SLOBODA I MORAL -

- REGULACIJA ODNOSA

Što je sloboda? Što je moral? Izrecite spontano svoje odgovore.

Da li vas uvid do kojeg ste došli zadovoljava?

Mislite li da sve znate ili su vam se otvorila neka pitanja? Koja?

Donosimo misao iz jednog filozofskog teksta u kojem se među ostalim govori o slobodi i o moralu.

“Čovjek se rađa slobodan, a ipak je svagda u okovima.”

Jean Jacques Rousseau: Društveni ugovor

“Čovjek se rađa slobodan, a ipak je svagda u okovima."

Rečenica se može razumjeti u kontekstu čitavog tog djela, ali nam može puno reći i uzeta zasebno.

Odaberite tri ključne riječi u ovoj rečenici.

SLOBODA

ČOVJEK

OKOVI

ČOVJEK

SLOBODA

OKOVIOKOVI

SLOBODA

ČOVJEK

SLOBODA, ČOVJEK, OKOVI

Ne bismo znali da smo u okovima da nemamo svijest o slobodi.

Sloboda je stanje koje se ne zadovoljava sa postojećim.

Slobodan čovjek vidi okove koje treba skinuti da bi što više bio ono što jest.

“ČOVJEK se rađa SLOBODAN, a ipak je svagda u OKOVIMA."

Da li se u ovoj misli podrazumijeva i riječ moral?

Postavite pitanje u kojem će biti sadržane sve tri ključne riječi, a na njega će odgovor biti moral.

Što to nedostaje čovjeku da je, premda slobodan, uvijek u okovima?

Moral.

Što je to što slobodnog čovjeka stavlja u okove? Moral.

Naši okovi:

teški životni uvjeti, ne možemo ono što bismo htjeli

Naši okovi:

teški životni uvjeti, ne možemo ono što bismo htjeli

ograničavaju nas autoriteti kojima smo podređeni, vrše prisilu htijući da vršimo njihovu, a ne svoju volju

nemamo društvene moći, mogućnosti utjecaja na druge

nemamo znanja, sposobnosti, volja nam je slaba pa posustajemo

nestrpljivi smo, gubimo povjerenje u sebe i druge i u ono što radimo

Jednom riječju, čega nemamo?Nemamo morala.

Jednom riječju, što nas to sputava?Moral.

Sloboda i moral – regulacija odnosa

Što znači: nekome podići moral,

nekome biti moralna podrška?

Naše moći:

SlobodaOsjećajiUmMoralna svijest

Podigni glavu, usmjeri pogled prema gore - u okovima si, ali nisi nemoćan!

Naša moć je prije svega u našoj slobodi. To znači da imamo slobodnu volju. Možemo birati.

nismo slobodni birati sve ono što se s nama zbiva; slobodni smo na izabrani način odgovoriti - pokoriti se ili pobuniti, biti oprezan ili smion, osvijestiti se ili se prepustiti

Ako izaberemo neslobodu onda smo imbecili

Imbecil je onaj koji vjeruje da ništa ne želi, onaj koji kaže da mu je svejedno, onaj koji se sav pretvorio u zijevanje

Imbecil je onaj koji vjeruje da želi svašta, prvo što mu padne na um kao i suprotno onome što mu je palo na um: u isti mah otići i ostati, plesati i sjediti, žvakati češnjak i dijeliti nježne cjelove,

onaj koji ne zna što želi, niti se trudi to provjeriti. Oponaša želje svojih susjeda, ili im naprosto pravi inat.

onaj koji zna da želi, i zna što želi, ali on to želi mlako, sa strahom, odnosno sa malo snage. Naposljetku uvijek ispadne da učini ono što neće, a ono što hoće ostavlja za sutra, bude li tada kojim slučajem bolje raspoložen

onaj koji želi snažno i žestoko, poput kakva divljaka, no samoga sebe zavarava u odnosu na stvarnost, pa se uveliko zbuni pa pobrka dobar život s onim što će ga sasvim upropastiti.

Savater: Etika za Amadora

Naša sloboda nije svemoćna – ono što smo poduzeli ne moramo neizbježno postići

Ima stvari koje ovise o mojoj volji, ali ne zavisi sve o mojoj volji.

U svijetu postoje mnoge druge volje i mnoge potrebe. Sukobi su neizbježni, no i u njima smo slobodni

Tvoja moć su i tvoji osjećaji. Ti voliš, ti suosjećaš s drugima. Ti se zgražaš nad nemoralom.

Možeš imati svoje osjećaje.

Nije zlo biti žalostan kao što nije uvijek dobro biti veseo

Zlo je nemati svoju žalost i svoju radost

Ne možemo izbjeći stanja nelagode dosade, nestrpljenja, zbunjenosti, srama, razočaranja, tuge, krivnje, lijenosti, straha, netrpeljivosti, zavisti, mržnje, pohote, pohlepe...

ALI, ako ih ne možemo prepoznati, suočiti se s njima, nadzirati ih i usmjeravati, nanosit ćemo štetu i sebi i drugima

Naša moć je i naš um. Mi mislimo.

Naše mišljenje može biti slobodno. Možemo imati svoje misli.

“Mislim, dakle jesam.”

Moj susjed misli, dakle ja jesam.

Misli koje mislimo davno su bile već izrečene i to puno uvjerljivije, dosljednije, ali to ne umanjuje njihovu važnost ako ih zaista mislimo

Mnogi ljudi nemaju svojih misli, preuzimaju mišljenja od drugih. Zato su im te misli blijede i nemoćne. Nisu ideje već – idoli

Misli koje sami mislimo mogu biti i krive, ali su vrjednije od ispravnih misli koje smo samo prihvatili

Svoje misli, ako zaista mislimo, možemo dalje produbljivati tako da ne mislimo samo originalno već i ispravno,

a idole možemo samo izvikivati ili ih sipati kao iz rukava. Oni se ne mogu produbljivati jer nemaju života u sebi.

Naša najveća moć, ali i nemoć, je naša moralna svijest, ovisi o tome koliko je razvijena

To je svijest o tome što činim, što bih trebao, a što ne bih trebao činiti

To je svijest o tome što mi se događa, što se ne bi trebalo i što bi mi se trebalo događati.

To je svijest o tome što se događa među ljudima, što jedni drugima čine

Što bi trebalo, što ne bi trebalo, kako bi se moglo činiti bolje

Svijest o tome što mi se događa i što se događa među nama možemo nazvati istinom

Ne radi se o teorijskoj istini, niti o istini o stvarima.

Ljudi nisu stvari i zato povijest nije matematika

Istinu o nama i o našem međusobnim djelovanju možemo nazvati praktičkom istinom

Pitanje praktičke istine nije jednostavno.

Što se ovdje događa?

Do istine dolazimo aktivnim uvidom koji omogućuje shvaćanje, otkrivanje onog što se nalazi ispod površine; to je spoznaja veze među dijelovima unutar cjeline, to je otkrivanje vrijednosti i smisla onog što se događa.

“Ako samo pasivno primamo utiske, misli, mišljenja, možemo ih uspoređivati, operirati njima, ali ne možemo ući u njih”

E. Fromm

Magritte: Condicio humana I Magritte: Condicio humana II

Magritte: Condicio humana IProstor u sobi možemo protumačiti kao našu

unutrašnjost, našu svijest. A prostor van sobe kao svijet van nas. Ne vidimo razliku između svijeta kakav jest neovisno od nas i svijeta koji doživljavamo u sebi.

Magrrite nam hoće reći da se probudimo, da se trgnemo, da se oslobodimo jedne velike zablude. Svijet i naš doživljaj svijeta nisu jedno te isto. To posebno vrijedi za naš doživljaj ljudskog djelovanja.

Magritte: Condicio humana IISlika se ne prostire samo uz otvor na zidu,

već i uz zid. Slika kao da probija zid sobe i i prodire do onog što prikazuje.

Dio slike uz otvor na zidu poistovjećen je s onim što slika prikazuje.

Vidimo, ne samo kako su slika i predmet koji ona prikazuje jedno te isto, već i to da su oni različiti.

Magritte “Condicio humana II” – pojednostavljen LIMEN CAELO• kuća božja – soba u kojoj je nastalo umjetničko djelo• nisu prikazani anđeli već samo plod njihove djelatnosti

Desna strana lica je u vječnom miru, neslomljiva i moćna, puna milosrđa;Lijeva strana prikazuje čovjeka boli, čovjeka koji dijeli patnju ljudskog roda.

No lice je to iste osobe, Isusa Krista.

Lijeva strana ne skriva ljudsku patnju života darovanog za svoje bližnje

Desna strana zrači božanskim Mirom; silinom pogleda Boga koji nas nikada ne napušta...

Razvoj moralne svijesti – prema KohlberguTri faze:

PredkonvencionalnaKonvencionalnapostkonvencionaln

1) predkonvencionalna faza,

mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti; činimo ono za što ćemo biti nagrađeni

i izbjegavamo ono za što bi mogli biti kažnjeni;

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2. konvencionalna faza,

brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta, djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao „dobri dečki“ ili“dobre puce“

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila; lojalnost sredini u z koju smo vezani bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3. postkonvencionalna ili principijelna faza

tražimo utemeljenje morala, ne djeluju iz poštovanja prema autoritetima, privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno.

Rasuđivanje koji vodi brigu o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima.

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo, pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti kad se promijene društvene prilike.

Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj drugoj; ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama; nije pitanje da li se ponašamo moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo.

Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih principa ne primjenjuje se u svim situacijama. Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore.

b) slijedimo univerzalna, a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela.

Dobra djela činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima.

Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o neposrednoj koristi