Socioekonomski status, siromaštvo i roditeljstvo · 2014-10-13 · Mladi u 21. stoljeću Socijalni kontekst odrastanja Makro trendovi (Mortimer i Larson, 2002) Demografske promjene

Produžena adolescencija:

socijalni kontekst odrastanja,

promjene u obiteljskim odnosima

i posljedice za razvoj mladih

Zora Raboteg-Šarić

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

Mladi u 21. stoljeću

Socijalni kontekst odrastanja

Makro trendovi (Mortimer i Larson, 2002)

Demografske promjene

Starenje društva - relativno mali broj mladih

ljudi u usporedbi sa starijima

smanjuje se ekonomski aktivna populacija (15 do 64

godine) u odnosu na one koji su ekonomski zavisni

(mladi i stariji).

U društvima koja stare sve veća je konkurencija

mladih i starih za ograničene resurse.

Kontekst odrastanja

Povećane migracije - sve veća kulturalna i etnička raznolikost populacije mladih ljudi u zapadnim društvima.

Sve manje djece, odgađanje roditeljstva, visoke stope razvoda, različiti oblici obitelji i životni stilovi

Nesigurnost među adolescentima kada razmišljaju o svojoj budućnosti: traže ravnotežu između izbora zvanja, rada, stvaranja obitelji.

Kontekst odrastanja

Ekonomske promjene

Globalizacija ekonomije - veća kompeticija

i brze promjene sadržaja posla. Svijet rada

za koji se adolescenti pripremaju manje je

jasan, veća nesigurnost.

Sve važnija kvaliteta obrazovanja,

povezanost obrazovanja sa zahtjevima

svijeta rada, kontinuirano usavršavanje.

Kontekst odrastanja

Sve veće razlike u prihodima između

osoba sa završenom visokom i srednjom

stručnom spremom. Sve veći broj mladih

nastoji završiti fakultet.

Ekonomska recesija smanjila je

potražnju za novim radnim mjestima –

mladi su prisiljeni duže se školovati,

mijenjati posao, profesiju.

Kontekst odrastanja

Nove tehnologije

Tehnološke promjene utječu na promjene u strukturi zanimanja, zahtjeve u obrazovanju i na druge aspekte života mladih – od zabave do odnosa s drugima.

Sve više je međusobna komunikacija, čak i s bliskim prijateljima, posredovana tehnologijom.

Internet se sve više razvija kao novi socijalni prostor za mlade.

Mladi koji imaju pristup novim tehnologijama povezani su više s ljudima i informacijama nego prethodne generacije.

Preoblikovanje adolescencije

Dva trenda koja su u osnovi niza promjena

(Arnett, 2000; Larson i sur., 2002):

produženje razdoblja odrastanja,

sve veća raznolikost među mladim

ljudima u tome kakav im je životni put u

odrasloj dobi.

Produženo odrastanje

Širi raspon adolescentskih godina: pubertet se javlja

ranije (10.-12.g), a prosječna dob završetka školovanja,

sklapanja braka, početka roditeljstva kasnije (kasne 20-te i

početak 30-ih).

Doživljaj mladih (Arnett, 2000) – do sredine 20-ih

osjećaju se djelomično odrasli („ni da, ni ne”); oko 30.

godine većina mladih vjeruje da su dosegli odraslu dob.

Prijelaz u odraslost ne očituje se kroz prijelazne životne

događaje već kroz psihološku zrelost koja se zasniva na

odgovornosti i neovisnosti

Produženo odrastanje

Tri najčešće tvrdnje s kojima se mladi slažu kao indikatorom odraslosti:

prihvatiti odgovornost za posljedice svog ponašanja

odlučivati o svojim uvjerenjima i vrijednostima neovisno o roditeljima i drugim utjecajima

uspostaviti odnos s roditeljima kao ravnopravna odrasla osoba

(4. postizanje financijske neovisnosti od roditelja)

Procesi koji su postupni, psihološki i individualistički

Istraživanja u kolektivističkim kulturama (Schlegel i Barry,

1991): brak i roditeljstvo važniji su za definiranje prijelaza u odraslost

(utjecaj društvenih normi)

Preoblikovanje adolescencije

Adolescencija - od 10.g. do kraja srednje škole

Postadolescencija, produžena mladost,

odrasla dob u nastajanju (emerging adulthood)

– od kasnih tinejdžerskih godina do sredine ili

kasnih 20-ih (Arnett, 2000)

Prolongiranje odrastanja često je pod većim utjecajem

ograničenih prilika za razvoj nego izbora mladih

Sve veće razlike u bogatstvu obitelji i u drugim resursima

utječu na to kakvu će životnu stazu odabrati adolescenti.

Preoblikovanje adolescencije

Raznolikost u putovima odrastanja

Suvremene generacije mladih u zapadnim društvima imaju

veću slobodu izbora između različitih mogućih identiteta i

različitih životnih staza.

Sve veći individualizam, raznovrsnost životnih stilova

– suvremeno društvo nema jasne norme odrastanja Sve manje mladih ljudi postaju odrasli na tradicionalan, normativni

način: napustiti dom, završiti školovanje, naći posao s punim radnim vremenom, brak, roditeljstvo.

Bolje mogućnosti za mlade žene, ali i mnogi

diskriminirani mladi ljudi i velik utjecaj socijalnih razlika

na život mladih.

Preoblikovanje adolescencije

Razdoblje postadolescencije više je pod utjecajem

individualnih želja mladih nego društvenih normi.

Pozitivne strane - prilike za razvoj vlastitog

identiteta i bolji osobni razvoj prije preuzimanja

odgovornosti odrasle dobi.

Poteškoće - mladi ljudi moraju birati određenu

životnu stazu u poslu, obitelji i drugim sferama

života koja će imati dugoročne posljedice u

nesigurnim institucionalnim uvjetima i uz manju

podršku i savjet odraslih.

Obitelj i obiteljski odnosi

Demografske promjene koje pogađaju

obitelj

Veličina i sastav obitelji

Manje članova obitelji (manje braće i sestara;

članova proširene obitelji)

Više raznih oblika obitelji, koji su više privremeni.

Odgađanje braka, veća emocionalna važnost braka.

Visoke stope razvoda.

Više dogovorenih zajednica (kohabitacija).

Više kućanstava samohranih roditelja.

Obitelj i obiteljski odnosi Slabije veze s drugima u zajednici.

Utjecaj urbanizacije – manje čvrste obiteljske veze, manje proširenih obitelji.

Veća mobilnost obitelji zbog posla.

Više očeva radi u drugim gradovima ili državama

(muškarci su sve više odsutni iz života adolescenata)

Više djece i adolescenata koji žive u siromaštvu, koji su siročad ili beskućnici.

Sve veći broj mladih ljudi odgaja se u obiteljima s manje odraslih osoba koje bi pružale potporu, uzor i vodile ih kroz život.

Hrvatska – promjene u strukturi

obitelji (popis 2011.)

Godine UkupnoParovi

bez djece

Parovi s

djecom

Majke s

djecom

Očevi s

djecom

1971 1 203 240 24.8 63.8 9.4 2.0

1981 1 307 423 26.8 62.5 9.1 1.6

1991 1 367 106 27.1 60.5 10.2 2.2

2001 1 252 025 27.0 58.0 12.5 2.5

2011 1 215 865 28.6 54.3 14.4 2.7

Struktura hrvatskih obitelji (popis 2011.)

U padu je broj sklopljenih brakova

sklopljeni brakovi na 1000 stanovnika:

1967. - 8.3; 2001.- 5.0; 2011.- 4.7

Raste broj razvedenih brakova

2001. - 211.5 rastava na 1000 brakova

2011. - 280.1 rastava na 1000 brakova

Kasnija prosječna dob sklapanja braka

1991. - 23,3 za žene 27,1 za muškarce

2001. - 25,4 za žene 28,6 za muškarce

2011. - 27,6 za žene 30,4 za muškarce

Porast dobi majke kod prvog poroda:

1968. - 22,8 godina

2011. - 27,9 godina.

Promjene koje nepovoljno djeluju

na obitelj

Sve veća nestabilnost obitelji, pluralizacija obiteljskih oblika,

porast jednoroditeljskih obitelji

Sve veći zahtjevi na poslu i u obitelji

Negativni modeli u medijima (nasilje, konzumerizam…)

Gube se veze među obiteljima u zajednici

Znatan porast udjela djece i mladih koji žive u siromaštvu,

sve veći jaz između bogatih i siromašnih

Promjene su sve brže, imaju širok raspon djelovanja i javljaju

se istovremeno – veći rizici

Bronfenbrenner (1989)

Svjedoci smo sve većeg kaosa u životu djece i mladih (ubrzana aktivnost, nedostatak strukture, nepredvidljivost u svakodnevnom životu, velika razina stimulacije okoline).

U SAD-u je sada moguće da mlada osoba završi srednju školu ili fakultet a da nikada nije brinula o malom djetetu, o nekome tko je bolestan, star ili usamljen, da nije nikada utješila ili pomogla ljudskom biću koje je zaista trebalo pomoć.

Kakve su razvojne posljedice ovakvog nedostatka humanih iskustava?

Odnosi s roditeljima

Dezinformacije i pogrešni stereotipi o

adolescenciji prisutni su i često dominiraju u

popularnim knjigama, na Internetu te u prikazima

tinejdžera i njihovih roditelja u medijima.

Većina roditelja smatra vrijeme kada dijete ulazi u adolescenciju najtežom fazom roditeljstva.

Shearer i sur (2005) - roditelje nisu toliko brinuli sukobi s njihovom djecom adolescentima, niti su percipirali da u obitelji ima puno sukoba, već ih je najviše brinulo što im se djeca mijenjaju.

Odnosi s roditeljima

Deković (1999) - sukobi s djecom više pogađju roditelje nego adolescente, a kvaliteta odnosa roditelj-dijete povezana je s osjećajem dobrobiti roditelja, osobito osjećajem kompetentnosti.

Sukobi se javljaju više u raspravama o svakodnevnim pitanjima kao što su osobni izgled, viđanje s mladićem/djevojkom, izlasci s vršnjacima, dok se djeca i roditelji slažu u ozbiljnijim pitanjima kao što su vrednovanje poštenja i obrazovanja (Smetana, 1988).

Mali dio obitelji ima iskustvo dramatičnog pogoršanja kvalitete obiteljskih odnosa ulaskom djece u adolescenciju, a to su najčešće one obitelji u kojima su problemi postojali i ranije (Steinberg i Silk, 2002).

Roditeljstvo

Istraživanja u SAD-u (Hunter i Youniss, 1982) i

Europi (Bo, 1989) - najznačajnije osobe u životu

adolescenata, prema njihovim izjavama, su

članovi uže obitelji, osobito roditelji.

Vršnjaci su sve značajniji s dobi, ali ne preuzimaju

„vodstvo od roditelja“.

Roditelji također prolaze kroz promjene uloga

kada im djeca odrastaju i postaju sve manje figure

autoriteta, a sve više sliče prijateljima (Youniss i

Smolar, 1985).

Roditeljstvo

Jaki trend ekonomskog “investiranja” u djecu; duže školovanje.

Roditelji posvećuju više vremena, pažnje i emocionalne energije djeci i njihovim aktivnostima.

Sve više uloga menadžera koji nalaze informacije, imaju kontakata, pomažu definirati izbore, savjetuju kako izbjeći neuspjeh i kako naći svoj put u nizu mogućih izbora (Furstenberg i sur., 1999).

Roditeljstvo

Ravnopravniji odnos prema dječacima i djevojčicama.

Stil roditeljskog odgoja se sve više mijenja.

Manji naglasak na autoritet, veći na prijateljstvo.

Treba stalno pregovarati o granicama nezavisnosti adolescenata.

Znatan broj roditelja permisivan, slabija kontrola.

Važnost obiteljskih odnosa

Obitelj i dalje ima vrlo velik utjecaj na

razvoj adolescenata

Bez obzira na strukturu obitelji (jedan ili

dva roditelja, prirodni roditelji ili usvajatelji,

nova obitelj - maćeha ili očuh, zaposlena

majka ili nezaposlen otac) – pozitivni i topli

obiteljski odnosi su najvažniji prediktori

dobre prilagodbe i zdravog psihosocijalnog

razvoja u adolescentskim godinama

Stilovi odgoja i njihov učinak

Najbolje učinke na psihosocijalni razvoj adolescenata ima demokratski stil roditeljstva

Učinci pojedinih aspekata demokratskog stila:

toplina (koliko je adolescent voljen i prihvaćen) -povezana je s većom kompetentnošću veća odgovornost, samopouzdanje, socijalne vještine, uspjeh u

školi

struktura (u kolikoj mjeri postoje očekivanja u odnosu na adolescenta i pravila njegovog ponašanja) -povezana je s manje problema u ponašanju

poticanje nezavisnosti - povezano je s manje simptoma psiholoških smetnji kao što su depresivnost i anksioznost

Stilovi odgoja i njihov učinak

U suvremenim obiteljima odnosi između roditelja i adolescenata manje su hijerarhijski nego u prošlosti: roditelji manje zahtijevaju poslušnost, a više

prihvaćaju neovisnost adolescenata

traže njihovo mišljenje i objašnjavaju im svoje odluke

osjetljiviji su na potrebe djece.

Stil roditeljstva mijenja se u nepovoljnom društvenom kontekstu te dosta mladih nema ovakav tip podrške roditelja (roditelji nemaju znanja ili sposobnosti, prezaposleni su ili izloženi ekonomskom stresu i sl.).

Siromaštvo i roditeljstvo - stanje u Hrvatskoj

• 2012 - 30,7% stanovništva živi ispod linije relativnog

siromaštva (60% medijana neto prihoda), EU-26,1%

• Veći rizik od siromaštva: nezaposleni, starije osobe,

samačka kućanstva, samohrani roditelji (DZS, 2004)

• Stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva –

50,7% (najniža u EU)

• Gotovo dvostruko veća za osobe s visokim

obrazovanjem (76,9%) nego za one s nižim (38,7%)

• Stopa nezaposlenosti mlađih od 25 g.- 43.0% (EU-

22.8%)

• Obrazovaniji roditelji više koriste postupke svojstvene

demokratskom stilu odgoja

• Povezanost školskog uspjeha s obrazovanjem roditelja

Utjecaj loše ekonomske situacije u obitelji na

prilagodbu adolescenata (Conger i sur., 1993)

Obiteljski

prihodi

Financijski

pritisak

na obitelj

Nesiguran

posao

Dugovi,

krediti

Gubitak

prihoda

Depresivno

raspoloženje

oca

Depresivno

raspoloženje

majke

Bračni

sukobi

Lošiji

roditeljski

odgoj

Poteškoće

adolescenata

Ekonomski stres povezan je s promjenama u odgoju djece, što dovodi do

promjena u ponašanju adolescenata, najčešće do problema u ponašanju,

povećane razdražljivosti, školskog neuspjeha i delinkvencije.

29

Ekonomski pritisak na obitelj

38%

56%

15%

56%

28%

5%

0 10 20 30 40 50 60 70

Imamo dovoljno novca za podmirenje

troškova i uspijevamo nešto i uštedjeti

Imamo dovoljno novca za podmiriti

svoje troškove

Jedva smo spajali kraj s krajem iz

mjeseca u mjesec

Jednoroditeljske Dvoroditeljske

Raboteg-Šarić, Z., Pećnik, N., Josipović, V. (2003).

Jednoroditeljske obitelji: osobni doživljaj i stavovi okoline. Zagreb: DZZOMM.

JR % DR %

Odgodili ste kupnju za sebe da bi mogli nešto kupiti djetetu. 84 68

Znali ste kasniti s plaćanjem računa. 66 55

Odustali ste od putovanja na odmor/ljetovanje. 56 36

Zbog štednje ste smanjili potrošnju struje, plina, vode i drugih režijskih troškova.

49 31

Djeca su morala odustati od nekih slobodnih aktivnosti jer niste imali dovoljno novca da ih platite.

41 19

Niste mogli djeci priuštiti bolju odjeću. 38 24

Morali ste posuditi novac da bi platili račune. 37 17

Štedjeli ste na troškovima prijevoza 36 22

Niste mogli dati svom djetetu džeparac. 32 16

Niste mogli djeci kupiti slatkiše ili neku drugu hranu koju ona vole.

29 14

Niste mogli djeci kupiti dovoljno voća koliko ste htjeli. 26 12

Financijske teškoće obitelji u posljednjih 12 mjeseci

Samohrane majke primaju manje praktične i materijalne

podrške u svojoj okolini, češće se osjećaju depresivno i

više su izložene financijskom stresu.

Rezultati za sve obitelji (bez obzira na bračni status):

slabiji materijalni prihodi imaju utjecaj na depresivnost

roditelja tako što povećavaju financijski stres

depresivniji roditelji manje su uključeni u odgoj djece,

imaju slabiji nadzor nad dječjim aktivnostima i pružaju

djeci manje podrške

praktična i materijalna podrška okoline pridonosi većoj

roditeljskoj podršci, nadzoru i zajedničkom odlučivanju

s djecom, a emocionalna podrška prijatelja roditeljskoj

uključenosti u odgoj djece

Raboteg-Šarić, Z. Pećnik, N. (2006)

Stilovi odgoja i njihov učinak

Istraživanja problematičnog ponašanja i dalje dominiraju u

literaturi o adolescenciji.

Novija istraživanja u većoj su se mjeri usmjerila na

istraživanje obiteljskih odnosa kao odrednica pozitivnog

razvoja adolescenata.

Naša istraživanja – srednjoškolci koji navode da njihovi

očevi i majke imaju demokratski stil roditeljstva imaju veće

samopoštovanje, sretniji su i zadovoljniji životom (Raboteg-

Šarić i Šakić, 2012) te imaju izraženiju nadu i optimizam u

odnosu na budućnost (Raboteg-Šarić i sur., 2011).

Pristup pozitivnog razvoja mladih

Prije Sada

Usmjerenost na problem

Mladi kao potrošači resursa

Usmjerenost na rizične skupine

Reagiranje nakon što se pojavi problem

Odgovornost samo za vlastito ponašanje

Važnost stručnjaka

Ublažavanje krize

Natjecanje

Malodušnost

Usmjerenost na pozitivno

Mladi kao društveni resurs

Usmjerenost na sve mlade

Sprječavanje pojavljivanja problema

Odgovornost za sebe i za

zajednicu

Važnost svih u životu mladih

Planiranje budućnosti

Suradnja

Nada

Što treba imati na umu?

Mladi ljudi su važni. Oni nisu društveni problem koji

treba rješavati nego važan razvojni resurs.

Mladima trebaju izazovi da bi razvili određene

vještine, odgovornost da razviju karakter i

mogućnosti da učine nešto za dobrobit drugih da bi

razvili osjećaj smisla i svrhovitosti.

VAŽNA JE SVAKA ODRASLA OSOBA ! Svatko tko

ima kontakta s djecom i mladima može pridonijeti

barem malim dijelom njihovom uspješnom razvoju.

Zajednice koje brinu o

djeci i mladima

Fizička i psihološka sigurnost

Prikladna struktura

Podržavajući odnosi

Prilike za uključenost u odnose s drugima, osjećaj pripadanja

Pozitivne društvene norme

Nagrađivanje za uspješnost, osjećaj da smo važni drugima

Prilike za učenje i razvoj vještina

Uključenost i suradnja obitelji, škole i šire zajednice