POLITIKE STRANKE (2015.)
STRANKA, FAKCIJA, SEKTA I FRAKCIJA
Voltaire je autor koji prvi put razlikuje stranke i
fakcije.Izraz stranka uao je u upotrebu tako da je postepeno
zamjenjivao naziv fakcija koji je, za razliku od stranke i
frakcije, oznaavao pogrdni izraz i neto to razdjeljuje zajednicu.
Fakcija je autorima na latinskom poeo oznaavati politiku skupinu
koja je sklona razornom djelovanju.Stranka vue podrijetlo iz
lat.partire (podijeliti) no sve do 17.st. ne ulazi u rjenik
politiara. Prethodni termin od stranke bila je sekta
(lat.secare-podijeliti), no ni sekta ni stranka nisu pogrdni
termini jer jednostavno oznauju dijelove. Sekta se u 17.st. vie
koristila u kontekstu religije pa je stranka preuzela i prethodno
znaenje sekte. Kasnije je stranka vie koritena oznaavajui
apstraktnu politiku grupaciju, a fakcija konkretnu politiku
grupaciju, meutim, praktino se to nije moglo razlikovati budui da
je fakcija oduvijek imala pogrdnu konotaciju.Frakcija je politika
skupina lanova neke stranke koji se razilaze s miljenjem,
zakljucima i stajalitima veine. Fakcija je izraz koji potjee od
latinskog facere (initi) te je autorima koji su pisali na
latinskome factio ubrzo poeo oznaivati politiku skupinu sklonu
razornom i tetnom facere, opasnim djelovanjima. Tako je primarno
znaenje koje sadri latinski korijen, zapravo, ideja arogantnoga,
neumjerenog, bezobzirnog, samim time i tetnog djelovanja.
BOLINGBROKE I HUME (sredina 18.st.)
Bolingbroke smatra da je stranka zlo te se na kraju pretvori u
fakciju koja je jo gore zlo. Dok stranke dijele narod po
nacionalnom interesu, kod fakcija je uvijek rije o osobnom
interesu. Govori o nestranakoj stranci odnosno stranci koja mora
okonati postojanje svih stranaka.Hume je kritian prema fakcijama
jer podrivaju vladu i onemogouju provedbu zakona. Prihvaao je
stranke, ne kao uvjet slobodne vladavine, ve kao njenu neugodnu
posljedicu. Njegovo shvaanje naelnih politikih fakcija je zametak
ideologijskih politikih stranaka. Prvi je vidio stranke kao
konkretne skupine. Fakcije dijeli na osobne (tipine za male
republike i prolost) i stvarne fakcije koje se dijele na:1)
interesne najopravdanije, ne postoje u despotskim poretcima2)
naelne utemeljene na nekom apstraktnom naelu. Dijeli ih na one
utemeljene na vjerskim i na politikim naelima (prve napada i kae da
su postale ee od najokrutnijih fakcija koje su nastale iz
interesa)3) afektivne
BURKE (1770.)
Ne tvrdi, kao prethodni autori, da se stranke neminovno
pretvaraju u fakcije ve ako postanu fakcije onda vie nisu stranke.
Pobija njihovu tezu da su sve politike veze po prirodi fakcijske i
tvrdi da je povezivanje ljudi nuno da bi se sprjeile neke zle
namjere. Razdvaja stranke kao plemenitu borbu za vlast od fakcija
kao sebinu borbu za poloaj i zaradu. Definira stranku kao skupinu
ljudi koji su se udruili na odreenom politikom naelu o kojem su svi
suglasni, a zbog zajednikih nastojanja da se promie nacionalni
interes.Burke je smatrao da su stranke dobre kao podijeljenost meu
podanicima. Naime, u Burkeovo vrijeme je postojao konsenzus o
konstitucionalnoj vladavini no nije bilo jasno tko bi trebao vriti
tu vladavinu za to je Burke predloio stranke (upravo je ta ideja
strankama stoljeima kasnije posluila da se rijee fakcija).
BOLINGBROKE I BURKE
Burke je promijenio os shvaanja Bolingbroke je smatrao da su
stranke dobre kad je rije o razlikama i podijeljenosti izmeu
podanika i suverena, a Burke da su stranke dobre kao podijeljenost
meu podanicima; naime u Burkeovo vrijeme je postojao konsenzus o
konstitucionalnoj vladavini no nije bilo jasno tko bi trebao vriti
tu konstitucionalnu vladavinu za to je Burke predloio stranke;
upravo je ta ideja strankama stoljeima kasnije posluila da se rijee
fakcijaFRANCUSKA REVOLUCIJA, AMERIKI USTAVOTVORCI
Francuska revolucija je uslijedila odmah nakon Burkea no
irondinci, jakobinci i druge politike skupine nisu se pozvali na
njegove teze ve su bili ujedinjeni u osuivanju stranaka te bi
najvea uvreda bila nekoga optuiti za vou stranke (isto kao voa
fakcije) Condorcet, DantonTo zbog toga to su: a) bili oarani
Rousseauom, b) njihov bog je bio razum c) individualistika
filozofija d) stranke i fakcije su urote protiv nacijeMadison te
ostali oci SAD-a takoer nisu podravali fakcije Madison kae da su
fakcije skupine graana (bilo veina bilo manjina) organizirane oko
zajednikog interesa, a protivno pravima ostalih graana i skupnim
interesima zajedniceJefferson je prvo stvorio, a zatim rastavio
prvu modernu stranku Republikansku stranku; vidio ju je kao
Bolingbroke Zemaljsku strankuTek pola stoljea nakon Burkea stranke
zauzimaju svoje mjesto.Fakcije su dijelovi nasuprot cjelini, a
stranke dijelovi cjeline.
STRANKE KAO IZRAZ PLURALIZMA I DEMOKRACIJE
Stranakom pluralizmu je prethodio konstitucionalni pluralizam.
Prvenstveno se ukorijenio u protestantskim zemljama.Tri razine
pluralizma: kulturna, politika i drutvena. 1) Stav pluralizma prema
sukobu i konsenzusuOponiranje je temelj demokracije, a ne konsenzus
oponiranje crpi sadraj i iz sukoba i iz konsenzusa.Prvo se ipak
razvila konstitucionalna vladavina i rijeilo pitanje legitimiteta,
a tek onda stranaki sustav i oponiranje.2) Stav pluralizma prema
vladavini veinePluralizam prihvaa naelo veine, ali je neprijatelj
vladavine veine shvaene u smislu kao tiranija veine (potivanje
prava manjine)3) Pluralizam je rezultat ratova i progona religijeNe
postoji sve dok se ne razdvoje carstvo Boje i Cezarovo,
sekularizacija hrani pluralizam.4) Pluralizam se ne sastoji samo od
viestrukih udruivanjaDrutva s vie skupina jesu pluralistika samo
ako su te skupine asocijativne (ne obiajne ili institucionalne, to
iskljuuje afriki pluralizam plemena) te ako su se ta udruenja
razvila prirodno (nisu bila nametnuta to iskljuuje kastinski sustav
stratifikacije)Prema Jandi pluralizam je prisutnost rascjepa koji
se presijecaju (pojedinci zato imaju viestruke veze i
lojalnosti).Stranaki pluralizam povrno oznauje samo postojanje vie
od jedne stranke, no implicira i da su stranke u mnoini proizvod
pluralizma
KAD SU NASTALE STRANKE?Oko 20. lipnja 1790. kad je Thomas
Jefferson pozvao Jamesa Madisona i Alexandera Hamiltona na veeru.O
strankama se moe govoriti u 19. stoljeu u SAD-u i Velikoj
Britaniji.
PRVI ISTRAIVAI POLITIKIH STRANAKA (Ostrogorski, Weber,
Michels)
Istraivanje politikih stranaka zapoelo u prvim godinama 20.
stoljea radovima Ostrogorskog i Michelsa. Ostrogorski je napisao
svoju studiju o strankama u SAD-u i Velikoj Britaniji 1902., a
Michels svoju studiju o oligarhijskom tendencijama u politikim
strankama, izvedenom na primjeru njemake socijaldemokratske
stranke, 1911.Od 40-ih do 60-ih godina 20. stoljea nastaje velik
broj, veinom opsenih studija, u kojima se opisuje stranaki ivot u
Europi i SAD 20. stoljee zlatno doba politikih stranaka Ostrogorski
(prijelaz 19. u 20. st.) bio prvi istraiva koji je uoio da stranke
postaju vitalna snaga u eri demokratske politike ispostavilo se da
je 20. stoljee stoljee stranaka.OSNOVNI PRISTUPI U ISTRAIVANJU
POLITIKIH STRANAKAAlan Ware:1) sociologijski gleda na stranke kao
na izraze drutvenih podjela2) institucionalni gleda na stranke kao
na organizacije uklopljene u iri institucionalni okvir 3)
kompeticijski gleda na stranke kao na aktere u polju
natjecanjaWareova klasifikacija pristupa sasvim dobro odgovara
trima vrstama jednog openitijeg pristupa u drutvenim znanostima,
poznatom pod nazivom novi institucionalizam: sociologijskom
institucionalizmu, historijskom institucionalizmu i
institucionalizmu racionalnog izboraTEMELJNI KONCEPTI POLITIKE
STRANKE 1) stranka kao akter - stranke se identificiraju veinom
preko svojih vodstava, politika i izbornih strategija; djeluju
unutar ogranienja kompeticijskog prostora i institucionalnih okvira
2) stranka kao institucija - stranke su institucije koje
postavljaju pravila igre i odreuju vidokrug pojedinanim akterima
bilo u izbornoj areni ili areni vlasti; djelovanje mnogih aktera i
funkcioniranje drugih institucija mogue je razumjeti jedino ako
pretpostavimo djelovanje politikih stranka 3) stranka kao
organizacija - stranke su u prvom redu organizacije sa svojim
zasebnim unutarnjim ivotom i stranakim strukturama koje djeluju na
pojedince ukljuene u stranku; stranka kao organizacija ima svoje
specifine ciljeve koji se esto nametnu bez obzira na kompeticijske
ili institucionalna zahtjeve RAZINE DJELOVANJA POLITIKE STRANKE
Key, Jr.: 1) stranka u birakom tijelu Katz/Mair: 1) stranka na
terenu 2) stranaka organizacija 2) sredinjica 3) stranka u vlasti
3) stranka na javnom poloaju
Sredinje obiljeje stranake organizacije je odnos izmeu
parlamentarne stranke i stranake organizacije. U elitistikim
strankama najee dominira parlamentarna stranka no kod masovnih
stranaka koje nisu potekle iz skuptina ele drati na lancu
parlamentarnu stranku. SAD je ekstremni primjer gdje stranke u
Kongresu ne ovise o slabim nacionalnim stranakim institucijama. U
teoriji stranaka organizacija ne moe diktirati svojim
predstavnicima u skuptini kako e se ponaati no i dalje zadrava neke
jake adute kao to su stranake financije, logistika podrka koja je
nuna za izbore, a profesionalizacijom politike i ulogom medija
tehniari u izvanparlamentarnoj organizaciji postaju vaniji i
moni.
Kombinacijom tri temeljna pristupa istraivanju politikih
stranaka i tri analitike razine dolazi se do klasifikacijske sheme
u koju se moe smjestiti najvei broj studija o politikim
strankama.
Katz i Mair preciziraju analitike razine stranke u dutvu,
stranake organizacije i stranke u dravi u organizacijskom smislu
kroz pojmove stranke na terenu, sredinjice i stranke na javnom
poloaju.1. stranka na terenu ukljuuje lanstvo i lokalne
organizacije lanstva, funkcionalne stranake organizacije i stranci
pridruene organizacije, pa ak i nacionalne stranake kongrese kao
oblike predstavnitva volje lanstva u stranci. 2. sredinjica odnosi
se na uski krug stranakog vodstava koji donosi operativne
organizacijske i politike odluke, a oko sebe okuplja vei ili manji
aparat, profesionalno vezan uz stranku, koji pomae u upravljanju
strankom.3. stranka na javnom poloaju objedinjuje stranake
dunosnike u dravi, bilo da se radi o zastupnicima ili lanovima
vlade i viim politikim poloajima u dravnoj upravi, ili o vijenicima
i lanovima izvrne vlasti na lokalnoj razini.
VRSTE I TIPOVI POLITIKIH STRANAKA (organizacijski, kompeticijski
i funkcionalni kriteriji)
Duverger kadrovske, masovneWare stranke elite, stranke
lanstvaNeumann - stranke individualnog predstavnitva, stranke
demokratske integracijeKirchheimer - catch-all (narodna)
strankaWright - racionalno-efikasni model stranke, model stranake
demokracijePanebianco - profesionalizirana biraka strankaKatz/Mair
- kartelska strankaKoole - moderna kadrovska strankaBeyme -
honoracijska strankaKitschelt - programatske, klijentelistike,
karizmatskeStrm, Wolinetz - stranke usmjerene na glasove, stranke
usmjerene na poloaje, stranke usmjerene na provedbu
politikaGunther/Diamond - lokalne klijentelistike stranke, masovne
klasne stranke, lenjinistike stranke, pluralistike nacionalistike
stranke, ultranacionalistike stranke, masovne denominacijske
stranke, religijsko-fundamentalistike stranke, etnike stranke,
kongresne stranke, catch-all stranke, programatske stranke,
personalistike stranke, lijevo-libertarijanske stranke,
postindustrijske ekstremno desne stranke
Usvajanje povijesnog pristupa omoguuje razlikovanje tri modela
politike stranke:
1.Elitistika (caucus) stranka2. Masovna stranka3. Catch all
stranka
Pojava i podrijetlo- 19. stoljee u skuptinama se klike zdruile
da bi mogle voditi kampanju u proirenom birakom tijelu- prve
stranke npr. konzervativne u Skandinaviji i Britaniji te prve
amerike (jeffersonijanci i federalisti) - 1880. do 1960. nastale
izvan skuptina kako bi interesi nekih drutvenih skupine bili
zastupljene u vlasti- npr. radnike socijalistike stranke poetkom
20. st. u Europi- samo u SAD-u od starijih demokracija su masovne
stranke izostale- poslije 1945. razvile se iz postojeih elitistikih
ili masovnih stranaka- ele vladati u nacionalnom interesu, a ne kao
predstavnice neke drutvene skupine- voe komuniciraju s biraima
putem medija, a ne putem mnogobrojnog lanstva- npr. neke radikalne
socijalistike stranke se transformirale u socijaldemokratske s
dominantnim voama te iz katolikih defenzivnih organizacija u
demokranske stranke- u SAD-u ravno iz elitistikih u catch-all
Izvor potporelanstvoTradicionalni statusVoa
Predstavljanje neke drutvene skupineUmijee vladanja
Izvor prihodaOsobni kontaktilanarineMnogobrojni izvori ukljuujui
dravu
PrimjeriLiberalne stranke u 19.st., noge postkomunistike
strankeSocijalistike strankeModerne demokranske i
socijaldemokratske stranke u Europi
DEFINICIJA POLITIKE STRANKE trajnija organizacija koja se natjee
na izborima s ciljem osvajanja javnih poloaja pretpostavlja
demokratski politiki okvir razlikuje stranke od drugih organizacija
koje ele samo utjecati na vlast ostavlja otvorenim pitanje odnosa
stranke prema opem dobru i javnom interesu
Politike stranke trajne su organizacije koje se natjeu na
izborima, najee zato to ele zauzeti najvanije poloaje u dravnoj
vlasti. Za razliku od interesnih skupina koje ele samo utjecati na
vlast, ozbiljne stranke ele dohvatiti poluge moi. Ili, kako je
rekao Weber, stranke ive u kui moi.
FUNKCIJE POLITIKIH STRANAKA regrutacija elita - najvaniji
mehanizam pripreme i regrutacije kandidata za javne poloaje
agregiranje interesa - pretvaraju mnotvo specifinih zahtjeva u
pakete prijedloga; kao filter selekcioniraju, reduciraju i
kombiniraju interese referentna toka - mnogim pristaama i biraima
predstavljaju klju tumaenja sloenog politikog svijeta usmjeravanje
vlasti - kormilare dravnim brodom i osiguravaju vodstvo za vlast
politika mobilizacija graana predstavljanje drutvenih skupina
osiguranje demokratske legitimnosti
ODGOVORNA I RESPONZIVNA VLADAMjesto i funkcije stranaka ipak
nisu odredile ideje ve dogaaji. Stranke mogu biti u vladi, a da ne
donose odluke (kao u carskoj Njemakoj). Ipak shvaanje da je
funkciju vladanja preuzela i monopolizirala pobjednika stranka ili
koalicija stranaka. U tom smislu razlikuju se: a) stranka koja
ostaje izvan podruja vlasti i nije ukljuena u nju tzv. ambasadorska
strankab) stranka koja djeluje na podruju vlasti, a ne vladac)
stranka koja stvarno vlada tj. preuzima vladajuu funkciju
Prilino je sigurno da tijekom 18. st. ni u Engleskoj ni bilogdje
nije ostvareno nita nalik na stranaku vlast u ovom smislu. Englezi
su stoga u 18. st. prakticirali ne stranaku vladu, ve odgovornu
vladu odgovornost ministara parlamentu u najirem smislu
parlamentarni sustav, no ne mora se temeljiti na strankama.
Organizirala se stranka veze unutar parlamenta, ne izvan
parlamenta.
Burkeova stranka jo je bila aristokratska (unutarskupinska), a
ne demokratska (s izabranim predstavnicima naroda u parlamentu);
izvanskupinska stranka misli na birae. Vlada odgovorna parlamentu
postaje s vremenom i vlada odgovorna narodu (responzivna
vlada).Prvo proirenje izbornog prava u Engleskoj 1832. god (do tada
vladavina gentlemana).Osim pritisaka od dolje za to i gore su
lanovi parlamenta osjetili da bi im snaga bila vea kada bi imali
izborni legitimitet, pravo je proireno zbog sukoba izmeu vlade i
parlamenta. Stranka se morala pomai s toke na koju ju je postavio
Burke i poeti izvan parlamenta traiti podrku.
Izbori impliciraju dvije povratne reakcije:a) uvrivanje stranke
ne samo zbog zajednikih naela nego zato da bolje prou na izborima;
preveliko osciliranje i cijepanje postaje slabost na izborima. U
toj toki protostranke kao dijelovi vieg kruga drutva postaju
dijelovi zemlje u cjelini.b) pomak odgovorne vlade (tehnika
odgovornost) prema responzivnoj vladi (politika
odgovornost)Responzivna vlada zatim vodi stranakoj vladi. Tad
nastaje moderna stranka no stranaki sustav kao podsustav politikog
sustava nastaje tek irokim birakim pravom.
Reverzibilni slijed odgovorna vlada stvarnost izbora uspostava
stranaka kao podsustavaTocqueville kad se vratio iz SAD-a vidio je
prve moderne stranke nastale u demokratskim uvjetima razlika izmeu
aristokratskih i demokratskih stranaka te izmeu velikih stranaka
(na opim naelima se zasnivaju) i malih stranaka (opasne fakcije);
kako da stranke ne postanu fakcije.Bryce stranke su u velikim
slobodnim predstavnikim dravama neizbjene.Do I. svjetskog rata
Ostrogorski i Michels se bavili oligarhijskom i nedemokratskom
prirodom stranaka.Pravi utemeljitelj sociologije stranka bio je Max
Weber no ni on nije razlikovao fakcije kroz povijest od pojave
novog entiteta stranke.
RACIONALIZACIJAStranke su se razvijale kroz zadnjih 150 godina
kao izraz prakse, a ne teorije.a) stranke nisu fakcije stranke su
nune, a fakcije su uvijek zlo i nisu nune; stranke povezuju narod i
vlast, a fakcije ne; stranke sredstvo kolektivne koristi, a fakcije
sredstvo osobne koristi; stranke su funkcionalni posrednici;
stranke mogu degenerirati u fakcijeb) stranke su dio cjeline ako
stranka nije u mogunosti kao dio vladati u ime cjeline, onda se ne
razlikuje od fakcijec) stranke su kanali izraavanja stranke su
sredstvo ili posrednik u predstavljanju naroda putem izraavanja
njegovih zahtjevaOd dvije funkcije stranaka predstavniki posrednici
i sredstva izraavanja Sartori istie ovu zadnju
Stranke kao sredstva izraavanja nisu samo strojevi (jer onda ih
mogu zamijeniti ankete javnog mijenja i slino) ve one prenose
zahtjeve naroda podupirui ih pritiskom, stranka ulae vlastitu teinu
u te zahtjeve.Key stranke su osnovne institucije za pretvaranje
masovnih preferencija u javnu politiku.Prema Neumannu stranke ne
samo da izraavaju, ve i kanaliziraju tj. organiziraju kaotinu javnu
volju; Sartori prihvaa da stranke ponekad iskrivljuju tu
volju.Sartori: Stranaki sustav je pluralistiki sustav dijelova koji
snano izraavaju miljenja onih kojima se vlada.
MINIMALNA DEFINICIJA
Burke - stranka je skupina ljudi koji su se udruili na odreenom
politikom naelu o kojem su svi suglasni, a zbog zajednikih
nastojanja da se promie nacionalni interes (mnogi autori smatraju
Burkeovu definiciju stranaka normativnom i
nerealistinom)Schattschneider stranka je prvenstveno organizirani
pokuaj stjecanja vlasti realistina definicijaSchumpeter stranka je
skupina iji lanovi zajedniki djeluju u kompetitivnoj borbi za
politiku vlast
Jednostavne defincije jednostavno iskazuju znaenje pojma dok
sloene definicije uvode koncept pojma, sastavljaju. No jednostavne
definicije ne smiju biti prejednostavne tj. moraju biti
distinktivne odvojiti stranke od nestranakaStranke se definiraju s
obzirom na: aktere aktivnosti posljedice (namjere) podruje funkciju
Minimalna definicija je svaka definicija koja se kristalizira nakon
to se sva svojstva nekog entiteta koja nisu neophodna za njegovu
identifikaciju iskau kao varijabilna, a ne definicijska svojstva.
Minimalne definicije:a) Kaplan i Laswel stranka je skupina koja
formulira ope probleme i predlae kandidate na izborimab) Riggs
stranka je svaka organizacija koja nominira kandidate na izborima
za izbornu skuptinu ini se da iskljuuje totalitarne strankec) Janda
stranke su organizacije koje tee postavljanju svojih priznatih
predstavnika na poloaje u vlasti (nema izbora kao kriterija)d)
Sartori stranka je svaka politika skupina koja se prepoznaje po
slubenom nazivu te koja izlazi na izbore i sposobna je putem izbora
(slobodnih ili neslobodnih) postavljati svoje kandidate na javni
poloaj> ta definicija sadrava izborni kriterij koji vie nije
dvosmislen, ukljuuje i jednu stranku u jednostranaju jer nije
razliita stranka ve stranaki sustav (ona isto obavlja neke funkcije
no s drugim ciljevima; jednostranaje ima neslobodne izbore no i to
su ipak izbori)> sposobna je postavljati iskljuuje stranke koje
su samo etikete> prepoznaje se po slubenom nazivu upuuje na
kolektivnu stranu te skupineU zapadnoj Europi nastale su masovne
stranke da bi se borile za glasove naglo naraslih birakih tijela. U
komunistikim i faistikim dravama vladajue su stranke monopolizirale
vlast u pokuaju rekonstrukcije drutva, dok su u zemljama u razvoju
nacionalistike stranke postale sredstvo protjerivanja
kolonijalistikih vladara u njihove matine zemlje. Masovne stranke
bile su mobilizatori masovne politike u 20.st.
KADROVSKE STRANKE najbolji primjeri su Liberali i Konzervativci
u Britaniji sredinom 19. Stoljea dobar su primjer i skandinavske
konzervativne stranke, stranaki poeci u SAD-u, manje su to stranke
u Francuskoj, Njemakoj i junoj Europi razvijaju se u liberalnim
poretcima 19. stoljea u vrijeme izrazito ogranienog birakog prava i
parlamenta sastavljenog od uglednih graana nastaju kao vrlo slabo
povezani parlamentarni savezi zastupnika koji organiziraju
relativno uski krug donatora, uglednika, prijatelja i aktivista na
podruju svoje izborne jedinice rad najizraajniji tijekom izbora,
nemaju formalnih lanova, njihova je struktura izrazito heterogena i
decentralizirana razlikovanje stranke na terenu, sredinjice i
stranke na javnom poloaju ili parlamentarne stranke vrlo je teko,
jer se svi ti organizacijski aspekti vrlo blisko poklapaju u fiziki
istim pojedincima
GLAVNA OBILJEJA KADROVSKIH STRANAKA nastaju iznutra, u
parlamentima, kao grupe zastupnika koji se povezuju organizacije
uglednika osobne veze i prijateljstva fokus na izbornim funkcijama
financiranje izbora mali broj velikih donora decentralizirana
struktura
CAUCUS izborni odbor organizacija koja prati zastupnika (ili vie
njih) u izbornoj kampanji (V. Britanija) 1832./1867. trajnija
organizacijska jedinica posebno bitna kod organizacije predizbora
(V. Britanija, SAD) parlamentarna frakcija Demokrata (SAD)
interesno povezivanje u stranakim ili parlamentarnim tijelima (SAD)
Rije caucus znai zatvoreni stranaki sastanak, najee sa svrhom
nominacije ili osmiljavanja strategije. Pojam se najee rabi u
kontekstu zakonodavnih stranaka, pri emu caucus sastavljen od
lanova koji predstavljaju odreenu stranku ini glavni odbor te
stranke (kao to je tradicija u Australiji i u Novom Zelandu).
GLAVNE FUNKCIJE KADROVSKIH POLITIKIH STRANAKA funkcija ograniene
mobilizacije biraa funkcija osiguranja podrke vladi u parlamentu
funkcija odravanja statusnog poloaja lanova
Katz/Mair (stranka na terenu, sredinjica i stranka na javnom
poloaju) - potpuna dominacija stranke na javnom poloaju kod
kadrovskih stranaka
DVA TIPA KADROVSKIH STRANAKA (europski i ameriki)
1) Europski tip - to su konzervativne, liberalne i radikalne
stranke dananje Europe koje su sauvale svoju strukturu iz 19. st.
pravi tip kadrovskih stranaka
a) temeljna struktura ne idu za tim da okupe najvei broj
pristaa, ve da okupe uglednike radi prestia ili bogatstva;
okupljaju se u lokalnim odborima koji odgovaraju granicama okruga;
unutranja organizacija tih odbora je dosta slaba; imaju veliku
autonomiju te sredinja stranaka tijela nad njima nemaju gotovo
nikakve ovlasti (u VB ipak centraliziranija organizacija nego
drugdje)
b) parlamentarne grupe parlamentarci igraju glavnu ulogu i oni
su efovi tradicionalnih kadrovskih stranaka; u VB su i sami
parlamentarci strogo organizirani te im je nametnuta stranaka stega
za razliku od drugih zemalja; to je razlika izmeu krutih stranaka
(sa glasakom stegom i veom centralizacijom) i mekih stranaka (bez
glasake stege); gotovo sve masovne stranke su krute, a gotovo sve
kadrovske stranke (osim VB) su meke
c) od 19. do 20. st. struktura kadrovskih stranaka
tradicionalnog tipa odgovara strukturi liberalne drave s ogranienim
pravom glasa; pojava masovnih stranaka nagnala je kadrovske da ih
ponu oponaati no bezuspjeno; dovelo do poveanja militanata za
vrijeme izbora i tehnike od vrata do vrata
2) Ameriki tip
a) utjecaj sustava preliminarnih izbora svi graani pozvani su da
odrede kandidate stranaka izmeu kojih e se kasnije birati, to je
imalo za posljedicu ukidanje odbora uglednika; zatvoreni
preliminarni izbori jer su birai unaprijed upisani kao republikanci
ili demokrati; zabranjeno je da kandidata stranke istaknu njezini
lanovi ili njihovi delegati
b) usavrenost organizacije dok preliminarni izbori prisiljavaju
odbore da se otvore utjecaju izbornih masa, potrebe promidbe navode
amerike stranke na primjenu sustava permanentnog organiziranja
biraa na razini malih osnovnih okruga (precints), na elu svakog
provjereni militant captain osigurava redovite kontakte izmeu
stranke i biraa, ne samo za vrijeme izbora- ta dvostruka evolucija
nije transformirala amerike stranke u masovne ve su one i dalje
kadrovske u kojima glavne direktive dolaze od odbora uglednika koji
nisu demokratski izabrani no uspostavili su stalniji dodir s
biraima od masovnih stranaka- ostale su mekane stranke pa nema
stranake stege u Kongresu
MASOVNE POLITIKE STRANKE Vezane u prvom redu za irenje birakog
prava, premda su poticaji za razvoj organizacije postojali i ranije
masovni tip stranke dominantno su nosile socijalistike i
socijaldemokratske stranke prve polovice 20. stoljea, nastale izvan
parlamentarnih institucija, kroz nastojanje da se radnika klasa
politiki organizira U ovu skupinu spadaju i rane denominacijske
stranke (protestantske ili katolike) Komunistike i faistike stranke
odstupaju u odreenim obiljejima Suvremene nacionalistike i
fundamentalistike stranke organizacijski su se manje ili vie
oslanjale na sindikate, temeljile na velikom broju lanova,
formalnom lanstvu, lanarini mali financijski doprinosi velikog
broja lanova stranci je donosilo potrebna sredstva koja su elitne
stranke namicale donacijama krupnog kapitala i nejasnim
razlikovanjima dravnog i privatnog rauna masovne stranke prvi su
tip stranke kod kojega su tri organizacijska lica jasno
odvojena
DUVERGERU velikom broju analiza krajem 20. stoljea stranke se
procjenjivalo u odnosu na organizacijska obiljeja i funkcije
masovnih stranaka, a to znai uglavnom u odnosu na predstavnike
funkcije stranke i ulogu koju je stranka igrala u drutvu. Nije
stoga udno da su mnoga istraivanja zavravala zakljucima o propasti
stranaka.
Dva su problema ipak ostala nerijeena.1) Duvergerova tvrdnja da
se tip elitne stranke moe uspjeno primijeniti i na amerike stranke
u 19. stoljeu ostaje upitnom. Amerike maine, razlikovale su se od
kadrovskih stranaka toga doba u Velikoj Britaniji po izrazito
razvijenoj izvanparlamentarnoj organizaciji. Organizacija se
temeljila na klijentelistikom sustavu osobnog tipa, sustavu
patronae, u kojem je veliki broj aktivista nagovarao birae da
glasuju za odreenog kandidata ili je kupovao glasove raznim sitnim
obeanim privilegijama, a sami su se nadali poslu u dravnoj slubi u
sluaju pobjede njihovog kandidata. Organizacijski, maine nisu
podsjeale ni na kadrovske ni na masovne stranke, ali su, zbog
politiko-integracijskih funkcija koje su ispunjavale, funkcionalno
bile blie masovnim strankama. Epstein tvrdi da maine nemaju stvarne
paralele u drugim nacijama pojedini autori ih svrstavaju pod tip
elitnih klijentelistikih stranaka.
2) Duverger je pretpostavio da se kadrovske stranke, uslijed
nemogunosti da pariraju lijevim masovnim strankama u uvjetima
proirenog birakog prava, moraju i same transformirati u
organizacije masovnog tipa. Tvrdnja je poznata kao zaraza s lijeva
koja postavlja masovni tip stranke kao normu suvremenog stranakog
natjecanja. Velikim dijelom postavka se temelji na uoenom otvaranju
kadrovskih stranaka prema biraima, te rastu izvanparlamentarne
organizacije i usvajanju formalnog lanstva po uzoru na
socijalistike stranke. Duvergerovu tezu o strankama s masovnim
lanstvom kao modernom tipu stranaka kritizirao je Epstein. On
pokazuje da:a) organizacijski rast pojedinih kadrovskih stranaka
nije bila reakcija na nastanak masovnih lijevih stranaka, ve da im
je prethodiob) masovne su organizacije uglavnom ostale obiljeja
socijalistikih stranaka Ukazujui na ogranienja koje lanstvo moe
postaviti kad je rije o izbornom uspjehu, kao i na nove naine
mobilizacije biraa i financijskih resursa, Epstein formulira
suprotnu prognozu zaraza s desna.
GLAVNA OBILJEJA MASOVNIH STRANAKA nastaju izvan dravnih
institucija nastaju esto u veoj ili manjoj mjeri povezani s drugim
drutvenim organizacijama (sindikati, religijska udruenja) posredne
stranke (radnike stranke Britanije i Skandinavije) financiranje
osiguravaju lanarinama mnogo malih donacija glomazna
birokratizirana hijerarhijska organizacija niz pomonih
organizacija
FUNKCIJE MASOVNIH STRANAKA Drutvena integracija donjih slojeva:
obrazovna, solidarna predstavljanje kolektivnih klasnih ciljeva
(ideologija) politika integracija (legitimiranje liberalnog
politikog poretka)
TRI TIPA MASOVNIH STRANAKA (socijalistiki, komunistiki i
faistiki)
B1. Socijalistiki tip
- u poetku djelovanje da se omogui financiranje izbora za
radnike kandidate koji su se smatrali revolucionarnima pa nisu
mogli dobiti potporu banakaa) financijsko i edukativno gledite u VB
je financiranje od strane sindikata stvorilo indirektne stranke no
u Njemakoj gdje su sindikati slabjeli ili u Francuskoj gdje su bili
nepovjerljivi doli su na ideju da se u stranku unovai najvei broj
pristaa koji e trajno plaati redovnu lanarinu; osim toga eljelo se
i da kandidati stranke ne budu izabrani u uskom krugu uglednika ve
demokratskim proceduramab) socijalna baza tradicionalne stranke su
odgovarale sukobu aristokracije i buroazije, a masovne stranke su
odgovorile irenju demokracije na itavo puanstvo; skupljanje novaca
redovito te mobiliziranje velikog broja ljudi zahtijevalo je mnogo
vru administrativnu organizaciju te se postepeno stvara
hijerarhizirani aparat sa unutranjim upravljaima koji slabe
poziciju parlamentaraca; isto tako bili su nepovjerljivi prema
korupciji u parlamentu pa i prema svojim zastupnicima; sukob
zajednice koji biraju upravljae i zajednice koja bira zastupnike no
evolucija socijalistikih stranka prema socijaldemokraciji i
parlamentarnom reimu rijeili su taj problemB2. Komunistiki tip
- prve komunistike partije roene iz rascjepa unutar
socijalistikih partija konstituirane su po njihovom modelu; no
odluka Kominterne 1924. natjerala ih je da prihvate strukturu
Sovjetske komunistike partije; komunistike partije su najbolje
organizirane od svih stranakaa) temeljni element: elija prva
originalnost je njihov temeljni element umjesto da ih okupljaju
prema mjestu stanovanja kao socijalistike, one ih na lokalnoj
razini okupljaju prema mjestu rada (elije u poduzeima) osnovni
kontakt meu lanovima zajednice je stalniji te problemi s posla daju
materijala za rasprave; uz njih postoje i lokalne elije (seoske,
izoliranih radnika itd.); manja od socijalistikog ogranka samo
nekoliko desetaka ljudi, a na elu sekretarb) centralizacija i
ideologija organizirane na autoritarni i centralizirani nain;
sredinjica ima glavnu ulogu u izboru upravljaa no komunisti taj
sustav nazivaju demokratskim jer se prije odluka moraju sazivati
opsene konzultacije; isto tako ideologija ima vrlo vanu ulogu jer
je povezana s konkretnom akcijom pa se silno ulae u obrazovanje i
indoktrinaciju
B3. Faistiki tip- nastojale oponaati komunistike stranke no
razliite jer imaju snanu centralizaciju i sustav vertikalnih veza
a) vojni karakter organizacije originalan jer su primijenile u
organiziranju vojne tehnike; temeljeni je element sasvim mala grupa
ljudi (desetak) koja ivi u meusobnoj blizini; te se male grupe kao
u vojsci povezuju s drugima u vee i hijerarhijski nadreene (npr. u
nacionalsocijalistikim strankama vod, odred, eta, bataljun,
regimenta, brigada, divizija); lanovi faistike milicije prolaze
istu obuku kao i vojnic; prvenstvo elite nad masama (koristi se
oruje)b) socijalna infrastruktura organizacija faistikih stranaka
odraava njihovu socijalnu bazu; dosad se faizam razvio iz dva tipa
drutva s jedne strane u tehnoloki razvijenim poput Njemake, gdje se
zbog ekonomske krize krupna klasa i srednja buroazija pribojava
socijalistikog ili komunistikog reima, a s druge strane u arhainim
drutvima poput panjolske i Portugala gdje su se zemljoposjednici
bojali dolaska demokracije (Italija izmeu); povlatena manjina se
boji veine; nasilje je glavni instrument, a ne izborna promidba
DVA MEUTIPA IZMEU MASOVNIH I KADROVSKIH STRANAKA
1) Indirektne strankeTemelj je postavila britanska laburistika
stranka 1900. godine kad nije primala izravne pristae. Njezini
osnovni odbori bili su sastavljeni od predstavnika sindikata,
zadruga i intelektualnih udruga koji su pristali zajedniki politiki
djelovati. Ti su odbori odreivali kandidate za izbore i vodili
promidbene blagajne. Laburistiki sustav su uglavnom prenijele druge
socijalistike stranke, ali i u nekim demokranskim strankama s
korporativnom bazom. Zapravo odgovara prilagodbi mehanizama
tradicionalnih kadrovskih stranaka gdje su se umjesto odbora
tradicionalnih uglednika nali odbori funkcionarskih uglednika i
slubenih predstavnika organizacija koji okupljaju velik broj
pristaa, ali indirektno to znai da se ne moe ulaniti u stranku, ali
moe u organizacije.
2) Stranke nerazvijenih zemalja Velika novost u posljednjih
deset godina. U nekim segmentima ne pokazuju bitna odstupanja u
odnosu na stranke zapadne Europe, Sjeverne Amerike ili SSSR-a
(vijetnamska i kineska komunistika partija se ne razlikuju bitno od
sovjetske, neke liberalne i konzervativne stranke kao one u 19.st.
u zapadnoj Europi; no neke poput onih u crnoj Africi su izrazito
originalne iako blie masovnim strankama). U svim masovnim strankama
upravljai su skupina koja se jasno razlikuje od ostalih pristaa i
militanata (kao kadrovska stranka uronjena u masovnu organizaciju)
no u razvijenim zemljama razdvajanje tih skupina nije strogo.
Unutranji krug je kod masovnih stranaka vrlo otvoren pa lanovi iz
baze mogu u njega lako prodrijeti, no u masovnim strankama
nerazvijenih zemalja je vrlo velika socijalna razlika izmeu lanova
unutarnjeg kluba i mase sljedbenika. Tako struktura stranaka
odraava opu strukturu drutva tih zemaljaORGANIZACIJSKI RAZVOJ Prvi
se put jasno razlikuju tri lica stranake organizacije Dominacija
sredinjice nad ostala dva lica stranke
INDIREKTNE STRANKE Primjer: britanski Laburisti, ali i lijeve
norveke i vedske stranke stranka nastaje kao politiko
organizacijsko krilo neke druge organizacije (sindikata) stranka
nije autonomna ni financijski niti odluivaki lanstvo se preklapa
kolektivno lanstvo (contracting in contracting out)
Kolektivno, pridrueno, posredno ili korporativno lanstvo odnosi
se na sve lanove sindikata koji automatizmom postaju i lanovi
stranke. Individualno, pak, lanstvo zahtijeva veu osobnu
inicijativu i obavezno plaanje lanarine. Automatsko posredno
lanstvo teko se moe usporeivati s individualnim lanstvom u smislu
razine ukljuenosti lana u ivot stranke. Postojanje kolektivnog
lanstva ukazuje, prema pojedinim autorima, na to da stranka zapravo
nikad nije imala potrebu da se razvije kao masovna stranka u pravom
smislu te rijei. Sluaj britanskih laburista posebno je indikativan,
jer je kolektivno lanstvo najvei dio povijesti laburista
predstavljalo oko 90% ukupnog lanstva, dok se u sluaju nordijskih
lijevih stranaka razlikuju vedski socijaldemokrati s oko 80%
kolektivnih lanova krajem 80-ih godina prolog stoljea od norvekih
laburista kod kojih je udio kolektivnih lanova od 1970. do 1988.
pao s 50% na 25% ukupnog lanstva.
IDEAL-TIPOVI RAZVOJNE TIPOLOGIJEKadrovskeMasovneStranke
eliteStranke lanstvaStranke individualnog predstavnitvaStranke
drutvene integracijeHonoracijske strankeKlasne masovne
strankeCaucus strankeMasovne birokratske stranke
NARODNE (CATCH-ALL) STRANKE Pojam uvodi Otto Kirchheimer
(1965./1966.) nastaju u 50-im i 60-im godinama 20. stoljea uzroci
nastanka novog tipa su u nizu postupnih prilagodbi politikih
stranaka novim kompeticijskim zahtjevima narodna stranka osigurava
integraciju pojedinaca u politiki sustav koju nisu uspjele
osigurati ni kadrovske stranke (zbog nemogunosti drutvene
integracije) ni masovne lijeve stranke (zbog nemogunosti politike
integracije) stranka na terenu definitivno slabi, a jaa uloga i
legitimnost parlamentarne stranke za razliku od masovnih stranaka
gdje su odnosi izmeu triju lica stranke barem naelno bili
postavljeni u liniji od stranke na terenu prema parlamentarnoj
stranci, kod catch-all stranaka jaa svijest o vanosti izbornih
funkcija uzajamna ravnotea utjecaja sredinjice i parlamentarne
stranke, koju je Duverger postulirao za masovne stranke, u narodnim
strankama prerasta u konflikt dvaju lica stranke oko nadzora
oblikovanja politika i lanstva Catch-all stranka je svojevrsna
sinteza kadrovskih i masovnih stranaka u povijesno novom tipu
stranke.NASTANAK TIPA NARODNE (CATCH-ALL) STRANKE Kadrovske stranke
ne uspijevaju u drutvenoj integraciji Klasne masovne stranke
(class-mass parties) ne uspijevaju u politikoj integraciji Izuzetci
- denominacijske masovne stranke (Stranka centra u Njemakoj i Puka
stranka u Italiji) Nakon II sv. rata nastaju catch-all stranke
LOGIKA TRANSFORMACIJE transformacija klasnih masovnih
(class-mass) u catch-all masovne stranke ostaje donekle nejasno to
se zbiva s kadrovskim strankama: a) nestaju; b) transformiraju se u
masovne (Duverger, 1963.); c) transformiraju se u catch-all stranke
(Katz/Mair, 1995., 2002.)
PREDUVJETI NASTANKA CATCH-ALL TIPA STRANKE ekonomski rast,
razvoj drave blagostanja i zaetci potroakog drutva nestajanje otrih
klasnih opreka i identiteta nacionalna i demokratska konsolidacija
tehnoloki napredak i razvoj medija poeci dravnog financiranja
politikih stranaka
OBILJEJA CATCH-ALL STRANAKA deideologizacija stranakih ciljeva
porast znaenja vodstva, posebno parlamentarnog smanjenje uloge
lanstva i orijentiranosti prema lanstvu orijentiranost izvan starih
granica natjecanja, pokuaj da se privuku novi birai povezivanje s
raznim interesnim skupinama
ORGANIZACIJSKE PROMJENE opada znaenje stranke na terenu raste mo
stranke na javnom poloaju u odnosu na sredinjicu unutarstranaki
odnosi postaju vaniji jer jaaju konflikti izmeu triju lica stranke
amerikanizacija stranake organizacije
FUNKCIONALNE PROMJENE izbori postaju najvaniji dio stranakog
djelovanja mobilizacija biraa naoko ira, ali manje intenzivna
agregiranje interesa po prvi put se ostvaruje predstavnika funkcija
odvija se kao odgovornost za naciju u cjelini regrutacija elita
neposrednije se ostvaruje legitimiranje poretka u potpunosti se
sprovodi
BUDUNOST CATCH-ALL STRANKE biraka profesionalna stranka
(Panebianco, 1988.) - drugo ime za catch-all stranku koje samo
naglaava organizacijske promjene (profesionalizaciju rada i dravno
financiranje) kartelska stranka granica oko 1970ih (Katz/Mair,
1995.) profesionalizirana biraka stranka (Beyme, 2002.) novi tip
stranke koji slijedi nakon catch-all stranke catch-all stranka plus
(Puhle, 2002.) - sugerira otvorenu granicu prema buduem razvoju
PROFESIONALNA BIRAKA STRANKA TO ZNAI KOD BEYMEA, A TO KOD
PANEBIANCA? Beyme, ukazujui na svu zamrenost pokuaja da se ponudi
etvrti tip stranke koji bi naslijedio narodnu stranku, predlae
profesionaliziranu biraku stranku kao bolji izbor od kartelske
stranke. Preuzimajui termin za novi tip stranke od Panebianca
(1988.), a sadrajna obiljeja tipa dijelom od Panebianca, a dijelom
od kartelske stranke Katza i Maira, Beyme samo pridonosi
zamrenosti. Naime, Panebianco je suvremeni tip profesionalizirane
birake stranke rabio u smislu Kirchheimerove catch-all stranke,
suprotstavljajui ga prethodnom tipu masovne birokratske stranke, a
zapravo Duvergerove masovne strank.Jedine sadrajne razlike izmeu
Panebiancova i Kirchheimerova tipa su otvoreno naglaavanje
profesionalizacije stranakog djelovanja, koje catch-all tip samo
implicira, i uvoenje dravnog financiranja kao obiljeja koje
unutarstranake odnose moi mijenja donekle reazliito nego sama
potpora interesnih grupa.
POSEBNOSTI AMERIKOG DRUTVENOG I POLITIKOG RAZVOJA kasna
industrijalizacija rano uspostavljeno obuhvatno birako pravo
federalna struktura drave nezavisni legitimitet Predsjednika sustav
podjele plijena imigracija - amortiziranje socijalistikih
tendencija
POSEBNOSTI STRANAKOG RAZVOJA I ORGANIZACIJE nastanak slian kao i
u Britaniji, ali brzo irenje organizacije stranake maine (1830e -
kraj stoljea) elitistike klijentelistike stranke (Gunther/Diamond,
2001.) stranke se razvijaju lokalno i na razini drava stranke vrlo
rano demokratiziraju kandidacijske postupke drave od poetka 20. st.
reguliraju rad stranaka ne postoji stranako lanstvo vrsti
dvostranaki sustav
NASTANAK STRANAKA U SAD-U stranke su i u SAD-u bila neeljena
djeca demokracije nastaju u Kongresu kao trajnija grupiranja
zastupnika podijeljenih oko bitnih politikih pitanja (Jefferson,
Madison vs. Washington, Hamilton, Adams) Federalisti vs.
Antifederalisti (Republikanci, Jeffersonijanci) George Washington
(1789.-1796.) John Adams (1796.-1800.) Thomas Jefferson
(1801.-1809.) James Madison (1809.-1817.) James Monroe
(1817.-1825.) John Quincy Adams Jr. (1825.-1829.) Andrew Jackson
(1829.-1837.)
RAZVOJNE FAZE AMERIKOG STRANAKOG SUSTAVA1. prva faza
(1790-1828.) 2. druga faza (1828.-1865.)3. trea faza
(1865.-1932.)4. etvrta faza (1932.-1968.)5. peta faza (1968. -
)
AMERIKE MAINE javljaju se u Jacksonijanskoj eri (irenje birakoj
prava, korupcija) pravi razvoj pred kraj 19. stoljea do sredine 20.
urbane sredine (gradovi) - Chicago sustav patronae (klijentelizam)
potpuna orijentiranost na glasove, nema ideologije primaries
KLASIFIKACIJA AMERIKIH STRANAKA posjeduju obiljeja svih tipova
stranaka: nastanak, organizacija kadrovske funkcionalno masovne
kompeticijski catch-all
TEORIJSKA INTERPRETACIJA RAZVOJNE TIPOLOGIJE STRANAKA KATZA I
MAIRA Razvojni stranaki stadiji vezani su za osnovni koncept
demokracije i odnos drave i drutva: elitni model stranke (do 1920.)
- liberalni koncept demokracije masovni model stranke (1880.-1960.)
- predstavnika demokracija catch-all model stranke (nakon 1945.) -
socijalna drava
PRIJELAZ U CATCH-ALL STRANAKI MODEL dijalektiki: teza antiteza
sinteza elitne stranke: zadravaju: prevagu parlamentarne stranke,
veu usmjerenost na nacionalni interes, a manju na klasni mijenjaju:
ire stranaku organizaciju nalik masovnoj masovne stranke:
zadravaju: masovnu organizaciju, ali sa smanjenim funkcijama
mijenjaju: mo prelazi sa sredinjice na parlamentarnu frakciju,
odriu se striktnih klasnih interesa oba tipa razvijaju: veu ulogu
voa prema lanovima i prema biraima prilagodbu medijskim pravilima
izbornog natjecanja
NAKON CATCH-ALLIZMA? KARTELSKA STRANKA tri bitna procesa:
opadanje uloge lanstva, dravno financiranje i medijsko posredovanje
izbornog natjecanja vode do sve vee profesionalizacija stranakog
rada: plaene politike funkcije narastanje administrativnog i
savjetnikog aparata uz stranke dio rada preputen izvanstranakim
agencijama
Katz & Mair kao novi, suvremeni tip stranke, koji se od
sedamdesetih godina prologa stoljea pojavljuje u zapadnim
demokracijama, uvode kartelsku stranku. Kartelska stranka:1)
infiltrirana je u dravnu strukturu i nema ambiciju ispunjavanja
bilo kakvih funkcija prema drutvu, osim da pred biraima brani
dravne politike i projekte2) temelj povezanosti drave i stranaka
dravno je financiranje stranaka, dravno osiguravanje stranakih
monopola i povlastica unutar javnih kanala komunikacije te
institucionalne prepreke ulasku drugih stranaka i aktera u
zatvoreni politiki kartel3) stranke unutar kartela jedna drugoj
osiguravaju funkcioniranje, financiranje i politiki utjecaj i kad
su u opoziciji4) organizacijski, stranke su visoko
profesionalizirane, s dominantnom ulogom stranke na javnim
poloajima i do kraja marginaliziranim lanstvom (stranci na terenu,
koja je sada dosta suena, osigurana je odreena autonomija na
lokalnoj razini, ali bez utjecaja na nacionalnu politiku, to
hijerarhijsku povezanost zamjenjuje stratarhijskom organizacijom)5)
kartelska stranka izraz je zatvorenog kompeticijskog prostora
suvremenih stranakih sustava, potpune afirmacije politike kao
profesije, medijske demokracije i shvaanja drave kao servisa
drutva
OBILJEJA KARTELSKIH STRANAKA samodovoljnost i samoreferiranje
profesionalizacija rada kapitalno intenzivne kampanje
organizacijska statarhija autonomija razliitih razina i lica
stranke granice lanstva sve nejasnije
KARTELSKE STRANKE I DEMOKRACIJA nastavak elitistikog koncepta
demokracije birai biraju izmeu ogranienog broja profesionalnih
timova za voenje drave stranaki programi se sve manje razlikuju
natjecanje se smanjuje; uinci izbora se ublauju; manja razlika
izmeu pobjednika i gubitnika drava vie ne proizlazi iz drutva, ve
ga servisira
IZAZOVI KARTELSKOJ ORGANIZACIJI POLITIKE pad povjerenja u
demokratske institucije pad participacije ili nalaenje novih kanala
participacije novi akteri preuzimaju funkcije politikih stranaka
prema drutvu raanje opozicije izvan parlamenta, pa i izvan sustava
prosvjedne stranke
KRITIKA MODELA KARTELSKE STRANKE von Beyme (2000.)
profesionalizirana biraka stranka termin je posudio od Panebianca
nominalistika kritika pitanje granica razdoblja stranke Zelenih kao
izuzetci
KRITIKA RUDDA KOOLEA (1996.) kritika izvoenja modela kartelske
stranke: odvajanje drave i drutva kartelska stranka postaje
obiljeje sustava, a ne organizacijske strukture stranaka obiljeja
su bila prisutna i ranije, dok suvremeni razvoj pokazuje neka druga
nema govora o stratarhijskoj organizaciji
Kartelska stranka, kao uostalom i cijela razvojna tipologijska
shema koju su razvili Katz & Mair, doivjela je ozbiljne
kritike. Koole primjeuje 4 tipa problema u njihovoj teoriji
stranakog razvoja: 2 na koncepcijskoj i 2 na empirijskoj razini:1)
podvrgava kritici povijesni prikaz razvoja odnosa izmeu drave i
drutva, tvrdei da moderno drutvo karakterizira sve vea
isprepletenost drave i drutva, a ne kako Katz & Mair sugeriraju
sve vei jaz, pa je shodno tome promaeno poloaj stranaka opisivati
kao poloaj dravnih aktera2) ukazuje na to da Katz & Mair
prezentiraju pojam kartelske stranke kroz obiljeja stranakog
sustava, a tek posredno kao obiljeja pojedinanih stranaka, to je
oigledna koncepcijska nekonzistentnost3) obiljeja stranakih sustava
koja Katz & Mair istiu kao definicijska obiljeja kartelskih
stranaka bila su prisutna i ranije, a suvremeni trendovi prije
potvruju suprotne razvojne tendencije4) empirijski uvid ne potvruje
predvieni organizacijski tip stranaka, posebice kad je rije o
razvoju stranaka kao stratarhijskih organizacija. Koole pledira za
pristup koji bi uvaavao injenicu da razliiti tipovi stranaka
supostoje u razliitim, a esto i u istim politikim sustavima.
MODERNA KADROVSKA STRANKA - Rudd Koole (1994.) Nezadovoljan
modelom catch-all i kartelske stranke, predlae model moderne
kadrovske stranke koja ima 5 obiljeja:1) prevlast
profesionalizirane parlamentarne stranke nad sredinjicom, ali
odgovorne stranci na terenu2) smanjenje broj lanova u odnosu na
broj biraa, premda se ne smanjuje znaaj lanstva kao stranakog
financijskog rezervoara3) jaka orijentacija na stjecanje glasova,
ali ne catch-all strategija4) formalno odravanje vertikalne
organizacije masovne stranke, s izraenom unutarstranakom
demokracijom5) podjednako baziranje na financiranju iz javnih
prihoda i iz lanarina i donacija
OSTALI PREDLOENI TIPOVI SUVREMENIH STRANAKA medijska stranka
(Seisselberg, 1996.) okvirna stranka (Raschke, 1993.) stranka kao
tvrtka (Hopkin/Paolucci, 1999.) stranka kao franiza (Carty,
2004.)
TRANSFORMACIJA POLITIKIH STRANAKA (BEYME)
Stranke predstavljaju jedno od rijetkih podruja istraivanja koje
je iskljuivo preputeno politikoj znanosti no nije se pokazalo kao
dobro podruje za teoretiziranje. Poopavanja su se od Ostrogorskog
do Duvergera pokazala pogrenima. Osim slabe mogunosti
teoretiziranja problem je i optereenost teme javnou.Nakon to je
bihevioralizam zamijenio historicizam i institucionalizam, sada
prevladava pristup istraivanju temeljen na teoriji racionalnog
izbora taj je pristup vie zainteresiran za prognoze nego za
reproduciranje politike stvarnosti.
Stranke teko mogu utjecati na promjene poput individualizacije,
globalizacije, deideologizacije i slabljenja stranake
identifikacije, ali pokuavaju utjecati na ponaanje biraa
fleksibilnijim policy ponudama. Najvie mogu utjecati na razini
stranake organizacije - opadanje lanstva i raspadanje veza s
organiziranim interesima se pokuava nadoknaditi s
profesionalizacijom i etatizacijom financiranja politikih stranaka
(dravno financiranje).Istraivanje stranaka je frustrirajui proces
jer je stalno aktualno. Malo je ipak stranakih sustava zbilja
propalo kao primjerice u Italiji 1994. Svi autori smatraju da
dolazi do propasti politikih stranaka no Beyme smatra da je rije o
transformaciji politikih stranaka.
Smanjili su se ideoloki razmaci meu stranakim obiteljima, veina
biraa sada zahtjeva reprezentaciju miljenja kod stranakih voa i
nositelja mandata, a ne drutvenu reprezentaciju. Novi trend u
istraivanju stranaka gura transformaciju stranaka u prvi plan.U
sreditu je razvoj od narodnih stranaka do birakih stranaka
profesionalnih politiara u posljednjih 20 godina. U tom se razvoju
poveala vanost nekih podruja poput financiranja stranaka, narodne
stranke postale su okvirne stranke s ostacima masovnog lanstva, a
tamo gdje i postoji jo masovno lanstvo se smanjila njegova uloga u
odluivanju. Biraka stranka je degradirala lanove na poslanike u
drutvu (lanovi su kao aktivisti izgubili svoju ulogu nakon
slabljenja ideologizacije i mobilizacije 1970-ih). Stranke nisu
propale i jo su uvijek nezamjenjive kao spona u tvorbi volje unutar
parlamenta i vlade, kao i unutar njih.
Dva glavna pristupa istraivanju politikih stranaka:1. Tipoloki
pristup (Duverger, Sartori) manje zastupljen pristup; istraivai
okrenuti uglavnom analizi stranaka. Tipoloki pristup za razliku od
modelskog pristupa ima vie historijsko socijalne kompleksnosti no i
on je sklon redukcionizmu. Duvergerov pristup istraivanja stranaka
je bio jednostran jer je favorizirao odreene stranke, a Sartorijev
pristup uvelike zanemaruje socijalne osnove stranaka u korist
politike dinamike stranakog sustava (zanemaruje i rubne stranke).2.
Modelski pristup (teorija racionalnog izbora, Downs) vie zastupljen
pristup; istraivai okrenuti uglavnom prognozama tj. moguim
preferencijama stranakih aktera
Teko je oblikovati ope teorije u istraivanju politikih stranaka
jer:1. stranke su organizacijski nadomjestak za vladavinu starih
aristokratskih i ranograanskih elita toliko su bile drutveno
povezane s sreditima vlasti da im nije trebala stranaka
organizacija; tek su se njihovi izazivai u 19. st. (liberali,
radikali, socijalisti, kransko-socijalni) organizirali kao stranke;
konzervativci su bili prva stranka tamo gdje su s vlasti potisnuli
liberale prije nego su se ovi organizirali u stranku; rezultira
velikom interakcijom meu strankama za razliku od nekih ostalih
organizacijskih oblika moderne te su razine stranke i razina
stranakog sustava stalno pomijeane2. ak i fokusiranje na
organizacijsku jezgru unutarnje strukture stranaka doputa slaba
poopavanja o organizacijskom potencijalu nasuprot interesnim
skupinama stranke jedva da imaju pozitivne ili negativne sankcije
kojima bi potakle ciljne skupine graana da im se prikljue, stoga
Olsonov model logike kolektivnog djelovanja nije primjenjiv na
stranke kao saveze; samo stranake elite i karijerni inovnici imaju
i materijalne interese koji se mogu pospjeiti stranakom politikom3.
granice jedinica sustava poput stranaka fluidnije su nego u ostalim
velikim organizacijama koje istrauju drutveni znanstvenici - tamo
gdje ne postoji formalno stranako lanstvo kao primjerice u SAD-u
istraivanje stranake identifikacije je postalo ekvivalent
istraivanju stranakog lanstva u Europi; stariji pristup je uzimao
stranke kao protoni bojler za stavove koji su steeni u fazi
politike socijalizacije; socijalno psiholoki pristup uzimao je pak
stranke kao socijalizacijske agencije koje utjeu na politiku
socijalizaciju u konkurenciji s roditeljskim domom, medijima itd.;
oba pristupa imaju prednosti i slabosti grupni pristup objanjenju
izbornog ponaanja mogao je dobro objasniti dugorona kretanja no taj
pristup nije bio dosta fleksibilan za kratkorone promjene koje su
djelovale posredstvom novih stranaka, novih tema izborne borbe i
kandidata; teorija stranaka je u stalnoj opasnosti da se proiri u
teoriju kretanja biraa i tako promai sr institucije stranke4.
stranke su ue nego druge socijalne tvorevine povezane s drutvenim
pokretima koji u valovima nastoje promijeniti drutvo svaka nova
duhovna obitelj stranaka po pravilu je izala iz nekog drutvenog
pokreta; to stvara opasnost da se u krizi stranaka svaki novi
drutveni pokret protumai previe pomodno, kao da svaka stranaka nije
bila proizvod neke prole krize, te da se podcijeni apsorpcijska
sposobnost stranakog sustava; i dalje stoji pristup nothing new
under the sun Lipseta i Rokkana prema kojima su rascjepi i
konfliktne strukture meu strankama 1920. bile jednake onim 1960.
(samo se u Nizozemskoj posljednjih godina jedan novi sukob
pretvorio i u jednu novu stranku) 5. stranke su povezanije s dravom
od ostalih drutvenih organizacija
S metateorijskim pozicijama politike teorije povezuju se tri
razliita tipa teorije o strankama u dvije paradigme:A) paradigma
konkurencije polaze od funkcionalnih uvjeta politikog sustava u
postojeem obliku, a Wiesenthal je razdvojio: 1. integracijski
pristup vie tendira ka tipologijskim metodama 2. konkurencijski
pristup vie tendira modelskim metodamaB) paradigma konfliktne
transmisije teorija sukoba 3. transmisijski pristup holistiko i i
dijalektiko gledanje cijelog sustava
NAVEDI BAREM 5 DEMOKRATSKIH NEDOSTATAKA U ZAPADNIM DEMOKRATSKIM
STRANKAMA (Beyme)1) Slabo sudjelovanje lanova stranke u tvorbi
volje unutar stranke. lanstvu se obeava politika domovina u zamjenu
za programsku identifikaciju. Veu politiku aktivnost trai mala
manjina od najvie 10%. Tvorbom krila i unutarstranake opozicije
stalno se pokuavaju poveati stope participacije. 2) Stranaki
kongresi kao sjedite narodne suverenosti unutar stranaka umnogome
imaju funkcije pukih aklamacijskih tijela. Dnevni red uvelike
odreuje vodstvo stranke. Vanjski uinak stranakih kongresa, kojim
upravlja vodstvo stranke, smatra se vanijim od unutarnje tvorbe
volje. Ako se uestalost stranakih kongresa odredi kao ansa lanstva
da utjee na politiku i vodstvo stranke, onda je broj stranakih
kongresa pokazatelj unutarstranake demokracije. 3) Mala promjena
meu nositeljima slubi. Od nacionalne do lokalne razine alilo se da
su stalni ponovni izbori predsjednika slubi i slaba rotacija
nedostatak. 4) Potkopavanje penetracije stranaka kroz interese
saveza, organizacijske strukture kao to su radne zajednice ili
frakcionizam. Tamo gdje postoje neizravne organizacijske strukture
osobito je velika opasnost da e volju veine stranke iskriviti
blokovi moi.5) Financiranje stranaka, koje je posredstvom velikih
organizacija kanalizirano na podruje privatnih darovatelja koji
preteno surauju sa stranakim sredinjicama i koje u javnoj potpori
iz dravnog prorauna financijski ne dosee donje razine u svim
zemljama.6) Socijalni profil stranakih elita se sve vie socijalno
razlikuje od lanstva. ak i u komunistikim sustavima radnike su jo
jedva predstavljali radnici. Meu delegatima u tijelima u kojima se
oblikuje volja stranaka poveana je nadpredstavljenost srednjeg
stalea. Ideoloko stajalite stranakih elita u sve je obrnutijem
odnosu prema pretpostavljenim imperativima socijalnog podrijetla.
Samo su komunistike partije pokuavale oblikovati svoj socijalni
profil svjesnom regrutacijskom i kadrovskom politikom, dok se u
ostalim zapadno-demokratskim strankama o tome nije razmiljalo.
PREDIZBORI
Predizbori omoguuju pristaama neke stranke da odlue koji e
kandidat predstavljati njihovu stranku na predstojeim opim
izborima. Ti predizbori uobiajeni su u SAD-u gdje su uvedeni da bi
se smanjila dominacija stranakih efova. Mnogi promatrai tvrde da
sustav predizbora odve umanjuje kontrolu stranke i unitava njezinu
koheziju. iri se i pravo glasa lanstvu u biranju vodstva stranke. U
Britaniji tri najvee stranke: konzervativna, laburistika i
liberalno demokratska omoguuju svom lanstvu nekakvu ulogu u izboru
svojih voa te vie stranaki zastupnici u parlamentu nemaju tu
kontrolu.
ZATO SU AMERIKE STRANKE TAKO SLABE?
Stranke u SAD kao i da ne postoje izmeu dva razdoblja te ne
postoji sustav pojedinanog lanstva, a lanovi Kongresa ne moraju
glasati kao im stranka nalae. Stranke u SAD su slabe jer:a) SAD su
uvele pravo glasa za veinu bijelaca prije industrijalizacije pa se
pitanje politikog predstavljanja radnika nije ni postavljalo stoga
se nije razvila masovna ljeviarska stranka izvan sustava pa nije ni
trebala Republikanska da ustanovi masovnu organizacijub)
decentralizacija politike moic) raznovrsnost amerikog drutva ne ide
na ruku kohezivnim strankamad) snana ideologija amerikanizma - ne
ostavlja mjesta drugim politikim ideologijama za jake stranke
ZAMRZNUTI STRANAKI SUSTAV
Lipset i Rokkan - veze izmeu stranaka i drutvenih skupina se
razvijaju u kritinim trenucima sukoba u povijesti zemlje; takvi
momenti definiraju nove drutvene rascjepe iz kojih nastaju stranke
koje potom pojaavaju te rascjepe posljedica je zamrznuti stranaki
sustavNAJVANIJI FAZE U RAZVOJU I RASCJEPI IZ KOJIH SU NASTALE
ZAPADNOEUROPSKE STRANKE
1) nacionalna revolucija podrazumijeva izvornu izgradnju drave
kao teritorija kojim upravlja jedna sredinja vlast (Lipset i
Rokkan). I danas mnoge stranke zastupaju interese rubnih
teritorija, najee kao oporba dominantnoj stranci koja predstavlja
sredinju regiju. U Britaniji, laburisti i liberali zastupaju
interese periferija, dok su konzervativci trenutno ogranieni na
sredinju regiju oko Londona. Drugi aspekt nacionalne revolucije,
sukob izmeu drave i crkve, pokazao se jo vanijim u stvaranju
stranaka. U svom se razvoju moderna drava sukobila s Katolikom
crkvom koja je eljela obraniti svoju tradicionalnu kontrolu nad
duhovnim ivotom. Taj se sukob nastavio u 20.st. u mnogim europskim
zemljama u obliku antiklerikalnih (osobito komunistikih) i
demokranskih stranaka, osobito u katolikim nacijama. Tipovi
stranaka: regionalne, vjerske.
2) industrijska revolucija - pojava industrijskog drutva duboko
je utjecala na stranke. Poetni uinak industrijalizacije bio je
pootrenje podjele izmeu grada i sela. Kad je seoska privreda poela
slabjeti, u Norvekoj, vedskoj i Finskoj nastale su seljake stranke
za obranu ruralnih interesa. Industrijalizacija je izvrila jo
dublji i (osim u SAD-u) gotovo univerzalan utjecaj: potaknula je
pojavu socijalistikih stranaka kao predstavnika interesa nove
urbane radnike klase. Tipovi stranaka: seljake, socijalistike /
komunistike.
3) postindustrijska revolucija - zapadne su demokracije sad
uglavnom postindustrijske, a obrazovanje i znanje zamijenili su
kapital i industrijsku proizvodnju kao glavne resurse. Najvaniji
uinak te postindustrijske revolucije dosad se osjetio u strankama
ljevice. Nove generacije diplomiranih mladih ljudi, globalnog
svjetonazora, izazov su starijim ealonima lanova ljeviarskih
stranaka sa sindikalnim korijenima. U SAD-u je ta podjela izazvala
fiziki obraun izmeu starih i novih lanova ispred zgrade u Chicagu u
kojoj se odrava konvencija Demokratske stranke. Mlai i obrazovaniji
narataji usto su i vrelo aktivista novih stranaka zelenih koje su
nastale u veini zapadnih demokracija (Parkin). Kandidati zelenih
osvojili su mjesta u parlamentima nekoliko demokracija, ukljuujui
Austriju, Francusku, Njemaku, Italiju, Portugal i vedsku. Tipovi
stranaka: zeleni.
VRSTE STRANAKA PREMA NAINU NASTANKA U POSTKOMUNIZMU
1) stranke-sljednice: reformirani komunisti (najvei broj)
nereformirani komunisti (KSM, SPS?) tradicionalne stranke s
neprekinutim organizacijskim kontinuitetom obnoviteljske stranke
(HSP)2) nove stranke nastale iz demokratskih pokreta: eke, poljske,
baltike stranke desnog centra, rumunjske stranke ljevice3) nove
stranke-pokreti: HDZ (Hrvatska) HZDS (Slovaka)4) nove stranke
nastale iz izbornih koalicija: raspadom: slovenske stranke desnog
centra KDS i SDS (DEMOS), hrvatske stranke HSLS i HNS (KNS)
ujedinjavanjem: bugarski UDF5) nove stranke: glavne maarske stranke
(MDF, Fidesz, SZDSZ), DS Albanije
NASTANAK STRANAKA I ORGANIZACIJSKI RAZVOJ
Duverger (1963.):1) stranke nastale u parlamentu -
decentralizirane, dominacija stranke na javnom poloaju2) stranke
nastale izvan parlamenta - centralizirane, dominacija
sredinjice
Panebianco (1988.):1) organizacijsko irenjepenetracija > jaa
institucionalizacijadifuzija> slabija institucionalizacija2)
stupanj autonomnostiautonomne > jaa
institucionalizacijaizvanjski kontrolirane > slabija
institucionalizacija INGRID VAN BIEZEN - Tri hipoteze:1)
Univerzalni scenarij: demokratizacija uvijek raa masovne stranke,
postkomunistike stranke pratit e rani razvoj Zapada2) Suvremeni
scenarij: postkomunistike stranke razvijat e organizacijske
stranake oblike koji su na Zapadu sada3) Posebni scenarij:
postkomunistike stranke razvijaju poseban tip organizacije
primjeren novim okolnostima
Biezen polazi od pretpostavke da se zapadni modeli ne mogu
uspjeno primijeniti na istraivanje stranaka u novim demokracijama,
ve da su potrebni nova teorija formiranja politikih stranaka i
tipovi koji bi reflektirali povijesne i strukturne posebnosti novih
demokracija. Prema univerzalnom scenariju, sama novost demokratskih
institucija, bez obzira na ostale okolnosti i specifinosti,
rezultira uvijek istim tipom politikih stranaka, to podrazumijeva
da postoje slinosti u organizacijskom razvoju politikih stranaka u
novim demokracijama na poetku i kraju 20. stoljea.
Biezen odbacuje ovu hipotezu i ukazuje na to da su demokratske
tranzicije treeg vala imale sasvim razliita obiljeja od tranzicija
prvog vala, to je rezultiralo i sasvim razliitim poloajem politikih
stranaka unutar cjelokupnog institucionalnog poretka i razliitim
slijedom faza stranakog organizacijskog razvoja:1. stare
demokracije nastajale su iz kompetitivnih oligarhija kroz
dugotrajnije procese irenja politikih prava na sve graane2. nove
demokracije nastajale su iz zatvorenih hegemonija ili ukljuivih
hegemonija kroz postupke uvoenja slobodnog politikog natjecanja za
vlastOvu tipologiju poredaka Biezen preuzima od Dahla koji
razlikuje 4 tipa modernih poredaka obzirom na poloaj poretka na
dimenziji kompetitivnosti i dimenziji participacije:a) demokracija
kompetitivnost (+) / participacija (+)b) zatvorena hegemonija
kompetitivnost (-) / participacija (-)c) ukljuiva hegemonija
participacija (+) / kompetitivnost (-)d) kompetitivna oligarhija
kompetitivnost (+) / participacija (-).
INSTITUCIONALNI I POLITIKI OKVIR NASTANKA STRANAKA U
POSTKOMUNIZMU stranke su interno stvorene izvor nastanka stranaka
su institucije, a ne drutvo stranke brzo postaju vlast stranke se
bave konstitucionalnim i reformskim pitanjima (institucionalni
inenjering) izloenost medijima i dravnom financiranju od samih
poetaka
ZAKLJUAK (BIEZEN, 2003.) stranke se u postkomunizmu razvijaju
prema treem scenariju koji samo dodatno naglaava drugi scenarij:
Stranke nastaju kao: elitistiki voene i usmjerene okrenute izbornim
funkcijama i biraima centralizirane organizacije niskog stupnja
organizacije ogranieno penetriraju u drutvo (nerazvijena lokalna
organizacija, nerazvijene funkcionalne organizacije) ovisne o
dravnom financiranju ovisne o medijima potencijalno konfliktnog
odnosa sredinjice i parlamentarne frakcije
MAIR (1997.) to je razliito u postkomunizmu: birako tijelo s
nestabilnim preferencijama (nema jakih rascjepa)
institucionaliziranost stranaka (nema lanstva, frakcionatvo,
stranke se esto raspadaju i fuzioniraju) kompeticijsko okruenje
(institucije potiu nestabilnost, otvoreno natjecanje) kompeticijski
obrazac (razvijanje konflikta)
KITSCHELT (1995., 1999.) programske vs. klijentelistike i
karizmatske stranke programske stranke demokratska konsolidacija
protiv tabula rasa argumenta o programskom strukturiranju stranakog
natjecanja nije mogua generalizacija
PROGRAMSKO STRUKTURIRANJE STRANAKA I NATJECANJA OVISI O 4 GRUPE
VARIJABLI:1) razina industrijalizacije prije komunizma2) vrsta
preddemokratskog sustava i tranzicije patrimonijalni komunizam
reforme odozgo, transformation nacionalno prilagoen komunizam
tranzicija kroz pregovore, transplacement birokratsko-autoritarni
komunizam implozija, ruptura, replacement3) institucionalni dizajn
prezidencijalizam vs. parlamentarizam veinski vs. razmjerni izborni
sustavi
SKUPINE ZEMALJA PREMA VJEROJATNOSTI RAZVOJA KONSOLIDIRANOG
STRANAKOG SUSTAVA I PROGRAMSKIH STRANAKA eka, DRNJ (birokratski
komunizam) Poljska (mjeoviti sluaj) Maarska, Slovenija,
Hrvatska?(nacionalno prilagoen komunizam) baltike zemlje, Slovaka,
Srbija Rusija, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Makedonija,
postsovjetske drave (patrimonijalni komunizam)
OBRASCI STRANAKOG NATJECANJA U POSTKOMUNIZMU (KITSCHELT, 1995.)
dominacija socio-ekonomskog rascjepa (eka) dominacija kulturolokog
rascjepa (Poljska, Maarska, Hrvatska, Slovenija) dominacija
reimskog rascjepa (Rusija, Rumunjska, Bugarska) dominacija etnikog
rascjepa
OBRASCI STRANAKIH RASCJEPA (KASAPOVI, 1996.) centar periferija
(za i protiv neovisnosti) iznimka ehoslovaka etniki rascjep reimski
rascjep tradicionalizam modernizam (Maarska, Poljska) reimski
rascjep (Bugarska, Rumunjska, Albanija)
ELEMENTI IDEOLOGIJE drutvene vrednote (moralna filozofija)
temeljni stavovi o ovjeku i drutvu (filozofska antropologija)
normativno voena objanjenja i interpretacije drutvenog i politikog
razvoja (politika teorija) stavovi prema postojeem poretku i stanju
(drutvena kritika) prijedlozi rjeenja pojedinih drutvenih problema
(policy-pozicije i policy-prioriteti) strategija politikog
djelovanja (politika strategija)IDEOLOKE STRANAKE OBITELJIvon Beyme
(1982.): liberalne, konzervativne, radnike, seljake, regionalne,
kranske, komunistike, faistike, desne populistike, zeleneGallagher,
Laver, Mair (2006.):1) Stranke ljevice socijaldemokratske,
komunistike, stranke Nove ljevice, stranke Zelenih2) Stranke centra
i desnice - kransko-demokratske, konzervativne, liberalne, agrarne
ili stranke centra, stranke ekstremne desnice3) Ostale stranke -
etnike i regionalistike stranke, umirovljenike stranke,
jednoproblemske stranke
SOCIJALDEMOKRATI stranke nastaju u zadnjem kvartalu 19. st.
poinju sudjelovati u vlasti nakon I sv. rata razvijaju se gotovo
podjednako u svim nacionalnim okruenjima kao posljedica etvrtog
sukoba (Rokkan, 1967.) trei put nova lijeva ideologija PSD/PPD
(Portugal), SDSS do 2003. (Slovenija) Socijalistika internacionala
/ Stranka europskih socijalista (PES)
KOMUNISTI nastaju raspadom II Internacionale 1916. (osnovana
1889.) komunistike stranke ostaju na revolucionarnom putu i okreu
se Moskvi Eurokomunizam (1970ih) Pad Berlinskog zida (1989.)
Stranka europske ljevice (PEL)
NOVA LJEVICA Nova ljevica pokret 60ih i 70ih nastao kao kritika
neaktivnosti ljevice marksistika i aktivistika orijentacija,
kritika totalitarizma, povezanost s feminizmom i ekologijom
studentski pokret nordijske zemlje, Nizozemska (GL) nakon 80ih
preputaju prostor ili se udruuju s Zelenima manje razvijeni u junoj
Europi Nordijski zeleni lijevi savez (NGLA)
ZELENI pokret Zelenih krajem 70ih godina pitanje strategije
politike borbe pokret ili stranka Njemaka, Belgija, Luksemburg,
Austrija, vicarska, Finska lijevo-libertanske stranke (Kitschelt,
1994.) Europska zelena stranka (EGP/GREENS-EFA)
KRANSKI DEMOKRATI Prve stranke u 19. st. u katolikim (Belgija)
ili mjeovitim zemljama (Njemaka) katolike zemlje (Italija,
Austrija, Belgija) mjeovite zemlje (Njemaka, Nizozemska)
protestantske zemlje (Danska, Norveka, vedska) kolektivistike,
dravno orijentirane i socijalno osjetljive Europska puka stranka
(EPP)KONZERVATIVCI dominantni u zemljama gdje ne postoje ili su
slabi kranski demokrati zavisno od toga tko je zauzeo mjesto
protutee liberala i kasnije socijalista Sjeverna Europa (Britanija,
Skandinavija) jaki nacionalni sentiment (Francuska, Irska, Cipar,
eka) Juna Europa (panjolska, Grka) Europska puka stranka (EPP)
Europski konzervativci i reformisti (ERC)
OSNOVNE RAZLIKE IZMEU KONZERVATIVACA I KRANSKIH DEMORKATA
nastanak stranaka dijelom uvjetovan konfesionalnom strukturom
drutva konzervativci su desnije pozicionirani na ekonomski odreenoj
ljestvici lijevo-desno: konzervativci smatraju da je odgovornost na
pojedincu, dok kranski demokrati vie naglaavaju kranske vrijednosti
drutvene solidarnosti konzervativci imaju neoliberalne ekonomske
programe, dok kranski demokrati vie izraavaju socijalnu ulogu drave
konzervativci se jae zagovaraju okvir nacionalne drave, dok su
demokrani otvoreniji nadnacionalnom udruivanju konzervativci ee
biraju pripadnost drugoj europskoj politikoj formaciji osim
EPP-u
LIBERALI najstarije stranke opozicija aristokratskom reimu,
kasnije konzervativcima nisu stranke centra ve imaju vrlo razliite
orijentacije: desne u zemljama gdje postoje kranski demokrati
lijeve u zemljama gdje postoje konzervativci (vedska iznimka) vrlo
esto participiraju u vlasti Savez liberala i demokrata za Europu
(ALDE) savez ELDR-a i EDP-a
AGRARNE ILI STRANKE CENTRA pokazatelji perifernog industrijskog
razvoja gdje se seljaki sloj politiki organizirao sve skandinavske
zemlje vicarska, istona Europa (Poljska, Hrvatska) strukturni
ekvivalent liberalnim strankama nastale krajem 19. i poetkom 20.
st., u pedesetima mijenjaju ime u stranke centra programski
naglasci na interesima agrarnog sektora, zatiti okolia,
decentralizaciji i dravnim davanjima Savez liberala i demokrata za
Europu (ALDE) savez ELDR-a i EDP-a
KRAJNJA DESNICA stara i nova desnica Italija (MSI, AN, LN) i
Francuska (FN) Austrija (FP), Belgija (VB), Danska (DF), Nizozemska
(PVV), Norveka (FrP) antiimigracijska politika i protest reakcija
na Novu ljevicu i stranaku kartelizaciju ire se na nekad lijevo
birako tijelo Europa slobode i demokracije (EFD)
OSTALE STRANKE etnike, regionalistike, etno-regionalistike,
periferno-nacionalistike interesne (sektake): umirovljenike stranke
jednoproblemske: Stranka za zatitu ivotinja (PvdD) Nizozemska
PROMJENA TIPOLOGIJA STRANAKA
1) Organizacijske tipologijeNajjednostavnije razlikovanje
kombiniralo je jedan tip organizacije s nainom nastanka stranaka.1.
honoracijske i kadrovske stranke nastale u parlamentima2. masovne
stranke razvile se iz drutvenih pokreta izvan parlamenataTa
tipologija postala je nevana kad su erodirale klasine masovne
stranke. Birokratske masovne stranke postojale su i na prijelazu
stoljea no nisu mogle umaknuti opem trendu razvoja u
profesionalizirane birake stranke.Nove varijante starih pojmova su
nastale prilikom istraivanja novih demokracija:a) programske
stranke, b) stranke interesnih skupina c) skupine karizmatskih
voa
2) Tipologija spojnica izmeu drave i drutva (linkages) - tamo
gdje je odnos izmeu biraa i stranaka uvijek bio slab i slabo
ideoloki odreen kao u SAD-u, nudila se tipologija linkages1.
demokratske stranke nudile su graanima participacijske veze za
vlast2. udruenja biraa oligarhijskih stranaka nudila su kontrolu
nad predstavnicima3. stranke koje su se preteito shvaale kao
pokroviteljske organizacije nudile su klijentelistike linkages4.
stranke koje bdiju nad ponaanjem graana nude izravne veze i one
nisu spojive s demokracijomU demokratskim sustavima prva se tri
tipa pojavljuju u razliitim mjeovitim odnosima. U vremenima
politikih kriza mogu se poremetiti linkage funkcije izmeu graana i
politike vlasti pa tad postaju utjecajne alternativne organizacije
najvaniji primjeri su Zeleni i desni populisti (Zeleni su izgradili
nove oblike organizacije u uskoj vezi s novim drutvenim pokretima
te su promijenili stranake sustave, ali ih nisu uzdrmali; samo su
populisti privremeno bacili stranake sustave u teke krize)
3) Tipologija ciljeva stranaka1. stranke za maksimiranje biraa2.
stranke za maksimiranje poloaja3. policy-orijentirane stranke Prva
dva tipa su samo diferencijacija pristupa racionalnog izbora u
teoriji koalicija. Staro razlikovanje Webera na svjetonazorske i
interesne stranke vie ne vrijedi. Teko je smisleno razlikovati
stranke za maksimiranje biraa i maksimiranje poloaja kad nekad
stranke mogu biti i jedno i drugo; samo je u fragmentiranim
stranakim sustavima zamislivo da male stranke kao vjeni koalicijski
partneri mogu biti jedno ili drugo.Glavna je zasluga te nove trojne
tipologije to natjecanje za birae ne izolira od teorija o tvorbi
koalicija. Britanski konzervativci su pretvoreni u prototip vote
seeking party, a talijanski krani do 1992. kao office seeking
party, a finski socijaldemokrati kao policy seeking party.
4) Viedimenzionalni razvojni tipovi - razvojni tipovi su preteno
odreivani prema odnosu snaga u trokutu stranako vodstvo,
organizirano lanstvo i birai.
4 STADIJA RAZVOJA STRANAKA U EUROPI (KATZ I MAIR):1. elitne
stranke u 19. st. - Vrijeme do poopavanja birakog prava 1918.
obiljeile su elitne kadrovske stranke i honoracijske stranke.
Politika klasa je koristila kadrovske stranke, ali uglednici iz
gornjih slojeva jo nisu bili upueni na to sredstvo vladavine. U
mnogim je zemljama prevladavao Duvergereov tip kadrovske stranke.2.
masovne stranke 1880. do 1960. g. U vremenima nekonsolidirane
demokracije zaotravali su se klasni sukobi, elite ukopane u
strankama vodile su autoritarno masovne stranke. Pareto je nazvao
zajednitvo graanskih i socijalistikih stranaka demoplutokracijom. U
toj epohi zaotrenih klasnih sukoba stranke su jo razvijale
alternative velikim drutvenim reformama, a povremeno ak i drukiji
oblik drave.3. narodne stranke (catch all stranke) 1945. g. do
danas Potkraj 1950-ih razvile su se narodne stranke.
Postautoritarni reimi prihvatili su demokraciju i viestranaku
dravu. Pretpostavka razvitka narodnih stranka bilo je podizanje
stranaka na ustavni rang, a cijena toga bilo je da su stranke
morale postati demokratske iznutra. Izraz narodna stranka je u
poetku bio pogrdan da bi stranke centra promijenile funkciju u
poasni naslov. U doslovnom smislu narodne su stranke stvarno
postojale samo u etnikim strankama manjina; dodatak narodna stranka
u katolikim zemljama je bio esto uobiajen u kransko socijalnim
strankama i pojavio se sa zahtjevom da se obuhvati cijeli narod ili
barem katoliki dio stanovnitva. Downsov izraz catch-all stranka je
najbolje izrazio anglosaksonski razvitak stranaka.
Kircheimer je dao kriterije za razvitak narodnih stranaka koji
su ukljuivali propast ideologije, jaanje vodstva i slabljenje
lanstva, proirenje ciljne skupine na tendencijski cijeli narod ili
makar srednji stale, amorfni srednji stale te otvaranje stranaka
prema veem broju interesnih skupina. Neko se vrijeme inilo da je
rasprava o narodnoj stranci njemaka stvar jer nije imala smisla u
romanskim, skandinavskim i britanskim kontekstima, a
najprimjenjiviji je bio koncept kod zemalja gdje se jaka kranska
demokracija suprotstavljala jakoj socijaldemokraciji. Pojam
narodnih stranka najproblematiniji kod zemalja s polariziranim
pluralizmom; u jako fragmentiranim stranakim sustavima nerijetko je
postojala neka temeljna skupina (core of party system) oko koje su
se stvarali koncentrini krugovi mogue koalicijske sposobnosti i
eventualno bi to mogle biti narodne stranke. U dravama Beneluksa
prvi put empirijski provjeren catch-allism no 1970ih dolo je do
reideologizacije stranaka.
Indikatori za hipoteze o narodnim strankama mogli bi biti:1.
profesionalizacija vodstva ak i nije osnaena dravnim financiranjem
na poetku2. profesionalizacija stranaka u parlamentu jo jae raste
od profesionalizacije stranke izvan parlamenta3. centralizacija
struktura vlasti - no ipak jaa unutarstranaka demokracija4.
pragmatino ponaanje u maksimiziranju poloaja opa koalicijska
sposobnost se poveala u svim zemljama5. stranka je manje ideoloka,
a vie koncentrirana na politike nakane6. porast catch all miljenja
u strategijama izborne borbe u svim sustavima osim u zemljama s
jakim stranakim fragmentiranjem poput Italije; u konkordancijskim
demokracijama kao u Austriji drutvena se osnovica triju stranaka
proirila i poprimila crte catch-allisma
Kircheimorove postavke ne potvruju svi pokazatelji. Jako je
zapostavio nacionalne i svjetonazorske razlike meu stranakim
obiteljima, koje je kasnije je istraivanje pokazalo:a.)
konzervativne stranke profesionalnije su i manje su teile stjecanju
lanstva od kranskih demokrata stoga je u njima bila razvijenija
unutarstranaka demokracija nego kod velikih organizacijab.)
liberalne stranke pokazale su se demokratskim, otvorenim i
transparentnim; jedva da su za sobom imale masovne organizacije
koje su mogle sluiti kao predstavnike institucije (conveyer
organisation)c.) agrarne stranke koje su se u Skandinaviji
pretvorile u stranke centra kombinirale su nizak stupanj
profesionalnog vodstva s razmjerno brojnim lanstvom; jako policy
orijentirane, a manje na stjecanje poloajad.) socijaldemokrati su
proivjeli najvee promjene na poetku su imali kao vodstvo i slabu
unutarstranaku demokraciju no morale su se mukotrpno
demokratizirati Trend je bio razvitak narodne stranke i on je
obiljeio cijelu epohu.
4. kartelske stranke - Profesionalizirana biraka stranka. Dolazi
do promjena u trokutu vodstvo, lanovi, birai. Prijeporan je termin
kartelske stranke; u Italiji je doslovno bio kartel izmeu
liberalnih i konzervativnih stranaka centra. Kao bolji termin
postavlja se profesionalizirana biraka stranka kojeg je uveo
Panebianco; vrijednosno neutralniji termin od primjerice
nomenklaturna stranka. U Velikoj Britaniji moglo se govoriti o
kartelu zbog duge prevlasti konzervativaca za vrijeme Thatcher no
laburisti i liberali su osnovali protukartel. Slijedei termin je
medijska stranka, a pojam primjerice okvirna stranka postaje
preblijedim. Minimalna stranka je zbunjujui termin jer su
transformirane narodne stranke moda minimalne u mobilizaciji svojih
pristaa, ali su maksimalne u pogledu proimanja politike i drutva.
Stranke profesionalnih politiara poticale su nastanak nove politike
klase koja je nadilazila stranke. Nju je obiljeavala jednakost
prihoda u dravnom proraunu. Stara politika klasa temeljila se na
jedinstvenoj posjednikoj i privrednoj klasi. Na etvrtom stadiju
razvoja vodee skupine vladaju posredstvom stranake drave, a ne
plutokratske privredne moi ili meritokratskih obrazovnih
povlastica. Univerzaliziranje naobrazbe daje politikim elitama
razmjerno malu prednost prema prosjenim biraima.U stadiju prevlasti
profesionalnih politiara stranke su postale samoreferencijalne te
su olabavile veze izmeu stranaka i biraa; stranake voe sve vie
uspostavljale komunikaciju s biraima neovisno o strankama.
Transformacija narodne stranke u nove oblike viestruko je bila
povezana s nastankom postmoderne. Stranako se lanstvo promijenilo.
lanovi su postali stariji i jae karijerno motivirani. Rjee se
pristupa stranci iz ideoloke solidarnosti. Odnos lanova prema
stranci postao je instrumentalan.Zeleni nisu postali masovna
stranka ve profesionalna okvirna stranka (znai mnogo prostora za
samostalne i decentralizirane inicijative) no nedostajala
profesionalnost. Osim zelenih, novi tip stranke je slabo
strukturirana anarhija jer je konglomerat razliitih ideologija.
Granice izmeu epoha u razvitku stranaka nisu vrste.U tipologiji
stranka razlikuje se odavna: 1. birokratska masovna stranka2.
profesionalna biraka stranka
Michelsova prognoza o vladavini birokracije se nije ispunila, no
njegov organizacijski eljezni zakon oligarhije se ispunio ak i kod
zelenih, pojavom birokratske elite unutar stranke koja nije
podlijegala izboru. Ni u razdoblju masovnih stranaka nije bilo
pretene prevlasti stranakih funkcionara; pojam caucus Ostrogorskog
je puno je bolje objanjavao sredite stranakih voa koji nisu bili
samo birokrati nego i predstavnici biraa.O stranakoj dravi u
modernom smislu govori se poslije 1945. godine, nakon uzdizanja
stranaka na ustavni rang, a javno financiranje stranaka bilo je
mjesto za prodor moderne stranake drave. Stranaka drava je u mnogim
zemljama nastala tek 1960ih; snano je izgraivana u eri
profi-stranaka. Javno financiranje je postepeno odvajalo stranako
vodstvo od lanova no donijelo je i osiguranje stalnog financiranja,
nadoknadu sve veih trokova izborne borbe i zatitu stranake
organizacije od korupcijskih tendencija.Poveanjem ovisnosti
stranakih organizacija o dravnoj blagajni promijenili su se i
ciljevi za manje stranke uope nisu posrijedi pobjeda i sudjelovanje
u vlasti nego udio koji je opravdavao visinu predujma koji se
dobiva iz dravne blagajne za izbornu borbu (zeleni su skoro
bankrotirali jer nisu preli 5% prag).
Glavni problem stranake drave je prevelika susretljivost prema
organizacijama stranaka koje apsorbiraju energiju politikih elita;
politika elita je iri pojam ako obuhvaa i elite iz drugih sektora
poput ekonomije koji sudjeluju u vanim politikim odlukama; politika
klasa je s druge strane iri pojam jer obuhvaa i parlamentarce iz
stranjih redova i opoziciju koji u kljunim odlukama sudjeluju vrlo
ogranieno.Kao politika klasa politiari sve vie jaaju kartelske
stranke koje grade u uskoj vezi sa stranakom dravom, a kao politika
elita oni su vrhunske skupine jednakih parlamentaraca, no nisu nuno
jedan kartel ve ostaju konkurentske stranke.Stranke u Europskom
parlamentu jo nemaju infrastrukturu u zemljama lanicama no
integracija napreduje; polagana parlamentarizacija europskog
sustava takoer e imati ujednaujue uinke koji nee ostati bez
utjecaja na dinamiku nacionalnih stranakih struktura.
TRI INDIKATORA SLABLJENJA VEZA STRANKA-BIRA Slabljenje
identifikacije pad stranake identifikacije Pad izborne
participacije Porast volatilnosti (fluktuacije biraa)
STRANAKA IDENTIFIKACIJA je preteito afektivna, emocionalna
vezanost biraa uz stranku. Razvija se u ranoj mladosti pod
utjecajem obitelji (uinak obiteljske socijalizacije), a pojaava se
tijekom ivota pod utjecajem politikog iskustva (uinak ivotnog
ciklusa).Slabljenje stranake identifikacije ovisi o novim
problemima (pristup EU, atomsko naoruanje, nacionalizacija,
nuklearna energija) u postmaterijalistikoj politici. Uinci tih
imbenika razliiti su kod razliitih tipova politikih graana:
Stranaki aktivisti snaan interes za politiku povezuju s visokom
stranakom identifikacijom. Individualisti imaju jak interes za
politiku, ali slabu stranaku identifikaciju. Ritualisti imaju slabi
interes za politiku, ali trajnu stranaku identifikaciju. Smatra se
da je njihovo smanjivanje prouzrokovalo slabljenje stranake
identifikacije. Pasivci su slabo zainteresirani za politiku i slaba
im je stranaka identifikacija.Razvoj slabljenja stranake
identifikacije moe biti: Brzo slabljenje koje se u romanskim
zemljama objanjava razgradnjom neko jako ideologiziranih tabora.
Cik-cak kretanja s povremenim trendovima porasta. To se objanjava
valovima uspjenog ili zakanjelog smjenjivanja dvaju velikih tabora
na vlasti. Stranaka identifikacija je ostala stabilna u jako
fragmentiranim sustavima koji su naginjali ka konkordancijskim
strategijama. Trendovi porasta postojali su samo u novim
demokracijama treeg vala demokratizacije u Junoj Europi, jer je u
njima bila izgraena minimalna stranaka identifikacija.PROBLEMI I
KRITIKE IZVORNOG MODELA Stranaka identifikacija nije emocionalni ve
u prvom redu kognitivni fenomen (Fiorina, 1981.) Stranaka
identifikacija ne moe putovati izvan SAD-a (Budge/Farlie/
Robertson, 1976.; Brynin/Sanders, 1997.) bez veih teorijskih i
metodolokih ogranienja Primjena stranake identifikacije u novim
demokracijama upitna
RAZINA STRANAKE IDENTIFIKACIJE U SUSTAVU OVISI O OVIM
IMBENICIMA:
1) Broj stranaka i vrsta izbornog sustava utjeu na pripravnost
na identifikaciju sa strankama. U dvostranakim i dvoipolstranakim
sustavima koji su jae usmjereni na osobe pripravnost na
identifikaciju je vea nego u mnogostranakim sustavima u kojem
kandidat igraju manju ulogu, a tvorba vlade je jo uvelike u rukama
stranakih voa. No, ni u stanju polarizirane izborne borbe vrsta
kandidata ne moe potpuno objasniti rezultate izbora. Unato slaboj
privlanosti kandidata, stranke mogu napredovati od izbora do
izbora. Jo nisu potpuno istraene granice personalizacije politike
koja proistjee iz slabljenja tradicionalnih stranakih lojalnosti.2)
Pripravnost na politiku participaciju. Slabljenjem sudjelovanja u
izborima najjae su pogoene zemlje poput SAD-a i VB u kojima je niz
godina mjereno snano slabljenje pripravnosti na identifikaciju.
Obratni se zakljuak ne ini prihvatljivim, jer tamo gdje raste
participacija ne mora nuno rasti i identifikacija sa strankama. 3)
Orijentacija na podlozi lijevo-desno. U razmjerno nekonfliktnim
razdobljima ini se da je primarna afektivna stranaka
identifikacija. U konfliktnim vremenima u kojima su problemi jako
prijeporni te djeluju na preorijentacije mnogih biraa, moe biti
primarna orijentacija u spektru lijevo-desno, dok se stranaka
identifikacija gradi polako tek nakon te predodluke. Jasno je da se
dimenzija desno-lijevo ne moe shvatiti samo kao neka vrsta
superissue koji unaprijed odreuje sva gledita graana o pojedinim
pitanjima. 4) Stupanj povjerenja u politiki sustav razliito se
izraava meu pristaama vladinih i opozicijskih stranaka. Iz nalaza
da su pristae opozicije openito kritiniji prema sustavu ne moe se
zakljuiti da je identifikacija s opozicijskom strankom slabija,
pristae snane opozicijske stranke jae se identificiraju sa svojom
strankom. Tamo gdje raste anomijsko politiko ponaanje,
participacija biraa jako oscilira, a pogotovo gdje drastino opada,
pokazuje se da slabi stranaka identifikacija na agregatnoj
razini.5) Povezanost biraa sa sekundarnim skupinama. Ako velike
skupine jako utjeu na politiko ponaanje, identifikacija sa
strankama u manjoj je mjeri objanjiva uvjetima socijalizacije
pojedinca. Tamo gdje su crkvene organizacije jo jako aktivne u
politici, a sindikati se shvaaju kao politike organizacije, vei je
i njihov utjecaj na identifikaciju sa strankama i izborno ponaanje
njihovih lanova. 6) Posebni politiki dogaaji koji cijepaju politiko
tijelo preko tradicionalnih crta sukoba, mogu utjecati na to da se
odreene vrijednosti stranake identifikacije privremeno jako
razlikuju od stvarnog izbornog ponaanja. 7) Utjecaj medija na odnos
izmeu stranake identifikacije i izbornog ponaanja potvren je u
postavci o dvostrukoj klimi ponaanja.
RAZLIKE IZMEU SOCIJALNOPSIHOLOKOG I GRUPNOG PRISTUPA (Beyme)
Socijalnogrupni pristup na stranke gleda kao na mjesto prekrcaja
dugoronih lojalnosti prema socijalnim skupinama. Razmjerno je dobro
objanjavao dugoroni razvoj, ali nije bio dovoljno fleksibilan za
kratkorone promjene na koje su utjecale nove stranke. Nije se
pokazao jednako upotrebljivim za sve drutvene slojeve, a najjasnije
je zakazao na novim srednjim slojevima, izloenim vrlo razliitim
kontaktima i utjecajima.
Socijalnopsiholoki pristup uzimao je u obzir stranke samo kao
socijalizacijske agencije koje utjeu na politiku socijalizaciju u
konkurenciji s roditeljskim domom, medijima, kolama itd. Naglaavao
je subjektivne imbenike izbornog ponaanja i rano se usredotoio na
koncept stranake identifikacije, koja je teorijski konstrukt, model
politikog ponaanja. Pristup je izumljen u SAD-u i nije se bavio
samo formalnim lanstvom u strankama kao mjerilom sklonosti jae
identifikacije sa strankama, kao u europskim zemljama.
VOLATILNOST zbroj razlika glasova od izbora do izbora svih
stranaka U Hrvatskoj oko 21% prosjeno s rasponom od 10 do 34%Porast
fluktuacije glasova biraa (volatility) - mjerenje kretanja biraa
ograniuje se na relevantne stranke i mjeri njihove dobiti i
gubitnike od izbora do izbora. U dvostranakom sustavu borba za
glasove biraa jest igra nultog zbroja: ono to jedna stranka dobiva,
druga gubi. Promjena je miljena kao prijelaz dijelova birakog
tijela jedne stranke drugoj. Aktivnosti stranaka i njihovih elita
shvaene su kao pokreta. U viestranakom sustavu nema igara nultog
zbroja. Stoga se moe samo nagaati kuda su otili izgubljeni glasovi
neke stranke. Empirijska sigurnost pokuala se dostii pomou dva
postupka: 1) Ispitivanje biraa. No, rezultati su pokazali sklonost
mnogih biraa da prikriju promjenu svojih stavova i da svoje izborne
odluke naknadno usklade s izbornom pobjedom prethodno navedenim
stranakim identifikacijama. Osim toga, poznato je da meu nestalnim
biraima odluku ne donosi sam pojedinac, nego cijele obitelji i
skupine.2) Analiza izabranih izbornih okruga i usporedba s
rezultatima posljednjih izbora. Taj je pristup problematian zato to
broj i socijalni sastav biraa nisu stalni. U takvim se studijama
prigodno ne odraava vei opseg nestalnih biraa u srednjim strankama.
I nebirai mogu iskriviti rezultate od izbora do izbora, ako njihov
broj u pojedinim glasakim okruzima varira.
GUBITAK STRANAKOG LANSTVANasuprot interesnim skupinama, stranke
jedva da imaju pri ruci pozitivne i negativne sankcije kako bi
potaknule pristae ciljnih skupina za koje se natjeu da im pristupe.
Strana s prisilnim lanstvom u demokraciji protuslovila bi sama
sebi. Stranke nemaju mnoge organizacijske poticaje kojima raspolau
savezi ili su oni vani samo za vodee snage, a ne i za masu lanova.
Samo stranake elite i karijerni inovnici imaju materijalne interese
koji se mogu poticati u stranakoj politici. No, vodei poloaji u
stranci manje su privlani. Stranaki dunosnici nisu ni dobro plaeni,
niti uvaavaju