-
Uvod u prapovijesno drutvo
Emil Herak [email protected] [email protected]
1.Vrijemeprijepovijesti
y Za razliku od hrvatske rijei prapovijest, u veini
zapadnoeuropskih jezika za epohu koja nas zanima u pravilu se
koristi opi neologizam pretpovijest (engl. prehistory, fr.
prhistoire, panj. prehistoria, tal. preistoria), koji se pojavio u
prvom dijelu 19. stoljea. Iako nije sasvim jasno tko je prvi
iskovao taj izraz (koji je izveden prema pojmu povijesti ili
historije), najbolji je kandidat za njegovo autorstvo danski
povijesniar i knjievni kritiar Christian Molbech (17831857).
y Tonije, Molbech je koristio danski pridjevski oblik
forhistorisk (= pretposvijesni) u svojim preda-njima 1833. godine
kao oznaku za razdoblja nordijske povijesti do ustolienja danskoga
kralja Gorma Starijeg (900940). To doba poinje davno prije dolaska
legendarnog Odina (inn < germ. *Wanaz) sa svojom drunom Asa
(sir) iz Asgarda na istoka, to je prema skandinavskim sagama dovelo
do neodlunog rata s mjesnim Vanima (Vanir), predvoenin Freyrom, te
zatim obuhvatilo vla-davinu vedskog roda Ynglinga, od kojeg je
navodno potekao i prvi kralj Norveke, Harald I. Lijepo-kosi
(stnord. Haraldr Hrfagri, 850933).
y No bez obzira na problem stvarnoga identiteta Odina i drugih
likova iz starije skandinavske predaje, danas bismo rekli da se
njihovo vrijeme koje je Molbech oznaio kao pretpovijesno odnosi na
skandinavsko eljezno doba: tj. na tzv. predrimsko i rimsko eljezno
doba Sjeverne Europe (5 st. pr. Kr. do 400. n.e.) i na kasnije
germansko eljezno doba (400800 n.e.), ili pak na predvikinko
vendelsko razdoblje (priblino od 550. do prvog vikinkog napada 793.
godine, na samostan Lindis-farne u Northumbriji).
y S druge strane, vrijeme do Odina po definiciji moralo bi
sezati vremenski unatrag mnogo dalje od do-ba eljeza: do nordijskog
bronanog doba (1700500 pr. Kr.), i sve do nordijskog kamenog doba,
tj. do prvoga naseljavanja Sjeverne Europe i Skandinavije na kraju
posljednjeg ledenog doba (1110. tis. pr. Kr.).
y Zanimljivo je da je podjelu na kameno, bronano i eljezno doba
u modernu znanost prvi uveo takoer jedan Danac: Christian Jrgensen
Thomsen (17881865), svojedobno glavni uvar zbirke starine u
Kopenhagenu. Thomsen je iznio tu shemu 1836. u svom djelu Ledetraad
til Nordisk Oldkyndighed, hrv. Vodilja kroz nordijske starine.
y Thomsenova podjela imala je, dodue, jednu vanu preteu. Jo u 1.
stoljeu pr. Kr. rimski pjesnik Lukrecije (9655. pr.n.e.), u svom
spevu O prirodi, napisao je stihove: Oruje drevno ruke, nokti i
zubi bjee / te kameni i odlomci umskoga granja / i plameni i oganj
tek to ih [ljudi] upoznae. A odmah u nastavku je dodao: Poslije se
otkri mo eljeza i bronce / no rabiti broncu znalo se prije od
eljeza, jer je uslunije prirode i obilnija (De res natura, V:
12831288).
y Meutim, za razliku od Molbecha, Thomsen nije u svom radu rabio
ili oznaio pojam pretpovijesti, nego je samo govorio o starim
vremenima (oldtid).
y Ipak, u iduih desetljea pridjevski oblik pretpovijesni uao je
i u francuski jezik (prhistorique) i poslije u engleski
(prehistoric).
y U francuski ga je uveo 1845. pisac i publicist Gustave
Sligmann d'Eichthal (18041886), a u engleski kotski znanstvenik
Daniel Wilson (18161892), koji je poslije emigrirao u Kanadu i
postao poznatim kao prvi predsjednik Sveuilita u Torontu.
-
2
y Wilsonovo djelo The Archaeology and Prehistoric Annals of
Scotland (= Arheologija i pretpovijesni anali kotske) bilo je
objavljeno 1851. godine i premda je izgledno da se oslanjao na
francuske pred-loke, prema jednoj tezi na njega je izravno djelovao
njegov poznanik, norveki povijesniar Peter Andreas Munch
(18101863), koji mu je tri godine prije predloio da pronae engleski
pandan za dan-ski forhistorik.
y Jedno od kljunih djela u 19. stoljeu, koje je pomoglo odrediti
davnu prolost, bila je knjiga Pre-historic times (= Pretpovijesna
vremena) koju je 1865. objavio John Lubbok (18341913), engleski
bankar, biolog i rani arheolog.
y U toj knjizi, Lubbok je prihvatio i odrednicu pretpovijest,
kao i Thomsenovu podjelu na kameno, bronano i eljezno doba. Meutim,
Lubbok je prvi razdvojio kameno doba na tri etape: paleolitik
(staro kameno doba), mesolithic (srednje kameno doba) i neolitik
(novo/mlado kameno doba).
y Godine 1872. shema se dalje razradila kada je francuski
arheolog Gabriel de Mortillet (18211898) razdvojio paleolitik na
donji i gornji.
y Napokon, izmeu tih faza, poetkom 1950-ih francuski geolog i
arheolog Franois Bordes (19191981) umetnut e jo i srednji
paleolitik.
y Na njemakom govornom podruju, jedno je vrijeme postojala
konkurencija izmeu uporabe pojma Vorgeschichte (ili istog
neologizma Prhistorie), ili alternative Urgeschichte, koja je
implicirala naj-stariju odnosno iskonsku povijest. Druga je inaica
napokon prevagnula, i to iz sadrajnih razloga.
y Prema njemakom Urgeschichte nastali su oblici poput hrvatskog
prapovijest, ekog pravk, slov. prazgodovina, pa i maarskog skor
(dosl. pravrijeme). U ruskom se takoer pojavio oblik , no dok je
pridjevska izvedenica ostala poprilino uobiajena, u rus-kom je
napokon prevagnula koncepcija prvobitnosti ( ), uz zapadnoeuropske
ideje o pretpovijesti ( ).
Iskonskisvijetidealnostanjeilidivljatvo
y Iako je Lukrecije, od koga je Thomsen posudio model za
trodjelnu podjelu davne prolosti, spome-nuo pomak prema metalnom
oruju, za njega to nije zapravo znailo napredak priroda mu je
ostala ideal.
y Moramo naglasiti da koncepcija o napretku nije bila tipina za
prola stoljea i da se tek uvrstila u modernom razdoblju.
y U antici i u drevnom svijetu, i openito sve do kraja europske
renesanse, este su bile sheme ili o ciklinom razvoju ili o
postupnom propadanju ovjeanstva.
y Nasuprot tome, prvobitno stanje bilo je zamiljeno kao najblie
savrenstvu. y Staroindijska tradicija govorila je o etiri kozmika
doba, pod imenom yuge (dosl. jarmovi), naz-
vane prema zgodicima na kocki: 1) satya- ili krta-, 2) tret-, 3)
dvpara i napokon 4) kaliyuga, i ti-jekom kojih ovjeanstvo prolazi
od idealnog stanja do propasti.
y U svakoj uzastopnoj fazi prvobitna dharma opada za jednu
etvrtinu, a na kraju 1000 prolaza kroz etiri doba svijet se unitava
i slijedi propast svijeta i novo stvaranje.
y Jedan takav ciklus od stvaranja do propasti traje 4,1 do 8,2
milijardi godina, ali predstavlja tek jedan dan (tj. dan i no) u
ivotu Brahme.
y U historijskom smislu, staroindijski ep Mahbhrata bio je
smjeten u doba kaliyuge i na kraju to-ga doba, kako se kae u epu,
uslijedit e mijeanje dunosti kasta i zavladat e barbari
(mleha).
y Kaliyuga ujedno bi bilo vrijeme eljeza, to predstavlja
paralelu s antikom shemom o vijekovima ovjeanstva, poevi od
zlatnoga doba.
-
3
y Postoji i mogunost da je antika slika o srozavanju ovjeanstva
kroz etiri doba oznaena metali-ma sve manjeg sjaja imala pretee u
indijskim i staroiranskim predajama.
y Antika shemu prvi je iznio grki pjesnik Heziod (7. stoljeu pr.
Kr.), u svom djelu Poslovi i dani. y Prvobitni zlatni rod ljudi,
kae Heziod, ivjeli su poput bogova, bez grinje savijesti i slobodni
od
muke rada i od tuge; uvijek su bili sretni i gozbovali, daleko
od dodira zlih duhova, a kada bi umrli, bilo je kao da su tek
zaspali. I zemlja je bila prepuna obilja.
y Slijedilo je manje savreno srebreni rod i tada je Zeus, prema
Heziodu, stvorio uasnu i nasilnu ra-su bronanih ili mjedenih ljudi
( ). Jedino im je ratovanje bilo u srcu. Kovali su broncu, ivjeli u
bronanim domovima, nosili bronano oruje. No svladani vlastitim
orujem, nesta-li su bez imena u ledenim dubinama Hada.
y Naslijedio ih je pravedniji rod heroja, a zatim (sadanji) rod
eljeznih ljudi sklon razdoru i silnikoj vlasti. Moralne su
vrijednosti propale i jedni su drugima ruili gradove.
y Heziod je koristio izraz rod/rasa (), no poslije e se
uvrijeiti zamisao o dobu ili vijeku. Kasniji grki pisci, i poslije
njih i rimski, mijenjali su neke elemente iz Heziodovog opisa.
y Vergilije (7020 pr. Kr.), primjerice, povezao je heroje sa
zlatnim vremenom, i u redoslijedu doba istaknuo samo prvo i
posljednje zlatno i eljezno (Ekloge, IV: 4 17). No njegov mlai
suvreme-nik Ovidije (43 pr. Kr.17 n.e.) vratio se etverolanoj
podjeli: zlato doba (sada izriito aurea ae-tas), i idue narataje
(proles) srebrenih, mjedenih/bronanih i eljeznih ljudi
(Metamorfoze, I: 89150).
y Isto tako, u antiku predodbu o dobima unijela se predaja o
velikim potopima: iskonski ili Ogigov potop, okonio je srebreno
doba. Platon (428427 pr. Kr.) je smatrao da je to bio najvei potopa
od svih i da se dogodio 10.000 godina prije njegova vremena.
Poslije je Deukalionov potop razdijelio bronano doba od eljeznoga,
odnosno od vremena ivuih ljudi. Grki izvori spominje jo i Darda-nov
potop, no kontekst nije razraen.
Padovjeka
y Indijske i antike sheme o stupnjevitom propadanju mogu se
usporediti s opom idejom o padu ovjeka koja je postojala,
primjerice, u biblijskoj tradiciji.
y U biblijskoj tradiciji Bog stvara ovjeka prema svojoj slici,
to bi znailo da je ovjek na poetku savren ("I ree Bog: 'Nainimo
ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar ribama
mor-skim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim
gmizavcima to puze po zemlji!'", Post I,26)
y U poetku ovjek ivi u rajskom vrtu i sve to treba ili eli
nalazi se u njegovoj blizini, kao boanski dar. Slijedi ljudski
grijeh ili neposluh, koji ga dovodi u svijet umiranja, muke, boli i
zla.
y Uz motiv o padu ovjeanstva povezuje se i predaja o Velikom
potopu. y Biblijski potop, ili Noin potop, najee se usporeuje s
bliskoistonim primjerima s potopom iz
sumerskog mita o stvaranju, u kojem je glavni junak Ziusudra, is
babilonskom inaicom te prie u Epu o Gilgameu, u kojem je potop
preivio Utnapitim.
y Noin se potop povezuje i s grkim mitom o Deukalionu, a slinost
je tu jo vea jer boanska sila a-lje potop kao kaznu za sve vee
izopaenosti ili oholosti meu ljudima (u sumersko-babilonskoj
tra-diciji potonji motiv nije jasno izraen, barem u ouvanim
tekstovima).
Arkadija
y Zamisao da je davna prolost bila bolja od dananjice, zadrala
se od antike sve do kraja renesanse. y I to je bilo logino, uzevi u
obzir injenicu da je rajski vrt ili zlatno doba po definiciji
trebalo biti
stanje ili vrijeme kada su ljudi ivjeli u dodiru s boanstvom i u
skladu s prirodom.
-
4
y I u tom smislu jo su antiki pisci zamislili da su ostaci
nekadanjeg naina ivota postojali u ideal-nim pastoralnim sredinama,
primjerice u Arkadiji u kojoj je Vergilije smjestio radnju svojih
Ekloga.
y Arkadija je postala snaan motiv tijekom europske renesanse,
jer je renesansa bila i formalno okre-nuta prema prolosti, tj.
prema preporodu grkih i rimskih ideala koje je suprotstavila
srednjovje-kovnom svijetu iz kojega je Europa upravo izlazila.
y Arkadija je ostala snaan, gotovo arhetipski motiv sve do
modernog doba, i od renesanse do epohe romantizma postupno je
potiskivala biblijsku sliku raja.
Znanjeoprostoruivremenu
y S druge strane, treba naglasiti da je prije modernoga doba
poznavanje svijeta i prolosti bilo jo vrlo ogranieno.
y Premda je i prije bilo dalekih dodira primjerice izmeu Europe
i Dalekog istoka za vrijeme mongolskog mira (pax Mongolica), takve
su veze dovodile vie do pria o udesima, nego do znanja o dalekim
krajevima s drukijim kulturama.
y Isto tako, prolost je bila viena kao razmjerno kratka. y Prema
kranskom obraunu, ab origine mundi, koja se najdulje zadrala u
bizantskoj tradiciji (sve
do 1700. u Rusiji), svijet je bio stvoren 1. rujna 5009. pr. Kr.
y I od poetka svijeta do potopa, prema shvaanju u 16. stoljeu, nije
proteklo ni 2000 godina ("...do
Potopa vodenoga, ima let iezero est sto petdeset i est", Vramec,
Kronika, 1578) y Meutim, renesansa je predstavljala most prema
modernom dobu, i postupno se tada poelo iriti
znanje o svijetu i prolosti. y Kljuno je bilo otkrie tzv. Novog
svijeta, koje je bitno utjecalo na europska poimanja o razvitku. y
Indigene kulture Amerike poticale su oprena shvaanja. y S jedne
strane, ameriki starosjedioci koji su naizgled ivjeli u skladu s
prirodom podsjetili su Euro-
pljane na ideal Arkadije, to je poticalo pozitivni stav: tzv.
meki primitivizam. y S druge strane ideologija dominacije koja je
pratila proces kolonizacije zahtijevala je da te indigene
kulture budu prikazane kao manje vrijedne, ili divljake. Iz toga
e nastati tvrdi primitivam. y Manja vrijednost uvijek je relativni
pojam, no nema dvojbe da su u mnogim apektima materijalne
kulture amerikih indigenih naroda zaostajale za europskim i uope
za starosvjetskim sklopom, i to ak u tako osnovnim izumima kao to
je kolni prijevoz.
y Amerikanci su imali neke oblike metalurgije, osobito obradu
zlata i srebra, ali najvei dio Amerike (osim Arktika), u trenutku
kada je doao u dodir s Europljanim, jo nije dosegnuo stupanj
razvitka eljeznoga doba.
y Bez obzira na to to su neka amerika drutva postigla visok
stupanj sloenosti (Maje, Azteci, Inke), i ostvarila velike pomake u
graditeljstvu, medicini, matematici, itd., openito su u tehnologiji
ostala na kasnokamenodopskom stupnju razvitka. I zato, protiv
europskih puaka i eljeznih topova, njiho-vi noevi i maevi iz
opsidijana nisu mogli prevagnuti.
y Ali u vrijeme pokoravanja Amerike europskih osvajai nisu svoju
fiziko-vojnu nadmo tumaili ponajprije iz perspektive materijalnog
razvitka, nego iz perspektive ideologije. Ameriki starosjedio-ci
bili su im inferiorni, jer nisu bili krani, jer su imali divljake
obiaje poput kanibalizma, itd.
y Sve ei kontakti s Indijancima jo su vie potencirali
razdvajanje shvaanja izmeu pobornika me-kog i tvrdnog
primitivizm.
-
5
y Prvi su zadrali sliku o iskonskom ili primitivnom stanju kao
boljem od tzv. civiliziranom stanju, to je bilo na liniji
nostalgije za Arkadijom i viziji o propadanju ovjeanstva, dok su
drugi pripisivali negativni predznak primitivizmu i veliali progres
civilizacije.
y Primjerice, u 16. stoljeu, kao svjedok zbivanja u Novom
svijetu, dominikanac Bartolom de las Ca-sas (14851566) osudio je
okrutne panjolske postupke prema starosjediocima Novog svijeta,
nagla-sivi da su ti ljudi po svom karakteru blagi i dobri i
prirodno predodreeni za kranstvo,
y U iduem stoljeu, idealizirana slika ve se uvelike naruila
(takoer zbog samog pokoravanja No-vog svijeta), pa je tako
britanski filozof Thomas Hobbes (15881679) istaknuo da je ivot
primitiv-noga ovjeka samotan, siromaan, opasan, ivotinjski i
kratak, te da je u prirodnom stanju ovjek ovjeku vuk (Levijatan,
1651).
y Hobbsovo tumaenje oznailo je pomak od idealizacije Arkadije
ili zlatnog doba, i prijelaz na kon-cepciju o drutvenom
razvitku.
y Ipak, vremenski okvir za taj razvitak nije bio jo doraen.
Naime, tek godinu dana prije nego to je Hobbes objavio svoj
Levijatan, anglikanski nadbiskup James Ussher utvrdio je da je
svijet bio stvo-ren tono u noi prije 23. listopada 4004. pr. Kr., i
da se Noin potop dogodio 2438. pr. Kr. (Annales veteris testamenti,
a prima mundi origine deducti, 1650).
y Sve u svemu, ni pretpotopno vrijeme, koje je moglo oznaavati
neko iskonsko (idealno) stanje na-kon stvaranja, nije bilo tako
davno.
y U 17. st., danski znanstvenik Nicolas Steno (16381686) prvi je
povezao fosile s nekada ivuim or-ganizmima i s geolokim slojevima,
to je imalo vane implikacije za razvitak geologije.
y No prve moderne teze o starosti zemlje nastale su tek potkraj
18. stoljeu, u doba prosvjetiteljstva, kada je grof Buffon
(Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon, 17071788) ustvrdio da je
zemlja stara 75.000 godina.
y Autori prosvjetiteljstva i openito 18. st. ve su raspolagali
mnogo veim fondom znanja o svijetu od njihovih prethodnika.
y Ipak, ostala je podvojenost u pogledu vrednovanja
primitivizma, tim vie, to je "prirodno stanje" dobivalo veu vanost
u odnosu na filozofske teme vezane za suvremeno drutvo.
y U tom ozraju, neki su nastavljali arkadijsku viziju o
primitivnom stanju kao najboljem za ljudi, ka-da je ovjek i u
najbliem dodiru s Bogom.
y Primjerice, u svom Eseju o ovjeku (1734) engleski pjesnik
Alexander Pope (16881744) spjevao je jednostavnu ali vieznanu
pohvalu o Indijancima, koja poinje rijeima: Pogledaj ga, bijednog
Indijanca! iji neuk um / vidi Boga u oblacima, ili uje ga u
vjetru
y Primitivno ili prirodno stanje dovodilo se u vezi i s
prirodnim zakonima, o kojima su pisali francuski filozofi. Ali
ipak, kljuni smjer prosvjetiteljstva implicirao je naglasak na
progres.
y U 19. st. konano se formirao i pojam pretpovijesti, koji je
zatim, na njemakom govornom podruju, doveo i do pojma
prapovijesti.
y U tom stoljeu znanost je brzo napredovala, i to u svim sferama
u sferi tehnologije, jo potkraj pri-janjeg stoljea kotski je
izumitelj James Watt (17361819) stvorio prvi praktini parni stroj,
a do kraja 19. stoljea ve su postojale elektrine arulje, telegrafi
i telefoni.
y Za to vrijeme razvijale su se i nove znanstvene discipline:
osim archeologija i geologija, takoer i sociologija i
antropologija. Kolonijalna carstva proirila su se diljem svijeta i
u svijesti Europljana nije vie bilo mnogo dvojbe da su oni
razvijeniji od svih drugih naroda.
y tovie, na kraju 19. st. Rudyard Kipling (18651936) napisao je
svoje glasovite stihove Breme bi-jeloga ovjeka (1899), koji su
zagovarali vodeu ulogu Europljana u irenju civilizacije prema
dru-gim narodima u svijetu.
-
6
y Ustvrdilo se da povijest napreduje, te da je osnova za to
ponajprije u materijalnom razvitku, koji za-tim potie i duhovni
razvitak.
y I to je znailo, s druge strane, da je najstarija povijest, ili
pretpovijest, morala biti znatno manje raz-vijena od dananjice.
y Na pojam razvitka ili evolucije nedvojbeno je bitno utjecao
rad Charlesa Darwina (18091882). Ali Darwinov rad nije bio jedini
koji je utjecao na promjenu koncepcije o prolosti.
y Ve su geolozi poput Louisa Agassiza (18071873) otkrili da je
zemlja prola kroz ledeno doba i da je mnogo starija nego to se
prije moglo pretpostaviti(raunica je ve dostizala milijune
godina).
y Godine 1842. engleski biolog Richard Owen (18041892) odredio
je naziv dinosauria za skupinu golemih izumrlih gmazova, koji su
dotad bili nepoznati a tijekom 19. stoljea znanost je upoznala i
prve ljudske fosile
y Zamisao o progresu, da su neka ivotinjska bia izumrla i da su
druga nastavili svoj razvitak, u izmjenjenom obliku, uhvatila je
korijene.
y I dok se razraivala shema o fizikom razvitku zemlje i ljudi,
autori poput Edwarda Burnetta Tylora (18321917) i Lewisa Henry
Morgana (18181881) uspostavljali su nove osnove za pojmovanje
ra-zvitka kulture od primitivnijih stadija do razvijenijih.
y Tylor je prvenstveno istraivao religiju, i 1871. je u svojoj
knjizi Primitive Culture (Primitivna kul-tura) iznio tezu da se
religije razvijaju iz poetnih politeistikih oblika u smjeru prema
monoteizmu. Osim te evolucijske sheme, Tylor je predloio i koncept
animizma. Neovisno o tome koliko je nje-gova teza o razvitku
religije bila tona ili kriva, injenica je da se smjer razvitka
odredio od primiti-vizma prema suvremenom drutvu.
Morganovashema
y Jo vei utjecaj imala je shema koju je razradio ameriki
antropolog Lewis H. Morgan. Njegovo ka-pitalno djelo Ancient
Society (Drevno drutvo), objavljeno 1877. imalo je golem utjecaj na
pojma-nje kulturnog razvitka i prijanjih stanja drutva.
y Ta je knjiga stekla dodatni utjecaj zato to su se na nju
oslonili Marx i Engels, pa je tijekom 20. sto-ljea (ili izravno ili
preko Engelsove prerade) postala gotovo dogmom u zemljama
nekadanjeg real-nog socijalizma.
y Iako danas moemo ozbiljno posumnjati u neke Morganove
postavke, i pogotovo u opu primjenji-vost njegova modela, korisno
je iznijeti njegove glavne teze tim vie to naslov njegove knjige
uvelike evolucira naziv ovog kolegija
y Morgan nije u svojoj shemi koristio trolanu podjelu razvitka
od drevnosti koja je ve postojala u njegovo vrijeme (kameno,
bronano, eljezno doba), nego je umjesto toga govorio o tzv. etnikim
razdobljima
y Pritom treba uzeti u obzir da se oznaka etniki u ovom sluaju
odnosila na njegovu kategoriju etna (ethna), to se obino prevodi
kao jedinica novina, otkria ili vrsta domaih ustanova.
y Morganova tri etnika razdoblju bila su: divljatvo (koje je
bilo oznaeno opstankom na prirodnoj osnovi), barbarstvo i
civilizacija, a svaku je dalje podijelio na tri stadija niu,
srednju i viu. Razdoblje divljatva poelo je prije 60.000 godina
1. U nioj fazi divljatva ovjek se izdvaja od ivotinja negdje u
tropskim ili suptropskim dije-lovima svijeta. Glavna su mu prehrana
voe i korijene, barem djelomino jo ivi u drveu, razvija jezika
gesta. Obiteljska struktura ovisi o krvom srodstvu u generaciji i
braa i sestre se pare zajedno.
-
7
2. U razdoblju srednjeg divljatva, ovjek razvija ribolov, poinje
rabiti vatru i naseljavati oba-le. Jezik mu je jednoslogovni i
obiteljske veze se stvaraju tako da se nekoliko mueve ene za
nekoliko ena (punaluanska obitelj).
3. Na viem stupnju divljatva ovjek poinje koristiti luk i
strijelu, toljage i koplja. U prehranu ukljuuje mesnu lovinu.
Dolazi do pojave kanibalizma. Obitelj je sindiasmika, tj.
mono-gamna ali bez zajednog stanovanja. Jezik postaje vieslogovni i
drutvo se poinje organizi-rati u rodove, bratstva i plemena.
Nastaju prvi vjerski oblici u vidu oboavanja sila prirode.
Razdoblje barbarstva poinje prije 35.000 godina. 1. U nioj fazi
ovjek se poinje baviti povrtlarstvom i stvara prvu keramiku.
Nastaju plemen-
ska saveznitva i ograena sela. Religija se usredotouje na Veliki
Duh. To je vrijeme nas-tanka arijske i semitske jezine
porodice.
2. U srednjoj fazi barbarstva poinje uzgoj ivotinja meu Arijcima
i Semitima, te obrada bronce. Nastaju prve vodogradnje i domovi su
zajedniki u obliku utvrda.
3. Na viem stupnju barbarstva, poinje uzgoj itarica i drugih
biljaka meu Arijcima, kao i metalurgija eljeza. Razvija se
pjesnitvo i mitologija. Grade se utvreni gradovi. Nastaje kolni
prijevoz i metalno oruje. Obitelj je monogamna i vlasnitvo je
pojedinano; odrava se gradski ivot i stvaraju se narodna vijea.
Razdoblje civilizacije poinje prije 5.000 godina. 1. Nii stupanj
odgovara antikoj civilizaciji. Zemljoradnja se obavlja eljeznim
plugom na i-
votinjskoj vui. Izvori za opstanak su ve neogranieni. Ljudi
koriste fonetsko pismo i arapske brojeve. Rat je umijee. Postoje
gradovi, trgovina, novac i drava utemeljena na teri-toriju i
vlasnitvu. Grade se mostovi, lukovi, dizalice, vodeni kotai i
kanalizacije.
2. Srednji stupanj civilizacije odgovara srednjem vijeku.
Obiljeja su tog stupnja gotika arhi-tektura, feudalna aristokracija
s nasljednim titulama i hijerarhija pod vodstvom pape.
3. Vii stupanj civilizacije odgovara modernom dobu, i tu su
glavne osobine telegraf, ugljeni plin, tekstilni strojevi, parni
stroj, teleskop, tiskanje, ustave, kompas, barut, fotografija,
mo-derna znanost, vjerska sloboda, javne kole, predstavnika
demokracija, klase, razliite vrste zakona.
y Dakako, Morgana je vie zanimala divljatvo i barbarstvo od
civilizacije, jer su se ta razdoblja vie vezivala za njegova osobna
etnoloka istraivanja. Zapravo je tek oznaio prijelaz u razdoblje
civili-zacije.
y To posljednje razdoblje vie je doradio Engels, u svom dijelu
Podrijetlo obitelji, privatnog vlasnitva i drave (1888), koje je
gotovo sasvim polazilo od Morganovih zakljuaka. No Engels je u
svemu is-taknuo motiv vlasnitva ili imovine, te ustvrdio,
primjerice, da je s nastankom monogamnom braka nestalo prijanje
ensko pravo i mukarci su uspostavili apsolutnu vlast nad imovinom
majke i djece.
y Budui da je Morganov rad, ili tonije Engelsova recepcija tog
rada, bila ukljuena u marksistiku dogmu, njegova utjecajnost je
ostala velika, ak i nakon to su nove spoznaje tijekom 20. stoljea
dokazala da obiljeja koja je pripisivao pojedinim etnikim
razdobljima, i pogotovo vremenski okvir, ne odgovaraju
rekonstrukciji (pra)povijesne stvarnosti
y Ipak, treba naglasiti da je Morganov razvojni model ostao
poticajan, i da su zapravo i novije evolu-cijske sheme na stanovit
nain bile nadahnute njegovim radom.
y Jedna takva shema, koja je nastala sredinom 20. stoljea,
polazila je od uslonjavanja oblika organi-zacije u drutvu. Rije je
o modelu to koji je razradio Elman Service (19151996), i dopunio
Mor-ton H. Fried (19231986), a po kojem postoje tri razvojne etape
u drutvenoj sloenosti: 1) lovako-sakupljake druine (engl. bands) s
preteito egalitarnim unutarnjim odnosima, 2) plemenska drutva
-
8
s poetnim elementima drutvenog rangiranja i razlika u prestiu,
3) stratificirana plemenska drutva pod vodstvo poglavara tzv.
poglavita (engl chiefdoms) , i nakon 4) civilizacije sa sloenim
dru-tvenim hijerarhijama i ureenim vladama s posebnim institucijama
vlasti.
Povijestiprapovijest
y Od europskog prosvjetiteljstva do kraja 19. stoljea
definitivno je nestala prijanja predodba o prolosti kao o nekom
idealnom zlatnom vijeku i sve se vie razraivala slika o drutvenom
napredovanju tijekom vremena, barem u smislu materijalnog
progresa.
y Nastanak pojma pretpovijesti u prvom dijelu 19. stoljea
odredilo je polazino, ili iskonsko doba kao neto to je postojalo
prije povijesti, a daljnji razvitak do poetka povijesti bio je saet
u troetapnoj shemi kame-nog, bronanog i eljeznog doba, kao i u
Morganovom prikazu napredovanja od divljatva do civilizacije.
y Meutim, sintagma da neto postoji prije povijesti dovodi do
problema odreivanja to je uope povijest. y Grki predloak izveden je
od indoeuropskog korijena *weid znati, vidjeti, koji je takoer
prisutan u
hrvatskoj rijei povijest. U tom smislu logina je bila definicija
koju je u 16. stoljeu predloio engleski filo-zof Francis Bacon
(15611626), a po kojoj je povijest znanje predmeta odreeno vremenom
i prostorom. Meutim, Bacon je mislio poglavito na prirodoslovlje,
engl. natural history
y Kada je rije o povijesti u smislu registriranja dogaaja iz
prolosti, povjesniari su se sluili ili pisanim izvo-rima, ili
usmenom tradicijom, a katkad i fizikim ostacima iz prolosti.
Potonje bi moglo znaiti da i podruje arheologije ulazi u domenu
povijest, iako su povjesniari obino se ograniavali poglavito na
pismene izvore, pa se tako uvrijeila i shvaanje da je pretpovijest
jednako razdoblju prije pismenosti.
y Ipak, iako se pismenost esto koristi kao razgranienje izmeu
povijesti i pretpovijesti, postoji i gledite da je zapravo sve dio
povijesti.
y Prapovijest (prema njemakom Urgeschichte) u takvom je vienju
bolja oznaka od zamisli o pretpovijesti.
2.Kanibalizam(posebnatema)
Rijeiopiprimjeri
y Sama rije kanibal nastala je prema Kolumbovom zapisu imena
naroda Kariba. y Tonije, 26. studenog 1492. Kolumbo je zapisao u
svom dnevniku: "Svi ljudi na koje sam dosad nai-
ao kau da se jako boje Caniba ili Canima" (Toda la gente que
hasta hoy ha hallado diz que tiene grandsimo temor de los Caniba o
Canima...).
y Etnonim Kariba znailo je na jeziku toga naroda "hrabri", ali
Kolumbo ga je uo od Arawaka, prvom skupinom Amerinda s kojom je
uspostavio kontakt u Americi i ta ga je rije jo vie potakla u
za-misli da je stigao do drugog kraja Eurazije ne samo u Indiju,
nego u Kinu, u zemlju Velikog kana ("[vjeruje] da Caniba nije nita
drugo nego narod Velikog kana", [creo] que Caniba no es otra cosa
sino la gente del Gran Can, 11.12.1492).
y Oblik Caniba je tako prevagnuo nad Cariba, iako je Kolumbo
takoer zapisao da neki te ljude nazi-vaju Karibima.
y Kljuno je, meutim, sadraj koji je to ime poprimilo. Kad je
Kolumbo uao u jedno karipsko selo na otoku Guadeloupe vidio je
komade ljudskih tijela kako vise s kua i dijelove tijela na rotilju
prila su mu i trojica mladih robova, koji su tvrdili da su ih
Karibi kanili pojesti.
y Kolumbo je bio uasnut i tako je nastala veza izmeu etnonima
jednog tek upoznatog naroda i jed-nog specifinog oblika ponaanja
konzumiranja pripadnika vlastite bioloke vrste koji je ve imao dugu
pisanu povijest.
-
9
y Iz dananje perspektive, ta veza nije bila pravedna prema
Karibima, koji i nisu bili osobit primjer ljudoderskog naroda (iako
su bili na glasu kao estoki ratnici), ali je ipak pomogla u
stvaranju poj-ma.
Kanibalizamiljudoderstvo
y Ljudoderstvo je stara koncepcija, koja je prisutna u pisanim
izvorima od staroga vijeka nadalje ali ljudderstvo ne mora nuno
biti kanibalizam.
y Ljudoderi mogu biti ivotinje (lavovi, tigrovi, vukovi, itd.),
ili pak mitska odnosno boanska bia, koja ne ulaze u kategoriju
ljudi (kiklopi u grkoj mitologiji, rakase u hinduizmu, katkad
bogovi ko-jima se rtvuju ljudi ili njihov krv, itd.).
y U europskoj tradiciji, jedno od najranijih takvih primjera je
kiklop Polifem u Homerovoj Odiseji, ko-ji je pojeo dio Odisejeve
druine, prije nego to ga je Odisej uspio prijevarom svladati.
y Drugi je primjer sin Zeusa, Tantal, koji je pokuao servirati
bogovima meso svog sina Pelopsa, za to je bio kanjen "Tantalovim
mukama".
y S druge strane, u Herodotovoj Povijesti moemo nai kratak opis
naroda koji je on nazvao jednos-tavno "Ljudoderi" ().
y Androfazi (= "ljudoderi") imaju najsuroviji nain ivota od svih
ljudi i ne poznaju pravdu niti se dr-e bilo kakva zakona. Nomadi
su, a nose odjeu nalik na skitsku, imaju vlastiti jezik i jedini su
od ovih naroda koji jedu ljudsko meso" (Povijest, IV, 106).
y Tono tko su bili Androfazi nije jasno premda veina
znanstvenika ih povezuje s nekim ugrofin-skim ili samodijskim
narodom koji je ivio u zaleu Skita. U tom smislu, jedna je mogunost
da se opis odnosi na pretke Mordvina, koji bi prostorno vie-manje
odgovarali takvoj lokaciji. Postoji i te-za da je rije o ranim
Samodijcima, ili "Samojedima" (precima Neneca i drugih), ije bi ime
navodno potvrdilo njihov kanibalizam. No to je zacijelo tek puka
etimologija.
y S druge strane, Herodot dao nam je jo jedan opis iz Skitije,
koji je etnografski jo vaniji. Naime, govorei o Masageanima,
spomenuo je i ovaj obiaj:
y ... kad netko postane uistinu star, okupe se svi njegovi roaci
i rtvuju ga zajedno sa svom njegovom stokom, pa se goste tim mesom,
poto su ga skuhali. To smatraju najveim blaenstvom. No onoga tko
umre od bolesti ne jedu nego ga sahranjuju u zemlju i misle da je
to nesrea jer ga nisu uspijeli rtvovati (I, 216)
y Osvrti na ljudoderstvo nastavili su se od antike do srednjeg
vijeka, pa tako i u kranskoj tradiciji. y Katkad, takvi osvrti oito
imaju znaenje "barbarizacije drugih", to vidimo u prvom izriitom
povi-
jesnom komentaru o Slavenima, koji je u 5. stoljeu n.e. napisao
Pseudo-Cezarije: y "[Oni su] divlji, slobodni i bez poglavari, jer
voe i poglavare uvijek ubijaju bilo na gozbi bilo na
putu, i hrane se lisicama i divljim makama i veprovima, i
meusobno se dovikuju kao vukovi kad zavijaju... [i] rado deru enske
dojke, jer su pune mlijeka i tada razbijaju dojenad po stijenama
kao takore..."
y Asocijacija i na vukodlake u tekstu nije sluajna, jer je od
antike vukodlak (gr. ) po-vezan s idejom o ljudoderstvu, i pogotovo
s pojedinanim patolokim sluajevima.
y Isto se donekle odnosi na kasnije predaje ili mitove o
vjeticama (Baba Jaga ili Baba Roga, kao i vje-tica u prii o Ivici i
Marici je ljudoderka, itd.)
y I mnogo kasnije, nakon otkria Amerike, Europljani e se
upoznati s osobitim duhom ljudoderom meu algonkvinskim Indijancima,
poznatim pod razliitim inaicama imena Wendigo; lik Wendiga je bio
osobit, jer se smatralo da i ovjek koji pojede ljudsko meso u
trenutku gladi moe postati Wendigo.
-
10
y U 7.stoljeu, u Otkrivenju Pseudo Metodija, opet se ponavlja
opis o ljudoderima koji stiu sa sjeve-ra, to se povezuje s
biblijskom tradicijom o Gogu i Magogu: "Jer ljudi, izili sa
sjevera, poet e jesti ljudsko meso i piti krv [ljudi] kao vodu. I
svi poinju jesti neiste i gnusne zmije i korpione i druge gmazove i
zvijeri svakakve...."
y Drugi dio tog opisa oito se odnosi na ljudoderstvo za vrijeme
velike gladi. y I takvih primjera ima na pretek iz svih vremena i
iz svih podneblja: u drevnosti se esto javljaju za
vrijeme dugih opsada gradova (tim vie to je izazivanje gladi bio
nain ratovanja) a to se nastav-ljaju i do najnovije povijesti
(primjerice glad u Lenjingradu u drugom svijetskom ratu); zatim, u
sre-dnjem vijeku i u modernom dobu glavni je uzrok obino slom
poljoprivrednih sustava (velika glad u Europi 1315-1317, u Rusiji
na poetku 17. stoljea i tzv. holodomor 1930-ih u Ukrajini...)
y Specifini primjer ljudoderstva zbog gladi odnosi se na
sluajeve brodolomaca i slinih malih sku-pina putnika u nevolji.
Slika Thodorea Gricaulta (1791 1824) iz 1819. "Splav Meduze"
simboli-zira takve dogaaje. U novije vrijeme, najpoznatiji je
vjerojatno sluaj leta 571 urugvajskog zrakop-lovska, koji se sruio
u Andima 13. listopada 1972.
y U 7.stoljeu, u Otkrivenju Pseudo Metodija, opet se ponavlja
opis o ljudoderima koji stiu sa sjeve-ra, to se povezuje s
biblijskom tradicijom o Gogu i Magogu: "Jer ljudi, izili sa
sjevera, poet e jesti ljudsko meso i piti krv [ljudi] kao vodu. I
svi poinju jesti neiste i gnusne zmije i korpione i druge gmazove i
zvijeri svakakve...."
y Drugi dio tog opisa oito se odnosi na ljudoderstvo za vrijeme
velike gladi. y I takvih primjera ima na pretek iz svih vremena i
iz svih podneblja: u drevnosti se esto javljaju za
vrijeme dugih opsada gradova (tim vie to je izazivanje gladi bio
nain ratovanja) a to se nastav-ljaju i do najnovije povijesti
(primjerice glad u Lenjingradu u drugom svijetskom ratu); zatim, u
sre-dnjem vijeku i u modernom dobu glavni je uzrok obino slom
poljoprivrednih sustava (velika glad u Europi 1315-1317, u Rusiji
na poetku 17. stoljea i tzv. holodomor 1930-ih u Ukrajini...)
y Specifini primjer ljudoderstva zbog gladi odnosi se na
sluajeve brodolomaca i slinih malih sku-pina putnika u nevolji.
Slika Thodore Gricaulta (1791 1824) iz 1819. "Splav Meduze"
simbolizi-ra takve dogaaje. U novije vrijeme, najpoznatiji je
vjerojatno sluaj leta 571 urugvajskog zrakop-lovska, koji se sruio
u Andima 13. listopada 1972.
y U najnovije vrijeme, svijet je upoznao sve vie incidenata tzv.
"medicinskog ljudoderstva" i "poli-tikog ljudoderstva", iako i
takvi primjeri imaju dugu povijest.
y "Medicinsko ljudoderstvo" podrazumijeva konzumiranje ljudskog
mesa odnosno ljudskih organa iz navodnih terapeutskih razloga. U tu
kategoriju, u irem smislu ulazi sve od jedenja neroenih fetusa u
Kini, do ubijanja albina u Africi. Katkad se i konzumiranja
dijelova egipatskih mumija u Europi u 16. stoljea takoer ubraja u
ovu kategoriju.
y "Politiko ljudoderstvo" zapravo je oblik terorizam, koji je
imao svrhu da zaplai neprijatelja. Takvi su incidenti bili
zabiljeeni u Africi posljednjih godina, no bili su i dio
tradicionalnih (plemenskih) ratnih tehnika i u Africi i u Americi i
Oceaniji.
y Na kraju, postoji i osobit oblik ljudoderstva, kojemu je motiv
ukus ljudskog mesa "gastronomski kanibalizam". Tako je veliki
meksiki slikar Diego Rivera (18871957), zapisao u svojoj
autobiogra-fiji: "... otkrio sam da volim jesti enske noge i grudi,
jer, kao i u drugim ivotinjama, ti su dijelovi poslastice. Takoer
sam volio pohana rebra mladih ena. Najvie, meutim, oboavao sam
enski mozak u vinegretu".
-
11
Tipologija
y Riverova usporedba ljudskog mesa sa ivotinjskog dovodi nas do
prve razine u tipologiji, do ope bioloke tipologije i upravo zato
sada treba zamjeniti izraz ljudoderstvo s pojmom kanibalizma, koji
je bioloki toniji.
y Prema procjeni, oko 1500 ivotinjskih vrsta pokazuju vee ili
manje sklonosti prema kanibalizmu (udio je gotovo 90% meu vodenim
vrstama).
y Tipini su oblici: 1. Kanibalizam zbog gladi 2. Kanibalizam
prema veliini (engl. size structured cannibalism), to je najee
potvreno u me-
tafori da velike ribe jedu male ribe. 3. seksualni kanibalizam
(razni pauci pogotovo crna udovica, zatim bogomoljke i korpioni).
4. kanibalski infanticid, i to u dva oblika: 1) mujaci ubijaju i
jedu mladunad drugih mukaraca
kada preuzimaju enke (impanze, make, psi, pavijani, medvjedi,
lavovi), i 2) roditelji jedu svo-je potomstvu (est primjer meu
ribama)
5. kanibalizam u maternici jedan zametak konzumira drugoga (neki
morski psi, vatreni dadev-njak)
y Od ovih opih biolokih oblika, meu ljudima je uglavnom prisutan
samo kanibalizam zbog gladi premda je bilo sluajeva kanibalizma
veliine (u Africi pigmejci su nekada bili meta bantuskih lju-doera
- i tu je i simboliki primjer kiklopa), i isto tako u kontekstu
patologije i fantazije moglo bi se govoriti o seksualnom
kanibalizmu (osim u kriminalistici, ta je tema prisutna u
psihoanalizi i u lite-raturi).
y Ipak, apstrahirajui kanibalizma iz nude (gladi), za ljude je
kljuan drutveni i kulturni kontekst. y Kako je istaknuo ruski pisac
K.A. Bogdanov: ovjek, za razliku od ivotinje, ne smije jesti sebi
sli-
ne, pa tako nastaje zanimljiv paradoks: treba prvo razlikovati
svoga od tuega i drugo, jednako va-no, treba razlikovati osobito
(ili individualno) od opega.
y S tim u vezi, Bogdanov se pozvao na Lvi-Straussa, po kojemu je
tijelo nuan uvjet ljudske samoi-dentifikacije pa ako se jede tue
tijelo to je jednako jedenju tue individualnosti.
y Na drutvenoj pak razini, kanibalizam ide protiv drutvenog
poretka i zato bi se smatralo neljuds-kim, to je taj poredak vie
razgraen. I alternativno, oekivali bismo veu sklonost prema
kanibali-zmu u manjim i manje sloenim zajednicama.
y Najira shema ljudskog kanibalizma ukljuit e, dakle, dva
kriterija: tko je jelo ili rtva ljudodera (njegova pripadnost), i
na koji je nain kanibalizam (faktor nasilja ili nenasilja).
y Prema tome, prva je podjela izmeu ENDOKANIBALIZMA, tj.
konzumiranja pripadnika vlastite kulture, naroda, plemena ili
drutvene skupine, i EGZOKANIBALIZMA, tj. konzumiranja pripadni-ka
drugih kultura, naroda, plemena ili drutvenih skupina.
y Drugi kriterij podlazi od toga je li osoba ve bila mrtva kada
je bila pojedena (NEKROKANIBALI-ZAM), ili je bila prvo ubijena i
zatim pojedena. A ovaj drugi moment se moe dalje dijeliti prema
razini dobrovoljnosti u prihvaanju takve sudbine. Naime, iako jelo
ili rtva najee nije voljna da bude ubijena i pojedena, bilo je
sluajeva da je rtva prihvaalo svoju sudbinu i ak je
prieljkivala.
y Potonje nije samo rezultat neke patologije rtve (iako ima i
takvih sluajeva), nego moe nastati iz kulturnih naela asti i
dunosti (u Azteka, i moda u nekim junoamerikim narodima).
y Herodotov opis Masageana tipian je primjer "pogrebnog
kanibalizma", koji se moe oznaiti kao endo- + nekrokanibalizma.
-
12
y U novijoj povijest takav pogrebni kanibalizam prakticirao je
naroda Fore na Papui, koji je poznat i po izbijanju epidemije
bolesti kuru.
y Kanibalizam zbog gladi moe dovesti i do sluajeva endo- +
nekrokanibalizma, i da egzo- +nekrokanibalizma, ali u krajnim
instancama nije iskljueno ni nasilje (ubijenje nevoljnih rtvi).
y Tada ljudoer nastupa kao glada zvijer koja ubija da bi
preivjela. Vukodlak, djelomino, simbolizi-ra takav pomak. S druge
strane, likovi poput Babe Jage ili vjetice u prii o Ivici i Marici
moda su imali funkciju da u vremenima gladi upozore ljude (pogotovo
djecu) na opasnost od kanibala. Ame-riki Wendigo, nasuprot tome,
trebao je upozoriti izgladnjele ljude da se nikako nesmiju upustiti
u kanibalizam.
y Iako, kako smo rekli, egzokanibalizam moe imati nisku razinu
nasilja (kada se odnosi na konzuma-ciju ve mrtvih tijela nepoznatih
ljudi), u pravilu je taj oblik povezan s nasiljem.
y Ratniki i politiki kanibalizam ulazi u tu nasilnu kategoriju
endokanibalizma, i isto tako neki prim-jeri obrednog kanibalizma,
"medicinskog kanibalizma" i, uvjetno reeno, "gastronomski
kanibaliz-ma".
y Meutim, treba naglasiti da razliite kategorije katkad
proimaju. y Moemo navesti jo neke sheme ralanjivanja oblika ili
vrsta kanibalizma: y Tako, u knjizi The Cannibal within (= Kanibal
u nama), Lewis Petrinovich navodi sljedee svrhe ka-
nibalizma: 1. Da bi se utaila glad ili nadopunila redovita
prehrana (gastronomski kanibalizam), ili radi
preivljavanje (kanibalizam radi opstanka) 2. Da bi se izlijeila
ili sprijeila bolest (medicinski kanibalizam) 3. Da bi se odravale
veze zajednice s mrtvima roacima (pogrebni kanibalizam) 4. Da bi se
zadovoljili bogovi, radi osvete, ili radi dobivanje moi
neprijatelja (rtveni kanibali-
zam) 5. Radi zastraivanja susjeda ili neprijatelja (politiki
kanibalizam)
y U knjizi Consuming the Inedible (Konzumiranje nejestivoga),
autori Helen Macbeth, Wulf Schiefenhvel i Paul Collinson, iznose
pet kategorije klasifikacije:
1. Prehrambeni kanibalizam: a) sluajni (nakon neke katastrofe),
b) postojani(kao redoviti dio prehrane), c) zbog biolokih imbenika
(sluajnih, dugotrajnih ili obrednih
2. Obredni kanibalizma (pogrebni, magijski, osvetniki, itd.): a)
afektivni (endokanibalizam), b) nasilni (obino
egzokanibalizam).
3. Demografski kanibalizam (zbog populacijske dinamike) 4.
Rivalski kanibalizam (zbog prijanjeg potomstva, muko uzurpiranje)
5. Disfunkcionalni kanibalizam (pojedinani psiholoki
poremeaji).
y Neke ove kategorije odnosile bi se openito na ivotinjski
svijet. y Napokon, u razradi tipologije kanibalizma, mogue je isto
tako kategorizirati tko ili to se jede, i ko-
ja skupina u zajednici prakticira kanibalizam. y U tom smislu,
"jelo" mogu biti ili mukarci (ratnici), ili ene i djeca, ili pak
svi ljudi, i isto tako u ka-
nibalistikoj gozbi mogu sudjelovati ili samo mukarci ili samo
uglednici, ili svi lanovi zajednice. y to se tie dijelova tijela,
katkad su postojale preferencije ili obredni razlozi zato se neki
dio tijela
jeo, a drugi bacao. Najee su se jele ruke i noge, ali nije bilo
rijetko da su se jeli i unutranji organi mozgovi, srca, jetre,
spolni organi, itd. Preferencije su mogle imati simboliko znaenje
(srce kao znak hrabrosti, ili spolni organi radi seksualne
terapije). Prema etnografskim podacima, pripadnici nekih naroda
koji su u novijoj povijesti prakticirali kanibalizam nekada su
istraivaima rekli koje
-
13
dijelove tijela smatraju najukusnijima (na Fidiju ruke, na Rapa
Nuiu prste, na Novim Hebridima enske ruke i prsa, itd.)
Kanibalizamkaoantropolokatema
y Nema sumnje da je kanibalizam bila jedna od najvanijih tema u
antropologiji, i to upravo zato to je problematizirala samo znaenje
ljudskosti. Osim toga, budui da je ta tema bila vrlo provokantna,
ona je takoer izazvala rasprave o drugim temama, i tako pomogla u
opem razvitku antropologije.
y Dakako, do danas su antropolozi ostali podvojeni u odnosu na
stvarno znaenje i rasprostranjenost kanibalizma u ljudskim
zajednicama.
y Jednu poziciju zastupaju autori poput Williama Arensa (The
Man-Eating Myth: Anthropology and Anthropophy, 1979), koji
minimiziraju rairenost prakse kanibalizma u ljudskoj povijesti i
drutvu, tvrdei da su antropolozi potencirali tu temu, jer su bili
skloni traiti egzotine primjere.
y S druge strane, Marvin Harris (Cannibals and Kings, 1977) i
neki drugi autori zastupaju miljenje da je kanibalizam bio vrlo
est. Harris je, primjerice, zakljuio da je azteko carstvo zapravo
predstav-ljalo "kanibalsko kraljevstvo".
y Povijesno gledano, kako smo vidjeli, kljuni koraci u
definiranju novovjekovnih koncepcija o kani-balizmu kao i samoga
naziv (ili pojma) slijedili su nakon otkria Novog svijeta.
y Europski osvajai Amerike, vjerovjesnici i prvi putopisci,
redovito su spominjali pojave kanibalizma (primjerice Bernardino de
Sahagn, Diego Durn, Juan de Grijalva, Hernn Corts, Juan Daz,
Ber-nal Daz, Anrs de Tapia, Francisco de Aguilar, Ruy Gonzlez i
anonimni pisac Osvajanja Meksika).
y Prema jednom tumaenju, oni su te opise potencirali, jer im je
omoguilo porobljavanje Indijanaca. y Naime, jo 1503. kraljica
Izabela je ukazom zabranila porobljavanje naroda, osim u sluajevima
ka-
da bi ropstvo pod kranskim gospodarima toboe bilo "bolje" za te
narode to se jamano odnosi-lo na narode koji su prakticirali
kanibalizam.
y Ipak, sredinom 16. stoljea, Nijemac iz Hessena, Hans Staden
(15251579), nakon to je 1552. pro-veo devet mjeseci u zarobljenitvu
brazilskog naroda Tupinamb koji ga je kanio pojesti, objavio je
opirno djelo koje e bitno utjecati na europska poimanja.
y Rije je o knjizi Warhaftige Historia und beschreibung eyner
Landtschafft der Wilden Nacketen, Grimmigen Menschfresser-Leuthen
in der Newenwelt America gelegen (Istinita pria i opis zemlje
divljih, golih, gadnih ljudoderskih naroda u Novom svijetu, Americi
1557).
y Stadenova knjiga bila je prevedena na mnoge europske jezike i
doivjela je ukupno 76 izdanja. U njoj je Staden opisao razne
aspekte ivota brazilskih Indijanaca, kao i praksu kanibalizma. Sve
je ilu-strirao i slikama.
y Na temelju Stadenovih prvih i jo grubih ilustracija, godine
1590. Theodor de Bry izradio je seriju novih i mnogo kvalitetnijih
bakroreza za novo izdanje Stadenove knjige.
y U meuvremenu, na temlju Stadenog opisa, 1580. francuski
mislilac Michel de Montaigne (15331592), objavio je svoj esej "O
kanibalima" ("Des Cannibales, Essais, I, XXX), u kojem se nalazi i
glasovita reenica: Ne vidim... nita barbarski ili divlje u tom
narodu, prema onomu to mi je bilo re-eno : osim to svatko naziva
barbarskim, to to se razlikuje od njegovih obiaja (Or je trouve,
... qu'il n'y a rien de barbare et de sauvage en cette nation, ce
qu'on m'en a rapport : sinon que cha-cun appelle barbarie, ce qui
n'est pas de son usage).
y Nadalje, Montaigne je hvalio ivota kanibala, koji ive bez
pisma, brojeva, sudaca i politike nad-moi, koji nemaju obiaj
sluenja, nemaju bogatsva ili siromatva, ugovora ili nasljedstva, ni
podjele vlasnitva, ni zanimanja... ni odjeu, ni poljoprivredu, ni
metal, ni vino ni ito, i niti rijei za "la", "izdaju", "prijevaru",
"pohlepu", "zavist", "klevetu" i "pratanje".
-
14
y Osim toga, tvrdio je da dok osuujemo neke njihove barbarske
akcije, ne gledamo svoje vlastite jer je barbarskije pojesti ovjeka
ivog, nego mrtvog (il y a plus de barbarie manger un homme vivant,
qu' le manger mort).
y I napokon, dodao je da su zarobljenici kanibala sretni tijekom
dva-tri mjeseca prije svoje smrti. y Prema jednom zakljuku,
Montaigne je uveo naelo kulturnog relativizma, ili ak
multikulturalizma,
koje je opstalo u antropologiji do danas, i postupno se rairilo
i u druge discipline. y Ali stiglo se i do krajnosti, do pojave
politine koreknosti, pa je tako Bogdanov zakljuio da je u da-
nanjem kozmopolitanskom vienju ve jednako promatrati
kanibalistiki obred ili gledati izvoenja flamenca.
Nekolikozanimljivihprimjera
y Meu najzanimljivim primjerima drutava u kojima se prakticirao
kanibalizam, mogu se spomenuti slijedei:
y U Melaneziji: narodi otoja Fidi, i narodi Fore, Asmati i
Korowai na Papui y U Polineziji: Maori na Novom Zelandu i
stanovnici Rapa Nuia y U Americi: Anasazi u Sjevernoj Americi,
Carstvo Azteka u Meksiku, Karibi u Karipskom podruju i
Tupinamb u Junoj Americi y Od ovih primjera, Anasazi su
zanimljivi zbog novih kemijskih analiza izmeta, koje su uspjele
defini-
tivno ukloniti dileme oko postojanja kanibalizma. y Carstvo
Azteka je pak osobito zbog golemih razmjera rtvovanja i kanibalizma
u visokocivilizira-
nom okviru. Procjene broja ubijenih rtvi, od kojih su mnoge bile
zacijelo i pojedene, kreu se izme-u maksimuma od 80.400 u etiri
dana prilikom posveenja Velike piramide u Tenoctitlanu 1487. godine
do minimalnog broja od 300-600 rtvi godinje.
y Karibi, razumije se, vani su zato to se prema njima i nazvala
pojava kanibalizma, premda su kasni-ja prouavanja utvrdila da
Karibi i nisu biti osobiti kanibali.
y Vanost naroda Tupinamb vezana je za Stadenovu tradiciju;
naime, to je jedini amerindski narod, koji je prakticirao
kanibalizam, o kojem imamo odlino etnografske podatke ve iz 16.
stoljea.
y Povijest Maora, pak, rjeito govori o utjecaja lokalne
ekologije na razvitak kanibalizma: prvi kolo-nisti na Novom Zelandu
ovisili su poglavito o lovu na veliku pticu mou (Euryapterix). No
ubrzo isu strijebili sve te krupne ptice, s time da su tome moda
pomogli takori, koji su stigli s kolonistima na otok i koji su jeli
moina jaja. A kad je lovine nestalo, Maori su preli na uzgoj batate
(kumara), bilj-ke koja se moe uskladititi i gomilati kao oblik
bogatstva. To je potaklo ne samo rudimentarno drutveno
raslojavanje, nego i uestale pljakake pohode i porobljavanje jedne
skupine od druge. Maori su poeli graditi obrambene utvrde (pa) i
troiti viak proizvodnje na ratovanje koje im je pos-talo sredinjim
dijelom ivota. U tom sklopu razvio se osobit oblik ljudoderstva.
Ljudoderstvo nije imalo neke osobite obredne vanosti, nego da je
meso neprijatelja (a katkad i robova) bilo jedno od glavnih izvora
bjelanevina nakon nestanka moe. Prostor novozelandskih otoka bio je
toliko skuen da se takva konfliktnost razvila do krajnosti, ali
ujedno dovoljno velik da se ratniki stil ivota odr-ao kao stabilan
i bogat kulturni sustav sve dok dolazak Europljana nije poremetio
ravnoteu.
y Na Rapa Nuiu je takoer dolo do ekolokih promjena pod utjecajem
ljudskog djelovanja ali u ovom sluaju se propast povezuje s
podizanjem golemih kipova (moai), to je utjecalo na nestanak drva
na otoku, potrebnog za gradnju ribarskih amaca. Unutranja tenzija
je poticala borbe izmeu pojedinih skupina na otoku a kanibalizma
postao je dio tih borbi.
-
15
y Melanezijski primjeri su vani jer su povijesno gledano najmlai
Fore i Asmati su prakticirali ka-nibalizam do sredine 20. stoljea,
a Korowai gotovo do kraja stoljea. Na otoju Fidija, kanibalska
vilica postala je u novije vrijeme ak i lokalni suvenir.
Film
y Dva filma bila su snimljena prema knjizi Hans Stadena: 1. Luis
Alberto Pereira, Hans Staden - L Vem Nossa Comida Pulando (= "Hans
Staden Evo do-
lazi nae jelo, skakutajui"), 1999. Brazilsko-portugalski film
koji vie fokusira na psiholoke aspekte Stadenovog zatoenitva.
2. Nelson Pereira dos Santos, Como Era Gostoso o meu Francs (=
"Kako je bio ukusan moj Fran-cuz"), 1971. Rije je o brazilskom
filmu, koji se nekada oznauje (ne ba tono) kao "crna
ko-medija".
Komentarofilmovima
y Moe se rei da film Luisa Alberta Pereire iz 1999. godine
vjerno prenosi samo prvi dio izvijea samoga Hansa Stadena, i zato
ne istie elemente "integracije" zarobljenika u zajednicu, prije
njegova rtvovanja na kanibalskoj gozbi.
y Naime, Stadenovo izvijee sadri dva dijela: u prvomu on opisuje
to se njemu osobno dogodilo, i u drugomu se usredotouje na obiaje n
narodu Tupinamb. Staden nije u prvom dijelu spomenuo da je dobio
enu i da je bio faktiki ukljuen u zajednicu, iako je naznaio u
drugom dijelu da zaroblje-nici dobivaju ene, s kojima ive i s
kojima katkad imaju i djecu (koja, prema Stadenu, takoer mo-gu
postati rtve kanibalizma).
y Film Nelsona Pereire dos Santosa iz 1971. godine fokusira ba
na taj aspekt "integracije", i s druge strane mijenja biografske
podatke iz Stadenovog izvijea, pa tako glavni junak nije vie
Staden, ne-go bezimeni Francuz, koji je na kraju i pojeden. Ipak,
podaci o praksi kanibalizma i o obredu ubija-nja rtve mnogo su
jasniji predstavljeni u ovom filmu i doslovce slijede Stadenov
tekst.
y Isto tako, Pereira dos Santos izriito je oznaio povijesni
kontekst: radnja je smijetena u doba kada je francuski pomorski
asnik Nicolas Durand de Villegaignon (15191571) pokuao ostvariti
projekt "Antarktike Francuske", tj. stvoriti francusku koloniju u
dijelu Brazila juno od ekvatora (na mjestu gdje je danas Rio de
Janeiro). Tim je projektom takoer pokuavao stvoriti utoite u Novom
svijetu za francuske protestante, kojima je bio sklon. Taj je
projekt propao 1567. godine kada je francuske koloniste porazio
portugalski namjesnik Brazila, Estcio de S (15201567), koji je
spomenut na kraju filma.
y U jednom i u drugom filmu vidljiv je utjecaj europske politike
na odnose s uroenicima. Francuzi ulaze u podruje koje je papa
udijelio iskljuivo Portugalcima i panjolcima, te stvaraju vlastite
sa-veze s pojedinim indijanskim narodima, u opreju prema savezima
koje stvaraju Portugalci i pa-njolci.
y Portugalci sklapaju savez s Tupinaquinima, pa stoga njihovi
neprijatelji, Tupinamb, logino se po-vezuje s Francuzima i kao to u
"meuplemenskim" ratovi jedni jedu druge, budui da su Portugal-ci
prijatelji Tupinaquina, to znai da ih Tupinamb mogu ubijati i
jesti.
y Europljani potiu takav konflikt. Francuski trgovac kae
Tupinambama da mogu pojesti svog zarob-ljenika, jer je Portugalac,
a ta njegova reenica gotovo je izravno preuzeta iz Stadenovog
opisa: "Ubite ga i pojedite ga, jer je taj prokletnik pravi
Portugalac, va neprijatelj i moj". Zato, da bi se spasio, Staden
(ili anonimni lik u dos Santosovom filmu) tvrdi da nije Portugalac,
nego Francuz ili prijatelj Francuza (to je takoer preuzeto iz
Stadenovog izvijea).
-
16
y Inae, ini se da povijesni Staden nije imao odreenu poziciju u
tom europskom sukobu. On je sluio i panjolcima i Portugalcima, i
kada je trebalo bio je "prijatelj Francuza". Ali potonje i nije
bilo sas-vim izmiljeno, jer treba uzeti u obzir da je u Stadenovoj
domovini, Hessenu, tada vladao protes-tantski prvak, grof Filipa I
Velikoduni (15041567), i upravo se u to vrijeme protestantizam sve
vi-e afirmirao i u Francuskoj.
y Osim politike, i jedan i drugi film pokazuje znatan utjecaj
Europljana na uroenike preko trgovine: Europljani donose uroenicima
noeve, bisere, sjekire i zrcala, i uzimaju od njih paprike(ili
papar) i brazilsko drvo, koje se tada koristilo u proizvodnji
bojila.
y U kulturo-tehnolokom pogledu, Tupinamb su u vremenu Stadena na
neolitskoj razini, no rije je o neolitiku u transformaciji, upravo
zbog dodira s Europljanima.
y Kanibalizam, dakle, moe se smatrati u ovom sklopu nastavak
obiaja iz neolitika. Dakako, Tupinamb jedu i Portugalce, ali ipak
rtve su im obino bili njihovi srodnici, Tupinaquini, koji
pos-tupaju prema njima na isti nain.
y "Integracijski model kanibalizma" u ovom primjeru postao je
glasovit jo u vremenu Montaignea, koji je naglasio da i sami
zarobljenici (tj. budue jelo) gotovo radosno prihvaaju svoju
sudbinu, i "... u ta dva ili tri mjeseca koliko ih dre ponaaju se
veselo; nukaju gospodare da se poure s tom ku-njom; izazivaju ih,
vrijeaju, predbacuju im plaljivost, nabrajui im sve ratove to su ih
protiv njih izgubili..." Zatim Montaigne navodi pjesmu jednog
takvog zarobljenika: "Ovi miii... ovo meso i ove ile, sve je to od
vas, o vi luaci, jer drugo i niste, zar ne vidite da u meni jo
uvijek kola sr tije-la vaih predaka: uivajte u mojem mesu i nai ete
u njemu okus svojeg mesa."
y U ovakvom "integracijskom kanibalizmu" vrlo je vano da rtva u
trenutku pogubljenja odri svoje dostojanstveno (da ne plae "kao
Portugalac"), i da se ponaa u skladu s obrednim formulama, prije
nego to bude ubijena udarcem u glavu posebnom toljagom (iwera
pemme).
y Film Kako je ukusan bio moj Francuz to dobro prikazuje.
Zarobljenikova "ena" (nazvana Seboipepe u filmu) daje mu sve upute
u vezi s obredom (i isto tako sprjeava njegov pokuaj bijega prije
pogu-bljenja).
Kanibalizamudaljnjojprapovijesti
y Svi primjeri koje smo zasad spomenuli potjeu iz povijesnih ili
knjievnih izvora, iz etnolokih ra-dova i katkad iz osobnih
iskustava (drugo je pitanje koliko su stvarni).
y To se odnosi takoer na opise "kasnoprapovijesnih" praksa,
primjerice na kanibalizam u narodu Tupinamb o kojem smo upravo
govorili
y No za daljnju prapovijest tj. za prapovijest koja je ak izvan
dosega mitova i legenda, ne postoje ni unutranji izvori ni izvijea
vanjskih promatraa i tovie, ograniene su i mogunosti
primjenji-vanja analogija.
y Analogije se mogu primjenjivati, ali oprezno, na neke pojave
iz neolitika i mezolitika, i u tumaenju nekih likovnih izraaja iz
gornjeg paleolitika.
y Ali sloenije interpretacije smisla kanibalizma prema
etnografskim i drugim analogijama gube osno-vu kada poemo dalje u
prapovijest, u svijet koji nije samo ekoloki drukiji od naega, nego
u ko-jem su i ljudske vrste drukije.
y Kanibalizam se moe pretpostaviti ako uoimo da su ljudske kosti
u nekom nalazitu "obraene" na isti nain kao i kosti ivotinja koje
su prapovijesni ljudi lovili i jeli. Dakle, ako na ljudskim kostima
vidimo znakove rezanja radi skidanja mesa, ako utvrdimo da su
lomljene na isti nain kao i ivotinj-ske, i ako eventualno pokazuju
znakove da su bile izloene vatri, onda je mogue pretpostaviti da je
rije o kanibalizmu.
-
17
y Metolodoki, meutim, svaki komentar o takvim situacijama mora
ostati pretpostavka, jer je (barem zasad) uvijek rije o posrednim
indikacijama. Bilo bi drukije jedino ako bismo mogli pronai i
ana-lizirati izmet ljudi iz daljnje prapovijesti i tono utvrditi da
su pojeli pripadnike svoje vrste. No i u takvim sluajevima
vjerojatno bi nastala pitanja tipa "je li to doista njihov
izmet".
y S druge strane, ako su posredne indikacije vrlo jake, po
logici Ockhamove britve bolje je prihvatiti pretpostavku o
kanibalizmu kao gotovo sigurnu, nego spekulirati o nekim ne ba
jednostavnim alter-nativnim objanjenjima (primjerice, o obrednom
skidanju mesa s kostiju).
y U tom smislu, ugledni francuski prapovjesniar Andr
Leroi-Gourhan (19111986) nije smatrao da treba posumnjati u
postojanje kanibalizma u dalekoj prapovijesti. Prema njegovom
zakljuku, tu nema dvojbe, jer su ljudi "... jedini primati koji se
vrlo olako izmeu sebe prodiru".
y U novije vrijeme Tim White (1950) izrazio je slino miljenje da
je kanibalizam bila vrlo esta po-java u paleolitiku i sve do kraja
neolitika, i openito sve dok su ljudi ivjeli u malim lovakim
skupi-nama. Prema njemu, snaan tabu protiv kanibalizma nastao je
tek u konteksu prvih civilizacija (do-due, azteki povijest potvruje
da se kanibalizam moe ugraditi i u ideoloki okvir
civilizacija).
y Zanimljivo je da katkad postoji tendencija da se kanibalizam,
ak u daljnjoj prapovijesti, pokuava opravdati na nain da mu se
pripie neko obredno znaenje.
y Takav je pristup, ini se, povezan sa shvaanjem da je ovjek
nekako uzvieniji ako jede pripadnike vlastite vrste iz obrednih ili
vjerskih razloga, nego ako to ini iz jednostavnih prehrambenih
razloga.
y I tu opet postoji paradoks, jer od svih oblika kanibalizma
ljudi koji ive u civiliziranim drutvima (odnosno u drutvima s jakim
tabuom protiv kanibalizma) najlake prataju incidente kanibalizma
zbog gladi a to bi znailo upravo kanibalizam iz (vrlo ozbiljnih)
prehrambenih razloga.
y U krajnjoj liniji, budui da ne moemo prenositi etnoloke
analogije o nekom obrednom znaenju kanibalizma u daleku
prapovijest, sve to moemo rei je da su ljudi vjerojatno jeli druge
ljude, ako su postupali prema njihovim kostima na isti nain kako su
postupali prema ivotinjskim kostima. I budui da gotovo nemamo
indikacije o nekim popratnim obredima, vjerojatno je bila rije o
jednos-tavnom prehrambenom kanibalizmu.
y U nastavku razmotrit emo nekoliko poznatih primjera.
Homoerectus
y U Atapuerci, ljudske kosti lomljene su na isti nain kao i
ivotinjske i na kostima postoje znakovi re-zanja, tj. skidanja mesa
s kostiju (850.000-300.000 PD). Ostaci ukupno 11 osoba pokazuju
znakove kanibalizma, i gotovo su sve rtve bili mladi ljudi ili
djeca.
y U Zhoukoudianu (nalazitu pekinkog praovjeka) ljudske kosti
takoer su lomljene na isti nain kao i ivotinjske i baze pronaenih
lubanja su proirene, po mogunosti radi vaenja mozga (vremenski je
kontekst 500.000 do 200.000 PD)
Neandertalci
y Zbog evolucijske udaljenosti Homo erectus-a od nae ljudske
vrste, naznake da je bio kanibal nisu izazvale vee dvojbe. Zapravo
se oekivalo da je bio "divljak". No u sluaju neandertalca nastao je
stanoviti zazor (pogotovo u vremenu dok se smatrao da je
neandertalac bio na predak).
y U tom smislu neki su strunjaci predloili da bi dokazi koje je
Gorjanovi-Kramberger uoio na kra-pinskim kostima (znakovi rezanja)
mogli biti odraz prirodnih procesa tijekom fosilizacije.
y Meutim, pokazatelji iz Krapine i drugih mjesta (Monte Circeo,
Moula-Guercy, itd.) i dalje upuuju na vjerojatnost kanibalizma i u
jednom nalazitu (El Sidrn), ini se da je kanibalizam bio i
rezul-tat gladovanja.
-
18
Naaljudskavrsta(Homosapiens)
y Znakovi o kanibalizmu postoje ve na najstarijim fosilnim
ostacima suvremene ljudske vrste (kon-kretno kosti ljudi suvremene
vrste iz nalazita na uu rijeke Klasies u Junoj Africi, stare
125.000 godina, pokazuju znakove "obrade" u vatri).
y Poseban problem predstavljaju indikacije da su u Europi prvi
pripadnici nae vrste jeli neandertalce. Jedna takva indikacija je
mogui prikaz ubijenih neandertalki na kamenoj ploi iz nalazita
Isturitz u francuskim Pirinejima, a druge se odnosi na ostatke
neandertalskog djeteta u nalazitu les Rois (Vi-enne) u
Francuskoj.
3.Vremenovanjeprolostipregledrazliitihvrstaepoha
Opipojamvremena
y Vrijeme i prostor, dvije su temeljne odlike koje odreuje nae
postojanje u trenutanom svemiru. y Naime, prema danas prevladajuoj
teoriji, vrijeme je nastalo nakon tzv. velikog praska, u kojem
se
stvorio svemir. Pitanje, je li postojalo neko drugo vrijeme
prije velikoga praska, ostaje otvoreno. Ne-ki znanstvenici, poput
Stephena Hawkinga (1942), smatraju da je takvo pitanje besmisleno,
no filo-zofske rasprave o stvarnosti vremena nastavljaju se i
dalje.
y Od drevnosti bilo je filozofija koje su tvrdile da je vrijeme,
ili tonije protijek vremena, tek iluzija u ljudskoj svijesti.
Budistika filozofija osobito je razradila motiv o nestvarnosti
vremena, i svijeta op-enito.
y Meutim, pod uvjetom da ipak prihvatimo realnost vremena, i
nain kako se vrijeme kree bio je drukije tumaen takoer od
drevnosti. Konkretno, katkad je vrijeme bilo vieno kao kruno, kao
da se vjeito vraa i ponavlja, i katkad kao linearno: prolost je
uvijek okonano vrijeme, i budunost je uvijek ispred nas.
y Ciklino vrijeme potvreno je u tradicijama mnogih naroda
(Babilonaca, Kineza, Indijaca, Grka, Maja, Inka, Azteka, itd.), i
smatra se da je simbol te ciklinosti bio lik zmije (ili zmaja) koji
guta vla-stiti rep.
Poetakvremena
y Teorija o velikom prasku temelji se na nove spoznaje u
astrofizici u prvom dijelu 20. stoljea koje su ukazale na irenje
svemira iz jedne fiksne toke.
y Kljuni prijedlog o eksploziji "prvobitnog atoma" ili "kozmikog
jajeta" iznio je 1931. beligijski as-tronom i katoliki sveenik
Georges Lematre (18941966). Godine 1949., engleski astronom Fred
Hoyle (19152001), koji je bio kritian prema toj tezi, prvi je
koristio naziv "veliki prasak" (eng. Big Bang).
y Prema dananjem izraunu, veliki prasak dogodio se prije 13,73
0,12 milijardi godina i to bi, da-kle, oznaavalo poetak
vremena.
Uroboros
y Ili doslovce "repojed" (gr. < "rep"+ "jesti") tumai se kao
jedan od najstarijih simbola ciklinosti vremena, ivota i
svemira.
y U Kini postoje pretee iz petoga tisuljea pr. Kr. i jasni
primjeri ve od vremena dinastije Shang (vie manje od 1600. pr.
Kr.).
y U Egiptu se taj simbol javlja isto tako barem od 1600 pr. Kr.
(na prijelazu u Novo kraljevstvo).
-
19
y Smatra se da je iz Egipta, preko Feniana stigao u Grku, no
jedan od najpoznatijih prikaza potjee iz helenistike Aleksandrije
iz 2. st. n.e.
y U Mezoamerici, Quetzalcoatl ("pernata zmija") bio je katkad
prikaz u obliku uroborosa.
Etimologija
y Poput simbola zmije koja se savija u krug, isto tako hrv. i
sveslav. rije "vrijeme" (stcslav. ) odraava ciklino ili kruno
poimanje vremena. Etimoloki je povezana s glagolom "vrtjeti"
(stcslav. , ), i nedvojbeno je u srodstvu, primjerice, s latinskim
vertere "okretati se, vrtjeti" (usp. i lat. vortex, "vir,
vrtlog)".
y S druge strane, germ. oblici tipa engl. time i njem. Zeit,
izvode se obino od korijena *t, koji je oz-naavao"protezanja,
rastezanje" (usp. i engl tide, "plima"), a ini se da je slino
izvorno znaenje imao lat. tempus, a moda i gr. .
y Zanimljivo je da je grki prabog vremena, Kron (, dosl.
"vrijeme"), koji su neki komentatori brkali ili povezivali sa
Zeusovim ocem, titanom Kronom (), bio zamiljem u zmijolikom
ob-liju. Na poetku stvaranja Kron i njegova takoer zmijolika
supruga Ananka () savili su se oko prvobitnog svemirskog jajeta i
razbili ga na zemlju, more i nebo. Kron je takoer u grkoj i
gr-korimskoj mitologiji figurirao kao Eon (), bog vjenosti.
y Grki znaio je "sila, ivotnost, ivotni vijek". Korijen je
indoeuropski *aiw-. s istim znae-njem, koji je prisutan takoer u
lat. aevus, u sans. ayu "ivot", i u germ. oblicima kao to su got.
aiws "doba, vjenost", stnor. aevi "ivotni vijek", njem. ewig
"zauvijek". Hrv. i sveslav. "vijek" (stcslav. ) nadovezuje se na tu
semantiku (usp. lit. liekas "sila, ivot", stnor. veig "sila", got.
weihan "bo-riti se", pa i lat. vincere).
y Zamiljanje vremena i kao Eon i kao Kron odraava pokuaje da se
vrijeme shvati ujedno kao vjei-to kruenje (poput zodijaka) i kao
protezanje ili protijek (od prolosti preko sadanjosti do
budunos-ti).
y Dakako, krunost i protezanje moraju se meusobno nadopuniti da
bi se vrijeme uope shvatilo: da-ni i noi, mjeseeve mijene, godinja
doba, ponavljaju se u krugu, i te "vrtnje" u opem protijeku vremena
omoguuje da se vrijeme doivi i mjeri.
y Tako postaje mogue podijeliti vrijeme na odsjeke, tj. krugove,
"godine" ili "doba". y Jedna od ponuenih etimologija za lat. annus,
"godina", vrlo to jasno odraava. Lat. rije bila bi u
srodstvu s oblikom annulus, "krug, prsten", to bi odgovaralo
ideji o zavrenom krugu svake godine. Gr. , nalaost, nije tako
izriit (obino se izvodi iz i.e. *wetos, "star, dugotrajan").
Meutim, od i.e. *iro-, "ljeto", razvio se gr. te lat. hora, kao i
germ. korijen *jram (> njem. Jahr i engl. year). U poetku je gr.
i lat. oblik oznaavao godinja doba. Tek se poslije razvilo znaenje
"sat", koje je danas ouvano u rom. jezicima (fr. heur, tal. ora,
panj. i port. horas), i zbog pozajmljivanja u germ. jezicima (njem.
Uhr, engl. hour).
y Vano je naglasiti da je podjela vremena na "doba" polazila,
barem naelno, od potrebe rasporeiva-nja ljudskih djelatnosti u
vremenu ili drugim rijeima, uz svako godinje doba ile su
odgovarajue ljudske djelatnosti.
y U tom smislu, smatra se da je hrv. rije "dob, doba" izvorno
znaila upravo: "to to je prikladno" (pravo vrijeme, pravi oblik),
dakle to to je "podobno", ili jednostavno "dobro" (< i.e.
*dhabh- "to pristaje").
y Ista se semantika moe nazreti u svezi izmeu sveslav. rijei
"god" ili "godina", i glagola "goditi", pa i "dogoditi" (< i.e.
*ghadh- "sloiti"), kao i u oblicima "pogoditi" i "pogodba". Smisao
je da se neto "sloi kako treba".
-
20
y Shvaenje o "kvalitetnom" ili "pravom vremenom", postojalo je u
raznih naroda. Pa tako, u grkom primjeru, postojala je razlika
izmeu vremena ili vjenosti openito ( ili ), i pojma , tj. vremena u
smislu "prave mjere" ili "pravog/dobrog asa".
y Druga je stvar to danas u novogrkom jeziku znai upravo
"meteroloko vrijeme". Zanimlji-vu paralelu predstavlja rus. i ukr.
rije , ili polj. pogoda, "meteroloko vrijeme", koja isto tako
polazi od prvobitne semantike o pogodnom vremenu. Metroloko vrijeme
nije oznaeno posebnom leksemom u hrv. i u drugim junoslav.
jezicima, niti u veini rom. jezicima (osim u rumunjskom, ko-ji je
za meteroloko vrijeme pozajmio srp. "vreme"), dok je pak engl. ili
njem. razlikovanje time/Zeit od weather/Wetter drukije vrste
(weather/Wetter see do germ. korijena *wedrom, koji se izvodi ili
iz i.e. *wedhrom (> hrv. "vedro [vrijeme]"), ili alternativno iz
i.e. *wetrom (> hrv. "vjetar", stcslav. ).
y No da se vratimo temi, poput starih Grka, i Hebreji su
razlikovali vrijeme kao opi tijek, iddan ( ` ) od vremena koje je
"pridobno" za ljudska djela, zman ( ). To je zacijelo izvorni,
praktini, odnos ovjeka prema vremenovanju. Vrijeme mora imati
sadraj i za sva naa djela postoji trenutak. Ti-ming is everything
("Sve ovisi o pravom asu") rekli bi dananji anglofoni.
y I napokon - to je "as"? Tu rije, koja je u hrv. jeziku i dulja
i kraa od trenutka, Petar Skok je izveo iz obiaja promatranja neba,
radi utvrivanja protijeka vremena.
Ciklinostilinearnostfilozofijaipraktinost
y Rekli smo da se krunost i protezanje vremena, ili drugim
rijeima ciklinost i linearnost, moraju nadopuniti da bi se vrijeme
uope shvatilo, i napokon mjerilo.
y Ali razliite kulture obino naglaavaju ili ciklinu ili linearnu
perspektivu vremena. y A kad je polazite ciklino, trajanje ciklusa
moe biti vrlo razliita. Azteci su, primjerice, vjerovali
da svjetski ciklus traje samo 52 godine i da e se svijet slomiti
na kraju takvog ciklusa, ako se bo-govi ne hrane ljudskim rtvama.
Suprotno tome, Indijci su imali vrlo dug vremenski ciklus jedan
vijek ili vremenski krug Brahme traje, prema hinduistikom shvaanju,
ak 1022 godina!
y Na nau zapadnu koncepciju o vremenu bitno je djelovala
judeokranska tradicija, u kojoj vrijeme napreduje linearno od
stvaranja svijeta do njegove propasti. U takvoj koncepciji: prije
stvaranja, nije postojalo vrijeme, jer je Bog stvorio i samo
vrijeme kako je sv. Augustin vrlo jasno oznaio u svo-jiim
ispovijestima (v. Ispovijesti, knj. 11).
y I kako smo vidjeli, zamisao o poetku vremena implicitna je u
teoriji o velikom praska, pa je zato Hawking smatrao da prije
velikog praska ili nije postojalo vrijeme, ili barem nema smisla o
tome ra-spravljati.
y Filozofija o vremenu napokon je u zapadnoj znanosti dovela do
nove dvojne koncepcije o vremenu: postoji obino linearno vrijeme,
koje se pomie naprijed uvijek istom brzinom, kroz seriju
trenuta-nih stanja, poput kadrova u filmu koji se vrti uvijek istom
brzinom i postoji relativno vrijeme, koje ovisi o brzini kretanja
aktera.
y Prvi se vrsta vremena naziva jo i Newtonovim vremenom, prema
velikom engelskom znanstveniku Isaacu Newtonu (16431727), a druga
se vrsta najee povezuje s Albertom Einsteinom (18791955) i njegovom
teorijom relativnosti.
y Newtonovo vrijeme uglavnom odgovara potrebama mehanike i
svakodnevnog ivota i to je vrije-me koje se najlake doivljava preko
svojih redovitih "vrtnji", i koje se zato najlake razdjeljuje,
od-nosno mjeri. To je isto tako vrijeme prema kojemu organiziramo
svoja djela, tj. vrijeme u smislu stgr. , hebr. zman i izvornog
znaenja hrv. rijei "doba".
-
21
y Meutim, kada mislimo o svemiru u cjelosti, pa i o geolokom
vremenu i "intenzitetu" promjena u razliitim "eonima" od nastanka
svemira, onda bismo vjerojatno morali dati prednost Einsteinovom
vremenu.
Vrijemeikalendar
y Moemo, dakle, utvrditi da je nae shvaenje vremena uvjetovano i
naom domovinom u svemira (planetom Zemljom) i biologijom nae
vrste.
y Bilo gdje druge u svemiru, "vrtnje" dana, godina i moda
mjeseca bile bi drukije. A te "vrtnje", da ponovimo, omoguuju
podjelu vremenu.
y to se tie biologije,u sluaju vinske muice, koljkaa ili kornjae
metabolizam vrste utjee na nje-zin ivotni vijek i to je
potencijalno povezano s osjeajem za vrijeme. Ali o poimanju vremenu
vr-lo je teko govoriti kada je rije o ovim primjerima. Moe li
vinska mukica ili koljka, ili komplek-snija vrsta poput kornjae,
pojmiti? I to rei o biljnjim vrstama, koje katkad ive tisue i tisue
go-dina.
y U ljudi, biologija je moda dovela do prvih kalendara. Naime,
prema jednoj zanimljivoj teoriji, na potrebu praenje protijeka
vremena utjecale su ene. Poticaj je dao, navodno, enski menstrualni
cik-lus. Stoga bi ene bile odgovorne za izum prvoga kalendara, i
prema istoj tezi, takoer za razvitak matematike (barem aritmike).
(v. John Kellermeier, http://www.tacomacc.edu/ home/ jkellerm/
Pa-pers/Menses/Menses.htm).
y U svakom sluaju, prvi su kalendari najvjerojatnije nastali u
gornjem paleolitiku pa moemo naga-ati koji je tada bio motiv za
praenje vremena.
y No bez obzir koji je bio motiv, neki su znanstvenici
(primjerice Raph Solecki) tvrdili da je upravo izum kalendara
odraavao prednost gornjopaleolitskih ljudi moderne vrste nad drugim
ljudskim vrs-tama, poput neandertalaca.
y Jesu li moda ene izumile prve kalendare? Primjerice, Na rogu u
njezinoj desnoj ruci Venere iz La-ussela (25000 PD) , koji moda
simbolizira mjesec, nalaze se 13 crta to se protumailo kao ozna-ka
13 mjeseci u lunarno-solarnom kalendaru. Zatim, Ispod prikaza konja
u spilji Lascaux netko je nacrtao 28 tokica, to odgovara broju dana
u jednom mjeseevom ciklusu
y Osim toga, prema tezi Alexandera Marshacka (19182004), na
komadu kosti iz spilje Abri Blan-chard nalaze se znakovi, koji
vjerojatno prikazuju lunarni kalendar.
y Jedno od najveih (pojmljivih) mjerila vremena je galaktika
godina, koja traje 225-250 milijuna zemaljskih godina
Geolokovrijeme(iklima)
y Citat Ernsta Blocha: Je li vrijeme u kojem voda ispira uvijek
isto kamenje, u kojem valovi stotine i stotine tisua godina uvijek
jednolino udaraju o obalu, tek due od nabijene ruske 1917. godine,
ili je jednako s njom po gustoi (Tbingenski uvod u filozofiju).
y Ernst Bloch (18851977) nije bio geolog, ali njegov gore
navedeni citat ilustrira problem "gustoe vremena" ili moda
relativnosti vremena koji se pojavljuje svaki put kada razmiljamo o
geolo-kom vremenu.
y Naime, s jedne strane, u kontekstu geolokog vremena, sva
ljudska povijest i prapovijest pokriva tek nekoliko posljednjih
trenutaka u povijesti razvitka Zemlje. Primjerice, prema jednoj
poznatoj meta-fora, ako se dosadanja prolost Zemlje zamisli kao
jedan dan od 24 sati, onda bi se ljudi pojavili tek 19 sekundi
prije polnoi.
y Meutim, pitanje je moemo li uope usporediti geoloku prolost s
naim shvaanjem vremena. Kriteriji su sasvim drukiji i subjekt je
drukiji.
-
22
y Pa ipak, geologija nas dovodi do problema meuodnosa izmeu ivih
i neivih bia (ili anorganske i organske tvari), koji je i dalje
kljuan za nau vrstu.
y tovie, kao to smo vidjeli na poetku kolegija, razmiljanje o
prolosti Zemlje bilo je vano i u stvaranju slike o razvitku (ili
propadanju) ovjeanstva.
y Da se podsjetimo: prvo se vjerovalo da je svijet bio stvoren
onakav kakav i dalje jest: moda u savr-enijem obliku, ali s istom
fizikom prirodom i ivim biima.
y Sve do 18. stoljea, malo je tko shvaao suprotne poruke koje su
se mogle iitati iz razliitih geolo-kih slojeva ili iz fosila. Nije
se shvaalo da i kamen ima relativnu starost, dok su fosili bili
vieni tek kao sluajne "igre prirode".
y Zatim je u spomenutom stoljeu krenuo znanstveni razvitak
geologije, i to najprije u sklopu debate izmeu tzv. neptunista i
plutonista. Prvi su objanjavali izgled zemlje polazei od utjecaja
oceana i voda (i katastrofalnih poplava); drugi su dali prednost
vulkanizmu i slinim pojavama.
y Polazei od neptunistike teorije talijanski je uenjak Giovanni
Arduino (17141795) prouio rela-tivne pozicije naslaga tla uz rijeku
Pad, te 1759. uveo geoloku podjelu slojeva na primarne (nastale
navodno prije Velikog potopa), sekundarne (nastale u doba potopa) i
tercijarne i kvartarne (nastale poslije potopa). Ta njegova podjela
djelomino se zadrala do danas, u zamisli o tercijarnom i
kvar-tarnom vremenu.
y Dakako, u 19. i 20. stoljeu geolozi i prirodoslovci openito
razradili su mnogo sloenija vremeno-vanja prolosti Zemlje, koja su
polazila i od starosti slojeva i stijena, i od vrsta ivota koje su
se po-javile u razliitim fazama te prolosti.
y Ukratko, najvea podjela u geologiji danas su eoni, ili rekli
bismo "vjenosti", koje se dalje dijele na ere, razdoblja (ili
periode), epohe (dosl. "odsjeke") i doba.
KolikojestaraZemlje?
y Starost zemlje (i suneva sustava openito) utvrdio je 1953.
ameriki geokemiar Clair Cameron Patterson (19221995), i to na
osnovi radiometrije (analize raspadanja izotopa urana i olova), na
primjeru nekoliko eljeznih meteorita iz Vrajeg kanjona (Canyon
Diablo) u Arizoni.
y Prema Pattersonovoj analizi, naa je Zemlja nastala prije 4,55
0,07 milijardi godina. y Tri pune "vjenosti", ili u geolokom
rjeniku "eona", ve su protekle od nastanka zemlje, dok etvr-
ta jo traje: 1. Hadij (engl. Hadean) (< gr. ili , "bog
podzemlja, Had"), 2. Arhaik (< gr. , "iskon"), 3. Proterozoik
(prema zamisli o prethodnom ivotu, ili praivota), i 4. Fanerozoika
(< gr. + , u smislu "pojavljivanja ivota).
-
23
y Treba ipak rei da nazivlje najstarijih vremena jo nije
standarizirano, iako e uskoro vjerojatno biti. y Konkretno, ime
HADIJ za najstariji eon predloio je 1972. ameriki paleontolog i
geograf Preston
Ercelle Cloud (19121991). Ali u udbenici moemo i dalje proitati
da je arhaik, zajedno s protero-zoikom, poetak geoloke prolosti.
Prva geoloka vremena esto su i openito grupirana u opu ka-tegoriju
"prekambrij" ili "kriptozoik" (od ,+ , "skriveni ivot").
y ARHAIK i PROTEROIK, drugi i trei eon, dijele se na ere prema
jednostavnoj shemi. Arhaik se di-jeli na eru eoarhaik (od gr. ,
"zora"), te na staru (paleo-), srednju (mezo-) i novu (neo-) eru.
Pod-jela proterozoika je slina (Paleo-, Mezo- i
Neoproterozoik).
y FANEROZOIK, koji jo traje, dijeli se na paleozoik, ili vrijeme
"starog ivota" (u koje ulaze razdob-lja kambrij, ordovicij,
silurij, devon, karbon i perm), mezozoik, vrijeme "srednjeg ivota"
(razdoblja trijas, jura, kreda) i kenozoik (< gr. , "nov" +
"ivot"), vrijeme "novog ivota" (s razdob-ljima paleogen
"staroroeni" i neogen "novoroeni").
y Zatim, dva razdoblja kenozoika dijeli se po epohama, za koje
je britanski geolog Charles Lyell (17981875) uveo sljedee nazive:
1. paleogen obuhvaa: paleocen (< "starije" + "novo" tj. "starije
novo vrijeme",
eocen (dosl. nova zora), i oligocen ( "malo" + "novo", u smislu
"malo novih vrsta"; 2. u neogenskom ulaze: miocen (, "manje +
"nov), pliocen ( "vie"+
"nov" i pleistocen (, "najvie" + "nov"), to bi, dakle, znailo,
"manje novo", "novije" i "najnovije" vrijeme.
y Za najnovije vrijeme, vrijeme u kojem danas ivimo, Lyell je
predloio englesku oznaku Recent ("nedavno, recentno"), koja se
poslije zamjenila terminom holocen (, "sasvim"+ "novo").
y Semantiki niz svih tih naziva, kada se prevodi doslovce, zvui
i malo zabavno ("staro-novo", "od zore novo"... "manje novo", "vie
novo", "najnovije", "sasvim novo"), ali to nije neobina pojava u
znanstvenoj terminologiji.
-
24
y Treba dodati i da se za etiri epohe u neogenskom razdoblju i
dalje koriste stare oznake Arduina: ter-cijar (za miocen i pliocen)
i kvartar (za pleistocen i holocen).
y U razmatranju tema poput prapovijesnog drutva, razumljivo je
da e nas najvie zanimati razvitak u neogensku, dakle u tercijaru i
kvartaru, ali bit e korisno i saeti glavne naglaske iz ukupnog
tijeka geoloke prolosti.
HadijvrijemenastankaZemlje(iMjeseca).
y Iako se u novije vrijeme pojavila teza o "hladnoj zemlji", i
dalje prevladava zakljuak da je zemljina kora najprije bila uarena
magme. Temperatura zemljine povrine bila je u poetku iznad 1100
oC.
y No postupnim hlaenja na povrini su nastala prva vrsta podruja,
kratoni, koji e se stabilizirati do kraja hadija. Najstariji
kratoni na Zemlji nalaze se u Australiji i na jugu Afrike.
Datiranje cirkonskih zrna iz kratona Yilgarn u zapadnoj Australiji
(u podruju Jack Hills) ukazalo je na starost od pribli-no 4,3
milijardi godina.
y Atmosfera je u vrijeme hadija bila sastavljena najvie od
vodene pare (vjerojatno 80%), ugljikovog dioksida (10%),
sumporovodika (5-7%) i manjih koliina duika, ugljikova monoksida,
vodika, me-tana i inertnih plinova.
y Nije sasvim utvreno otkuda je stigla prva vodena para. Prema
miljenju koje je dugo vremena prev-ladavlo, nastala je tijekom
vulkanizacije, no sve ee se govori o utjecaju kometa i ponajprije
hon-drita (meteroita punih minerala iz OH skupine), koji su
donijeli elemente voda na zemlju.
y Bilo kako bilo, zbog postupnog hlaenja zemljine kore do kraja
hadrija vodena para u atmosferi se iskondenzirala i u obliku kie
stvorila prvobitne oceane.
Milleroveksperimenty Godine 1952. ameriki kemiari Stanley L.
Miller (19302007) i Harold Urey (18071981) izveli su
znameniti pokus da bi dokazali kako se iz neorganskih tvari mogu
sintetizirati organske spojeve, i to prema hipotezi koju su prije
predloili ruski biokemiar Aleksandar Oparin (18941980) i britanski
genetiar J.B.S. Haldane (18921964). Da bi rekreirali prvobitne
uvjete na Zemlji, Miller i Urey zat-vorili su metan, amoniak i
vodiku ("praatmosferu") u kruni sustav posuda, zajedno s vodom
("pra-more"), koju su grijali i hladili (da bi se isparavala i
kondenzirala), te elektrikim iskrama simulirali su uinak munje.
Poslije tjedan dana u vodi su pronali aminske kiseline. Rezultate
pokusa objavili su 1953. godine.
Fanerozoikstvaranjedananjegivogsvijeta
Paleozoik(era"starogaivota")y Ve u prvom periodu paleozoika,
kambriju (prije 542488 milijuna godina), uvelike su se namnoile
nove ivotinjske vrste. Ta pojava naziva se "kambrijskom
eksplozijom". Do kraja kambrija nastat e i prvi kraljenjaci.
y Prijelaz iz kambrija u idui period, ordovicij, bio je obiljeen
novim pomorom (izumrlo je oko 57% svih biolokih vrsta), nakon ega
je slijedila nova raznovrsnost.
y Tako su u ordoviciju (448416 milijuna godina) nastali koralji,
ramenoci i prve ivotinje s nogama, triboliti. Na kopnu, u obalnim
podrujima i oko movara, pojavile su se prve gljive i zelene biljke.
Ali opet, na kraju ordovicija, izumrlo je oko 27% svih vrsta.
y Idua tri razdoblja paleozoika, silur (416-444 milijuna
godina), devon (444-359 milijuna godina) i karbon (359-299 milijuna
godina) protei e u znaku postupnog razvitka i irenja biljnih i
ivotinj-skih vrsta po kopnu.
y U siluru su se na kopnu pojavili lankonoci, a zatim u devonu i
kukci i vodozemci.
-
25
y Na prijelazu iz devona u karbona ponovio se niz masovnih
izumiranja, koja su u konanici eliminira-la oko 50% svih ivih
vrsta. Poslije su se na kopnu razvili prvi sauropsidi (pretee
gmazova i ptica) i prvi sinapsidi (pretee sisavaca). Potonji su
dominirali meu kopnenim na kopnu na kraju paleozoika, u permskom
razdoblju (prije 299-251 milijuna godina).
y Meutim, perm je zavrio najveim masovnim pomorom u posljednjih
500 godina. Tada je izumrlo oko 96% svih morskih rodova flore i
faune, te oko 70% svih kopnenih rodova
Mezozoik(era"srednjegivota")y Na prijelazu iz paleozika u
mezozoik sastavio se golem nadkontinent Pangea, "Svezemlja" (ime
je
predloio 1915. godine njemaki geolog Alfred Wegener, 18801930).
y Za razliku od prijanjih spojenih kontinentalnih masa (Kolumbije,
Rodinije i Panotije), Pangea je
vrvjela ivotom. Raspored istih biolokih vrsta diljem Zemlje
djelomino potjee iz tog doba. y U mezozoika je prevladavala topla
klima. Unutranjost Pangeje vjerojatno je bila suha, ali openito
Pangea je bila povoljno smjetena za razvitak ivota, iako e se ve
u drugom razdoblju mezozoika poeti raspadati na dva velika
kontinenta, Lauraziju i Gondwanu.
y Razdoblja mezozoika: trijas (prije 251200 milijuna godina),
jura (prije 200146 milijuna godina) i kreda (14666 milijuna)
poznata su kao vrijeme dinosaura.
y Preci sisavaca nastali su tada u sjeni dinosaura.
-
26
y Na kraju mezozoika u biljnom svijetu se pojavilo cvijee i to
vie-manje u isto vrijeme kada se ra-zvili i prvi sisavci, naprije
prasisavci (Protheria), pa zatim tobolari (Metatheria) i vii
sisavci (Eut-heria).
y Meutim, nije jasno kakav bi bio ishod daljnje evolucije
sisavaca, da na kraju mezozoika nije uslije-dila jo jedna bioloka
katastrofa, koji je naglo dokrajila premo dinosaura i drugih
gmazova.
y Pretpostavlja se da je taj veliki pomor prije nekih 66
milijuna godina bio rezultat sudara svemirskog tijela, konkretno
asteroida, sa Zemljom, o emu svjedoi ostaci kratera na rubu
dananjeg Yucatana, koji datiraju ukupnog iz tog vremena. Bilo kako
bilo, dinosauri su izumrli, i poela je era "novog i-vota",
kenozoik, koja e biti obiljeena "dominacijom" razliitih vrsta
sisavaca.
Kenozoik(era"novogivota")y Da ponovimo: kenozoik se dijeli na
paleogen (dosl. "starorodno vrijeme") i na neogen ("novorodno"
vrijeme), te na epohe paleocen, eocen, oligocen u prvom
razdoblju, i miocen, pliocen, pleistocen i holocen u drugom.
y Treba dodati da se u podjeli kenzoika i dalje koristi dio
Arduinove sheme: raspon od paleocena do pliocena ulazi u tercijar,
a od poetka pleistocena poinje kvartar.
y to se tie opih uvjeta ivota, na poetku kenzoika klima je bila
jo gotovo tropska, ali je od paleo-cena do oligocena i pogotovo u
miocenu i pliocenu postala sve hladnija, ve u miocenu.
y Napokon je epoha pleistocena (poetak kvartara) bilo vrijeme
redovite smjene ledenih i meuledenih doba.
Glavnetendencije
y Openito moemo prepoznati barem tri ope tendencije kroz svu
geoloku prolost: y Prvo, veza izmeu neive i ive prirode vrlo je
bliska, i stjee se dojam da je na poetku ak meup-
roeta. y Drugo, tri dinamina imbenika odreuju uvjete ivota na
Zemlji: 1) toplina (visina temperature
Zemljine kore, ili klima), 2) atmosfera (koliina kisika), 3)
odnos izmeu mora i kopna (razvitak i kretanja kontinenata).
y Tree, razvitak ivota redovito je popraen povremenim pomorima i
nestankom biljnih i ivotinjskih vrsta. Sve se ini kao da se "karte
ponovno mijeaju" prilikom svakog takvog pomora, to dovodi do smjene
"vodeih vrsta".
-
27
Ledenadoba
y Ako postavimo ovjeka u taj geoloki sklop, moemo rei da se sva
po-vijest i prapovijest nae ljudske vrste (H. sapiens) odvijala u
sklopu ple-istocene i holocena, dok je prolost naih hominidnih
zapoela njranije u zavrnici miocena.
y Moglo bi se takoer rei da su specifini uvjeti u pleistocenu
bili odgo-vorni za "konano usavrenje" nae vrste.
y Sam broj ledenih doba je donekle upitan, meutim, radi
jednostavnosti, moe se rabiti shema glacijacija u alpskom podruju:
Dunavska glacijacija ili Donau, meulee Donau-Gnz, ledeno doba Gnz,
meulee Gnz-Mindel, ledeno doba Mindel, meulee Mindel-Riss, ledeno
doba Ris, meulee Riss-Wrm i ledeno doba Wrm.
y Polazei od te sheme, smjena pleistocenskih ledenih doba
obuhvaa raz-doblje od prije nekih 1.800.000 godina do prije 10.000
godina.
y Ako razmotrimo samo postojanja suvremene ljudske vrsta, i ne
prijanjih hominida, relevatno razdoblje je poelo prije 300.000
godina, od kraja ledenog doba Mindel.
y No u prvom dijelu toga razdoblja ljudi suvremene vrste nisu
imali izravni dodir sa zaleenim krajolik. Tado su jo ivjeli
navjerojatnije u istonoj Africi, dok su zaleena sjeverna podruja
nastanjivali kasne skupine sta-rije vrste, H. erectus.
y Tek prije nekih 50-40.000 godina, ljudi nae vrste e prodrijeti
na sjever, i otada e ledenodobni uvjeti bitno utjecati na njihov
daljnji razvitak.
y to se pak tie samog razloga ledenih doba: obino se navode tri
vrste : 1) svemirske promjene (putanje sunca kroz svemir i orbita
zemlje oko sunca, promjenljivost suneva zraenja, premjetanje
polova), 2) zemaljski razlozi (promjene morskih struja, promjene
reljefa kontine-nata i utjecaj na vjetrove i padine), 3) faktori u
atmosferi zemlje (koliina CO2 u zraku, ili vulkanske praine,
itd.).
-
28
Klimaiizgledsvijeta
Na znatnom dijelu sjeverne polutke bilo je vrlo hladno: y LEDENE
PLOE pokrivale su Skandinaviju, Karsko i ukotsko more i Britansko
otoje, Pribaltik i
svu sjevernoeuropsku nizinu, Rusiju do gornjeg Povolja i
sjeverne dijelove Sibira. Proireni ledenjaci nalazili su se oko
Alpa, Pireneje, u predjelima od istonoga Sibira do srednjoazijskih
gorja i Himalaja. Polovina Sjeverne Amerike bila je pod ledom.
y ZEMNE SPONE postojale su izmeu Sibira i Aljaske, izmeu Azije i
japansko-sahalinskog podruja, uz istonokinesku obalu, izmeu
jugoistone Azije i Sundskih otoka. Australija je bila spojena s
Novom Gvinejom i Tasmanijom ("Australaziju"), ali je zbog Walaceove
i Weberove crte odvojena je od Sunda.
y PREKIDI ZBOG JEZERA postojali su u sredinjoj Euraziji;
Mansijsko paleojezero, istono od Urala u zapadnosibirskoj nizini
oko dananjih sredinjih tokova Oba, Irtia i Jeniseja. Kaspija je
proirena i postoje prostrane movare oko Aralskog jezera. Prema
geolokim pokazateljima, razgranati jezerski i/ili movarni sustavi
postoje i na podruju Mongolije i oko srednjoazijskih gorskih
masiva.
Rasporedraslinjaiivotinjay Od Francuske do Sibira i Japana iri
se tundra s liajevima, ili movarna tajga s neto borova i breza. y
ume su rasle samo u rijenim dolinama, zaklonjene od jakog vjetra,
ili na jugu, u Iberiji, n