KRIPTA IZ
SKRIPTA IZHRVATSKOG JEZIKAZA ESEJ NA DRAVNOJ MATURI1. DUNDO
MAROJE ~ Marin Dri
Razdoblje: HRVATSKA RENESANSNA KNJIEVNOST pod utjecajem
renesansne umjetnosti u Italiji
od sredine 14.st. do kraja 16.st.
u razvijenim gradskim sredinama (Dubrovnik, Split, Zadar, Hvar)
slobodna Dubrovaka Republika i mletaka Dalmacija
oblikuje se u usporedbi s humanistikom knjievnom kulturom na
latinskom jeziku usvojila mnogobrojne idejne i duhovne koncepcije
humanizma
afirmacija hrvatskog narodnog jezika
naelo oponaanja estetski vrijednih uzora
OSLANJANJE NA:
klasinu antiku knjievnost (Vergilije, Plaut, Horacije,
Ovidije...)
klasine pisce talijanske renesanse (Dante, Boccaccio,
Petrarca)
suvremene talijanske knjievne autoritete
iako je u suprotnosti sa srednjovjekovnim svjetonazorom,
hrvatska se renesansa u nekim sastavnicama oslanja na
srednjovjekovnu knjievnost i na tijekove domae usmene
knjievnosti
OKOLNOSTI: turska osvajanja tijekom 15. i 16.st., vlast Venecije
i talijanski utjecaj na gradove uz more; u socijalnom smislu
nositelji renesanse su pripadnici imunoga patricijsko-graanskog
sloja primorskih gradova, sredita su tada jo pod mletakom vlau
Biografski podaci o autoru: Marin Dri rodio se vjerojatno u
Dubrovniku, 1508.g. u puanskoj obitelji
klerik, trgovac i crkveni orgulja; nadimak Vidra
u Dubrovniku polazio kolu, neko vrijeme proveo u toskanskom
gradu Sieni
nakon povratka u Dubrovnik, poeo pisati drame, najvie
komedije
u Firenci pisao urotnika pisma toskanskom vladaru Cosimu I. de'
Mediciju pozivajui ga da svrgne vlast dubrovakog plemstva ostavi
bez odgovora i odaziva na bunt, vratio se u Veneciju i nagodinu,
1567.g., umro (pokopan u crkvi sv. Ivana i Pavla)
knjievni rad zapoeo kao lirik piui ljubavne pjesme u duhu
petrarkizma, no ubrzo se posve posvetio drami (okuao se u svim tada
poznatim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i
tragediji)
najpoznatija djela: komedije DUNDO MAROJE, SKUP (prerada
Plauta), pokladna igra NOVELA OD STANCA, tragedija HEKUBA (prerada
Euripida) te pastirska igra TIRENA
DUNDO MAROJE SADRAJ:Starac je Dundo Maroje sinu Marinu dao pet
tisua dinara da ode u Firencu, no Maro odlazi u Rim i tu troi sav
novac. Tada Dundo odlazi sa slugom Bokilom potraiti sina u Rim. Tu
susretnu Tripeta koji im govori da moda zna Maru. Dundo ga moli da
ostane s njima i primi ga kod sebe. On ih odlui upoznati s Rimom. U
Rimu se nalazi Ugo Tudeak i njegov vjerni sluga Pomet. Ugo je
strasno zaljubljen u Lauru, no ona ga mrzi.Maroje, Tripeta i Bokilo
nali su Maru. Maroju zaboli srce kad uje kako njegov sin troi novac
koji je on mukom stekao. U Rimu, Maru trai i njegova zarunica Pera,
zajedno s Divom. Preruena je u mukarca. Divulin im govori da je i
Dundo u Rimu, a Peru je strah da e naletjeti na njega. Kasnije,
Petrunjela, Laurina slukinja, govori Pometu da je Laura s Marom i
da ne eli uti za Uga. Pomet joj govori da kae Lauri da je stigao
Marin otac i da je uasno ljut na njega. Mladi Dubrovani Niko i
Pijero trae Maru i ele ii kod Laure. Dolazi i Vlaho, a Petrunjela
im govori da je Laura njena gospodarica. Napokon do njih dolazi i
Maro te ih s veseljem pozdravlja i hvali se kako je s Laurom te
kako dobro ivi. Maroje iz krme primjeti Maru i dolazi do njega viui
iz sveg glasa. No, Maro se pravi da ga ne poznaje, a otac u bijesu
nasre na njega noem. Kapetan i biri odvode Maroja u tamnicu jer
remeti mir. Vlaho, Niko i Pjero odlue pomoi Maroju izai odande.
Lihvar Sadi odlui ostaviti Lauri bisere i govori joj da e doi za
sat-dva po novac. Bokilo upada u nevolju pa se odlui sakriti sve
dok ne naie netko od njegovih, Pomet izvlai Maroja iz tamnice.
Pomet susree Bokila i, nakon to ga prepozna, alje ga Popivi, dok
Maro ali to se pojavio njegov otac i boji se da e izgubiti Lauru.
Sadi dolazi po novac, no Maro mu govori da doe poslije. Laura pak
govori Mari da je Maroje u Rim donio mnogo toga korisnoga. Sadi
napokon dobiva svoj novac i Maro ga zatim tjera. Maro moli Popivu
za pomo, a ovaj mu govori da se mora pred Laurom razmetati novcem.
Tripet se kasnije udvara Petrunjeli, a tada dolazi Ugo Tudeak i
svaa se s njima te kae Petrunjeli da nju i Lauru treba ubiti i nek'
ih nosi vrag. Popiva govori Mari da je nagovorio Lauru da ne
vjeruje Pometovim obmanama. Zatim Maro moli Lauru da odobri bankaru
da na raun njenih dukata u banci da Sadiju jamstvo za svilu koju od
njega kupuju. U meuvremenu, Pera se ali babi da nije uspjela nai
Maru. K njima dolazi Petrunjela i na upit poznaje li Maru, ona
odgovori da je on zaruen s njenom gospodaricom Laurom i Pera se na
to rastui. Bankar napokon daje Sadiju jamstvo. Popiva savjetuje
Maru da se pravi da ne poznaje Maroja i da ostavi Lauru na cjedilu.
No Maro mu odgovori da nema anse da to uini Lauri, ali ocu Maroju
ipak govori da ga prvi put vidi u Rimu. Maroje ga moli da mu ovaj
spremi i uva njegovo ''blago''. Gulisav govori Pometu da je doao
traiti Mandolijenu, izgubljenu ki Ondarda Tudeaka. Prije osam je
godina otila s mladiem, te ju on eli nai, a i dat e nagradu onome
tko ju nae. Pomet ju odlui nai i saznaje od Petrunjele da se Laurin
otac preziva Tudeak, da je ivjela u Kotru i da se zvala
Mandolijena.Za to vrijeme, Maro napokon shvaa da ga je otac pokrao,
a Pomet prvi shvaa da je Laura bogata nasljednica. U meuvremenu,
Pavo i njegov sin Grubia dolaze u Rim i trae Maroja.
Petrunjela govori Lauri da je Maro zaruen za drugu i Laura se
uasno razljuti. Tada dolazi Lessandro, trgovac svilom, i trai od
Mare novac. Maro je duan na sve strane, a Pomet likuje. Petrunjela
tjei Peru. Kamilo, Vlaho, Niko i Bokilo mole Maroja da oprosti svom
sinu i da ga odvede natrag u Dubrovnik. Maroje se smeka te umjesto
Mare plati njegove dugove.
Sve se zavri Pometovim djelovanjem: Maro i Pera zavre zajedno,
isto tako Laura i Ugo, a takoer i Pomet i Petrunjela. Dubrovani se
vraaju u svoj grad.TEMA: ismijavanje ljudske pohlepe, sukob oca i
sina, ludost zaljubljenih
pet inova
dva prologa (predgovora): 1.) Prolog Dugog Nosa, 2.) Prolog
autora (govori o radnji komedije, likovima, mjestu radnje...)
satiriki odnos prema vlastitoj sudbini, te prikrivena ili
otvorena politika satira, osobito u Prologu Dugog Nosa, ali i u
iskazima drugih likova (Pomet, Tripe) najvea Drieva inovacija i
posebnost u komediografskom opusu
tridesetak najrazliitijih likova
vrlo opsena i dramaturki sloena komedija
sukob oca (dundo Maroje) i sina (Maro troi kapital na kurtizanu
Lauru)
mjesto radnje Rim
sredinji motivi: novac, sukob rastrone mladei i konzervativne,
krte starosti
Dri kritizira sveopu pokvarenost i lakomost
Prolog Dugog Nosa dijeli ljude na LJUDE NAHVAO (nesposobna
vlastela i dubrovaki senatori pohlepni, rastroni, razvratni...) i
LJUDE NAZBILJ (bistri, duhoviti, snalaljivi, inteligentni
ljudi)
POMET zaokupljen ovozemaljskim uicima renesansni ovjek; zaplee
radnju, vodi likove (trjeba je bit vjertuozu, tko hoe renjat na
svijetu tko hoe vladati, mora biti pun vrlina); gospodar smijeha u
komediji
afirmacija sposobnih i pametnih (sluge) pobjeda ovjekove
inteligencije
bogatstvo jezika dubrovaki, nedubrovaki, talijanski
ismijava konvencije petrarkizma kurtizana LAURA
2. SUZE SINA RAZMETNOGA ~ Ivan Gunduli
Razdoblje: HRVATSKI BAROK trajanje: od poetka 17.st. do druge
polovice 18.st.
knjievni jezik je nejedinstven prilagoen govorima regija
postoji odreena razmjena knjievnih utjecaja izmeu hrvatskih
kulturnih sredita
mnogocentrinost manji regionalni krugovi:
etiri manje ili vie samostalna regionalna knjievna kruga:
1. DUBROVNIK najplodonosniji; dubrovaki autori utjecali na pisce
u Splitu, Zadru...; utjecaj tokavskog, ijekavskog...
2. DALMACIJA
3. BANSKA HRVATSKA dvije struje: 1.) knjievne djelatnosti plemia
oko Petra Zrinskoga (svjetovni karakter, mijeanje akavskog i
kajkavskog: OZALJSKI KRUG Juraj Kriani, Ivan Belostenec, Fran K.
Frankopan, Katarina Zrinska...); 2.) nabona knjievnost
(kajkavski)
4. SLAVONIJA nakon 1700. osloboena od Turaka kulturni procvat
(Antun Kanili)
utjecaj etiriju civilizacijskih i politikih krugova: mletakoga,
austrijskog, turskog, dubrovakog te utjecaj katolike
protureformacije kao djelovanje isusovakog reda
knjievnici kolovani u isusovakim kolegijima
humanizam i latinizam u 17.st. latinski i dalje u uporabi u
crkvi, upravi i znanosti, a postoji jo i tzv. uena (dijaka)
knjievnost na latinskome
Biografski podaci o autoru: Ivan Gunduli (Divo) 1589. 1638.
plemi, pravnik, diplomat, senator, konavoski knez, poslanik u
Bosni
nadimak Maica
iz dubrovake plemike obitelji, obrazovao se u kolama rodnoga
grada
obavljao razne dravniko-administrativne slube u Dubrovniku i
okolici, kasnije postao senator i lan Malog vijea
velik utjecaj Torquata Tassa (Osloboeni Jeruzalem)
knjievni rad zapoeo s pisanjem drama, i vjerojatno pjesama
najpoznatija djela: pastirske drame s ljubavnim i mitolokim
temama (PROSERPINA UGRABLJENA, DIANA, ARIADNA), religijsko-epski
spjev SUZE SINA RAZMETNOGA, DUBRAVKA, pastirska igra, OSMAN, epski
spjev
SUZE SINA RAZMETNOGA SADRAJ:
PLA PRVI SAGRJEENJELirski subjekt ujedinjuje svoj glas s glasom
evaneoskog sina, identificira se s njim te u suzama i plau eli
ispriati o suzama i plau razmetnog sina.
Invokacija - pjesnik zaziva u pomo Krista da mu pomogne u
pjevanju. Pjesnik usporeuje priu o grijehu (u namjeri da se grenik
pokaje) s postupkom lijenika koji mora razotkriti i oistiti ranu da
bi ju iscijelio.
Opis pejzaa gdje se sin nalazi (locus horridus = strano mjesto)
- strme litice, snjeni vrhovi planina.
Monolog razmetnog sina koji traje do kraja plaa. Sin narie i
pita gdje mu je svileno ruho, obilne gozbe, prijatelji i gospoje.
Govori da nije to je nekad bio, svi su ga ostavili, sada je usred
kamene pustoi, u hladnoi. Prasci su mu druba, dvor mu je planina,
kamen uzglavlje, umire od gladi.Veliki dio sinova sagrjeenja
Gunduli svaljuje na razbludnu enu.Sin se pita koga ena nije
prevarila, izdala.
ena je opisana kao ljepotica => petrarkistika poezija. Ima
zlatan pramen (kosu), svjetlost joj sja iz oiju, usta koraljna,
lice kao ruica, gizdav smijeh, svojom bjelinom nadilazi snijeg,
tihim korakom vodi ples.
Antiteza - pjesnik suprotstavlja opis tobonje ljepote stvarnoj
runoi ene koja je sina navela na grijeh. Optuuje enu da je kosu
odrezala s mrtvaca i otela ju crvima iz usta. Kae da se ena grebla
po licu kako bi bila rumena. Kae da ena ima mednu rije, otrovno
srce, ognjene oi, ledena prsa (srce), njezin mraz razgara oganj
sina.Parafraza stihova iz Pelegrinovieve ''Jeupke''.Sin je odluio
novcem probiti i razvaliti tvrde oklope njezine ljubavi: zlatom,
biserjem, dragim kamenjem.
Osnovni grijesi sina: tatina, oholost, nesvijest, nerazumnost,
bezonost. Razmetni sin sam sebe opisuje hiperbolinim slikama - i u
tijelu i u dui opak i pun zlobe. ena i trbuh bili su njegova
nebeska boanstva. Ostalo mu je samo kajanje i alost.
PLA DRUGI - SPOZNANJEPrva je strofa parafraza Prve knjige
Mojsijeve u kojoj se govori o Bojem stvaranju svijeta.
Razmetni je sin postao uvarem svinja => svinje su simbol
grenog ivota, sinova moralnog pada. Sin se pita tko ga je ukopao,
optuuje sebe za grijehe i kae kako bi bilo pravedno da su ga
razderale divlje zvijeri jer je ivio kao ivotinja. Ljepota pogubno
djeluje na moral i esto vodi u smrt due. Znameniti su gradovi
izgorjeli zbog njezinih (eninih) pramenova (misli se na Troju koja
je propala zbog otmice Helene).
Pjesnik se usporeuje s djetetom koje se opee hvatajui plamen
svijee, a dijete se usporeuje s leptirom koji izgori na ognju.
Spoznaja je vlastitog grijeha otvorila sinu oi i sada ljepotu svoje
drage vidi suprotno od one kakva mu je bila.
Misao se o prolaznosti povezuje s milju o vremenu koje sve
unitava. Smrt je jednaka svima.
PLA TREI - SKRUENJEPjesnik podsjea na 3 Boja uda iz Starog
zavjeta: 1. Aronova palica procvjeta i na njoj se pojave zreli
bademi; 2. Mojsije baci tap na zemlju i pretvori se u zmiju, a kad
ju ponovno uhvati za rep, postane tap; 3. Lotova se ena pretvori u
stup soli.
Kao to zmija odbacuje kouljicu i kao to se ptica feniks raa iz
pepela, tako se po Bojoj milosti ovjek preobraava i svlai svoju
staru odjeu. Sin plae sve dok njegove suze ne naprave gorku vodu u
kojoj se potope njegovi grijesi. Pla i uzdasi bore se u sinu i
tjeraju mu rijei s usta (kao to se meu sobom bore razliiti
vjetrovi) kad se ispriava ocu.
Pjesnik fiziku ljepotu vie ne opisuje s prezirom, fizika je
ljepota odsjaj slike ljepote Boje. Sin govori da nije ovjek, nego
crv. Stvorivi ovjeka, Bog je odredio da on bude gospodar nad svim
ivim stvorenjima i da mu sve na zemlji slui. Sinovljev ivot biju
valovi, njegove su suze rijeke koje se slijevaju u more.
Misao o veliini Bojeg milosra temeljna je misao kranske vjere.
Sin se obraa Bogu, kaje se to je zgrijeio. Sinu je oproteno i otiao
je Bogu. Otac je stvaio svijetlu odjeu na njega, dao mu je prsten
za znamen ljubavi.
epski spjev, religiozna poema
TEMA: grijeh i kajanje, snaga vjere i nade
simbolika djela je protureformacijska: u kontekstu vremena
razmetni se sin moe shvatiti kao pristaa reformacije koji se vraa u
okrilje Katolike crkve
predloak biblijska parabola o razmetnom sinu i dobrom ocu iz
Evanelja po Luki
tri plaa: SAGRIJEENJE, SPOZNANJE, SKRUENJE
monoloko-ispovijedno govorenje
motivi: ivot smrt, grijeh pokajanje, svjetlost tama suprotnosti,
antiteze
katoliki svjetonazor
istinski kranski osjeaji
prolaznost vremena
verbalne igre
temeljna funkcija baroknog teksta: proizvesti uenje (uz pomo
koneta, hiperbola, antiteza...)
KONETO metafora (osobito jaka), hiperbola, antiteza, domiljat i
otrouman nain izraavanja, ala, duhovitost
3. OTAC GORIOT ~ Honore de Balzac
Razdoblje: REALIZAM trajanje: od 30-ih do 80-ih i 90-ih god.
19.st.
vodeu ulogu ima francuska, ruska i engleska knjievnost
najprije se javio u Francuskoj, pod utjecajem drutvenih promjena
(Francuska revolucija), ali i pod utjecajem teoretiara racionalizma
i pozitivizma i enciklopedista
cilj to istinitije i to izvornije opisati svijet u kojem ovjek
ivi, radi njegova poboljanja i napretka objektivno i bez osobne
prisutnosti (objektivni pripovjeda er form)
pojaano zanimanje za prirodne znanosti i jaanje pozitivistikih
filozofija
naglaavanje odnosa knjievnosti i zbilje
roman glavni knjievni anr, zrcalo stvarnosti
fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja; uzorno-posljedini
odnosi
jedini estetski kriterij realizma je istinitost
Stendhal zaetnik realizma Crveno i crno usporedio roman s
ogledalom koji nosi cestom
obiljeja realistikog djela: kritinost (kritika drutevnih
problema djelo na njih upozorava i nudi rjeenja), tipinost (opisani
lik ima sve izvorne, autentine osobine koje imaju i ostali
predstavnici njegove skupine npr. tipini graanin je promiljen,
obrazovan, potuje zakon...), objektivnost (vidjeti svijet istinski,
onakvim kakvim on zaista jest)
Biografski podaci o autoru: Honore de Balzac 1799. 1850.
francuski romanopisac, pripovjeda i dramatiar
studirao pravo i filozofiju na Sorbonni u Parizu
s 20 godina poeo pisati slabe pustolovne romane bez uspjeha,
odustaje od pisanja
pisanju se vraa tek 1829., kada kree niz njegovih uspjeha
neiscrpna mata i nevjerojatna radna sposobnost golem opus od
90-ak romana, 5 drama, pripovjesti, novele...
1842. objedinjuje sva djela to ih je napisao od 1829. u
jedinstven ciklus Ljudska komedija namjeravao dati sliku suvremenog
francuskog drutva i iznijeti svoje poglede na svijet
kritizira francusko drutvo prikazao razvoj kapitalistikih
drutvenih odnosa i propadanje tradicionalnih moralnih vrednota
novac osnovna pokretaka snaga u svim njegovim djelima
koncepcija djela zapletene i esto nevjerojatne intrige,
jednostavno ocrtani karakteri...
utemeljitelj europskog realistikog romana
OTAC GORIOT SADRAJ:
PansionGospoa Vauquer stara je ena koja dri u Parizu graanski
pansion, poznat po imenu "Dom Vauquer". Kua je na tri kata, iza kue
je dvorite gdje slono ive svinje, kokoi i kunii, a u dnu dvorita je
drvarnica. Izmeu drvarnice i kuhinjskog prozora visi ormari za
jelo. Ispod njega otjeu splaine iz kuhinje. Tu su mala vrataca,
kroz koja kuharica izbacuje smee i koje isplahnjuje velikom
koliinom vode. S prednje strane je vrt s nekoliko voaka i povra, a
u hladu pod lipama je okrugli stol sa stolicama, gdje penzionisti
sjede za vrijeme velikih vruina i piju kavu, ako im to imovno
stanje doputa... U prizemlju je salon koji je povezan s
blagovaonicom. Taj salon izgleda vrlo tuno sa stolicama s
naslonjaima za okruglim stolom na sredini. Ta glavna soba zaudara
na plijesan, ueglost, hladna je i vlana, uvlai se u odijelo, bazdi
na kuhinju, poslugu i sirotinjski dom. Ona je bila nekada oliena,
ali se boja vie ne raspoznaje. Dugaki stol prekriven je stolnjakom
koji je toliko mastan, da se na njemu moe prstom pisati. Pokustvo
je staro, istroeno, trulo, crvotono i konano tu vlada bijeda i to
ona zgusnuta izlizana tedljiva bijeda. Ujutro oko 7 sati prvo ulazi
maak, koji odmah poinje njukati po zdjelama, a onda ulazi udovica.
Njezino bucmasto lice, s nosom slinim papagajevom kljunu, s debelim
tijelom sukladno je odaji iji topli smrdljivi topli zrak ga.
Vauquer udie bez gaenja. Kada je ona tu, slika je potpuna. Ima oko
50 godina, lii na sve ene koje je pogodila nesrea. Sada u pansionu
stanuje sedam osoba. Na prvom katu su dva najbolja stana. U loijem
stanuje gazdarica, a u drugom ga. Coutre, udovica slubenika. Pokraj
nje je ivjela mlada djevojka Victorine Taillefer. Na drugom katu
ivi starac zvani Poiret, a u drugome mukarac oko 40. god. , koji
nosi crnu vlasulju i boji brkove, bivi trgovac gospodin Vautrin.
Trei kat inile su 4 sobe od koje su dvije izdane, jedna nekoj
staroj djevojci - gici. Michonneau, a druga bivem proizvoau tijesta
kojega su zvali otac Goriot. Ostale sobe su se izdavale siromanima
koji nisu mogli platiti vie od 45 franaka mjeseno. Sada je u jednoj
od te dvije sobe stanovao mladi ija je obitelj ivjela u velikoj
neimatini, kako bi on mogao studirati pravo u Parizu. Zvao se
Eugene de Rastignac. Bio je od onih mladia koje je nevolja navikla
na rad i ve u ranoj mladosti shvaaju da njihovi roditelji oekuju
mnogo od njih, da bi ga oni prvi iskoristili. Iznad treeg kata bio
je tavan za suenje rublja i dvije mansarde u kojima su stanovali
pokuar (sluga) Christophe i kuharica Sylvie. Osim tih stalnih,
imala je gospoa na ruku i studente medicine i 2-3 stanovnika iz
oblinje okolice. Svi ti pansionisti bili su siromani, koji su
vezali jedva kraj s krajem, a to se ogledalo u njihovim odijelima i
pohabanom rublju. U njihovim uvelim i oronulim ustima bljeskali su
se gladniki zubi, u njima su se ocrtavale ive nijeme, ledene,
svagdanje drame koje potresaju srce. Stara gospoica Michonneau
umornih oiju da ovjeka hvata jeza od njezinog pogleda. Gospodin
Poiret bio je kao neki stroj, izgledao je kao neka utvara. Gospoica
Victorine Taillefer imala je bolesno bijelu put, uvijek snudena i
slabana izgleda, a sliila je na biljku poutjelog lia koja je netom
presaena. U usporedbi s drugima, ona je bila lijepa, pa je tako
bila sretna i zanosna. Njoj je nedostajalo kao i svakoj eni lijepe
haljine i ljubavna pisma. Otac ju nije htio priznati za ker, a ga.
Coutre roakinja njezine majke, brinula se o djevojci kao da je
njezino dijete. Eugene de Rastignac bio je pravi junjaki tip, imao
je bijelu kou, crnu kosu i plave oi i bio je iz plemike obitelji.
Vautrin 40 godina imao je iroka plea, snana prsa, lice puno bora,
grub ali nije neugodan. Bio je usluan i aljiv. On je o svemu znao i
odmah pritekao u pomo, ali je ulijevao strah svojim pronicljivim i
odrjeitim pogledom. Najstariji pansionist bio je otac Goriot, koji
je imao 69 godina. Dok je bio dobro stojei, bio je u stanu u kojem
je sada ga. Coutre. Imao je lijepu odjeu, koju je mijenjao svakoga
dana, a ormari su bili puni srebrnog posua. Kada je domaica Vauquer
vidjela jo i dravne obveznice, ona se je odmah zagledala u njegov
novac: "kao jarebica u slanini topila se na vatri elje koja ju je
obuzimala da se oslobodi mrtvakog pokrova muevog i da uskrsne u
Goriotu". No on nije mario za nju i to je nju razljutilo, jer su
propali njeni snovi. Na svoju nesreu Goriot je morao prijei na
drugi kat i da ubudue plaa stan i hranu 900 franaka godinje. Svi su
bili iznenaeni, a gospoa ga je odmah poela zvati Otac Goriot. I
poele su prie po pansionu: "on sigurno izdrava enu, pa je prisiljen
tedjeti". Krajem tree godine otac Goriot smanji svoje izdatke.
Odseli se na trei kat plaajui 45 franaka godinje. Odrekne se
duhana, otkae brijaa i prestane se pudrati. Njegovo lice zbog
patnje, iji uzrok nitko nije znao, bivalo je sve tunije i oajnije.
Nakon etvrte godine u pansionu on nije vie liio na samoga sebe.
Keri mu vie nisu dolazile. Eugene de Rastignac kao i sva mlada
francuska omladina, naao se pred mnogim zaprekama, a trebalo je
mnogo muke da ih se otklone marljivim radom i osobnom vrijednou.
elio je uspjeti u drutvu, a kako je bio plemi, poeo se raspitivati
o svojim rodbinskim vezama. Uskoro dobije poziv na bal od svoje
daljnje roakinje vojvotkinje Beauseant. elio je zaviriti u sve
salone Pariza i nai zatitnicu kako bi uspio u ivotu. Na balu upozna
groficu Anastasie de Restaud, visoku i vitku s najljepim stasom u
Parizu. To je bila ena o kojoj je snivao, a bila je jedna od dvije
keri oca Goriota.Dva posjetaSutradan Rastignac ode u posjetu gi. de
Restaud. Kada je ulazio u salon zauje glas oca Goriota i odjek
poljupca: to to Goriot ima s groficom Restaud?. U to ue grofica u
divnoj kunoj haljini. Bila je prelijepa. Njezina ljepota bila je
profinjena. Pozdravljala se s grofom Maximom i silna mrnja obuzme
Rastignaca prema tom mladiu. Maxime je imao lijepe i iste izme, dok
su njegove unato panji bile blatnjave, kaput mu je pristajao kao
saliven, dok je on poslije podne imao frak. Motrei tog kicoa vitka
i visoka osjeti to znai biti bogat. Eugene osjeti to grof znai de
Restaud i pomisli: Evo moga takmaca, moram ga pobijediti!. Nije
znao da grof Maximede de Trailles doputa da ga vrijeaju, ali prvi
puca i ubija. Nakon posjeta kod grofice, odveze se u palau Vikonta
de Beauseant da posjeti svoju roakinju, kako bi zadobio njezinu
naklonost. Ona je ve tri godine bila u prisnim odnosima s jednim od
najbogatijih portugalskih plemia markizom de Ajudo Pinto. Mu je
htio, ne htio morao potivati tu morganatsku (nezakonitu) vezu pred
svijetom. Svi su znali osim nje da se markiz eni, zbog toga je i
doao u posjetu, ali nije se usudio joj priopiti takovu vijest.
Njezina prijateljica vojvotkinja de Langeais bez ikakvog obzira
otkrije joj da e se sutra objaviti zaruke gosp. de Ajuda Pinto i
gice. Rochefide. Eugene u razgovoru sazna da je grofica Anastasia
de Restaud kerka oca Goriota, a druga Delphine je udana za baruna
de Nucingena. Dvije keri, koje su se odrekle dobrog oca. Dobile su
bogati miraz, a sebi je ostavio sitni vjerujui da e njegove keri
omoguiti mu uzdravanje. Poslije su ga zetovi otjerali iz svojih
domova kao posljednjeg bijednika. Vikontkinja ga savjetuje: elite
li uspjeti, ja u vam pomoi. to hladnije budete raunali, bolje ete
uspjeti. Zapamtite da ete ostati nitko i nita, ako ne budete imali
enu koja e se zauzimati za vas. Ona treba biti mlada, bogata i
uglaena. Ako nekoga zavolite, dobro uvajte tu tajnu. I nastavi
dalje: Postoji suparnitvo izmeu dviju sestara. Restaud je plemi,
njegova ena je primljena u drutvo i predstavljena dvoru, ali druga
sestra udana za bogatog bankara, lijepa ga. Delphine svisnut e od
alosti i zavisti jer je daleko od svoje sestre, pa se odriu jedna
druge, kao to se odriu i oca. Bio je neraspoloen za veerom u
pansionu: grofica mu je zatvorila vrata, zato to sam joj rekao da
njezin otac jede za naim stolom!. Otac Goriot sakrije oi i okrenu
glavu da bi ih obrisao. Dakle gospodin Goriot je otac jedne grofice
ree ga. Vauquer tiho i jedne barunice odgovori joj Rastignac. Jo
iste veeri napie pismo majci i zatrai 1200. - franaka i ako ih ne
dobije pasti e u oaj, moda se ak i ubiti: Kadar sam hraniti se
suhim kruhom, piti samo vodu, ako treba i gladovati, ali ne mogu
bez onoga to je ovdje neophodno za uspjeh. Ili u postii cilj ili u
ostati u blatu. Poznajem nae prilike i znati u cijeniti vau rtvu.
Zatim je poslao pismo i sestrama te zatraio njihovu uteevinu. Ti
plemeniti osjeaji i te strahovite rtve trebaju mu posluiti kao
ljestve da se dospije do Delphine de Nucingen. Nisu ga vie primali
u palai Restaud. Nije iao vie ni u kolu, samo na prozivke. Odlagao
je uenje do ispita. Odluio je platiti upisninu za 2. i 3. godinu,
pa onda u posljednjem trenutku sve nauiti naizust. Na taj nain je
dobio 15 mjeseci slobodnog vremena u Parizu, da iskoritava ene ili
da lovi bogatstvo.Ulazak u otmjeno drutvoRastignac je dobio pismo
od majke i sestre, te novac od prodanog nakita. Majka ga savjetuje
da pametno uloi novac, a sestre mu poruuju: Ako hoe mogli bismo se
odrei rupia i saiti ti koulje!. Kada je Eugene proitao pisma, sav
je bio uplakan. Sjetio se oca Goriota kako nou u sobi svija svoje
srebro, kako bi platio mjenicu svoje keri. To isto je uinila i
tvoja majka sa svojim nakitom. Jesam li ja pokrao svoje sestre?
pomisli i osjeti kajanje. Poslije etnje u Tuileriesu prijavi se kod
ge. Beauseant i ona ga pozove na objed. Kakova je to bila rasko na
stolu, a tu rasko predstavljalo je posue i jelo. Trenutak poslije
sjedoe u laku koiju i zaas stigoe u kazalite. Svi pogledi bili su
upereni prema njima. On pomisli da sanja. I keri oca Goriota bile
su u kazalitu. Drutvo je bilo vrlo otmjeno. Te veeri upozna Eugene
gu. de Nucingen i ree joj, da je on susjed njezinom ocu. im sam vas
vidio osjetio sam, kao da me neka struja nosi prema vama. Nisam ni
sanjao da ste tako lijepi i on ostane pored nje do kraja predstave.
Kada se vratio u pansion, svrati do oca Goriota i ispria mu da je
upoznao njegovu ker Delphine. Prvi puta je bio u sobi oca Goriota i
nije mogao sakriti svoje zaprepatenje kada je vidio tu rupu u kojoj
je ivio otac i sjeti se raskone haljine njegove keri. Na prozoru
nije bilo zastora, nije bilo tapeta, pa se nazirao aav zid. Dobri
je ovjek leao na looj postelji, a imao je samo tanak pokriva. Pod
je bio vlaan i pun praine, a u kaminu nije bilo ni traga od vatre.
Moje keri su dobre, samo da su im muevi dobri, bio bih presretan.
Da sam barem mogao ivjeti kod njih, meni bi bilo dosta samo da
sluam njihov glas i srce bi mi igralo od radosti. Ali gospodine
kako moete ivjeti u ovakvoj rupi, pored toliko bogato udomljenih
keri ree Eugene. Ma to e meni bolje? Moj ivot je u mojim kerima!
ree Goriot. Starac i student postali su veliki prijatelji.
Rastignac je bio pozvan kod ge. Delphine. Ona je bila oajna i nije
to krila, no on je elio znati razlog toj zlovolji: Htio bih da
budete samo moja!. Delphine mu ponudi torbicu: Idite u kockarnicu,
stavite 100 franaka ili izgubite sve ili donesite 6000. - franaka.
U kockarnici stavi 100. - franaka na broj 21 (koliko je imao
godina) i na sreu ne znajui dobio je 3600. - franaka i opet nasumce
stavi cijelu svotu na crvenu boju. Promatrai su ga zavidno gledali.
Kota se okrenuo i dobio je opet 3600. - franaka. Sada imate 7200. -
franaka. Posluajte me i idite apnu mu bankar. Vi ste me spasili!
zagrli ga presretna Delphine. Govorila mu je kako joj je loe u
braku, donijela je sav miraz, a sada nema nita. On mi daje samo za
moje osobne izdatke odreenu svotu. Da se obratim ocu, ali sestra i
ja smo ga upropastile. Zahvaljujui vama ja sam postala slobodna i
radosna. Uzela je 6000. - franaka, a njemu ostavila ostatak. Vi ete
objedovati samnom svakoga dana, a pratiti ete me i u Italiens
(kazalite). Opet je ocu morao ispriati kako je bilo kod njegove
keri Delphine, a dade mu i 1000 franaka od dobitka u kockarnici.
Moda samo oni koji vjeruju u Boga, potajno ine dobro a Eugene je
vjerovao u Boga.BjeismrtRastignac se neko vrijeme sasvim prepustio
uicima. Bio je u drutvu ge. Delphine, a i kockao se na veliko:
Katkad je mnogo dobijao, a katkad mnogo gubio!. elio je iseliti iz
pansiona. Katkad je ostao bez i jednog novia i sada je imao dugova,
pa je potpisao mjenicu gospodinu Vautrinu i dobio novac. Vautrin je
bio odbjegli robija poznat pod imenom Bjei-Smrt. Policija ga je
htjela uhititi uz pomo gice. Michonneau i gosp. Poireta. Vautrin je
bio zelena, primao je novac od robijaa, uvao ga i stavljao na
raspolaganje bjeguncima ili njihovim obiteljima, ako je bilo
naznaeno u oporuci. Gica Michonneau dogovori se s agentom za 3000.
- franaka: da u vino sipa napitak koji e izazvati njegovu prividnu
smrt. Prenesite ga na krevet, svucite ga, pljesnite ga rukom po
ramenu i pazite hoe li se na koi pojaviti neka slova. Posao je
obavljen Vautrine! ree Eugene. Sutra ujutro gica. Victorina
naslijediti e oevu ljubav i imanje. Moj e mu momak zadati
smrtonosni udarac u elo. Rastignac je bio zaprepaten. Ovaj dvoboj
bio je u suprotnosti s njegovim nadama, pa je odluio obavijestiti
gospodu Taillefer oca i sina. U meuvremenu Goriot prizna Rastignacu
da odobrava njegovu vezu s Delphine i otkrio mu tajnu: Sve je
sreeno za njegovo preseljenje u novi stan. Obavili smo mnogo posla
za jedan mjesec bez vaega znanja. Ona e primati 36000. - franaka
rente godinje, a od svoga miraza od 800000. - franaka uloiti e u
dobre nekretnine. Slijedeeg dana stigla je obavijest da je mladi
gosp. Frederic de Taillefer teko ranjen u dvoboju. Victorine je
bila pozvana da doe u kuu svoga oca. Eto, juer je bila bez novaca,
a danas ima milijune ree Vutrine i u tom asu pade kao svijea. To je
bio znak da je napitak poeo djelovati. Kada su mu skinuli koulju,
ugledali su dva kobna slova. To je bila potvrda da je on odbjegli
robija: Lako ste zaradili 3000. - franaka ree Poiret. No Vautrine
se brzo oporavio nakon lijeka kojega je dobio. Na vratima
blagovaonice pojavila se policija. U ime zakona i kralja ree
policajac ostalo se izgubi u galami. Priznajem da sam Jacques
Collin (ak Kolin) zvani Bjei-Smrt osuen na 20 godina robije u
okovima. Tko me izdao? zapita Collin. Ti si me izdala stara gaduro,
ti si mi priredila onu navalu krvi, znatieljnice!. Ja bih ti dao
6000. - franaka da izbjegnemo ovaj neugodni put. Oni mene gledaju
sa strahom, a tebe s gaenjem. Van uhodo - i izbacie cinkaroicu iz
pansiona. Gospoda Goriot i Eugene sele se iz pansiona u divan
samaki stan koji mu je priredila Delphine: Ah, ja u vas uvijek
mnogo voljeti.Dvije keriEugene saznaje da je mu njegove ljubljene
Delphine uloio sav novac i svoj i njezin u poduzea, zbog kojih je
morao poslati velike svote u inozemstvo. Ako ga natjeram da mi
vrati miraz, morati e obustaviti plaanje, no ako priekam godinu
dana, on e udvostruiti moj miraz kupovanjem nekretnina jadala se
ocu. Novac je ivot! Novac je sve! govorio je otac. U tom trenutku
ue grofica, druga kerka Goriota i ree: Ja sam nesretna, propala sam
moj jadni oe! Da bih spasila Maximov ivot, svoju sreu, odnijela sam
zelenau obiteljske dijamante do kojih je mome muu veoma stalo.
Maxime je bio spaen! ali ja sam mrtva. Restaud je saznao: da je
samo nakit prodan za niu svotu i treba jo 12000. - franaka da bi
podmirila dug, a on je obeao da e se opametiti i da vie nee
kockati. Nemam novaca ree otac I vie nita od 1200. - franaka
doivotne rente. Potroili smo novac za ureenje stana. U ovoj nevolji
nadao sam se pomoi od tebe, a sada vidim da me nikada nisi voljela.
I sestre se naljute jedna na drugu. Vi mi kidate srce! Umrijeti u
zbog vas! Obje ste pogrijeile. Nita vie nemam! zajeca otac. Eugene
uplaen, uzme mjenicu koju je potpisao Vautrinu i napravi propisanu
mjenicu na 12000. - franaka na Goriotovo ime: Evo vam cijela svota
gospoo. Spavao sam, va razgovor me je probudio i tako saznao koliko
dugujem gospodinu Goriotu. Otac je bio jako uzrujan, pa je legao da
se odmori, ali mu je bilo sve loije. Drugi dan mu je bilo jo loije.
Samo ga udo moe spasiti! ree student medicine Bianchon. Obje kerke
spremale su se na bal kod ge de Beauseant. Rastignac je razmiljao
mnogo o ocu Goriotu i elio prikupiti mnogo razloga da bi opravdao
postupke Delphine, jer je on oboavao tu enu. Hajdemo odjuriti na as
da ga posjetimo! ree Eugene. Hou, ali poslije plesa odgovori
Delphine. Na balu vikontkinja Beauseant zamoli Rastignaca da ode do
markiza de Ajuda i da joj vrati sva njezina pisma. Kada se vratio
vikontkinja ree: Mislit u esto na vas, vi ste mi se uinili dobar i
plemenit, naivan i iskren usred toga svijeta, gdje su te osobine
rijetke. Kada su sili meu goste, Eugene ugleda obje kerke gospodina
Goriota i to rastui Rastignaca. Dijamanti obiju keri podsjetie ga
na bijednu postelju na kojoj lei otac Goriot.Oeva smrtEugene se
uplai kada je vidio koliko se promijenilo njegovo zgreno blijedo i
sasvim iscrpljeno lice. Goriot je elio vidjeti svoje kerke: Otii jo
jednom do njih. Reci im da se ne osjeam dobro. Kada bi one bile tu,
ne bih se alio. Sluga Christophe se vrati jer nije mogao niti s
jednom od keri razgovarati, ga. Restaud je morala obaviti vaan
posao, a Delphine spava, jer se kasno vratila s bala. Ni jedna!
odgovori starac i uspravi se u postelji. Imaju posla, spavaju, nee
doi! Tek na samrti spoznajemo to su djeca. Vi njima dajete ivot, a
ona vas tjeraju u grob. Kada bih imao blaga da im ostavim, one bi
me previjale i njegovale. Obje imaju kameno srce. Sve je bilo radi
novca, sve je bilo samo pretvaranje. Nisam znao ni o emu
razgovarati. Strpljivo sam podnosio sve uvrede, a one su mi
prodavale neko sitno zadovoljstvo. I tako su me keri izbacile iz
svojih domova. Ja sam za sve kriv, ja sam ih nauio da me vrijeaju.
Hou vidjeti moje keri! Ja sam ih stvorio! One su moje! Ako ne dou?
ponovi starac jecajui Ja u umrijeti, umrijeti u od bijesa! Ja
izdiem, mene strano boli! Osveta! Moji zetovi ne daju im doi! Smrt
Restaudu, smrt Alzaaninu. Oni su moji ubojice! Padne na zaglavlje
kao da ga je malj udario. Blagoslov im dajem ree napreui se
blagoslov. Odjednom se srui. Rastignac ode do gospoe Restaud da je
obavijesti da joj otac umire: Gospodine grofe, recite gospoi da
gosp. Goriot umire u jednoj bijednoj rupi, bez novca i eli vidjeti
svoje keri. Grof odgovara: Ja mnogo ne drim do njega, on je
iskvario svoje keri, unesreio mene i naruio mir moga doma. Doi e ga
posjetiti im budu ispunile svoje obveze prema meni i mome djetetu.
Nakon toga ode do ge. Nucingen i zatekne je u postelji: Prehladila
sam se kada sam se vraala s bala i oekujem lijenika ree Delphine.
Da ste na samrti, trebalo bi da otpuzite k svome ocu. On vas zove
ree Eugene. Moj otac jamano nije toliko bolestan kako vi kaete. On
bi svisnuo od tuge kada bi moja bolest postala pogibeljnom zbog
toga izlaska. Doi u poslije lijenikog pregleda. Zato ne nosite svoj
sat? Student joj apne na uho: Va otac nema ime kupiti pokrov u koji
e ga veeras poviti. Zaloio sam sat, jer nita drugo nema. Idem, idem
ja u prije vas stii ree Delphine. On je sretan to moe javiti
samrtniku da e mu bar jedna ker doi. U sobi je doktor operirao oca
Goriota. Pekli su mu lea srebrnim nitratom. To je bio posljednji
lijek za koji znanost zna, ali lijek bez pomoi. Nema mu vie pomoi,
ne moemo ga spasiti. Treba mu odjenuti bijelu koulju i promijeniti
posteljinu ree lijenik. Gospoa Vauquer ree: Otac Goriot nema vie ni
santima. Ako bih dala plahte za ovjeka koji samo to nije izdahnuo,
a i jedna se mora dati za pokrov. Tko e meni nadoknaditi trokove?
udovica kao da nije u stanju izgubiti. Uzmi prevrnute plahte iz
sobe br. 7, one su dobre za mrtvaca apne slukinji. Nasie! Fifine!
ree otac. Ah moji aneli! i odleti njegova dua. Delphine nije dola
jer se je posvaala s muem oko novca, koji je traila od oca. Ga.
Restaud ipak je dola i kad ugleda oca briznu u pla: Oprostite moj
oe! Svi me mrze, samo me vi volite. Ja sam bestidnica, nisam ga
cijenila. Otac je umro! vrisnu grofica i onesvjesti se. Potraite
sveenika i poloite starca na odar izmeu dvije svijee u praznoj
sobi. Rastignac napie pismo barunu i grofici da poalje ljude koji e
podmiriti sve trokove oko pogreba. Sutradan Rastignac i student
medicine prijavili su starevu smrt. Kako zetovi nisu poslali novac,
niti je itko doao, Eugene je platio sveenika, a student je u svojoj
bolnici kupio bijedni mrtvaki sanduk, da ga mogu pokopati. Ako
zetovi i keri ne budu htjeli vratiti novac koji si dao, zapovijedi
da se uree na grobu natpis: OVDJE POIVA G. GORIOT OTAC GROFICE de
RESTAUD i BARUNICE de NUCINGEN SAHRANJEN O TROKU DVOJICE
STUDENATAUzalud je Rastignac dolazio kerima, nisu ga htjele
primiti: Njima je umro otac, pa su u velikoj alosti. Kada se vratio
u pansion Eugene je zaplakao kada je na ulazu spazio mrtvaki sanduk
jedva pokriven crnom ojom, stavljen na dvije stolice u toj pustoj
ulici. Jedno runo kropilo bilo je umoeno u pokositrenu posudu punu
svete vodice. To je bila siromaka smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez
prijatelja i roaka. U crkvi dva sveenika, pjeva i crkvenjak obavie
pogreb za 70 franaka, jer crkva nije bila bogata da bi molila
besplatno. Kada su smjestili sanduk u pogrebnu koiju, dooe dvoja
kola s grbovima grofa de Restauda i baruna de Nucingena, ali prazna
i otpratie mrtvaki sanduk do groblja Pere Lachaise. Spustie tijelo
oca Goriota u raku oko koje su bile sluge njihovih keri, koji se
pokupie sa sveenikom, kada je zamolio kratku molitvu koju je platio
student. Grobarima, da bi pokrili sanduk zemljom Rastignac je morao
dati napojnicu. No on nije imao novca, pa je posudio od sluge
Christophera 20 santima. Tuno se zagledaju u grob i u njemu pokopa
svoju posljednju suzu koja odleti u nebo im je pala na zemlju.
uz Eugenie Grandet najslavniji Balzacov roman
tema: uspon u visoko drutvo; oinska ljubav; drutveni ivot
Pariza
vrlo sloena i dramski koncipirana kompozicija, u kojoj se
paralelno razvijaju i meusobno isprepliu tri fabularne osnove, sve
tri vezane uz stanare pansiona gospoe Vauquer J.J.Goriota, neko
bogatog tvorniara tjestenine, Eugena de Rastignaca, sirmomanog
plemia koji je iz pokrajine doao u Pariz na studij i tajanstvenog
Vautrina, nekadanjeg robijaa, koji je vjeto upravljao sudbinama
ljudi
karakteristina kompozicija itateljevu pozornost usmjerava na
uvodni dio romana, a rasplet mu je vrlo kratak i ukljuuje obrat u
radnji
novac kao osnovna pokretaka snaga
najei realistiki postupci:
portretiranje (fiziki, socijalni i psiholoki portret)
portretiranje s pomou ambijenta (opis portreta, mnotvo detalja)
teorija sredine (miljea)
detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje
Balzacova tehnika opisivanja sadri barem 3 elementa: vizualni
(detaljan vanjski opis likova i prostora), psiholoki (ugoaj,
karakterne osobine), socioloki (imovinsko stanje, socijalno
podrijetlo, klasna pripadnost)
ia Goriot Vjeni otac, Krist oinstva
svi vaniji likovi rtve su opsjednutosti jednom strau ili fiksnom
idejom
4. ZLOIN I KAZNA ~ Fjodor M. Dostojevski
Razdoblje: REALIZAM v. Otac Goriot
Biografski podaci o autoru: Fjodor Mihajlovi Dostojevski 1821.
1881.
ruski romanopisac, uz Tolstoja najvei predstavnik ruskog
realizma
studirao vojno ininjerstvo na Vojnoj akademiji u Sankt
Peterburgu
sudjelovao u utopijsko-socijalistikom kruoku Petraevskoga, zbog
ega je osuen na smrt, zatim pomilovan i prognan u Sibir, gdje je
proveo deset godina
na poetku svog stvaranja kretao stopama Gogoljeva realizma i
zastupao napredne drutvene poglede (roman Bijedni ljudi, 1846.)
nakon povratka s robije (koju je opisao u Zapisima iz mrtvog doma,
1861.), naputa i osuuje revolucionarnu djelatnost (roman Demoni,
1871.), te zapada u misticizam i mesijanizam, propovijeda
neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u pravoslavlju i svjesno
pristaje uz carizam i slavenofilstvo
mijenja se i tematika njegovih djela moralni aspekti ljudske
egzistencije, pitanja dobra i zla, krivnje i odgovornosti
zanimljiv kriminalni zaplet posluit e mu samo kao okvir u kojem
e raspravljati o problemu zloina i kazne kao takvome, u elji da
otkrije tajne pobude ljudskih postupaka
prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe, a u traganju
za odgovorima na pitanja koja ga mue, razvija dugotrajne rasprave i
diskusije o moralnim, etikim i filozofskim problemima
dvije vrste likova s jedne strane cinici i buntovnici protiv
drutva, razvratnici i nemoralni tipovi, a s druge strane portvovne,
nesebine linosti, koje su u ivotu odabrale put ljubavi, patnje i
pasivne podlonosti
snano djelovao na razvoj moderne zapadnoeuropske proze 20.
stoljea
glavna djela: PONIENI I UVRIJEENI, ZLOIN I KAZNA, IDIOT, BRAA
KARAMAZOVI (sve romani)
ZLOIN I KAZNA SADRAJ:
Prvi dioMjesec srpanj. Rodja Romanovi Raskoljnikov je siromani
nesvreni student prava u S. Petersburgu. Na poetku romana ga
susreemo kako sa svoje dvadeset i dvije godine izbjegava gazdaricu
jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke
Aljone Ivanovne zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rublju i 15
kopejki jer nije na vrijeme otkupio prijanji prsten pa je ostao
duan. Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se stvara razbojniki
plan.Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je
jednom u krmi uo razgovor mladia koji se alio svom drugu na staru
lihvarku koja se bogati lukavim otkupom vrijednih predmeta od
siromanih ljudi za male novce; pritom je strano gruba prema svojoj
dobroudnoj polusestri Lizveti koja radi za nju. Mladi je razvio
teoriju kako bi babu valjalo ubiti jer je kao stjenica koja pije
krv, a strano je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio poetak
kovanja planova o ubojstvu i krai.Nakon posjeta lihvarki (koji je
bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima otvara) u krmi
je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu
tunom priom o obitelji koju je upropastio zapivi sav svoj novac, a
ki Sonja je postala prostitutka da bi prehranili ostale dvije
djevojice i jednog djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije
bio pet dana, a ena ga poe vui za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i
ostavi 50 kopejki i nestane kad je poela vikati i na njega.U
prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno
ljubavi koje ga raznjei i rastui. Mati ga je izvjestila o tekom
ivotu Dunje, njegove sestre koja je sluila u gospodskoj kui a gazda
se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je to doznala
pa je isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je
saznala istinu pa je ponovo rehabilitirala Dunju. Njih dvije su
tekom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike nade u
njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog
savjetnika Petra Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan, ima dodue 45
godina ali jo se moe svidjeti enama." Raskoljnikov je bio izvan
sebe jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o
ovjeku koji je "ini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg
krinju "na svoj raun", a majka i Dunja putuju o svom troku.
Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On stalno preispituje
sebe, svoje postupke, moral ljudi i vremena.SAN - umoran je zaspao
i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim ipkama jer
nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui
ruicama udara vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se
zaklinje se kako on ne moe uiniti "ono", ali zatim razmilja o
dogaaju koji je odredio njegovu sudbinu. U prolazu je uo razgovor
trgovca s Lizvetom da e sutradan u sedam sati naveer doi trgovcu.
Shvatio je da e lihvarka tada biti sama i da je to prilika za
ubojstvo.U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije
mogao uzeti sjekiru iz kuhinje jer je u njoj bila Nastasja
(nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u kuepaziteljevu
kuicu gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je
neto sumnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to vrijeme je
Raskoljnikov razmiljao o svom ponaanju i jo uvijek zdravom razumu.
Pruio je starici vrsto svezani smotuljak koji je trebao biti
srebrna tabakera. Tri puta ju je udario sjekirom po tjemenu i zatim
u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim predmetima. Odjednom
je zauo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao
Lizvetu i potom ju je ubio. "Strah ga je hvatao sve vie i vie -
osobito nakon tog drugog, sasvim neoekivanog umorstva."Kad je htio
pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i
shvatila da se zbiva neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad
se drugi nakratko izgubio Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio
u stanu kojeg su liili pa su vrata bila otvorena. Nisu ga zapazili.
"Znoj je curio s njega, ija mu je bila posve mokra - prolaznici su
mislili da je pijan. Vratio je sjekiru na mjesto sve u
bunilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su mu se u glavi,
ali ni jedne misli nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao
zadrati, koliko se god trsio.."Drugi dioLeao je vrlo dugo i razne
misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u
zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u
stanici je saznao da ga je gazdarica traila jer nije plaao
stanarinu. U stanici se posvadio s porunikom Iljom Petroviem.
Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o ubojstvu lihvarke -
sruio se u nesvjest.U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog
tekog kamena. udno se ponaao (uao kod Razmihina i odmah izaao,
buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu), pao je u groznicu,
a Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno
njegovao. Za to vrijeme su svi poeli komentirati ubojstvo, u prvi
mah su optuili soboslikare!Dok je bio u krevetu posjetio ga je
Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na pismo njegove majke
rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz sobe i
lutao gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku
prostitutku iz istog hira. Za ankom je drsko izazivao Zamjotova
priajui mu o zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na vrh jezika mu
je bilo da prizna. "A to ako sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!"
Neki vrag mu nije dao mira i uao je u kuu i sobu gdje se zbilo
ubojstvo, provocirao je radnike koji su ureivali stan. "Pod je
opran, hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.Na cesti je
uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog
Marmeladova. Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga
odnesu u kuu. ena Katarina Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je
ispovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena pomae muu, a pop
moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica zapila sve to je imala...
upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to umire. Bit e manje tete!"
Govorei to, ona je davala sve od sebe da mu olaka posljednje
trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu
su zasuzile oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom
s predivnim plavim oima. Dao je Katarini sve rublje to je imao i
rekao da on snosi trokove sprovoda. Kad je odlazio mala sestrica je
dotrala i rekla da Sonja pita za adresu.Vrativi se kui doekale su
ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae kao mrtav...
nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u
nesvijest. Razmihin ih je smirivao, uvjeravao da mu nije nita.Trei
dioRazmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on
pobrinuti za Raskoljnikova. Raskoljnikov je samo uspio rei da je
Luin podlac i da se on protivi vjenanju. "Ili on ili ja!" Razmihin
ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se upravo
vratio s tervenke, ali se na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu
i naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa Zosimovim i odrao obeanje.Luin
im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i majkom pod
uvjetom da Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome
usprotivile. Sutradan se Raskoljnikov naao s njima, ali je razgovor
svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznati sina, on se
suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti
sama.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb
- svi se zbune, a Raskoljnikov se rastri oko nje upoznavi ju sa
svima, majci je sve to bilo sumnjivo.Raskoljnikov je Razmihinu
otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke i
Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru.
Porfirij se pokazao lukavac i alama i pitanjima je provocirao
Raskoljnikova. Samo su jo njega i ekali, jer su na zamotuljcima kod
starice nali napisano i njegovo ime, raspitivao se i o smrti
Marmeladova. Zatim se inspektor interesirao o lanku Raskoljnikova
izalom u "Periodinoj rijei" u kojem je Raskoljnikov izloio misao o
obinim i neobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe oprostiti
ak i zloin ako to znai napredak ovjeanstva. Porfirij je to povezao
s psihikim stanjem zloinca u trenutku zloina (Raskoljnikovu se
inilo da mu je Porfirij namignuo). Na kraju ga je ak pitao je li
vidio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a
Razmihin se razbjesnio na Porfirija.Raskoljnikov stalno razmilja i
preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"- mislio je uzrujano
i palhovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To je
bila tek bolest... htio sam to prije preskoiti granicu.. nisam ubio
ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista ubio, ali nisam prekoraio
granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam
ih volio! Zato ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini....
Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kaem?! O kako
sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi
oivjela! Sirota Lizaveta! Zato se ona morala tamo zatei? udno je
ipak zato na nju i ne mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lisaveta!
Sonja! Sirotice moje krotkih oiju....Mile moje!"- ovaj je komentar
najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i pojava
unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.Zaspao je u
bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno
ljudi. Kad se probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.etvrti
dioSvidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao
napastvovati Dunju kad je radila za njega. Raskoljnikov ga je htio
otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Dunjeku bez
ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov
neobino hladan i miran. Otkrio je da je Marfa oporuno ostavila
Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina jer je nitkov! Na
izlazu ga je vidio Razmihin.U svratitu majke i Dunje sastaju se
Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj raspravi napao
Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema "ozloglaenoj"
djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja
je pobjesnila i zajedno s bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je
ak zatraio da mu vrate trokove puta.Raskoljnikov se odmah zatim
oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda konaan. Razmihin ga
je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogled
mu je prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato
kao da je prostrujalo izmeu njih.... Nekakva misao proleti kao
kakav nagovjetaj, neto uasno runo, to su obojica shvatila. Razmihin
problijedi kao krpa. "Razumije li sad? - upita Raskoljnikov a lice
mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima i uvaj ih uvijek!" Iznenada
se okrene i ode.Od te veeri Razmihin im je postao sin i
brat.Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela.
On ju je ispitivao o njezinu ivotu, bio je ganut njezinim izgledom,
sudbinom i rtvovanjem za dobrobit svoje porodice, pitao ju je
vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu, natjerao ju
je da mu ita Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui
kako mu se vraa elja za ivotom, smisao kako se neto budi u njemu.
Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom. "Sad imam
samo tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa emo dalje
zajedno!" Ako sutra opet doe rei e joj tko je ubio Lizavetu - bila
je zaprepatena.Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo
da ga eli ispitati. Porfirij ga je u aljivom tonu doveo do ludila i
Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa. "Uhapsite me ako elite,
ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je
Raskoljnikov odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij mu je obeao
iznenaenje, ali u jednom trenutku ue Nikolaj, soboslikar s
priznanjem da je on ubojica, a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je
doao sebi i uzvratio mu:"Neete mi pokazati ono nae malo
iznenaenje?!"U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se
vrata i pojavio se ovjek koji mu je na ulici apnuo da je ubojica.
"kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se
stane izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju jer je
vidio Raskoljnikova onu veer kad je zavitlavao stanare i pazikuu, a
on je obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da Raskoljnikov
proe nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao,
stajao je iza vrata i uo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio,
pokajao se i doao u stan ispriati se.) "Oprostite mi zbog klevete i
zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad emo se
jo ogledati." ree smjeei se pakosno.Peti dioLuin se nije predao i u
glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom
Lebezjatnikovom (koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena
moe varati mukarca jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj
je velikoduno dao 10 rubalja pravei se duebrinik, ali joj je
skriveki gurnuo u dep presavijenih 100 rublji kanei je optuiti pred
svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i Raskoljnikova
pred Dunjinim i majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje. Sreom
je na dai (obredu u ast pokojnika) pred raskalaenom gomilom koja
uope nije dola oplakati Marmeladova nego najesti se, Lebezjatnikov
osupnut Luinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam
Luinove porive. Sve to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu
Ivanovu da se poupa s gazdaricom Njemicom koja se pravila dama i
smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je odluio Sonji priznati zloin.
Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga je na
Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za
ruke, objesila mu se oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree
on gledajui je gotovo u nekoj nadi. -Neu, neu, nikad i nigdje!,
uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud i ja! O Boe! O jadne
li mene! I zato, zato te prije nisam upoznala!"Raskoljnikov se
lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv
zloina, a on se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio
zbog toga da pomognem majci - kojeta! Nisam ubio ni zbog toga da se
domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor ovjeanstva.
Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam
drugo morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili
sam ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili neu. Jesam li puzav
stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlaivala i upitao ju je to
da radi. Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija. "Stani
i pokloni se, poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni
cijelom svijetu, na sve etiri strane, i reci svima, na sav
glas:"Ubio sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?"Znao je da
ona misli na robilu, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da
ga objesi oko vrata. Raskoljnikov je u sebi odluio.Katarina Ivanova
je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je
gazdarica istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i
prosila novac, otila je ak do nekog generala. Umrla je u hropcu na
cesti okruena znatieljnom gomilom. Raskoljnikovu je priao
Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu o malianima i Sonji
i da e tako utroiti onih 10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na
Raskoljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei koje je
Raskoljnikov izrekao Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje
stan do Sonje i da je prislukivao njihov razgovor. "Pa rekao sam
vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad ga je imao u aci.esti
dio"Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom
obavila magla i zatoila u bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se
poslije, ve mnogo kasnije prisjeao tih dana, poimao je da mu se
svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz stanovite prekide, sve
do konane katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i muan nemir
to je prelazio ak u panian strah." Najvie ga je muio Svidrigajlov.S
Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva
majku i sestru, a Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno,
da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu je Porfirije sve razjasnio.
Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij sprema? I zaista,
inspektor mu je sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se doao
ispriati zbog neugodnosti to mu je zadao, ali je onda na svoj stari
lukavi nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki portret poinioca.
Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na
sebe patnju. "Ne, dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita
kriv! Posrijedi je fantastino, mrano nedjelo, suvremeno, sluaj naeg
doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam sebe smatra za
potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav aneo, ne dragoviu
moj, nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da
ga je neto presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli da ne upita
jedva diui. "Kako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne vjeruje svojim
uima - Pa vi ste ih ubili Rodione Romanoviu! Vi ste ih ubili...
doda gotovo aptom, duboko uvjerenim glasom."Raskoljnikovu su se
oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao. Predloio
mu je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim.
"Smanjit e mi kaznu... nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par
dana i obeao da ga do tada nee prijaviti.Raskoljnikov je pohitao do
Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu, a ovaj je pak
bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje
siromanih maloljetnih djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za
enama), pokazao se u svijetlu razuzdanog i perverznog ovjeka.
Raskoljnikov mu je zaprijetio da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti.
Svidrigajlov ga se jedva otarasio i poao na ugovoreni sastanak s
Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u kojem joj je natuknuo o
bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na mjesto sastanka, a on
ju je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi
za njom vrata. Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim
rukama - ponudio joj je da e uvati tajnu, a za uzvrat e joj biti
"rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj, pucala je
samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako pribliio i
rekao neka pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je
zagrlio. Dunja ga je zamolila da ju pusti."Ne voli me dakle? - tiho
priupita.Ne.I ne bi mogla? Nikad?Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov
slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae."Svidrigajlov se oprostio
od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko svratite
i pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i
spustio se do Male Neve (most). Straar ga je mucajui htio
potjerati, ali Svidrigajlov uzme pitolj i napne ga. "Ovdje vam nema
mjesta.E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to
pitali, reci im da sam otputovao u Ameriku." I ubije
se.Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od
sestre kojoj je bilo teko, ali oprostila mu je u svojoj ljubavi i
zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio na ulici kako mu je Sonja
rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu
zemlju, sav proet nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei da
je pijan. Malo dalje od njega stajala je Sonja, i tada je shvatio
da e ostati s njim do kraja.Uao je u policijsku stanicu i naletio
na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije mogao priznati
zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je
ugledao slabaan smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio
sjekirom onu staru inovniku udovicu i njezinu sestru Lizavetu." I
Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih strana.EpilogZbog olakotnih
okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije
kanjavan, potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao
siromanog Marmeladova) dobio je samo osam godina Sibira. Porfirij
je odrao obeanje. Majka mu je oboljela i umrla vjerovatno znajui za
stranu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a Sonja je pola u Sibir
s njim. Raskoljnikov je utke radio i svi su ga kanjenici mrzili.
Teko se razbolio i Sonja je pismom javila Dunji da lei u zatvorskoj
bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne hrane - razbolio
se od povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao
tako glupo i slijepo, to se mora poniziti i pokoriti pred
besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala kajanje... Ali, nije se
kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj zloin:
samo to to nije uspio i to je sam priznao svoju krivnju."Nije
shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u
slanju pisama i posjetama kanjenika), svima se osmjehivala. Za
bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti svijeta i nekolicini
odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. Jednom je
ugledao Sonju kod bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce",
brzo se odmakao od prozora. Sonja se razboljela i neko vrijeme nije
dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno raspitivao za nju.
Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo
dok je itao, neto se u njemu prelomilo.Sjedio je pokraj rijeke, ona
je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se
to dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do
njenih nogu. Plakao je i grlio joj koljena. Ona se u prvi mah
strano prepala i problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i
zagledala se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U oima
joj zasja beskrajna srea. Pojmila je i vie nije sumnjala da ju on
voli, da je napokon doao taj as... Uskrisila ih je ljubav, srce
jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce
drugog."Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala
(nikad ga nije davila vjerom), ali ga je sad otvorio. Sedam godina
im se inilo kao sedam dana. Bili su sretni."Raskoljnikov nije znao
da nije dobio ivot na dar, nego da e ga jo i te kako skupo stajati,
da e platiti za nj velikim pothvatom u budunosti... - ali to je ve
nova pripovijest." najpoznatiji i do danas najitaniji roman
Dostojevskoga
anrovski teko odrediti kriminalistiki, drutveni, psiholoki, ali
prije svega roman ideja, u kojem Dostojevski na vrlo itak nain
raspravlja o pitanjima koja su ga muila nakon povratka iz Sibira i
koja e otad postati njegovom glavnom preokupacijom (problemi zloina
i kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde)
sudbina siromanoga petrogradskog studenta Raskoljnikova, koji se
iz viih ciljeva odluio na zloin (ubojstvo starice lihvarke ijim je
novcem namjeravao pomoi svima potrebnima obitelji, Marmeladovoj
obitelji...)
realistiki vjerna drutvena slika bijede velegradske sirotinje i
osiromaenog plemstva
psiholoka razrada glavnog lika i njegovih unutarnjih sukoba oko
vlastitih postupaka, s teitem na raspravi o vjenim pitanjima, emu
podreuje i likove i fabularnu osnovu djela na taj nain, kao i estom
uporabom unutarnjih monologa Dostojevski anticipirao moderni
europski roman 20. stoljea
radnja se odvija u 9 dana
snovi, halucinacije, bolesna svijest
pretea modernog psiholokog romana toka svijesti
Ne ubij! temeljna poruka romana evanelje
5. U REGISTRATURI ~ Ante Kovai
Razdoblje: HRVATSKI REALIZAM trajanje: od oko 1880. (enoina smrt
1881.) do otprilike 1895. realistiki stil pisanja prostire se i
izvan tog vremenskog okvira, duboko u razdoblje moderne
kulminacija realizma kao stila u Hrvatskoj bila je 80-ih godina
19.st., vrijeme obiljeeno propadanjem plemstva koje je, nakon
ukidanja kmetstva, ostalo bez svojih tradicionalnih prihoda
osiromaivanje seljaka, zbog populacije i dijeljenja zemlje;
migracije stanovnitva iz sela u grad, a kree i prvi val hrvatskih
iseljenika u prekomorske zemlje
provoenje maarizacije
asopisi donosili prijevode svjetskih klasika realizma, davali
smjernice realizmu i naturalizmu te stvarali polemiko, kritiko
miljenje, ali najvanije od svega je to su u njima objavljivani svi
vani romani hrvatskog realizma (Zlatarovo zlato, U registraturi...)
Vijenac (tada glavni knjievni list, afirmirao ga je sam enoa),
Hrvatska vila (strogo pravako usmjerenje), Balkan
dvije koncepcije:1. STAREVIEVSKA (pravaka) prikaz ivota kakav
stvarno jest, sa svim njegovim dobrim i loim strana, pri emu je
naglasak ponajprije na kritikome odnosu prema drutvenoj
realnosti
2. ENOINSKA (narodnjaka) smisao knjievnosti je u isticanju
moralnog aspekta hrvatskog ovjeka; pisac mora prikazati ivot
onakvim kakvim bi on idealno s graanskih moralnih stajalita trebao
biti, a ne onakvim kakav jest
TEMATSKI KRUGOVI: nacionalno-politiki (odnos prema strancima,
nacionalna otuenost, maarizacija, germanizacija);
socijalno-ekonomski (propadanje plemstva, prodor kapitalizma,
migracije seoskog stanovnitva u grad...); univerzalne, psiholoke,
etike i filozofske teme (ljudske sudbine, psiholoka analiza...)
REGIONALNI KRUGOVI: Hrv. zagorje (Kovai, Gjalski, Leskovar),
Senj, Primorje, Istra (Kumii, Novak); Slavonija (Kozarac); Lika
(Turi, Draenovi)
STILSKA OBILJEJA: mijeanje razliitih stilskih postupaka, u znaku
prevladavanja romantiarskih stilskih karakteristika, kritika
drutvene stvarnosti, psiholoko portretiranje
Biografski podaci o autoru: ANTE KOVAI 1854. 1889.
rodio se kao nezakoniti sin Rauchova vincilira Ivana Kovaia i
Ane Vugrinec, bive sluavke
djetinjstvo proveo u Oplazniku, a puku kolu polazio u Mariji
Gorici; maturirao u sjemenitu i nastavio studij prava u Zagrebu
od studentskih dana vatreni pristaa Stranke prava i ideja Ante
Starevia
svojim plodnim novinarskim, feljtonistikim i knjievnim radom
uzdravao je brojnu obitelj
knjievni rad zapoeo jo u kolskim klupama
najvanija djela: travestija (satirika preradba) SMRT BABE
ENGIKINJE, feljtoni IZ BOMBAJA, romani BARUNIINA LJUBAV, FIKA, MEU
ABARI i U REGISTRATURI
U REGISTRATURI SADRAJ:
Ovaj veliki roman zapoinje prepirkom spisa i registara, a
nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovijesti,
kojoj je cilj da kritiki razoblii hrvatsko drutvo onog vremena u
rasponu od siromanih seljaka i pogospoenih opanaka do pokvarene
gospode. U registraturi je prije svega svjedoanstvo o munom
probijanju kroz ivot jednog seljaka, u emu nalazimo istinite i
ujedno tipine crte ne samo Kovaieva ivotopisa. Glavno je lice Ivica
Kimanovi, sin seljaka Joice, veseljaka koga su zbog sviranja u
seoskom "orkestru" seljani nazivali "Zgubidanom". Njihov najblii
susjed, zdepasti "Kanonik", imao je ker Anicu i sinove Peru i Mihu,
a kako su Joiina djeca bila bistrija, razvila se zavist i
suparnitvo. Ivica odlino zavri osnovnu kolu i uz pomo Mecene
nastavi se kolovati, ivei u kui svoga dobrotvora, kod njegova
kumordinara" ora. Mecena je neenja, bogat, maglovite prolosti: ima
na dui ivote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio poto
je obeastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navrio devetnaestu
godinu, k Meceni se doselila Laura, njegova roakinja, djevojka udne
prolosti i jo udnije budunosti. Meutim, Ivica ustanovi da je ona
Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom splete, zbog ega ga Mecena
otjera iz svog dvorca. Ivica se vrati kui gdje ga opet doeka zavist
obitelji susjeda "Kanonika", kojega je sin Miha bogatom enidbom
obogatio. Mecenu je u meuvremenu Laura otrovala i opljakala,
saznavi prije toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a
suluda davno obeaena Dora - mati. Laura potrai Ivicu i pomogne
Joici da izgradi novu kuu. Seljani su ih ogovarali zbog divljeg
braka, ali Laura se ne eli liiti slobode pa radije poalje Ivicu
natrag da zavri kolovanje, a sama nastavi ivjeti s Mihom, sve dok
njegova ena Justa ne premine zbog neobjanjivih okolnosti, uz
asistenciju Laure. Ivica spozna da je Laura zloinka i eli se
vjenati s "Kanonikovim" kerkom Anicom, kojoj nae slubu kod neke
gospoe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura u dogovoru sa
svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavi i Mihu, pokrade Mihin
novac i pobjegne, ali kod podjele plijena ubije i Ferkonju.
Hajduica Laura ipak eli ponovo osvojiti Ivicu, a kad je ovaj
odbije, ona s razbojnicima provali na njegove svatove i pobije ih
redom: Iviinu majku, oca Joicu, "Kanonika", otme Anicu te je u umi
unakazi tako da joj odree grudi. Ivica je preivio pokolj, pa ranjen
svjedoi na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih
grudi ne kapnu ni kap krvi. Ivica se poinovnii, postane
registratorom, ali ubrzo poludi, zapali sve spise i sam izgori u
tom plamenu. LIKOVI ROMANA I NJIHOVO STVARALAKO OBLIKOVANJE:
Glavni likovi romana pripadaju dvama izrazitim Kovaievim
miljeima: seoskoj i gradskoj cjelini. To su seljaci, inteligencija
seoskog porijekla, feudalci te raznoliki predstavnici graanskog
drutva (trgovci, krmari, poluinteligentni, tzv. kaputai, nadri
pjesnici i drugi). Kritika je podijeljena s obzirom na to tko je
glavni lik romanaU registraturi. Dok se jedni opredjeljuju za Ivicu
Kimanovia, drugi to osporavaju tvrdei da Ivica nema ono to
karakterizira glavno lice romana, tj. da nije aktivan nosilac svih
dogaaja, pokreta radnje, da nema onu volju, samoodlunost,
samosvojnost i samosvjesnost koja je potrebna glavnom junaku djela.
Ipak, neosporno je da se Ivica Kimanovi namee itatelju kao glavna
linost romana, jer se u cijelom romanu osjea njegova prisutnost:
Ivica je nit koja povezuje glavnu fabulu romana u cjelinu. to
doznajemo o Ivici? Kako ga stvaralaki oblikuje Ante Kovai?Ivica
Kimanovije mlad, perspektivan, razborit, dobroduan i pametan mladi
koji, za vrijeme svoga djetinstva sa svojim roditeljima ivi u
divnoj seoskoj idili. U svojoj mladosti mnogo je obeavao, s toga ga
otac u dogovoru sa uiteljem alje u grad da proiri svoja saznanja.
Iz mladog, poletnog, djearca, koji ne shvaa to se dogaa oko njega,
koji je na selu mnogo obeavao, u gradu; u okruju pokvarenih,
amoralnih linosti, on ne uspjeva, jer za tu sredinu nije dovoljna
samo darovitost i bistrina nego i sposobnost, snalaljivost,
dvolinost. Odlazak u grad ga mijenja. Prisilno odrasta u
rezigniranog ovjeka, rastegnutog na vie strana koji ne pronalazi
svoj unutranji mir.Ivicu "guta" vrtlog gradskog ivota: izrasta u
lijepog, stasitog mladia ali je rtva sudbine uvjetovane daljnjim
okolnostima, tuom voljom i htjenjima, a ne izrazom svjesne
aktivnosti, aktivnog odnosa prema ivotu, sredini i sebi. On nema
vrsto odreen ivotni cilj, on je "objekt na kome se provodi tua
volja" i koji ovisi o ljudima to ih je upoznao u Meceninu domu, u
gradu, iako ih prezire i mrzi iz dna due, (kao npr. Mecenu),
ismijava i ironizira (kao npr. ora, ajkovskog), voli ali ih se
ujedno i boji (kao npr. Lauru) itd. Zato im se pasivno opire, bori
protiv njihovih poroka za svoje vlastito mjesto i vlastiti ivot u
toj sredini. Neugodna iskustva sa brzim, surovim gradskim ivotom,
daju mu uvid kakav treba biti da bi uspio u ivotu. shvaa okolinu,
ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar. Ta gradska
dvolinost, nemoralnost mu se gade te se vraa u seosku idilu svoga
doma da mirno ivi, sa svojom obitelji ali je uhvaen u kotac sa
dvije ene, te na kraju zavrava kao nesretni alkoholiar, bez
vidljivog cilja na obzoru. ena za koju je mislio da je ostvarenje
njegovih ivotnih nadanja i snova do temelja rui njegov ivot, ubija
njegove najblie, te on postaje samotan, mrk, strog i ozbiljan.
Svatko mu je bio stran kao i on drugima, nije imao ni prijatelja ni
neprijatelja, havata ga delirium tremens, alkoholno ludilo, te
zavrava tragino.Lik koji uz Ivicu ima vano mjesto u romanu jeLaura.
U prvom kontaktu s Ivicom otkriva se kao privrena, dobroduna, njena
osoba, ali samouvjerena, a zatim, produbljavanjem odnosa s Ivicom i
drugim likovima te njezinim djelovanjem, upoznajemo je kao
proraunatu superiornu, ironinu, zloestu i amoralnu linost. Mnogi
prouavatelji Kovaieva djela pa, prema tome, i tumai njegovih likova
govore o Lauri kao "demonskom" liku, kako s obzirom na sve ono to
se s njom zbiva, tako i s obzirom na ono to ona ini. Laura je, za
razliku od Ivice pokreta radnje, neobjanjivih postupaka junaka
romana, intrigant: ona je lik fatalne ene, ene koja predodreuje i
odreuje sudbine ljudi. Laura je lik pun suprotnosti i unutranjeg
nesklada. Hrabra je, prevrtljiva i lukava.U romanu se pojavljuje
kao tienica milostivog gospodina Mecene, s njim je intimna, a on
joj je zapravo otac, rije je o incestu. U oevom domu upoznaje aka
Ivicu u kojeg se zaljubljuje. Zbog izvrsnog tjelesnog izgleda,
oarala je Mecenu, te u njegov dom dolazi s namjerom da se domogne
njegovog bogatstva. Njezin ivotni put pun je razoaranja i ona na
kraju ostaje nezadovoljna. Meu ostalim ona je i glumica i to takva
koja glumi iz osobne koristi. Laurin lik tipian je primjer jednog
upropatenog , nesretnog ivota. Ona je jedna propala linost sklona
samounitenju kao i likovi veine realistikih romana. Laura je
istovremeno njena osoba, osoba izigranih osjeaja i nesretne
ljubavi.Laurino ponaanje granii sa ludilom, sposobna je u jednom
trenutku promjeniti nekoliko raspoloenja da bi postigla cilj. Kada
je molila Ivicu za oprost i priznala mu svoje zloine ponaala se
poput nevina janjeta.Laura je produkt propale sredine, Laura je
fatum, ona je degenerirana ivotna sila koja svladava staro i mlado,
nosi razor i nesreu, strahotu i zvjerstvo u svom nagnuu vrele krvi,
ivotnu strast koja drijema u svakom ovjeku i budi se , sad vie sad
manje ostavlja sad veih sad manjih tragova. Djelu je dala neki
grozovitiji, bolniji prizvuk. Laura ima motivacijske osnove u svome
bijednom djetinstvu i porijeklu iz sluajne porodice.Ohola je i zla
osoba te uz Mecenu predstavlja negativni lik u romanu. Ne miri se
sa svojom prolou, te u ispunjavanju svoje neograniene elje da
posjeduje ogromno bogatstvo bez iti malo grinje savjesti radi razna
nemoralna djela, u poetku su to sidne krae, koje prerastaju u sve
vee, poinje zagoravati ivot svima onima kojima je bila prirasla
srcu (Ivici, Mihi, Ferkonji, Meceniu) te poinje hladnokrvo ubijati,
te na kraju postaje hajduica koja sa skupinom razojnika harai,
pljaka, ubija po selima. Zavrava tragino, kao veina zloinaca.
Izdana je od vlastitih prijatelja te biva ustreljena, pri emu nije
pustila niti jednu kap krvi.Laura je zapravo personifikacija
neprijateljske sile koja ravna ivotima Kovaievih junaka.Uz Lauru i
Ivicu znaajnu ulogu ima i roak Iviinog oca kumordinar or (Juri).
Jedan je meu najbolje ostvarenim likovima u romanu. Smatra se
jednim od najznaajnijih likova knjievnosti hrvatskog realizma.I on
je potekao sa sela te doao u gradsku sredinu gdje se pretvara u
slugu, poinje glumiti drugog ovjeka. Slui Meceni, kojem se ulizuje,
dodvorava. On je lani lik. Njegov prividni sjaj zasljepljuje
seljake, dok je on u stvari samo Mecenin rob. Pokuava govoriti
otmjenim jezikom gospode to stvara brojne komine situacije, izvrui
rijei (lustriimu illustrissimus, kut namt guten Abend) On je
olienje nesklada izmeu elje i stvarnosti, i pokazuje ovjekovu elju
da se pretvara da bude ono to nije. Kada u selu ljudi ostanu
zapanjeni trgivcem Mihom, njegovim odjelom, or postaje ljubomoran
te eli osakaiti navedeni predmet, te zakuha najkominiju situaciju u
romanu, tunjavu u seoskoj krmi, u kojoj zadovoljtinu nalazi
kidanjem Mihinog maarskog odjela. U dui je poten, dobar i odan
ovjek. Voli svoju rodnu grudu, oeni se za zlu enu koja ga
terorizira, vrijea, ali on to sve trpi, on uvia stvari koje nisu
dobre, ali uti te se Pometovski snalazi kroz cijelo djelo.Osim ovih
glavnih likova znaajnu ulogu imaju i brojni sporedni likovi koji su
podijeljeni u dvije skupine (one koji su ponikli sa sela: Dorica,
Zgubidan, Kanonik, Anica, Miho i dr. za koje pisac ima
razumijevanja, te one iz grada: Mecena, Laura, Ferkonja,
Bombardirovi, Jelua, koje pisac osuuje, i okrivljava za veinu
nemoralnih djela nainjenih u djelu). Sporedni likovi su vrlo vani,
stoga im pisac posveuje veliku panju, veinu opisije i cijelim
odlomcima npr. Kanonik i Zgubidan, Crni Jakov, Baba Huda, Gvan
Miho, Konjski trgovac i njgova ki Seoski likovi su predstavnici
neeg ljepog dobrog, nevinog, dok gradski likovi predstavljaju
nemoralne, pokvarene, ohole likove. Kroz cijeli roman pisac ih
osuuje, ruga im se i optuuje grad da kvari ljude. Dok su opisi sela
prava idila, opisi gradova prikazuju se kao gnijezdo moralne trulei
i runoe. Iako je Kovai bio kritian i pomalo ironian prema selu,
grad je uvijek bio prikazivan kao leglo zla u kojem ive lani
dobrotvori , krvolona enska bia, propali pjesnici, olienja nemorala
i pokvarenonsti.Ipak mada ima razumijevanja za seljake, selo i
seljake vidi kao primitivne, praznovjerne i neprosvjeene ljude.
Odnosi meu likovima se oituju u nehumanom stavu feudalne gospode
(vlastelina) prema seljaku: nainu ivota feudalaca koji se temelji
na preljubu, razvratu (npr. sudbina gizdave vile Dorice kao rtve
erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene): prodoru novih,
kapitalistikih odnosa na selu, zbog kojih seljak postaje pljenom
novog drutvenog stalea - zelenaa i trgovaca, kojima je jedino
mjerilo vrijednosti novac, bogatstvo (predstavnici su tog stalea u
romanu npr., zelena Medoni, Kanonikov sin Miha koji se eni
Medonievom kerkom Justom ne iz ljubavi nego iz interesa): seljakovu
naputanju zemlje i odlaska u grad da slui u gospodarskim kuama
(prototip takva "pogospoena" seljaka je kumoordinar or): stvaranju
nove inteligencije iz redova seljaka koji u moralno iskvarenoj
gradskoj cjelini esto, bez obzira na darovitost, ne uspijevaju nego
tragino zavravaju (poput glavnog lika u romanu - Ivice Kimanovia).
KOMPOZICIJA I FABULA ROMANA:
Roman je podijeljen na tri dijela. Dogaaji u romanu nisu
organizirani i rasporeeni prema vremenskom slijedu. Vremenski
kontinuitet dogaaja pisac prekida retrospektivnim epizodama. Takvim
pripovijedakim postupkom unosi odreeni "nemir" i dramatinost,
usklauje kompozicijska obiljeja cjelokupnom ivotnom sudbinom i
psihikim previranjima Ivice Kimanovia. Ve je sam poetak romana
retrospektivan - poinje prikazom registrature i spisa koje Kovai
oivljuje: oni se meusobno prepiru. Za rije se javlja spis
registratora Ivice Kimanovia i zapoinje pripovijedanje: "Znajte,
dakle, ja sam vam srce i dua naega registratora. Ja sam njegova
slika i prilika. Ukratko: njegov sam ivotopis. On me je sam
napisao..." To je ujedno i najava fabule koja poinje prikazom
djetinstva Ivice Kimanovia. Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko
puta remeti vremenski slijed dogaaja, tj. mijenja prostor i vrijeme
dogaaja (npr. buenje Ivice Kimanovia u Laurinoj sobi, epizoda o
vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinu porijeklu
itd.). Mnogi su kritiari osporavali kompozicijske vrijednosti
romanaU registraturi, njegovu cjelovitost i jedinstvenost, odnosno
kompaktnost zbog epizoda koje naruavaju kronoloki slijed dogaaja.
Vremenski nepovezano pripovijedanje raspruje fabulu, prekida
fabularni tok, to pridonosi labavoj kompoziciji romana. Gledita
suvremenijih kritiara ne podudaraju se s takvim miljenjem. Oni
misle da su kompozicija i stil romana, odnosno cjelokupni tekst
"najvjernija slika Iviine psihe". U prilog tome navode fabularne
podatke (npr. dogaaje u vezi s Iviinim psihikim krizama, delirijum
tremensu) i jezino- stilske, odnosno pravopisne karakteristike
(npr. autentina varijanta teksta iz "Vijenca" krcata je tokicama,
upitnicima, usklinicima, crticama). Prema Jeliu, ti pravopisni
znakovi imaju svoju stilsku vrijednost, "objanjavaju i tu
rastrzanost Kovaieva ("Iviina"), stila i nehomogenost Kovaieve
("Iviine") kompozicije. Fabulu romana pisac gradi tako da prati
razvitak glavne linosti romana - Ivice Kimanovia, i to od
djetinstva do smrti (Iviina traginog zavretka u poaru koji je
zahvatio registraturu). Fabula se temelji na glavnoj radnji,
vezanoj za ivotni put Ivice Kimanovia, i sporednim radnjama (npr.
Laurin ivot koji nije u vezi s Ivicom, dogaaji vezani za gazdu
Medonia, odnosi izmeu Laure, Mihe i Juste te Mihe, Laure i
Ferkonje, itd.). Fabula je razgranata tj. sloena i razvijena.
Kronoloki niz dogaaja, tj. glavni fabularni tok vezan za ivotni put
Ivice Kimanovia, pisac: a) prekida retrospekcijom, nekronolokim
dogaajima (npr. opisom registrature, scenom Iviina buenja u
Laurinoj sobi, epizodom u registraturi s Ivicom kao
ezdesetogodinjakom - registratorom), b) dopunjava sporednim
radnjama (npr. u Iviino djetinstvo na selu pisac ukljuuje svoj
komentar o djetinstvu, opisuje odnose na selu i dogaaje vezane za
seoskog bogataa Medonia i drugo). Okosnicu fabule ine dogaaji koje
u prvom dijelu romana pripovijeda glavno lice (Ivica Kimanovi), a
zatim (u drugom i treem dijelu romana) ulogu pripovjedaa preuzima
pisac. Fabula se temelji na nekoliko osnovnih dogaaja, odnosno
radnji.
poluautobiografski roman, velika freska u tri dijela
ponajbolji hrvatski roman 19. stoljea
karakteristino ispripovijedan u prvome licu (samo 1. dio 2. i 3.
dio u treem licu)
tematska osnovica ivotni put i tragina sudbina Ivice Kimanovia,
darovitoga i bistroga seljakoga djeteta i mladia koji u dodiru s
gradom i gradskim ivotom tijekom kolovanja doivljava krah svojih
iluzija i ambicija da bi kao slubenik registrature zavrio ivot u
njezinu plamenu doivjevi, prije svega, tjelesni i duevni slom
Kimanovieva sudbina uzdignuta do simbolinog znaenja kao slika
raanja moderne hrvatske inteligencije u 19.st., koja iskorijenjena
iz jedne, tj. seoske sredine ne postie ukorijenjenost u drugu, tj.
gradsku sredinu
obiljeja: REALIZMA (opisi eksterijera, interijera, portretiranje
likova, govorna karakterizacija), ROMANTINO-PUSTOLOVNA (lik
Laure/hajduice Lore, tragian kraj krvava svadba)
registratura kancelarija u kojoj radi Ivica Kimanovi, temeljni
je motiv cijeloga romana; pripovjeda je zapravo jedan od spisa u
registraturi
elementi humora (selo) i ironije (grad)
problem i odlazak ljudi sa sela u grad
seoski primitivizam kolovanje, obrazovanje
opisi likova: vanjski opis, socijalna karakterizacija, etika
(moralna) karakterizacija, govorna karakterizacija
kompozicija 3 dijela, uokvirena
vieslojna fabularna zbivanja
prstenasta fabula
retrospekcija, introspekcija
plastinost likova najuvjerljivi su likovi koji nisu nositelji
radnje (kumordinar or)
Laura fatalna ena
6. PREOBRAENJA ~ A.B.imi
Razdoblje: HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929. kraj hrvatske
moderne 1914., smrt A.G. Matoa (do 1916. djeluju Matoevi
sljedbenici)
1914. - HRVATSKA MLADA LIRIKA antologija koju je izdalo Drutvo
hrvatskih knjievnika; zastupljeno dvadesetak pjesnika roenih oko
1890.: Ivo Andri, Vladimir erina, Fran Galovi, Janko Poli Kamov,
Nikola Poli, Tin Ujevi, Ljubo Wiesner... svi (osim Kamova)
ostvaruju kult forme; prevladava pejsana lirika
novi se narataj kritiki postavlja prema tradicionalnom
stvaralatvu, posebno prema modernoj
dvije struje:
1. skupina jugoslavenski orijentiranih knjievnika okupljeni oko
Vladimira erine (asopisi Val i Vihor) nezadovoljni tadanjom
hrvatskom kompromiserskom i neuinkovitom politikom (Vladimir Nazor,
Ivan Metrovi) vie politiko-polemiki nego knjievni karakter
2. znaajnija pojava pisaca koji su glasno, uglavnom programskim
lancima i manifestima, poeli javno iskazivati nezadovoljstvo
stvarnim stanjem u hrvatskoj knjievnosti, njezinom neplodnou i
nemoi poslije Matoeve smrti borbeno i buntovno su se postavili
prema svemu to je u tom trenutku predstavljalo pisanu rije;
predstavnik:Ulderiko Donadini(izdava i urednik asopisa Kokot,
1916.) Dolje estetike! suprotstavlja se graanskom umalom udoreu
Biografski podaci o autoru: ANTUN BRANKO IMI 1898. 1925.
roen u Drinovcima u Hercegovini
osnovnu kolu zavrio u rodnome mjestu, gimnaziju polazio u irokom
Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu
kolovanje naputa nakon to je objavio prvi broj asopisa Vijavica
(1917.) bilo je zabranjeno izdavati vlastite novine
od 1915., kada se preselio u Zagreb, bavi se iskljuivo
knjievnou
aktivist pokreta katolike mladei
sredinji predstavnik novih knjievno-programskih intencija;
najznaajniji pjesnik ekspresionistike faze* hrvatske
knjievnosti
na poetku stvaralatva negirao tradiciju i bilo kakvu povezanost
knjievnosti s drutvenim problemima
svoje programatske tekstove objavljivao u vlastitim asopisima:
Juri (1919.), Knjievnik (1924.)
gotovo istovjetan s Donadinijevim stavovima o umjetnosti
umjetnost po imiu ne tei ni za im, ona tei jedino da bude
umjetnost shvaa ju kao realizaciju neeg tipino ljudskog u smislu
spiritualnog, kao poseban, duboki unutarnji doivljaj svega onoga to
je vezano za ovjekovo osjeanje ivota i svijeta, ali svijeta koji je
lien svega to je nevano, nestvarno ili banalno trai bit, ovjeka i
svijeta, dublji smisao ovjekova postojanja, a ne neku apstraktnu
ljepotu
*STILSKA OBILJEJA EKSPRESIONIZMA:
krtost izraza, racionalizacija rijei, odbacivanje
deskriptivnog
dojam krika, napetosti, unutranje dinamike i pokreta to se
ostvaruje naglaenom uporabom glagola, reeninih nizova, eliptinim
izrazom
slobodan stih, iezavanje interpunkcije
vizualan izgled, grafika forma pjesme postaje sadrajno vana
koloristinost jake i jarke boje, boje svjetlosti, koloristiki
kontrasti boje dobivaju vrijednost simbola, osobito plava boja koja
otvara obrise metafizikoga svijeta
najee stilske figure sinestezija, hiperbola, metafora
uranjanje u sadraje svijesti: vizije, halucinacije, slutnje,
nestvarne slike...
PREOBRAENJA prva i jedina pjesnika zbirka (1920.) prepustio
magiju poetske rijei govoru boje, zvuka i ritma; unio u hrvatsku
poeziju slobodni, nevezani stih, a izostavljajui interpunkciju, dao
i vizualnu snagu svojim lirskim motivima
vie misaon nego emocionalan pjesnik (zaetnik pojmovne umjesto
slikovne poezije)
spustio se u mukotrpno i bolno traenje smisla ljudskog
postojanja i na relaciji krajnjih ovjekovih polova ivot smrt;
pokuao prodrijeti u dubinu, u beskrajno unutra ljudskoga bia
nemoni revolt protiv neumitnosti pronalaenja neobino saetim
izrazom u temama ljubavi i smrti pokuao je tipinim egzistencijalnim
motivima naslutiti neke osnovne ljudske tajne i nemoan da dokui bit
pobunio se protiv svega sputanog i nedoreenog u ovjeku
TEHNIKA PJESME:
v dva ritma u lirici: mehaniki i ekspresivni
v za ekspresivni ritam najpriliniji je slobodni stih ritam jo
nije ekspresivan ako je svaka rije u pjesmi ritmiki na svom
mjestu
v rimovati treba ono to se rimuje nije svejedno koja e se rije
rimovati, koja e zazvuati najjae u stihu, kao to nije ni svejedno
koja e se rije s kojom rimovati
v rima jae djeluje ako je rjea to je neto rjee, to je
vrjednije
PRIMJERI PJESAMA IZ ZBIRKE:
PJESNICI
Pjesnici su uenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oi
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivi uho
na utanje to ih okruuje i mui
pjesnici u vjeno treptanje u svijetu
pjesniko umijee (ars poetica)
uenje
slobodni stih
prvi stih izdvojen zasebna ritmika, znaenjska i sintaktika
cjelina
odsutnost interpunkcije
OPOMENA
ovjee pazi
da ne ide malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe proe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za im ne ali
kad se bude zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu mjesto u prah
prei sav u zvijezde!
uzvienost duha
temeljni motivi ovjek, svjetlost, prah
funkcionalnost rijei
zvijezde kao simbol uzviene duhovnosti
usklinik nakon motiva zvijezde pjesniki krik
paljivo grafiko (geometrijsko) organiziranje pjesme
SMRT I JA
Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog poetka: sa mnom raste u svakom
asu
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svretak
njen pravi je poetak:
kad kraljuje dalje sama
individualni, subjektivni doivljaj smrti i smrtnosti
slobodni stih
izostanak interpunkcijskih znakova na kraju smrt i dalje
vlada
odnos i jedinstvo ivota i smrti
MOJA PREOBRAENJA
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umirem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
O boe daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenljivu i vjenu zvijezdu
to s dalekog e neba nou sjati
u crne muke nonih oajnika
grafiki organizirana pjesma
izostanak interpunkcijskih znakova
ovjekova tenja za stalnou i unutarnjim mirem
bijeg od svakodnevnih promjena
RUAK SIROMAHA
Jedno pred drugim stide se da sjednu
za takav ruak
i dokle jedu boje se
da ne bi jedno drugom ivot pojeli.
Kad ustanu od stola
tiina i teina
Gaenje pred samim sobom
unakazi obadvoma lica
i svako misli da je drugomu ubica
i da je krv to tee kroz njegovo tijelo
krv drugog
(kao da je jedno drugo jelo)
POVRATAK
Ti i ne sluti
moj povratak i moju blizinu
U noi kad umi u tvom uhu tiha mjeseina
znaj:
ne koraa mjeseina oko tvoje kue
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stane
preplaena krikom udne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kro