ciljeva-emocionalno i afektivno reagiranje na objekte i dogaaje, i
kognitivno spoznavanje ili shvaanje vl situacije, vlastitih ciljeva
i samih sebe. Akcija je u tom okviru odnoenja strukturirana u
voluntaristiki sistem koordinata. Cilj je eljeno stanje stvari.
Sistem soc. akcije sadri sljedee faktore: akter, cilj, situacija i
normativna orijentacija.
56. TO SU INSTITICIJE; NABROJATI
Institucije
1. Situacione institucije - sluajevi organizacije uloga u skladu
s aspektima situacije u koju su smjeteni akteri i socijalni
sistem
2. Instrumentalne institucije - usmjerene na postizanje
svojevrnih ciljeva kao takvih
3. Integrativne institucije - usmjerene na reguliranje odnosa
individua kako bi se izbjegao konflikt i unaprijedila suradnja
57. Pojam drutva objasnit prema djelu drutvo
Drutvo je tip drutvenog sistema koji postie najvii stupanj
samodovoljnosti u odnosu na svoja okruja, a drugi sistemi
djelovanja su njegova okruja. Parsons kae da je to u suprotnosti sa
shvaanjem drutva kao sastavljenog od konkretnih jedinki u kojem bi
drugi sistemi djelovanja bili njegove sastavnice. Samodovoljnost je
kriterij koji moemo razdvojiti na pet podkriterija, a svaki
seodnosi na jedno od pet okruja drutvenih sistema:
1. Najvia stvarnost 2.sustav kulture 3.sustav osobe
4.bihevioralni organizam 5.fiziko okruenje. Samodovoljnost pritom
znai uravnoteenu kombinaciju nadzora drutvenog sistema nad odnosom
s ovih 5 okruja, ako i nad svojim stanjem unutarnje
integracije.
58. Koje 3 etape evolucije Parsons definira u svom djelu Drutva
i kroz to vidi prijelaz?
Parsons je razlikovao tri najire evolucione faze (sam je
naglasio da simplificira stvar):
1. primitivna:o prijelaz iz primitivne u prijelaznu razvojem
jezika i to prvenstvenopisanog jezika
2. prijelazna:o prijelaz iz prijelazne u modernu ini zakon koji
predstavljainstitucionalizirane kodove normativnog poretka
3. moderna
59. 4 podsistema ljudskog djelovanja
1.organizam 2.osoba 3.drutveni sistem 4.sustav kulture
Funkcpreduvj drutva(funkc kategorije svakog sistema djelovanja):
1.odravanje najviih upravljakih obrazaca,2.unutranja povezanost
sustava 3.usmjerenost na postizanje ciljeva u odnosu na okruje
4.openita prilagodba opim uvjetima okruja. U sklopu sistema
djelovanja, sustavi kulture su se specijalzirali za funkciju
odravanja obrazaca,drutv sistemi za integracju jedinica koje
djeluju, pojedinci kao sistemi za postizanje ciljeva, a
bihevioralni sistem za prilagodbu. Ove etiri funkcije tendiraju
tome da se razdvoje na 4 primarna podsistema: odravanje
vrijednosti, soc zajednica,politika, privreda.
60.Konflikt kod Parsonsa i Marxa Konflikt je vie normalna pojava
nego iznimka-marx. Parsons naglaava da je glavni temelj drutvenog
odnosa suradnja, stavljao naglasak na harmoniju drutvenog
sustava
61.Parsons-socijetalna zajednica
Socijetalna zajednica je cjelina drutva u njegovu kolektivnom
aspektu. Ona se konstituira kako normativnim sustavom tako i
statusima, pravima i dunostima koji proizlaze iz pripadnosti, koja
se moe razlikovati s obzirom na razne podgrupe u zajednici.
Drutvena zajednica kako bi opstala mora odravati integritet
zajednike kulturne orijentacije, koju dijele svi njezini pripadnici
kao osnovu svoga socijetalnog identiteta. Ta zajednica mora biti
nosilac jednog sustava kulture dovoljno uopena i integrirana da bi
opravdao normativni poredak. Samodovoljnost nekog drutva
pretpostavlja da e to drutvo institucionalizirati dovoljan spektar
komponenata kulture kako bi u prihvatljivoj mjeri udovoljio vanim
socijalnim zahtjevima. Drutvo mora nuditi repertoar za mogue uloge
dovoljan da pojedinci zadovolje temeljne osobne pojave u svim
fazama ivota ,a da ne idu zvan drutva. Socijetalna samodovoljnost
zahtijeva dovoljni utjecaj na motivacijske obveze.
62.Parsons- kolektiv, uloge, norme, vrijednosti, definirat 4
sustava
Grau drutvenih sistema moemo analizirati u 4 nezavisno
promjenjive strukturalne komponente:
Vrijednosti-imaju primat u onim funkcijama drutvenih sustava
koje se bave ouvanjem obrazaca. one su zapravo koncepcije poeljnih
tipova drutvenih sistema koje upravljaju privrenostima jedinki
drutva. One su dravno-primarni spojni el izmeu drutvenog i
kulturnog sistema.
Norme-djeluju tako da integriraju drutvene sisteme i specifine
su za pojedine drutvene funkcije i tipove drutvenih situacija.
Kolektivi-kategorija unutardrutvene strukture, tip strukturalne
komponente kod koje prednost ima postizanje ciljeva. Kad pojedinci
vre socijetalno znaajne funkcije onda to ine kao lanovi
kolektiva.
Uloge su tip strukturalne komponente koji je bitan kod funkcije
prilagoavanja . ulogama se odreuje klasa pojedinaca prema onom to
drugi lanovi kolektiva oekuju od njih.
63. Parsons - podjela ljudskog djelovanja
Djelovanje se sastoji od strukture i procesa s pomou kojih
ljudska bia ostvaruju smislene namjere i onda ih manje ili vie
izvravaju. Ljudsko djelovanje se dijeli na drutveni sistem,
kulturni sistem, osobu i bihevioralni org. Kulturni sistem su
znaenja i namjere koje se formiraju u obliku simbolikih sustava
simboli se okupljaju oko univerzalnog obiljeja drutva= jezika. Za
bihevioralni org. nije vana anatomija, nego tip (vrsta) - odreena
genetika graa pojedinih organizama i utjecaji okoline. Tu treba
obratiti panju na pojave odgovorne za nauene elemente sistema
ponaanja (strukturalno su usaeni kulturom) nastale diferencijacijom
organizama. Jezik kao kulturni sistem je povezan sa bih. org. jer
je karakteristino samo za ovjeka da ima sposobnost uenja i upotrebe
jezika. Osoba je naueni sistem ponaanja pojedinaca koji je nosilac
ljudskog djelovanja u drutvenom sistemu. Njegovo uenje odvija se u
kontekstu nekog sustava kulture. Osoba pomou jezika (nauenih
sistema ponaanja) stvara jedinstvenost organizma i njegovog okruja
njegov vlastiti sistem ponaanja je ustvari jedinstvena varijanta
kulture u kojoj se razvijao. Zato ne moemo pojedince svrstati niti
u kulturu niti u organizam (iako su meuovisni) nego kao analitiki
nezavistan sistem. Povezan s osobnou pojedinaca, s obrascima
kulture i organizmom, ali takoer neovisan je drutveni sistem. On
tvori sistem meudjelovanja u kojem primarno slui integraciji drutva
svih ostalih podsistema djelovanja (zbog prirode drutvenih odnosa
koji proizvode sukob i dezorganizaciju). Pojmovna podjela ljudskog
djelovanja slui za analiziranje drutvenih sustava. Sustavi kulture
su specijalizirani za funkciju odravanja obrazaca, drutveni sistem
za integraciju jedinica koje djeluju (uloga pojedinaca), pojedinci
kao sistem za postizanje ciljeva, a bihevioralni org. za prilagodbu
okolini (i u fizikom i drutvenom smislu).
Robert King Merton
64.Tipovi prilagodbe pojedinca u grupu i drutvo
Teorija srednjeg obima- obuhvaa uopavanja dovoljno bliska
opaenim podacima da se mogu pretvoriti u pravila koja omoguuju
empirisjku provjeru.
Socijalna struktura i anomija-u raspravi o odnosu soc strukture
i anomjeMerton pobija gledite da se dev ponaanje moe objasniti
individualno-psholokim osobinama pojedinca. Zatim pokazuje da drutv
struktura omoguuje da ljudi djeluju na razne naine ( naine
prilagodbe ) i kako su upravo strukturalni uvjeti osnovni uzrok
devijantnog pona. Pritom njega ne zanimaju devjantnost ili zlon kao
takvi ve ga zanimaju strukturalni izvori ili osnove kriminalnih
djelatnosti. S drutenog gledita najvanija je regulacija sredstava
kojma se postiu ciljevi, ili odreenje standardnog naina djelovanja
naputu prema cilju. Do slabljenja ntegracije sistema dolazi zbog
toga to ljudi uviaju da ne mogu posti uspjeh u postojeim legalnim
uvjetima. Upravo zbog toga pribjegavaju ilegalnim ili devijantnim
sredstvimazapostzanje cilja to jo vie slabi ntegraciju sistema.
Njega zanimaju uzroci soc integracije a rezultat toga je njegova
tipologija dev ponaanja. Tipologija dev ponaanja: inovacja-prihvaa
se cilj, ali ne i sredstva, ritualizam-prihvaaju se sredstva ne
prhvaa se cilj, povlaenje-ne prihvaaju se ni cilj ni sredstva,
pobuna-cljevi i sredstva se mijenjaju i uspostavlja se novi tip
njihove integracije. U objanjavanju procesa dezintegracije drutva
Merton koristi pojam anomija,a znai bezvlae, nezakonitost ili
stanje u kojem nema moralnosti. Problem se ukratko moe izraziti kao
suprotnost izmeu kulturom nametnutih ciljeva i nemogunost da ih se
dostigne legalnim sredstvima. Rije je o tipino funkcionalistikom
podruju istra kojem se pristupa na nefunkconal nain.
Funkcije su one opaene posljedice koje omoguavaju adaptaciju ili
prilagoavanje datog sistema. Disfunkcije su one posljedice koje
umanjuju adaptaciju ili prilagoavanje sistema. Siromatvo je
manifestnodisfunkcionalno, al latentno postojanje siromatva je
funkcionalno. Postojanje empatije i milosra, stvaranje poslova,
siromasi graju ulou rtvene janjadi.
Manfestne funkcije se odnose na objektivne, vidljive
konzekvencije za odreene pojedince i grupe koje dorpinose
adaptaciji ili prilagoavanju sistema i koje su namjeravane i
prepoznate od uesnika u sistemu, dok su latentne
funckijeneintendirane i neshvaene konzekvencije istog reda. One su
skrivene i u njima je skriven drutveni interes. U odnosu prema
zloincu kazna ima manifestnu f jer je usmjerena na njegovo ukpanje
u sstem , au odnosu prema drutvu ima latentnu f. Istoj e sa
ceremonijama primitivnih plemena ija je svrha izazivanje kie.
Prouavanje latentnih funkcija vodi otkrivanju skrivenih namjera.
Raspon izmeu latentnog i manfestnog ukazuje na razliku izmeu onoga
to jest i onoga to se predstavlja da je takvo.
Merton odbacuje postulat funkcionalnog jedinstva drutva, prema
kojem svaka drutv pojava ima odreenu funkciju i uvodi pojam
disfunkcije.
65. Merton- tipovi prilagodbe pojedinca u grupu i drutvo
Tipovi prilagodbe su naini devijantnog ponaanja - inovacija,
ritualizam, povlaenje, pobuna i konformizam. Do anomije kao dolazi
jer u drutvenom sistemu slabi integracija pa ljudi vie ne mogu
postii uspjeh ljudi pribjegavaju jednom od 5 tipova ponaanja.
(Kulturni ciljevi: ciljevi nametnuti svim pojedincima nekog
drutva; Ameriki san kao najvii uspjeh istie postizanje materijalnog
bogatstva)
Institucionalizirana sredstva: norme i pravila koja odreuju
legitimne naine kojima se postiu kulturni ciljevi; zadaje ih
drutvena struktura
Konformitet: prihvaanje kulturnih ciljeva i
institucionaliziranih sredstava
Inovacija: prihvaanje kulturnih ciljeva, odbacivanje
institucionaliziranih sredstava
Ritualizam: odbacivanje kulturnih ciljeva, prihvaanje
institucionaliziranih sredstava
Povlaenje: odbacivanje i kulturnih ciljeva i
institucionaliziranih sredstava
Pobuna: odbacivanje kulturnih ciljeva i institucionaliziranih
sredstava te zamjena novim
66. Anomija kod Mertona s naglaskom kako dolazi do anomije?
Izvor drutvene devijantnosti ili devijantnog ponaanja jest
drutvena dezintegracija ili stanje anomije koje nastaje kada dolazi
do raskoraka izmeu drutvenih ciljeva i legalnih sredstava za
njihovo postizanje. Za Mertona je opi uzrok devijantnosti
adaptacija pojedinaca na drutveno-strukturalne proturjenosti koje
ne dozvoljavaju svim pojedincima da na legitiman nain ostvare
drutveno-poeljne ciljeve. Koji oblik devijantnost e nastati
(inovacija, ritualizam, povlaenje, pobuna ili konformizam) ili na
koji devijantan nain e se prilagoditi stanju sociokulturnih
proturjenosti, ponajvie ovisi o psiho-socijalnim faktorima.